Vol. 64 2010. Broj 5 Zagreb •

Document technical information

Format pdf
Size 2.8 MB
First found Jun 9, 2017

Document content analysis

Language
Slovenian , Croatian
Type
not defined
Concepts
no text concepts found

Persons

Organizations

Places

Transcript

Vol. 64 2010.
Broj 5
Zagreb
UDC 61 • AMCREF 64 (5)
311-488 (2010)
ISSN 1330-0164
AMC64-5 korice.indd 1
14.2.2011 18:26:04
ACTA MEDICA CROATICA
GLASILO AKADEMIJE MEDICINSKIH ZNANOSTI HRVATSKE
Journal of the Academy of Medical Sciences of Croatia,
Pra{ka 2/III
10000 Zagreb
Croatia
Urednica – Editor-in-Chief
NASTJA KUČIŠEC-TEPEŠ
Gošća urednica – Guest Editor
SELMA ŠOGORIĆ
Tajnik – Editorial Assistant
ILIJA KUZMAN
Tehnička urednica – Editor
DUNJA BERITIĆ-STAHULJAK
Urednički odbor – Section Editors
Iva Alajbeg, Marko Banić, Nikolina Bašić Jukić, Iva Dekaris, Marko Duvnjak, Josip Djelmiš, Alenka Gagro,
Josipa Kern, Petar Kes, Dragutin Košuta, Ratko Matijević, Zvonko Rumboldt, Adriana Vince
Predsjednica Uredničkog savjeta – Chief Council
JASNA LIPOZENČIĆ
Urednički savjet – Editorial Council
Mladen Belicza (Zagreb), Eugenija Cividini (Zagreb), Theodor Dürrigl (Zagreb), Vladimir Goldner (Zagreb),
Hans Georg Fassbender (Mainz), Olga Jelić (Slavonski Brod), Tatjana Jeren (Zagreb),Vjekoslav Jerolimov
(Zagreb), Anica Jušić (Zagreb), Eduard Klain (Zagreb), Luka Kovačić (Zagreb), Jan Murker (München),
Vasilije Nikolić (Zagreb), M. William Novick (Memphis), Vlado Oberiter (Zagreb), Željko Reiner (Zagreb),
Danijel Rukavina (Rijeka), Melita Valentić-Peruzović (Zagreb), Pietro Vajlo (Napoli), John Wallwork
(Cambridge), Ljiljana Zergollern-Čupak (Zagreb), Željko Zupančić (Zagreb)
Adresa Uredništva – Address of the Editorial Board
ACTA MEDICA CROATICA
Akademija medicinskih znanosti Hrvatske
Pra{ka 2/III
10000 Zagreb, Hrvatska
Tel/fax: +385 1 46 40 586; E-mail: [email protected]
Časopis se tiska pet puta godišnje. Naručuje se neposredno od Uredništva. Godišnja pretplata u zemlji iznosi
za ustanove 350,00 kn, za pojedince 150,00 kn, a uplaćuje se na broj računa 2360000-1101481831. Pretplata
u inozemstvu iznosi protuvrijednost US $ 150.- koju treba uplatiti na račun Privredna banka Zagreb, d.d. No.
70310998200-137182; Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, 10 000 Zagreb, Praška 2/III, Hrvatska
(za Acta Medica Croatica).
The Journal is published five4 times a year. Orders can be placed directly to our Editorial Office. The annual subscription in the country for institutions 350.00 kn, for individuals 150.00 kn to be paid to the account No. 23600001101481831; abroad: the equivalent of US $150.- to be paid to our foreign currency bank account „Privredna
banka Zagreb, d.d.“ No. 703109982800-137182; Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, 10 000 Zagreb,
Praška 2/III, Hrvatska (for Acta Medica Croatica).
Lektor – Lector
Antonija Redovniković
Omotna stranica – Cover design
Ivan Picelj
Tisak – Printed by
ABF Group, 10000 Zagreb, Croatia
Tiska se u 500 primjeraka – Printed in 500 copies
Tiskanje časopisa potpomognuto je financijskim sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
The printing of the Journal is subsidized by the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia
AMC64-5 korice.indd 2
14.2.2011 18:26:04
acta
medica
croatica
Časopis Akademije medicinskih znanosti Hrvatske
Acta Med Croatica • Vol. 64 Br. 5 • Str. 311-488 Zagreb, prosinac 2010.
The Journal of the Academy of Medical Sciences of Croatia
JAVNOZDRAVSTVENA PRAKSA
U HRVATSKOJ DANAS
Indexed/abstracted in:
Biosis Previews
Cancerlit
Embase/Excerpta Medica
Health Planning and Administration
Medline/Index Medicus
Toxline
Acta Med Croatica, 64 (2010) 313-315
Uvodnik
JAVNOZDRAVSTVENA PRAKSA U HRVATSKOJ DANAS
SELMA ŠOGORIĆ
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
Adresa za dopisivanje: Doc. dr. sc. Selma Šogorić, dr. med.
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“
Rockefellerova 4
10000 Zagreb, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
Kao i hrvatsko društvo i hrvatsko javno zdravstvo
u posljednjih tridesetak godina prolazi kroz značajni period tranzicije – traženja i promjene identiteta. Uloga javnog zdravstva bila je jasno definirana
i visoko vrednovana tridesetih godina prošloga
stoljeća u eri tzv. „sanitarnog“ javnog zdravstva.
Pedesete, šezdesete i sedamdesete godine prošlog
stoljeća, doba sjajnog tehnološkog napretka, obilježene „bio-medicinskim“ pristupom zdravlju i okretanju pojedincu razdoblje su svojevrsnog „povlačenja“ javnog zdravstva. Tek sredinom osamdesetih,
potaknuto pokretom Zdravlja za sve i konceptom
promicanja zdravlja, javno je zdravstvo počelo ozbiljnije preispitivati svoju „novu“ funkciju i identitet. „Vratilo“ se zajednici, društvenim mrežama i
socio-dinamskom poimanju zdravlja.
U zemlji u kojoj se profesionalno javno zdravstvo
još uvijek dominantno bavi jednosmjernim prikupljanjem podataka, ali s druge strane provodi i briljantne, suvremene javnozdravstvene intervencije,
važno je, prije bilo koje aktivnosti, dobiti pregled
postojeće prakse. S tim je ciljem Hrvatsko društvo
za javno zdravstvo organiziralo 2. Hrvatski kongres preventivne medicine i unaprjeđenja zdravlja.
Kongres, koji se održavao u Zagrebu od 13. do 16.
listopada 2010. godine, okupio je oko 450 sudionika - zdravstvenih djelatnika, predstavnika lokalne i
regionalne samouprave i politike te nevladinog sektora. Namjera nam je bila da temeljem prijavljenih
radova te temeljem izvještaja moderatora koji prate paralelne radionice dobijemo pregled sadašnjeg
stanja (engl. State of Art) hrvatskog javnog zdravstva i javnozdravstvene medicine.
Četiri centralne teme kongresa: Društvo i zdravlje, Javnozdravstvene intervencije, Sustav zaštite zdravlja i Politika zdravlja bile su podijeljene u
19 podtema, „staza“ za paralelne usmene i poster
prezentacije i radionice, sve nadsvođeno glavnom
temom Kongresa - Nejednakosti u zdravlju. Uz prezentaciju vlastitih postignuća, s preko 310 prihvaćenih prezentacija autora iz Republike Hrvatske,
Kongres je pružio priliku za razmjenu iskustava i
učenje od drugih (50-tak prihvaćenih prezentacija autora iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije,
Makedonije i drugih europskih zemalja te 16 pozvanih predavača među kojima su bili i gosti iz Velike
Britanije, Austrije, Nizozemske, Belgije i Izraela te
dvoje visokih dužnosnika Svjetske zdravstvene organizacije iz Ženeve i Kopenhagena). Vremensko i
prostorno ograničenje trajanja Kongresa riješili smo
inovativnim pristupom. Da bi svima, ne samo „preventivcima“, dali priliku za prezentaciju sažetaka
druge „nemedicinske“ ili kliničke struke „ubacili“
smo u iste podteme. Ograničili smo vrijeme pojedinačnog izlaganja odlučivši se dominantno za
poster prezentacije. Četrdesetak vodećih hrvatskih
javnozdravstvenih profesionalaca činilo je „pul“
moderatora. Za svaku radionicu imenovan je par
moderatora koji je vodio predstavljanje i raspravu,
ali i kroz pisano izvješće omogućio „snimanje stanja“ i temeljem prikazanog ocjenu javnozdravstvene prakse u Hrvatskoj u ovom trenutku u području
svoje ekspertize (podteme).
313
S. Šogorić. Javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
Acta Med Croatica, 64 (2010) 313-315
Prikaz sadašnjeg stanja i (predvidivih) izazova koji
stoje pred nama bio je podloga za završnu vođenu
raspravu na Kongresu. No rasprava Kongresom
nije završena. Ovim tematskim brojem Acta Medica Croatica JAVNOZDRAVSTVENA PRAKSA U
HRVATSKOJ DANAS otvaramo stručnu raspravu
koja ima za cilj odrediti pravce razvoja profesije u
sljedećih pet godina. Izvorni i pregledni radovi koje
ovdje objavljujemo, odabrani među četrdesetak pristiglih cjelovitih radova, trebaju pojasniti u kojim
to područjima našeg djelovanja postoji nesklad između mogućeg i postojećeg. Što to suvremena javnozdravstvena znanost i praksa nudi? Što od toga,
i kako, mi koristimo? Na čemu posebno trebamo
raditi i koje to kompetencije (i kod koga - javnosti,
struke, politike) trebamo izgrađivati?
Funkcioniranje suvremenog javnog zdravstva opisujemo trima temeljnim funkcijama: funkcijom
procjene, funkcijom razvoja zdravstvene politike i
funkcijom osiguranja javnozdravstvenih aktivnosti
i djelovanja. Te funkcije nisu nezavisne, naprotiv
funkcija procjene sastavni je dio kako funkcije razvoja politike tako i funkcije osiguranja. Kako bismo
što sustavnije preispitali JAVNOZDRAVSTVENU
PRAKSU U HRVATSKOJ DANAS prikazane smo
radove vezali uz temeljne funkcije.
Prvi rad pod nazivom „Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije - javnozdravstvena
praksa u Hrvatskoj danas“, autora S. Vuletića, S.
Šogorić, Đ. Malatestinić i I. Božičević odlično otvara temu procjene. Autori prikazuju kako to danas
ocjenjujemo zdravlje i zdravstvene potrebe stanovništva - od rutinskog procesa prikupljanja mortalitetne i morbiditetne statistike (njezinih prednosti i
slabosti, korisnosti) preko pokretanja populacijskih
studija do uvođenja kvalitativno analitičkog pristupa, doprinosa zajednice i razvoja studije potreba
najpogođenijih grupa u populaciji.
Prva od temeljnih funkcija javnog zdravstva –
funkcija procjene zdravlja i zdravstvenih potreba
stanovništva uključuje i istraživanje pojavljivanja
neželjenih i neočekivanih zdravstvenih događaja i
zdravstvenih rizika. Ono podrazumijeva postojanje
sustava kontinuiranog praćenja kroz epidemiološki sustav izvještavanja i nadzora (da bi se spriječilo
širenje bolesti ili dodatne neželjene učinke) i nadziranje čimbenika okoliša s ciljem sprječavanja neželjenih zdravstvenih događaja (uključivo procjenu
rizika i rukovođenje rizicima u okolišu). Autori M.
Smoljanović i K. Vitale u svom su radu dali prikaz
zajedničkog razmišljanja dviju profesija, epidemio314
loga i ekologa, koje imaju ključnu ulogu u procesu
nadzora nad neželjenim zdravstvenim događajima.
Inovativni rad „iz prakse“ vezan uz temu nadzora i
praćenja je rad „Nadziranje nitrata u vodi za piće na
području Koprivničko-križevačke županije“, autorica J. Nemčić-Jurec i D. Vadla.
Stanje druge funkcije – oblikovanja politike zdravlja analiziraju tri rada. Autorica U. Rodin prikazuje
nacionalni program za Rome i analizira (uspjehe i
neuspjehe) u praćenju provođenja Akcijskog plana,
mjerenju zdravstvenog stanja i dostupnosti zdravstvene zaštite toj specifičnoj populaciji. Drugi je
rad autora S. Šogorić, A. Džakule, O. Polašeka, S.
Grozić-Živolić i S. Langa koji se bavi izgradnjom
politike zdravlja na županijskoj razini programom
„Rukovođenje i upravljanje za zdravlje“ (jačanje
javnozdravstvenog i upravljačkog kapaciteta lokalne samouprave kao preduvjet provođenja procesa
decentralizacije). Treći iz skupine je rad M. Strnad
koji prikazuje nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke i debelog crijeva - od prepoznavanja
značenja problema, stvaranja podrške nacionalne
razine do razvoja planova i mjerenja uspješnosti
njihove implementacije. Odličan prikaz tog posljednjeg „na terenu“ je rad R. Kutnjak Kiš „Nacionalni
program ranog otkrivanja raka debelog crijeva iskustva, rezultati i poteškoće u implementaciji programa u Međimurskoj županiji“. Autorica u njemu
prikazuje način organizacije, rezultate procesa i ishoda te glavne poteškoće u provedbi programa u
Međimurskoj županiji te predlaže mjere za poboljšanje, reorganizaciju programa, kako bi se što prije postigli postavljeni ciljevi te osigurala potrebna
razina kvalitete.
Treću temeljnu funkciju javnog zdravstva – funkciju osiguranja javnozdravstvenih aktivnosti i djelovanja opisuje najveći broj radova. Ovu seriju, ne bez
razloga otvaramo radom „Istraživanje zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj 1990-2010“ autora J. Kovačević, S. Šogorić, A. Džakule. Temeljem
opsega i sadržaja recenziranih znanstvenih publikacija koje donose rezultate istraživanja zdravstvenog sustava u RH u navedenom razdoblju željelo
se procijeniti postoji li podloga za „informirano“
odlučivanje u sustavu i o sustavu zdravstva. Slični
cilj, ali prikazom s aspekta informatizacije ima i rad
„Učinkovitost javnozdravstvenih nadzornih sustava“, autora J. Kern, M. Erceg i T. Poljičanin.
U radu „Farmakoekonomski pokazatelji potrošnje
lijekova u Republici Hrvatskoj i Gradu Zagrebu u
2008. godini“, D. Štimac i I. Štambuk daju ciljani
S. Šogorić. Javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
Acta Med Croatica, 64 (2010) 313-315
prikaz jednog od segmenata zdravstvene zaštite i
zdravstvene politike – potrošnje lijekova. Niz radova koji slijede govore o resursima – sustavu zaštite
zdravlja i zdravstvenim djelatnicima. Izazovi različitih razina sustava zdravstvene zaštite sadržaj su
radova T. Poljičanin, M. Šekerija i Ž. Metelko „CroDiab web i unaprjeđenje dijabetološke skrbi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti“, „Proaktivni pristup
preventivnom radu u obiteljskoj medicini“, autora
M. Katić, V. Jureše, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski i drugih, „Ima li
Hrvatska višak bolnica?“ A. Smoljanović, M. Smoljanović, M. Mlikotić i rada „Unaprjeđenje kvalitete
zdravstvene usluge u hitnoj medicini Hrvatske“ autora S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković. O zdravstvenim djelatnicima – njihovom zdravlju i školovanju sadrže radovi „Očuvanje radne sposobnosti
bolničkih zdravstvenih djelatnika“, B. Knežević, R.
Golubić, LJ. Belošević, M. Milošević i J. Mustajbegović te „Evaluacija kolegija ‘Zdravlje u zajednici’ studenata medicine“ V. Jureša, V. Musil, Z. Šošić, M.
Majer i G. Pavleković. Rad autora R. Mittermayer,
M. Huić, J. Meštrović „Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti
i procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu“ svojom temom natkriva sve prethodne radove. O programima, njihovoj implementaciji i
evaluaciji pišu autori radova „Analiza rezultata
mamografskog probira u Dubrovačko-neretvanskoj
županiji 2006.-2009. godine“ (A. Džono-Boban, M.
Čale Mratović i M. Mašanović) te prikaz programa
„Rano otkrivanje raka vrata maternice u žena Primorsko-goranske županije u 2009. godini“ (H. Glibotić Kresina, S. Janković, S. Gašparović Babić, H.
Benčević Striehl i N. Vlah).
Nadam se da ćete čitajući ove radove steći uvid u
JAVNOZDRAVSTVENU PRAKSU U HRVATSKOJ
DANAS i prepoznati koliko smo mi, javnozdravstveni liječnici, neobični liječnici čiji je glavni posao
da skrbe o zdravstvenim potrebama stanovništva.
Zdravstvene potrebe žitelja Republike Hrvatske
„osluškujemo“ drugom tehnologijom, ne stetoskopom. Naša je ruka na bilu populacije, čije zdravlje
i bolest pratimo i o njemu izvještavamo kroz slike
zdravlja (i bolesti) naših gradova, županija, države.
Naše je „liječenje“ populacijsko – predlažemo i organiziramo provođenje mjera koje će donijeti bolje
zdravlje svima. One idu u tri smjera – prema stvaranju preduvjeta za zdravlje, kroz javnozdravstvene
intervencije i kroz sustav zdravstvene zaštite. U rasponu su od nespecifičnih mjera unaprjeđenja zdravlja (zdravog urbanog planiranja, jačanja zdravstvene pismenosti, sudjelovanja javnosti u odlučivanju
o zdravlju) preko prevencije i ranog otkrivanja bolesti do organizacije sustava zdravstva koji će (svojom dostupnošću, pristupačnošću, prihvatljivošću i
kvalitetom) omogućiti učinkovito liječenje i rehabilitaciju bolesnih. Područje javno-zdravstvene medicine – unaprjeđenja zdravlja i preventivne medicine
jedno je od najbrže rastućih područja medicinskih
znanosti. Naše intervencije zahtijevaju puno znanja,
vještine, suradljivosti i predanosti.
Zahvaljujem gospođi Urednici i Uredničkom odboru časopisa što su nam omogućili da objavom
ovog tematskog broja izvijestimo i širu profesionalnu, medicinsku javnost o javnozdravstvenoj praksi
u Hrvatskoj danas. Nadam se da će to doprinijeti
našem međusobnom umrežavanju i uvažavanju te
osnažiti svaku vrstu suradnje, na korist naših stanovnika, u budućnosti.
315
Acta Med Croatica, 64 (2010) 317-325
Izvorni rad
PROCJENA ZDRAVLJA I ZDRAVSTVENIH POTREBA POPULACIJE JAVNOZDRAVSTVENA PRAKSA U HRVATSKOJ DANAS
SILVIJE VULETIĆ, SELMA ŠOGORIĆ, ĐULIJA MALATESTINIĆ1 i IVANA BOŽIČEVIĆ
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravija ‘Andrija Štampar i 1Sveučilište u Rijeci,
Medicinski fakultet, Rijeka, Hrvatska
Opisana je postojeća javnozdravstvena praksa vezana uz funkciju procjene zdravlja i zdravstvenih potreba stanovništva u Republici Hrvatskoj. U našem sustavu zdravstvene zaštite ta se javnozdravstvena funkcija obnosi korištenjem rutinske zdravstvene i
demografske statistike te epidemiološkim istraživanjima. Akademski, koriste se i rezultati drugih tipova javnozdravstvenih istraživanja, ali oni u pravilu imaju slabi utjecaj na praksu procjene zdravstvenih potreba stanovništva. Suvremeno javno zdravstvo
uvodi novosti u praksu ocjenjivanja zdravstvenih potreba. Prvo, revidira se rutinska zdravstvena statistika kako bi je se moglo
koristiti i za aktualne procjene zdravstvenih potreba. Drugo, uvodi se kvalitativna paradigma u javnozdravstvena istraživanja za
rutinske potrebe procjena zdravlja stanovništva ili podskupina u populaciji. Treće, uvedene su zdravstvene ankete koje osim
pružanja informacija o ponašanju vezanom uz zdravlje imaju za cilj intervencijom unaprijediti kvalitetu u sustavu zaštite zdravlja.
Ključne riječi: funkcija procjene, javno zdravstvo, kvalitativna paradigma
Adresa za dopisivanje: Profesor dr. sc. Silvije Vuletić, dr. med.
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“
Rockefellerova 4
10000 Zagreb, Hrvatska
Tel: 01 4590136; e-pošta: [email protected]
UVOD
Tradicionalno, procjena zdravlja i zdravstvenih
potreba populacije u našem sustavu zdravstvene
zaštite provodi se koristeći rutinsku zdravstvenu i
demografsku statistiku, te epidemiološka istraživanja. Međutim, javnozdravstvena funkcija procjene
podrazumijeva više od postojanja rutinskog procesa procjene putem mortalitetne i morbiditetne statistike. Suvremeno javno zdravstvo definira ocjenu
zdravstvenih potreba stanovništva složenije, kao
nadzor zdravstvenog stanja populacije, ali sa ciljem prepoznavanja i rješavanja zdravstvenih problema zajednice. Dobra procjena mora identificirati zdravstvene potrebe cjelokupnog stanovništva,
dakle i skupina najvišeg rizika u populaciji. Mora
uključivati i informacije o uz zdravlje vezanom ponašanju iz populacijskih studija kako bi se identificiralo faktore rizika, njihovu učestalost i međuzavisnost. Ona uključuje i doprinos zajednice procjeni
- njezine stavove, mišljenje i aktivno sudjelovanje.
I na kraju, ne manje važno, i analizu adekvatnosti
postojećih zdravstvenih resursa, tj. procjenu našeg
kapaciteta da prepoznatim potrebama udovoljimo.
Zadnjih dvadesetak godina hrvatsko javno zdravstvo uvelo je suvremene elemente u funkciju pro-
cjena zdravlja i zdravstvenih potreba našeg stanovništva.
To uključuje:
•
evaluaciju rutinske zdravstvene i demografske
statistike u procjeni zdravstvenih potreba,
•
uvođenje kvalitativne metodologije kao nove
istraživačke paradigme u praksu zdravstvene
zaštite,
•
identificiranje i ocjenu zdravstvenih potreba
specifičnih populacijskih skupina,
•
intervencijski ‘health survey’, kao novi oblik preglednih istraživanja zdravstvenih potreba stanovništva.
RUTINSKA PROCJENA ZDRAVSTVENIH
POTREBA – STANJE U NAŠOJ ZDRAVSTVENOJ I DEMOGRAFSKOJ STATISTICI
Danas, kada unaprjeđenje zdravlja postaje sve aktualnije kao stepenica koja prethodi liječenju i sprječavanju bolesti, procjena zdravstvenog stanja mora
uzimati u obzir promotivni pristup zdravlju (1).
317
S. Vuletić, S. Šogorić, Đ. Malatestinić, I. Božičević. Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije –
javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
Acta Med Croatica, 64 (2010) 317-325
Pojam zdravstvenog stanja u literaturi nije jednoznačno određen, što proizlazi iz razlika u definiranju pojma zdravlja. Operativna definicija zdravlja
preduvjet je za određivanje razine zdravlja pojedinca ili skupine ljudi. Iako se većina autora uglavnom
priklanja definiciji zdravlja Svjetske zdravstvene
organizacije (SZO) iz 1948. godine, tek ju je nekolicina autora pokušala operacionalizirati. Definiranje
pojma zdravlja izrazito je složeno, posebno danas,
kada je naglasak medicinske i zdravstvene zaštite
pomaknut sa smanjenja smrtnosti i produžavanja
života k unaprjeđenju zdravlja i odgovarajućoj kvaliteti života.
ske zaštite. Važne determinante zdravlja nalaze se
u svakodnevnom životnom okruženju, socijalnim,
kulturalnim i ekonomskim okolnostima i njihovim
interakcijama sa životnim stilom i ponašanjem. Stoga je jasno da se značajan dio zdravstvenih potreba
ne može zadovoljiti preko zdravstvenog sustava.
Polazeći od temeljne funkcije javnog zdravstva na
regionalnoj razini (2), i to funkcije procjene zdravlja
i zdravstvenih potreba populacije pri sagledavanju
sadašnje prakse u javnom zdravstvu Hrvatske, možemo ustvrditi da ona postoji, ali na nezadovoljavajućoj razini. Naime, redovito se godišnje revidira
zdravstveno stanje i zdravstvene potrebe cjelokupnog stanovništva. Proces uključuje mortalitetnu i
morbiditetnu statistiku kao i ostale dostupne izvore
informacija, ali bez informacija o uz zdravlje vezanom ponašanju iz populacijskih studija kako bi
se identificiralo faktore rizika, njihovu učestalost i
međuzavisnost. Osobito se nedostatnost potencira
neuključivanjem stavova i mišljenja zajednice.
S obzirom da organizacija javnog zdravstva u RH
slijedi administrativno-teritorijalni ustroj RH, u
svakoj županiji djeluje zavod za javno zdravstvo,
koji redovito, rutinski provodi proces procjene i
rezultate objavljuje u obliku publikacija, zdravstveno-statističkih ljetopisa. Objedinjavajući na jednom
mjestu sve dostupne podatke koji se generiraju
unutar zdravstvenog informacijskog sustava (ZIS)
temeljem rutinske zdravstvene i demografske statistike može poslužiti za relevantnu ocjenu učinaka
zdravstvene djelatnosti, na razini županije, odnosno države.
Postoji obmanjujuća jednostavnost u pretpostavci
da zdravstveni sustav treba biti tako dizajniran da
može i treba zadovoljiti potrebe zajednice. Potrebe
su promatrane kao objektivna stanja, koja se mogu
mjeriti, u interesu onih koji ih imaju (3).
Definicija zdravstvene potrebe jako varira ovisno o
čijoj se percepciji, interpretaciji i vrednovanju radi.
Svojevrsna «konfuzija» izvire iz činjenice odsutnosti precizne definicije.
U pokušaju objašnjenja koncepta «zdravstvene potrebe» dva središnja pojma su: «zdravstvena potreba» i «potreba za zdravstvenom zaštitom». U javnom zdravstvu pojam «potreba» upotrebljava se u
kontekstu pojma «zdravstvene potrebe».
Javno zdravstvo shvaća pojam «zdravstvenih potreba», sveobuhvatno. Takvo shvaćanje izvire iz činjenice da je javno zdravstvo samo po sebi umijeće
i profesija koja obuhvaća nekoliko drugih profesija
i sektor, i utoliko je multiprofesionalno i multisektorsko.
Odlika zdravstvene potrebe je multidimenzionalnost i potreba za zdravstvenom zaštitom je samo
jedan od načina njena izražavanja. Naime, značajan
dio zdravlja postiže se ili gubi izvan okvira medicin318
Kriterij ili razlog provođenja postupka ocjene
zdravstvenog stanja populacije je u dosadašnjoj javnozdravstvenoj praksi bio uglavnom analitički, odnosno imao je za cilj utvrditi vodeće javno-zdravstvene probleme/potrebe i odrediti stupanj njihova
zadovoljenja (4).
Okvir i sadržaj zdravstveno statističkih istraživanja,
često nazivan rutinskom zdravstvenom i demografskom statistikom, definiran je nizom pozitivnih zakonskih i podzakonskih propisa (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, NN 150/08., Zakon o državnoj statistici NN 52/94, Program statističkih istraživanja,
te godišnjim provedbenim planom statističkih aktivnosti Republike Hrvatske). Postojeći ZIS ocjenjuje se izrazito ekstenzivnim, s obzirom da bilježi
svaki kontakt sa zdravstvenom službom, prateći
odgovarajućim pokazateljima provedbu svih mjera
iz dokumenta Programa mjera zdravstvene zaštite
RH koji sveobuhvatno navodi prava na zdravstvenu
zaštitu unutar nacionalnog zdravstvenog osiguranja. Istodobno, uz mnoštvo podataka o strukturi i
procesima, prisutnih u obliku nestrukturiranih zapisa u osnovnoj medicinskoj dokumentaciji, nedostaju podaci o ishodima i kvaliteti pružene skrbi na
izvještajnoj razini, te se može govoriti o svojevrsnoj
«boljci» ZIS-a. Pri tome, konstrukt zdravlja koji se
procjenjuje samo djelomično, sadrži opće prihvaćenu definiciju zdravlja SZO-e, s obzirom na redovito
odsustvo mjernih dimenzija socijalnog blagostanja.
Što više, fokusira se samo na tjelesnu i mentalnu
komponentu, i to samo u negativnom dijelu spektra.
U pravilu, razlog ili kriterij mjerenja zdravstvenog
stanja populacije je analitički, skupine pokazatelja iz
domene su negativnog zdravlja i to procesno orijentirani. Nedostaju pokazatelji ishoda.
S. Vuletić, S. Šogorić, Đ. Malatestinić, I. Božičević. Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije –
javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
Acta Med Croatica, 64 (2010) 317-325
Na nacionalnoj razini nije definirana standardna lista indikatora za mjerenje zdravlja u zajednici, već
se pokazatelji indirektno izvode iz sadržaja obvezatnih „izvješća“i „statistika“ kao dijela rutinske
zdravstvene i demografske statistike, temeljem
prethodno navedenih zakonskih propisa. Pri tome
je korištenje podataka demografske statistike moguće samo djelomično, i to samo u dijelu prirodnog
kretanja stanovništva, te kao rezultat dobre intersektorske suradnje s Maticom rođenih i umrlih. U
demografskoj statistici metodološki problem postoji i u neraspolaganju s brojem i strukturom stanovništva, osim u popisnim godinama, jer službene
procjene stanovnika sredinom godine, odnose se
samo na ukupan broj, ali ne i na njegov sastav što
je nedostatno za izradu odgovarajućih pokazatelja s
obzirom da u socijalno-medicinskim raščlambama
populacija čini polaznu točku analize i djelovanja.
Pokazatelji koji se deriviraju temeljem vođenja
„rutinske zdravstvene i demografske statistike“
najsličniji su skupinama s liste indikatora „SZO/
ZDRAVLJE ZA SVE 21“ (5), mada kvantitativno i
kvalitativno nedovoljni, pa i sasvim nepostojeći na
razini cijele skupine, primjerice skupine vezane za
stilove življenja.
Odabrane metode prikaza podataka u ljetopisima
su iz područja deskriptivne epidemiologije i univarijatne statistike: pokazatelji strukture, dinamike.
Tako se za uobičajeni prikaz razine smrtnosti koristi
kruta stopa, kao i za druge bilo vitalno statističke
ili druge morbiditetne prikaze pojava, mada se sve
više priređuju i standardizirane stope, pogotovo u
dijelu skupine odabranih indikatora SZO HFA21.
Od složenijih pokazatelja zdravstvenog stanja koriste se srednje očekivano trajanje života, u dijelu nerutinskog procjenjivanja, mada rijetko i izgubljene
godine života zbog prijevremenog umiranja, dok
složeniji, kompozitni pokazatelji nisu prisutni.
UVOĐENJE KVALITATIVNE PARADIGME
U JAVNOZDRAVSTVENU PRAKSU
Tri su razloga promjene javnozdravstvenog pristupa i istraživačke prakse u poslijeratnoj Hrvatskoj.
Jedan je etabliranje ideje promicanja zdravlja krajem
osamdesetih, drugo su praktična iskustva primjene
te ideje kroz projekt Zdravih gradova SZO tijekom
osamdesetih i ranih devedesetih godina te treći,
najintenzivniji, narušeni kredibilitet dominantne
pozitivističke perspektive demografskih analiza,
statističkih studija i kvantitativnih zdravstvenih
pokazatelja - ratom uzrokovanim migracijama. Svi
početkom i sredinom devedesetih godina izvedeni
pokazatelji zdravlja bili su temeljeni na okvirnim
procjenama ključnog faktora – populacije. Uz klimavu vjerodostojnost nacionalna je zdravstvena
statistika patila i od drugih boljki: neažurnosti, nedostatnosti i nezadovoljavajuće kvalitete podataka,
neosjetljivosti na promjene postojećih pokazatelja,
loše dostupnosti pokazatelja na lokalnoj razini te
niske participativnosti (6,7).
Poticaj za razvoj naturalističkog pristupa došao je
iz redova akademskog javnog zdravstva (8) koje je
smatralo da u poslijeratnoj, tranzicijskoj Hrvatskoj
naglasak treba staviti na razvoj apliciranih istraživanja kojima će se akademsko znanje staviti u funkciju jačanja aktivnosti i razvoja lokalnih zajednica
(9,10).
Participativne metode procjene zdravstvenih potreba zajednice počele su se primjenjivati sredinom
devedesetih, nacionalne studije zdravlja počeli smo
provoditi tek početkom 21. stoljeća, a praksa stvaranja lokalnih baza podataka nije se razvila ni do
danas.
Velika ideološka bliskost filozofije i prakse unaprjeđenja zdravlja s pretpostavkama i postupcima naturalističkog pristupa olakšala je uvođenje kvalitativnih metoda u praksu hrvatskog javnog zdravstva. Unaprjeđenje zdravlja vjeruje u sposobnost
pojedinaca da generiraju korisno znanje i uvid, dok
kvalitativne metode daju istraživačku vrijednost
pojedinačnom, subjektivnom iskustvu. Obje imaju
tendenciju da budu induktivne (11). U unaprjeđenju zdravlja vjeruje se da rješenje problema može
prije doći odozdo nego li odozgo, isto kao i u kvalitativnim istraživanjima gdje se polazi od ideje da se
koncepti i obrazloženja najbolje generiraju odozdo,
od specifičnih empirijskih podataka, prije nego li
odozgo, od generalne teorije (12).
Kvalitativno analitička metodologija uvedena je u
Hrvatskoj tijekom posljednjih petnaest godina u tri
značajna područja javnozdravstvenog djelovanja:
1. procjenu zdravstvenih potreba zajednice te
izradu na njima temeljene Gradske slike zdravlja
i Gradskog plana za zdravlje,
2. procjenu uspješnosti javnozdravstvenih
intervencija, te
3. studiju kompleksnih uz zdravlje vezanih ponašanja ljudi u njihovom prirodnom okruženju.
Poratno stanje, oskudna sredstva te potreba da se
što prije utvrdi stanje i pokrene akcija utjecale su na
izbor metodologije brze procjene (13), kako u procjeni zdravstvenih potreba zajednice, tako i u procjeni
uspješnosti javnozdravstvenih intervencija.
319
S. Vuletić, S. Šogorić, Đ. Malatestinić, I. Božičević. Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije –
javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
Acta Med Croatica, 64 (2010) 317-325
Najpopularnija i najčešće korištena, među hrvatskim Zdravim gradovima, je Metoda brze procjene zdravstvenih potreba (14) koju je, u razdoblju
od 1996. do 2008. godine, koristilo jedanaest gradova (Pula, Metković, Rijeka, Karlovac, Varaždin,
Zagreb, Split, Dubrovnik, Crikvenica, Poreč, Slatina). Komparativne prednosti te metode u odnosu
na klasične pristupe procjeni zdravstvenog stanja
su: brzina provedbe (dva mjeseca od trenutka pokretanja), nevelika potrošnja vremena stručnjaka i
financijskih sredstava (oko 6.500 Eura po gradu),
participativnost (predstavnici različitih skupina
građana sudjeluju u procesu od identificiranja potreba i definiranja problema do iznalaženja rješenja,
uključuje predstavnike gradske uprave, institucija
i organizacija te nevladinog i neprofitnog sektora),
osjetljivost (sposobna je reflektirati lokalne specifičnosti), valjanost (znanstvene utemeljenosti), akcijska orijentiranost (kao proizvod daje kratkoročni
i dugoročni plan aktivnosti) i održivost postignuća
(prioriteti su odabrani konsenzusom svih sudionika
panela, oko prioriteta su formirane tematske skupine, uspostavljena je suradnja među ključnim dioničarima u projektu) (8,15). Akademski kredibilitet te
metode (16-18) ojačan je uspostavljanjem vrlo striktnih pravila pri izboru sudionika, panelista te procesom triangulacije izvora informacija (eseji, opažanja i prikupljeni objektivni pokazatelji iz sustava)
i istraživača (uključivanjem triju različitih profila
stručnjaka – javno zdravstvo, epidemiologija i medicinska informatika).
Kvalitativno analitički pristup korišten je i pri razvoju modela za brzu procjenu učinkovitosti javnozdravstvenih intervencija (19). Retrospektivnom
studijom 44 uspješno provedenih intervencija iz
pet gradova: Liverpool, Sandwell, Beč, Pula i Rijeka
(1992. do 1998.) pronađeni su pokazatelji uspješnosti kojima je moguće procijeniti učinak intervencije
unutar kraćeg vremenskog okvira (jedne do pet godina od njezinog početka) mjereći nekoliko dimenzija uspješnosti:
I. Učinak na političko okruženje (makro-okruženje)
- procjena postignutog stupnja promjene u političkom okruženju,
II. Učinak na korisnika projekta - pojedinca, grupu,
zajednicu i to u smislu jačanja korisnika i utjecaja
na zdravlje,
III. Učinak na provoditelja projekta - organizaciju/ instituciju, odnosno asocijaciju/ grupu (mikrookruženje),
IV. Monitoriranje uspješnosti procesa implementacije intervencije (20).
Instrument je primjenjiviji u mjerenju uspješnosti
pojedinačnih (ciljano populacijskih ili tematskih)
320
intervencija. U evaluaciji učinkovitosti komprehenzivnih, višegodišnjih intervencija tipa projekta
Zdravi grad ili Zdrava županija on se primjenjuje u
paketu s drugim evaluacijskim instrumentima.
Studije kompleksnih ponašanja vezanih uz zdravlje kao, na primjer, obrasca pijenja kod mladih
u Virovitici i Čakovcu noviji su pravci korištenja kvalitativno analitičke metodologije u Hrvatskoj (2006.-2008.), vezani uz program jačanja javnozdravstvenih kapaciteta županijske samouprave
(program «Rukovođenje i upravljanje za zdravlje»).
Upravo se ovdje fenomenološki pristup, kojim se
nastoji razumjeti ljudsko ponašanje kroz doživljavanje samih sudionika, pokazao najučinkovitijim
(6). Koristeći kvalitativne metode (promatranja i intervjui) gledanjem, slušanjem i učenjem od sudionika procesa (konobara, trgovaca, liječnika i adolescenata) lokalni su istraživači (Virovitičko-podravske i
Međimurske županije) počeli postupno razumijevati
studirani fenomen u kontekstu vlastitog socijalnog
okruženja (21).
Drugi primjer na istom tragu bila je studija potreba
starijih osoba provedena u šest hrvatskih županija
(2005.-2008.) (6). Nulta stepenica u procesu razvoja
komprehenzivne politike skrbi o starijim osobama na
županijskoj razini bila je kvalitativno analitička studija potreba ruralnih starih osoba provedena u Dubrovačko-neretvanskoj, Krapinsko-zagorskoj, Zagrebačkoj i Istarskoj županiji. Potrebe urbanih starijih sugrađana istraživali su Osječko-baranjska županija, te gradovi Rijeka i Zagreb. Provodeći istraživanje potreba starijih osoba spoznali smo kolika
je heterogenost (raznovrsnost) podskupina u populaciji starih i kako se različito (ovisno i o socijalnoj
koheziji zajednice) adresiraju njihove potrebe.
Ovim je istraživanjem napravljena procjena potreba namjerno odabiranih posebno osjetljivih starijih
osoba. Napravljena je i procjena postojećih resursa
institucionalne i izvaninstitucionalne skrbi te usluga formalnog i neformalnog sektora te temeljem nje
izrađeni lokalni registri resursa, tj. „vodiči za stare” u lokalnoj zajednici. Prepoznat je paralelizam,
„pre-pokrivenost“ konkurentnim programima, ali i
„rupe“ u sistemu – nedostajući programi i usluge.
Pokrenuti su programi edukacije edukatora s ciljem
unaprjeđenja kvalitete postojećih usluga te županijski i gradski probni (pilot) modeli razvoja novih, do
sada nepostojećih usluga za stare. Uspostavljena je
cijela lepeza novih programa za „urbane“ stare programe. Udovoljeno je potrebama i „ruralnih“ starih
npr. kroz projekt „geronto-domaćica“, koji smo u
suradnji s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, pokrenuli u nekoliko
županija. Projekt nije „gotov“ treba ga uvesti u rutinu rada lokalne samouprave - postaviti učinkoviti
S. Vuletić, S. Šogorić, Đ. Malatestinić, I. Božičević. Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije –
javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
Acta Med Croatica, 64 (2010) 317-325
mehanizam za osiguravanje suradnje između korisnika usluga, pružatelja usluga i političkih tijela, razviti sveobuhvatnu politiku „za stare“ i provesti je
u život odgovarajućim aktivnostima, te najvažnije,
osigurati kontinuirano preispitivanje i prepoznavanje potreba starijih osoba i kvalitetnu međusektorsku suradnju, koje će omogućiti praksu trajnog
unaprjeđenja postojećih i uvođenja novih servisa u
skrbi za starije osobe.
S ovih nekoliko primjera željelo se ilustrirati dobitak od uvođenja kvalitativno analitičkog pristupa i
participativnih metoda u praksu hrvatskog javnog
zdravstva. Kvalitativni podaci daju bogat i detaljan
opis naglašavajući kontekst u kojem se zbiva iskustvo te time omogućuju stjecanje uvida i dubinsko
razumijevanje procesa načinom nedostižnim drugim metodama (12). U svim opisanim slučajevima
kombinirali smo kvalitativne i kvantitativne metode, jer se upravo triangulacijom različitih pristupa
istom problemu jača valjanost nalaza (6,21). No, uz
sve akademski neosporne prednosti kombiniranog
pristupa moramo kazati da on još uvijek nije postao dio rutine javnog zdravstva. Zavodi za javno
zdravstvo u svojim godišnjim izvještajima donose
„sliku bolesti i umiranja“, a ne „sliku zdravlja“.
Zajednica je objekt o kojem se izvještava a da ga
se ne uključuje. Postojeći oblik institucionalizacije,
plaćanja djelatnosti i razvoja djelatnika u području javnozdravstvene medicine više pogoduje „cementiranju“ paternalističkog pristupa zajednici
nego implementaciji naturalističke paradigme u
rutinu javnozdravstvenog rada. Veća razina „javnozdravstvene pismenosti“ lokalne i regionalne
samouprave (ostvarena projektima Zdravi grad i
Zdrava županija) može potaknuti promjenu i ohrabriti „struku“ da „participativnije“, poštujući uzuse
i najbolju praksu suvremene europske javnozdravstvene medicine, istražuje i skrbi o zdravstvenim
potrebama populacije, i posebno njezinih najranjivijih skupina.
PROCJENA ZDRAVSTVENIH POTREBA
SPECIFIČNIH POPULACIJSKIH SKUPINA
Procjena zdravstvenih potreba specifičnih populacijskih skupina bit će opisana na primjeru bio-bihevioralnog istraživanja vezanih za procjenu stanja
epidemije HIV-a i spolno prenosivih bolesti. Predstavit će se istraživanje koje je rađeno na populaciji
muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima
2006. godine u Zagrebu. Ta se populacija smatra
najrizičnijom skupinom za prijenos HIV-a u Hrvatskoj.
Cilj istraživanja bio je provesti probabilistički tip
uzorka u populaciji muškaraca dobi 18-59 godina primjenom tzv. respondent-driven sampling-a te
time odrediti prevalenciju HIV-a, sifilisa, gonoreje,
klamidije, hepatitisa A, B i C, virusa herpesa tip-2
i spolnog ponašanja. Istraživanje je također imalo
za cilj procijeniti povezanost populacije muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima i drugih
populacijskih skupina na koje se HIV i ostale spolno prenosive infekcije mogu prenijeti, kao što su
intravenski ovisnici o drogama, žene i osobe koje
žive van Hrvatske, te dobiti podatke o korištenju
savjetovanja i testiranja na HIV u zadnje 2 godine i
zadnjih 12 mjeseci.
Respondent-driven sampling – RDS (hrv. uzorak
upravljan ispitanicima) je relativno nova istraživačka metoda koja se koristi od kraja 1990-tih u mnogim
zemljama, posebno Sjedinjenim Američkim Državama, zemljama Azije i Europe, u istraživanjima tzv.
«skrivenih populacija» (22-24). RDS se upotrebljava
u epidemiološkim istraživanjima HIV-a u populacijskim skupinama od kojih je teško dobiti probabilistički uzorak standardnim metodama slučajnog
uzorkovanja, a te su populacijske skupine intravenski narkomani, osobe koje se bave prostitucijom i
muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima
(25-27). Pretpostavka istraživanja je da su ispitanici
u tim populacijskim skupinama dovoljno „umreženi“ što znači da mogu u istraživanje uključiti svoje
poznanike iz populacije kojoj pripadaju.
Istraživanje je započelo sa 10 inicijalnih ispitanika, tzv. klica (engl. seeds), čije su društvene mreže
velike odnosno onih koji su rekli da u istraživanje
mogu uključiti barem tri pripadnika svoje populacije. Ti su ispitanici, kao i oni koji su kasnije sudjelovali u istraživanju, dobili tri kupona kojima su u
istraživanje mogli uključiti do tri svoja poznanika
koji zadovoljavaju kriterije za uključenje (28).
Anketnim upitnikom se prikupljalo i analiziralo
sljedeće podatke: demografski podaci, znanje o putovima prijenosa HIV-a, korištenje opojnih droga
te intravenskih droga u posljednjih 12 mjeseci, broj
partnera u zadnjih 12 mjeseci i zadnjih 5 godina,
korištenje kondoma sa slučajnim i stalnim partnerima, spolni odnos sa strancima te iz kojih država
dolaze, plaćanje ili prodavanje spolnih usluga, heteroseksualna partnerstva, prisutnost simptoma
spolno prenosivih bolesti u zadnjih 12 mjeseci, samoprocjena rizika od dobivanja HIV-a, odlazak na
savjetovanje u vezi HIV-a i testiranje na HIV i sifilis
u zadnjih 12 mjeseci.
Analiza podataka se dobiva pomoću statističkog
programa Repondent-driven sampling Analysis Tool
(RDSAT) koji ponderira uzorak.
321
S. Vuletić, S. Šogorić, Đ. Malatestinić, I. Božičević. Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije –
javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
Acta Med Croatica, 64 (2010) 317-325
U istraživanje je od rujna do prosinca 2006. bilo
uključeno 360 muškaraca (29). Dobivena prevalencija infekcija je 13,2% (CI 95% 9,1-18-5). Zaraza HIVom dijagnosticirana je u 4,5% muškaraca, dok je relativno visoki postotak (10,6%) bio ikada zaražen
uzročnikom sifilisa, Treponema pallida. Nađena je i
visoka prevalencija bakterijskih spolno prenosivih
bolesti (tablica 1).
Tablica 1.
Prevalencija spolno prenosivih infekcija kod muškaraca
koji imaju spolne odnose s muškarcima u Zagrebu, 2006.
Prevalencija infekcija*
% (95% CI)
n/N
HIV-1/2
4,5 (2.2-7.3)
18/360
Virus herpesa simpleksa tip 2
9,4 (4.8-14.4)
22/360
Hepatitis A
14,2 (9.1-19.8)
44/360
Hepatitis C
3,0 (1,1-5,3)
9/360
Antitijela na HBc antigen
9,2 (5,2-13,1)
28/360
Antitijela na HBs antigen
17,9 (13,6-22,8)
76/360
0,9 (0,0-1,2)
2/360
HBs antigen
Sifilis
Chlamydia trachomatis (iz urina i
rektuma)
Neisseria gonorrheae (iz urina i
rektuma)
10,6 (6,6-15,1)
31/360
9,0 (6,2-12,3)
46/360
13,2 (9,1-18,5)
42/359
Kao glavni razlog za sudjelovanje u istraživanju ispitanici su naveli mogućnost da se testiraju na spolno prenosive infekcije (90,2%, 321/360). Tri tjedna
nakon sudjelovanja u istraživanju ispitanici su mogli doći po nalaze, te dobiti savjetovanje i daljnja
uputstva o liječenju.
Rezultati također upućuju na potrebu porasta dobrovoljnog i anonimnog testiranja na HIV i sifilis
s obzirom da je samo 52% ispitanika izjavilo da je
testirano na HIV, te potrebu za daljnjim intervencijama koje bi zadržale epidemiju HIV-a u Hrvatskoj
na razini niske epidemije.
Sekvencioniranje nukleinske kiseline virusa napravljeno je u 12 HIV pozitivnih pacijenata, od kojih
su svi imali HIV-1 subtip B. Filogenetskom analizom je nađeno da se pet pacijenata nalazi u jednom
transmisijskom klasteru što upućuje na visoki stupanj filogenetske homolognosti i na nedavnu transmisiju HIV-a u toj mreži. Ta je analiza pokazala
učinkovitost kombiniranja analize uzorka koji se
temelji na uključivanju ispitanika putem njihovih
socijalnih mreža i filogenetske analize u interpretiranju kretanja epidemije HIV-a u jednoj visoko
rizičnoj skupini (30).
322
HRVATSKA ZDRAVSTVENA ANKETA 2008.
Patronažna služba Hrvatske tijekom 2008. godine
provela je pregledno istraživanje kardiovaskularne
rizičnosti na uzorku od 3286 stanovnika Hrvatske.
Prikupljeni su podaci o bihevioralnim rizicima (pušenje, alkohol, nezdrava prehrana i fizička neaktivnost), te podaci o debljini i arterijskom tlaku (31).
Procijenjeno je da postoje 832 rizične osobe s bar jednim kardiovaskularnim rizikom, što iznosi 25,3%.
Svaka rizična osoba podvrgnuta je jednogodišnjoj
intervenciji, sa ciljem smanjenja one rizičnosti koja
je prepoznata mjerenjem i/ili kratkim standardiziranim intervjuom prije intervencije i godinu dana
nakon intervencije (32). Prevalencija kardiovaskularnih rizika prikazana je u tablici 2.
Tablica 2.
Prevalencija kardiovaskularnog rizika
Rizik
Broj
Raspon
%
ITM ≥25
564
18-73
7o
Struk ≥100
410
60-150
51
S 90-125, D
Arterijski tlak ≥140/90
220
Sistolički tlak ≥140 i
dijastolički tlak <90
201
S 90-225
25
Glukoza u krvi (prigodno)
253
3-27
32
Kolesterol
280
1-9
49
Trigliceridi
291
1-9
55
0-130
27
Breme KV rizičnosti izrazito je veliko, a indikatori
povećane težine i debljine pokazuju najveće vrijednosti rizika.
Motiviranost ispitanika za provedbu intervencijskih mjera prikazane su u tablici 3.
Tablica 3.
Motiviranost za promjenu rizičnog ponašanja
Rizik
Nikakva
Slaba
Dobra
Debljina
20
70
10
Povišeni arterijski tlak
16
53
31
Povišena glukoza u krvi (prigodno)
15
50
35
Masnoće u prehrani
14
55
31
Pušenje
29
26
45
Fizička neaktivnost
11
59
30
Alkohol
23
34
43
Uočljivo je da je debljina izrazito rezistentan rizik za
savjetovane promjene.
S. Vuletić, S. Šogorić, Đ. Malatestinić, I. Božičević. Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije –
javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
Acta Med Croatica, 64 (2010) 317-325
Pri kraju jednogodišnje intervencije ispitanici su
ponovno mjereni i ocijenjeni s obzirom na kardiovaskularnu rizičnost, patronažna sestra dala je konačnu ocjenu uspješnosti intervencije. Uspjehom se
smatralo ako je došlo do promjene barem jednog
rizika, tj. ako je došlo do pada ispod graničnih vrijednosti za dati rizik (tablica 4).
nažna služba je jedina profesija, koja ima operativno definiranu populaciju. Po postojećom zakonu
jedna patronažna sestra organizira primarno-sekundarnu zaštitu za oko 5000 stanovnika. Razmatra
se također kako bi se takve aktivnosti moglo uključiti u informatizaciju primarne zdravstvene zaštite i
razvoj koncepta ‘Mobilna sestra’. Rezultati probnog
ispitivanje predviđaju se za kraj 2011. godine.
Tablica 4.
Konačna ocjena intervencije (%)
Ishod
Broj
%
Neuspjeh
188
24.4
Djelomičan uspjeh
179
49,1
Potpun uspjeh
189
14,5
Odselio
5
0,7
Odbio
7
0,9
Umro
4
0,5
772
100,0
Ukupno
Uočljivo je da je oko 25% ispitanika pokazalo dobar
uspjeh, a 50% ispitanika je ocijenjeno je kao slab pomak prema smanjivanju kardiovaskularnog rizika.
Hrvatska zdravstvena anketa ulazi u fazu evaluacije i procjene potencijalnih učinaka na sustav primarne zdravstvene zaštite. U tu se svrhu u zadnjoj
godini projekta predviđaju ova djelovanja:
•
Testirati patronažnu zdravstvenu knjižicu (instrument primarne i sekundarne prevencije) na
minimalni set podataka i informacija, kao ulaz
u patronažni sustav rizičnosti
•
Definirati i organizirati datoteke rizičnih ispitanika u patronažnom središtu Doma zdravlja
•
Izvidjeti načine komuniciranja sa županijskim
ZJZ sa ciljem razvoja modela praćenja (monitoriranja) rizičnosti KVB i drugih kronično-degenerativnih bolesti na razini županije
•
Organizirati pokusni projekt ‘Mobilna sestra’
Evaluacija HZA08 provodi se tijekom 2010/11. godine. Procjenjuje se je li intervencija KV rizika toga
tipa nešto realno što se može uključiti u rutinu rada
patronažne službe. U tu se svrhu provodi probno
ispitivanje u županijama Brodsko-Posavskoj, Osječko-Baranjskoj, Međimurskoj te u Domu zdravlja
Zagreb-zapad. Osim tih aktivnosti razmatra se
stvaranje patronažnog informacijskog sustava o
rizičnosti populacije (m-patronaža). Naime, patro-
RASPRAVA I ZAKLJUČAK
U posljednjih tridesetak godina javno zdravstvo
prolazi kroz značajno razdoblje mijenjanja svoga
identiteta. Javno zdravstvo je ne samo znanstvena
disciplina, ono je umijeće koje može i mora ostvariti snažan utjecaj na kreiranje zdravstvene politike.
Javno zdravstvo se razvijalo od prikupljanja jednosmjernih podataka o prevenciji i intervencijskim
programima do stvaranja nacionalne mreže profesionalaca, javnozdravstvenih radnika i širokog dijapazona preventivnih radnika u čvrsto povezanu
zajednicu. To je globalni trend u dobro organiziranim državama. Danas funkcioniranje javnog zdravstva u sustavima zdravstvene zaštite opisujemo
trima funkcijama: funkcijom procjene, funkcijom
razvoja zdravstvene politike i funkcijom osiguranja
javnozdravstvenih aktivnosti i djelovanja (33). Te
funkcije nisu nezavisne, naprotiv funkcija procjene
sastavni je dio kako funkcije razvoja politike, tako i
funkcije osiguranja.
Prodor kvalitativne metodologije u javnozdravstvena istraživanja i naročito u javnozdravstvenu praksu razvija se otežano. U javnozdravstvenoj profesiji
još uvijek dominira kvantitativni pozitivistički pristup. U nas je kvalitativna paradigma prvenstveno
akademske provenijencije, i preko edukacije preventivnih struka kroz praksu, postepeno zauzima
svoje mjesto. Kvantitativno i kvalitativno svaki
javnozdravstveni problem nužno ima dva aspekta:
kvantitativni je orijentiran varijablama i teži prepoznavanju uzročno posljedičnih veza, a kvalitativni je
orijentiran procesima zdravstvene zaštite, te razumijevanju i shvaćanju javnozdravstvenih problema.
Budućnost našeg zdravstva je, kako mi vidimo, u
organizaciji javnog zdravstva koje razvija sve tri
navedene “core” funkcije, koje je otvoreno za suradnju prema drugim profesijama, prema politici i zajednici te sustavno, radi boljeg razumijevanja dinamičkog procesa promjena u svijetu u kojem živimo,
dopunjava i proširuje javnozdravstvena istraživanja
s kvalitativnom paradigmom.
323
S. Vuletić, S. Šogorić, Đ. Malatestinić, I. Božičević. Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije –
javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
Acta Med Croatica, 64 (2010) 317-325
LITERATURA
1. Šogorić S. Različiti pristupi u ocjenjivanju zdravstvenog stanja stanovništva. (Magistarski rad). Zagreb:
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, 1992.
2. Handler AS, Turnock BJ, Hall W i sur. A strategy
for measuring local public health practice. AJPM 1995; 11
(Suppl 6): 29-35.
3. Kovačić L, Zaletel-Kragelj L, ur. Management in
Health Care Practice. A Handbook for Teachers, Researchers and Health Professionals. Lage, Germany: Hans
Jacobs Publishing Company, 2008.
4. Jakšić Ž, Kovačić L i sur. Socijalna medicina. Zagreb: Medicinska naklada, 2000.
5. Kovačić L,ur. Organizacija i upravljanje u zdravstvenoj zaštiti. Zagreb: Medicinska naklada, 2003.
6. Šogorić S, Vukušić-Rukavina T, Brborović O, Vlahušić A, Žganec N, Orešković S. Counties selecting public
health priorities – a “bottom - up” approach (Croatian
experience). Coll Antropol 2005; 29: 111-9.
7. Šogorić S. Stvaranje nacionalne mreže zdravih
gradova. U: Šogorić S, Popović D, ur. Pokret zdravih gradova – djelotvorno znanje za zdravlje. Zagreb: Hrvatska
mreža zdravih gradova, 2010, 55-277.
8. Šogorić S. Application of the modified method of
“rapid appraisal to assess community health needs” for
making rapid city health profile and city action plan for
health. Croat Med J 1998; 39: 267-75.
9. Clarke A, McCarthy M, Alvarez-Dardet C i sur.
New directions in European public health research: report of a workshop. J Epidemiol Comm Health 2007; 61:
194-7.
10. Šogorić S. Planning for health in the 21st century?
Community versus (supra) national health promotion
policy. U: Horst N, Kahr-Gottlieb D, ur. Promoting the
public’s health EUPHA 2005 Conference Book. Gamburg:
Health Promotion Publications, 2006, 107-12
11. Lincoln YS. Fourth Generation Evaluation, The
Paradigm Revolution and Health Promotion. Can J Public Health 1992; 83 (Suppl 1): 6-10.
12. Patton MQ. Designing Qualitative Studies. U: Patton MQ. Qualitative evaluation and Research Methods.
2nd ed. Newbury Park: Sage Publ, 1990, 145-98.
13. Anker M. Epidemiological and Statistical Methods for Rapid Health Assessment: Introduction. World
Health Stat Q 1991; 44: 94-7.
14. Annet H, Rifkin S. Improving Urban Health - Guidelines for Rapid Appraisal to Assess Community Health
Needs: A Focus on Health Improvements for Low Income Urban Areas. Geneva: WHO, 1988.
324
15. Sogoric S, Rukavina TV, Mujkic A, Dzakula A.
Formulating a health strategy at the local level using the
“Urban Health Profile” and “Urban Health Planning”. Lijec Vjesn 2003; 125: 334-8.
16. Patton MQ. Enhancing the quality and credibility
of qualitative analysis. Health Serv Res 1999; 34: 1189-208.
17. Peck E, Secker J. Quality criteria for qualitative
research: does context make a difference? Qualitative
Health Research 1999; 9: 552-8.
18. Rose K, Webb C. Analyzing data: mantaining rigor in a qualitative study. Qualitative Health Research
1998; 8: 556-62.
19. Greinger T. Rapid appraisal before impact evaluation studies (Readers’ Forum). World Health Forum 1997;
18: 66-67.
20. Sogoric S, Middleton J, Lang S, Ivankovic D, Kern
J. A naturalistic inquiry on the impact of interventions
aiming to improve health and the quality of life in the
community. Soc Sci Med 2005; 60: 153-64.
21. Patton MQ. Analyzing and Interpreting Qualitative Data. U: Patton MQ. How to use Qualitative Methods
in Evaluation. 2nd ed. Newbury Park: SAGE Publ, 1990.
22. Magnani R, Sabin K, Saidel T, Heckathorn D. Review of sampling hard-to-reach and hidden populations
for HIV surveillance. AIDS 2005; 19 (suppl 2): 67-72.
23. Semaan S, Lauby J, Liebman J. Street and network
sampling in evaluation studies of HIV risk-reduction interventions. AIDS Rev 2002; 4: 213-23.
24. Ramirez-Valles J, Heckathorn DD, Vazquez R,
Diaz RM, Campbell RT. From networks to populations:
the development and application of respondent-driven
sampling among IDUs and Latino gay men. AIDS Behav
2005; 9): 387-402.
25. Heckathorn D. Respondent driven sampling: a
new approach to the study of hidden populations. Social
Problems 1997; 44: 174-99.
26. Heckathorn D. Respondent driven sampling II:
deriving valid population estimates from Chain-Referral
samples of hidden populations. Social Problems 2002. 49:
11-34.
27. Heckathorn D, Semaan S, Broadhead RS, Hughes JJ. Extensions of respondent-driven sampling: a new
approach to the study of injection drug users aged 18-25.
AIDS and Behavior 2002; 6: 55-67.
28. Introduction to respondent-driven sampling. Participant manual. Atlanta: Centres for Disease Control and
Prevention, 2006.
29. Bozicevic I, Rode OD, Lepej SZ i sur. Prevalence of
sexually transmitted infections among men who have sex
with men in Zagreb, Croatia. AIDS Behav 2009; 13: 303-9.
S. Vuletić, S. Šogorić, Đ. Malatestinić, I. Božičević. Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije –
javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
Acta Med Croatica, 64 (2010) 317-325
30. Lepej SZ, Vrakela IB, Poljak M, Bozicevic I, Begovac J. Phylogenetic analysis of HIV sequences obtained in
a respondent-driven sampling study of men who have sex
with men. AIDS Res Hum Retroviruses 2009; 25: 1335-8.
32. Pavić J, Županić M, Tomić Z, Golek M. Evaluacija
zdravstvene knjižice u primarno sekundarnoj prevenciji
kardiovaskularnih bolesti. 2. Kongres preventivne medicine i unapređenja zdravlja, 2010. Knjiga sažetaka.
31. Vuletić S, Kern J, Džakula A, Pavić J, Županić M.
Hrvatska zdravstvena anketa 2003/2011- Novi model
prevencije kardiovaskularnih bolesti. 2. Hrvatski kongres
preventivne medicine i unaprjeđenja zdravlja, 2010. Knjiga sažetaka.
33. Walker B Jr. The Future of Public Health: The Institute of Medicine Report. J Public Health Policy 1989;
10: 19-31.
SUMMARY
HEALTH STATUS AND HEALTH NEEDS ASSESSMENT – STATE OF THE ART OF THE
PUBLIC HEALTH PRACTICE IN CROATIA
S. VULETIĆ, S. ŠOGORIĆ, G. MALATESTINIĆ and I. BOŽIČEVIĆ
Andrija Štampar School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb,
and 1School of Medicine, University of Rijeka, Rijeka, Croatia
Public health practice performance is measured through its three core functions, i.e. assessment, policy development and assurance. We describe the existing health status and health care needs assessment practices in the Republic of Croatia. Health care
needs assessment in Croatia includes mortality and morbidity information available through vital records but does not include
community input (opinion and attitude) and participation. Health needs are not analyzed in order to determine the causes of health
problems. Analysis of health needs of the population groups at highest risk also does not exist. Resources assessment is not part
of the process, so we do not know how adequate the existing health resources are. In the Croatian health care system practice,
the assessment function is limited through the almost exclusive use of the routine health and demographic statistics. Academic
public health has introduced other kinds of more participative, subgroups oriented, qualitative methodologies but in daily routine, these methods are hardly used. Since health needs assessment is one of the core public health functions, in the future its
practice has to be reoriented from pure monitoring towards identifying and solving community health problems. Partnership
with community has to be a cornerstone for more efficient health needs assessment practice. In the light of previous statement,
we present and discuss new trends in the assessment practice in Croatia, i.e. revision of routine health data collection, ways of
performing intervention aimed health surveys, naturalistic approach in health needs assessment, and health needs research of
population groups at highest risk.
Key words: function of assessment, public health, qualitative paradigm
325
Acta Med Croatica, 64 (2010) 327-333
Izvorni rad
EVALUACIJA AKCIJSKOG PLANA ZA ROME
ZA PODRUČJE ZDRAVSTVA
URELIJA RODIN
Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet,
Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar», Zagreb, Hrvatska
Nacionalnim programom za Rome i sudjelovanjem u Desetljeću za Rome 2005.-2015. godine Hrvatska se strateški odredila prema programima socijalnog uključivanja Roma na četiri prioritetna područja: stanovanje, obrazovanje, zapošljavanje i zdravlje. Za
praćenje provođenja Akcijskog plana i mjerenje dostupnosti zdravstvene zaštite i zdravstvenog stanja neophodni su pokazatelji
o broju i obuhvatu Roma za svaki od navedenih ciljeva: o informiranima vezano uz ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog
osiguranja, o obuhvaćenima zdravstvenim osiguranjem, o romskoj djeci obuhvaćenoj cijepljenjem, o romskoj novorođenčadi
rođenoj u rodilištima, o antenatalnoj zaštiti i kontroli trudnoće Romkinja, o obuhvaćenima edukacijom o planiranju obitelji, o stopi
smrtnosti i uzrocima smrti Roma, o Romima stipendistima za zdravstvena zanimanja. Većinu tih pokazatelja nije moguće dobiti
bez posebnih istraživanja, a pokazatelji koji se rutinski prate kvalitativno ne zadovoljavaju. Na državnoj razini se ni za jedan od
navedenih zdravstvenih ciljeva nije moglo dobiti specifične pokazatelje o provođenju, ali neki pokazatelji postoje u pojedinim jedinicama lokalne uprave i samouprave. Iako Akcijski plan sadrži niz mjera za poboljšanje zdravlja Roma, nije ga moguće ostvariti
niti mjeriti učinke bez jasno definiranih nositelja aktivnosti, sredstava za provođenje te pokazatelja procesa i ishoda.
Ključne riječi: desetljeće za Rome, zdravstveni pokazatelji, evaluacija
Adresa za dopisivanje: Doc. dr. sc. Urelija Rodin
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Rockefellerova 7
10000 Zagreb, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
UVOD
Težnja za stvaranjem ujedinjene Europe temeljene
na ostvarenju deklariranih ljudskih prava i sloboda
i dodatni protokoli (1-6) utjecali su na donošenje
političkih odluka kojima bi se olakšalo uključivanje najugroženijih nacionalnih manjina u društvo.
Ocijenivši položaj romske zajednice težim od položaja drugih manjinskih zajednica u Europi, Vijeće
Europe i Europska unija od 1993. godine osobitu
pozornost obraćaju problematici Roma te potiču
zemlje članice i druge zemlje u regiji na sustavno
rješavanje njihovih problem. Zbog neriješenih statusnih pitanja, niske stope obrazovanja i zaposlenosti, stanovanja u izoliranim i/ili nelegalnim naseljima Romi su socijalno najugroženija manjina u
Hrvatskoj. Vlada Republike Hrvatske 2003. godine
donosi Nacionalni program za Rome s ciljem da se
na sustavni način pomogne romskoj manjini u poboljšanju uvjeta življenja i suzbijanja njihove marginalizacije na svim poljima društvenog i javnog
života. U izradi Nacionalnog programa za Rome
sudjelovala su ministarstva i druga državna tijela, vijeća romske nacionalne manjine, predstavnici
romskih udruga, lokalna samouprava, udruge za
zaštitu ljudskih prava, te međunarodne organizacije i institucije (7).
Mjere definirane nacionalnim programom za Rome
sakupljene su u ove skupine:
•
uključivanje Roma u kulturni i društveni život i
provođenje međunarodnih dokumenata
•
statusna prava i borba protiv diskriminacije
•
obrazovanje i sport
•
socijalna i zdravstvena zaštita
•
zapošljavanje
•
prostorno uređenje i stanovanje.
Drugi važan projekt za poboljšanje uvjeta života
Roma u kojemu Hrvatska sudjeluje je «Desetljeće
za uključivanje Roma», što je rezultat konferencije
«Romi u rastućoj Europi - izazovi za budućnost»,
održanoj 2003. godine u Budimpešti u organizaciji
Instituta Otvoreno društvo, Svjetske banke, Europske komisije u suradnji s UNDP-om, Banke za ra327
U. Rodin. Evaluacija akcijskog plana za Rome za područje zdravstva
Acta Med Croatica, 64 (2010) 327-333
zvoj Vijeća Europe, te vlada Finske i Švedske. Na
toj konferenciji visoki dužnosnici osam zemalja jugoistočne Europe – Bugarske, Hrvatske, Češke, Mađarske, Makedonije, Rumunjske, Srbije i Crne Gore
i Slovačke obvezale su se poduzeti sve potrebne
mjere za unaprjeđenje života Roma i iskorjenjivanje
siromaštva i socijalne isključenosti (8). «Desetljeće»
je za razdoblje 2005.-2015. godine dobilo i svoj akcijski plan provedbe. Ciljevi «Desetljeća» su usko povezani s Nacionalnim programom za Rome i odnose se na četiri područja: obrazovanje, zapošljavanje,
stanovanje i zdravlje (7).
Ciljevi Akcijskog plana za Rome 2005.-2015. godine
u području zdravstva usmjereni su na:
• osiguranje jednake dostupnosti zdravstvenim
službama informiranjem o pravima i mogućnostima zdravstvenog osiguranja
•
unaprjeđenje i zaštitu zdravlja djece i smanjenje
smrtnosti
•
zdravstveno prosvjećivanje i zaštitu vezano
uz sigurno majčinstvo, planiranje obitelji i reproduktivno zdravlje
•
poboljšanje higijensko-sanitarnih uvjeta u stanovima i naseljima
•
financijsku potporu školovanja Roma za zdravstvena zanimanja
CILJ RADA
Cilj ovoga rada je evaluacija provođenja Akcijskog
plana za Rome za područje zdravstva i rasprava o
provedivosti i mjerljivosti ostvarenja ciljeva utvrđenih ««Desetljećem».
METODE RADA
Za praćenje Akcijskog plana i mjerenje postignuća
zdravstvenih ciljeva potrebni su pokazatelji stanja
na početku «Desetljeća», tijekom i na kraju planiranog 10-godišnjeg razdoblja. Pokazatelji su definirani prigodom donošenja Akcijskog plana 2005.
godine.
Temeljem pokazatelja evaluiraju se uspješnost provođenja, mogućnosti realizacije ciljeva u zadanom
vremenu i ishodi poduzetih mjera te predlažu ciljevi i mjere za poboljšanje zdravstvenog stanja Roma.
Za mjerenje dostupnosti zdravstvenih službi i informiranje o pravima na obvezno zdravstveno osiguranje definirani su sljedeći pokazatelji: ukupan
broj Roma prema naseljima, dobno-spolna struk328
tura, broj obuhvaćenih zdravstvenim osiguranjem,
broj neosiguranih, broj i obuhvat informiranih o
mogućnostima ostvarenja određenih prava među
neosiguranima. Vezano uz praćenje zdravstvenog
stanja djece određen je pokazatelj dojenačke smrtnosti. Od preventivnih pokazatelja vezanih uz
praćenje sprječavanja bolesti i očuvanja zdravlja
određena su dva pokazatelja: udio romske novorođenčadi rođene u rodilištima i cijepni obuhvat u
dječjoj dobi. Za praćenje zdravstvene zaštite trudnica i rodilja te planiranja obitelji određeni su ovi pokazatelji: broj antenatalnih pregleda po rodilji, broj i
udio poroda uz stručnu pomoć, broj i udio obuhvaćenih edukacijom o planiranju obitelji, korištenja
kontracepcijskih sredstava ili metoda, stopa rađanja Romkinja ispod 16 godina, te stopa namjernih
prekida trudnoće. Vezano uz praćenje higijenskosanitarnih uvjeta u naseljima pokazatelji su: pristup
zdravstveno ispravnoj vodi za piće, mogućnosti
dispozicije otpada, provođenje deratizacijskih mjera. Broj Roma stipendista za zdravstvena zanimanja
pokazuje kakva je financijska potpora školovanja
Roma za zdravstvenu djelatnost.
REZULTATI I RASPRAVA
Podaci o broju Roma u Hrvatskoj te njihovoj dobno-spolnoj strukturi nisu dostupni ni kao polazni
podaci prigodom donošenja Akcijskog plana niti su
prikupljeni tijekom proteklih nekoliko godina trajanja «Desetljeća». Dostupni su podaci iz pojedinih
terenskih istraživanja poput probnog istraživanja u
Dardi provedenog u okviru Nacionalnog programa
za Rome (9), podaci iz istraživanja u Međimurju nakon provedbe lokalnih programa potpomognutih
sredstvima iz fondova Europske Unije (10), podaci iz studija o antropološkim značajkama romske
populacije u Baranji (11,12). Pokazatelji o strukturi
romske populacije i njihovu udjelu u općoj populaciji na razini države ostaju i dalje nepoznati.
U cilju upoznavanja Roma s mogućnostima ostvarenja određenih prava, Ured za nacionalne manjine
je u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova,
Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i predstavnicima krovnih romskih udruga pripremio
2006. godine knjižicu «Moja prava». Knjižica sadrži
informacije o mogućnostima i načinu ostvarivanja
prava u tri važna područja: statusna pitanja, zdravstveno osiguranje i socijalna skrb, a tiskana je u
800 primjeraka na romskom i hrvatskom jeziku te
upućena besplatno svim romskim udrugama koje
su registrirane u Republici Hrvatskoj (13). Koliko
je Roma upoznato sa sadržajem brošure odnosno
informirano o ostvarivanju određenih prava među
kojima je i pravo na obvezno zdravstveno osigu-
U. Rodin. Evaluacija akcijskog plana za Rome za područje zdravstva
Acta Med Croatica, 64 (2010) 327-333
ranje nije poznato. Podaci o nositeljima obveznog
zdravstvenog osiguranja i osiguranicima prema etničkoj pripadnosti te obuhvat Roma zdravstvenim
osiguranjem isto tako nisu poznati. Visinu stope
dojenačke smrtnosti moguće je izračunati, ali podaci prema općinama i naseljima nisu dostupni, jer
se radi o malim teritorijalnim jedinicama, a prema
Zakonu o službenoj statistici agregirani podaci iz
malih teritorijalnih jedinica službeno se ne iskazuju
zbog mogućnosti prepoznavanja statističke jedinke
što je u suprotnosti s načelom očuvanja povjerljivosti individualnih podataka u statističkoj obradi.
Pokazatelje sigurnog majčinstva i planiranja obitelji
te podatke o preventivnim aktivnostima koje doprinose očuvanju zdravlja djece, poput cijepljenja, moguće je dobiti posebnim anketama, izvan rutinske
statistike. Podaci o Romima koji pohađaju zdravstvene škole i imaju stipendiju dostupni su, ali se
javno objavljuje samo ukupan broj polaznika romske nacionalnosti u srednje škole te ukupan broj stipendista, neovisno o obrazovnom usmjerenju. Tako
je školske godine 2009./2010. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa zabilježilo da je 283 romska stipendista imalo stipendije za srednjoškolsko,
a 25 za visokoškolsko obrazovanje (14). Koliko se
stipendija odnosilo na zdravstvena zanimanja nije
javno objavljeno, ali za pretpostaviti je da su podaci dostupni u internoj dokumentaciji Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa.
Planovi i programi mjera u bilo kojem segmentu
trebaju se temeljiti na objektivnim pokazateljima
stanja i potreba točno utvrđenog broja određene
populacije. Polazni podaci su neophodni za praćenje provođenja mjera, jer omogućavaju mjerenje
napretka usporedbom između zatečenog stanja i
konačnih ishoda. Zdravstveni pokazatelji definirani za praćenje Akcijskog plana odabrani su prema
kriterijima valjanosti, objektivnosti, osjetljivosti i
specifičnosti (15) i kad bi bili dostupni podaci za njihov izračun, znatno bi doprinijeli praćenju zadanih
ciljeva, ocjeni stanja i evaluaciji. Najznačajnije je to
da najveći broj odabranih pokazatelja mjeri ishode
(dojenačka smrtnost), obuhvat (cijepni obuhvat),
značajni broj mjeri procese (porodi uz stručnu pomoć, pregledi u trudnoći po rodilji) povezane s planiranim mjerama. Za razliku od nabrojenih pokazatelja neki od pokazatelja procesa poput ukupnih
sati zdravstveno-odgojnih predavanja ili broja tiskanih brošura za informiranje o pravima ne mogu
nam koristiti za mjerenje učinka. Tim više što ih je
nemoguće mjeriti i s obzirom na nepostojanje saznanja o početnom stanju, kao i s obzirom na nepoznavanje broja i strukture populacije. Isti problem je
uočen i u drugim područjima Akcijskog plana pa je
UNDP pokrenuo istraživanje o praćenju ostvarenja
zadanih ciljeva «Desetljeća» uz preporuke da bi se
u svim područjima djelovanja trebalo više usmjeriti na mjerenje napretka i izlazne rezultate nego na
procesne pokazatelje (16).
Ako bi podaci za definirane zdravstvene pokazatelje bili dostupni, bilo bi moguće provesti i usporedbu s istim pokazateljima u međunarodnim bazama
podataka te utvrditi kolike su razlike u romskoj populaciji u odnosu na druge populacije.
Najveći problem u prikupljanju podataka i izračunu zadanih pokazatelja je taj što se ne mogu dobiti
iz rutinskih istraživanja, a osiguranim sredstvima
za provođenje pojedinih mjera nije obuhvaćeno i
izvještavanje temeljem odabranih pokazatelja. Problem nepotpunih podataka, različitih procjena o
ukupnom broju Roma i strukturi romske populacije
istaknut je u izvještajima više međunarodnih institucija i udruga i nije karakterističan samo za Hrvatsku nego i za druge potpisnice «Desetljeća» (17-20).
Službeni podaci kojima se koristimo kada se radi o
broju Roma su podaci Državnog zavoda za statistiku dobiveni popisom stanovništva 2001. godine,
koji je proveden prema katastarskim jedinicama, što
znači da stanovnici nelegalnih romskih naselja bez
stalne adrese boravka nisu evidentirani. Međutim,
već se u Nacionalnom programu za Rome spominju neslužbene procjene prema kojima u Republici
Hrvatskoj živi oko 30.000 Roma, a prema procjenama romskih udruga i više (50.000-60.000) (7). U
istraživanju UNDP o praćenju provođenja «Desetljeća» spominje se da približno 10% Roma koji žive
u Hrvatskoj nema hrvatsko državljanstvo, a 3% ne
posjeduje ikakve dokumente o državljanstvu ili
druge dokumente kojima se dokazuje status što
uvelike utječe na njihov pristup osnovnim pravima
i uslugama, formalnom zapošljavanju, zdravstvenom osiguranju (16). U istraživanju o siromaštvu i
zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO)
Sedlak navodi da više od 50% Roma u Hrvatskoj
živi u Međimurju gdje čine 3,4% svih stanovnika,
ali 53% primatelja socijalne pomoći (21). Nepotpunim podacima o veličini romske populacije, ali
i različitim drugim pokazateljima doprinosi i neizjašnjavanje Roma o etničkoj pripadnosti.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nositelji su rutinskih
zdravstveno-statističkih istraživanja, ali ne raspolažu podacima o zdravstvenom stanju ili dostupnosti zdravstvene zaštite prema pojedinim etničkim
skupinama, jer se podaci ne vode po tom obilježju. Stoga se na državnoj razini ili nižim jedinicama teritorijalnog ustroja ni za jedan od navedenih
zdravstvenih ciljeva nisu mogli dobiti specifični
pokazatelji o provođenju Akcijskog plana, osim za
područja regionalne samouprave u kojima su osi329
U. Rodin. Evaluacija akcijskog plana za Rome za područje zdravstva
Acta Med Croatica, 64 (2010) 327-333
gurana financijska sredstva za provođenje mjera.
Prikupljeni podaci iz probnog istraživanja provedenog 2006. godine u jednom romskom naselju u
Dardi trebali su poslužiti kao podloga Ministarstvu
zdravstva i socijalne skrbi za određivanje specifičnih ciljeva vezanih uz zdravstvene potrebe romske
populacije (9). Zdravstvena anketa je sastavljena
većim dijelom iz pitanja Svjetske zdravstvene ankete provedene u Hrvatskoj 2002. godine, uz dopunu
o određenim socijalno-demografskim značajkama,
pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem i dostupnosti zdravstvene zaštite Romima. Sadržaj i rezultati ankete dostavljeni su Ministarstvu zdravstva i
socijalne skrbi te prezentirani predstavnicima županijskih vlasti, zavoda za javno zdravstvo i romskih
vijeća u svrhu poticanja provođenja ankete u svim
županijama čime bi se dobilo usporedive podatke i
polazište za planiranje u jedinicama lokalne samouprave.
Romi koji imaju reguliran građanski status u Republici Hrvatskoj ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj
zaštiti i Zakona o zdravstvenom osiguranju na isti
način i pod istim uvjetima kao i svi drugi građani
Republike Hrvatske. Prema neslužbenim procjenama i iskustvima zdravstvenih djelatnika čini se da
znatan broj Roma nema regulirano državljanstvo.
Za takve osobe uvjeti i način ostvarivanja zdravstvene zaštite utvrđeni su Zakonom o zdravstvenoj
zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj. Zbog visoke
stope nezaposlenosti vrlo mali broj radno sposobne romske populacije aktivno je osiguran. Posredstvom županija određeni broj zdravstveno neosiguranih Roma ostvaruje zdravstvenu zaštitu na teret
proračunskih sredstava sukladno Pravilniku o mjerilima i postupku za utvrđivanje nesposobnosti za
samostalan život i rad i nedostatak sredstava za uzdržavanje za osobe s prebivalištem u RH kojima se
zdravstvena zaštita ne osigurava po drugoj osnovi.
Kako su djeca posebno rizična skupina, Akcijskim
je planom predviđeno praćenje dojenačke smrtnosti
kao jednog od najosjetljivijih pokazatelja ne samo
zdravstvenog nego i socijalno-gospodarskog stanja.
Iako se podaci o etničkoj pripadnosti mogu rutinski pratiti putem prijava rođenja i smrti, ti se podaci
mogu koristiti u analizama mortaliteta samo ako su
roditelji novorođenčeta odnosno umrlog dojenčeta
dali takav podatak državnim maticama. Podaci o
dojenačkoj smrtnosti Roma, čak i nepotpuni, pokazuju velike razlike u odnosu na ne-romsko stanovništvo te je stopa smrtnosti 3-4 puta viša u romskoj
u odnosu na ne-romsku populaciju (13).
Jedan od pokazatelja sprječavanja bolesti i očuvanja zdravlja djece je provođenje cijepljenja prema
330
nacionalnom programu cijepljenja. Cijepljenje je zakonska obveza kojoj podliježu svi hrvatski građani i
osobe koje nemaju hrvatsko državljanstvo, a nalaze
se na teritoriju Republike Hrvatske bez obzira jesu
li zdravstveno osigurane ili nisu. Pravo i dužnost na
cijepljenje na optimalan način ostvaruje se putem
izabranog liječnika, za dijete predškolskog uzrasta,
te za dijete školske dobi kod liječnika školske medicine. Međutim, u mnogim je županijama sa većim
brojem romske populacije uočen problem neodazivanja roditelja romske djece na obvezno cijepljenje.
Za provođenje toga cilja potrebno je na županijskoj
razini povezati različite zdravstvene službe (epidemiološke, pedijatrijske, opće medicine, patronažne
sestre) i druga tijela/službe te predstavnike romskih
naselja u svrhu određivanja načina provođenja mjere. Rome treba educirati o potrebi, razlozima i načinu cijepljenja potrebnih za zdravlje djece te putem
romskih pomagača i patronažne službe «pripremiti
teren» (7). Zavodi za javno zdravstvo povremeno
provjeravaju cijepni status romske djece i po potrebi provode dopunska cijepljenja, a izvješća o procijepljenosti dostavljaju Službi za zarazne bolesti Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo i Ministarstvu
zdravstva i socijalne skrbi. Najšire kampanjske akcije provedene su u Međimurskoj županiji za koju se
pretpostavlja da ima najviše Roma, gdje se lokalnim
sredstvima i iz europskih fondova omogućilo provođenje nekih mjera zaštite od zaraznih bolesti, uz
zdravstveno prosvjećivanje u svrhu suzbijanja neznanja i nepovjerenja Roma prema cijepljenju (21).
Zdravstveni nadzor nad školskom djecom provode
specijalisti školske medicine iz županijskih zavoda
za javno zdravstvo, te su djeca koja pohađaju redovito školu dobro procijepljena (7,9,13). Međutim,
problem su djeca školske dobi koja ne pohađaju ili
su napustila školovanje, jer prema UNDP istraživanju u zemljama Jugoistočne Europe svega 33% romske djece pohađa osnovnu školu i 8% srednju školu
(22). Prema situacijskoj analizi za potrebe donošenja Nacionalnog programa za mlade 2004. godine
spominje se da u Hrvatskoj oko 10% romske djece
završi osnovnu školu (23), a nekoliko godina kasnije
nalazimo da taj udio raste na 30% (24).
Pokazatelji o trudnoćama, porodima i planiranju
obitelji zasad postoje samo za Baranju (25) gdje
su osiguranjem sredstava iz državnog proračuna,
provedeni preventivni pregledi zdravstveno neosiguranih Romkinja uz zdravstveno prosvjećivanje
o mjerama sigurnog majčinstva, planiranja obitelji
i zdravstvene zaštite dojenčadi. Međutim, za sve
trudnice koje ni po jednoj osnovi ne mogu ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu trebalo bi osigurati
dodana sredstva za preventivne ginekološke preglede tijekom trudnoće kao što ostvaruju pravo na
U. Rodin. Evaluacija akcijskog plana za Rome za područje zdravstva
Acta Med Croatica, 64 (2010) 327-333
besplatni porod u zdravstvenoj ustanovi, na teret
sredstava državnog proračuna.
patronažnih službi i sanitarne inspekcije mogu lokalno rješavati postojeći problemi.
Brojna romska naselja nisu legalna te nemaju riješenu komunalnu infrastrukturu (pitanje vodoopskrbe, uklanjanja otpadnih materijala, higijena stanovanja, pojava glodavaca i drugo). Prema anketi
Instituta za društvene djelatnosti iz 2005. godine
oko 61% romskih kućanstava je bez odgovarajućih
sanitarnih uvjeta, a oko 25% ih živi u dašćarama i
sličnim objektima (26). Stoga županijski zavodi za
javno zdravstvo često na svom terenu provode preventivnu dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju, a
po potrebi i epidemiološki nadzor.
Osim potrebnog povezivanja pojedinih službi,
upravnih struktura i nevladinih udruga, za poboljšanje zdravstvenog stanja romske populacije važno je djelovanje na svim područjima definiranim
«Desetljećem», jer su legalizacija naselja s riješenim
infrastrukturnim problemima, bolje obrazovanje
i mogućnosti zapošljavanja temeljni preduvjeti za
bolje zdravlje.
LITERATURA
U svrhu učinkovitije realizacije pojedinih zdravstveno-preventivnih mjera u romskoj populaciji
treba dodjelom stipendija stimulirati školovanje
pripadnika romske manjine i osposobljavanje za
pojedina zdravstvena zanimanja. To bi doprinijelo
prevladavanju jezičnih i kulturoloških prepreka u
dijelu romske populacije koju treba educirati o važnosti pojedinih mjera za očuvanje i unaprjeđenje
zdravlja i sprječavanje bolesti.
1. UN Charter, Universal Declaration of Human
Rights. General Assembly Resolution 217 A (III), 10 December 1948.
2. European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, 4 November
1950, E.T.S. no. 5.
3. International Covenant on Economic, Social and
Cultural Rights, Annex to General Assembly Resolution
A/RES/2200 A (XXI), 16 December 1966.
4. Framework Convention (ETS no. 157) on the Protection of National Minorities, 1995.
ZAKLJUČCI
5. European Charter (ETS no. 148) on Regional or
Minority Languages, 1992.
Iako Akcijski plan sadrži niz mjera za poboljšanje
zdravlja Roma, nije ga moguće ostvariti niti mjeriti učinke bez jasno definiranih nositelja aktivnosti,
sredstava za provođenje te bez utvrđivanja polaznog stanja vezanog uz broj i strukturu romske
populacije. Kako većina potrebnih pokazatelja za
evaluaciju Akcijskog plana nije prikupljena, nije se
moglo utvrditi postoji li napredak u zdravstvenom
stanju i zdravstvenoj zaštiti romske populacije u
odnosu na postavljene ciljeve «Desetljeća».
6. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.
Narodne novine 155/02.
Većinu pokazatelja nije moguće dobiti bez posebnih istraživanja, a pokazatelji koji se rutinski prate kvalitativno ne zadovoljavaju. Tome doprinosi i
neizjašnjavanje Roma o etničkoj pripadnosti pa su
i one analize koje bi bilo moguće provesti – o dojenačkoj smrtnosti romske populacije uz usporedbu
s ne-romskom populacijom nedovoljno pouzdane.
Neki od indikatora procesa poput broja izdanih
brošura za informiranje o pravima ili broj zdravstveno-odgojnih predavanja nisu mjerilo učinka
niti ishoda i ne mogu nam poslužiti u ocjenjivanju
informiranosti romske populacije niti korištenja
zdravstvenih službi.
Svega se nekoliko županija kao jedinica lokalne samouprave uključilo u ostvarenje zdravstvenih ciljeva «Desetljeća», a samo se koordinacijom romskih
vijeća, romskih udruga, zavoda za javno zdravstvo,
9. Izvješće o provođenju Akcijskog plana Desetljeća
za uključivanje Roma za 2005. i 2006.godinu – prihvaćeno
na sjednici Povjerenstva za praćenje provedbe «Desetljeća
za uključivanje Roma». Koordinator izrade Izvješća: Ured
za nacionalne manjine. Zagreb, 05. ožujka 2007. godine.
7. Vlada Republike Hrvatske. Nacionalni program
za Rome. Dostupno na: http://www.umrh.hr/Nacionalniprogram za Rome.pdf Datum pristupa informaciji:
01.09. 2010.
8. The International Bank for Reconstruction and
Development/the World bank. Roma in an Expanding
Europe: Challenges for the Future. A Summary of Policy
Discussions and Conference Proceeedings. Budapest,
2003.
10. Phare 2005/2006, Projekt podrške Romima. Koordinator provođenja projekta: Ured za nacionalne manjine. Dostupno na: http://www.entereurope.hr/ Datum pristupa informaciji: 30. 09.2010.
11. Škarić-Jurić T, Martinović Klarić I, Smolej Narančić N i sur. Trapped between Tradition and Transition
– Anthropological and Epidemiological Cross-sectional
Study of Bayash Roma in Croatia. Croat Med J 2007; 48:
708-19.
12. Zajc M, Narancic NS, Skaric-Juric T i sur. Body
mass index and nutritional status of the Bayash Roma
from eastern Croatia. Coll Antropol 2006; 30: 783-7.
331
U. Rodin. Evaluacija akcijskog plana za Rome za područje zdravstva
Acta Med Croatica, 64 (2010) 327-333
13. Izvješće o provođenju Akcijskog plana Desetljeća
za uključivanje Roma za 2007. i 2008. godinu - prihvaćeno
na sjednici Povjerenstva za praćenje provedbe «Desetljeća
za uključivanje Roma». Koordinator izrade Izvješća: Ured
za nacionalne manjine. Zagreb, veljača 2009. godine.
14. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
Izvješće o provođenju Akcijskog plana Desetljeća
o uključivanju Roma 2005. - 2015. za 2009. godinu.
Osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje – izvješće za 2009. godinu. Dostupno na: http://
public.mzos.hr/ Datum pristupa informaciji: 30. 08. 2010.
15. Kovačić L. Indikatori za ocjenu zdravstvenog
stanja. U: Kovačić L, ur. Organizacija i upravljanje u
zdravstvenoj zaštiti. Zagreb: Medicinska naklada, 2003,
377-81.
16. Nikolić S, Škegro M. Okvir za praćenje «Desetljeća
za uključivanje Roma». UNDP ured za Hrvatsku. Zagreb, studeni 2008. Dostupno na: http://www.undp.hr/
upload/file/211/105984/FILENAME/decade_monitoring_reprot_hr__2_.pdf Datum pristupa informaciji: 30.
08. 2010.
17. Decade Watch. Roma Activists Assess the Progress
of the Decade of Roma Inclusion: 2005-2006. Hungary:
Decade Watch, 2007. Dostupno na: http://www.romadecade.org/ Datum pristupa informaciji: 01.09. 2010.
20. Institut otvoreno društvo. Program EU za praćenje
i zagovaranje. Ravnopravan pristup Roma kvalitetnom
odgoju i obrazovanju. Izvještaji o praćenju 2007. Zagreb:
Dizajn Q.E.D. Publishing, 2008., 9-21.
21. Sedlak J. Tacling cultural barriers to health care
service delivery in Croatia. U: Ziglio E, Barbosa R, Charpak Y, Turner S. Health systems confront poverty. Public
Health Case Studies, no. 1. WHO Library Cataloguing in
Publication Data. Copenhagen, World Health Organisation, 2003, 19-30.
22. UNDP. Avoiding the Dependency Trap: The
Roma in Central and Eastern Europe. A Regional Human
Development Report 4. Budapest, 2002.
23. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske
solidarnosti. Nacionalni program za mlade. Zagreb,
kolovoz 2004. Dostupno na: http://www.mobms.hr/
media/1017/npdm-radniplan.doc Datum pristupa informaciji: 02.09.2010.
24. Novak J. Romi i Romkinje u visokom obrazovanju
ili dok temelji klize... Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokogobrazovanja/kolumna/romi-i-romkinje-u-visokomobrazovanju/ Datum pristupa informaciji: 02.09.2010.
18. UNDP. At Risk: Roma and the Displaced in Southeast Europe. Bratislava: UNDP, 2006, 29.
25. Izvješće o provođenju Nacionalnog programa
za Rome za Osječko-baranjsku županiju Dostupno na:
http://www.obz.hr/hr/pdf/propisi/Izvje.pdf Datum
pristupa informaciji: 01. 09.2010.
19. Fond za obrazovanje Roma (REF). Analiza situacije u zemlji i strateške smjernice za Hrvatsku, 2007. Dostupno na http://romaeducationfund.hu. Datum pristupa
informaciji: 26.05.2010.
26. Miletic GM. Housing Conditions and Residential Aspirations of the Roma. U: Štambuk M, ur. How do
Croatian Roma Live, Zagreb: Institute for Social Sciences
Ivo Pilar, 2005, 395-96.
SUMMARY
EVALUATION OF THE ACTION PLAN FOR ROMA PEOPLE IN HEALTH AREA
U. RODIN
Croatian National Institute of Public Health & Andrija Štampar School of Public Health,
School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
By virtue of the national program for Romanies and participation in the Decade of Roma Inclusion 2005-2015, Croatia has chosen
its strategic standpoint toward programs of social inclusion of Romanies in four priority areas: housing, education, employment
and health. The objectives of the Roma Action Plan (AP) for 2005-2015 in the health area focus on:
• ensuring equal availability of health services through information about personal rights and health insurance options;
• child health improvement and care, as well as mortality reduction;
• raising health awareness and care in terms of safe motherhood, family planning and reproductive health;
• financial support to schooling of Roma people in health professions
In order to monitor the implementation of AP and measure the availability of health care and condition, certain indicators of the
number and coverage of Romanies are crucial for each of the above objectives: indicators for the Roma informed about personal
rights resulting from the mandatory health insurance; for Romanies who have health insurance; for vaccinated Romani children,
for Romani newborns born in maternity hospitals, for prenatal and pregnancy health care in Romani women, for Romanies in-
332
U. Rodin. Evaluacija akcijskog plana za Rome za područje zdravstva
Acta Med Croatica, 64 (2010) 327-333
cluded in family planning, for the mortality rate and causes of death in Romanies, and for the Roma receiving scholarships for
education in health professions. Most of these indicators are only obtainable through special studies, while routinely monitored
indicators simply do not satisfy quantitative needs. Another problem is Romanies not stating their ethnic denomination. Consequently, routine Roma mortality and cause of death statistics are unreliable. At the state level, no specific indicators of implementation could be obtained for any of the above health objectives, while some were obtainable for specific units of local and
self-government (Baranja, Međimurje and Primorje-Goranska County). According to the research, more than 50% of Romanies in
Croatia are situated in Međimurje, where they make up 3.4% of overall population, but also 53% of recipients of unemployment
compensation. In Međimurje County, local and EU funds were used to undertake certain measures of protection from infectious
diseases, alongside health education in combating ignorance and mistrust of Roma towards vaccination. Baranja used state
budget funds to conduct preventive examinations of Romani women who have no health insurance, and to educate them in
health measures of safe motherhood, family planning and infant health care. Although the AP includes a series of measures for
improving Romanies’ health, it cannot be implemented or its effects measured without clearly defined organizers of activities,
resources assigned for implementation, and process and outcome indicators.
Key words: Decade of Roma, health indicators, evaluation
333
Acta Med Croatica, 64 (2010) 335-340
Izvorni rad
DECENTRALIZACIJA I KAKO JE PROVESTI –
REVOLUCIJSKI ILI EVOLUCIJSKI?
JAČANJE JAVNOZDRAVSTVENOG I UPRAVLJAČKOG KAPACITETA REGIONALNE
SAMOUPRAVE KAO PREDUVJET ZA USPJEŠNO PROVOĐENJE DECENTRALIZACIJE
U REPUBLICI HRVATSKOJ
SELMA ŠOGORIĆ, ALEKSANDAR DŽAKULA, OZREN POLAŠEK, SONJA GROZIĆ-ŽIVOLIĆ1
i SLOBODAN LANG
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Zagreb i
1
Istarska županija, Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb, Pula, Hrvatska
Prikazane su najvažnije sastavnice programa „Rukovođenje i upravljanje za zdravlje“ kao važnog dijela u razvoju decentraliziranog modela planiranja za zdravlje u Republici Hrvatskoj. U radu je prikazana usporedba ishoda radionica provedenih za
predstavnike županijskih timova za zdravlje u razdoblju od 2002. do 2008. godine. Usporedba matrice temeljnih funkcija između
županija prvog i drugog vala nije pokazala statistički značajne razlike (P=0,183). Rezultati su ukazali na nisku stopu samostalnog
korištenja materijala i spontanog učenja (bez organizirane edukacijske podrške). Zaključak je da decentralizirani model rukovođenja i upravljanja za zdravlje nije moguće razviti samom promjenom legislative. Nižoj razini upravljanja potrebna je edukacijska
podrška koja će joj omogućiti usvajanje vještina oblikovanja javnozdravstvene politike.
Ključne riječi: decentralizacija, javno zdravstvo, matrice temeljnih funkcija
Adresa za dopisivanje:
Doc. dr. sc. Selma Šogorić, dr. med.
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“
Rockefellerova 4
10000 Zagreb, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
UVOD
Zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj ima
dugu tradiciju decentraliziranog upravljanja (1).
U razdoblju tranzicije nakon 1990. godine proces
donošenja odluka i alokacija resursa nisu koristili
predviđene mogućnosti decentralizacije već je glavnina odluka vezanih za zdravstvenu zaštitu donošena na isti način na razini cijele države (2,3). Novi
ciklus prijenosa odgovornosti i odlučivanja s razine
države na lokalnu i područnu samoupravu u Republici Hrvatskoj službeno je započeo 1. srpnja 2001.
godine. Osnovni cilj procesa decentralizacije bio je
potaknuti demokratizaciju procesa odlučivanja i izvršavanja javnih potreba te time omogućiti razvoj
učinkovitijeg i racionalnijeg javnog sektora koji će
potaknuti gospodarski i sveukupni napredak regija.
Decentralizacija nije viđena kao puki prijenos sredstava, ona je podrazumijevala i obvezu optimalnog
izvršavanja funkcija za koja se prenose sredstva (4).
Temeljem analize javnozdravstvenih kapaciteta u
Hrvatskoj koja je provedena u sklopu Motovunske
ljetne škole 1999. godine te na osnovi iskustava pro-
jekta „Zdravi grad“ koncipiran je program „Rukovođenje i upravljanje za zdravlje“ (5,6). Svrha programa bila je pružiti podršku županijskim tijelima
lokalne uprave i samouprave u procesu decentralizacije sustava zdravstva i socijalne skrbi.
U jesen 2001. godine program je operacionaliziran
kao partnerski, dugoročni projekt Ministarstva
zdravstva i socijalne skrbi, županija, mreže zdravih
gradova i Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Institucija partner Školi narodnog zdravlja u provođenju ovog projekta bio je Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) iz Atlante, SAD (7). Temeljna postavka programa „Rukovođenje i upravljanje
za zdravlje” bila je da će zajedničko obrazovanje
ključnih partnera i kasniji zajednički rad na programu Zdrava županija, po modelu „učenja kroz
djelovanje“ (engl. learning by doing), u određenom
vremenskom okviru ojačati upravnu sposobnost i
javnozdravstvenu kompetenciju županijske samouprave.
335
S. Šogorić, A. Džakula, O. Polašek, S. Grozić-Živolić, S. Lang.
Decentralizacija i kako je provesti – revolucijski ili evolucijski?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 335-340
Strategija pristupa bila je kroz obrazovanje: a) ojačati prednosti decentraliziranog modela planiranja
(poznavanje lokalnih osobitosti, bolje poznavanje
potreba, bolje prepoznavanje resursa, veća mogućnost uključivanja zajednice, struke i politike, lakše
usuglašavanje oko prioriteta, neposrednije dogovaranje, lakša kontrola provođenja) i istodobno b)
adresirati (Motovunskom radionicom 1999.) prepoznate najslabije točke županijske zdravstvene politike i prakse (ne čini se ocjena, odabir i postavljanje
prioriteta među zdravstvenim potrebama, ne radi
se na razvoju sveobuhvatnih planova, definiranju
strategije za rješavanje prioritetnih zdravstvenih
potreba, ne postoji analiza adekvatnosti postojećih
zdravstvenih resursa, ne osiguravaju se zdravstveni programi koji bi obuhvatili identificirane potrebe, nedostatna je suradnja između različitih sektora
i sa zajednicom).
CILJ RADA
Cilj ovoga rada bio je, temeljem rezultata prve faze
programa „Rukovođenje i upravljanje za zdravlje“ provedenog u Republici Hrvatskoj u razdoblju
2002. do 2008. godine, istražiti koliko je sustavno
obrazovanje uvjet za usvajanje vještina strateškog
planiranja i rukovođenja za zdravlje na regionalnoj razini. Postavljena je pretpostavka da za proces provođenja decentralizacije nije dostatna samo
promjena zakonske osnove već da je nižoj razini
upravljanja potrebna obrazovna potpora koja će
joj omogućiti usvajanje vještina oblikovanja javnozdravstvene politike.
METODE
U razdoblju od 2002. do 2008. godine, tijekom prve
faze trajanja programa modularno je obrazovanje
pohađalo ukupno 364 polaznika, članova dvadeset županijskih timova za zdravlje (tim grada Zagreba prošao je kroz edukaciju po modificiranom
programu pa je isključen iz ovog prikaza). Županijske timove za zdravlje činilo je deset do petnaest
sudionika, predstavnika političke (županijska poglavarstva) i izvršne sastavnice (županijski odjeli
za zdravstvo i socijalnu skrb), tehničke sastavnice
(zavodi za javno zdravstvo, bolnice, domovi zdravlja, domovi za stare, centri za socijalni rad i drugi)
i zajednice (predstavnici nevladinog i društvenog
sektora te medija). Kroz šestomjesečni proces modularnog obrazovanja (četiri obrazovna modula sa
četiri dana intenzivne nastave i domaćom zadaćom
između modula) prolazila su istodobno po tri žu336
panijska tima za zdravlje (8).
Odluka o formiranju županijskog tima za zdravlje
i njegovom uključivanju u obrazovanje donosila se lokalno, na razini Županije. Iako su župani,
pomoćnici župana za društvene djelatnosti i pročelnici županijskih odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, svih županija, redovito bili pozivani na
uključivanje u Program i izvještavani o njegovom
napretku, interes županija nije bio jednak. U razdoblju od 2002. do 2005. godine kroz obrazovni je
proces prošlo 15 županijskih timova (pet skupina
po tri županije) koje ćemo u ovom prikazu nazvati
županijama prvog vala. Nakon trogodišnje stanke
interes za obrazovanjem iskazalo je i preostalih pet
županija koje ćemo u ovom prikazu nazvati županijama drugog vala. Za njih je obrazovanje provedeno tijekom 2007. i 2008. godine.
Kao mjerni instrument za procjenu polaznog ili
„0“ stanja županijske zdravstvene politike i prakse koristili smo matricu temeljnih funkcija javnog
zdravstva (The Local Public Health Practice Performance Measures), instrument razvijen u US CDC’s
Public Health Practice Program Office, koju je svaki
županijski tim za zdravlje ispunio na početku obrazovanja (9-11).
U okviru triju temeljnih funkcija javnog zdravstva
(procjena stanja, oblikovanje zdravstvene politike i
osiguravanje resursa) kroz deset osnovnih skupina
aktivnosti i uz njih vezano 29 pokazatelja, instrument omogućava procjenu postojeće javnozdravstvene prakse na lokalnoj razini. Na svako pitanje
bila su moguća tri odgovara: da, postoji u potpunosti; da postoji, ali nezadovoljavajuće; i ne postoji. Svakom od navedenih odgovora pridružena
je brojčana vrijednost (da u potpunosti=2; da, ali
nezadovoljavajuće=1; ne postoji=0). Prije ispunjavanja Matrice članovi timova za zdravlje bili su iscrpno informirani o instrumentu i savjetovano im
je da detaljno rasprave i slobodnim tekstom opišu
svaku aktivnost te zajednički odluče o zbroju bodova koji će najbolje opisati sadašnje stanje svake
od njih.
Prva kohorta županija (Dubrovačko-neretvanska,
Varaždinska, Istarska) ispunjavala je Matricu temeljnih funkcija u ožujku 2002. godine, druga kohorta županija (Bjelovarsko-bilogorska, Krapinsko-zagorska, Vukovarsko-srijemska) u rujnu 2002. godine,
treća kohorta županija (Osječko-baranjska, Primorsko-goranska, Zagrebačka) u siječnju 2003. godine, četvrta (Virovitičko-podravska, Sisačko-mosla-
S. Šogorić, A. Džakula, O. Polašek, S. Grozić-Živolić, S. Lang.
Decentralizacija i kako je provesti – revolucijski ili evolucijski?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 335-340
vačka, Splitsko-dalmatinska) u rujnu 2003. godine i
peta (Međimurska, Brodsko-posavska, Ličko-senjska) u travnju 2004. godine. Šesta kohorta županija
(Zadarska, Šibensko-kninska, Požeško-slavonska)
ispunjavala je Matricu u siječnju 2007. godine i sedma (Karlovačka, Koprivničko-križevačka) u rujnu
2008. godine.
Podaci su nakon određivanja pojedine dimenzije
na ljestvici od 0 do 2 analizirani neparametrijskim
metodama (Mann-Whitneyev test). Kako bi se prikazao rezultat za pojedinu županiju, svi brojčani
pokazatelji pojedine županije prikazani su radarskim prikazom, kojim je na grafu za svaku pojedinu
županiju prikazan rezultat u svih deset sastavnica
matrice temeljnih funkcija. Kako bi se prikazalo
ukupne razlike provedena su dva kruga sumiranja, jedan u kojem su sve dimenzije svedene na tri
sastavnice (1., 2. i 3.) te drugi u kojem je provedeno zbrajanje svih sastavnica u jedan broj. Grafički
prikaz izrađen je u programu MS Excel. U analizi
podataka korišten je programski paket R (www.rproject.org), a razina statističke značajnosti bila je
postavljena na P<0,05.
Slobodni tekst kojim su opisivane pojedine aktivnosti analiziran je metodom analize sadržaja (engl.
content analysis)(12).
zdravlja ne traga za uzrocima, ne postoji za najčešće, kronične bolesti i za skupine pod rizikom. Ne
postoji analiza adekvatnosti postojećih zdravstvenih resursa.
U funkciji uobličavanja javnozdravstvene politike pronađene su najveće razlike između županija.
Ako funkcija i postoji (u sedam od dvadeset županija), ne zadovoljava. Zagovaranje, građenje podrške, stvaranje partnera, identificiranje potencijala u
zajednici zadovoljavajuće je samo u tri županije,
revizija misije županijskog odjela za zdravstvo nije
napravljena u sedamnaest županija, suradnja s medijima je sporadična, uglavnom na zahtjev novinara, i uglavnom vezana uz probleme bolesti. Određivanje prioriteta među zdravstvenim potrebama
nije ni u jednoj županiji adekvatno odrađeno, većina prioriteta određena je nacionalno i spuštena na
lokalnu razinu ili su prioriteti odabrani “politički”
bez sudjelovanja profesionalaca i zajednice. Razvoj
planova i politike rješavanja prioritetnih zdravstvenih potreba ne postoji u osamnaest županija (sl. 1).
Tablica 1.
Prikaz medijana i interkvartilnog raspona za svaku
sastavnicu i ukupan rezultat za županije prvog i drugog
vala
Sastavnica
REZULTATI
Prikupljeni su odgovori svih dvadeset županijskih
timova dobiveni Matricom temeljnih funkcija koja
opisuje početno stanje županijske javnozdravstvene
politike i prakse obrađeni su metodom analize slobodnog teksta i numerički.
Opisujući funkciju procjene sve su županije konsenzusom iskazale da postoji, ali ne zadovoljava.
Procjenu zdravlja i zdravstvenih potreba populacije
rutinski provode županijski zavodi za javno zdravstvo. Oni prikupljaju osnovne morbiditetne i mortalitetne pokazatelje i o njima godišnje izvještavaju,
ali bez revidiranja zdravstvenog stanja i potreba
stanovništva. Podaci su neažurni, neosjetljivi na
promjene, nezadovoljavajuće kvalitete, nedostatni
i ne postoji mogućnost njihovog praćenja po jedinicama lokalne uprave. Istraživanje zdravstvenih
rizika postoji kroz epidemiološki sustav nadzora i
izvještavanja koji zadovoljava isključivo za zarazne
bolesti i zdravstvenu ekologiju, ali ne zadovoljava
kod vodećih nezaraznih bolesti. Analiza odrednica
Prvi val
Drugi val
P
(Mann-Whitney)
1A
2,0 (-)
2,0 (-)
*
1B
2,8 (1,0)
2,0 (-)
0,024
1C
1,5 (1,0)
1,0 (-)
0,075
2A
2,0 (1,0)
1,5 (1,0)
0,471
2B
1,0 (1,0)
1,0 (-)
0,110
2C
1,0 (0,0)
1,0 (-)
0,468
3A
1,0 (0,0)
1,0 (0,8)
0,494
3B
2,0 (1,0)
1,5 (1,0)
0,396
3C
1,0 (1,0)
2,0 (0,8)
0,171
3D
2,0 (0,0)
1,5 (1,0)
0,094
Zbroj sastavnice 1
6,0 (1,9)
5,0 (-)
0,042
Zbroj sastavnice 2
4,0 (2,0)
3,5 (1,0)
0,277
Zbroj sastavnice 3
6,0 (2,1)
6,0 (3,5)
0,773
Ukupno (zbroj svih)
16,0 (5,1)
14,5 (4,0)
0,183
Funkcija osiguranja ne postoji ni u jednoj županiji.
Rukovođenje resursima i organizacijskom strukturom je slabo. Ne postoji organizacijska samoprocjena resursa. Implementacija programa koji trebaju
udovoljiti prepoznatim potrebama postoji kod dogovorenih programa, ali nadzor nad provođenjem
je slab (samo kroz godišnje izvještaje). Evaluacija
337
S. Šogorić, A. Džakula, O. Polašek, S. Grozić-Živolić, S. Lang.
Decentralizacija i kako je provesti – revolucijski ili evolucijski?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 335-340
Županije prvog vala
1A
1A
1A
1A
1B
3D
3D
1C
3C
1C
3B
2A
3B
2A
3C
1C
3C
1C
3B
2A
3B
2A
3A
2B
3A
2B
2C
2C
Istarska
6LVDþNR-PRVODYDþND
1A
1A
3A
2B
3D
1B
2C
Vukovarsko – srijemska županija
'XEURYDþNR– neretvanska
3D
1C
3C
1C
3B
2A
3B
2A
3D
1C
3C
1C
3B
2A
3B
2A
2B
2C
2C
2VMHþNR-baranjska županija
0HÿLPXUVND
2B
3A
2C
Primorsko-goranska županija
=DJUHEDþNDåXSDQLMD
1A
1B
3D
3D
1C
3C
1C
3B
2A
3B
2A
3D
1B
3C
1C
3C
1C
3B
2A
3B
2A
3A
2B
1A
1B
1B
3C
3A
2B
2C
1A
1A
3D
1B
3C
3A
3A
2B
1A
1B
1B
3C
3A
2B
2C
1A
3D
1B
1B
3D
3C
3A
3D
1B
3A
2B
3A
2B
2B
2C
2C
Varaždinska
Krapinsko-zagorska županija
2C
2C
Splitsko-dalmatinska
/LþNR-senjska
Županije drugog vala
1A
1A
3D
1B
3D
1A
1B
3D
1A
1B
1B
3D
3C
1C
3C
1C
3C
1C
3C
1C
3B
2A
3B
2A
3B
2A
3B
2A
3A
3A
2B
2B
3A
2B
3A
2B
2C
2C
2C
2C
Bjelovarsko – bilogorska
Brodsko-posavska
.RSULYQLþNR-NULåHYDþND
Zadarska
1A
3D
1A
1B
3D
1A
1B
3D
1B
3C
1C
3C
1C
3C
1C
3B
2A
3B
2A
3B
2A
3A
2B
3A
2B
3A
2B
2C
2C
2C
9LURYLWLþNR-podravska
.DUORYDþND
Požeško-slavonska
1A
3D
1B
3C
1C
3B
2A
3A
2B
2C
Šibensko-kninska
Sl. 1. Radarski prikaz rezultata Matrice temeljnih funkcija za 20 županija uključenih u program u prvom i drugom valu. Funkcija procjene stanja 1 A, 1B i 1 C. Funkcija oblikovanja zdravstvene politike 2 A, 2B, 2C. Funkcija osiguravanja resursa 3A, 3B, 3C i 3D. Pojašnjenje sastavnica
matrica nalazi se u odjeljku Materijali i metode.
338
S. Šogorić, A. Džakula, O. Polašek, S. Grozić-Živolić, S. Lang.
Decentralizacija i kako je provesti – revolucijski ili evolucijski?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 335-340
programa i osiguravanje kvalitete ne postoji. Obrazovanje i informiranje javnosti postoji ali je sporadično, vezano uz trenutni interes javnosti i medija,
a upitno je dopire li do skupina pod rizikom. Usporedba županija prvog i drugog vala ukazala je na
nepostojanje statistički značajnih razlika u zbrojnim
sastavnicama temeljnih matrica.
RASPRAVA
U evaluaciji ishoda obrazovanja za županije prvog
vala pokazano je da sustavna edukacija provedena
u ovom programu značajno unaprjeđuje temeljne
javnozdravstvene funkcije u županijama (8).
Usporedbom matrica temeljnih funkcija županija
prvog vala (2002. do 2005.) s matricama županija
drugog vala (obje ispunjene na početku obrazovanja) nije nađena razlika. Usprkos vremenskom odmaku (od tri do pet godina) od ulaska u edukaciju
dviju skupina te mogućnosti samostalnog korištenja nastavnih materijala i iskustva prve skupine,
matrice temeljnih funkcija obih skupina pokazuju
tekstualno i numerički veliku sličnost. Naime, nastavni materijal o tome kako oblikovati javnozdravstvenu politiku na regionalnoj razini (od procjene potreba, određivanja prioriteta, do definiranja i izrade
intervencija za rješavanje prioritetnih potreba, procjene resursa, raspodjele resursa temeljem potreba i
mogućnosti te mjerenje postignuća i evaluacija) javno je prezentiran krajem 2002. godine i dostupan na
web stranicama Hrvatske mreže zdravih gradova
od proljeća 2003. godine. Kako je koja skupina županija završavala obrazovni modul njezini su „proizvodi“ Županijske slike zdravlja i Strateški okviri
županijskih planova za zdravlje stavljani na web da
bi služili drugima kao model dokumenata za razvoj
vlastitih smjernica (engl. policy paper). Od 2003. do
2007. održano je desetak radionica i seminara na
kojima su rezultati programa predstavljani politici (donositeljima odluka), profesionalnoj zajednici
(javnozdravstvenim djelatnicima), medijima ili široj
javnosti.
Uz sve navedeno županije drugog vala samostalno,
bez organizirane edukacije, znanje nisu znale iskoristiti. Nije se dogodilo „prelijevanje znanja“. Nije
uspostavljen proces spontanog učenja.
ZAKLJUČAK
Rezultati ovog istraživanja pokazuju da decentralizirani model rukovođenja i upravljanja za zdravlje
nije moguće razviti bez pružanja edukacijske podrške nižoj razini upravljanja. Tek prolaskom kroz
edukaciju u programu „Rukovođenje i upravljanje
za zdravlje“ županijski su timovi u Republici Hrvatskoj uspjeli razviti funkciju oblikovanja zdravstvene politike i izraditi Županijske slike zdravlja i
Strateške okvire Županijskog plana za zdravlje (8).
Prolaskom kroz edukacijski ciklus svih je dvadeset
županija i grad Zagreb napravilo participativnu
procjenu potreba, odabralo javnozdravstvene prioritete, razvilo planove za zdravlje i radi na njihovoj
implementaciji.
Kroz program „Rukovođenje i upravljanje za zdravlje“ izgrađen je model za uspješniju decentralizaciju
koji daje odgovor na pitanje: „Kako upravljanje za
zdravlje prenijeti nižoj razini odlučivanja i upravljanja?“. Primjenom modularne edukacijske tehnologije, a posebno metode „učenja kroz djelovanje“
osnažen je javnozdravstveni i upravljački kapacitet
regionalne samouprave. Program je pomogao da
planovi za zdravlje postanu sistematičniji, a odluke
zasnovane na dokazima. Takvo strateško planiranje
osigurat će da sredstva budu usmjerena upravo u
područja u kojima postoje najveće potrebe, ali gdje
će i intervencije biti najučinkovitije.
LITERATURA
1. Šarić M, Rodwin VG. The once and future health
system in the former Yugoslavia: myths and realities. J
Public Health Policy 1993; 14: 220–3.
2. Hebrang A. Reorganization of the Croatian health
care system. Croat Med J 1994; 35: 130-6.
3. Džakula A, Orešković S, Brborović O, Vončina L.
Decentralization and healthcare reform in Croatia 1980–
2002. U: Shakarishvili E, ur. Decentralization in Healthcare—Analyses and Experiences in Central and Eastern
Europe in the 1990s. Budapest: Local Government and
Public Service Reform Initiative and Open Society Institute, 2005, 133–73.
4. Lukeš PM. Fiskalna decentralizacije javnog sektora u Republici Hrvatskoj - proces i učinci. [4 stranice].
Dostupno na URL adresi: http://www.ijf.hr/index.php?ime=100 Datum pristupa informaciji: 29. listopada 2010.
339
S. Šogorić, A. Džakula, O. Polašek, S. Grozić-Živolić, S. Lang.
Decentralizacija i kako je provesti – revolucijski ili evolucijski?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 335-340
5. Šogorić S. Stvaranje nacionalne mreže zdravih
gradova. U: Šogorić S, Popović D, urednici. Pokret zdravih gradova – djelotvorno znanje za zdravlje. Zagreb: Hrvatska mreža zdravih gradova, 2010, 55-277.
6. Šogorić S. Application of the modified method of
“Rapid appraisal to assess community health needs” for
making rapid city health profiles and city action plans for
health. Croat Med J 1998; 39: 267–75.
7. Šogorić S, Rukavina TV, Brborović O, Vlahušić A,
Zganec N, Orešković S. Counties selecting public health
priorities - a “bottom-up” approach (Croatian experience).
Coll Antropol 2005; 29: 111–9.
8. Sogorić S, Dzakula A, Rukavina TV i sur. Evaluation of Croatian model of polycentric health planning and
decision making. Health Policy 2009; 89: 271-8.
9. Miller CA, Moore KS, Richards TB, McKaig CA.
Screening survey to assess local public health performance. Public Health Rep 1994; 109: 659-64.
10. Handler AS, Turnock BJ, Hall W i sur. A strategy for measuring local public health practice. Am J Prev
Med 1995; 11(Suppl 2): 29-35.
11. Richards TB, Rogers JJ, Christenson GM i sur.
Assessing public health practice: application of 10 core
function measures of community health in six states.
AJPM 1995; 11(Suppl. 2): 36–40.
12. Patton MQ. Enhancing the quality and credibility
of qualitative analysis. Health Serv Res 1999; 34: 1189208.
SUMMARY
DECENTRALIZATION AND HOW TO CONDUCT IT –
AS A REVOLUTION OR AN EVOLUTION?
COUNTY PUBLIC HEALTH AND MANAGEMENT CAPACITY BUILDING AS
A PREREQUISITE FOR SUCCESSFUL DECENTRALIZATION IN THE
REPUBLIC OF CROATIA
S. ŠOGORIĆ, A. DŽAKULA, O. POLAŠEK, S. GROZIĆ-ŽIVOLIĆ and S. LANG
Andrija Štampar School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Aim: Based on the results of the first phase of the County Public Health Capacity Building Program named Health-Plan for It,
implemented in the Republic of Croatia during the 2002-2008 period, this article analyzes the relationship between training of
the county teams and their ability to develop health policy. Our hypothesis was that decentralized model of health planning and
management would not occur just by changing legislation alone. Counties in Croatia needed educational support (learning-bydoing training) in order to improve public health practices at the county level.
Sample and Methods: During the 2002-2005 period, the first 15 county teams (so-called first cycle counties) completed their
training. The teams consisted of 12 to 15 members, representatives of political and executive component, technical component
(public health professionals, representatives of health and social welfare institutions) and community members (non-government
sector and media). Teams were trained in cohorts. Three counties passed together through the six-month process of modular
training (four education modules, with four days of intensive training and “homework” between modules) at the time. The remaining 5 counties (second-cycle counties) completed the same kind of training in 2007-2008. The Public Health Performance Matrix
(the Local Public Health Practice Performance Measures instrument developed by the US CDC Public Health Practice Program
Office) was used as an evaluation instrument. Each county team had to fill it out at the beginning of education.
Results: Comparison of the Public Health Performance Matrices of first cycle counties (training in 2002-2005) with those of the
second cycle counties (trained several years later) yielded no differences. Although training materials were publicly available
(accessible through the Croatian Healthy Cities web pages) for years, the second cycle counties did not spontaneously (without
training) increase their county-level capacities for participative health needs assessment, health planning, and provision of health
services tailored to the local needs.
Conclusion: Results of this study showed that decentralized model of health planning and management in Croatia could not be
developed without educational support given to the lower level of administration. Only through the training process (the HealthPlan for It County Public Health Capacity Building Program), county teams had managed to develop policy function and create
County Health Profiles and Strategic Framework of the County Health Plan
Key words: decentralization, health planning and management, county team training
340
Acta Med Croatica, 64 (2010) 341-348
Izvorni rad
ISTRAŽIVANJA ZDRAVSTVENOG SUSTAVA U
REPUBLICI HRVATSKOJ 1990.-2010.
JASMINA KOVAČEVIĆ1, SELMA ŠOGORIĆ i ALEKSANDAR DŽAKULA
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Zagreb
i 1Zavod za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije, Požega, Hrvatska
Cilj ovog rada je utvrditi opseg i sadržaj recenziranih znanstvenih publikacija koje donose rezultate istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do 2010. godine. Osnovne odrednice istraživanja usklađene su s metodologijom
projektom Health Services Research into European Policy and Practice (HSREPP) koji se provodi s ciljem identifikacije, evaluacije i unaprjeđenja doprinosa istraživanja sustava zdravstva razvoju zdravstvene politike u Europi. Istraživanje u ovom radu obuhvaćalo je znanstvene publikacije indeksirane u bazi PubMed te magisterije i doktorske disertacije objavljenje na medicinskim
fakultetima Sveučilišta u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci. Navedenim metodama nađeno je ukupno 536 publikacija indeksiranih
u PubMed-u i 22 doktorske disertacije te 70 magisterija koji udovoljavaju nekom od kriterija istraživanja.
Za daljnju analizu zasebno su razmatrani magisteriji i doktorske disertacije, te znanstvene publikacije indeksirane na PubMed-u.
Baza znanstvenih publikacija indeksiranih u PubMed-u sužena je uz pomoć ključnih riječi podijeljenih u 4 skupine prema uputama HSREPP. Zadane kriterije, nakon analize sažetaka, zadovoljilo je 158 radova. Nakon analize sadržaja sažetaka magisterija i
doktorskih disertacija izdvojeno je 6 disertacija i 35 magisterija koji udovoljavaju kriterijima istraživanja. U svim objavljenim publikacijama nije moguće pronaći sustavnost istraživanja zdravstvenog sustava, međutim prepoznat je trend porasta broja radova
koji se bave istraživanjima sustava zdravstva u Republici Hrvatskoj tijekom proteklih 20 godina.
Ključne riječi: Istraživanje sustava zdravstva, Hrvatska, znanstvene publikacije.
Adresa za dopisivanje:
Jasmina Kovačević, dr. med.
Lermanova 10, 34000 Požega
ZJZ Požeško-slavonske županije,
Županijska 10
34000 Požega, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
UVOD
Skrb za zdravlje jedan je od najvećih izazova za
svaku državu i društvo. Osim što utječe na dobrobit cijelog stanovništva, ona ima i mnogostruke
društvene i ekonomske učinke. Stoga izučavanje
struktura zdravstvenog sustava, procesa koji se u
njemu odvijaju te ishoda, zahtijeva sustavni i multidisciplinarni pristup. Premda se radi o značajnom
društvenom pitanju i velikim financijskim izdacima
u svakom državi, izučavanje zdravstvenog sustava
teško se prepoznaje kao sustavna aktivnost u javnozdravstvenoj praksi, a ni sami pojmovi i definicije nisu jednoznačno određeni na međunarodnoj
razini.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definira
zdravstveni sustav kao cjelinu koju čine ljudi, institucije i drugi resursi, uređeni s ciljem poboljšanja
zdravlja stanovništva, a odgovor su na legitimna
očekivanja pojedinaca te ih štite od troškova nastalih zbog bolesti kroz razne djelatnosti čija je primar-
na namjera poboljšanje zdravlja (1). Prema kriterijima SZO, temeljni su ciljevi zdravstvenog sustava
poboljšanje zdravlja stanovništva, odgovor na želje
i očekivanja pojedinaca i pružanje financijske zaštite pojedincima od troškova nastalih zbog bolesti.
S aspekta upravljanja skrbi za zdravlje, Povelja o
zdravstvenim sustavima usvojena na Europskoj
ministarskoj konferenciji SZO 2008. godine u Talinu opisuje zdravstveni sustav kao organizaciju koja
podrazumijeva više društvenih sustava, a ne samo
zdravstvenu zaštitu. Naglašava se važnost aktivnosti kao što su promicanje zdravlja i prevencija
bolesti, kao i utjecaj na druge sektore te ugradnju
zdravlja u sve politike (2).
Zdravlje, odgovor na potrebe populacije i pravičnost, ciljevi su koje svaki zdravstveni sustav teži
postići. Međutim, postavlja se pitanje kako utvrditi
odgovara li jedan zdravstveni sustav na te zahtjeve.
Jedan od načina ocjene rada jest redovito praćenje
rada zdravstvenog sustava metodama rutinskog
341
J. Kovačević, S. Šogorić, A. Džakula. Istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj 1990.-2010.
Acta Med Croatica, 64 (2010) 341-348
nadzora, analiza i kontrola. Međutim, takav pristup
ograničen je metodama koje se koriste i ne daje mogućnost šireg sagledavanja zdravstvenog sustava.
Istraživanje zdravstvenog sustava novo je multidisciplinarno područje koje je usmjereno na znanstveno-stručno istraživanje i vrednovanje skrbi za
zdravlje (3). Korijeni istraživanja sustava zdravstva
kao primijenjene znanstvene grane, nalaze se negdje na sjecištu javnog zdravstva i istraživanja zdravstvenih politika, administracije, zdravlja u zajednici,
ekonomije, sociologije i političkih znanosti (4).
Prema Agenciji za istraživanje sustava zdravstva i
kvalitetu (Agency for Healthcare Research and Quality), glavni ciljevi istraživanja sustava zdravstva su:
identificirati najučinkovitije načine za organizaciju,
upravljanje, financiranje i pružanje zdravstvene zaštite, redukciju pogrešaka i unaprjeđenje sigurnosti
pacijenata (5,6).
Academy Health Public Health Systems Research Interest Group US definira istraživanje sustava zdravstva kao multidisciplinarno područje znanstvenog
istraživanja koje proučava kako socijalni utjecaji,
financiranje sustava, organizacijske strukture i procesi, zdravstvena tehnologija i ponašanje pojedinaca utječu na pristup zdravstvenoj zaštiti, kvalitetu
i cijenu zdravstvene zaštite, te posljedično na naše
zdravlje i dobrobit. Istraživanjem obuhvaća pojedince, obitelji, institucije, zajednice i populacije (7).
S ciljem sustavnog i usporedivog istraživanja zdravstvenih sustava u europskoj regiji, pokrenut je projekt Health Services Research into European Policy and
Practice (HSREPP). Taj se projekt provodi s ciljem
identifikacije, evaluacije i unaprjeđenja doprinosa
istraživanja sustava zdravstva razvoju zdravstvene
politike u Europi, a oblikovan je na temelju rezultata projekta Strengthening Public Health Research in
Europe) SPHERE (8).
Zdravstvena politika trebala bi se bazirati na dokazima, a kako bi to bilo moguće, potrebno je uspostaviti učinkovite komunikacijske kanale između istraživača zdravstvenog sustava i tvoraca zdravstvene
politike kako u Europi tako i u Hrvatskoj. Također,
problem je što donosioci odluka nemaju mogućnost
kritičke obrade informacija koje primaju, ili pak postoji dvosmislenost analiza i istraživanja koje dobivaju na uvid (9). Sve navedeno upućuje na važnost
jasnog određenja istraživanja zdravstvenog sustava za dugoročnu uspješnost njegovog funkcioniranja. Ne postoje podaci o opsegu i vrsti istraživanja
zdravstvenog sustava koja se provode u Hrvatskoj.
342
CILJ RADA
Cilj ovoga rada je utvrditi opseg i sadržaj recenziranih znanstvenih publikacija koje donose rezultate
istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do 2010. godine. Svrha
rada je da omogući uspostavljanje kvalitetnije suradnje između istraživača sustava zdravstva i donositelja odluka, a s krajnjim ciljem unaprjeđenja
ukupne skrbi za zdravlje u Hrvatskoj.
METODE
Istraživanje je obuhvaćalo znanstvene radove indeksirane u bazi PubMed te magisterije i doktorske
disertacije objavljene na medicinskim fakultetima
sveučilišta u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci u razdoblju od 1990. do 2010. godine.
Osnovni kriteriji za uključivanje publikacija u istraživanje usklađeni su s projektom Health Services
Research into European Policy and Practice (HSREPP),
koji se provodi kao komparativno istraživanje za
zemlje europske regije (10).
PubMed
U skladu s metodologijom projekta HSREPP, znanstveni radovi indeksirani u PubMed-u (http://
www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed) pretraživani su i
prema ključnim riječima „Croatia AND Health care
system OR Health system OR Healthcare system“, a
zatim selekcionirani prema ključnim riječima koji
pokazuju istraživanje zdravstvenog sustava. Istraživano razdoblje je od 1.1.1990. do 01.04.2010. godine, kao razdoblje u kojem je moguća i usporedba
s državama u projektu HSREPP. U pretraživanje je
uključeno ograničenje „humans“. Baza znanstvenih
radova indeksiranih u PubMed-u sužena je uz pomoć ključnih riječi te prema uputama HSREPP odijeljenih u 4 skupine (tablica 1, sl. 1).
Sl. 1. Ilustracija pretraživanja PubMed baze
J. Kovačević, S. Šogorić, A. Džakula. Istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj 1990.-2010.
Acta Med Croatica, 64 (2010) 341-348
Tablica 1.
Teme i ključne riječi unutar navedenih tema istraživanja sustava zdravstva
1) Service delivery/provision
(Pružanje usluga)
2) Financing/Expenditure
(Financiranje/ troškovi)
3) Resource Creation
Availability, supply, accessibility, access, acceptability, coverage, benefit basket/ package, entitlements,
waiting time, waiting lists, utilization, responsiveness, satisfaction
Financing, funding, payment of providers, reimbursement, purchasing, allocation, equity, fairness
Professional education, public health intelligence, research and development, innovation management,
knowledge generation, knowledge management
(Stvaranje resursa)
4) Stewardship
Planning, health plans, health policy, policy making, health care reform, centralization /decentralization,
devolution, privatis(z)ation /recommunalisation, commissioning, licensing, accreditation, contracting
(Upravljanje)
DOKTORSKE DISERTACIJE I MAGISTERIJI
Pretraživanje doktorskih disertacija i magisterija
provedeno je neposrednim uvidom u gotove radove u knjižnici pri Školi narodnog zdravlja „Andrija
Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te za preostala tri sveučilišta pristupom putem
interneta, na web stranice ustanova (http://www.
mefos.hr/cms/mefos/hr/studij/poslijediplomski/doktori_magistri.html; http://www.mefst.hr/
default.aspx?id=8; http://www.medri.uniri.hr/
knjiznica/ocjenski_radovi.html). Korištena je i baza
„Hrvatska znanstvena bibliografija“ dostupna na:
http://bib.irb.hr/index.html. Analizirani su sažeci
svih dostupnih magisterija i disertacija te su isključeni svi koji sadržajno nisu odgovarali predmetu
istraživanja.
Kako bi se dobila uža područja zdravstvenog sustava koja analiziraju (prema uputama HSREPP), disertacije i magisterij podijeljeni su u četiri skupine:
istraživanja: makro (istraživanja cjelovitog sustava i
nacionalnih politika), mezo (istraživanja organizacije sustava i pružanja zdravstvenih usluga), i mikro (evaluacija pokazatelja primjene zdravstvene
tehnologije) razine sustava zdravstva, te istraživanja s područja ocjena rezultata sustava zdravstva.
HSREPP, u bazi znanstvenih radova indeksiranih u
PubMed-u zadane kriterije zadovoljilo je 277 radova (tablica 2). U tablici 2. može se uočiti da najveći
postotak radova sadrži ključne riječi iz skupine 1
koja se odnosi na pružanje usluga u sustavu zdravstva, dok su najzastupljenije pojedinačne riječi one
koje pripadaju skupini koja govori o financiranju
sustava zdravstva - skupina 2 (tablica 3).
Tablica 2.
Analiza radova preostalih nakon selekcije uz pomoć
ključnih riječi i nakon analize sažetaka u odnosu na
sadržaj ključnih riječi
Tema istraživanja sustava
zdravstva
Broj i % radova
koji sadrže ključne
riječi
Broj i % radova
koji sadrže ključne
riječi nakon analize
sažetaka
152 (54,9 %)
83 (52,5 %)
71 (25,6 %)
55 (34,8 %)
77 (27,8 %)
44 (27,8 %)
88 (31,8 %)
66 (41,8 %)
277
158
1) Service delivery/provision
(Pružanje usluga)
2) Financing/Expenditure
(Financiranje/ troškovi)
3) Resource Creation
(Stvaranje resursa)
4) Stewardship
(Upravljanje)
Ukupno
REZULTATI
Navedenim metodama nađeno je ukupno 536 radova indeksiranih u PubMed-u, 22 doktorske disertacije, te 70 magisterija koji udovoljavaju početnim
kriterijima istraživanja. Za daljnju analizu zasebno
su razmatrani magisteriji i doktorske disertacije, te
znanstvene publikacije indeksirane na PubMed-u.
Svi su radovi organizirani prema godini objave, autoru te načinu objave.
PubMed
Nakon sužavanja broja radova, uz pomoć ključnih riječi podijeljenih u 4 skupine prema uputama
Tablica 3.
Najzastupljenije ključne riječi prije i nakon analize
sažetaka
Broj i postotak
radova nakon
Rang
analize sažetaka
Broj i postotak
radova
Rang
Financing (2)
67 (24,2 %)
1
51 (32,3 %)
1
Funding (2)
66 (23,8 %)
2
50 (31,6 %)
2
Satisfaction (1)
58 (20,9 %)
3
19 (12,2 %)
5
Utilization (1)
56 (20,2 %)
4
40 (25,3 %)
3
Health Policy (4)
49 (17,7 %)
5
38 (24 %)
4
Ključna riječ i tema
343
J. Kovačević, S. Šogorić, A. Džakula. Istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj 1990.-2010.
Acta Med Croatica, 64 (2010) 341-348
Nešto drugačiju sliku daje uvid u zastupljenost
ključnih riječi u radovima koji su preostali nakon
analize sažetaka. I dalje je prva skupina ključnih
riječi (pružanje usluga) najzastupljenija, ali na drugo mjesto dolazi skupina koja govori o upravljanju
sustavom zdravstva. Nakon analize sažetaka eliminirano je najviše radova koji sadrže ključne riječi
iz prve i treće skupine. Prema tome, ove skupine
ključnih riječi s najmanjom preciznošću određuju
radove koji zadovoljavaju kriterije istraživanja (tablica 2). Slično se može reći i za riječ „satisfaction“
kod analize pojedinačnih najzastupljenijih riječi (tablica 3).
Sl. 3. Raspodjela radova u znanstvenim časopisima
Analizom sažetaka cilj je bio eliminirati radove u
kojima se istraživanje sustava zdravstva ne odnosi na Hrvatsku, radove koji se odnose na klinička
istraživanja, povijest i drugo, a da pritom nedostaju
elementi analize sustava zdravstva. U ovoj je skupini i 13 radova o kojima nema dovoljno informacija
(nedostupni sažeci). Analizom sažetaka eliminirano
je 119 radova (43%), što dovodi do konačnog broja
radova koji zadovoljavaju sve kriterije. Sve kriterije zadovoljava 158 publikacija indeksiranih u PubMed-u i bavi se istraživanjem sustava zdravstva u
Hrvatskoj.
Nakon organiziranja radova prema godini objave došlo se do podatka o značajnom porastu broja
objavljenih radova u petogodišnjim razdobljima (sl.
2). Tako je u razdoblju do 1995. godine objavljeno
tek 7 (4,4%) radova, dok su u razdoblju od 2006. do
2010. godine objavljena 72 (45,6%) rada iz istraživanja.
Sl. 4. Prvih 5 znanstvenih časopisa prema broju objavljenih radova
Kao najčešća mjesta objave pojavljuju se hrvatski
znanstveni časopisi (sl. 4). Uočljiva je promjena
trenda. Tijekom devedesetih godina najveći broj
radova objavljen je u Liječničkom vjesniku, a tijekom
ovog desetljeća dominiraju Collegium Antropologicum i Croatian Medical Journal. Vrijedno je napomenuti da je u navedenih pet časopisa objavljeno gotovo 2/3 radova iz istraživanja (sl. 5).
Sl. 2. Broj radova objavljenih znanstvenim časopisima u petogodišnjim razdobljima
U analizi prema časopisu publiciranja prepoznata
su 52 znanstvena časopisa kao mjesto objave radova na temu istraživanja sustava zdravstva u Hrvatskoj. U najvećem broju časopisa (71%), objavljen je
tek po jedan rad, dok je samo pet časopisa imalo
više od tri objavljena rada (sl. 3).
344
Sl. 5. Postotak radova objavljenih u najzastupljenijih 5 znanstvenih
časopisa
Pri analizi prema mjestu objave, odnosno znanstvenim časopisima, zapaža se trend objavljivanja u časopisima s niskim faktorom utjecaja (IF) (tablica 4).
J. Kovačević, S. Šogorić, A. Džakula. Istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj 1990.-2010.
Acta Med Croatica, 64 (2010) 341-348
Tablica 4.
Faktori utjecaja (IF) za pet časopisa u kojima je
objavljeno najviše publikacija iz našeg istraživanja
(Izvor: Web of Science)
R.br.
Znanstveni časopis
Br. radova
IF (2009)
1
Croat Med J
32
1,373
2
Coll Antropol
30
0,631
3
Lijec Vjesn
24
/
4
Acta Med Croatica
8
/
5
Psychiatr Danub
4
0.702
Časopisi s visokim IF kao što su Lancet (30.758) ili
BMJ (13.660) pojavljuju se samo kao mjesta objave pisama i komentara koji zadovoljavaju kriterije
istraživanja. Kao prvi autori odabranih radova dominiraju hrvatski autori u 87,3% radova.
Doktorske disertacije i magisteriji
Od 2.275 doktorskih disertacija i 3.687 magisterija
obranjenih u odabranom razdoblju (1990.-2010.) na
medicinskim fakultetima u Zagrebu, Osijeku Splitu
i Rijeci, nakon analize sadržaja sažetaka magisterija
i doktorskih disertacija izdvojeno je 6 disertacija i
35 magisterija koji udovoljavaju kriterijima istraživanja. Podijeljeni su u četiri skupine: istraživanja
makro, mezo, i mikro razine sustava zdravstva te
istraživanja s područja ocjena rezultata sustava
zdravstva.
Selektirane doktorske disertacije istražuju razinu
pružatelja zdravstvenih usluga te evaluiraju razinu pokazatelja primjene zdravstvene tehnologije
(druga i treća skupina, odnosno mezo i mikro razina). Pet od šest selektiranih disertacija objavljeno
je nakon 2000. godine. Također većina magisterija
objavljena je nakon 2000. godine (21 rad odnosno
60% ukupnog broja magisterija).
Sl. 6. Analiza sažetaka magisterija prema razinama istraživanja sustava zdravstva (makro (1), mezo (2), mezo/mikro (3) i rezultati rada
sustava (4))
U skupini magisterija kao i disertacija dominiraju
istraživanja razine pružatelja zdravstvenih usluga
te evaluacije razine pokazatelja primjene zdravstvene tehnologije (druga i treća skupina, odnosno
mezo i mikro razina) (sl. 6).
Ograničenja istraživanja
PubMed analiza ograničena je zbog nedostupnosti cjelovitih radova ili sažetaka za sve radove koji
odgovaraju početnim kriterijima te je zbog toga 13
(4,7%) radova isključeno iz istraživanja. Temeljem
tog podatka možemo pretpostaviti kako je dio radova koji udovoljavaju kriterijima ostao neuključen
u istraživanje.
Početni broj magisterija i doktorata nije precizan s
obzirom da radovi nakon obrane čekaju još neko
vrijeme kako bi bili zavedeni u bazu podataka. Pretraživanje radova u knjižnici pri Školi narodnog
zdravlja otežavala je nedostupnost elektroničke
baze naslova i autora objavljenih doktorata i magisterija, te nedostatak grupiranja radova. Tijekom
istraživanja nađeno je niz radova van zadanih okvira, a koji u sebi imaju elemente istraživanja sustava
zdravstva. Ti radovi mogu biti predmet nekog šireg
istraživanja.
RASPRAVA
Podaci dobiveni ispitivanjem zastupljenosti istraživanja sustava zdravstva u Hrvatskoj od 1990. do
2010. godine pokazuju porast broja publikacija o
istraživanju zdravstvenog sustava, što je u skladu s
trendovima u drugim europskim državama. U usporedbi sa zemljama u Europi broj radova u Hrvatskoj (0,4/10.000 stanovnika) sličniji je zemljama u
okruženju, gdje se broj objavljenih radova na 10.000
stanovnika kreće od 0,1 u Srbiji do 0,7 u Austriji,
nego u razvijenim zemljama zapadne Europe gdje
su ove stope znatno više - 1,8 u Finskoj, 3,2 u Irskoj
ili 3,3 u Švedskoj (10).
Publikacije indeksirane u PubMed-u koje su bile
predmetom dijela ovog istraživanja pretežito su
objavljene u časopisima s niskom citiranošću. Prema sadržaju istraživanja, dominiraju analize mikro-razine sustava zdravstva, dok je područje istraživanja cjelovitog sustava zdravstva i nacionalnih
politika slabije zastupljeno. Ovo stanje može biti
povezano s nedostatkom policy kulture i tehnologije koje bi se koristile za upravljanje zdravstvenim
sustavom u Hrvatskoj, a za koje je potrebno imati
jasno definirana istraživanja sustava.
345
J. Kovačević, S. Šogorić, A. Džakula. Istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj 1990.-2010.
Acta Med Croatica, 64 (2010) 341-348
Ukupan opseg istraživanja koja uključuju elemente istraživanja zdravstvenog sustava treba uzeti s
određenom rezervom. Korišteni kriteriji isključili su značajan dio radova unutar kojih je postojao
neki element istraživanja zdravstvenog sustava,
jer cjelina rada nije imala svrhu istraživanje sustava. Kod nekih radova, unatoč analizi sažetaka, bez
uvida u cjelovite radove nije bilo moguće s visokim
stupnjem sigurnosti utvrditi obrađuje li rad istraživanu temu i u kojoj mjeri. Navedeni problemi kao
i ukupnost istraživanja pokazuju da ne postoji sustavnost u istraživanju zdravstvenog sustava, kao
ni povezanost sustava zdravstvene zaštite s istraživačkim programima i projektima. Dodatna potvrda
takvom stanju su dominantno deskriptivni sadržaji
i metode u objavljenim radovima.
Važnost teme istraživanja sustava zdravstva prepoznata je globalno. Alijansa za zdravstvene politike
i istraživanje sustava (The Alliance for Health Policy
and Systems Research) bavi se identificiranjem nedostataka zdravstvene politike, sustava zdravstva
i istraživanja sustava zdravstva koji su prepoznati kao ključni problem u slabo i srednje razvijenim
zemljama. Cilj im je promovirati stvaranje i korištenje istraživanja sustava zdravstva u kreiranju
političkih odluka o sustavu zdravstva. U izvješću
iz 2004. godine, navodi se kako je tek 5% publikacija o istraživanju sustava zdravstva u recenziranim
znanstvenim časopisima bilo nisko i srednje razvijenim zemljama. Značajno je reći kako je od tih 5%
publikacija veći dio nastao u razvijenim zemljama.
S obzirom na velike razlike među zemljama, ne zadovoljavaju svi radovi visoke standarde (11).
U usporedbi s državama zapadne Europe, Hrvatska malo pozornosti obraća istraživanju zdravstvenog sustava. Mali je broj radova ili dokumenata
koji prate zdravstveni sustav s ciljem njegova unaprjeđenja ili kako bi pomogli donositeljima odluka.
Naglašeno je prisutan deskriptivni pristup analizi
zdravstvenog sustava. Redovita godišnja izvješća
ustanova i određeni broj stručnih ili znanstvenih radova čine okosnicu istraživanja sustava zdravstva
u Republici Hrvatskoj. Opsežnije analize postoje
isključivo kao dio projekata vezanih uz reformske
zahvate, ali nisu sustavno povezane kao dio strateškog programa, nemaju jasno razrađenu metodologiju, te se uglavnom analizira selektivno po područjima bez stvaranja cjelovite slike. Osim toga, većina
takvih istraživanja nije niti publicirana, ili je teško
dostupna javnosti.
Financiranje istraživanja sustava zdravstva iznimno je važno pitanje. U Republici Hrvatskoj istra346
živačke projekte posvećene istraživanju elemenata
sustava zdravstva financira Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa. Analizom naslova i ključnih
riječi odobrenih projekata iz područja javnozdravstvene medicine (skupina 3-07) primjetno je da od
80 projekata koji su u tijeku, tek 9 (11,2%) ima značajke istraživanja sustava zdravstva (12).
Za razliku od Hrvatske, Velika Britanija sustavno
financira izradu znanstvenih radova na temu istraživanja sustava zdravstva u okviru Nacionalnog
zdravstvenog sustava (NHS) (13). NIHR Health Services Research Programme ima stalno otvoren natječaj
za izradu znanstvenih radova istraživača sustava
zdravstva. Povremeno, ovisno o potrebi, otvaraju
se i ciljani natječaji vezani uz aktualnu prioritetnu
temu.
Trenutačni NHS ističe važnost istraživanja sigurnosti pacijenata, pacijentova iskustva unutar zdravstvenog sustava i učinkovitost zdravstvene zaštite
kao prioritetnih tema. U fokusu su i razmjena znanja između ustanova, mjerenja poboljšanja kvalitete
i bolje korištenje postojećih znanja. Sličan pristup
imaju i SAD, gdje nacionalno tijelo, National Information Center on Health Services Research and Health
Care Technology (NICHSR) na jednom mjestu okuplja sve podatke o dosadašnjim istraživanjima, interesnim skupinama, istraživačima, mogućnostima
financiranja istraživanja i znanstvenim časopisima
kojima je to područje od interesa (14).
ZAKLJUČAK
U svim objavljenim publikacijama koje se bave
istraživanjima sustava zdravstva u Republici Hrvatskoj tijekom proteklih 20 godina nije moguće
pronaći sustavnost istraživanja zdravstvenog sustava, ali prepoznat je trend porasta broja radova.
Usporedba broja radova o zdravstvenom sustavu u
Hrvatskoj ukazuje na značajno zaostajanje u odnosu na zemlje zapadne Europe, odnosno sličnost sa
zemljama istočne Europe.
Važno je prepoznati potrebu sustavnog pristupa
istraživanju sustava zdravstva. Cilj istraživanja
sustava zdravstva treba biti doprinos oblikovanju
političkih odluka vezanih uz sustav zdravstva. Suradnja istraživača i donosilaca odluka ključna je za
osiguravanje održivog razvoja zdravstvenog sustava i boljeg zdravlja za sve građane.
J. Kovačević, S. Šogorić, A. Džakula. Istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj 1990.-2010.
Acta Med Croatica, 64 (2010) 341-348
LITERATURA
1. World Health Organisation. The world health report 2000. Health Systems: Improving Performance. Geneve: WHO, 2000.
2. WHO European Ministerial Conference on Health
Systems. Tallinn Charter: Health Systems for Health and
Wealth. Resolution EUR/RC58/R4, 2008.
3. Phillips CD. What do you do for a living? Toward
a more succinct definition of health services research.
BMC Health Serv Res 2006, 6:117.
4. Lohr KN, Steinwachs DM. Health services research: an evolving definition of the field. Health Serv
Res 2002;37:7–9.
5. Agency for Healthcare Research and Quality. Dostupno na URL adresi: http://www.ahrq.gov/. Datum
pristupa informaciji: 01.09.2010.
6. University of Washington School of Public Health.
Dostupno na URL adresi: http://depts.washington.edu/
hserv/hs-research-definitions. Datum pristupa informaciji: 03. 09. 2010.
7. AcademyHealth. Dostupno na URL adresi:
http://www.academyhealth.org/About/content.cfm?It
emNumber=831&navItemNumber=514. Datum pristupa
informaciji: 01.09.2010.
8. Delnoij D, Groenewegen PP. Health services and
systems research in Europe: overview of the literature
1995-2005. Eur J Public Health 2007; 17 (Suppl. 1).
9. Ettelt S, Mays N. Health Services Research and its
use To Inform Policy in Europe. Draft report. Prepared
for the Working Conference „Health Services Research in
Europe. The Hague, April 2010.
10. Garrido MV, Busse R. Health systems research in
Europe. Draft report. Prepared for the Working Conference ‘Health Services Research in Europe’. The Hague,
April 2010.
11. The Alliance for Health Policy and Systems Research. Dostupno na URL adresi: http://www.who.int/
alliance-hpsr/researchsynthesis/en/. Datum pristupa
informaciji: 01.09.2010.
12. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa republike Hrvatske Dostupno na URL adresi: http://zprojekti.mzos.hr/Home_hr.htm. Datum pristupa informaciji: 02.09.2010.
13. NIHR Health Services Research programme. Dostupno na URL adresi: http://www.hsr.nihr.ac.uk/. Datum pristupa informaciji: 01.09.2010.
14. National Information Center on Health Services
Research and Health Care Technology (NICHSR). Dostupno na URL adresi: http://www.nlm.nih.gov/hsrinfo/phssr.html Datum pristupa informaciji: 02.09.2010.
SUMMARY
HEALTH SYSTEM RESEARCH IN THE REPUBLIC OF CROATIA 1990-2010
J. KOVAČEVIĆ, S. ŠOGORIĆ1 i A. DŽAKULA1
Public Health Institute of Požega - Slavonia County, Požega, and
University of Zagreb, School of Medicine, 1Andrija Štampar School of Public Health, Zagreb, Croatia
Aim: The aim of this study was to determine the scope and contents of peer-reviewed scientific publications that bring the results
of the Health System Research (HSR) in the Republic of Croatia during the 1990-2010 period. The basic guidelines are in line with
the research project, Health Services Research into European Policy and Practice (HSREPP). This project is being implemented
with the aim of identifying, evaluating and improving the contribution of Health System Research to the development of Health
Policy in Europe. This study included scientific publications indexed in the PubMed database and master theses and doctoral
dissertations published at Schools of Medicine in Zagreb, Osijek, Rijeka and Split during the 1990-2010 period. In accordance
with the project methodology, scientific publications indexed in PubMed (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed) were searched
for by the key words “Croatia AND (Health Care System OR Health System OR Healthcare System)”. Then, the database of scientific publications indexed in PubMed was narrowed by key words divided into 4 groups according to HSREPP instructions. The
search for master theses and doctoral dissertations was carried out by direct inspection of the completed works in the library of
Andrija Štampar School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb. Access to master theses and doctoral dissertations at the other three medical schools was done by the Internet. We analyzed the collected summaries of all publications,
master theses and doctoral dissertations and excluded all those that did not correspond to our research.
Results: Using this method, we found a total of 536 publications indexed in PubMed-in, 70 master theses and 22 doctoral dissertations meeting the study criteria. For further analysis, we separately considered master theses and doctoral dissertations on
the one side, and scientific publications indexed in PubMed on the other side. All papers were listed by the year of publication,
347
J. Kovačević, S. Šogorić, A. Džakula. Istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj 1990.-2010.
Acta Med Croatica, 64 (2010) 341-348
the author and the means of publication. Upon inclusion of the key words, 277 papers met the required criteria. After abstract
analysis, 158 PubMed indexed papers were found to meet all the criteria and addressed the Health System Research in Croatia.
There was a significant increase in the number of published papers during the 5-year study period. Upon analysis of the summary
contents of master theses and doctoral dissertations, we separated 6 doctoral dissertations and 35 master theses that met the
criteria of the research. They were divided into four groups: research of macro-, mezzo- and micro-level of Health System and
assessment of Health Care System results. The group investigating the organization and delivery of health services (meso-level)
and the group investigating health technology assessment (micro/meso-level) predominated.
There were only a small number of high quality researches dealing with HSR in Croatia. Descriptive approach to the analysis
predominated. Reform interventions require research, but are not part of the designed strategy. Funding of HSR is an important
issue. The research in Croatia is financed by the Croatian Ministry of Science, Education and Sports. In the UK and the USA,
HSR is funded by the National Health Services. In all publications, we could not find a systematic research of the Health System;
however, we recognized a growing trend in the number of articles dealing with HSR in Croatia over the past 20 years. Comparison
of the number of papers on the Health Care System in Croatia indicated a significant lag in comparison to Western Europe, and
similarity with the countries of Eastern Europe.
Key words: Health System Research, Croatia, scientific publication, health policy
348
Acta Med Croatica, 64 (2010) 349-354
Izvorni rad
CroDiab web I UNAPRJEĐENJE DIJABETOLOŠKE SKRBI
U PRIMARNOJ ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
TAMARA POLJIČANIN, MARIO ŠEKERIJA i ŽELJKO METELKO
Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
Vođenje registra za šećernu bolest doprinosi sagledavanju epidemiološke situacije, a strukturirani pristup prijavama osoba sa
šećernom bolešću (prijavljivanje optimalnog skupa informacija za praćenje i unaprjeđenje kvalitete dijabetološke skrbi) doprinosi poboljšanju regulacije rizičnih čimbenika. Cilj istraživanja bio je odrediti učinak registra CroDiab na metaboličke
pokazatelje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te usporediti učinke kod bolesnika
redovito prijavljivanih u registar svake godine u odnosu na povremeno prijavljivane bolesnike. Analizirane su vrijednosti
glukoze u krvi natašte i postprandijalno, HbA1c, lipidograma, krvnog tlaka i indeksa tjelesne mase 2006. i 2008. godine
te su uspoređene skupine bolesnika s redovitim i bolesnika s povremenim prijavljivanjem. U početku su se povremena
i redovita skupina razlikovale u sistoličkom (142,4±16,6 naspram 136,8±16,6 mm Hg; p<0,001) i dijastoličkom krvnom
tlaku (83,9±8,2 naspram 82,1±10,0 mm Hg; p=0,002), dok su se na kraju mjerenja pojavile i razlike u glukozi poslije obroka (10,63±3,12 naspram 10,02±3,44 mmol/L; p=0,024), HbA1c (7,97±1,52 naspram 7,39±1,17%; p<0001), ukupnom
kolesterolu (5.60±1.15 naspram 5,25±1,13 mmol/L; p<0,001) i LDL-kolesterolu (3,28±0,93 naspram 2,98±0,92 mmol/L;
p<0,001). Indeks tjelesne mase, glukoza natašte, HDL-kolesterol i trigliceridi nisu pokazali statistički značajnih razlika.
Redovito prijavljivanje i nadziranje u registru CroDiab dovodi do značajnog poboljšanja glavnine metaboličkih pokazatelja,
koje je u slučaju povremenog prijavljivanja zbog manjeg učinka registra na nadzor bolesnika manje izraženo.
Ključne riječi: šećerna bolest, registar, metabolički pokazatelji
Adresa za dopisivanje: Dr. sc. Tamara Poljičanin, dr. med.
Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac
Klinička bolnica Merkur
Zajčeva 19
10000 Zagreb, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
UVOD
Šećerna bolest je skupina metaboličkih poremećaja obilježenih hiperglikemijom nastalom zbog
poremećaja u izlučivanju i/ili djelovanju inzulina.
Prema procjenama Međunarodne dijabetičke federacije (International Diabetes Federation) proširenost
šećerne bolesti u dobnoj skupini 20-79 godina u
svijetu 2010. godine iznosi 6,6%, a u Europi 8,5%.
Proširenost, pak, oštećene tolerancije glukoze iznosila je 7,9% u svijetu i 10,2% u Europi. Zabrinjava
i izraziti trend porasta proširenosti šećerne bolesti
tijekom posljednjih desetljeća. Predviđa se da će na
svjetskoj razini porast u razdoblju od 2010. do 2030.
g. iznositi 54% odnosno da će broj oboljelih sa 284,6
milijuna porasti na 438,4 milijuna (1). U Republici
Hrvatskoj od šećerne bolesti boluje preko 300.000
osoba, od čega 42% oboljelih nije toga svjesno (2).
Zbog velikog broja oboljelih te zdravstvenih, socijalnih i ekonomskih opterećenja povezanih sa šećernom bolešću, prepoznavanje učinkovitih mjera,
kako primarne, tako i sekundarne i tercijarne prevencije bolesti, neizostavna je potreba suvremenih
zdravstvenih sustava. Sa stajališta epidemiologije
šećerne bolesti zanimljiva je primjena elektroničkih
medicinskih zapisa kao sastavnog dijela registra,
važnog epidemiološkog oruđa u epidemiologiji
kroničnih nezaraznih bolesti i istodobno njegova
potencijalna primjena u unaprjeđenju zdravstvene
zaštite oboljelih (3,4). Naime, podaci iz literature
ukazuju na to da vođenje dokumentacije o bolesniku oboljelom od šećerne bolesti na strukturirani
način dovodi do osvješćivanja liječnika koji skrbi o
bolesniku, smanjenja HbA1c i ostalih metaboličkih
pokazatelja odnosno glavnih rizičnih čimbenika
razvoja kroničnih komplikacija bolesti (5,6). Poboljšanjem regulacije glikemije smanjuje se učestalost
kroničnih komplikacija iz čega i proizlazi potencijal
registra CroDiab za unaprjeđenje dijabetološke skrbi u RH (7,8). Registar CroDiab se zasniva na strukturiranom pristupu prijavama osoba sa šećernom
bolešću koji podrazumijeva prikupljanje odnosno
prijavljivanje BIS (engl. Basic Information Sheet) po349
T. Poljičanin, M. Šekerija, Ž. Metelko. CroDiab web i unaprjeđenje dijabetološke skrbi
u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Acta Med Croatica, 64 (2010) 349-354
dataka koji daju sveobuhvatnu sliku bolesnika sa
šećernom bolešću te njegovog sadašnjeg statusa
u svezi rizičnih čimbenika, terapije, educiranosti i
kroničnih komplikacija šećerne bolesti. Naime, St.
Vincentskom deklaracijom iz 1989. g., prihvaćenom
u većini europskih zemalja prepoznaje se i ističe
potreba za kontinuiranim nadzorom i unaprjeđenjem procesa dijabetološke skrbi na svjetskoj razini
te definira BIS (9-11). BIS sačinjava skup podataka
koji je dijabetološka zajednica prepoznala kao optimalan skup informacija za praćenje i unaprjeđenje kvalitete dijabetološke skrbi. Osim kvalitetnog
prikupljanja podataka, CroDiab obuhvaća i analizu
i nadzor BIS podataka, čime postaje bitna sastavnica javnozdravstvenih aktivnosti u području šećerne
bolesti u Republici Hrvatskoj. Aktivno prijavljivanje bolesnika s razine primarne zdravstvene zaštite
počinje 2006. g. definiranjem zakonske regulative i
neprekidno se odvija do danas (12-14).
Primarni način prijave bolesnika za liječnike obiteljske medicine je CroDiab WEB, sustav za prikupljanje podataka o osobama sa šećernom bolešću
putem Interneta, koji uz osnovnu svrhu osigurava
i mogućnost brze i učinkovite suradnje s dijabetolozima i djelatnicima registra CroDiab. Sustavom je
također omogućena i analiza osnovnih kliničkih i
javnozdravstvenih pokazatelja za bolesnike pojedinog liječnika. Liječnici koji nisu u mogućnosti
svoje bolesnike prijaviti Internetom to mogu učiniti
papirnatim obrascima. Provode se godišnji stručni
nadzori u kojima se svakom liječniku koji je poslao
prijave šalje odgovor s kratkom zahvalom te ukazuje na eventualne propuste ili nesporazume pri unosu vrijednosti pojedinih pokazatelja. Redovito se
održavaju i radionice u cilju upoznavanja liječnika
obiteljske medicine s načinom djelovanja registra,
njihovim obvezama i potencijalnim dobrobitima za
bolesnike vezanim uz prijavljivanje u registar.
Od 2007. godine CroDiab je obuhvaćen i Nacionalnim programom zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću u kojem se prepoznaje kao metoda prevencije razvoja komplikacija šećerne bolesti
i još jednom naglašava njegovo značenje i značenje
njegove što bolje implementacije na svim razinama
zdravstvene zaštite (15,16). No, iako zaokružen,
sustav ni danas nije statičan. Trajno poboljšavanje
i nadogradnja sustava u skladu sa sugestijama korisnika i preporukama za unaprjeđenje kvalitete
dijabetološke skrbi neprestano se odvija pokazujući
značajne rezultate.
350
CILJ
Cilj ovog istraživanja bio je odrediti učinak registra CroDiab na pokazatelje metaboličke regulacije
u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 (glukoza u
plazmi natašte i postprandijalno, HbA1c, lipidogram, krvni tlak, indeks tjelesne mase) u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti te usporediti učinke u bolesnika redovito prijavljivanih u registar svake godine
u odnosu na učinke u bolesnika koji se prijavljuju
povremeno.
METODE
Kako bi se procijenilo učinak registra na najvažnije
pokazatelje metaboličke regulacije analizirane su
vrijednosti istih bolesnika na početku promatranog
razdoblja, 2006. godine, i postintervencijski odnosno nakon uvođenja sustava prijavljivanja, 2008.
godine. Vremensko razdoblje od 2006. do 2008. uzeto je kao najmanje moguće razdoblje koje odražava
postintervencijski utjecaj prijavljivanja u registar
CroDiab. Najmanji mogući vremenski raspon uzet
je kako bi se minimiziralo utjecaj ostalih mogućih
učinaka (sustav zdravstvene zaštite, nove terapijske mogućnosti, snižavanje ciljnih vrijednosti) čiji
bi utjecaji tijekom dužeg razdoblja bili izraženiji.
Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine. Prvu skupinu sačinjavalo je 1100 ispitanika povremeno prijavljivanih tijekom promatranog razdoblja (2006. i
2008. g.), dok je drugu skupinu sačinjavalo 333 ispitanika redovito prijavljivanih u registar CroDiab
tijekom promatranog razdoblja najmanje jednom
godišnje (2006., 2007. i 2008. g.). Povremeno prijavljivanje podrazumijevalo je prijavljivanje tijekom
dvije godine koje nisu bile uzastopne, odnosno prijave koje su dostavljene 2006. i 2008. godine, dok
2007. godine kvalitetna prijava nije popunjena i dostavljena u registar CroDiab. Redovito prijavljivanje
podrazumijevalo je najmanje jednu prijavu svake
godine tijekom promatranog razdoblja, odnosno
prijave dostavljene 2006., 2007. i 2008. godine. U
analizu nisu uključeni ispitanici prijavljeni samo
jedne godine tijekom promatranog razdoblja, kao ni
ispitanici prijavljeni samo 2006. i 2007. g., te oni prijavljeni samo 2007. i 2008. godine. Naime, s obzirom
na način prijavljivanja koji podrazumijeva unos bolesnikovih nalaza iz proteklih 12 mjeseci, moguće je
da nalazi bolesnika prijavljenih u dvije uzastopne
godine ne bi odražavali utjecaj intervencije.
T. Poljičanin, M. Šekerija, Ž. Metelko. CroDiab web i unaprjeđenje dijabetološke skrbi
u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Acta Med Croatica, 64 (2010) 349-354
Analizirani su dob bolesnika, trajanje bolesti, indeks tjelesne mase, sistolički i dijastolički krvni tlak,
glukoza natašte i poslije jela, HbA1c, ukupni kolesterol, HDL- i LDL-kolesterol te trigliceridi.
Provedena je deskriptivna analiza promatranih
pokazatelja: normalnost raspodjele testirana je
Shapiro-Wilksovim testom, a homogenost varijance Leveneovim testom. Razlike među skupinama
bolesnika u točkama mjerenja (2006. i 2008. godine)
testirane su dvosmjernim t-testom dok je multivarijatna analiza provedena korištenjem MANOVE i
MANCOVE. Statistički značajnim smatrane su vrijednosti p<0,05. U obradi podataka korišten je programski paket SAS 9.1.3.
REZULTATI
Prosječna dob ispitanika na početku ispitivanja u
skupini redovito prijavljivanih ispitanika bila je
64,2±9,7 godina, a u skupini povremeno prijavljivanih ispitanika 64,8±10,6 (p=0,325), dok je prosječno
trajanje bolesti bilo 7,3±6,2 odnosno 7,9±6,4 godina
(p=0,139).
Na početku ispitivanja skupine se nisu razlikovale
ni prema vrijednostima promatranih metaboličkih
pokazatelja, osim prema vrijednostima sistoličkog
i dijastoličkog tlaka koji su bili niži u skupini redovito prijavljivanih ispitanika (p<0,001 odnosno
p=0,002). Tijekom promatranog razdoblja došlo je
do statistički značajnog poboljšanja regulacije glikemije određene vrijednošću HbA1c; u skupini s
povremenim prijavljivanjem za 0,12%, a u skupini s
redovitim prijavljivanjem za 0,48%, te su vrijednosti
HbA1c na kraju ispitivanja u redovitoj skupini bile
značajno niže u odnosu na skupinu koja je prijavljivana povremeno (p<0,001).
Tijekom ispitivanja uočena su poboljšanja u regulaciji ostalih metaboličkih pokazatelja u obje skupine, a razlike su također bile izraženije u skupini
redovito prijavljivanih ispitanika. Na kraju promatranog razdoblja u skupini redovito prijavljivanih
ispitanika bile su prisutne statistički značajno niže
vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog tlaka, HbA1c,
glukoze nakon obroka, ukupnog kolesterola i LDL
kolesterola u odnosu na povremeno prijavljivanu
skupinu. Razlike u navedenim pokazateljima bile
su statistički značajne i nakon kontroliranja analiza
prema dobi, trajanju bolesti i početnim vrijednostima pokazatelja (p<0,05).
Vrijednosti indeksa tjelesne mase, glukoze natašte,
HDL-kolesterola i triglicerida nisu se značajno razlikovale između promatranih skupina bolesnika
(tablica 1).
Tablica 1.
Utjecaj povremenog i redovitog prijavljivanja u CroDiab na metaboličke pokazatelje, rizike razvoja kroničnih
komplikacija bolesti
2006.
2008.
Povremeno
prijavljivanje
Redovito
prijavljivanje
p
64,8±10,6
64,2±9,7
0,325
Trajanje bolesti
7,9±6,4
7,3±6,2
0,139
Indeks tjelesne mase
29,6±4,9
29,7±5,0
Dijastolički krvni tlak
83,9±8,2
Sistolički krvni tlak
Povremeno
prijavljivanje
Redovito
prijavljivanje
p
0,635
29,4±4,9
29,3±4,7
0,412
82,1±10,0
0,002
83,9±8,6
81,2±9,3
0,024
142,4±16,6
136,8±16,6
<0,001
142,4±17,4
136,4±17,1
0,030
GUK – nt
8,97±2,44
8,71±2,55
0,107
8,79±2,58
8,52±2,53
0,243
GUK – pp
11,01±3,18
10,94±3,40
0,802
10,63±3,12
10,02±3,44
0,024
HbA1c
8,09±1,65
7,87±1,52
0,128
7,97±1,52
7,39±1,17
<0,001
Ukupni kolesterol
5,66±1,13
5,57±1,23
0,275
5,60±1,15
5,25±1,13
<0,001
HDL - kolesterol
1,25±0,32
1,29±0,30
0,164
1,40±0,46
1,40±0,40
0,221
LDL - kolesterol
3,38±0,92
3,30±0,98
0,358
3,28±0,93
2,98±0,92
<0,001
Trigliceridi
2,18±1,26
2,22±1,51
0,683
2,19±1,19
2,16±1,53
0,532
Dob
351
T. Poljičanin, M. Šekerija, Ž. Metelko. CroDiab web i unaprjeđenje dijabetološke skrbi
u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Acta Med Croatica, 64 (2010) 349-354
RASPRAVA
Prilikom prijavljivanja unaprijed određenih BIS podataka u registar osoba sa šećernom bolešću liječnici sagledavaju status osobe sa šećernom bolešću
u cjelini. Pretpostavlja se da je takav sveobuhvatni
pristup osobi sa šećernom bolešću zaslužan za daljnje bolje praćenje smjernica za liječenje odnosno da
takvim strukturiranim pristupom stanju bolesnika
liječnici sami pokreću intervencije za poboljšanje
metaboličke kontrole, bez dodatnih poticaja.
Srednje vrijednosti metaboličkih pokazatelja u bolesnika sa šećernom bolešću u našem istraživanju,
uz iznimku HDL-kolesterola, bile su više od onih
preporučenih smjernicama (17). Navedeni rezultati
su u skladu sa svjetskim podacima koji govore da
unatoč razvijenim brojnim kliničkim smjernicama
bolesnici često ne dobivaju preporučenu zdravstvenu zaštitu te da se liječnici pridržavaju smjernica u
manje od 50% slučajeva (18). Napredak opažen tijekom promatranog razdoblja ukazuje na poboljšanje
dijabetološke skrbi u Hrvatskoj i veće pridržavanje
trenutačno važećih smjernica. Znatniji napredak u
skupini redovito prijavljivanoj u registar može se
pripisati ulozi registra u osvješćivanju nadležnog
liječnika obiteljske medicine o potrebi sagledavanja cjelokupnog statusa osobe sa šećernom bolešću,
koje je u slučaju povremenog prijavljivanja daleko
manje izraženo i dosljedno. Navedeni bi rezultati
tako mogli biti odraz činjenice da je kod liječnika
koji su jednom zaboravili ili iz drugih razloga nisu
prijavili svog bolesnika sa šećernom bolešću, izostao i cjelokupni pregled zdravstvenog stanja bolesnika, što je za posljedicu imalo nepravodobnu intervenciju u terapiji te su bolesnici u tom razdoblju
imali neodgovarajuću skrb. Razumije se, moguće
je i da su liječnici koji su motiviraniji za korištenje
registra i prijavljivanje bolesnika bili motiviraniji i
u boljem praćenju smjernica te tako uspjeli postići
bolju regulaciju svojih bolesnika.
Podaci iz literature govore o tome da, uz opaženi
povoljni učinak uvođenja registra na snižavanje
HbA1c, prijavljivanje bolesnika u registar pozitivno
djeluje i na ostale metaboličke pokazatelje odnosno
vrijednosti lipida i tlaka, te poboljšanjem regulacije glikemije i navedenih metaboličkih pokazatelja
dodatno povoljno djeluje na razvoj komplikacija u
šećernoj bolesti tipa 2 (5,6,19,20). Naši rezultati potvrđuju neka od tih opažanja. Vidljivo je znatno sniženje vrijednosti HbA1c, postprandijalne glukoze,
ukupnog i LDL-kolesterola, dok je učinak na sniženje krvnog tlaka nešto manji. Dodatna vrijednost
ovog rada i činjenica kojom pridonosi ukupnom
znanju je da je učinak redovitog prijavljivanja u
352
registar već nakon kratkog vremena praćenja statistički značajno veći u odnosu na povremeno prijavljivanje.
Osim dodatnih očekivanih učinaka poboljšanjem
regulacije tlaka i lipida, registar CroDiab u svom
radu uključuje i prosudbu i povratnu informaciju
liječnicima koji dostavljaju godišnje prijave. Mogući utjecaj na senzibilizaciju i kvalitetnije liječenje i
ostalih bolesnika pojedinog liječnika (ako nisu svi
bolesnici pojedinog liječnika u registru) i bolje liječenje ostalih čimbenika kao rezultat provedene
edukacije također se ne smije zanemariti.
Istraživanja posljednjih godina govore o dobrobiti
elektroničkih medicinskih zapisa i/ili registra te ih
se prepoznaje kao učinkovite alate u zbrinjavanju
šećerne bolesti. (21). Svako vođenje registra povezano je i s potrebom korištenja određenih izvora kao
npr. edukacije liječnika, vremena djelatnika registra, vremena unosa podataka u registar od strane
liječnika obiteljske medicine, koje je doduše gotovo
istovjetno vremenu potrebnom da se dobije uvid u
kompletno zdravstveno stanje osobe sa šećernom
bolešću, ali i materijalnim troškovima povezanima
s opremom, programima, slanjem pošte itd. Unatoč tome, aktualne smjernice i standardi Američke
dijabetičke udruge za 2010. g. prepoznaju njihovu
dobrobit u povećavanju stupnja praćenja kliničkih
smjernica, iako navode da je učinak još i veći ako ih
se koristi prilikom sugeriranja određenih intervencija za pojedine bolesnike (17). Registar CroDiab je
implementacijom ekspertnog sustava 2009. godine
krenuo tim smjerom, pa bi u budućnosti implikacije na kvalitetu zdravstvene zaštite mogle biti još i
veće.
ZAKLJUČCI
Redovito prijavljivanje i nadziranje u registru CroDiab dovodi do značajnog poboljšanja glavnine
metaboličkih pokazatelja, koje je u slučaju povremenog prijavljivanja nešto manje izraženo, što je
rezultat izraženijeg učinka registra kroz potpuniji,
redoviti uvid i bolji nadzor bolesnika u slučaju redovitog prijavljivanja.
Elektronički medicinski zapisi i strukturirana
zdravstvena zaštita povezani su s boljim učinkom i
poboljšanjem metaboličkih pokazatelja u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti, pa su potrebni daljnji trajni napori na što široj implemetaciji sustava CroDiab WEB.
U konačnici je to jedan od već razvijenih, učinkovitih alata za unaprjeđenje medicinske skrbi, čiji su
potencijali zasada tek manjim dijelom iskorišteni.
T. Poljičanin, M. Šekerija, Ž. Metelko. CroDiab web i unaprjeđenje dijabetološke skrbi
u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Acta Med Croatica, 64 (2010) 349-354
LITERATURA
1. Shaw JE, Sicree RA, Zimmet PZ. Global estimates
of the prevalence of diabetes for 2010 and 2030. Diabetes
Res Clin Pract 2010; 87: 4–14.
2. Metelko Z, Pavlic-Renar I, Poljicanin T, Szirovitza
L, Turek S. Prevalence of diabetes mellitus in Croatia. Diabetes Res Clin Pract 2008; 81: 263-7.
3. Who Expert Committee on Health Statistics: Epidemiological methods in the study of chronic diseases.
World Health Organ Tech Rep Ser. No 365, 1967.
4. WHO/Programmes and projects/NCD Surveillance [Internet]. Geneva: World Health Organization.
Dostupno na URL adresi: http://www.who.int/ncd_
surveillance/en/. Datum pristupa informaciji: 31. Listopada 2010.
5. Shojania KG, Ranji SR, McDonald KM i sur. Effects
of quality improvement strategies for type 2 diabetes on
glycemic control: a meta-regression analysis. JAMA 2006;
296: 427-40.
6. New JP, Hollis S, Campbell F i sur. Measuring clinical performance and outcomes from diabetes information systems: an observational study. Diabetologia 2000;
43: 836-43.
7. UK Prospective Diabetes Study (UKPDS) Group.
Intensive blood-glucose control with sulphonylureas or
insulin compared with conventional treatment and risk
of complications in patients with type 2 diabetes (UKPDS
33). Lancet 1998; 352: 837-53.
8. Holman RR, Paul SJ, Bethel MA, Matthews DR,
Neil HA. Ten-year follow-up of intensive glucose control
in type 2 diabetes. N Engl J Med 2008; 359: 1577-89.
9. Metelko Z, Babić Z, Car N, Pavlić-Renar I, Rocić
B, Skrabalo Z, Granić M. The Croatian model of diabetes
care and St. Vincent Declaration. Diab Nutr Metab 2000;
13: 178-80.
10. World Health Organization (Europe), International Diabetes Federation (Europe): Diabetes care and reasearch in Europe: The Saint Vincent Declaration. Diabet
Med 1990; 7: 360.
11. Metelko Z, Sestan-Crnek S, Babić Z i sur. National
organization of health care in diabetes based on the “Croatian model”. Lijec Vjesn 1996; 118: 1-10.
12. Plan i program mjera zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Narodne novine 126/06.
13. Godišnji provedbeni plan statističkih aktivnosti
Republike Hrvatske 2004. godine. Narodne novine 28/05.
14. Poljičanin T, Šekerija M, Metelko Ž. CroDiab – registar osoba sa šećernom bolešću. Hrvatski časopis za
javno zdravstvo. 2010;6(23). Dostupno na URL adresi:
http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=14304. Datum pristupa informaciji: 05. Studenog 2010.
15. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću s posebnim ciljem prevencije bolesti. Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi, 2007. Dostupno na URL adresi: http://www.mzss.hr/hr. Datum pristupa informaciji:
05. studenog 2010.
16. Metelko Ž, Poljičanin T. Nacionalni program
zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću. Medix.
2009; 15: 164-9.
17. American Diabetes Association: Standards of Medical Care in Diabetes—2010 (Position Statement). Diabetes Care 2010; 33(Suppl.1): 11-61.
18. McGlynn EA, Asch SM, Adams J i sur. The quality
of health care delivered to adults in the United States. N
Engl J Med 2003; 348: 2635-45.
19. Club Diabete [email protected] Five-year impact of a continuous quality improvement effort implemented by a
network of diabetes outpatient clinics. Diabetes Care
2008; 31: 57-62.
20. Stratton IM, Cull CA, Adler AI, Matthews DR,
Neil HA, Holman RR. Additive effects of glycaemia and
blood pressure exposure on risk of complications in type
2 diabetes: a prospective observational study (UKPDS
75). Diabetologia 2006; 49: 1761-9.
21. Zai AH, Grant RW, Estey G i sur. Lessons from
implementing a combined workflow-informatics system
for diabetes management. J Am Med Inform Assoc 2008;
15: 524-33
353
T. Poljičanin, M. Šekerija, Ž. Metelko. CroDiab web i unaprjeđenje dijabetološke skrbi
u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Acta Med Croatica, 64 (2010) 349-354
SUMMARY
CroDiab web AND IMPROVEMENT OF DIABETES CARE
AT THE PRIMARY HEALTH CARE LEVEL
T. POLJIČANIN, M. ŠEKERIJA and Ž. METELKO
Vuk Vrhovac University Clinic, Merkur University Hospital, Zagreb, Croatia
Background and Aim: Diabetes is a complex metabolic disorder regarded as one of the most significant public health issues of
the 21st century. Keeping a diabetes registry facilitates monitoring of the epidemiological situation, while a structured approach to
the registration of diabetic patients (reporting on an optimum information cluster for the follow-up and improvement of diabetes
care) contributes to better regulation of patient risk factors. Active patient reporting at the primary health care level has begun
in 2006 with setting up the legislative background. The aim of this study was to establish the effect of the CroDiab registry on
metabolic parameters in type 2 diabetic patients treated at primary health care level by comparing diabetes indicators between
the regularly annually reported type 2 diabetic patients and those that were only intermittently reported to the registry from 2006
until 2008.
Methods: Family physicians submit their reports mainly via CroDiab web, a Croatian web-based system for the collection of data
on diabetic patients, which enables analysis of the basic clinical and public health indices. The levels of fasting and postprandial
blood glucose, HbA1c, triglycerides, total cholesterol, HDL- and LDL-cholesterol, systolic and diastolic blood pressure, and body
mass index were analyzed in 2006 and 2008, and compared between the two study groups.
Results: At baseline, differences between the intermittently reported (I) and regularly reported (R) groups were only observed
in the systolic (I 142.4±16.6, R 136.8±16.6 mm Hg; p<0.001) and diastolic (I 83.9±8.2, R 82.1±10.0 mm Hg; P=0.002) blood
pressure, while at the end of the study period differences were also recorded in postprandial blood glucose (I 10.63±3.12,
R 10.02±3.44 mmol/L; P=0.024), HbA1c (I 7.97±1.52, R 7.39±1.17%; P<0.001), total cholesterol (I 5.60±1.15, R 5.25±1.13
mmol/L; p<0.001) and LDL-cholesterol (I 3.28±0.93, R 2.98±0.92 mmol/L; P<0.001). There were no statistically significant differences in body mass index, fasting glucose, HDL-cholesterol and triglycerides.
Discussion and Conclusion: Electronic medical records and structured health care are associated with increased benefits and
improvement in metabolic indicators at the primary health care level. Regular reporting and monitoring via CroDiab registry lead
to a significant improvement in the majority of metabolic indicators, which is less marked with intermittent reporting. The more
pronounced effect observed in the group of patients that were regularly covered by the registry could be attributed to a more
comprehensive and regular insight and better patient care associated with continuous monitoring. Further efforts are therefore
needed to achieve the widest possible implementation of the CroDiab web system to improve diabetes care at the primary health
care level.
Key words: diabetes mellitus, registries, metabolic parameters
354
Acta Med Croatica, 64 (2010) 355-362
Izvorni rad
IMA LI HRVATSKA VIŠAK BOLNICA ?
ANKICA SMOLJANOVIĆ, MLADEN SMOLJANOVIĆ i MARIJANA MLIKOTIĆ
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
S ukupno 79 bolnica i izvanbolničkih stacionara/rodilišta Hrvatska je 2007. godine bila na 35. mjestu od 44 europske zemlje (1,7
bolnica/100.000 stanovnika; Europa 3,4/100.000). Bez 10 izvanbolničkih stacionara i 6 izvanbolničkih rodilišta Hrvatska je na 41.
mjestu (1,4/100.000). Po broju akutnih bolnica, bez izvanbolničkih stacionara/rodilišta, Hrvatska je sa 36 akutnih bolnica na pretposljednjem 43. mjestu (0,8/100.000 stanovnika; Europa 2,6/100.000). Prema ukupnom broju kreveta, Hrvatska je na 23. mjestu
(352/100.000 stanovnika; Europa: 489 kreveta/100.000). Prosječnim brojem kreveta na jednu akutnu bolnicu, Hrvatska je bez
izvanbolničkih stacionara/rodilišta (446) na 2. mjestu iza Nizozemske (541). Prema broju akutnih bolnica na 1.000 km² površine,
bez izvanbolničkih stacionara/rodilišta, Hrvatska je na 39. mjestu (0,6/1.000 km²; Europski prosjek bez Rusije: 2,3/1.000 km²).
Najviše akutnih bolnica u Hrvatskoj ima Požeško-slavonska županija (2,3/100.000), a najmanje Splitsko-dalmatinska i Ličko-senjska županija (0,2/100.000) ili 7 puta manje od prosjeka Hrvatske, a 13 puta manje od europskog prosjeka. Unatoč dostatnom broju akutnih kreveta, Hrvatska ima nedostatak i neravnomjernu raspodjelu akutnih bolnica. Izrazita nejednakost raspodjele bolnica
u Hrvatskoj rješiva je zamjenom postojećih izvanbolničkih stacionara/rodilišta u Dalmaciji, Kvarneru, Istri, Lici te istočnoj Slavoniji
samostalnim komunalnim/gradskim bolnicama s dogovorenim specijalističkim sadržajima, što bi znatno poboljšalo dostupnost
pravovremene specijalističko-konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite.
Ključne riječi: bolnice, specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita, nejednakost, dostupnost
Adresa za dopisivanje
Prim. mr. sc. Ankica Smoljanović, dr. med.
Nastavni zavod za javno zdravstvo
Splitsko-dalmatinske županije
Služba za javno zdravstvo
Vukovarska 46,
21000 Split, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
UVOD
Kvaliteta ukupne zdravstvene zaštite na nekom području nezamisliva je bez udjela specijalističko-konzilijarne bolničke zdravstvene zaštite (SKBZZ) koja
se pruža kroz sekundarnu ili/i tercijarnu razinu.
Status i položaj bolnice u sustavu zdravstva pojedinih zemalja različito je određen. Od same definicije
da su bolnice mjesta gdje se uz smještaj i prehranu
bolesnika provodi liječenje i rehabilitacija bolesnika uz jedini neophodni uvjet da ima makar jednog
stalnog zaposlenog liječnika (1), do njezine uloge u
edukaciji zdravstvenog osoblja svih oblika i razina i
organizacije cjelovite zdravstvene zaštite pripadajućeg područja, nailazi se na različite oblike bolnica,
a što je u zavisnosti o gospodarskoj i tehnologijskoj
razvijenosti, zemljopisnim uvjetima, društvenopolitičkom uređenju, povijesnom i kulturalnom
nasljeđu. S obzirom da im svako društvo pridaje
neophodno značenje, ulaganja u bolnice jedan su
od prioriteta ulaganja u zdravstvenoj djelatnosti.
O vrstama, veličini i namjeni bolnica brojne su podjele. Autorima se čini najprihvatljivija podjela po
Mulligan (2003) koja bolnice prema razini pružanja
zdravstvene zaštite dijeli u tri skupine: opće bolnice na primarnoj razini lokalne samouprave; opće
bolnice na sekundarnoj razini područne samouprave i sveučilišne, kliničke, nacionalne bolnice na
tercijarnoj razini (2-4).
Uz ljudski čimbenik u zdravstvu, bolnice su neizbježni čimbenik u međunarodnim razmatranjima
stupnja razvijenosti zdravstvenih sustava (5). Osim
obrazovanosti zdravstvenih radnika, opremljenosti uređajima i učinkovitosti rada u bolnicama, od
osobitog su značenja za analizu i usporedbu broj
bolnica, njihova veličina, vrste bolnica, njihova razmještenost i dostupnost korisnicima. Ti su elementi
temeljni za ukupnu kvalitetu i učinkovitost zdravstvenog rada nekog područja. Važna je i međusobna povezanost bolnica kao i njihov odnos u sustavu
zdravstva s primarnom zdravstvenom zaštitom.
355
A.Smoljanović, M. Smoljanović, M. Mlikotić. Ima li Hrvatska višak bolnica?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 355-362
Bolnice doživljavaju svoj puni razvoj krajem 19.
i tijekom 20. stoljeća. Njihov broj i veličina raste
diljem svijeta. Mnoga područja ulažu u bolnice
velika sredstva, najčešće iz opravdanih potreba,
ali ponegdje zbog prestiža, osobito gdje se o zdravstvenim potrebama odlučivalo samo sa stanovišta
političke moći (6,7).
Zbog izmijenjenih okolnosti postindustrijskog,
elektroničkog, telekomunikacijskog društva, sve
starijeg stanovništva, brojnih i velikih migracija,
izmijenjene patologije stanovništva, bolnice doživljavaju svoje promjene. Smanjuje se broj bolesničkih
kreveta, osobito u bolnicama za kratkotrajno liječenje ispod 18 dana (engl. short-stay hospitals) - “akutnih bolnica”. Zbog razvitka metoda i sredstava za
liječenje kroničnih bolesti, njihov se broj također
smanjuje. Te se “klasične kronične” bolnice sve
više zamjenjuju sestrinskim ustanovama za skrb o
osobama starije životne dobi (engl. nursing olderly
home) u privatnom vlasništvu (8,9). Unatoč smanjenju bolničkih kreveta povećava se broj otpusta pacijenata skraćivanjem boravka u bolnicama, čemu je
najviše doprinijela suvremena tehnologijska opremljenost, a zbog brojnih komunikacijskih pogodnosti (internet i telemedicina) povećana je mogućnost
liječenja izvan bolnica. U neizbježnim slučajevima
potrebe za bolničkom zaštitom sve više se koriste
mogućnosti jednodnevnih posjeta bolnici (engl. one
day hospitals).
U općem trendu pada broja i veličine bolnica diljem
Europe jedino se bilježi porast broja bolnica u privatnom vlasništvu. To je posebno izraženo u grupi
zemalja novih članica Europske unije (EU) od 2004.
godine (1).
Hrvatska kao europska zemlja prema bolnicama
kao nositeljicama SKBZZ obraća odgovarajući interes. Globalne promjene u svijetu odražavaju se i na
bolničku zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj (10). Na
ukupni povijesni društveni razvoj Hrvatske imale
su utjecaj susjedne zemlje i njihov odnos je ostavio
trag i u povijesnom razvoju bolnica na tlu Hrvatske. Zemljopisno-povijesni položaj Hrvatske u Centralnoj Europi i na Mediteranu, te geostrategijsko
povijesno značenje Hrvatske imali su utjecaja i na
gradnju bolnica za vojne potrebe. Objekti i ustanove sanitarnog kordona poput karantena, lazareta i
skela u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Šibeniku kasnije
su pretvarani u bolnice. Jedina je iznimka Knin, koji
je bolnicu dobio u kasnijem razdoblju (11). Shodno
povijesno-kulturalnom nasljeđu, novim demokratskim promjenama nakon pada Berlinskog zida,
Hrvatska, unatoč teškom bremenu Domovinskog
rata u pogledu zdravstvene zaštite ukupno, tako i
razvoju bolničke zdravstvene zaštite, nastoji prati356
ti suvremena europska i svjetska kretanja i shodno
posebnostima nastoji postići optimalan broj, veličinu, namjenu, razmještaj i dostupnost bolnica (1215).
Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti u Hrvatskoj,
bolnice su zdravstvene ustanove SKBZZ na sekundarnoj i tercijarnoj razini. To su ustanove u kojima
se provodi djelatnost dijagnostike, liječenja, medicinske rehabilitacije i zdravstvene njege bolesnika,
te osigurava njihov boravak i prehrana (16).
CILJ RADA
Cilj rada bio je utvrditi i analizirati bolnice po broju, vrstama i veličini, broju i vrsti kreveta u njima te
razmještaju u odnosu na broj stanovnika i jedinicu
površine (km²) u Hrvatskoj, Splitsko-dalmatinskoj
županiji i zemljama Europe ukupno i prema skupinama europskih zemalja s obzirom na visinu bruto
nacionalnog proizvoda po glavi stanovnika (BNP-a
p.c.), 2007. godine. Cilj je osim toga bio da se temeljem analize odgovori na pitanje ima li Hrvatska
dostatan broj bolnica, osobito na području Splitskodalmatinske županije i Dalmacije.
METODE
U radu su korištene metode deskriptivne epidemiologije. Za utvrđivanje broja i vrste bolnica i kreveta u
2007. godini korišteni su dostupni izvori elektroničkih sekundarnih publikacija Svjetske zdravstvene
organizacije (SZO), Ureda za Europu, kako European health for all database (HFA-DB) (1), tako i European Observatory on Health Systems and Policies, Health
system profiles (HiTs) (17). Pokazatelji su uspoređeni
s procijenjenim brojem stanovnika za pojedinu zemlju prema Ujedinjenim Narodima (UN) za 2007.
godinu. Pokazatelji o bruto nacionalnom proizvodu po glavi stanovnika (BNP-a p.c.) preuzeti su od
Svjetske banke (World Bank, Washington) za 2007.
godinu, a izračunati su metodom Atlas (18). Broj
bolnica i bolničkih kreveta u Republici Hrvatskoj
preuzet je iz redovnih publikacija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Nastavnog zavoda za javno
zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (19).
REZULTATI
Između skupina europskih zemalja prema visini
BNP-a nema značajne razlike u ukupnom broju
bolnica na 100.000 stanovnika, dok po broju akutnih bolnica postoji razlika. Bogate europske zemlje
imaju značajno manji broj akutnih bolnica od siro-
A.Smoljanović, M. Smoljanović, M. Mlikotić. Ima li Hrvatska višak bolnica?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 355-362
Tablica 1.
Bolnički kreveti u Europi na 100.000 stanovnika prema visini BNP-a p.c., 2007.
Zemlje prema visini
BNP-a US$ p.c.,
2007.
Broj
stanovnika,
2007.
Kreveti ukupno
Broj
Akutni kreveti
Na
100 000
stanovnika
Na
100 000
stanovnika
Broj
Kreveti za sestrinsku
njegu starih
Psihijatrijaski kreveti
Na
100 000
stanovnika
Broj
Na
100 000
stanovnika
Broj
44. Moldavija
3 576 910
21 892
612,04
17 641
493,22
1962
54,85
2849
43. Gruzija
4 388 400
14 565
331,9
12 792
291,5
1235
28,14
297
79,65
6,77
42. Ukrajina
46 710 816
407 701
872,97
332 511
711,85
43861
93,9
47038
100,7
41. Azerbejđan
8 581 300
68 076
793,31
62 291
725,89
4141
48,26
1617
18,84
40. Armenija
3 226 520
13 126
406,82
11 283
349,7
1465
45,4
1010
31,3
39. Albanija
3 152 625
9 190
291,53
8 058
255,6
727
23,06
245
7,77
38. Makedonija
2 043 559
9 455
462,69
6 671
326,43
1195
58,47
601
29,41
37. Bosna i H
3 919 691
11 899
303,56
12 838
327,53
1460
37,24
-
-
36. Crna Gora
626 189
2 491
397,8
1 931
308,37
311
49,67
-
-
35. Bjelorusija
9 702 116
108 942
1122,87
-
-
6785
69,93
17326
178,58
-
34. Bugarska
7 659 764
48 749
636,43
57 858
755,35
4461
58,24
-
33. Srbija
9 790 157
52 891
540,26
-
-
-
-
-
-
21 537 564
140 818
654,29
108 810
505,21
16657
77,34
-
-
31. Rusija
141 900 448
1 370 545
965,85
1 321 476
931,27
159340
112,29
21569
15,2
30. Turska
70 586 256
200 881
284,59
188 423
266,94
6346
8,99
16684
26,47
29. Poljska
38 466 660
198 553
516,17
158 002
410,75
24919
64,78
-
-
3 375 618
27 476
813,95
17 193
509,33
3453
102,29
14760
437,26
32. Rumunjska
28. Litva
27. Latvija
2 276 100
17 233
757,13
11 910
523,26
3120
137,03
-
-
BNP < 10 000
1 520 693
2 724 483
714,11
2 329 688
610,63
281438
73,77
123 996
40,39
26. Hrvatska
4 555 219
24 352
534,6
16 053
352,41
4275
93,85
-
-
25. Mađarska
10 055 779
71 652
712,55
41 573
413,43
3060
30,43
8601
85,53
24. Slovačka
5 397 766
36 642
678,84
32 471
601,58
4450
82,44
-
-
23. Estonija
1 341 672
7 473
556,99
5 101
380,2
754
56,2
7378
549,91
10 322 689
83 667
810,52
61 475
595,54
11046
107,01
7227
70,01
409 092
3 192
780,26
1 102
269,38
693
169,4
2200
537,78
22. Češka
21. Malta
20. Portugal
10 608 335
36 645
345,44
31 664
298,49
6558
61,82
-
-
BNP 10-20 000
42 690 552
263 623
617,52
189 439
443,75
30836
72,23
25 406
114,81
BNP < 20 000
424 211 245
2 988 106
704,39
2 519 127
593,84
312 274
73,61
149 902
45,76
2 019 406
9 414
466,18
7 607
376,74
1369
67,79
-
-
853 762
3 173
371,5
2 994
350,75
228
26,72
-
-
17. Španjolska
43 604 344
146 960
337,03
118 154
270,97
20315
46,59
14285
32,76
16. Grčka
11 192 849
53 915
481,69
44 140
394,36
9775
87,33
3440
30,73
15. Italija
59 375 288
233 879
393,9
199 685
336,31
7731
13,02
197589
332,78
19. Slovenija
18. Cipar
14. Francuska
60 940 372
436 808
716,78
220 500
361,83
56425
92,59
67455
110,69
13. Njemačka
82 728 560
685 894
829,09
473 951
572,9
89970
108,39
759274
917,79
12. Belgija
10 453 494
54 887
525,06
49 150
470,18
15553
148,78
125408
1199,68
11. Austrija
8 315 379
64 556
776,34
53 127
638,9
5229
62,88
-
-
61 168 000
238 384
389,72
147 806
241,64
50678
82,85
262564
429,25
10. V. Britanija
5 288 719
36 095
682,49
12 354
233,59
4445
84,05
-
-
BNP 20-45 000
9. Finska
345 940 173
1 963 965
567,72
1 329 468
384,31
261 718
75,65
1 430 015
413,37
8. Nizozemska
1040,46
16 381 696
78 763
480,8
55 727
340,18
22454
137,07
170445
7. Švedska
9 148 092
47 753
522
25 827
282,32
4461
48,76
2474
27,04
6. Irska
4 339 000
23 166
533,91
11 899
274,23
3692
85,09
22186
511,32
311 396
2 338
750,8
1 146
368,17
367
117,85
2531
812,73
4. Danska
5. Island
5 461 199
19 086
349,48
16 965
310,65
3297
60,37
12591
230,55
3. Švicarska
7 274 523
40 295
553,92
26 539
364,82
7695
105,78
84900
1167,09
476 678
3 019
633,36
2 425
508,93
302
63,31
4535
951,38
4 769 073
18 656
391,19
13 553
284,19
2717
56,97
41257
865,09
BNP > 45 000
48 161 657
233 076
483,94
154 081
319,92
44 985
93,4
340919
707,86
BNP > 20 000
394 101 830
2 197 041
557,48
1 483 549
376,44
306 703
77,83
1 770 934
449,36
EUROPA
818 313 075
5 185 147
633,64
4 002 676
489,14
618 977
75,64
1920836
265,47
2. Luxemburg
1. Norveška
Izvor: WHO/Europe, European HFA Database, January 2009
357
A.Smoljanović, M. Smoljanović, M. Mlikotić. Ima li Hrvatska višak bolnica?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 355-362
mašnih (1,17:3,25). Ta razlika rezultat je promjena
u brzini primjene tehnologijskih dostignuća, brže
dijagnostike i liječenja te kraćeg zadržavanja akutnih bolesnika, kao i sve veće starosti stanovnika koji
se smještaju u ustanove za sestrinsku skrb. Zemlje s
većim BNP-om imaju manji broj bolničkih kreveta
za akutne bolesnike, a veći broj kreveta za sestrinsku njegu starijeg stanovništva od zemalja s nižim
BNP-om (tablica 1). Hrvatska prati ta zbivanja te
je od 1980. godine smanjila ukupni broj bolnica za
28% i broj akutnih bolnica za 38% ukidanjem izvanbolničkih rodilišta/stacionara. S ukupnim brojem
od 79 bolnica 2007. godine Hrvatska se nalazi na
35. mjestu liste od 44 europske zemlje po broju bolnica /100.000 stanovnika. Ako se iz ukupnog broja
bolnica za akutne bolesnike isključe izvanbolnički
stacionari/rodilišta, tada je Hrvatska s brojem od 36
akutnih bolnica i stopom od 0,8/100.000 stanovnika
na pretposljednjem mjestu. Manje bolnica za akutne
bolesnike od Hrvatske ima samo Nizozemska. Hrvatska s prosječno 309 kreveta po bolnici za akutne
bolesnike je na visokom 8. mjestu. Kada se izuzmu
izvanbolnički stacionari/rodilišta, tada Hrvatska
ima prosjek od 446 kreveta po bolnici za akutne
bolesnike. Iznad hrvatskog prosjeka jedino je Nizozemska s prosječno 541 kreveta po bolnici.
Prema prostornom razmještaju europski prosjek na
1.000 km² površine je 1,15 bolnica ukupno i 0,9 bolnica za akutne bolesnike/1000 km². Kada se isključi Rusija sa svojom površinom od 17 milijuna km²,
tada je europski prosjek 2,3 bolnice na 1.000 km²
površine. Hrvatska sa 0,6 bolnica na 1.000 km² je na
38. mjestu, što je četverostruko manje od europskog
prosjeka. Manju “gustoću” bolnica na jedinicu površine u odnosu na gustoću broja stanovnika/km²
površine od Hrvatske imaju samo Rusija te Skandinavske zemlje koje su izrazito male gustoće naseljenosti. “Gustoća” bolnica na 10.000 km² površine
pokazuje očit zaostatak Hrvatske za skupinama zemalja Europe regije i Europske unije (sl. 1).
Bez izvanbolničkih stacionara/rodilišta, Hrvatska
ima ukupno 63 bolnice (36 bolnica za akutne bolesnike, 27 bolnica za kronične bolesnike) (sl. 2). U
čak 10 izvanbolničkih stacionara i 6 izvanbolničkih
rodilišta (20,3% ukupnog broja bolnica), Hrvatska
ima tek 155 kreveta, odnosno 0,7% ukupnih bolničkih krevetnih kapaciteta u zdravstvenoj ustanovi
primarne razine zdravstvene zaštite i isti kreveti
razvrstani su u kategoriju akutnih kreveta. Najmanji broj akutnih bolnica (2/1.000 km²) imaju Splitsko-dalmatinska-županija i Ličko-senjska županija,
s tim da Splitsko-dalmatinska županija ima 10-orostruko veću gustoću naseljenosti. Najveću “gustoću” bolnica ima Grad Zagreb sa Zagrebačkom županijom, zatim Međimurska, Brodsko-slavonska i
Požeško-slavonska županija.
Sl. 2. Bolnice u Hrvatskoj prema pripadajućim KBC-ima i KB Osijek,
2007.; a) sa stacionarima i izvanbolničkim rodilištima; b) bez stacionara i izvanbolničkih rodilišta
U Hrvatskoj su tri sveučilišna klinička bolnička
centra (KBC), odnosno Klinička bolnica Osijek. Tim
bolnicama pripadaju druge bolnice u prirodno gravitirajućim područjima. Usporedba s uvrštenim
izvanbolničkim stacionarima/rodilištima s prikazom bez izvanbolničkih stacionara/rodilišta ukazuje da broj izvanbolničkih stacionara/rodilišta za
područja KBC Rijeka i KBC Split dvostruko povećava ukupni broj gravitirajućih stacionarnih ustanova, preciznije «akutnih bolnica» (sl. 2).
RASPRAVA
Sl. 1. Broj bolnica za akutne bolesnike prema gustoći naseljenosti i
na 10.000 km² u Europi 2007. godine; romb – gustoća naseljenosti,
trokut - bolnice za akutne bolesnike / 10.000 km²
358
Početkom trećeg tisućljeća rasprave o bolnicama
prisutne su globalno u svijetu i na lokalnim razina-
A.Smoljanović, M. Smoljanović, M. Mlikotić. Ima li Hrvatska višak bolnica?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 355-362
ma, a osobito su učestale s pojavom gospodarske
krize, kada se brojni recesijski pristupi odražavaju
na sustav zdravstva (6). Koliko su god učestali napadi na veliku potrošnju od strane bolničkog sustava, bolnice i SKBZZ koja se kroz njih provodi na
sekundarnoj i/ili tercijarnoj razini, su neizbježne.
Bolnice su neophodnost koja se mora prihvatiti.
Stoga su od koristi rasprave: kakve su bolnice neophodne, kakva je njihova opremljenost, osposobljenost zdravstvenog osoblja, učinkovitost i ono
najvažnije - dostupnost za pružanje pravodobne
SKBZZ. Osim mreže jedinica primarne zdravstvene zaštite koja uvijek u svim sustavima zdravstva
ostaje osnovno, temeljno polazište za svaku zdravstvenu intervenciju prema osobi, a tako i prema
zajednici, bez SKBZZ ona bi bila nedostatna, necjelovita i neučinkovita. Primarna zdravstvena zaštita
sa sekundarnom i tercijarnom zdravstvenom zaštitom u funkcionalnoj povezanosti mogu dati željene
uspješne učinke.
Jedinice primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj
dobro su zastupljene i raspoređene (20-23). Samo na
nekim malim, slabo naseljenim otocima šibenskog
i zadarskog arhipelaga imamo stanje da je tim primarne zdravstvene zaštite udaljen više od pola sata
prometovanja od naselja stanovanja (24). Nažalost,
dostupnost SKBZZ nije na svim područjima Hrvatske ravnomjerno zastupljena (25). Postoje područja,
osobito na jugu Hrvatske, gdje je dostupnost SKBZZ vrlo slaba, tako da se to očituje zdravstvenim
pokazateljima povećanog pobola i smrtnosti (26).
U hrvatskoj su javnosti posljednjih godina česte rasprave o bolnicama. Od strane zdravstvenih vlasti
i političke oporbe jednako prevladava kritizerski
stav da Hrvatska ima previše bolnica slabe učinkovitosti, čak su po nekima to mjesta visokog rizika za
zdravlje bolesnika (27-30). Međutim, u stručnoj literaturi malo je radova utemeljenih na znanstvenim
i stručnim pokazateljima analitičke epidemiologije
(31).
Po broju bolnica na broj stanovnika, Hrvatska zaostaje za europskim zemljama. Tijekom posljednjih
triju desetljeća Hrvatska je pratila svjetska zbivanja.
Broj kreveta i bolnica postupno je smanjivan do sadašnjeg stanja. Posebno je vidljivo smanjenje broja
akutnih bolnica. Postignuto smanjenje je najvećim
dijelom rezultat ukidanja izvanbolničkih stacionara/rodilišta, a manje samih bolnica. Broj kreveta je
smanjen najvećim dijelom smanjenjem broja kreveta za kronične bolesnike (10). Ne smije se zaboraviti
niti utjecaj ratnih zbivanja u Domovinskom ratu,
gdje je, uz smanjenje broja zdravstvenih djelatnika,
ubrzan trend smanjenja broja kreveta i bolnica (5).
Posljednjih desetak godina očita je ustaljenost broja
kreveta i bolnica na razini s kraja devedesetih godina. Može se nedvojbeno ustvrditi: Hrvatska više ne
može i ne smije smanjivati broj bolnica, osobito ne
bolnica za akutne bolesnike! S obzirom na prostorni
razmještaj bolnica, iskazan kroz jedinicu površine,
stanje u Hrvatskoj uspoređeno sa stanjem u Europi
još je nepovoljnije. Bez obzira na činjenicu da usporedba jedinicom površine ima svojih nedostataka, u
prvom redu što se tim načinom može prikriti manjak bolnica u slabo naseljenim područjima većim
brojem bolnica i kreveta u metropolama i velikim
gradskim aglomeracijama, ipak je zamjetna činjenica da razvijene zemlje imaju veći broj bolnica na
jedinicu površine.
Detaljnija raščlamba raspodjele bolnica po županijama u Hrvatskoj ukazuje na izrazitu neravnomjernost raspodjele bolnica za akutne bolesnike. U velikim gradovima nalazi se većina bolničkih sadržaja,
dok rubni dijelovi županija, koji zbirno imaju veliku površinu s nemalim brojem stanovnika, nemaju
nikakvih sadržaja SKBZZ (25). To stanje posljedica
je centralističke zdravstvene politike gradnje ogromnih bolnica u velikim gradovima koja traje već
više desetljeća.
Obično se pod pojmom akutna bolnica podrazumijeva neizostavno obilježje da je to bolnica s operacijskim traktom i hitnim internističkim prijmom
za pružanje hitne (urgentne) specijalističke pomoći vitalno ugroženim bolesnicima (32). Međutim,
zaboravlja se da se u tim bolnicama pruža stalna i
pravodobna SKBZZ bolesnicima koji nisu vitalno
ugroženi, ali da njihove zdravstvene potrebe identificirane od mjerodavnih stručnjaka, nadilaze mogućnosti primarne zdravstvene zaštite. Brojni su
oblici kroničnih degenerativnih bolesti i malignih
bolesti sve starijeg stanovništva, čije se liječenje
ne može uspješno provoditi bez dostupnosti SKBZZ (hipertenzija, dijabetes, ishemična bolest srca,
moždani udar, novotvorine, maligne bolesti, zdravstvena zaštita žena, poremećaji štitnjače). Te bolesti-stanja zahtijevaju pravodobnu specijalističku
dijagnostiku i valjani stalni i povremeni specijalistički nadzor jednostavnim, dostupnim i jeftinim
specijalističkim dijagnostičkim postupcima kako bi
se isto tako jeftinijim, a dostupnim specijalističkim
intervencijama izbjeglo potrebu skupe tercijarne
zdravstvene intervencije koja nije uvijek takve učinkovitosti kao što je to moguće postići pravodobom
specijalističkom sekundarnom prevencijom. O tome
pišu brojni radovi iz razvijenih zemalja i zemalja u
359
A.Smoljanović, M. Smoljanović, M. Mlikotić. Ima li Hrvatska višak bolnica?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 355-362
razvoju. Udaljenost od bolnica, tj. od SKBZZ sekundarne razine, popraćena je višim stopama
pobola i smrtnosti dobrim dijelom kao odbijajući
čimbenik za bolesnika prema korištenju udaljenih
specijalističkih bolničkih sadržaja (33-35).
Nije zanemariva činjenica da je i liječniku primarne zdravstvene zaštite, odabranom obiteljskom
liječniku, blizinom bolnice, tj. dostupnijom kvalitetnom SKBZZ, znatno unaprijeđena skrb o njegovom bolesniku izravnim kontaktom s liječnikom
specijalistom kliničke specijalnosti u odnosu na
ne/mogućnosti suradnje s liječnicima specijalistima iz udaljene klinike tercijarne razine (36). Naime, mnogo puta suvremene tehnologijske mogućnosti ne mogu nadomjestiti vrijednost izravne
razmjene saznanja.
Hrvatska turistička gospodarska djelatnost ne
može biti tako uspješna bez osigurane blizine
hitne specijalističke skrbi koja je ostvariva jedino
kroz bolničke sadržaje. Suvremeni turisti su sve
više osobe treće životne dobi koji za svoja turistička odredišta odabiru mjesta u neposrednoj blizini
hitne kirurške i internističko-neurološke specijalističke zdravstvene skrbi kod akutnih incidenata:
“I’m not going where is ambulance, I’m going where is
hospital!”(37).
Uostalom, još su svježa iskustva Domovinskog
rata kada se zbog obrane Domovine na mjestima
gdje nije bilo bolnica moralo uspostaviti ratne,
“poljske” bolnice ondje gdje su bolnice bile udaljene za učinkovito pružanje skrbi od ratnih stradanja, kako pripadnicima vojnih postrojbi, tako i
ugroženom civilnom stanovništvu. Na području
Dalmacije od 1991. do 1995. godine uspostavljeno
je 10 bolnica za hitno kirurško zbrinjavanje izvan
postojećih bolnica (38).
ZAKLJUČAK
U odnosu na europske zemlje Hrvatska nema višak bolnica! Hrvatska ima velike bolnice neravnomjerno razmještene, čime je ugrožena jednakost i
dostupnost u pružanju specijalističko-konzilijarne
i bolničke zdravstvene zaštite sekundarne razine,
osobito u Dalmaciji. Nejednakost i nedostatna dostupnost u pružanju specijalističko-konzilijarne
zdravstvene zaštite uklonile bi se kada bi se postojeći izvanbolnički stacionari i rodilišta nadomjestili
komunalnim/gradskim bolnicama dogovorenih
sadržaja.
360
LITERATURA
1. WHO Regional office for Europe, European health
for all database (HFA-DB), Dostupno na URL adresi:
http://data.euro.who.int/hfadb/. Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
2. McMichael JA, Friel S, Nyong A, Corvalan C.
Global environmental change and health: impacts, inequalities, and the health sector, BMJ 2008; 336 : 191 doi:
10.1136/bmj.39392.473727.AD (Published 24 January
2008). Dostupno na URL adresi:http://www.bmj.com/
content/336/7637/191.full?ijkey=3fd4aa49d785b767594
4bdfed10dadaf4087c31b&keytype2=tf_ipsecsha .Datum
pristupa informaciji 11. studeni 2010.
3. English M, Lanata CF, Ngugi I, Smith P. The District Hospital. In: Health Systems, A custom publication
of the Disease Control Priorities Project. 2006. 53-71.
Dostupno na URL adresi: http://files.dcp2.org/pdf/expressbooks/healths.pdf .Datum pristupa informaciji 11.
studeni 2010.
4. Hensher M, Price M, Adomakoh S. Health Systems. U: Health Systems, A custom publication of the Disease Control Priorities Project. 2006. 71-87. Dostupno na
URL adresi: http://files.dcp2.org/pdf/expressbooks/
healths.pdf . Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
5. Smoljanović M, Smoljanović A, Bočina I, Trošelj M,
Talaja M. Broj liječnika i medicinskih sestara u Europi u
odnosu na bruto nacionalni proizvod (BNP) i zdravstvenu potrošnju na početku trećeg tisućljeća. HCJZ 2009; 5:
broj 18. Dostupno na URL adresi: http://www.hcjz.hr/
clanak.php?id=14018, Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
6. Messina PJ, Shortridg MA, Richard EG, Pariwate
V, Finn JM. Evaluating Michigan’s community hospital
access: spatial methods for decision support. Int J Health
Geographics 2006, 5:42doi:10.1186/1476-072X-5-42, Dostupno na URL adresi:http://www.ij-healthgeographics.
com/content/5/1/42, Datum pristupa informaciji 11.
studeni 2010.
7. McKee M, McMichael AJ. The health of nations.
BMJ 2008; 337:a2811. Dostupno na URL adresi: http://
www.bmj.com/content/337/bmj.a2811.full .
Datum
pristupa informaciji 11. studeni 2010.
8. McKee M, Healy J. The changing role of the hospital in Europe: causes and consequences. Clin Med JRCPL
2001; 1: 299-304
9. Fister K, McKee M. Health and health care in
transitional Europe. BMJ 2005; 331: 169-170 (23 July),
doi:10.1136/bmj.331.7510.169. Dostupno na URL adresi:
http://www.bmj.com/content/331/7510/169.full , Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
10. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Hrvatski
zdravstveno-statistički ljetopis za 2007. godinu, Zagreb
2008.
A.Smoljanović, M. Smoljanović, M. Mlikotić. Ima li Hrvatska višak bolnica?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 355-362
11. Zbor liječnika Hrvatske i Zavod za zaštitu zdravlja Grada Zagreba. Sanitarni kordon nekad i danas, Zagreb, 1978.
Hrvatske. NN: 81/2010. Dostupno na URL adresi: 1. Izmjene mreže javne zdravstvene službe. Datum pristupa
informaciji 11. studeni 2010.
12. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Bolnička
zdravstvena zaštita, Dostupno na URL adresi: http://
www.hzjz.hr/soc_medicina/baza_hosp.htm. Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
24. Smoljanović M. Poboljšanje zdravstvene zaštite
na hrvatskim otocima. Zagreb: Ministarstvo zdravstva
Republike Hrvatske, 1997.
13. Tomić B. Rad bolnica u Hrvatskoj, HCJZ 2005.
Vol. 1: Broj 4, 7. listopad 2005. Dostupno na URL adresi:
http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=12711& . Datum
pristupa informaciji 11. studeni 2010.
14. Orešković S, Letica S, Mastilica M, Babić-Bosanac
S, Čivljak M, Božičević I, Borovečki A. Building new university hospital--what citizens know and policy makers
should be aware of. Coll Antropol 2002; 26: 457-65.
15. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike
Hrvatske, Pravilnik o uvjetima za razvrstavanje bolničkih
zdravstvenih ustanova u kategorije, Narodne novine
95/2010. Dostupno na URL adresi: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_08_95_2660.html . Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
16. Hrvatski sabor, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, NN
150/2008. Dostupno na URL adresi: http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_12_150_4097.html .
Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
17. European Observatory on Health Systems and
Policies, Health system profiles (HiTs), Full list of HiTs.
Dostupno na URL adresi: http://www.euro.who.int/
en/home/projects/observatory/publications/healthsystem-profiles-hits/full-list-of-hits . Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
18. World Bank, GNI per capita 2007, Atlas method
and PPP. Dostupno na URL adresi: http://siteresources.
worldbank.org/DATASTATISTICS/Resources/GNIPC.
pdf . Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
19. Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitskodalmatinske županije. Prikaz zdravstvenog stanja
stanovništva i zdravstvene djelatnosti u 2007. godini,
Split, 2008.
20. Vlada Republike Hrvatske, Osnovna mreža
zdrav-stvene djelatnosti, NN 118/2004. Dostupno na
URL adresi: 1. Osnovna mreža zdravstvene djelatnosti.
Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
21. Vlada Republike Hrvatske, NN 115/2007. Dostupno na URL adresi: Izmjene i dopune Osnovne mreže
zdravstvene djelatnosti. Datum pristupa informaciji 11.
studeni 2010.
22. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, 2009. Mreža javne zdravstvene službe. NN
98/2009. Dostupno na URL adresi: http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_08_98_2567.html , Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
23. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike
25. Hrvatski sabor. 1. Nacionalna strategija razvitka
zdravstva 2006.-2011. NN 72/06, 2006.
26. Novak K, Aljinović J, Kostić S i sur. Pain to Hospital Times After Myocardial Infarction in Patients from
Dalmatian Mainland and Islands, Southern Croatia, CMJ
2010; 51; 423-31. Dostupno na URL adresi: http://www.
cmj.hr/2010/51/5/20960592.htm. Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
27. Jelić I. Trebaju nam 4 velike bolnice, ostale ukinite!
Jutarnji list 17.10. 2009.
28. Čalušić B, “Gustoća” hrvatskih bolnica dvostruko
veća nego u Europi. Novi list 07.3. 2010.
29. Rajačić S, Hrvatske bolnice sve više uz bok europskim. Vjesnik 1. veljače 2010.
30. Cupač Marković I, Zdravstvena reforma u praksi
na cresko-lošinjskom otočju. Novi list 7. 3. 2009.
31. Ljubičić M. Odrednice hrvatskog zdravstvenog
sustava u razdoblju 2011. – 2030. godine. HCJZ 2007; 3:
br. 12. Dostupno na URL adresi: www.hcjz.hr/clanak.
php?id=13530. Datum pristupa informaciji 11. studeni
2010.
32. Magnusson G. The Role of Proximity in the Use
of Hospital Emergency Departments. Sociology of Health
1980; 2: 202-14.
33. Jones AP, Haynes R, Sauerzapf V, Crawford SM,
Zhao H, Forman D. Travel times to health care and survival from cancers in Northern England. Eur J Cancer
2008; 44: 269-74.
34. Haynes R, Pearce J, Barnett R. Cancer survival in
New Zealand: Ethnic, social and geographical inequalities. Social Science & Medicine 2008; 67: 928-37.
35. Posnett J. The hospital of the future. Is bigger
better? Concentration in the provision of secondary care.
BMJ 1999; 319: 1063-65.
36. Smoljanović A, Mijaković M. Promjene u sustavu
zdravstva za poboljšanje zdravlja i zadovoljstva. HCJZ
2007; 3: broj 12. Dostupno na URL adresi: http://www.
hcjz.hr/clanak.php?id=13515. Datum pristupa informaciji 11. studeni 2010.
37. Smoljanović M. Epidemiološke osobitosti zdravlja
turista, U: Puvačić Z i sur. Epidemiologija zaraznih bolesti. Sarajevo: Jež, 2007.
38. Hebrang A, Henigsberg N, Golem AZ, Vidjak V,
Brnić Z, Hrabac P. Care of military and civilian casualties
during the war in Croatia. Acta Med Croatica 2006; 60:
301-7.
361
A.Smoljanović, M. Smoljanović, M. Mlikotić. Ima li Hrvatska višak bolnica?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 355-362
SUMMARY
DOES CROATIA HAVE HOSPITAL SURPLUS?
A. SMOLJANOVIĆ, M. SMOLJANOVIĆ and M. MLIKOTIĆ
Teaching Institute for Public Health of the Split-Dalmatia County, Split, Croatia
Background: In addition to human resources in health care, hospitals are unavoidable factor in international deliberations of
development level of health systems. Besides education of health workers, equipped devices and efficiency of work in hospitals,
it is important to compare the number of hospitals, their size, type of hospitals, their distribution and availability to users. These
elements are essential to the overall quality and efficiency of health work of an area.
Aim: To identify and analyze the hospital by the number, type and size, number and type of beds in them, and the disposition in
relation to population and unit area (km²) in Croatia, County of Split-Dalmatia and other European countries in total and by groups
of European countries by the gross national product per capita (GDP pc), in 2007. Based on the analysis, to answer the question
whether Croatia has a sufficient number of hospitals, particularly in County of Split-Dalmatia and Dalmatia.
Method: In this article are used methods of descriptive epidemiology based on available electronic data of the WHO Office for
Europe.
Results: Of the 44 European countries, Croatia is in the 35th place with a total of 79 hospitals (1.7 hospitals/100,000 population;
Europe 3.4/100,000). Without 10 hospital wards, and 6-of-hospital maternity, Croatian average is 1.4/100,000 which places Croatia in 41st place. By the number of acute hospitals with no out-patient clinic and maternity wards, Croatia is in the penultimate
43rd place with 36 hospitals (0.8/100,000; Europe 2.6/100,000). According to the average number of beds/100,000 population,
Croatia is at the 23rd place (Europe: 489 beds/100,000 population; Croatia: 352 beds/100,000). By the size of the hospitals per
average number of hospital beds per one acute hospital Croatia has no clinic and outpatient hospitals (446) which puts Croatia in
the second place behind the Netherlands (541). According to the number of acute hospitals/1,000 km² with no out-patient clinic
and maternity wards, Croatia is at the 39th place (0.6/1,000 km²; European average without Russia: 2.3/1,000 km²). In Croatia,
most hospitals/100,000 population has County of Pozega-Slavonia (3,5/100,000), while the least are in Split-Dalmatia County
(0.4/100,000). The most acute hospitals are in County of Pozega-Slavonia (2.3/100,000), and the least in County of Split-Dalmatia
(0,2/100,000) or 7 times less than the Croatian average, and 13 times less than the European average. By the number of acute
hospitals with no out-patient clinic and maternity wards/1,000 km² in Croatia, there are most hospitals together, in City of Zagreb
and County of Zagreb (3/1000 km²), and the least in County of Lika-Senj and County of Split-Dalmatia (0.2/1,000 km²).
Discussion: Croatia is getting behind by the number of hospitals, compared to Europe, especially concerning acute hospitals.
Given the density and area unit in the Southern Croatia there is a striking lack of acute hospitals, causing a disparity in the availability of hospital and specialist health care. To make hospital and specialist health care available to the 170,000 inhabitants of
Dalmatia, who are more than an hour away from the hospital, it is necessary to replace outpatient-clinics and maternity hospitals
with the general hospitals.
Conclusion: Given the fact that Croatia is at the top of Europe by the size of the hospitals by the number of beds for acute patients, and there is the sufficient number of beds to population, but also a lack of spatial coverage of acute hospitals and therefore
poor availability of hospital and specialist care for the advisory large population of south and east of the state and Istria. Croatia
should achieve further necessary hospital facilities by planning and building small municipal/town/local hospitals for acute patients with the necessary agreed facilities at the headquarters of the former health centers where already exists specialist diagnostic and therapeutic activities of secondary level health care.
Key words: hospitals, specialist health care, availability, inequality
362
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
Izvorni rad
NACIONALNI PROGRAM RANOG OTKRIVANJA RAKA DEBELOG
CRIJEVA - ISKUSTVA, REZULTATI I POTEŠKOĆE U
IMPLEMENTACIJI PROGRAMA U MEĐIMURSKOJ ŽUPANIJI
RENATA KUTNJAK KIŠ
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska
Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva pokrenut je u listopadu 2007., a u Međimurskoj županiji provedba
je započela početkom 2008. godine. S organizacijom i rezultatima provedbe programa u Međimurskoj županiji možemo biti
zadovoljni u odnosu na uvjete u kojima se provodi. Glavni problemi u implementaciji su neadekvatna informatička programska
podrška i protok informacija, preveliki udio pozitivnih na okultno krvarenje u stolici, te nedostatni županijski kapaciteti za provedbu kolonoskopija. Uključenost liječnika primarne zdravstvene zaštite nije zadovoljavajuća, a za brojne aktivnosti koje u sklopu
programa obavlja Županijski zavod za javno zdravstvo nisu osigurani prikladni ljudski i financijski resursi. U praksi se pokazuje
potreba za izradom plana osiguranja kontrole kvalitete svih postupaka programa probira (engl. screening). Izostalo je kontinuirano obrazovanje zdravstvenih djelatnika kao i medijska kampanja. U narednom razdoblju u organizaciji programa treba uvažiti
uočene poteškoće te ga prilagoditi financijskim i kadrovskim resursima kao i lokalnim specifičnostima, uz postizanje dogovora
oko strategije koja će dati najbolje rezultate. Rak debelog crijeva, kako u Hrvatskoj tako i u Međimurskoj županiji, je vrlo značajan javno-zdravstveni problem. Stoga je važno osigurati dobar odaziv i kvalitetu programa probira kako bi se što prije postiglo
željene rezultate.
Ključne riječi: rak debelog crijeva, populacijski program probira, Međimurska županija, implementacija
Adresa za dopisivanje: Renata Kutnjak Kiš, dr. med.
Jug III/7
40.000 Prelog, Hrvatska
UVOD
U Republici Hrvatskoj rak debelog crijeva drugo je
najčešće sijelo raka, kako u muškaraca tako i kod
žena, od kojeg je u 2007. godini umrlo 1.738 osoba,
a novih je slučajeva bilo registrirano 2.835. Relativno
petogodišnje preživljenje kod tog sijela raka u Hrvatskoj iznosi samo 50%. U Međimurskoj je županiji
opterećenje rakom debelog crijeva još i veće. Naime,
incidencija za oba spola, kao i smrtnost muškaraca,
nalazi se na drugom mjestu, dok je smrtnost žena od
raka debelog crijeva na prvom mjestu. Uz to su stope smrtnosti za oba spola u Međimurskoj županiji
više od prosjeka u Hrvatskoj (1,2).
Eksperimentalna su istraživanja dokazala da provođenje programa probira za rano otkrivanje raka
debelog crijeva upotrebom testa za otkrivanje okultnog krvarenja u stolici (engl. Fecal Occult Blood Test
- FOBT) jednom godišnje ili svake dvije godine (uz
daljnje dijagnostičke postupke kod pozitivnih osoba) smanjuje smrtnost od raka debelog crijeva za 1533%. Stoga je važno na razini cijele države, a još više
u Međimurskoj županiji, osigurati što bolji odaziv,
kontinuitet i kvalitetu Nacionalnog programa ranog
otkrivanja raka debelog crijeva (3,4).
Program je u Republici Hrvatskoj započeo krajem
2007. godine. Koordinatori aktivnosti na lokalnoj
razini su županijski zavodi za javno zdravstvo, a
na razini države praćenje i vrednovanje programa
obavlja Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Program
je namijenjen osobama oba spola prosječnog rizika
u dobi 50-74 godina, a uključuje testiranje stolice na
skriveno krvarenje gvajakovim testom (u nastavku
gFOBT) te u slučaju pozitivnog nalaza kolonoskopiju. Predviđeno pozivno razdoblje je 2 godine, no
ono se neće moći ostvariti jer je od pokretanja programa prošlo više od dvije i pol godine, a do kolovoza 2010. godine pozivima je u Međimurskoj županiji bilo obuhvaćeno 16 generacija od predviđenih
25 (5). Udio osoba s pozitivnim testom na okultno
krvarenje u stolici je u Međimurskoj županiji značajno veći od očekivanog i od prosjeka za Hrvatsku, te
veći nego u programima probira europskih zemalja
koje također koriste gvajakov test (6-8).
363
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
Odaziv programu u Hrvatskoj i Međimurskoj županiji je manji od odaziva u većini europskih zemalja, iako je odaziv u Međimurskoj županiji među
najboljima u Hrvatskoj (6-8). Stoga je što prije potrebno ispitati razloge velikog udjela osoba s pozitivnim testom, te malog odaziva programu. Zbog
neočekivano velikog broja pozitivnih osoba nastale
su veće potrebe za probirnim kolonoskopijama od
planiranih, što je dovelo do predugog čekanja na
pretragu. Uočen je i niz drugih poteškoća u provedbi programa, kao što je neadekvatna programska
podrška (engl. software), nedovoljna uključenost i
uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite, nepostojanje smjernica za pripremu kroničnog bolesnika
za kolonoskopiju te preveliko opterećenje Zavoda
za javno zdravstvo Međimurske županije. U takvim
okolnostima osmišljeni način organizacije programa na nacionalnoj razini nije prihvatljiv i potrebno
ga je reorganizirati i prilagoditi lokalnim specifičnostima.
CILJ RADA
Cilj rada bio je prikazati način organizacije, rezultate procesa i ishoda te glavne poteškoće u provedbi
Programa probira za rano otkrivanje raka debelog
crijeva u Međimurskoj županiji te ih usporediti s
rezultatima programa probira u zemljama u okruženju, odnosno u drugim europskim zemljama.
Predložene su i mjere za poboljšanje, odnosno za
reorganizaciju programa, kako bi se što prije postigli postavljeni ciljevi te osigurala potrebna razina
kvalitete.
METODE
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije ima ulogu koordinacije, praćenja i vrednovanja
programa na lokalnoj razini te prikuplja i analizira
potrebne podatke.
Provedba Nacionalnog programa ranog otkrivanja
raka debelog crijeva je u Međimurskoj županiji započela u siječnju 2008. godine. Ciljanu populaciju
čine osobe prosječnog rizika oba spola u dobi 5074 godina, a pravo sudjelovanja imaju i osobe koje
nisu zdravstveno osigurane u Republici Hrvatskoj.
Pozivno razdoblje iznosi dvije godine.
Pozivi na probir šalju se poštom na kućne adrese ciljane populacije centralno iz Ministarstva zdravstva
Republike Hrvatske temeljem popisa iz HZZO-a,
MUP-a i baze podataka umrlih, a dinamika slanja
testova se također određuje centralno bez dogovora
364
sa županijskim zavodom. Program financira Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske i Hrvatski
zavod za zdravstveno osiguranje.
Uz pozivno pismo, ispitanici dobivaju tri testa za
otkrivanje okultnog krvarenja u stolici i upute o
provedbi, anketni upitnik i edukativnu brošuru o
ranom otkrivanju raka debelog crijeva, te omotnicu
za besplatnu dostavu test kartona s uzorcima stolice. Za otkrivanje okultnog krvarenja u stolici koristi
se gvajakov test – Hemognost-Biognost (Biognost
d.o.o. Croatia), a testiranje se obavlja u mikrobiološkim laboratorijima županijskih zavoda za javno
zdravstvo.
Na nacionalnoj je razini dogovoreno da se o pozitivnom nalazu osobe obavještavaju prilikom poziva
na kolonoskopiju, ali s obzirom da je čekanje na kolonoskopiju u Međimurskoj županiji predugo, od
15. travnja 2010. godine Zavod za javno zdravstvo
Međimurske županije u roku 3 dana nakon primitka testova šalje poštom pozitivan nalaz. O negativnom nalazu se ni na nacionalnoj razini a niti u
Međimurskoj županiji osobe ne obavještavaju. Neodazvane osobe se ne pozivaju ponovno. Zavod za
javno zdravstvo Međimurske županije kontaktira
telefonom osobe koje su provele neispravno testiranje kako bi im ponudili da testiranje nakon detaljnijih uputa ponove.
Kolonoskopije u sklopu programa probira se za
osobe iz Međimurske županije kontinuirano obavljaju u Županijskoj bolnici Čakovec, a u jednom
kratkom razdoblju su se obavljale u Poliklinici Sunce u Varaždinu.
Pozive za kolonoskopiju s uputama za pripremu te
kupovnicom za Purisan – biljni laksativ, koji se besplatno podiže u apoteci, šalju poštom županijski
zavodi za javno zdravstvo temeljem raspoloživih
termina kolonoskopskih jedinica. Istodobno se o
pozitivnom nalazu i terminu kolonoskopije pismenim putem obavještava izabrani liječnik. Nakon
upućenog poziva medicinska sestra iz Zavoda za
javno zdravstvo Međimurske županije telefonom
kontaktira osobu pozvanu na kolonoskopiju kako
bi je dodatno motivirala da se odazove, educirala o ispravnoj pripremi za pretragu, te po potrebi
promijenila termin kolonoskopije. O osobama koje
se nisu odazvale na kolonoskopiju Zavod za javno
zdravstvo Međimurske županije povremeno obavještava izabranog liječnika. Pri županijskim zavodima za javno zdravstvo otvorene su linije besplatnih telefona na kojima se mogu dobiti informacije o
provedbi programa.
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
Informatička programska podrška nije zadovoljavajuća, a pristup programu imaju samo Hrvatski
zavod za javno zdravstvo i županijski zavodi. Iako
se u županijskim zavodima za javno zdravstvo u računalni program upisuju podaci s upitnika, nalazi
testiranja i termini kolonoskopskih pregleda, program ne omogućuje analize podataka. S obzirom
da kolonoskopske i patohistološke jedinice nemaju
mogućnost on-line upisa, kopije nalaza se dostavljaju u Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije koji prati i vrednuje program na lokalnoj razini
što je izuzetno naporno, tim više što kolonoskopski
i patohistološki nalazi nisu uniformirani (nije izrađen standardni obrazac).
S obzirom da nema uniformiranog obrasca kolonoskopskog nalaza na kojem bi se jednoznačno napomenulo je li čišćenje crijeva zadovoljavajuće ili nije,
kao neadekvatno čišćenje crijeva smatralo se ako je
na nalazu bilo navedeno sljedeće - obilje stolice, dosta stolice, puno stolice, neadekvatna priprema, sluznica se ne vizualizira zbog zaostale stolice, ostaci
krute stolice, ostaci stolice u čitavom kolonu, a kao
zadovoljavajuće - malo stolice, ostaci tekuće stolice, nešto tekuće stolice, te ako nije bilo napomene
vezane uz očišćenost crijeva. Kompletnom kolonoskopijom (pregledana čitava duljina debelog crijeva) smatralo se kada je na nalazu kolonoskopije bilo
navedeno da je učinjena kompletna kolonoskopija
ili da je instrument uveden do cekuma.
Podaci o provedbi programa na lokalnoj razini kontinuirano se dostavljaju u Hrvatski zavod za javno
zdravstvo koji na razini države obavlja praćenje i
vrednovanje programa. Hrvatski zavod za javno
zdravstvo i županijski zavodi zaduženi su i za dugoročno vrednovanje programa praćenjem incidencije i smrtnosti od raka. Tako županijski zavod za
javno zdravstvo temeljem svojih zakonskih ovlasti
prikuplja Bolesničko-statističke listiće (BSL)-onko
tip za osobe hospitalizirane zbog malignih bolesti u
Županijskoj bolnici Čakovec te kopije patohistoloških i citoloških nalaza (kako za bolničke pacijente
tako i za osobe čiji su uzorci oduzeti prilikom dijagnostičkih postupaka u polikliničko-konzilijarnim
ambulantama). Liječnici primarne zdravstvene zaštite pak imaju zakonsku obvezu ispuniti i dostaviti
u županijski Zavod za javno zdravstvo Prijavu maligne neoplazme za svaku osobu u skrbi s novodijagnosticiranom malignom bolešću. Uz to, županijski
su zavodi zaduženi za praćenje i kvalitetu podataka
mortalitetne statistike na lokalnoj razini temeljem
analize podataka s Potvrde o smrti. U segmentu
praćenja incidencije od raka problem je u nepotpunom obuhvatu i kvaliteti podataka.
Uz spomenute aktivnosti provedbe programa, te
praćenje i vrednovanje, županijski zavod za javno
zdravstvo zadužen je za medijsku kampanju na
lokalnoj razini, kao i za suradnju sa zdravstvenim
djelatnicima primarne zdravstvene zaštite, regionalnom i lokalnom samoupravom te nevladinim
udrugama, što ukazuje na veliku ulogu županijskog zavoda u provedbi programa koju ne prati
osiguravanje dostatnih financijskih sredstava.
Za procjenu uspješnosti programa vrednovan je
obuhvat ciljane populacije pozivima, odaziv programu, udio pozitivnih na gFOBT, vrijeme do pozivanja na kolonoskopiju, odaziv na kolonoskopiju,
udio osoba adekvatno pripremljenih za kolonoskopiju (crijeva adekvatno očišćena), stopa kompletnih
kolonoskopija te stopa otkrivenih karcinoma.
Usporedba s drugim zemljama učinjena je temeljem uvida u literaturu sadržanu u PubMed bazi
podataka uz korištenje poveznica prema cjelovitim
tekstovima dokumenata i/ili uvida u evaluacijska
izvješća dostupna na Internet stranicama nositelja
programa probira u Republici Sloveniji i Australiji. Za usporedbu su odabrani radovi s rezultatima
programa probira u zemljama u kojima se provode
populacijski programi i iste ili slične metode.
REZULTATI
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Međimurskoj županiji živi 118.426 stanovnika, a u dobi
od 50. do 74. godine ima oko 30.000 osoba. Od siječnja 2008. godine do lipnja 2010. je u sklopu 1. kruga
programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva na
područje Međimurske županije bilo poslano 19.722
poziva osobama rođenima od 1933. do 1945. godine, te od 1955. do 1957. godine. Do tada je programom bilo obuhvaćeno 16 generacija od planiranih
25 (tablica 1).
Za 485 osoba (2,5%) su se pozivi vratili iz razloga
što su osobe umrle, žive u inozemstvu ili se radilo o nepoznatim osobama, te su one prilikom
izračunavanja odaziva oduzete od ciljane populacije. Programu se do 25. 08. 2010. godine odazvalo 5.400 osoba (28,1%), od kojih je 99 (1,8%) imalo
od ranije dijagnosticiran karcinom debelog crijeva
ili su obavile kolonoskopiju unutar 12 mjeseci, te
nisu predviđene za testiranje, dok su 5.352 osobe
poslale test-kartone s uzorcima stolice za otkrivanje
okultnog krvarenja u stolici. Neispravne testove su
poslale 173 osobe (3,2%) koje su kontaktirane telefonom i pozvane da ponove testiranje. Testiranje je
365
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
Tablica 1.
Program ranog otkrivanja raka debelog crijeva u Međimurskoj županiji – ciljana populacija, odaziv (apsolutni broj,
udio), testirani, pozitivni na FOBT(apsolutni broj, udio)
Odazvano*
Godina rođenja
Broj pozvanih
Testirano gFOBT
Pozitivni gFOBT
Datum isporuke pozivnih
pisama
N
%
N
%
1933.
913
siječanj 2008
234
26,8
224
36
16,3
1937.
1013
siječanj 2008
374
37,4
373
51
13,7
1934.
878
rujan 2008
201
23,4
192
35
18,3
1936.
1121
rujan 2008
262
23,8
253
16
6,5
1935.
1017
srpanj 2009
216
21,3
208
35
16,4
1938.
1068
kolovoz 2009
276
27,0
270
38
13,8
1939.
1027
rujan 2009
294
29,7
287
43
14,7
1940.
1144
listopad 2009
325
29,3
318
45
14,0
1941.
1125
studeni 2009
343
31,6
340
44
12,7
1942.
1299
studeni 2009
436
35,3
427
62
14,5
1943.
1290
studeni 2009
408
32,4
401
61
15,0
1944.
1195
prosinac 2009
355
31,3
349
51
14,5
1945.
1057
prosinac 2009
292
28,5
288
33
11,4
1957.
1894
travanj 2010
507
26,6
493
51
10,2
1956.
1826
svibanj 2010
434
23,8
427
43
10,0
1955.
1855
lipanj 2010
462
25,1
449
23
4,9
19.722
2008-2009
5.400
28,1
5.299
667
12,6
Ukupno
* Odazvano = osobe testirane na FOBT + obavile kolonoskopiju unutar 12 mjeseci + ranije oboljele od karcinoma/broj poslanih poziva – (ne žive u Hrvatskoj + umrle + nepoznate osobe)
do 25.08.2010. godine ponovilo 120 osoba. Tako je
ukupno testirano 5.299 osoba. Pozitivan test dijagnosticiran je u 667 osoba (12,6%) (tablica 1). Kolonoskopiju je do 25. 08. 2010. godine obavilo 529
osoba, u kolonoskopskim jedinicama programa
probira 490, a u privatnim poliklinikama 39 osoba.
Od kolonoskopije je odustalo 68 osoba, u 6 osoba
kolonoskopija nije učinjena iz opravdanih razloga,
a 64 osobe su naručene na kolonoskopiju do kraja
rujna 2010. godine. Tako ukupni odaziv na kolonoskopiju iznosi 87,7% (za osobe rođ. od 1933. do
1945. godine koje su imale termin kolonoskopije
do 28. kolovoza 2010. godine). Medijan čekanja na
kolonoskopiju iznosi 113 dana (tablica 2). U Nacionalnom programu se kao sredstvo za čišćenje crijeva upotrebljavaju Purisan granule (biljni laksativ),
a u kolonoskopskoj jedinici Županijske bolnice
Čakovec uz to je ponuđena i mogućnost dodatnog
čišćenja 10% otopinom Manita, jer je na samom
početku programa uočeno da predviđeno sredstvo
366
nije adekvatno. Većina pacijenata prihvatila je upotrebu dodatnog sredstva, no nisu nam dostupni
točni podaci. Uvidom u 373 nalaza kolonoskopije,
u 239 osoba (64%) crijeva su bila adekvatno očišćena. Od 68 osoba kod kojih je čišćenje crijeva obavljeno isključivo Purisan granulama, crijeva su bila
adekvatno očišćena samo u 18 (26,5%). Uvidom u
373 nalaza, kompletna kolonoskopija obavljena je
u 85,3% (318) osoba, a rak debelog crijeva dijagnosticiran je kod 22 osobe, od kojih se u 7 radilo o
žarištu adenokarcinoma unutar adenoma. Tako je
stopa invazivnih karcinoma iznosila 6,4/100 kolonoskopija i 7,6/1000 u probiru pregledanih osoba
(tablica 3). S obzirom da kolonoskopski nalazi i nalazi patohistološke analize nisu uniformirani (nije
izrađen standardni obrazac), a informatička programska podrška nije zadovoljavajuća, detaljnije
analize patohistoloških nalaza su otežane, a upitna
je i pouzdanost podataka.
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
Tablica 2.
Program ranog otkrivanja raka debelog crijeva u Međimurskoj županiji – daljnja obrada osoba pozitivnih na FOBT
– broj obavljenih kolonoskopija u probiru i izvan probira, broj samovoljno odustalih od kolonoskopije i iz opravdanih
razloga, medijan čekanja na kolonoskopiju
Godina rođenja
Obavljene kolonoskopije
Kolonoskopije nisu obavljene
kod FOBT pozitivnih
kod FOBT pozitivnih
Čekanje na kolonoskopiju u
Programu probira
ciljane populacije
medijan/dani
u probiru
izvan probira
odustali
samovoljno
1933.
29
1
5
1
35
1937.
44
1
6
0
63
1934.
32
0
3
0
34
1936.
14
0
2
0
41
1935.
30
1
4
0
83
1938.
34
0
4
0
96
1939.
36
1
5
1
123
1940.
40
1
3
1
137
1941.
38
2
3
1
133
1942.
49
2
11
0
156
1943.
42
12
7
0
170
1944.
36
5
10
0
179
1945.
23
4
4
2
176
1957.
31
5
1
14
109
1956.
10
3
0
30
111
1955.
Ukupno
opravdani razlozi
2
1
0
20
109
490
39
68
70
113
Tablica 3.
Rezultati daljnje obrade kod osoba pozitivnih na FOBT- broj novodijagnosticiranih karcinoma, stopa na 100 kolonoskopija, stopa na 1000 u probiru pregledanih - prema dobi
Godina
rođenja
Testirani na FOBT
Obavljeno
kolonoskopija
Stopa na
Novodijag.
karcinomi
100 kolonoskopija
u probiru
1000 pregledanih u probiru
224
29
5
1934.
192
32
3
9,4
37,4
1935.
208
30
4
13,3
15,6
1936.
253
14
1
7,1
4,0
1937.
373
44
3
6,8
8,0
1938.
270
34
1
2,9
3,7
1939.
287
36
2
5,6
7,0
1940.
318
40
2
5,0
6,3
1941.
340
38
1
2,6
2,9
1942.
427
49
0
0,0
0,0
2.892
346
22
6,4
7,6
1933.
Ukupno
17,2
22,3
367
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
RASPRAVA
Rak debelog crijeva je drugi najčešći uzrok raka u
Europi, od kojeg svake godine obolijeva 412.000, a
umire 207.000 osoba (9). U Republici Hrvatskoj je
rak debelog crijeva također drugo najčešće sijelo
raka, kako u muškaraca, tako i u žena, od kojeg je u
2007. godini umrlo 1.738 osoba, a novih je slučajeva
bilo registrirano 2.835. Stope incidencije u Hrvatskoj
su nešto više od prosjeka u Europi, a stope smrtnosti značajno više, osobito u muškaraca. Opaženo
petogodišnje preživljenje od raka debelog crijeva u
Hrvatskoj je u razdoblju od 1994. do 1998. godine za
muškarce iznosilo 39%, a za žene 42%, a relativno
(dob od 15 do 75 godina) za oba spola 49% (2,10).
Stoga je Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske u mjesecu listopadu 2007. godine pokrenulo
Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog
crijeva koji je u skladu s Rezolucijom o prevenciji i
kontroli karcinoma (WHA, 58.22, «Cancer prevention
and control») te preporukama Vijeća EU (2003/878/
EZ) (11,12). Ciljanu populaciju u Hrvatskoj čine
muškarci i žene u dobi 50-74 godina s prosječnim
rizikom za razvoj raka debelog crijeva, a pozivno
razdoblje iznosi dvije godine (5).
U to vrijeme (kraj 2007. godine) od 27 zemalja Europske unije, program probira se provodio ili je bio
izrađen njegov plan u 19 zemalja, a samo je 5 zemalja imalo populacijske programe (Velika Britanija,
Francuska, Italija, Poljska i Finska) (6,7). Programom probira je jedino u Francuskoj bila obuhvaćena dobna skupina 50-74 godina kao što preporuča
Vijeće Europe, dok su u Finskoj ciljanu populaciju
činile osobe u dobi 60-69 godina kao i u Velikoj Britaniji, u Italiji i Španjolskoj 50-69 godina, u Poljskoj
50-65 godina, a u Mađarskoj 50-70 godina (6-8).
U susjednoj Sloveniji koja je nacionalni program
pokrenula 2009. godine, ciljana je populacija bila
manja (50-69 godina), a tek u 2. krugu (od 2011.godine) planiraju uključiti i osobe u dobi 70-74 godina
(6,13). Kako je u većini hrvatskih županija 1. krug
nacionalnog programa započeo u siječnju 2008. godine, trebao je završiti početkom 2010. godine, što
se nažalost nije uspjelo postići. Naime, do sada su
pozivi upućeni osobama iz 16 generacija od planiranih 25, te će u narednom razdoblju biti potrebno
smanjiti raspon ciljane populaciju ili pak reorganizirati program.
Odaziv Programu za rano otkrivanje raka debelog
crijeva u Međimurskoj županiji iznosi 28,1% i među
najvišima je od svih županija u Hrvatskoj ali je daleko od željenog odaziva (60%) definiranog u ciljevima programa (5). Na nacionalnoj razini do kraja
mjeseca travnja ove godine programu se odazvalo
368
21% ciljane populacije (podaci nisu publicirani). U
većini Europskih zemalja koje imaju populacijske
programe probira odaziv je daleko bolji. U Francuskoj je 42%, u Italiji 44,6%, u Velikoj Britaniji 52%,
a najviši je u Finskoj i iznosi 70,8% (6,8). Češka je
nacionalni program pokrenula još 2000. godine ali
ima odaziv od samo 20% (6). Susjedna Slovenija je
tijekom 2008. godine u pilot projektu u kojem je bila
obuhvaćena populacija u dobi od 64 do 68 godina
imala odaziv od 41,9%, a u 1. godini nacionalnog
programa 36% (13).
U većini navedenih zemalja neodazvanim se osobama šalje ponovni poziv što nije praksa u Hrvatskoj.
U Australiji su procijenili da bi bez ponovnog poziva odaziv njihovom programu iznosio samo 30%,
a uz ponovni poziv odazvalo se 45,4% osoba (14).
Pozitivan učinak ponovnog poziva na odaziv primijećen je i u Programu ranog otkrivanja raka dojke
kako u Međimurskoj županiji tako i na razini države. Stoga bi bilo važno što prije i u ovom programu
probira primijeniti tu strategiju (1).
Znanje, stavovi i način uključivanja liječnika primarne zdravstvene zaštite vrlo su važni za uspješnost programa. Iskustva u Europi i svijetu su različita. U Francuskoj i Češkoj obiteljski doktori imaju
ključnu ulogu u provedbi programa. No, usprkos
tome u Češkoj je odaziv samo 20%, a u Francuskoj je
dvostruko veći (42%). Međutim, ta se dva programa
značajno razlikuju u ostalim segmentima (6,8,15).
U Hrvatskoj osoba koja se odazove programu može
potpuno zaobići obiteljskog doktora. Naime, na pozivnom pismu uz koje se šalju i testovi nema preporuke da se osoba obrati izabranom liječniku ako zatreba pomoć za ispravno testiranje, već se upućuje
samo na besplatni telefon. Njihova veća uključenost
u tom bi segmentu značajno mogla utjecati na povećanje svjesnosti o važnosti ovog programa te tako i
poboljšanje odaziva.
Jedan od razloga nemogućnosti obuhvata ciljane
populacije u planiranom roku je zasigurno i neočekivano visok udio osoba pozitivnih na gFOBT, te
velike regionalne razlike. Tako je npr. u 1. godini
provođenja programa u gradu Zagrebu bio najmanji udio pozitivnih osoba i iznosio je 4,5% (16). U
priobalnim dijelovima Hrvatske udio je bio nešto
viši - Šibensko-kninska županija 6%, Zadarska 7,9%,
Primorsko-goranska 10,4% (17-19), dok je najviši bio
u sjeverozapadnoj i istočnoj Hrvatskoj - Međimurska županija 13,2%, Krapinsko-zagorska 15,9%, Virovitičko-podravska 12,7%, Požeško-slavonska 9,8%
(20-23). Prosjek za Hrvatsku tada je iznosio 10,7%
(24), dok se prilikom pokretanja programa očekivalo 3-4% pozitivnih (5).
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
Udio pozitivnih u Republici Hrvatskoj, a osobito u
Međimurskoj županiji daleko je viši nego u drugim
europskim zemljama. Naime, u Velikoj Britaniji pozitivnih je u pilot projektu bilo 1,8%, u Francuskoj
2,7%, u Finskoj 2,1%, u Češkoj 3,8%, a u Italiji 5,3%
(6-8). Možemo pretpostaviti barem neke razloge visokog postotka pozitivnih osoba na gFOBT u Hrvatskoj, te osobito u Međimurskoj županiji. Jedan
od mogućih razloga leži u činjenici da su do sada
u programu bile obuhvaćene starije dobne skupine
kod kojih se očekuje veći udio pozitivnih, što potvrđuju rezultati u Međimurskoj županiji (tablica
1), te rezultati drugih programa probira. Stoga za
konačnu evaluaciju treba pričekati završetak 1. kruga kada će obuhvat ciljane populacije biti potpun.
S druge strane, istraživanja su pokazala da se programima probira odaziva značajan broj osoba koje
imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu za rak debelog crijeva, te oni koji već imaju neke smetnje
(14,25-26). Tome u prilog govore podaci o velikom
udjelu patoloških nalaza (polipi, karcinomi, divertikuloza, hemeroidi) dijagnosticiranih na probirnim
kolonoskopijama. Naime, u Međimurskoj županiji
uvidom u 343 kolonoskopska nalaza za osobe rođene od 1933. do 1942. godine, u 86% (294) slučajeva
radilo se o patološkom nalazu (podaci poznati autoru). Kako se na upitniku koji osobe koje se odazovu programu vraćaju u županijski zavod za javno
zdravstvo zajedno s testovima traže podaci o osobnoj i obiteljskoj anamnezi kao i o simptomima bolesti, tu bismo pretpostavku mogli i provjeriti kada bi
informatički program bio adekvatan.
Kako je na nacionalnoj razini predviđeno da se iz
programa isključe samo osobe u kojih je već dijagnosticiran rak debelog crijeva, one koje su u obradi zbog bolesti crijeva ili pak su obavile testiranje
na gFOBT u posljednjih 12 mjeseci, osobe sa smetnjama i pozitivnom obiteljskom anamnezom, kao i
osobe koje su ranije obavile kolonokopiju (većeg ili
manjeg rizika za rak debelog crijeva) ulaze u program probira u Hrvatskoj. Stoga je za pretpostaviti
da bi se povećanjem odaziva programu probira (pa
tako i uključivanjem većeg broja osoba s prosječnim
rizikom za rak debelog crijeva) u Hrvatskoj i Međimurskoj županiji smanjio udio pozitivnih osoba.
Naime, u većini je europskih zemalja s manjim udjelom pozitivnih na gFOBT, odaziv programu bio daleko veći nego u Hrvatskoj i Međimurskoj županiji.
Test za otkrivanje okultnog krvarenja u stolici koji
se koristi u većini Europskih programa probira je
gvajakov test koji se temelji na pseudoperoksidaznoj aktivnosti hemoglobina koji s pomoću standardnog gvajakovog reagensa na test-kartonu
kvalitativno pokazuje promjenu boje u plavo (6-8).
No, osim ljudskog hemoglobina, pozitivnu reakci-
ju može izazvati i animalni hemoglobin iz crvenog
mesa te druge namirnice (nekuhano voće i povrće)
koje sadrže sastojke s peroksidaznom ili pseudoperoksidaznom aktivnosti. Stoga su restrikcije u dijeti poželjne kako bi bilo što manje lažno pozitivnih
rezultata. Lijekovi koji mogu izazvati krvarenje u
gornjem gastrointestinalnom traktu također mogu
doprinijeti većem broju pozitivnih testova.
Vrlo je vjerojatno da su prehrambene navike hrvatskih ispitanika imale utjecaja na veliki udio pozitivnih na gFOBT te da su dijelom i razlog primijećenih
regionalnih razlika. Nekoliko je studija pokazalo
značajno višu prevalenciju nezdravih prehrambenih navika među ispitanicima istočne i središnje
Hrvatske u odnosu na one iz priobalne Hrvatske
i grada Zagreba (27-28). Velike regionalne razlike
na gFOBT primijećene su i u drugim istraživanjima,
što uz razlike u prehrambenim navikama može biti
uzrokovano i subjektivnim faktorom kod očitanja
testa (14,29). Stoga se prilikom odabira testa za program probira treba voditi računa o prehrambenim
navikama populacije (29).
Zanimljivo je da je u Francuskoj (u 1. krugu pilot
programa) koja također u svom programu koristi
gvajakov Hemoccult II test i ne preporučuje ograničenja u prehrani, a pozitivnim se testom smatra
onaj kod kojeg je vidljiva pozitivna reakcija u jednom ili više prozorčića od ukupno šest, udio pozitivnih iznosio samo 2,7% (15). U pilot projektu provedenom u Kataloniji u Španjolskoj gdje su također
upotrebljavali gFOBT nisu preporučali ograničenja
u prehrani, ali su kod slabo pozitivnih rezultata
kojima su smatrali one kod kojih je pozitivna reakcija bila prisutna u 4 ili manje prozorčića od ukupno šest, preporučili ponavljanje testa uz dijetalna
ograničenja. Kod ponovljenog testa smatrali su ga
pozitivnim ako je pozitivna reakcija bila vidljiva u
barem jednom prozorčiću. Udio pozitivnih u Kataloniji je iznosio 3,4% (25).
Kod odabira metode probira i vrste testa za otkrivanje okultnog krvarenja u stolici u Hrvatskoj su
vjerojatno bili presudni financijski resursi kao i preporuke Europske komisije. Naime, u 2007. godini,
gFOBT se upotrebljavao (ili planirao upotrijebiti)
kao jedina metoda probira u 12 europskih zemalja
(Bugarska, Češka Republika, Finska, Francuska,
Mađarska, Latvija, Portugal, Rumunjska, Slovenija,
Španjolska, Švedska i Velika Britanija), u 6 zemalja
bila su u upotrebi 2 testa (u Italiji imunokemijski
FOBT i sigmoidoskopija, a u Astriji, Cipru, Njemačkoj, Grčkoj i Slovačkoj gFOBT i kolonoskopija), a
samo se u Poljskoj kolonoskopija upotrebljavala kao
jedina metoda probira. Slovenija se ipak odlučila na
primjenu imunokemijskog testa koji je koristila i u
369
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
probnom projektu, a koristi ga i u nacionalnom programu (6-8).
Veliki udio pozitivnih na gFOBT znatno povećava
troškove programa, a zbog nedostatnih kapaciteta i dugog čekanja stvara se nezadovoljstvo kako
zdravstvenih djelatnika tako i korisnika programa.
U takvoj situaciji nije etično promovirati program i
podizati svjesnost o njegovoj važnosti, a što je neophodno za postizanje boljeg odaziva. Stoga je i u
Hrvatskoj potrebno razmisliti o uvođenju imunokemijskog testa za otkrivanje okultnog krvarenja u
stolici jer uz već navedeno taj test povećava odaziv
programu.
Imunokemijski test reagira isključivo na ljudski
hemoglobin (i/ili njegove produkte) upotrebom
monoklonalnih ili poliklonalnih antitijela te nisu
potrebne prehrambene restrikcije kao ni prekid
uzimanja nekih lijekova jer ne detektira krvarenje
iz gornjeg dijela probavnog sustava s obzirom da
test reagira samo na intaktni hemoglobin. Test je
prihvatljiviji i iz razloga što je jednostavniji 1. dio
testiranja koji obavlja ispitanik sam kod kuće, a manje je i kontakata sa stolicom (14,30-35).
Usprkos tome što je kod nas u upotrebi gvajakov
test, u Međimurskoj županiji smo uspjeli postići dobru suradljivost osoba koje su se odlučile odazvati,
ali zasigurno su mnogi odustali jer im se postupak
testiranja činio previše kompliciran i neprihvatljiv.
Tako je na početku programa provedena intenzivna
medijska kampanja, patronažne sestre su održale
predavanja i radionice u 16 lokalnih zajednica (od
ukupno 23), informirani su članovi udruga umirovljenika, informacije o načinu testiranja se mogu
dobiti na besplatnom telefonu, a u više smo navrata
za suradnju vezanu uz edukaciju svojih pacijenata
o ispravnom načinu testiranja pozvali liječnike primarne zdravstvene zaštite. Zahvaljujući tome udio
neispravnih testova iznosi samo 3,2%, što je na razini drugih europskih zemalja (u Francuskoj 3,3% na
gFOBT, u Sloveniji 3,2% na iFOBT) (15,36).
Bez obzira hoće li će se u Hrvatskoj i dalje upotrebljavati gvajakov ili imunokemijski test za okultno
krvarenje u stolici, kako bi se smanjili troškovi provedbe programa, potrebno je razmisliti o promjeni
načina pozivanja ciljane populacije.
Sada se uz pozivno pismo odmah šalju i test-kartoni, a kako je odaziv samo 20%, veliki broj ih se baca,
pa tako i financijska sredstva utrošena za njihovu
nabavku. Ta bi se sredstva mogla upotrijebiti za slanje ponovnog poziva neodazvanima, povećanje kadrova u županijskim zavodima za javno zdravstvo,
za medijsku kampanju, obrazovanje zdravstvenih
370
djelatnika ili za poboljšanje programske podrške.
U susjednoj Sloveniji se najprije šalje pozivno pismo, a potom se onima koji se žele uključiti poštom
šalju test-kartoni (13). U Francuskoj se također šalje
pozivno pismo u kojem se ciljanu populaciju poziva
da se javi izabranom liječniku kod kojeg se mogu
podignuti test-kartoni (6,15). U Italiji je vrlo sličan
princip samo se test-kartoni mogu podići osim kod
liječnika primarne zdravstvene zaštite i u ljekarnama (8).
U zemljama čiji programi probira raspolažu sa značajno većim financijskim sredstvima istodobno se
šalje i pozivno pismo i test-kartoni (npr. u Australiji) (14).
Još jedan problem važno je istaknuti, a odnosi se na
obavješćivanje ispitanika o nalazu FOBT-a. Naime,
o nalazu testa obavještavaju se samo pozitivne osobe. U Međimurskoj županiji ih obavještavamo pismenim putem 3 dana nakon zaprimanja test-kartona, iako to na nacionalnoj razini nije predviđeno.
Na to smo se odlučili kada smo primijetili da će čekanje na kolonoskopiju biti neprihvatljivo dugo jer
smatramo da takva osoba ima pravo na informaciju. No, kada ne možete jamčiti kolonoskopiju u prihvatljivom razdoblju već osobu s pozitivnim testom
morate informirati da će čekati i do 6 mjeseci, nastaju etičke dvojbe. S druge strane, još je gore kada
nakon 6 mjeseci osoba koja se odazvala programu
primi informaciju o pozitivnom nalazu i terminu
kolonoskopije, a mislila je da je nalaz uredan. Stoga
bi bilo najbolje kada bi svaku osobu u prihvatljivom
roku obavijestili o nalazu (bilo pozitivnom ili negativnom), što je praksa i u programima drugih europskih zemalja i u svijetu (13-15,25,30,36).
Jedan od glavnih razloga dugog čekanja na kolonoskopiju u Međimurskoj županiji je činjenica da se
prema Nacionalnoj studiji za rano otkrivanje raka
debelog crijeva, prilikom pokretanja programa
probira očekivalo 3-4% pozitivnih osoba te 50%tni odaziv na kolonoskopiju. Prema tim procjenama uz 50% odaziva programu, očekivalo se da bi
u Međimurskoj županiji biti potrebno u 1. krugu
obaviti 258 kolonoskopija (podaci nisu publicirani).
Realna situacija je sasvim različita od procjena, što
je vidljivo iz rezultata. Tako je odaziv u Međimurskoj županiji manji (28%), ali daleko je veći udio
pozitivnih (12,6%), a veći je i odaziv na kolonoskopiju (82,2% u programu probira). Dodatni problem
nastao je zbog nekontinuiranog slanja poziva na
teren. Naime, dok je u prvoj godini provedbe programa u Međimursku županiju bilo upućeno samo
3.925 poziva (za 4 generacije), od 21.07.2009. pa do
30.06.2010. godine bilo je upućeno 15.797 poziva
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
(osobama iz 12 generacija). Uz navedene probleme
nastao je još jedan. Naime, od uvođenja programa
probira Županijska bolnica Čakovec je ostala bez tri
specijalista gastroenterologa endoskopista. S obzirom na velike potrebe, privatna Poliklinika Sunce
Varaždin sklopila je ugovor s Hrvatskim zavodom
za zdravstveno osiguranje te je od 08. ožujka do
06. svibnja 2010. godine obavljala kolonoskopije za
osobe pozitivne na FOBT iz Međimurske županije.
Nakon toga su u cijeloj Hrvatskoj privatne poliklinike i ordinacije izgubile mogućnost sudjelovanja u
programima probira. Kako bi se kolonoskopije u
okviru programa probira mogle kontinuirano odvijati, Županijska bolnica Čakovec je sklopila ugovore
sa specijalistima gastroenterologije-endoskopistima
iz susjedne Varaždinske županije i liječnicima iz
privatne ordinacije. Zahvaljujući tome u sadašnjem
trenutku (03. 09. 2010. godine) sve su osobe s područja Međimurske županije pozitivne na FOBT
naručene na kolonoskopiju. Kako se slanje novih
poziva ciljanoj populaciji očekuje tek krajem rujna
ove godine, uz predviđenu dinamiku slanja testkartona, u narednom razdoblju bi situacija trebala
biti značajno bolja. Uvođenjem programa probira
u većini zemalja nastao je problem nedostatnih kapaciteta za provođenje kolonoskopija, te se čekanje
do kolonoskopije smatra važnim indikatorom u
praćenju kvalitete programa (8,37,38). Stoga je i u
Hrvatskoj potrebno definirati prihvatljivu razinu
tog indikatora.
Kako bi odaziv na kolonoskopiju bio što bolji, Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije je
uložio značajne napore. Nakon upućivanja poziva
za kolonoskopiju, svaka se osoba kontaktira telefonom kako bismo provjerili hoće li se odzvati uz
davanje uputa o pripremi za pretragu. Problemi nastaju kada se radi o kroničnom bolesniku i potrebno
je aktivno uključivanje liječnika obiteljske medicine
ili čak i specijalista. Koliko osoba pozvanih na kolonoskopiju kontaktira izabranog liječnika nije nam
poznato jer se te informacije ne prikupljaju (a bile bi
izuzetno vrijedne). Za kvalitetnu provedbu programa u ovom segmentu neophodna je njihova aktivna
uloga. Uz to je potrebno što prije izraditi smjernice
za pripremu kroničnog bolesnika za kolonoskopiju.
U Republici Sloveniji osoba s pozitivnim testom se
mora javiti kod izabranog liječnika s kojim popunjava upitnik za pripremu na kolonoskopiju, a tek
nakon što liječnik odluči može li se kolonoskopija
obaviti ambulantno ili je potrebna hospitalizacija,
pacijent sam ili s izabranim doktorom kontaktira
telefonom centralnu jedinicu Programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva (Svit program) koja se
nalazi pri Republičkom zavodu za javno zdravstvo
koji daje termin kolonoskopije. Za pripremu kroničnih bolesnika u Sloveniji su izradili smjernice (13).
Zbog neadekvatne pripreme bolesnika ponekad se
ne može obaviti polipektomija (npr. kod osoba na
antikoagulacijskoj terapiji) što stvara dodatne gužve i povećava čekanje na dijagnostičke kolonoskopije. U nekim je državama primijećeno da uvođenje
programa probira može značajno produžiti čekanje
na dijagnostičke pretrage. Ne smije se zanemariti ni
etički moment, a niti činjenica da takva praksa stvara dodatne zdravstvene troškove (37,38).
Usprkos navedenim poteškoćama uspjeli smo postići jako dobar odaziv na kolonoskopiju koji je vrlo
sličan ili čak i bolji nego u drugim zemljama. Tako
u Međimurskoj županiji odaziv na kolonoskopiju u programu probira za osobe rođene od 1933.
Do 1945. godine iznosi 82,2%, a kada se uključe i
osobe koje su obavile pretragu izvan programa
(uglavnom kod privatnika) 87,7%. U Francuskoj je
odaziv na kolonoskopiju u 1. krugu iznosio 86%,
u Velikoj Britaniji 82%, u Italiji 75,3%, u Kataloniji
86,7% (15). S druge strane, ne možemo biti zadovoljni čišćenjem crijeva, a što može utjecati na stopu
kompletnih kolonoskopija, produžava vrijeme pretrage, a može utjecati i na stopu detekcije adenoma
i karcinoma (8). U samo 64% osoba u kojih je u programu probira u Međimurskoj županiji provedena
kolonoskopija gastroenterolozi kolonoskopisti su
bili zadovoljni čišćenjem crijeva (uz ogradu vezano
na ranije navedenu metodologiju koja je korištena
za izračunavanje tog indikatora s obzirom da nema
uniformiranog obrasca) a koristi se i dodatno sredstvo. Za usporedbu, u Sloveniji je u pilot programu
u 88% slučajeva postignuta zadovoljavajuća čistoća
crijeva (36). Ta je činjenica zasigurno utjecala i na
stopu kompletnih kolonoskopija koja je u Međimurskoj županiji iznosila 85,3%, što je lošije nego
u drugim programima probira ( u Italiji iznosi 91%,
u Sloveniji 99,4%) (8,36). Stoga bi bilo važno razmisliti o uvođenju drugog laksativnog sredstva u
Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog
crijeva.
Usprkos navedenim poteškoćama rak debelog crijeva u programu probira u Međimurskoj županiji
dijagnosticiran je u 22 osobe, od kojih se u 7 radilo
o žarištu adenokarcinoma unutar adenoma. Tako je
stopa invazivnih karcinoma iznosila 6,4/100 kolonoskopija i 7,6/1000 osoba u probiru. U programu
probira u Francuskoj je u 9,2% osoba koje su obavile kolonoskopiju otkriven invazivni karcinom, u
Finskoj u 8,6%, a u Sloveniji u pilot projektu 7,6%
(15,36,39). Istodobno je u Sloveniji u pilot programu
stopa otkrivenih karcinoma na 1000 osoba pregledanih u probiru iznosila 5,3 (36). Za konačnu evaluaciju tih indikatora potrebno je pričekati završetak
programa kada budu uključena sva godišta (15).
371
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
ZAKLJUČAK
occult blood. Minesota Colon Cancer Control Study. N
Engl J Med 1993; 328: 1365-71.
S implementacijom i rezultatima provedbe programa u Međimurskoj županiji možemo biti zadovoljni u odnosu na uvjete u kojima se provodi. No, u
usporedbi sa zemljama Europe koje koriste iste metode probira, zadovoljstvo je manje. Za postizanje
dobrog odaziva ciljane populacije, koji se smatra
izuzetno važnim za ostvarivanje zacrtanih ciljeva
programa postoje učinkovite metode primjenjive
i u našim uvjetima, a koje do sada nismo koristili.
Upućivanje ponovnog poziva neodazvanim osobama vrlo je uspješna strategija za povećanje odaziva koju treba što prije primijeniti. Kako bi povećali
svjesnost o važnosti programa neophodna je dobro
organizirana medijska kampanja u koju se trebaju
uključiti svi zainteresirani, a za promoviranje programa treba pridobiti poznate osobe iz javnog života kao i ciljanu populaciju koja je stekla uspješna
iskustva sudjelovanjem u programu. Znanje, stavovi i način uključivanja liječnika primarne zdravstvene zaštite vrlo su važni za uspješnost programa te
u narednom razdoblju treba osmisliti strategiju za
njihovo aktivnije uključivanje. Veliki udio pozitivnih osoba na okultno krvarenje zahtijeva posebnu
pažnju kako predugo čekanje na kolonoskopiju ne
bi poljuljalo povjerenje sudionika u program koje
je naknadno teško pridobiti. Kontinuirani nadzor
svih postupaka uz izradu protokola za osiguravanje njihove kvalitete te postizanje dogovora oko
potrebnih indikatora za praćenje, imperativ je za
poboljšanje programa. To nije moguće bez prikladne elektronske programske podrške te definiranja
protoka informacija.
4. Mandel JS, Church TR, Ederer F, Bond JH. Colorectal cancer mortality: effectiveness of biennial screening
for fecal occult blood. J.Natl Cancer Inst 1999; 91: 434-7.
Rak debelog crijeva, kako u Republici Hrvatskoj
tako i u Međimurskoj županiji, zaslužuje visoko
mjesto na ljestvici javno-zdravstvenih prioriteta
pa je za očekivati da će se u sljedećem razdoblju
osigurati dostatna financijska sredstva kao i ljudski
resursi potrebni za provedbu tog zahtjevnog i vrlo
važnog programa.
LITERATURA
1. Kutnjak Kiš R. Programi ranog otkrivanja raka u
Međimurskoj županiji. Hrvatski časopis za javno zdravstvo (elektronički časopis) 2010 Jul. 6(23). Dostupno na
URL adresi: http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=14294.
Datum pristupa informaciji 20.kolovoza 2010.
2. Incidencija raka u Hrvatskoj 2002.-2007. Zagreb:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Registar za rak Republike Hrvatske, 2004.-2009.
3. Mandel JS, Bond JH, Church TR i sur. Reducing
mortality from colorectal cancer by screening for fecal
372
5. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva. Zagreb: Republika Hrvatska, Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi, 2007.
6. Zavoral M, Suhanek S, Zavada F i sur. Colorectal
cancer screening in Europe. World J Gastroenterol.2009;
15: 5907-15.
7. Von Karsa L, Anttila A, Ronco G i sur. Cancer
screening in the European Union. Report on implementation of the Council Recommendation on cancer screening
– First Report. ISBN 978-92-79-08934-3. European Communities (publ.) Printed in Luxemburg by the services of
the European Commision, 2008. Dostupno na URL adresi:
http://ec.europa.eu/health/archive/ph_determinants/
genetics/documents/cancer_screening.pdf. Datum pristupa informaciji: 05. Studenog 2010.
8. West JN, Boustiere C, Fischbach W, Parent F, Leicster RJ. Colorectal cancer screening in Europe: differences
in approach; similar barriers to overcome. Int J Colorectal
Dis 2009; 24: 731-40.
9. Ferlay J, Autier P, Boniol M, Colombet M, Boyle P.
Estimates of the cancer incidence and mortality in Europe
in 2006. Ann Oncol 2007; 18: 581-92.
10. Strnad M, Znaor A. Preživljenje oboljelih od raka
u Hrvatskoj 1988-1998. Registar za rak Hrvatske. Zagreb:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2006.
11. Council Recommendation of 2 December 2003 on
cancer screening (2003/878/EC) OJ L 327/34-38.
12. WHO. Ninth plenary meeting; 2005 May. Committe B, Third Report. Dostupno na URL adresi: http://
www.who.int/cancer/media/news/WHA58%2022-en.
pdf. Datum pristupa informaciji: 31. Listopada 2010.
13. Program Svit. Državni program presejanja in
zgodnjega odkrivanja raka na debelem črevesu in danki (Internet).Ljubljana: Dostupno na URL adresi: http://
www.program-svit.si/wp-content/uploads/2010/08/
program-svit-za-sejo-odbora-za-zdravstvo-010710.pdf.
Datum pristupa informaciji 21.kolovoza 2010.
14. Bowel Cancer Screening Pilot Monitoring and
Evaluation Steering Committee (Commonwealth of
Australia). Australia´s Bowel Cancer Screening Pilot
and Beyond. Final Evaluation Report; 2005 Oct. Report
No.ISBN 0 642 82 811 3. Dostupno na URL adresi: http://
www.cancerscreening.gov.au/internet/screening/publishing.nsf/Content/eval-oct05-cnt. Datum pristupa informaciji: 25. listopada 2010.
15. Goulard H, Boussac-Zarebska M, Ancelle-Park
R, Bloch J. French colorectal cancer screening pilot programme: result of the first round. J Med Screen 2008;15:
143-8.
16. Tešić V. Osvrt na 1. godinu provođenja Nacional-
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
nog programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva u
Zagrebu. Hrvatski časopis za javno zdravstvo (elektronički časopis) Dostupno na URL adresi: http://www.hcjz.
hr/clanak.php?id=13976. Datum pristupa informaciji
21.kolovoza 2010.
17. Kronja Lj. Provođenje Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva u Šibensko-kninskoj
županiji. Dostupno na URL adresi: http://www.hcjz.hr/
clanak.php?id=14010. Datum pristupa informaciji:21.kolovoza 2010.
18. Stipanov I. Nacionalni program ranog otkrivanja
raka debelog crijeva u Zadarskoj županiji. Dostupno na
URL adresi: http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=13953.
Datum pristupa informaciji: 21.kolovoza 2010.
19. Janković S, Tićac B, Gregorović Kesovija P, Maletestinić G. Nacionalni program ranog otkrivanja raka
debelog crijeva – rad u Primorsko-goranskoj županiji.
Dostupno na URL adresi: http://www.hcjz.hr/clanak.
php?id=13956. Datum pristupa informaciji 21.kolovoza
2010.
20. Kutnjak Kiš R. Provedba programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva u Međimurskoj županiji. Hrvatski časopis za javno zdravstvo (elektronički časopis).
Dostupno na URL adresi: http://www.hcjz.hr/clanak.
php?id=13975. Datum pristupa informaciji 21.kolovoza
2010.
21. Stanković Gjuretek M. Provođenje Nacionalnog
programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva u Krapinsko-zagorskoj županiji. Dostupno na URL adresi: http://
www.hcjz.hr/clanak.php?id=13955. Datum pristupa informaciji 21.kolovoza 2010.
22. Petrovčić D, Venus M.Rezultati i poteškoće Programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva u Virovitičko-podravskoj županiji. Hrvatski časopis za javno zdravstvo (elektronički časopis) 2009. Dostupno na URL adresi:
http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=13961. Datum pristupa informaciji 21.kolovoza 2010.
23. Vitalia A. Godina dana Nacionalnog programa
ranog otkrivanja raka debelog crijeva u Požeško-slavonskoj županiji. Hrvatski časopis za javno zdravstvo (elektronički časopis) 2009 Jan.6(17). Dostupno na URL adresi:
http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=13951. Datum pristupa informaciji 21.kolovoza 2010.
24. Strnad M. Početak Nacionalnog programa ranog
otkrivanja raka debelog crijeva u Hrvatskoj. Hrvatski
časopis za javno zdravstvo (elektronički časopis) 2009
Jan.6(17). Dostupno na URL adresi: http://www.hcjz.hr/
clanak.php?id=14294. Datum pristupa informaciji 21.kolovoza 2010.
25. Peris M, Espinas JA, Munoz L, Navarro M, Binefa
G, Borras JM; Catalan Colorectal Cancer Screening Pilot
Programme Group. Lessons learnt from a populationbased pilot programme for colorectal cancer screening in
Catalonia (Spain). J Med Screen 2007; 14: 81-6.
26. Worthley DL, Smith A, Bampton PA, Cole SR,
Young GP. Many participants in fecal occult blood test
population screening have a higher-than-average risk for
colorectal cancer. Eur J Gastroenterol Hepatol 2006; 18:
1079-83.
27. Doko Jelinić J, Pucarin-Cvetković J, Nola IA, Senta
A, Milošević M, Kern J.Regional Differences in Dietary
Habits of Adult Croatian Population. Coll Antropol 2009;
33 Suppl. 1: 31-4.
28. Kern J, Strnad M, Coric T, Vuletic S. Cardiovaskular risk factors in Croatia: struggling to provide the evidence for developing policy recomendations. BMJ 2005;
331: 208-10.
29. World Gastroenterology Organisation, 2007. International Digestive Cancer Alliance. Practice Guidelines:
Colorectal cancer screening. Dostupno na URL adresi:
http://www.worldgastroenterology.org/assets/downloads/en/pdf/guidelines/06_colorectal_cancer_screening.pdf. Datum pristupa informaciji: 05. Studenog 2010.
30. Young GP. Population-based screening for colorectal cancer: Australian research and implementation. J
Gastroenterol Hepatol 2009; 24 Suppl 3: 33-42.
31. Robinson MH, Pye G, Thomas WM, Hardcastle
JD i sur. Haemoccult screening for colorectal cancer: the
effect of dietary restriction on compliance. Eur J Surg Oncol1994; 20: 545-8.
32. van Rossum LG, van Rijin AF, Laheij RJ i sur. Random comparison of guaiac and immunochemical fecal
occult blood test for colorectal cancer in a screening population. Gastroenterology 2008; 135: 82-9.
33. Hol L, van Leerdam ME, van Ballegooijen M i sur.
Screening for colorectal cancer: randomised trial comparing guiac-based and immunochemicl faecal occult blood
testin and flexibile sigmoidoscopy. Gut 2010; 59: 62-8.
34. FedericiA, Giorgi Rossi P, Borgia P i sur. The immunochemical faecal occult blood test leads to higher
compliance than the guaiac for colorectal cancer screening programmes: a cluster randomized controlled trial. J
Med Screen 2005; 12: 83-8.
35. Giorgi Rossi P, Federici A, Bartolozzi F, Farchi S,
Borgia P, Guasticchi G. Understanding non-compliance
to colorectal cancer screening: a case control study, nested in a randomised trial (ISRCTN 83029072). BMC Public Health 2005; 5: 139.
36. Tepeš B, Stefanović M, Bračko M i sur. Slovenian
colorectal cancer screening programme SVIT-result of pilot phase. Zdrav Vestn 2010; 79: 403-11.
37. Yeoman A, Parry S. A survey of colonoscopy capacity in New Zealands public hospitals. N Z Med J 2007;
120: 1-9.
38. Mohammad A, Khan Y. Barriers to timely screening colonoscopy: the role of health insurance. Conn Med
2010; 74: 201-6.
39. Malila N, Oivanen T, Hakama M. Implementation of colorectal cancer screening in Finland: experiences
from the first three years of a public health programme. Z
Gastroenterol 2008; 46 Suppl 1: 25-8.
373
R. Kutnjak Kiš. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće
u implementaciji programa u Međimurskoj županiji
Acta Med Croatica, 64 (2010) 363-374
SUMMARY
NATIONAL COLORECTAL CANCER SCREENING PROGRAM IN THE REPUBLIC OF
CROATIA – EXPERIENCES, OUTCOMES AND OBSTACLES IN THE PROGRAM
IMPLEMENTATION IN THE MEĐIMURJE COUNTY
R. KUTNJAK KIŠ
Institute of Public Health of Međimurje County, Čakovec, Croatia
Background: In the Međimurje County, colorectal cancer (CRC) poses a serious health problem. According to the incidence of
CRC in men and women, and mortality in men, it is the second most common malignancy, and the leading one in women. Compared with the average in Croatia, the CRC mortality rate in Međimurje County is higher. CRC mortality can be reduced by repeat
screening by fecal occult blood testing (FOBT). It is important to ensure successful implementation and continuous improvement
of the national CRC program it Međimurje County.
Aims and Methods: This report describes the implementation of CRC screening in Međimurje County and performance indicators
from the first 2.5 years. The main obstacles and suggestion for improvement are presented. Study results are compared with
international references. The Institute of Public Health of Međimurje County has to collect data on the uptake, tests, lesions and
key indicators needed for monitoring and epidemiologic evaluation of the program.
Results: Međimurje County is located in the northern part of the Republic of Croatia. The target group includes approximately
30,000 individuals suitable for CRC screening (aged 50-74 years). In the first screening round, between January 2008 and September 2010, 19,722 invitation letters with test kits (gFOBT) were sent to people born 1933-1945 and 1955-1957. The overall
attendance to screening was 28.1%. Blood in the stool was detected in 12.6% of the individuals presenting for screening. The
waiting time for follow up colonoscopy was too long (median 113 days). Colonoscopy rate reached 87.7/100 people with positive test. A total of 22 individuals were diagnosed with cancer and the percentage of cancer detected by colonoscopy was 6.4%
(results were available for a total of 346 colonoscopies performed in people born between 1933 and 1942). The main limitations to
program implementation are inappropriate software for data collection and the lack of a protocol for standardized data collection;
the rate of positive test results is unacceptably high, local colonoscopy service is insufficient and waiting time for colonoscopy
too long. Also, the inclusion of general practitioners (GPs) in the program has proved inadequate. The role of local public health
institutes as coordinators is of crucial importance, but financial and human resources are inadequate.
Discussion: The participation rate in Međimurje County is higher than the national average, but lower in comparison with other
neighboring countries that also use the same methods. Immunochemical FOBT had higher participation rate than guaiac test, so
we should consider the choice of iFOBT in our program. Reminder letters had a significant impact on participation, so this strategy should be adopted. For better success of the program, the involvement of GPs should increase and it is important to make
a strategic plan to improve the population and GP awareness of the screening program importance.
Conclusion: The national program is tested in local conditions and it needs change based on the difficulties observed. The results
of program implementation are quite satisfactory considering the conditions in which it is carried out, but less satisfactory than
those reported from the neighboring countries. In the next period, the program should be allocated due financial and human
resources, and it is important to agree upon a strategy that would yield the best results.
Key words: colorectal cancer, screening program, Međimurje County, Croatia, implementation
374
Acta Med Croatica, 64 (2010) 375-381
Izvorni rad
NADZIRANJE NITRATA U VODI ZA PIĆE NA PODRUČJU
KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKE ŽUPANIJE
JASNA NEMČIĆ-JUREC i DRAŽENKA VADLA
Zavod za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije, Koprivnica, Hrvatska
Prema Nitratnoj direktivi EU poljoprivreda je izvor onečišćenja pitke podzemne vode nitratima. Na području Koprivničko-križevačke županije, podzemna voda koristi se kao jedini izvor vode za piće pa je od iznimnog interesa spoznaja o koncentraciji nitrata
s obzirom na mogućnost štetnog djelovanja na ljudsko zdravlje. Prema literaturi, prekomjerni unos nitrata u organizam može
doprinijeti pojavnosti methemoglobinemije, tumora, spontanih abortusa te poremećaju intrauterinog rasta. U razdoblju od 2002.
do 2007. godine na području Koprivničko-križevačke županije, uzorkovano je 1170 uzoraka vode za piće iz plitkih bunara u kojima
je utvrđena koncentracija nitrata metodom ionske kromatografije (HRN EN ISO 10304-1:1998). Od svih ispitanih uzoraka, u 25%
(N=294), utvrđena je koncentracija nitrata iznad maksimalno dopustive, propisane Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za
piće. Na području Križevaca utvrđeno je 38% (N=382) neispravnih uzoraka u vodi za piće iz domaćinstava, na području Koprivnice
23% (N=613), dok je na području \urđevca utvrđeno 6% (N=175) neispravnih uzoraka. U radu je dokazano onečišćenje pitke
vode iz točkastih izvora poljoprivrednog porijekla. Utvrđena je pozitivna ili negativna korelacija između povišene koncentracije
nitrata i količine oborina. Na području Koprivničko-križevačke županije postoje razlike u kvaliteti podzemne vode koje mogu biti
posljedica i različitog intenziteta utjecaja poljoprivrede na onečišćenje vode.
Ključne riječi: voda za piće, Nitratna direktiva, nitrati, okoliš i zdravlje, Koprivničko-križevačka županija
Adresa za dopisivanje: Jasna Nemčić-Jurec
Služba za zdravstvenu ekologiju
Zavod za javno zdravstvo
Koprivničko-križevačke županije
Trg Tomislava Bardeka bb
48000 Koprivnica, Hrvatska
UVOD
Kakvoća podzemne vode je interesantna domena
istraživača, a posebno je aktualizirana zadnjih godina u Europi stupanjem na snagu Nitratne direktive
(1) koja obvezuje i Hrvatsku, kao buduću članicu
EU.
Brojna istraživanja širom svijeta dokazuju povezanost poljoprivrednih područja s razvijenom biljnom
i stočarskom proizvodnjom kao i primjenu organskih i mineralnih gnojiva s povećanom koncentracijom nitrata u prirodnim vodama (2-9).
U istraživanju Woo-Junga i sur. (10) na području
zasijanom usjevima, u 43% uzoraka, a na kombiniranom području koje podrazumijeva uz usjeve i
veći broj farmi, čak su u 67% uzoraka koncentracije
nitrata bile iznad maksimalno dopustivih. Burkart
i Stoner (11) smatraju da povišenim koncentracijama nitrata u vodi najviše pridonosi proizvodnja
žitarica i soje zbog veće potrebe unosa dušika gno-
jidbom te uzgoj svinja zbog povećane proizvodnje
i primjene organskih gnojiva po jedinici poljoprivredne površine. Problem onečišćenja podzemnih
voda izraženiji je u plitkim vodonosnicima naročito
ako je iznad vodonosnika vrlo propusno tlo. Također navode da primjena gnojiva peradi te uzgoj
hortikulture manje doprinosi koncentraciji nitrata
u vodi. Uzgoj stoke utječe na pogoršanje kvalitete
vode kroz točkaste (farme, deponiji organskih gnojiva, septičke jame) i difuzne (primjena mineralnih
gnojiva na poljoprivrednim površinama) izvore
onečišćenja. Poljoprivredna područja osjetljiva na
kontaminaciju nitratima mogu se prikazati na praktičan način prostornim rasporedom koncentracija
(12).
U cijeloj Hrvatskoj postoje oskudna istraživanja o
utjecaju poljoprivrede na onečišćenje podzemnih
voda. Prema dostupnoj literaturi utjecaj točkastih i
difuznih izvora onečišćenja poljoprivrednog porijekla djelomično je istraživan na području sjeverozapadne Hrvatske (13). Navedenim istraživanjem
375
J. Nemčić-Jurec, D. Vadla. Nadziranje nitrata u vodi za piće na području Koprivničko-križevačke županije
Acta Med Croatica, 64 (2010) 375-381
utvrđena je vrlo niska koncentracija nitrata u prirodnom ekosustavu od 4,6 mg NO3-/L, u suburbanom
području od 26,5 mg/L, a na području s intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom koncentracija
nitrata bila je najviša i iznosila je 28,7 mg/L.
6.
Istraživanje je provedeno na području Koprivničko-križevačke županije koja je smještena u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, obuhvaća površinu od
1746 km2, od čega poljoprivredne površine zauzimaju 58,6% (14). U istraživanom području razvijena
je intenzivna poljoprivredna proizvodnja s primjenom visokih količina organskih i mineralnih gnojiva te značajnom stočarskom proizvodnjom pa je za
očekivati utjecaj na kvalitetu podzemnih voda (15).
Meteorološki uvjeti također značajno utječu na kvalitetu vode određenog područja (16,17).
Nadziranje (monitoring) nitrata u vodi za piće iz
plitkih bunara provedeno je u razdoblju od 2002.
do 2007. godine na području Koprivničko-križevačke županije gdje živi oko 125.000 stanovnika. U
svrhu prikazivanja prostornog rasporeda dobivenih rezultata iz 104 plitkih bunara područje istraživanja podijeljeno je na tri dijela. Prvi dio obuhvaća područje grada Koprivnice s okolnim naseljima
(Koprivnica) gdje živi oko 60.000 stanovnika, a ispitivanje je provedeno u 55 bunara. Drugi dio je područje grada Križevci s okolnim naseljima (Križevci) - 40.000 stanovnika, gdje je ispitivanje provedeno
u 30 bunara, te treći dio područje grada Đurđevca
s okolnim naseljima (Đurđevac) sa 25.000 stanovnika, a ispitivanje je provedeno u 20 bunara. Uzorkovanje je provedeno prema normi HRN ISO 5667-3
(22). Ukupno je uzorkovano 1170 voda za piće tijekom šestogodišnjeg razdoblja u svim godišnjim
dobima. Lokacije bunara odnosno mjesta uzorkovanja prikazane su na sl. 1. Ukupna količina oborina za utvrđivanje korelacije oborina i koncentracije
nitrata dobivena je zbrojem pojedinačnih količina
oborina izmjerenih od strane Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) unazad šest dana od
uzorkovanja (23). Koncentracija nitrata u vodi za
piće utvrđena je metodom ionske kromatografije
(HRN EN ISO 10304-1:1998) (24).
Na području Koprivničko-križevačke županije podzemna voda koristi se kao jedini izvor vode za piće;
stoga je od iznimnog interesa utvrditi izvore, porijeklo, intenzitet onečišćenja vode nitratima s obzirom
na mogućnost njihovog štetnog djelovanja na ljudsko zdravlje.
Prema dosadašnjim znanstvenim saznanjima prekomjerni unos nitrata u organizam može doprinijeti
pojavnosti methemoglobinemije, tumora probavnog
trakta, non-Hodkinovog limfoma, te izazvati spontane pobačaje i poremećaje intrauterinog rasta koji
mogu dovesti do razvoja urođenih mana (18-21).
istražiti korelacijske veze između koncentracije
nitrata u vodi i agroekoloških čimbenika.
METODE
CILJ
Cilj rada bio je u skladu s Nitratnom direktivom
EU utvrditi izvore, porijeklo i intenzitet onečišćenja
vode nitratima na području Koprivničko-križevačke županije.
Specifični ciljevi istraživanja su:
1. utvrditi koncentraciju nitrata u pitkoj vodi
iz plitkih bunara dubine od 5 do 45 m koji se
koriste za javnu vodoopskrbu ili kao privatni
bunari, na području Koprivničko-križevačke
županije,
2. utvrditi koncentraciju nitrata u pitkoj vodi iz
plitkih bunara na području Koprivničko-križevačke županije,
3. utvrditi zdravstvenu ispravnost vode za piće
usporedbom s MDK propisanim Pravilnikom,
4. utvrditi prostorni raspored koncentracija nitrata na području Županije,
5. ocijeniti utjecaj točkastih izvora poljoprivrednog porijekla na onečišćenje voda nitratima te
zdravstvenu ispravnost vode iz plitkih bunara,
376
Sl. 1. Lokacije uzorkovanja na poljoprivrednim domaćinstvima
Koprivničko-križevačke županije
Podaci su analizirani deskriptivno (aritmetička
sredina, medijan, koeficijent korelacije), te su uspoređivani s maksimalno dopustivim koncentracijama (MDK) od 50 mg/L Pravilnika o zdravstvenoj
ispravnosti vode za piće (25) i preporučenom gra-
J. Nemčić-Jurec, D. Vadla. Nadziranje nitrata u vodi za piće na području Koprivničko-križevačke županije
Acta Med Croatica, 64 (2010) 375-381
ničnom vrijednosti (PGV) od 25 mg/L Nitratne direktive EU (1). Statistički značajne razlike utvrđene
su hi-kvadrat testom (χ2).
REZULTATI
Na temelju rezultata mjerenja koncentracije nitrata
u vodi za piće iz plitkih bunara na području Koprivničko-križevačke županije, raspon aritmetičkih
sredina kretao se od 0,1 do 279,0 mg/L, a ukupna
prosječna koncentracija iznosila je 41,7 mg/L. Najveća prosječna koncentracija nitrata od 53,9 mg/L
izmjerena je na području Križevaca, a čak dvostru-
Sukladno MDK Pravilnika (25) te PGV Direktive (1)
provedena je kategorizacija zabilježenih koncentracija u četiri skupine radi uvida u distribuciju relativnih koncentracija. Od 75% zdravstveno ispravnih
uzoraka, čak u 52% uzoraka izmjerena koncentracija nitrata je ispod preporučene granične vrijednosti
Direktive (1) od 25 mg/L (tablica 2).
Radi lakšeg uvida u različitost rasprostranjenosti
izmjerenih koncentracija nitrata po područjima,
ucrtani je prostorni rasporeda dobivenih rezultata
u kartu Županije u četiri koncentracijska područja
(sl. 3).
Tablica 1
Koncentracije nitrata u vodi za piće iz bunara na području Koprivničko-križevačke županije
Grad i naselja
Br. mjerenja
Aritmetička sredina
Medijan
% > MDK
Interkvartil
75 % kvartil
95 % kvartil
Koprivnica
613
38,8
20,8
22,8
20,8
47,7
126,8
Križevci
382
53,9
36,3
37,9
36,3
79,5
152,9
\urđevac
174
24,9
24,2
5,7
24,2
37,7
51,7
ko manja na području Đurđevca, dok se koncentracija nitrata s područja Koprivnice nalazi između
navedenih vrijednosti. Usporedbom aritmetičke
sredine i medijana uočeno je da su vrijednosti medijana znatno niže u odnosu na aritmetičke sredine
koncentracija nitrata na području grada Koprivnice
i Križevaca, dok su vrlo slične na području grada
Đurđevca. Na području Križevaca u 38% uzoraka (N=382) izmjerena koncentracija nitrata bila je
iznad maksimalno dopustive koncentracije od 50
mg/L propisane Pravilnikom (25), u Koprivnici u
oko 23%, dok je u Đurđevcu u svega 5,7% uzoraka
izmjerena koncentracija bila iznad MDK. Udio uzoraka s obzirom na izmjerene koncentracije prikazan
je interkvartilima (tablica 1). Od ukupnog broja
uzoraka u 25% izmjerena koncentracija nitrata je
iznad MDK (sl. 2).
Sl. 2. Kumulativni prikaz koncentracija nitrata te udio iznad MDK
Tablica 2
Distribucija relativnih koncentracija nitrata u odnosu na
MDK i PGV (MDK*=50 mg/L; PGV**=25 mg/L)
Koncentracijsko područje
(mg/L)
Distribucija relativnih
koncentracija (%)
<0,1
1
0,1-25
52
25-50
22
>50
25
* Maksimalno dozvoljena koncentracija
** Preporučena granična vrijednost
Sl. 3. Prostorni raspored koncentracija nitrata u četiri koncentracijska
područja
377
J. Nemčić-Jurec, D. Vadla. Nadziranje nitrata u vodi za piće na području Koprivničko-križevačke županije
Acta Med Croatica, 64 (2010) 375-381
S obzirom na količinu oborina zabilježenih tijekom
istraživanog razdoblja na području Koprivnice,
Križevaca i Đurđevca utvrđena je korelacija između količine oborina i koncentracije nitrata u vodi za
piće iz 15 promatranih plitkih bunara (tablica 4).
S obzirom na utvrđene koncentracije nitrata u bunarima provedeno je grupiranje u dobre, povremeno loše i loše bunare te je s obzirom na udaljenost
točkastih izvora onečišćenja ocijenjena uzročno-posljedična veza. U oko 50% uzoraka povremeno loših
i loših bunara, točkasti izvori nalaze se na udaljenosti do 10 metara, dok se u čak 93% uzoraka dobrih
bunara točkasti izvori nalaze na udaljenosti više od
20 metara. Prema rezultatima ispitivanja, χ2-testom
utvrđena je statistički značajna razlika (p<0,01) u
koncentraciji nitrata u vodi za piće ovisno o udaljenosti točkastog izvora onečišćenja od bunara (tablica 3).
Za pojedine bunare utvrđena je negativna korelacijska veza između količine oborina i koncentracije
nitrata, a koeficijenti korelacije kreću se od -0,30 do
-0,66 ovisno o bunaru, s time da je u jednom bunaru
utvrđena statistički značajna korelacija (p<0,05). U
drugoj je skupini bunara utvrđena statistički značajna pozitivna korelacija, a koeficijenti korelacije
Tablica 3.
Raspodjela uzoraka po kvaliteti vode u bunaru i udaljenosti točkastih izvora
Bunar
Karakteristike bunara
Dobar
Povremeno loš
Loš
Broj uzoraka
18 (6%)
120 (43%)
145 (51%)
283 (24%)
10-20 m
55 (33%)
85 (50%)
29 (17%)
169 (15%)
>20 m
668 (93%)
45 (6%)
4 (1%)
717 (61%)
(svi podaci)
741 (63%)
250 (21%)
178 (15%)
Udaljenost točkastog izvora
<10 m
1169
χ2 = 727,6
Tablica 4.
Korelacija između količine oborina i koncentracije nitrata
Koeficijenti
korelacije
Koncentracija NO3 mg/L
Oznake
bunara
Prosjek
Maksimum
Minimum
r * (p<0,05)
B 12
66
148,7
29,1
-0,30
B 13
84
186,0
26,3
-0,46
B 39
183
322,0
54,1
-0,47
B 59
166
217,3
82,6
-0,66
B 70
54
151,5
2,2
-0,36
B 16
99
150,7
70,7
0,87
B 40
189
310,6
79,6
0,81
B 45
114
148,4
82,5
0,45
B 56
106
176,8
35,3
0,76
B 65
77
173,6
33,6
0,64
B 20
110
207,2
49,9
0,12
B 24
66
105,1
38,8
0,10
B 48
62
136,4
4,4
-0,14
B 79
59
121,5
61,7
-0,14
B 81
92
146,7
42,8
0,07
*r- koeficijent korelacije
378
kreću se od 0,45 do 0,87 ovisno o bunaru (p<0,05). U
trećoj skupini bunara nisu utvrđene ili su vrlo slabe
korelacijske veze, a koeficijenti korelacije kreću se
od -0,14 do 0,12.
Za pretpostaviti je da su utvrđene razlike u koeficijentima korelacije pojedinih bunara uvjetovane specifičnim stambenim čimbenicima (blizina točkastih
i/ili difuznih izvora, vrsta i nagib tla, meteorološki
uvjeti i sl.)
RASPRAVA
Na području Koprivničko-križevačke županije postoje razlike u kvaliteti podzemne vode koje mogu
biti posljedica i različitog intenziteta utjecaja poljoprivrede na onečišćenje vode.
U istraživanim uzorcima vode za piće iz plitkih
bunara raspon aritmetičkih sredina izmjerenih koncentracija nitrata kretao se od 0,1 do 279,0 mg/L,
što je slično rezultatima ostalih istraživača (3,4).
Prosječna koncentracija nitrata od 41,7 mg/L u
vodi za piće usporediva je s rezultatima istraživanja utjecaja poljoprivrede koje je proveo Jalali M (9)
J. Nemčić-Jurec, D. Vadla. Nadziranje nitrata u vodi za piće na području Koprivničko-križevačke županije
Acta Med Croatica, 64 (2010) 375-381
2005. godine (49 mg/L). Drugi istraživači navode i
znatno niže prosječne koncentracije nitrata u vodi
za piće od 8,5 mg/L do 14,9 mg/L (5,6) zbog djelovanja različitih specifičnih stambenih čimbenika
(26). Rezultati naših istraživanja pokazuju razlike u
koncentraciji nitrata u tri istraživana područja s najvećim udjelom povećanih koncentracija i koncentracija iznad MDK na području Križevaca što je u
relaciji i s najvećim brojem velikih stočarskih farmi
i intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom (15).
Budući da su utvrđene koncentracije nitrata različite za pojedina područja županije, pretpostavlja
se da su rezultat djelovanja specifičnih stambenih
čimbenika. Koncentracija nitrata iznad MDK u 38%
uzoraka zabilježena je na Križevačkom području gdje je razvijena biljna i stočarska proizvodnja.
Dobiveni rezultati znatno su niži u usporedbi s rezultatima Woo-Junga i sur. od 67% (10). Prikazom
prostornog rasporeda izmjerenih koncentracija nitrata u četiri koncentracijska područja dobiven je
grafički pregled onečišćenih područja po uzoru na
Thorburna i sur. (12). S obzirom na udaljenost točkastih izvora onečišćenja od plitkih bunara i dobivene koncentracije nitrata u vodi za piće vidljivo je
da je manja udaljenost točkastih izvora, do 10 metara, doprinijela povećanoj koncentraciji nitrata iznad
MDK u tzv. lošim bunarima, dok veća udaljenost,
više od 20 metara, čak u 93% uzoraka nije imala
utjecaja na kvalitetu vode.
Do sličnih zaključaka došli su Gardner i sur. (8) koji
smatraju da blizina i broj septičkih tankova, gusta
naseljenost i stočarska proizvodnja negativno utječu na kvalitetu vode, dok su nerazvijenost područja, bogatstvo šumama i manji antropogeni utjecaj,
preduvjeti niske koncentracije nitrata u vodi. Iako u
našem radu nismo istraživali utjecaj difuznih izvora onečišćenja nitratima, u literaturi postoje navodi
kako su visoke koncentracije nitrata posljedica višegodišnje gnojidbe i ispiranja nitrata u podzemne
vode (7), pa je za pretpostaviti da i na našem istraživanom području postoji utjecaj difuznih izvora na
koncentraciju nitrata u vodi za piće.
Budući da je količina oborina jedan od specifičnih
stambenih čimbenika koji može utjecati na koncentraciju nitrata te njihovu varijabilnost u vodi za piće,
utvrdili smo njihove korelacijske veze. Prema istraženim korelacijskim vezama u našem radu utvrđeno je da nitrati iz pojedinih bunara pokazuju statistički značajnu negativnu ili pozitivnu korelaciju s
količinom oborina dok za druge bunare ne postoji
takva korelacija. Slične rezultate dobili su i Pachecho i sur. (17) s najnižim koncentracijama nitrata u
vodi za piće za vrijeme kišne sezone zbog miješanja
kiše siromašne nitratima s podzemnom vodom, pri
čemu vrlo brzo dolazi do učinka razrjeđenja. Nasuprot tome, postoje i drugačiji primjeri koji ističu
da do povećanja koncentracije nitrata dolazi sa značajnim porastom količine oborina što uvjetuje ispiranje nitrata iz izvora onečišćenja u okolini bunara
u podzemnu vodu (27,28). Rezultati ispitivanja u
bunarima gdje nije utvrđena korelacija količine
oborina i nitrata u vodi posljedica su nedovoljnih
informacija i identifikacija pojedinih čimbenika koji
dodatno utječu na koncentraciju nitrata.
ZAKLJUČCI
1. Na području Koprivničko-križevačke županije
postoje razlike u kvaliteti podzemne vode koje
mogu biti posljedica i različitog intenziteta utjecaja
poljoprivrede na onečišćenje vode.
2. Raspon aritmetičkih sredina koncentracija nitrata
u plitkim bunarima kretao se od 0,1 do 279 mg/L,
a ukupna relativno visoka prosječna koncentracija
bila je 41,7 mg/L.
2. Distribucijom relativnih koncentracija utvrđeno
je da je 25% uzoraka iznad maksimalno dozvoljene
koncentracije propisane Pravilnikom.
3. Prostornim rasporedom utvrđen je različiti udio
uzoraka u vodi za piće iz plitkih bunara s koncentracijom nitrata iznad MDK: na području Križevaca
38%, na području Koprivnice 23%, a na području
Đurđevca 6%.
4. Blizina točkastih izvora onečišćenja do 10 metara
značajno utječe na kvalitetu vode za piće iz plitkih
bunara.
5. U pojedinim bunarima utvrđene su statistički
značajne pozitivne (r=0,45 do 0,87) ili negativne (r=0,30 do -0,66) korelacijske veze, dok u trećoj skupini
bunara nije utvrđena korelacija (r=-0,14 do -0,24)
količine oborina i koncentracije nitrata.
LITERATURA
1. European Union (EU) Council Directive 91/676/
EEC of 12 December 1991 concerning the protection of
waters against pollution caused by nitrates from agricultural sources. Official Journal L 1991; 375: 1-8.
379
J. Nemčić-Jurec, D. Vadla. Nadziranje nitrata u vodi za piće na području Koprivničko-križevačke županije
Acta Med Croatica, 64 (2010) 375-381
2. Addiscott TM, Whitmore AP, Powlson DS. Farming, Fertilizers and the Nitrate Problem. Wallingford,
Oxon, UK: CAB International, 1991.
3. Alcocer J, Lugo A, Marin LE. Hydrochemistry of
waters from five cenotes and evaluation of their suitability for drinking-water supplies, northeastern Yucatan,
Mexico. Hydrogeol J 1998; 6: 293-301.
4. Kattan Z. Use of hydrochemistry and environmental isotopes for evaluation of groundwater in the
Paleogene limestone aquifer of the Ras Al-Ain area (Syrian Jezireh). Environ Geol 2001; 41: 128-44.
5. Kazemi GA. Temporal changes in the physical
properties and chemical composition of the municipal
water supply of Shahrood, northeastern Iran. Hydrogeol
J 2004; 12: 723-34.
6. Hallberg GR. Nitrates in groundwater in the United States of America. U: Follet RF, ur. Nitrogen management and groundwater protection: developments in agriculture and managed-forest ecology. Dordrecht: Elsevier,
1989, vol. 21.
7. Xu J, Baker LA, Johnson PC. Trends in ground water nitrate contamination in the Phoenix, Arizona region.
Ground Water Monitoring & Research 2007; 27: 49-56.
8. Gardner KK, Vogel RM. Predicting ground water
nitrate concentration from land use. Ground water Monitoring & Research 2005; 43: 343-52.
9. Jalali M. Nitrates leaching from agricultural
land in Hamadan, western Iran. Agr Ecosyst Environ
2005;110: 210-18.
14. Mesić M, Bašić F, Grgić Z i sur. Procjena stanja,
uzroka i veličine pritisaka poljoprivrede na vodne resurse
i more na području Republike Hrvatske (studija). Zagreb:
Agronomski fakultet, 2002.
15. Državni zavod za statistiku. Statistički ljetopis,
Republika Hrvatska, 2003.
16. Shuman LM. Phosphorus and nitrate nitrogen in
runoff following fertilizer appliccation to turfgrass. J Environ Qual 2002; 31: 1710-5.
17. Pacheco J, Marin L, Cabrera A, Steinich B, Escolero
O. Nitrate temporal and spatial patterns in 12 water-supply wells, Yucatan, Mexico. Environ Geol 2001; 40: 708-15.
18. Abu Naser A.A, Ghbn N., Khoudary R. Relation
of nitrate contamination of groundwater with methaemoglobin level among infants in Gaza. EMHJ 2007; 13:
994-1004.
19. Canter LW. Nitrates in groundwater. Boca Raton,
New York, London, Tokyo: Norman, Oklahoma. Lewis
publishers, 1997.
20. Ward MH, de Kok TM, Levallois P i sur. Drinking-water nitrate and health-recent findings and research
needs. Environ Health Persp 2005; 113: 1607-14.
21. Ward MH, Cerhan JR, Colt JS, Hartge P. Risk of
non-Hodgkin lymphoma and nitrate and nitrite from
drinking water. Epidemiology 2006; 17: 375-82.
22. Kakvoća vode - Uzorkovanje - Smjernice za čuvanje uzoraka i rukovanje uzorcima HRN ISO 5667-3
23. Državni hidrometereološki zavod. Izvještaj o
količini oborina 2002-2007.
10. Woo-Jung C, Gwang-Hyun H, Sang-mo L. i sur.
Impact of land-use types on nitrate concentration and
σ15N in unconfined groundwater in rural areas of Korea.
Agr Ecosyst Environ 2007; 120: 259-68.
24. Metoda za određivanje aniona ionskom kromatografijom. HRN EN ISO 10304-1:1998.
11. Burkart MR, Stoner JD. Nitrate in aquifers beneath
agricultural systems. Water Sci Technol 2007; 56:59-69.
26. Caballero Mesa JM, Armendariz CR, Hardisson
de la Torre A. Nitrate intake from drinking water on Tenerife island (Spain). Sci Total Environ 2003; 302: 85-92.
12. Thorburn PJ, Biggs JS, Weier KL, Keating BA.
Nitrate in groundwaters of intensive agricultural areas
in coastal Northeastern Australia. Agr Ecosyst Environ
2003; 94: 49-58.
13. Nemčić-Jurec J, Mesić M, Bašić F, Kisić I, Zgorelec
Ž. Nitrate concentration in drinking water from wells at
three different locations in northwest Croatia. Cereal Res
Commun 2007; 35: 845-48.
380
25. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće
NN 47/2008.
27. Atxotegi U, Iqbal MZ, Czarntzki AC. A preliminary assessment of nitrate degradation in simulated soil
environments. Environ Geol 2003;45: 161-70.
28. Nolan BT, Hitt KJ. Vulnerability of Shallow
Groundwater and Drinking Water Wells to Nitrate in the
United States. Environ Sci Technol 2006; 40: 7834-40.
J. Nemčić-Jurec, D. Vadla. Nadziranje nitrata u vodi za piće na području Koprivničko-križevačke županije
Acta Med Croatica, 64 (2010) 375-381
SUMMARY
MONITORING OF NITRATE CONTENT IN DRINKING WATER IN
KOPRIVNICA-KRIŽEVCI COUNTY
J. NEMČIĆ-JUREC and D. VADLA
Institute of Public Health, Koprivnica-Križevci County, Koprivnica, Croatia
Aims: The aim of the study was to establish nitrate concentrations in drinking water originating from shallow wells across Koprivnica-Križevci County, to assess the influence of agricultural point sources on nitrate water contamination, and to explore the
correlations between water nitrate concentrations and agro-ecologic factors.
Methods: During the 2002-2007 period, a total of 1170 potable water samples were taken from 104 shallow wells across
Koprivnica-Križevci County. Given the geographical and developmental determinants, the investigated area was divided into
three sections: Koprivnica, Križevci and \urđevac areas. Potable water was sampled throughout the 6-year, all season-period
conformant to the HRN ISO 5667-3 standard. Nitrate concentrations in potable water samples were established using ion chromatography (HRN EN ISO 10304-1:1998). The total amount of downfalls subsequently correlated to nitrate concentrations was
determined by summing up individual metric values provided by the State Meteorological and Hydrological Service. Data were
analyzed in a descriptive manner and compared to the maximal allowable concentrations (MAC) stipulated under the Ordinance
on Potable Water Safety, as well as to the limit values recommended under the Nitrates Directive. The 2-test produced statistically significant differences.
Results: In 25% (n=294) of water samples, nitrate concentration exceeded MAC. The majority of unsafe samples were recovered
in Križevci area (38%; n=382), followed by Koprivnica (23%; n=613) and \urđevac area (6%; n=175). The mean range spanned
from 0.1 to 279.0 mg/L, while the total mean nitrate concentration was 41.7 mg/L. The highest mean nitrate concentration of 53.9
mg/L was measured in Križevci area, followed by 38.8 mg/L in Koprivnica and the lowest 24.9 mg/L in \urđevac area. Out of
75% of safe water samples, the measured nitrate concentration was below 25 mg/L limit value recommended under the Directive
in as much as 52% of samples. Given the detected nitrate concentrations in the sampled well water, the wells were classified
as satisfactory, occasionally unsatisfactory and unsatisfactory. The influence of point sources was assessed based on their
distance. In roughly 50% of samples taken from occasionally or definitely unsatisfactory wells, point sources were located up
to 10 meters away, while in as much as 93% of samples taken from satisfactory wells the point sources were situated over 20
meters away (p<0.01). For some of the wells, statistically significant positive (r=0.45 to 0.87) or negative (r=-0.30 to -0.66)
correlations between the amount of downfalls and nitrate concentrations were established, while in the third well group this
correlation (r=-0.14 to -0.24) was lacking.
Discussion and Conclusions: The results obtained are comparable to those of similar studies undertaken in regions having a
similar agro-ecological and agricultural profile. Across the Koprivnica-Križevci County, differences in the underground water
quality may arise as a consequence of water contamination due to distinctive agricultural activities. The range of the mean
nitrate concentrations established in potable water samples recovered from shallow wells was wide; the total mean nitrate concentration was relatively high (41.7 mg/L). The distribution of relative concentrations revealed 25% of samples to have nitrate
concentrations higher than MAC under the Ordinance. Spatial distribution revealed the majority of unsafe water samples to
stem from Križevci area (38%), consistent with the majority of large husbandries situated therein. Contaminating point sources
located not farther than 10 meters from shallow wells significantly influence the quality of drawn water. Respective of correlations between the amount of downfalls and water nitrate concentrations, both negative and positive links were established.
Key words: drinking water, the Nitrates Directive, nitrates, environment and health, Koprivnica-Križevci County
381
Acta Med Croatica, 64 (2010) 383- 390
Izvorni rad
FARMAKOEKONOMSKI POKAZATELJI POTROŠNJE
KARDIOVASKULARNIH LIJEKOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ I
GRADU ZAGREBU U 2008. GODINI
DANIJELA ŠTIMAC1,2 i IVANKA ŠTAMBUK3
1
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Sveučilište u Zagrebu 2 Medicinski fakultet
i 3„Jadran“ - Galenski laboratorij d.d., Zagreb, Hrvatska
Cilj rada je utvrditi izvanbolničku potrošnju te ocijeniti racionalnost propisivanja kardiovaskularnih lijekova u Gradu Zagrebu i
Republici Hrvatskoj na temelju omjera podataka o financijskim pokazateljima te podataka o broju pakovanja kardiovaskularnih
lijekova, izdanih u 2008. godini u Republici Hrvatskoj i Gradu Zagrebu. Podaci su dobiveni od Hrvatskoga zavoda za zdravstveno
osiguranje. Na temelju tih podataka, za lijekove anatomsko-terapijsko-kemijske skupine C izračunat je broj definiranih dnevnih
doza (DDD) i broj DDD na 1000 stanovnika na dan (DDD/1000/dan). Indeks propisivanja generičkih lijekova prema originalnim
lijekovima u Gradu Zagrebu je 1,20 (249/208DDD/1000/dan), dok u Hrvatskoj iznosi 1,65 (249/151DDD/1000/dan). Značajnost
razlike u potrošnji generika između Zagreba i Republike Hrvatske utvrđena je 2-testom, čime je utvrđeno da je p=0,021. Najveće razlike su u najpropisivanijim skupinama: ACE inhibitori-C09, čiji je indeks generički/originalni lijekovi u Zagrebu 1,38, a
u Republici Hrvatskoj 2,02, te u skupini hipolipemika-C10, gdje je indeks generički lijekovi/originalni lijekovi u Zagrebu 0,96, a
u Republici Hrvatskoj 1,34. Nepostojanje jedinstvenih nacionalnih smjernica te značajno veći utjecaj marketinga farmaceutske
industrije u Gradu Zagrebu ima za rezultat značajno veće propisivanje originalnih lijekova što značajno poskupljuje troškove za
lijekove. Potrebno je donijeti mjere na razini države za stimuliranje propisivanja generičkih lijekova.
Ključne riječi: izvanbolnička potrošnja, kardiovaskularni lijekovi, ATK/DDD klasifikacija, generički lijekovi, Zagreb, Hrvatska
Adresa za dopisivanje:
Danijela Štimac, dr. med.
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“,
Mirogojska cesta 16
10000 Zagreb, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
UVOD
Troškovi za lijekove u sve većem postotku opterećuju ionako nedovoljna financijska sredstva za zdravstvenu zaštitu na što ima poseban utjecaj uvođenje
novih, skupljih lijekova.
Za zdravstvo je od posebnog značenja praćenje prirodnog pada stanovništva i starenje stanovništva, a
kao posljedica produljenja očekivanoga trajanja života, postupnoga pada ili stagnacije stope smrtnosti
ili pada nataliteta i fertiliteta (1).
Osim činjenice da se životni vijek produljio treba
uzeti u obzir da je udio kroničnih nezaraznih bolesti sve dominantniji u troškovima farmakoterapije.
Procjenjuje se da troškovi liječenja kroničnih nezaraznih bolesti čine oko 78% svih troškova zdravstvene
skrbi (2).
U današnje doba rastućih troškova zdravstvenog
sustava i ograničenih financijskih sredstava, usklađivanje izdataka i štednje postaje okosnica odlučivanja. Ekonomska analiza dobiva stoga sve veće
značenje, a popularnost ekonomske analize pred
drugim oblicima analiza podupire i specifičnost tržišta zdravstvenih usluga (3). Racionalna farmakoterapija podrazumijeva pravi lijek u pravoj dozi, za
određenoga pacijenta, tijekom određenoga razdoblja i uz najniži trošak za pojedinca i zajednicu (4,5).
Cilj racionalne farmakoterapije mora biti optimalna
skrb pacijenta, a ekonomski teret liječenja samo je jedan u nizu elemenata koji sudjeluju u izboru terapije
(6). Kako bi podaci o potrošnji lijekova bili standardizirani i usporedivi s drugim sredinama, potrošnja
lijekova prati se primjenom metodologije ATK/
DDD Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Prema toj klasifikaciji lijekovi su podijeleni u 14 glavnih
skupina (7).
383
D. Štimac, I. Štambuk. Farmakoekonomski pokazatelji potrošnje lijekova u Republici Hrvatskoj
i Gradu Zagrebu u 2008. godini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 383-390
Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba od 2001.
prati izvanbolničku potrošnju lijekova s režimom
izdavanja na recept primjenjujući metodologiju
ATK DDD Svjetske zdravstvene organizacije. Sukladno nacionalnim propisima Agencija za lijekove i
medicinske proizvode izradila je izvješća o prometu
gotovih lijekova u Republici Hrvatskoj (8).
U promatranom razdoblju od 2002. do 2007. godine
broj generičkih lijekova koji su sudjelovali u prometu u Republici Hrvatskoj smanjio se sa 60,2% na
28,1%. U 2004. ukupan broj lijekova koji je sudjelovao u prometu bio je 1246, od toga 732 generičkih,
a u 2007. ukupan broj lijekova koji je sudjelovao u
prometu bio je 3177, od čega 895 generičkih.
Udio kardiovaskularnih lijekova u ukupnoj potrošnji lijekova u Republici Hrvatskoj 2004.-2007.
pokazuje trendove rasta i opadanja (9). Udio kardiovaskularnih lijekova u ukupnoj izvanbolničkoj
potrošnji lijekova u Gradu Zagrebu od 2005. bilježi
kontinuirani rast (10) i na svjetskoj razini je u 2006.
godini potrošnja lijekova porasla za 6%-7%, a u
2007. za dodatnih 5%-6%. Trend porasta izdataka za
lijekove u velikoj je mjeri uzrokovan većim propisivanjem novih lijekova koji su u pravilu skuplji (11).
Cilj ovoga rada je utvrditi distribuciju izvanbolničke potrošnje generičkih kardiovaskularnih lijekova
u Gradu Zagrebu u usporedbi s potrošnjom generičkih kardiovaskularnih lijekova u Hrvatskoj, u
2008. godini.
Broj DDD/1000/dan za Grad Zagreb izračunat je
za svaki pojedinačni lijek prema zaštićenom imenu.
Odnos troškova za generičke lijekove i troškova za
originalne lijekove koristit će se kao drugi indikator za praćenje potrošnje lijekova. Odnos troškova
za generičke kardiovaskularne lijekove i troškova
za originalne kardiovaskularne lijekove izračunat je
prema formuli:
troškovi generičkog
proizvoda (kn) x 100
Generički lijekovi% = ----------------------------------ukupni troškovi
proizvoda (kn)
troškovi generičkog proizvoda
prema DDD/1000/dan x100
Generički lijekovi% = ----------------------------------ukupni troškovi proizvoda
DDD/1000/dan
Prema preporuci SZO (EURO-MED-STAT Group),
potrošnja lijekova može se smatrati racionalnom
ako se odnos troškova za generičke lijekove i troškova za originalne lijekove kreće oko 80% u korist
generičkih lijekova (12).
REZULTATI
Farmakoekonomski rezultati za Grad Zagreb i Republiku Hrvatsku prikazani su u tablici 1 i tablici 2.
METODE
Podaci o financijskim pokazateljima (iznos u kunama) kao i podaci o broju pakovanja dobiveni su od
Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje. Na
temelju podataka o farmaceutskom obliku i jačini lijeka te ukupnom broju izdatih pakovanja izračunat
je broj definiranih dnevnih doza. Broj DDD/1000
stanovnika/dan koristit će se kao standardna stopa
za praćenje potrošnje lijekova.
Broj DDD/1000 stanovnika/dan izračunat je prema
formuli:
broj DDD x 1000
DDD/1000/dan = -------------------------------------broj stanovnika x promatrano
vremensko razdoblje
pri čemu je broj stanovnika = broj stanovnika Grada Zagreba prema popisu iz 2001. odnosno broj stanovnika Republike Hrvatske prema popisu iz 2001.
Promatrano je razdoblje od jedne godine (365 dana).
384
Odnos potrošnje prema pokazatelju DDD/1000/
dan za Grad Zagreb i Republiku Hrvatsku testiran
je 2-testom čime je utvrđeno da je razlika statistički
značajna (p=0,021).
Za sve lijekove ATK skupine C (osim atenolola prema oba pokazatelja te lizinoprila prema DDD/1000/
dan) koji u prometu sudjeluju i kao izvorni i kao
generički lijek prema dobivenim podacima (tablica
3) udio generičkih lijekova u prometu u Republici
Hrvatskoj veći je od udjela u Gradu Zagrebu.
RASPRAVA
Prema rezultatima dobivenim ovim ispitivanjem
utvrđeno je da se potrošnja generičkih lijekova u
Gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj razlikuje.
Razlika se odnosi na pokazatelj broja DDD/1000/
dan i na financijski pokazatelj, pri čemu se prema
D. Štimac, I. Štambuk. Farmakoekonomski pokazatelji potrošnje lijekova u Republici Hrvatskoj
i Gradu Zagrebu u 2008. godini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 383-390
Tablica 1
Izvanbolnička potrošnja kardiovaskularnih lijekova skupine C u Gradu Zagrebu iskazana prema financijskim
pokazateljima (iznos u kunama) i brojem DDD/1000/dan
ATK šifra
Generički
lijekovi (kn)
Originalni
lijekovi (kn)
Ukupno (kn)
Udio generike
%, financijski
pokazatelji
Generički
Originalni
lijekovi
lijekovi
DDD/1000/dan DDD/1000/dan
Ukupno
DDD/1000/
dan
Udio generike
%, DDD/1000/
dan
C01
606.090,00
1.801.596,00
2.407.686,00
25,17
8,945
18,300
27,245
32,83
C02
1.403.213,00
676.532,00
2.097.745,00
67,47
5,606
1,619
7,225
77,59
C03
1.102.926,00
733.372,00
1.836.300,00
60,06
30,878
8,470
39,348
78,47
C05
7.422,00
/
7.422,00
100,00
0,000
/
0,000
/
C07
2.747.153,00
3.254.631,00
6.001.784,00
45,77
21,511
13,651
35,162
61,17
C08
3.803.378,00
5.793.692,00
9.597.070,00
39,63
42,575
53,585
96,160
44,27
C09
10.498.813,00
8.996.913,00
19.495.726,00
50,64
88,257
64,091
152,348
57,93
C10
6.567.347,00
6.649.166,00
13.216.513,00
49,69
48,970
50,010
98,980
49,47
26.736.342,00
27.905.902,00
54.642.244,00
48,92
248,706
207,759
456,465
54,48
Ukupno
Tablica 2
Potrošnja kardiovaskularnih lijekova skupine C u Republici Hrvatskoj, iskazana prema financijskim
pokazateljima (iznos u kunama) i brojem DDD/1000/dan
Originalni
Udio generike
%, financijski
pokazatelji
Generički
Originalni
Ukupno
lijekovi,
lijekovi
DDD/1000/dan
DDD/1000/dan DDD/1000/dan
Udio Generike
%, DDD/1000/
dan
ATK šifra
Generički
lijekovi (kn)
lijekovi (kn)
C01
16.755.599,49
33.562.415,70
50.318.015,19
33,29
11,152
14,952
26,106
47,21
C02
29.103.990,15
10.486.888,94
39.590.879,09
73,51
5,193
1,362
6,555
79,22
C03
27.713.254,50
9.606.210,79
37.319.465,29
74,25
38,086
7,673
42,759
89,07
Ukupno (kn)
C05
0,00
0,00
0,00
/
/
/
/
/
C07
58.705.936,08
48.906.595,16
107.612.531,20
54,55
18,077
9,571
27,648
65,38
C08
78.867.314,77
102.870.324,10
181.737.638,90
43,39
39,504
40,168
79,672
49,58
C09
246.331.310,68
115.768.276,29
362.099.586,80
68,02
93,651
46,054
139,705
67,03
C10
129.599.766,70
86.647.844,23
216.247.610,90
59,93
43,263
31,585
74,848
57,80
Ukupno
587.077.172,37
407.848.555,21
994.925.727,37
59,00
248,926
151,367
397,293
62,66
oba parametra u Gradu Zagrebu propisuje manje
generičkih lijekova nego u Republici Hrvatskoj.
Kardiovaskularni lijekovi skupine C za koje su liječnici imali izbor propisivanja generike ili originalnog
lijeka navedeni su u tablici 3. Unutar podskupine
C01 moglo se odlučivati o propisivanju generičkog
ili originalnog lijeka za propafenon, amiodaron i
izosorbidmononitrat. Prema rezultatima (tablica
3) udio generičkih lijekova u prometu za propafenon kako prema financijskim pokazateljima tako i
prema DDD/1000/dan manji je u Gradu Zagrebu.
Prema financijskim pokazateljima udio je manji za
1,82%, a prema DDD/1000/dan za 1,57%. Nešto
veću razliku u propisivanju pokazuju podaci za izosorbid mononitrat. Prema financijskim pokazateljima 5% manje generičkog lijeka se propisuje u Gra-
du Zagrebu, a prema DDD/1000/dan 6,45% manje.
Najveća razlika u propisivanju unutar podskupine
C01 pokazala se za amiodaron i iznosi prema financijskim pokazateljima 7%, a prema DDD/1000/dan
6,71%, u korist originalnog lijeka.
Indikacija za propisivanje nitrata su profilaksa angine pektoris i liječenje srčanog zatajenja (13). Za
stabilnu anginu pektoris terapija izbora su blokatori
beta-adrenergičkih receptora, a nitrati se primjenjuju tek kao drugi ili treći lijek. Nitrati imaju mjesto
u liječenju akutnog zatajivanja srca te u liječenju
plućnog edema (13,14). Međutim, svi nitrati dovode do tolerancije te je njihova dugotrajna i učestala
primjena pogrešna (15).
385
D. Štimac, I. Štambuk. Farmakoekonomski pokazatelji potrošnje lijekova u Republici Hrvatskoj
i Gradu Zagrebu u 2008. godini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 383-390
Tablica 3
Usporedba izvanbolničke potrošnje generičkih kardiovaskularnih lijekova u Gradu Zagrebu i u Republici Hrvatskoj u
2008. godini
Generika (%),
Grad Zagreb,
financijski pokazatelji
Generika (%),
Hrvatska,
financijski pokazatelji
Generika (%), Grad
Zagreb, DDD/1000/dan
pokazatelji
Generika (%), Hrvatska,
DDD/1000/dan
pokazatelji
ATK podskupina
Naziv lijeka
C01
Propafenon
0,38
2,2
0,38
1,95
C01
Amiodaron
14
21
14,10
20,81
C01
Izosorbidmononitrat
34
39
37,52
43,97
C03
Indapamid
13,33
24,5
14,32
24,12
C07
Atenolol
99,91
99,82
99,87
99,75
C07
Bisoprolol
7,82
12,8
12,44
18,08
C07
Nebivolol
7
12
8,38
11,78
C08
Amlodipin
67
71
63,79
71,74
C09
Lizinopril
92,18
93,9
95,14
93,57
C09
Ramipril
16,8
28,9
17,45
29,35
C09
Lizinopril +HCTZ*
90,25
92,3
91,15
93,00
C09
Ramipril+HCTZ*
8,28
14,4
8,64
14,02
C09
Losartan
64,97
91,7
86,40
91,63
C09
Losartan+HCTZ*
62,82
88,2
81,82
86,20
C10
Simvastatin
37,05
53,2
32,74
53,2
C10
Atorvastatin
69,45
79
68,93
79
*HCTZ = hidroklorotiazid
Propafenon pripada skupini antiaritmika, čija je indikacija liječenje supraventrikularnih poremećaja
ritma. Propafenon također ima brojne nuspojave,
od kojih su najteže pogoršanje srčanog zatajivanja
te proaritmički učinak(13,16-18).
Iako aritmci imaju mjesto u terapiji nužno ih je
davati s oprezom, propafenon koji je prema financijskim pokazateljima najpropisivaniji lijek u Hrvatskoj u podskupini C01, ne savjetuje se rabiti u
dugotrajnom liječenju, posebice u bolesnika s koronarnom bolešću (4).
Unutar podskupine C02 na Listi lijekova Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje nalazili su se
ili generički ili originalni lijekovi.
Za doksazosin, koji ima najveći udio u potrošnji u
podskupini C02 u Gradu Zagrebu i u Republici Hrvatskoj, a kao blokator alfa-adrenergičkih receptora
pripada skupini antihipertenziva, očekuje se pad
potrošnje budući da se danas taj lijek primjenjuje
samo bolesnicima s benignom hiperplazijom prostate zbog relaksirajućeg učinka na glatke mišiće
prostate (13,19,20).
Unutar podskupine C03 moglo se odlučivati između generičkog ili originalnog indapamida. Prema
dobivenim rezultatima udio generičkih lijekova u
prometu u Gradu Zagrebu manji je za 13,38%, a
386
prema DDD/1000/dan za 9,8%.
Potrošnja furosemida, koji je prema financijskim
pokazateljima u Hrvatskoj napropisivaniji lijek u
podskupini C03 i primjenjuje se prvenstveno u terapiji svih vrsta edema (4,13,21), smanjuje se, također
i potrošnja klortalidona koje se primjenjuje kao antihipertenziv (4,13,22), dok potrošnja indapamida
koji se primjenjuje kod blage i umjerene hipertenzije raste (4,15,25).
Indapamid, koji je prema financijskim pokazateljima u Gradu Zagrebu najpropisivaniji lijek u podskupini C03, ima izvjesne prednosti pred klortalidonom, ali i višu cijenu te racionalnost propisivanja
može biti upitna.
Iako diuretici, primijenjeni u terapiji hipertenzije
imaju samo simptomatski učinak te ne smanjuju
smrtnost, još se zbog niske cijene u terapiji hipertenzije primjenjuju kao lijekovi prvog izbora osobito u
starijih pacijenata i u umjerenim, nekompliciranim
hipertenzijama (13,24).
U podskupini C05, heparin kao jedini predstavnik
nalazi se na Osnovnoj listi Hrvatskoga zavoda za
zdravstvene osiguranje kao generički lijek.
Unutar podskupine C07 za atenolol, bisoprolol i
nebivolol liječnici su mogli propisivati generički ili
D. Štimac, I. Štambuk. Farmakoekonomski pokazatelji potrošnje lijekova u Republici Hrvatskoj
i Gradu Zagrebu u 2008. godini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 383-390
originalni lijek. Prema rezultatima (tablica 3) udio
generičkog bisoprolola i generičkog nebivolola manji je u Gradu Zagrebu prema financijskim pokazateljima i prema DDD/1000/dan. Prema financijskim
pokazateljima udio generičkog bisoprolola manji je
u Gradu Zagrebu za 4,98%, a prema DDD/1000/
dan za 5,64%. Prema financijskim pokazateljima
udio generičkih lijekova za nebivolol manji je za
5% u Gradu Zagrebu, a prema DDD/1000/dan za
3,42%. Jedino generički atenolol unutar podskupine
C07 sudjeluje u prometu u Gradu Zagrebu sa 0,09%
više prema financijskim pokazateljima, a 0,12 % prema DDD/1000/dan.
Atenolol i bisoprolol koji prema financijskim pokazateljima pokazuje najveću potrošnju u Gradu Zagrebu i u Republici Hrvatskoj unutar C07 podskupine selektivni su blokatori 1-adrenergičkih receptora
te uz stanovite farmakokinetičke razlike pokazuju
vrlo sličan učinak (13). Unutar terapijske podskupine selektivnih beta-blokatora nije opravdano propisivanje skupljeg lijeka jer za to nema dovoljno stručnih ni znanstvenih dokaza (13,25,26).
Unutar podskupine C08 mogućnost propisivanja
generičkog ili originalnog lijeka imao je amlodipin.
Za amlodipin udio generičkih lijekova u Gradu Zagrebu, iskazano prema financijskim pokazateljima
kao i prema pokazateljima DDD/1000/dan, manji
je od udjela generičkih lijekova u Hrvatskoj.
Udio generičkog amlodipina u Gradu Zagrebu je
prema financijskim pokazateljima manji za 4%, a
prema DDD/1000/dan za 7,95%. Amlodipin koji
prema financijskim pokazateljima ima najveću potrošnju u Gradu Zagrebu i u Republici Hrvatskoj u
podskupini C08, i lacidipin, imaju zbog dugotrajnosti djelovanja te mogućnosti adaptacije baroreceptora znatnih prednosti pred kratkodjelujućim
nifedipinom, koji se zbog refleksne tahikardije koju
izaziva ne preporučuje više u hipertenzivnim krizama (13). Lacidipin je pak znatno skuplji lijek od
amlodipina te potrošnja lacidipina raste znatno
brže od amlodipina, dok se potrošnja nifedipina
smanjuje.
Budući da ta tri lijeka pripadaju istoj terapijskoj
skupini te imaju vrlo slične ili jednake učinke, češće
propisivanje najskupljega lijeka nema uporišta u
stručnim i znanstvenim spoznajama (13,27,28). Prema europskim smjernicama (29), lijekovi podskupine C08 smatraju se učinkovitijima od diuretika i od
alfa-blokatora u prevenciji razvoja ateroskleroze te
se stoga preporučuju u liječenju angine pektoris i
ateroskleroze karotida.
Najveći broj lijekova za koje se moglo odlučivati o
propisivanju generičkog ili originalnog lijeka bio
je unutar podskupine C09. Za ramipril, lizinopril
+ hidroklorotiazid, ramipril + hidroklorotiazid, losartan, losartan + hidroklorotiazid udio generičkih
lijekova u Gradu Zagrebu iskazano prema financijskim pokazateljima kao i prema DDD/1000/dan,
manji je od udjela generičkih lijekova u Hrvatskoj.
Iznimka je lizinopril koji prema DDD/1000/dan
ima veći udio generičkih lijekova u Gradu Zagrebu za 1,57%. Kombinacija lizinoprila i hidroklorotiazida pokazuje vrlo malu razliku u propisivanju
generičkih lijekova u Gradu Zagrebu u odnosu na
propisivanje u Hrvatskoj. Udio generičkih lijekova
u prometu u Gradu Zagrebu manji je za 2,05% prema financijskim pokazateljima, a za 1,85% prema
DDD/1000/dan. Najveća razlika u propisivanju
generičkog i originalnog lijeka pokazala se pri propisivanju losartana te kombinacije losartana i hidroklorotiazida. Udio generičkog losartana manji je u
Gradu Zagrebu prema financijskim pokazateljima
za 26,73%, a prema DDD/1000/dan za 5,23%. Generička kombinacija losartana i hidriklorotiazida u
prometu u Gradu Zagrebu sudjelovala je sa 19,38%
manje prema financijskim pokazateljima, a prema
DDD/1000/dan sa 4,38% manje. Najmanji udio generičkih lijekova pokazuju ramipril i kombinacija
ramiprila i hidroklorotiazida.
Skupina ACE-inhibitora danas je prvi izbor u liječenju kronične srčane dekompenzacije te u liječenju
hipertenzije, poglavito u dijabetičara (13,30). Unutar
skupine čistih ACE-inhibitora, klinički učinak pojedinih lijekova sličan je ili isti, a zbog najniže cijene
SZO je na Listu esencijalnih lijekova iz te skupine
uvrstila enalapril (31), koji ipak nije najčešće propisivan lijek, iako skuplji lijekovi te skupine to jesu.
Potrošnja antagonista angiotenzina II također je
velika. Ti lijekovi imaju nešto manje nuspojava te
pokazuju bolji učinak od ACE-inhibitora samo u dijabetičkoj nefropatiji (13), to su lijekovi visoke cijene
te je iz tog razloga Hrvatski zavod za zdravstveno
osiguranje (HZZO) na Osnovnoj listi lijekova ograničio njihovu primjenu samo za bolesnike koji ne
podnose ACE-inhibitore, prema preporuci specijalista internista.
Postavlja se pitanje opravdanosti propisivanja skupljih lijekova uvjetovanih stvarnim potrebama bolesnika u slučajevima kada postoje jednako učinkoviti jeftiniji lijekovi, i suprotno smjernicama HZZO-a.
Unutar podskupine C10 simvastatin i atorvastatin imali su mogućnost propisivanja generičkog
i originalnog lijeka. Za simvastatin i atorvastatin
udio generičkih lijekova u Gradu Zagrebu iskaza387
D. Štimac, I. Štambuk. Farmakoekonomski pokazatelji potrošnje lijekova u Republici Hrvatskoj
i Gradu Zagrebu u 2008. godini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 383-390
no prema financijskim pokazateljima kao i prema
DDD/1000/dan manji je od udjela generičkih lijekova u Hrvatskoj. Udio generičkog simvastatina
manji je u Gradu Zagrebu za 16,15% prema financijskim pokazateljima, a prema DDD/1000/dan za
20,46%, dok je udio generičkog atorvastatina manji
za 9,55% odnosno 10,07%.
Statini su lijekovi dokazane učinkovitosti u snižavanju povišenih vrijednosti serumskih lipida, posebice kolesterola, povoljna učinka na smanjenje
morbiditeta i mortaliteta od kardiovaskularnih
komplikacija (13). Zbog svoje učinkovitosti ti se
lijekovi nalaze i na esencijalnoj listi lijekova (31),
uz ista ograničenja propisivanja koja su navedena
u Listi lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje.
Zbog vrlo visoke cijene propisivanje simvastatina,
lovastatina, paravastatina, fluvastatina i atorvastatina indicirano je u sekundarnoj prevenciji bolesnika koji su preboljeli infarkt miokarda, tranzitornu
ishemijsku ataku, ili imaju ultrazvučno dokazan
plak na karotidi, ili ultrazvučno dokazanu perifernu
arterijsku okluzivnu bolest ili boluju od koronarne
bolesti dokazane koronarografijom ili testom opterećenja te bolesnika koji boluju od šećerne bolesti uz
vrijednosti ukupnog kolesterola iznad 5 mmol/L.
U primarnoj prevenciji u bolesnika kojem je nakon
tromjesečnog pridržavanja dijete vrijednost ukupnog kolesterola iznad 7 mmol/L i to u dva laboratorijska nalaza s razmakom od tri mjeseca. Primarna
i sekundarna prevencija može započeti u bolesnika
mlađih od 70 godina. Za originalni lijek atorvastatin
uz ista ograničenja u propisivanju određen je i iznos
doplate u kunama za originalno pakovanje.
Potrošnja atorvastatina i u Gradu Zagrebu i u Republici Hrvatskoj, bez obzira na ograničenja u propisivanju, veća je od potrošnje simvastatina, iako među
tim lijekovima nema bitne razlike, a simvastatin
ima nižu cijenu (32) .
ZAKLJUČAK
U 2008. godini najveću izvanbolničku potrošnju
kardiovaskularnih lijekova pokazuju podskupine
C09, C10 i C08. Prema pokazatelju DDD/1000/dan
najveću potrošnju u Gradu Zagrebu imala je podskupina C09, zatim C10, a na trećem mjestu je podskupina C08, dok je u Hrvatskoj na prvom mjestu
po potrošnji podskupina C09, zatim C08, a onda
C10. U podskupini C10 pokazala se najveća razlika
u propisivanju generičkih lijekova u Gradu Zagre388
bu u odnosu na Hrvatsku, gdje je za dva najpropisivanija lijeka, atorvastatin i simvastatin, u prometu
u Hrvatskoj udio generičkih lijekova prema pokazateljima DDD/1000/ dan veći za 10,07%, odnosno
20,46%. Većim propisivanjem generičkih lijekova
potrošnja unutar podskupine C10 znatno je manja
u Hrvatskoj i pala je na treće mjesto, dok u Gradu
Zagrebu zauzima još uvijek drugo mjesto.
Budući da tri navedene podskupine čine u Gradu
Zagrebu 76,12% ukupne potrošnje skupine C prema DDD/1000/dan, a u Hrvatskoj 75,06%, ostaje
veliki prostor za uvođenje generičkih lijekova jer je
upravo u tim podskupina najmanja zastupljenost
generičkih lijekova. Osim toga je potrebno poduzeti
konkretnije mjere sa ciljem većeg propisivanja generičkih lijekova kao i ciljane edukacije o kvaliteti,
sigurnosti primjene i učinkovitosti generičkih lijekova.
LITERATURA
1. Nacionalna strategija razvitka zdravstva 2006 2011. NN br. 72/06.
2. Štimac D, Čulig J, Vukušić I. Izvanbolnička potrošnja lijekova u Gradu Zagrebu u 2005. godini. Hrvatski časopis za javno zdravstvo 2006; 8: Dostupno na URL
adresi: http//www.hcjz.hr. Datum pristupa informaciji:
25. listopada 2010.
3. Drummond MF, Sculpher MJ, Torrance GW, O
Brien BJ, Stoddart GL. Methods for the economic evaluation of health care programme. Third edition. Oxford:
Oxford University Press, 2005.
4. Štimac D. Odnos izvanbolničke potrošnje lijekova
u Gradu Zagrebu od 2001.-2005. godine i regulatornih
mjera (disertacija). Zagreb: Medicinski fakultet, 2008.
5. Kampmann JP. Rational Pharmacoterapy: Contents and Scope. Perspectives and achievements with
Rational Pharmacotherapy. Dostupno na URL adresi:
http://irf.dk/dk/temasektion/perspectives_and-achievements_ with rational_ pharma.htm. Datum pristupa
informaciji: 25. listopada 2010.
6. Larsen TH. Drug Industry and Rational Pharmacotherapy. Perspectives and achievements with Rational
Pharmacotherapy. Dostupno na URL adresi: http://irf.
dk/dk/temasektion/perspectives_and-achievements_
with rational_ pharma.htm. Datum pristupa informaciji:
25. listopada 2010.
7. WHO Drug Collaborating Centre for Drug Statistics Methodology. About ATC/DDD system. Dostupno
na URL adresi: URL:http://www.whocc.no/atcddd/.
Datum pristupa informaciji: 26. listopada 2010.
8. Pravilnik o vrsti podataka te načinu izrade izvješća o prometu gotovih lijekova. NN br. 29/05.
D. Štimac, I. Štambuk. Farmakoekonomski pokazatelji potrošnje lijekova u Republici Hrvatskoj
i Gradu Zagrebu u 2008. godini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 383-390
9. Agencija za lijekove i medicinske proizvode. Dostupno na URL adresi: http//www.almp.hr/. Datum
pristupa informaciji: 25. listopada 2010.
22. Neff KM, Nawarskas JJ. Hydrochlorotiazide versus chlorthalidone in the management of hypertension.
Cardiol Rev 2010; 18: 51-6.
10. Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“:
Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena djelatnost
u Gradu Zagrebu u 2008. Zagreb: Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, 2009.
23. Kobalava ZD, Kotovskaya YV, Villevalde SV, Moiseev VS. Treating hypertension by rational use of diuretics: result of the Russian ARGUS-2 Study. Curr Med Res
Opin 2009; 25: 2229-37.
11. Štimac D, Čulig J, Vukušić I, Šostar Z, Tomić S,
Bucalić M. Obilježja izvanbolničke potrošnje šest glavnih
ATK skupina lijekova u Republici Hrvatskoj, Gradu Zagrebu i županijama Republike Hrvatske. Coll Antropol
2009; 33: 1197-1204.
24. Wargo KA, Banta WM. A comprehensive review
of the loop diuretics: should furosemide be first line? Ann
Pharmacother 2009; 43: 1836-47.
12. WHO Euromedstat. European Library of Pharmaceutical Indicators. Utilization and price indicators. Dostupno na URL adresi: http://www.euromedstat.cnr.it/
indicators/indicators.asp/. Datum pristupa informaciji:
25. listopada 2010.
13. Vrhovac B. Farmakoterapijski priručnik. V izdanje. Zagreb: Medicinska naklada, 2007.
14. Martsevich Slu, Semenova IuE, Alimova EV i sur.
Selection of therapy with nitrates in patients with stable
effort angina: result of comparative study of common isosorbide dinitrate and long acting preparation of isosorbide-5-mononitrate. Kardiologiia 2005; 45: 42-5.
15. Shimada K, Sunajama S, Nakazoto K i sur. Efficacy
and safety of controlled-release isosorbide-5-mononotrate in Japanese patients with stable effort angina pectoris.
Int Heart J 2006; 47: 695-705.
16. Beck OA, Hochrein H. Indications and risk of antiarrhythmia treatment with propafenone. Dtsch Med Wochenschr 1978; 103: 1261-5.
17. Beck OA, Abdulla S, Hochrein H. Retardation
of the excitation conducting by propaphenone. Duration and dosage effect relation after oral administration.
MMW Munch Med Wochenschr 1975; 117: 1369-72.
18. Garcia A. Adverse effect of propafenone after
long-term therapy with the addition of citalopram. Am J
Geriatr Pharmacother 2008; 6: 96-9.
19. Os I, Stokkle HP. Doxazosin GITS compared with
doxazosin standard and placebo in patient with mild hipertension. Blood Press 1999; 8: 184-91.
20. Grzeszczak W. Cardura XL-a unique drug formulation-doxazosine administered in a slow-release form
(doxazosine GITS). Przegl Lek 2000; 57: 643-54.
21. Fadel S, Karmali R, Cogan E. Safety of furosemide administration in an elderly woman recovered from
thiazide-induced hyponatremia. Eur J Intern Med 2009;
20: 30-4.
25. Neutel JM, Smith DH, Ram CV, Lefkowitz MP,
Kazempour MK, Weber MA. Comparison of bisoprolol
with atenolol for systemic hypertension in four groups
(young, old, black and nonblack) using ambulatory blood
pressure monitoring. Am J Cardiol 1993; 72: 41-6.
26. Dixon MS, Thomas P, Sheridan DJ. A randomised
double-blind study of bisoprolol versus atenolol in mild
to moderate essential hypertension. Eur J Clin Pharmacol
1990; 38: 21-4.
27. Runlin G, Junren Z, Gouzhang L, Weizhong Z,
Tingjie Z, Ningling S, Landen H. Efficacy and safety of
nipedipine GITS in Assian with hypertension: results of
a post-marketing surveillance study in China. Clin Drug
Invest 2007; 27: 565-72.
28. MC Cormac PL, Wastaff AJ. Lacidipine: a review
of its use in the management of hypertension, Drugs
2003; 63: 2327-56.
29. Smjernice za dijagnosticiranje i liječenje arterijske hipertenzije. Povjerenstvo za dijagnostiku i liječenje
hipertenzije Europskog kardiološkog društva. Hrvatsko
izdanje. Zagreb: Hrvatsko kardiološko društvo, 2007.
30. Smjernice za dijagnostiku i liječenje kroničnog zatajivanja srca. Povjerenstvo za dijagnostiku i liječenje kroničnog zatajivanja srca Europskog kardiološkog društva.
Hrvatsko izdanje. Zagreb: Hrvatsko kardiološko društvo,
2006.
31. Essential Medicines. WHO Model List (revised
March 2005) Explanatory Notes. 14th edition March.
2005. Dostupno na URL adresi: http//www.who.int/
medicines/publications/essentialmedicines/en/. Datum
pristupa informaciji: 25. listopada 2010.
32. Štimac D, Čulig J, John V. Statin prescribing in the
City of Zagreb (2001-2006) and their role in secondary
prevention of cardiovascular events. Acta Med Croatica
2009; 63: 173-77.
33. Odluka o utvrđivanju Osnovne liste lijekova
Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje. NN br.
132/07.
34. Odluka o utvrđivanju Dopunske liste lijekova Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje. NN 132/07.
389
D. Štimac, I. Štambuk. Farmakoekonomski pokazatelji potrošnje lijekova u Republici Hrvatskoj
i Gradu Zagrebu u 2008. godini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 383-390
SUMMARY
PHARMACOECONOMIC INDICATORS OF CARDIOVASCULAR DRUG UTILIZATION
IN THE REPUBLIC OF CROATIA AND CITY OF ZAGREB IN 2008
D. ŠTIMAC1,2 and I. ŠTAMBUK3
1
Zagreb Institute of Public Health,2School of Medicine, University of Zagreb and
3
Jadran Galenski laboratorij d.d., Zagreb, Croatia
Background: In comparison with original drugs, generic drugs have the same efficacy but considerably lower price and should
therefore be preferred to original drugs on prescribing. The aim of the present study was to assess outpatient utilization and
rationality of cardiovascular drug prescribing in the City of Zagreb and Republic of Croatia based on the generic to original drug
prescribing ratio.
Methods: Data on the financial indicators and number of cardiovascular drug packages issued in 2008 were obtained from the
Croatian Institute of Health Insurance. These data were used to calculate the number of defined daily doses (DDD) and number
of DDD per 1000 inhabitants per day (DDD/1000/day). The index of generic/original drug utilization was determined for Zagreb
and Croatia as a measure for assessment of prescribing rationality; the significance of difference was determined by χ2-test.
Results: The rate of prescribing original cardiovascular drugs was significantly higher in Zagreb as compared with Croatia as
a whole. The index of prescribing generic versus original drugs was 1.20 (249/208 DDD/1000/day) in Zagreb and 1.65 (249/151
DDD/1000/day) in Croatia. Difference in the utilization of generic drugs between Zagreb and Croatia as determined by χ2-test (the
level of statistical significance was set at P<0.05) was statistically significant (P=0.021). The highest differences were recorded
in the most widely prescribed drug groups, i.e. ACE inhibitors with the generic/original drug index of 1.38 in Zagreb and 2.02 in
Croatia; and hypolipemics with the generic/original drug index of 0.96 in Zagreb and 1.34 in Croatia. According to financial indicators, the generic/original drug index was 1.44 in Croatia and only 0.96 in Zagreb.
Conclusion: The significantly greater influence of pharmaceutical industry marketing in Zagreb entailed the significantly higher
rate of original drug prescribing, which is associated with considerably greater drug expenses. Measures to stimulate prescribing
generic drugs should be launched at the national level.
Key words: outpatient, utilization, cardiovascular drugs, ATC/DDD classification, generic drugs, Zagreb, Croatia
390
Acta Med Croatica, 64 (2010) 391-395
Izvorni rad
OČUVANJE RADNE SPOSOBNOSTI BOLNIČKIH ZDRAVSTVENIH
DJELATNIKA
BOJANA KNEŽEVIĆ, RAJNA GOLUBIĆ1, LJILJANA BELOŠEVIĆ2,
MILAN MILOŠEVIĆ1 i JADRANKA MUSTAJBEGOVIĆ1
Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, 1Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar, Medicinski
fakultet u Zagrebu i 2Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
Cilj rada bio je istražiti vrijednosti pokazatelja radne sposobnosti (Work Ability Index -WAI) kod bolničkih zdravstvenih djelatnika
i analizirati čimbenike koji mogu utjecati na radnu sposobnost. U istraživanju je sudjelovalo 1856 zdravstvenih djelatnika zaposlenih u zagrebačkim bolnicama. Korišteni su upitnici za određivanje pokazatelja radne sposobnosti i stresora na radnom mjestu
bolničkih zdravstvenih djelatnika. Prosječni pokazatelj radne sposobnosti (WAI) svih ispitanika je 38,68±6,28 što ukazuje na vrlo
dobru radnu sposobnost. Analizirajući kategorije WAI-a (loš, dobar, vrlo dobar, izvrstan), vidljivo je da mali broj djelatnika ima
loš WAI. Između liječnika i medicinskih sestara dobivena je značajna razlika u učestalosti pojedinih kategorija. Iako su liječnici
značajnije stariji od medicinskih sestara, u liječnika je pokazatelj radne sposobnosti češće izvrstan, a u medicinskih sestara dobar i vrlo dobar. Dobivena je značajna razlika između pojedinih dobnih skupina. Analizom podataka identificirani su spol, dob,
radni staž i stresori na radu kao značajni prediktori pokazatelja radne sposobnosti. Radna sposobnost zdravstvenih djelatnika
značajno je negativno povezana sa svim stresorima. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da zdravstveni djelatnici u zagrebačkim bolnicama imaju prosječno vrlo dobru radnu sposobnost, ali da manji broj djelatnika ima niske vrijednosti pokazatelja radne
sposobnosti. Temeljem rezultata predlažu se preventivne mjere za očuvanje radne sposobnosti.
Ključne riječi: stres na radu, zdravstvena djelatnost, bolnica
Adresa za dopisivanje:
Dr. sc. Bojana Knežević, dr. med.
Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu
10000 Zagreb, Hrvatska;
E-pošta: [email protected]
UVOD
Radna sposobnost je definirana kao sposobnost
radnika za obavljanje svojeg posla, uzevši u obzir
specifične radne zahtjeve, zdravstvenu sposobnost
i psihičke mogućnosti radnika. U ranim 80-tim godinama, finski su znanstvenici definirali pokazatelj
radne sposobnosti, tzv. Indeks radne sposobnosti
(engl. Work Ability Index, WAI) koji se izračunava
pomoću upitnika (1). Indeks radne sposobnosti je
pokazatelj koji govori o sposobnosti za rad u relaciji
sa zahtjevima trenutačnog posla. Što je veća usklađenost zahtjeva sa sposobnostima i mogućnostima
da im se udovolji, to je i indeks radne sposobnosti
veći. Na indeks radne sposobnosti utječu spol, dob,
zdravstveno stanje, vrsta posla te uvjeti i način rada.
Zdravstvena struka s obzirom na visoku odgovornost prema ljudskom životu i zdravlju, ali i izlo-
ženosti specifičnim stresorima poput kemijskih,
bioloških i fizikalnih štetnosti te smjenskom radu
svrstana je u visoko stresne profesije. Produljeno
radno vrijeme, smjenski i noćni rad, odgovornost
pri donošenju odluka, kontakt s oboljelima i njihovim obiteljima i emocionalno iscrpljivanje (engl.
burn-out) u zdravstvenih djelatnika pridonose povećanom morbiditetu od psihičkih smetnji i psihosomatskih bolesti (2-4). Utjecaj stresa na radu na
ljudsko zdravlje i na radnu produktivnost proučava
se dugi niz godina (5-7). Budući da isti stresor različiti ljudi mogu doživjeti na različit način, različitim intenzitetom te različitim predznakom važan je
odnos pojedinca prema svakom od njih. Visoki zahtjevi posla s malom kontrolom u radu smatraju se
visokim radnim stresorom u zdravstvenog osoblja
(8-11). S druge strane, zadovoljstvo na poslu i dobri
međuljudski odnosi mogu imati zaštitno djelovanje
na utjecaje stresa (12,13).
391
B. Knežević, R. Golubić, Lj. Belošević, M. Milošević, J. Mustajbegović. Očuvanje radne sposobnosti
bolničkih zdravstvenih djelatnika
Acta Med Croatica, 64 (2010) 391-395
CILJ
Cilj rada bio je istražiti vrijednosti pokazatelja radne sposobnosti bolničkih zdravstvenih djelatnika i
analizirati čimbenike koji mogu utjecati na radnu
sposobnost.
i radne sposobnosti, dok je u multivarijatnoj analizi
učinjena kontrola po sociodemografskim i profesionalnim parametrima za koje se smatra da utječu na
povezanost stresora i radne sposobnosti. P vrijednost manja od 0,05 smatra se statistički značajnom.
Sve statističke obrade izvedene su statističkim paketom SPSS 14.0.
METODE I ISPITANICI
REZULTATI
U istraživanje je bilo uključeno 2380 ispitanika u
dobi između 18 i 65 godina koji rade na radnom
mjestu zdravstvenih djelatnika (medicinske sestre
i tehničari srednje i više stručne spreme, liječnici i
ostale visoko obrazovane osobe) u kliničkim, općim
i specijalnim bolnicama u Gradu Zagrebu, u razdoblju od 2006. do 2008. godine. Odaziv istraživanju je
bio vrlo dobar, sa stopom odgovora (engl. response
rate) od 78%.
Istraživanje se provodilo anonimno primjenom
Upitnika o stresorima na radnom mjestu bolničkih
zdravstvenih djelatnika (14) i Upitnika za određivanje indeksa radne sposobnosti (engl. Work Ability
Index Questionnaire ) (1).
Indeks radne sposobnosti (WAI) se izražava numerički i izračunava prema uputama Finskog instituta za medicinu rada. Raspon bodova je od 7 do 49.
Veći broj bodova označava bolju radnu sposobnost.
Prema broju bodova WAI je rangiran u četiri kategorije:
Ispitanici (N=1856) dolaze iz 5 zagrebačkih bolnica. Odaziv istraživanju je bio sa stopom odgovora
(engl. response rate) od 78%. Od ukupnog broja ispitanika 1253 (67,5%) su medicinske sestre/tehničari
sa srednjom ili višom školom, 478 (25,8%) su liječnici, 37 (2,0%) ostali medicinski djelatnici visoke školske spreme, a 89 ispitanika (4,7%) nije odgovorilo.
Indeks radne sposobnosti ukupnog uzorka ispitanika je 38,68±6,28 što znači da je prosječna radna sposobnost zdravstvenih djelatnika vrlo dobra. WAI je statistički značajno viši u muškaraca
(M=40,43±5,81) nego u žena (M=38,27±6,32) (χ2 -test,
t=6,15; p<0,001).
Dobivena je statistički značajna razlika između pojedinih dobnih skupina (sl. 1; F=48,312; p < 0,001).
Što su ispitanici mlađi, imaju veći WAI.
• loš (od 7 do 27 bodova)
• dobar (od 28 do 36 bodova)
• vrlo dobar (od 37 do 43 bodova)
• izvrstan (od 44 do 49 bodova)
Statističke metode
Za sve kontinuirane varijable prikazani su osnovni
deskriptivni statistički parametri (aritmetička sredina, standardna devijacija), dok su za kategorijske
varijable izračunati postoci pojedinih vrijednosti.
Analiza normaliteta distribucije kontinuiranih varijabli provedena je Smirnov-Kolmogorovljevim testom i histogramima, te su shodno rezultatima tih
testova, ali i velikom broju ispitanika, sve analize
provedene odgovarajućim parametrijskim testovima. Za ispitivanje predviđanja radne sposobnosti
na osnovi stresora na radnom mjestu te sociodemografskih i profesionalnih obilježja ispitanika korištena je linearna regresijska analiza. U univarijatnoj analizi ispitana je povezanost pojedinih stresora
392
Sl. 1. Pokazatelj radne sposobnosti na ukupnom uzorku prema
dobnim skupinama
Analizirajući kategorije WAI (loš, dobar, vrlo dobar, izvrstan) između liječnika i medicinskih sestara
dobivena je značajna razlika u učestalosti pojedinih
kategorija (χ2=20,77; df=3; p< 0,001). U liječnika pokazatelj radne sposobnosti je češće izvrstan, a kod
medicinskih sestara dobar i vrlo dobar, iako su liječnici statistički značajno stariji od medicinskih sestara (tablica 1.; t=6,49, df=881,8, p< 0,001).
Analizom podataka identificirani su: spol (β = -0,122;
B. Knežević, R. Golubić, Lj. Belošević, M. Milošević, J. Mustajbegović. Očuvanje radne sposobnosti
bolničkih zdravstvenih djelatnika
Acta Med Croatica, 64 (2010) 391-395
p < 0,001), ukupni radni staž (β = -0,334; p < 0,001),
ukupni stresori (p < 0,001) te stresori vezani uz:
organizaciju i financije (β =-0,131; p< 0,001), opasnosti i štetnosti (β =-0,054; p=0,040) i smjenski rad
(β =-0,087; p=0,001), kao značajni prediktori pokazatelja radne sposobnosti.
RASPRAVA
Rezultati našeg istraživanja pokazali su da ispitani
zdravstveni djelatnici u bolnicama u gradu Zagrebu prosječno imaju vrlo dobru radnu sposobnost.
Oko četvrtine ih ima čak izvrsnu radnu sposobnost.
No, važno je istaknuti da je 5,5% medicinskih sestara/tehničara i 4,3% liječnika procijenilo kako ima
lošu radnu sposobnost u relaciji sa zahtjevima posla
(tablica 1), što znači da, prema literaturi (15-16), postoji visoka vjerojatnost da u sljedećih pet godina
napuste svoje radno mjesto, odu ili u mirovinu ili
na drugo radno mjesto, ako se ništa ne poduzme
kako bi im se poboljšalo radne uvjete ili unaprijedilo zdravlje. Nadalje, čak oko četvrtine djelatnika
(29,5% medicinskih sestara i 23,3% liječnika) procjenjuje da je njihova radna sposobnost dobra, ali pokazatelj radne sposobnosti koji je u ovoj kategoriji
upozorava da treba predvidjeti mjere kojima bi se
radna sposobnost poboljšala. Za to su potrebne ili
organizacijske ili individualne mjere kojima bi se
uskladili zahtjevi posla s mogućnostima radnika.
Poslovi koji su profesionalno zahtjevniji, omogućavaju bolje samoostvarenje i napredovanje u struci i
na hijerarhijskoj ljestvici održavaju radnu sposobnost boljom od poslova koji to nisu. Tako liječnici
imaju bolje pokazatelje radne sposobnosti od medicinskih sestara/tehničara, iako su značajnije stariji
od njih.
Tablica 1.
Pokazatelj radne sposobnosti i zdravstveno zanimanje u
bolnici; kontinuirana i kategorijska varijabla
Liječnici
Medicinske
sestre/tehničari
Ukupno
M(±SD)
M(±SD)
M(±SD)
39,74 (±6,14)*
38,34 (±6,32)
38,68(±6,28)
KATEGORIJE WAI:
N (%)
N(%)
N(%)
Loš
22(4,3)
67(5,5) *
89(5,2)
118(23,3)
357(29,5)*
475(27,7)
WAI
WAI
Dobar
Vrlo dobar
208(41,0) *
526(43,5)
734(42,7)
Izvrstan
159(31,4)*
260(21,5)
419(24,4)
Ukupno
507(100)
1210(100)
1717(100)
* p< 0,001 M-aritmetička sredina; SD-standardna devijacija
Rezultati ovog istraživanja pokazali su da je radna sposobnost u zdravstvenih djelatnika značajno
negativno povezana sa svim stresorima (p<0,001), a
posebno s organizacijom i financijama.
U literaturi postoji nedostatak podataka kako i koliko stresori utječu na radnu sposobnost zdravstvenih djelatnika. Provođena su istraživanja pokazatelja radne sposobnosti u medicinskih sestara (17-19),
ali utjecaj stresa nije analiziran na takav način. Pojedina istraživanja analiziraju pokazatelj radne sposobnosti u populaciji radnika u naftnoj industriji
(20), ali za zdravstvene djelatnike nema podataka.
Zdravstveni se djelatnici opisuju kao skupina kod
koje je stres na radu visok, te je očuvanje njihove
radne sposobnosti od posebne važnosti, kako za
njih same, tako i za širu društvenu zajednicu zbog
značenja i osjetljivosti posla koji obavljaju (8,9,2123).
Za djelatnost medicine rada ovo istraživanje je značajno kao osnova za izradu smjernica preventivnih
mjera temeljenih na znanstvenim dokazima. Osobni kapaciteti se mijenjaju starenjem ili razvojem
različitih bolesti, dok zahtjevi posla rastu, tako da
bi za uspostavljanje harmonije bilo važno uzeti u
obzir promjene koje mogu narušiti odnos između
osobnih mogućnost i zahtjeva rada. Svi čimbenici
stresa na radu ne mogu biti otklonjeni, ali važno je
poduzeti preventivne mjere kako bi se smanjilo one
koje je moguće smanjiti (24-27). Temeljem rezultata
predlažu se preventivne mjere za očuvanje radne
sposobnosti zdravstvenih djelatnika na organizacijskoj razini i razini pojedinca. Na razini zdravstvene
organizacije potrebno je osigurati optimalan broj
djelatnika, adekvatna materijalna sredstva za rad i
osobne dohotke, rasterećenje od administrativnog
posla, intenziviranje pozitivne suradnje s javnošću,
posebno s medijima te edukacija medicinskog osoblja o opasnostima i štetnostima rada u zdravstvu
te zaštiti na radu. Od mjera na razini pojedinca za
održavanje radne sposobnosti važni su: redoviti
zdravstveni pregledi, prilagodba radnog vremena
i smjenskog rada osobi, ergonomske mjere, zdravo
starenje, zdrav životni stil, fizička aktivnost, rehabilitacija, planiranje karijere te cijeloživotno učenje.
ZAKLJUČAK
Rezultati našeg istraživanja pokazali su da ispitani
zdravstveni djelatnici u bolnicama u gradu Zagrebu prosječno imaju vrlo dobru radnu sposobnost,
ali da mali broj djelatnika ima loš pokazatelj radne
sposobnosti. Čimbenici koji utječu na radnu sposobnost su spol, dob, radni staž i stresori na radnom
393
B. Knežević, R. Golubić, Lj. Belošević, M. Milošević, J. Mustajbegović. Očuvanje radne sposobnosti
bolničkih zdravstvenih djelatnika
Acta Med Croatica, 64 (2010) 391-395
mjestu. Među najjačim stresorima u zdravstvenih
djelatnika u bolnicama prepoznati su stresori iz
skupine financijskih i organizacijskih čimbenika,
koji imaju najveći utjecaj na radnu sposobnost u
svim dobnim skupinama, zatim slijede opasnosti i
štetnosti te smjenski rad. Temeljem rezultata predlažu se preventivne mjere za očuvanje radne sposobnosti zdravstvenih djelatnika na organizacijskoj
razini i na razini pojedinca.
LITERATURA
1. De Zwart BC, Frings-Dresen MH, Van Duivenbooden JC. Test-retest reliability of the Work Ability Index questionnaire. Occup Med (London) 2002; 52: 177-81.
2. Tuomi K, Ilmarinen J, Jahkola A, Katajarinne L,
Tulkki A. Work Ability Index. 2.izd. Helsinki: Publications of The Finnish Institute of Occupational Health;
1998.
3. Eriksen W, Tambs K., Knardahl S. Work factors
and psychological distress in nurses’ aides: a prospective
cohort study. BMC Public Health 2006; 6: 290.
4. Aasland OG, Olff M, Falkum E, Schweder T, Ursin
H. Health complaints and job stress in Norwegian physicians: the use of an overlapping questionnaire design. Soc
Sci Med 1997; 45: 1615-29.
5. McGrath JJ, Prochazka J, Pelouch V, Oštadal B.
Physiological responses of rats to intermittent high-altitude stress: effects of age. J Appl Physiol 1973; 34: 289-93.
6. McGrath WB. As a man thinketh. Ariz Med 1977;
34: 616-7.
7. Karasek R, Theorell T, Schwartz J, Pieper C, Alfredsson L. Job, psychological factors and coronary heart
disease. Swedish prospective findings and US prevalence
findings using a new occupational inference method.
Adv Cardiol 1982; 29: 62-7.
8. Chong A, Killeen O, Clarke T. Work-related stress
among paediatric nonconsultant hospital doctors. Ir Med
J 2004; 97: 203-5.
9. Visser MR, Smits EM, Oort FJ, De Haes MG. Stress,
satisfaction and burnout among Dutch medical specialist.
CMAJ 2003; 168: 271-5.
10. Aasland OG, Olff M, Falkum E, Schweder T, Ursin
H. Health complaints and job stress in Norwegian physicians: the use of an overlapping questionnaire design. Soc
Sci Med 1997; 45: 1615-29.
11. Ramirez AJ, Graham J, Richards A, Cull A, Gregory WM. Mental health of hospital consultants: the effects of stress and satisfaction at work. Lancet 1996; 347:
724-28.
12. Finset KB, Gude T, Hem E, Tyssen R, Ekeberg O,
Vaglum P. Which young physicians are satisfied with
their work prospective nationwide study in Norway. BC
394
Med Educ 2005; 5: 19.
13. Elfering A, Grebner S, Semmer NK, Gerber H.
Time control, catecholamines and back pain among
young nurses. Scand J Work Environ Health 2002; 28:
386-93.
14. Milošević M. Izrada mjernog instrumenta stresa
na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika i
procjena njegove uporabne vrijednosti (disertacija). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu; 2010.
15. Ilmarinen J, Tuomi K, Klockars M. Changes in the
work ability of active employees over an 11-year period.
Scand J Work Environ Health 1997; 23 Suppl 1: 49-57.
16. Camerino D, Van der Heijden B, Estryn-Behar M,
Kiss P, Pokorski, PJ, Hasselhorn HM. Work ability in the
nursing profession. U: Hasselhorn HM, Tackenberg P,
Müller BH, ur. Working conditions and intent to leave
the profession among nursing staff in Europe. Stockholm:
Elanders Gotab, 2003, 88-93.
17. Radkiewicz P, Widerszal-Bazyl M. Psychometric
properties of Work Ability Index in the light of comparative survey study. International Congress Series 2005;
1280: 304-09.
18. Hasselhorn HM, Tackenberg P, Peter R. Effort-reward imbalance among nurses in stable countries and in
countries in transition. Int J Occup Environ Health 2004;
10: 401-8.
19. Zeng Y. Review of work-related stress in mainland Chinese nurses. Nurs Health Sci 2009; 11: 90-7.
20. Bresic J, Knežević B, Milošević M, Tomljanović T,
Golubić R, Mustajbegović J. Stress and work ability in oil
industry workers. Arh Hig Rada Toksikol 2007; 58: 399405.
21. Milošević M, Knežević B, Golubić R, Mustajbegović
J, Matec L, Debeljak M. Differences in stress perceptions
between physicians in surgical and non-surgical specialities. U: Budapest Meeting Abstract. Budapest, 2007, 466-7.
22. Seibt R, Spitzer S, Blank M, Scheuch K. Predictors
of work ability in occupations with psychological stress. J
Public Health 2009; 17: 9–18.
23. Bovier PA, Perneger TV. Predictors of work satisfaction among physicians. Eur J Public Health 2003; 13:
299-305.
24. Kinzl JF, Traweger C, Biebl W, Lederer W. Burnout and stress disorders in intensive care doctors. Deutsch
Med Wochenschr 2006; 131: 2461-4.
25. Stranks J. Stress at Work: Management and Prevention. Burlington: Elsevier Butterworth-Heinemann,
2005.
26. Bamber MR. CBT for Occupational Stress in
Health Professionals. New York: Routledge, 2006.
27. Leka S, Griffiths A, Cox T. Work organization and
stress: systematic problem approaches for employers. Geneva: World Health Organization, 2003.
B. Knežević, R. Golubić, Lj. Belošević, M. Milošević, J. Mustajbegović. Očuvanje radne sposobnosti
bolničkih zdravstvenih djelatnika
Acta Med Croatica, 64 (2010) 391-395
SUMMARY
MAINTENANCE OF WORK ABILITY AMONG HOSPITAL
HEALTH CARE PROFESSIONALS
B. KNEŽEVIĆ, R. GOLUBIĆ1, LJ. BELOŠEVIĆ2, M. MILOŠEVIĆ and J. MUSTAJBEGOVIĆ1
Croatian Institute for Health Protection and Safety at Work, 1University of Zagreb, School of Medicine,
Andrija Štampar School of Public Health and 2Ministry of Defense of the Republic of Croatia,
Zagreb, Croatia
Aim: The aim of this study was to investigate the values of the Work Ability Index (WAI) and to analyze the factors that may be
associated with work ability among hospital health care professionals.
Methods: A total of 1856 health care professionals employed at 5 Zagreb hospitals participated in this cross-sectional study.
Data were collected using the Work Ability Index Questionnaire and Occupational Stress Assessment Questionnaire for hospital
health care professionals.
Results: The average WAI of all participants was 38.68±6.28, indicating very good work ability. WAI was significantly higher in
men than in women, 40.43±5.81 and 38.27±6.32, respectively (p<0.001). Younger participants had greater WAI compared with
those of older age groups (p<0.001). There was a substantial difference in the proportions of participants in the categories of
WAI (poor, good, very good and excellent) between physicians and nurses (p<0.001). Although physicians were considerably
older than nurses (p<0.001), the proportion of those with excellent WAI was greater among physicians than among nurses, suggesting that the jobs of highly educated participants, which are characterized by broad decision-making latitude and promotion
possibilities maintain work ability better in comparison with low decision-making latitude jobs and low control jobs. About 5
percent of all participants had poor WAI. We identified the following significant predictors of suboptimal WAI among health care
professionals: female sex, age, service accrual, and stressors related to organization and financial issues (p<0.001), risks and
hazards (p=0.040), and shift work (p=0.001).
Conclusion: The average WAI of all participants indicated very good work ability, but small percent of them had poor WAI. Our
results suggest the need of preventive measures that would target maintenance of work ability at an organizational and individual
level. The organizational level should include the provision of a sufficient number of workers, adequate financial resources for
work and adequate salaries, less paperwork, positive collaboration with the public, especially media, and education of medical
staff on the risks and hazards at work. The individual level should include individual assessment of sensitivity to night work and
shift work considering age and health status, and training in stress management techniques.
Key words: work-related stress, health care, hospital
395
Acta Med Croatica, 64 (2010) 397-404
Izvorni rad
EVALUACIJA PREDMETA
“ZDRAVLJE U ZAJEDNICI” STUDENATA MEDICINE
VESNA JUREŠA, VERA MUSIL, ZVONKO ŠOŠIĆ,
MARJETA MAJER i GORDANA PAVLEKOVIĆ
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar”,
Katedra za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite, Zagreb, Hrvatska
Predmet „Zdravlje u zajednici“ provodi Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
od 1952. godine i temelji se na pristupu da je područje djelovanja liječnika zajednica i ljudsko okruženje, a ne samo ordinacija
i klinika. Cilj rada je usporedba rezultata evaluacije predmeta “Zdravlje u zajednici“ provedene među studentima neposredno
nakon nastave i dvije godine kasnije. Istraživanjem je obuhvaćeno 224 studenata koji su pohađali predmet “Zdravlje u zajednici “
na četvrtoj godini studija akademske godine 2007./08. i 192 studenta (85,7%) iste generacije na šestoj godini studija. Studenti su
popunjavali upitnik o aktivnostima tijekom predmeta. Neposredno nakon prakse, od 224 studenta, veliko zadovoljstvo (ocjene 4
i 5) je iskazalo 98% pripremnim i 97% završnim seminarom, 90% organizacijom i 89% sadržajem predmeta terenskim istraživanjem 98%, radom s patronažom 94%, te u obiteljskoj medicini i zdravstvenim odgojem 93%. Rezultati ankete dvije godine kasnije
pokazuju i dalje veliko zadovoljstvo ovim predmetom, posebice zdravstvenim odgojem 94%, radom u patronaži i obiteljskoj
medicini 92%. Zaključujemo da je praksa u ruralnoj sredini omogućila studentima uvid u organizaciju i djelovanje zdravstvenog
sustava, međusektorsku suradnju te socijalno-medicinske determinante zdravlja pa stoga ovaj predmet doživljavaju kao jedno
od najljepših i najkorisnijih iskustava tijekom studija.
Ključne riječi: medicinska edukacija, zdravlje u zajednici, evaluacija
Adresa za dopisivanje:
Prof. dr. sc. Vesna Jureša, dr. med.
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar”
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Rockefellerova 4
10000 Zagreb, Hrvatska
UVOD
Predmet „Zdravlje u zajednici“ provodi Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu tijekom diplomskog
studija medicine od 1952. godine. Osnovni princip
takvog oblika medicinske edukacije počiva na učenju Andrije Štampara da je glavno područje djelovanja liječnika zajednica i prirodno, ljudsko okruženje, a ne samo ordinacija i klinika. Predmet se u
početku provodio tijekom četiri tjedna, zatim tijekom dva tjedna, te deset dana i danas sedam dana.
Skupine od 20 do 25 studenata sa, u pravilu, dva
voditelja, borave u manjim mjestima i na ruralnom
području. Tijekom 60 godina predmet se održavao
u različitim mjestima diljem Hrvatske: Zlatar (dulje
od 20 godina), Gospić, Koprivnica, Karlovac, Krapina, Ilok, Tenja, Daruvar, Ivanić Grad, Vinkovci,
Pazin, Labin, Sinj, Knin, te na otocima Hvar, Brač i
Vis. Od 1999. godine studenti su smješteni u Velikoj
u Požeško-slavonskoj županiji. Posljednjih godina
predmet organizira Katedra za socijalnu medicinu i
organizaciju zdravstvene zaštite, a u nastavi sudjeluju i nastavnici Katedre za zdravstvenu ekologiju
i medicinu rada, Katedre za medicinsku statistiku,
epidemiologiju i medicinsku informatiku, Katedre
za medicinsku sociologiju i zdravstvenu ekonomiku. Predmet sada ima 48 sati nastave, koja se sastoji
od 18 sati seminara i 30 sati vježbi. Započinje pripremnim seminarom (5 sati) u Zagrebu u tjednu
koji prethodi praksi na kojem se studenti upoznaju
s ciljevima predmeta, programom i sadržajem rada
na praksi te se pripremaju za rad na terenu, izvid
u kući i zdravstveni odgoj. Na svakodnevnim seminarima tijekom prakse studenti izvještavaju o
radu na terenu te se pripremaju za rad sljedeći dan.
Vježbe su organizirane kao rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti s liječnicima obiteljske medicine,
medicine rada ili pedijatrom te rad s patronažnom
sestrom, zatim ekološki i epidemiološki izvid i uzimanje uzoraka vode, posjet Županijskom zavodu
za javno zdravstvo i Općoj bolnici Požega, provođenje zdravstvenog odgoja u vrtićima, školama i
umirovljeničkim domovima te javnozdravstveno
397
V. Jureša, V. Musil, Z. Šošić, M. Majer, G. Pavleković. Evaluacija predmeta “Zdravlje u zajednici”
studenata medicine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 397-404
terensko istraživanje. Svi su studenti uključeni u
sve aktivnosti. Svaki je dan posvećen jednom dijelu
programa, s iznimkom javnozdravstvenog terenskog istraživanja koje se provodi svakodnevno u
popodnevnim terminima. Na taj se način studentu u kratkom vremenu omogućuje što cjelovitije
sagledavanje zdravstvenih problema u zajednici i
praćenje bolesnika u različitim fazama bolesti, od
dijagnoze do liječenja i rehabilitacije u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti, bolnici ili kući (1). Studenti
stječu uvid u život lokalne zajednice i djelovanje sustava zdravstva s ciljem da uoče i razumiju njihovu
važnost za zdravlje pojedinca i obitelji (2,3). Rad s
lokalnim zdravstvenim djelatnicima, liječnicima i
patronažnim sestrama za studente je ujedno i prvo
iskustvo rada u ruralnom području, izvan velikih
sveučilišnih centara i klinika.
Sličan predmet provodi i Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, ali vježbama u institucijama izvan
sustava zdravstva: u Centru za socijalnu skrb, Zavodu za zdravstveno osiguranje, Zavodu za mirovinsko osiguranje, Zavodu za zapošljavanje, Centru
za odgoj djece, domu umirovljenika, Crvenom križu, sanitarnoj inspekciji (4). Važnost takvog oblika
medicinske edukacije prepoznali su i drugi fakulteti
u svijetu (5-11). Posebno je naglašena potreba upoznavanja studenata s pojmovima ruralnog zdravlja,
ruralne zajednice i sustava zdravstva u njoj (5-9).
Prema nekim autorima edukacija i upoznavanje sa
seoskim načinom života potencijalni je prediktor za
izbor obavljanja medicinske prakse na selu (12).
CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj rada bio je usporedba rezultata evaluacije predmeta „Zdravlje u zajednici“ provedene među studentima neposredno nakon pohađanja nastave na
četvrtoj godini studija i dvije godine kasnije na šestoj godini, na kraju studija.
sadržavao pitanja o zadovoljstvu s radom u patronažnoj službi, ambulanti obiteljske medicine, školske medicine, medicini rada, pedijatriji, zdravstvenim odgojem, ekološkim izvidom i uzimanjem
uzoraka (vode), posjetom bolnici, zavodu za javno
zdravstvo, terenskim istraživanjem, te pitanja o organizaciji predmeta: uvodnom seminaru, završnom
seminaru, sadržaju, organizaciji i smještaju. Na navedena pitanja studenti su mogli odgovoriti ocjenjujući pojedine sadržaje ocjenama od jedan do pet,
pri čemu je jedan značilo vrlo loše i pet - izvrsno. U
prvom upitniku studenti su imali zadatak napisati
i kratki esej (do 2 stranice) sa zapažanjima i dojmovima s prakse. Svi studenti iz iste generacije koji su
bili studenti šeste godine studija medicine akademske godine 2009./2010. zamoljeni su, na jednom od
posljednjih turnusa na studiju, na predmetu «Organizacija zdravstvene zaštite sa zdravstvenom ekonomikom» da ponovo ispune evaluacijski upitnik
o predmetu „Zdravlje u zajednici“. Upitnik je sadržavao ista pitanja o zadovoljstvu s radom na terenu
i predmetom kao i u prvoj evaluaciji, a studenti su
mogli odabrati žele li ostati anonimni ili ne. Druga evaluacija nije uključivala esej nego nekoliko
otvorenih pitanja s opisnim odgovorima: sjećanje s
predmeta, vrijednost predmeta, nedostatak te opći
dojam o predmetu.
REZULTATI
Analiza rezultata evaluacije predmeta „Zdravlje
u zajednici“, 224 anketiranih studenata neposredno nakon završetka turnusa akademske godine
2007/2008. I iste generacije studenata na šestoj godini studija akademske godine 2009./2010., 192 studenta (obuhvat 85,7%) pokazala je za većinu ocjenjivanih sadržaja postojanost visokih ocjena (sl. 1).
ISPITANICI I METODE
Istraživanjem je obuhvaćeno 224 studenata koji su
pohađali predmet „Zdravlje u zajednici“ na četvrtoj godini studija u akademskoj godini 2007./2008.
i 192 (obuhvat 85,7%) studenta iste generacije na
šestoj godini studija akademske godine 2009./2010.
Studenti su prvi puta popunili evaluacijski upitnik
o aktivnostima tijekom predmeta „Zdravlje u zajednici“ neposredno nakon završetka turnusa akademske godine 2007./2008. i sedmodnevnog boravka u
Velikoj i Požeško–slavonskoj županiji. Upitnik je
398
Sl. 1. Prosječne ocjene pojedinih sadržaja predmeta „Zdravlje u
zajednici“ akademske godine 2007./2008. i 2009./2010.
V. Jureša, V. Musil, Z. Šošić, M. Majer, G. Pavleković. Evaluacija predmeta “Zdravlje u zajednici”
studenata medicine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 397-404
Akademske godine 2007./2008. najveću prosječnu
ocjenu imao je zdravstveni odgoj u školi/vrtiću
4,85, slijede završni seminar s prosječnom ocjenom 4,79, terensko istraživanje 4,75, organizacija
predmeta 4,71, rad u ordinaciji liječnika obiteljske
medicine 4,69, patronaža 4,65, sadržaj predmeta
4,47. Akademske godine 2009./2010. najveću prosječnu ocjenu imala je patronaža 4,44, zatim rad u
ambulanti liječnika obiteljske medicine 4,42, sadržaj predmeta 4,41, zdravstveni odgoj u školi/vrtiću 4,36, organizacija 4,30, završni seminar 4,11. U
dva promatrana razdoblja najveća razlika, odnosno
pad za jednu ocjenu uočava se za uvodni seminar
sa 4,82 na 3,79, javnozdravstveno terensko istraživanje sa 4,75 na 3,66 i ispitivanje uzoraka vode sa
4,43 na 3,38 (sl. 1).
97% završni seminar, 94% patronažu i 93% rad u
ambulanti liječnika obiteljske medicine i provođenje zdravstvenog odgoja u školi/vrtiću. Organizacijom predmeta vrlo zadovoljno je bilo 90% studenata, sadržajem 89%, a ispitivanjem uzoraka vode
87% (tablica 1 i 2).
U akademskoj godini 2009./2010. najviše studenata, 94%, dalo je ocjene 4 i 5 zdravstvenom odgoju
u školi/vrtiću, a 92% patronaži i radu u ambulanti
liječnika obiteljske medicine. Vrlo zadovoljno sadržajem predmeta bilo je 86% studenata, organizacijom 82%, a završnim seminarom 78%. Najveća
razlika u odnosu na evaluaciju akademske godine
2007./2008. jest u ocjeni uzorkovanja vode, uvodnog
seminara i terenskog istraživanja. Ocjenama 4 i 5 u
Tablica 1.
Evaluacija uvodnog seminara, završnog seminara, sadržaja i organizacije predmeta akademske godine 2007./2008.
Uvodni seminar
Završni seminar
Sadržaj predmeta
N (%)
N (%)
N (%)
Ocjena
akademska
godina
2007/2008.
akademska
godina
2009/2010.
akademska
godina
2007/2008.
akademska
godina
2009/2010.
akademska
godina
2007/2008.
Organizacija predmeta
N (%)
akademska
godina
2009/2010.
akademska
godina
2007/2008.
akademska
godina
2009/2010.
1 - izrazito loše
0 (0,0%)
9 (4,8%)
0 (0,0%)
4 (2,2%)
1 (0,5%)
1 (0,5%)
2(0,9%)
3 (1,6%)
2
0 (0,0%)
15 (8,0%)
2 (1,2%)
13 (7,0%)
1 (0,5%)
3 (1,6%)
6 (2,7%)
2 (1,0%)
3
5 (2,4%)
44 (23,4%)
3 (1,7%)
23 (12,4%)
22 (10,0%)
22 (11,5%)
14 (6,4%)
29 (15,1%)
4
31 (14,8%)
58 (30,9%)
24 (13,9%)
65 (35,0%)
66 (30,0%)
55 (28,7%)
52(23,6%)
58 (30,2%)
5 izvrsno
173 (82,8%)
62 (33,0%)
144 (83,2%)
81 (43,6%)
130 (59,1%)
111 (57,8%)
146 (66,4%)
100 (52,1%)
Ukupno
209 (100,0%)
188 (100,0%)
173 (100,0%)
186 (100,0%)
220 (100,0%)
192 (100,0%)
220 (100,0%)
192 (100,0%)
Tablica 2.
Evaluacija patronaže, rada u ordinaciji liječnika obiteljske medicine, zdravstvenog odgoja, uzorkovanja vode
i javnozdravstvenog terenskog istraživanja akademske godine 2007./2008.
Ocjena
1-izrazito loše
Patronaža
Ordinacija liječnika
opće/
obiteljske medicine
Zdravstveni odgoj
Uzorkovanje vode
Terensko
istraživanje
N (%)
N (%)
N (%)
N (%)
N (%)
0 (0,0%)
1 (0,5%)
2 (0,9%)
2 (0,9%)
1 (0,5%)
2
3 (1,4)
4 (1,8%)
4 (1,8%)
8 (3,7%)
2 (0,9%)
3
10 (4,6%)
10 (4,5%)
9 (4,1%)
19 (8,7%)
2 (0,9%)
4
47 (21,8%)
32 (14,5%)
23 (10,4%)
54 (24,7%)
40 (18,5%)
5- izvrsno
156 (72,2%)
174 (78,7%)
183 (82,8%)
136 (62,1%)
171 (79,2%)
Ukupno
216 (100,0%)
221 (100,0%)
221 (100,0%)
219 (100,0%)
216 (100,0%)
U akademskoj godini 2007./2008. više od 85% studenata bilo je vrlo zadovoljno (ocjene 4 i 5) svim
aktivnostima i sadržajima predmeta. Najveći broj
studenata, 98% ocijenio je ocjenama 4 i 5 uvodni
seminar i javnozdravstveno terensko istraživanje,
akademskoj godini 2009./2010. uzorkovanje vode
ocijenilo je 49% studenata, uvodni seminar 64% i
terensko istraživanje 63% studenata (tablice 1 i 3).
Analiza sadržaja eseja studenata napisanih nepo399
V. Jureša, V. Musil, Z. Šošić, M. Majer, G. Pavleković. Evaluacija predmeta “Zdravlje u zajednici”
studenata medicine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 397-404
Tablica 3.
Evaluacija patronaže, rada u ordinaciji liječnika obiteljske medicine, zdravstvenog odgoja, uzorkovanja vode i javnozdravstvenog terenskog istraživanja akademske godine 2009./2010.
Ocjena
1-izrazito loše
2
3
4
5- izvrsno
Ukupno
Patronaža
Ordinacija liječnika opće/obiteljske
medicine
Zdravstveni odgoj
Uzorkovanje vode
Terensko
istraživanje
N (%)
N (%)
N (%)
N (%)
N (%)
0
0
0
12
11
(0,0%)
(0,0%)
(0,0%)
(6,3%)
(5,9%)
3
1
2
30
25
(1,7%)
(0,6%)
(1,1%)
(15,8%)
(13,3%)
11
13
8
55
33
(6,1%)
(7,1%)
(4,6%)
(29,0%)
(17,6%)
34
47
24
57
60
(18,8%)
(25,8%)
(13,7%)
(30,0%)
(31,9%)
133
121
141
36
59
(73,5%)
(66,5%)
(80,6%)
(19,0%)
(31,4%)
181
182
175
190
188
(100,0%)
(100,0%)
(100,0%)
(100,0%)
(100,0%)
sredno nakon pohađanja predmeta, u akademskoj
godini 2007./2008., ukazuje na moguće razloge
navedenih veoma dobrih rezultata kvantitativne
analize evaluacije predmeta i nadopunjuje dobivene rezultate. U dojmovima s predmeta najčešće su
isticani rad s patronažnom sestrom i liječnikom obiteljske medicine, zdravstveni odgoj u školi/vrtiću
te javnozdravstveno terensko istraživanje. Uvjeti
života u ruralnoj sredini i način rada lokalne zdravstvene službe imali su snažan emotivni učinak na
studente. Navedeni primjeri potkrepljuju ovo zapažanje:
„Bilo je to prvo iskustvo ruralne sredine. Izvrstan uvid u
to da medicinu danas ne čine samo moderne operacijske
sale, kompjuterizirani laboratoriji i liječnici-znanstvenici, već je to posao koji obavljaš u uvjetima koje imaš u
svojoj provincijskoj ambulanti i uvjetima na koje naiđeš
na terenu.“
„Kroz tu baku sam najbolje uvidjela smisao stručne prakse i te zajednice. Ne traže ti ljudi puno, tek da ih se ponekad posjeti, pita kako su, izmjeri tlak i šećer, popriča 5 minuta. Ali zato vrate i više nego što su svjesni: zahvalnost
u očima koja pokazuje da su ponekad jedan osmijeh i koja
lijepa riječ bitniji od svih lijekova ovog svijeta.“
„Stekli smo uvid u umijeća liječenja kada pred sobom
imamo pacijenta, nešto osnovne opreme i lijekova, dok je
kompletna dijagnostika luksuz koji se ne može priuštiti
jer se osnovni nalazi čekaju po nekoliko dana.“
„Stručna praksa bila je jedno lijepo iskustvo kroz koje
sam naučila da biti liječnik ne znači samo znati detaljno
mehanizam bolesti i najnovije dijagnostičke metode i terapijske postupke, nego i moći se saživjeti s ljudima koji
dolaze k nama i kojima je često potrebna samo podrška i
razgovor.“
400
Rad s patronažnom sestrom i upoznavanje pacijenata u njihovom prirodnom okruženju za mnoge je
studente najljepše i najkorisnije iskustvo. Pogled na
liječničku i sestrinsku profesiju van velikih urbanih
medicinskih ustanova uči studente kako liječnička i
sestrinska profesija nije samo zanimanje/posao već
poziv, empatija, suosjećanje i humanost.
„…rad s patronažnom sestrom u najsiromašnijem području Hrvatske promijenio mi je život. U svega par sati
naučio sam da trebam željeti manje, a davati više. Svaki
bi liječnik to trebao iskusiti, jer to je stvarni svijet... Praksa je iskustvo koje se pamti, ono te u korijenu mijenja,
pruža ti novi pogled na svijet, uči te skromnosti i tome da
daješ ljudima sebe i da uživaš u tome, jer si zato izabrao
da budeš liječnik. To te čini drugačijim od ikog.“
„Posebno je dojmljiva bila ljubaznost i humanost tamošnjih patronažnih sestara koje su nas vodile na obilazak
uglavnom starih i nemoćnih ljudi od kojih su mnogi
ostavljeni da žive u vrlo teškim životnim uvjetima. Pogodilo me siromaštvo tamošnjeg kraja, još uvijek prisutni
tragovi rata po zidovima kuća.“
„Najupečatljiviji dojam na mene je ostavio rad s patronažnom sestrom. Tada sam shvatila da tim ljudima
bavljenje medicinom nije samo posao koji odrade i odlaze
kući, nego je to zapravo način života.“
Rad u ordinaciji liječnika obiteljske medicine, kao i
rad patronažne službe studenti doživljavaju i opisuju kao najkorisniju aktivnost predmeta. Mogući
razlog takvog dojma jest što je studentima to prvi
doticaj i prvo iskustvo sa specifičnostima rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i prva praktička iskustva s pojedinim kliničkim vještinama.
„Najkorisniji je bio boravak u ambulanti liječnika obi-
V. Jureša, V. Musil, Z. Šošić, M. Majer, G. Pavleković. Evaluacija predmeta “Zdravlje u zajednici”
studenata medicine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 397-404
teljske medicine gdje sam po prvi puta davala injekcije,
ispirala uho, vadila krv što je promijenilo moje poimanje
obiteljske medicine i tek sad shvaćam što to zaista jest.“
„Liječnik obiteljske medicine u manjim mjestima poznaje svoga pacijenta godinama, njihove obitelji i obiteljsku
anamnezu, pruža psihičku potporu osamljenim, starijim
ljudima koji dolaze samo na razgovor.“
„Taj dan mi je bio prvi kontakt s medicinom, jednostavno
sam pomagala ljudima i osjećala se korisnom.“
Provođenje zdravstvenog odgoja u školi/vrtiću
studenti prepoznaju korisnim za stjecanje vještine
edukacije pacijenata za buduće zvanje liječnika.
„Najveće iskušenje predstavljalo je pripremanje predavanja o pubertetu za OŠ što sam ozbiljno shvatio jer je naša
zadaća osim liječenja ljudi prije svega edukacija. Iznenadio sam se što su djeca izrazito otvorena, zainteresirana
i informirana. Predavanje mi je bilo najbolji i najedukativniji dio prakse.“
„Držanje predavanja u OŠ je nešto najbolje što mi se ikada dogodilo. Pljesak kojim su nas ispratili – neopisivo!“
“Iskustvo predavanja u školi je bilo uzbudljivo – osmisliti strukturu predavanja, biti kreativan i pronaći pristup
koji će djeca razumjeti.”
„Zdravstveni odgoj u vrtiću na temu prehrane mi se svidio – dobila sam jedno novo iskustvo, kako i na koji način
pristupiti djeci i pokušati im prenijeti neku poruku.“
„Zanimljivo, edukativno, zabavno iskustvo. Predavanje
osnovnoškolcima u nama je ojačalo predavačko samopouzdanje.“
Javnozdravstveno terensko istraživanje izazvalo je
podijeljene reakcije studenata. Pozitivni dojmovi o
anketiranju temelje se na činjenici da su s takvim
načinom rada stekli komunikacijske vještine i direktno se upoznali sa zdravstvenim ponašanjem,
uvjetima i stilom života stanovništva/pacijenata
unutar njihovih domova.
„Svidjelo mi se anketiranje gdje smo bile lijepo primljene
u domove. To mi je pomoglo da se opustim u razgovoru s
ljudima, u razvijanju vještina komunikacije.“
„Anketiranje me naučilo komunikacijskim vještinama,
različitom pristupu različitim dobnim i obrazovnim skupinama.”
„Anketiranje mi se svidjelo zbog neposrednog kontakta s
lokalnim stanovništvom što nam je dalo uvid u njihove
zdravstvene i socijalne probleme.“
Negativni dojmovi proizlaze iz popratnih vremenskih uvjeta i negativnih iskustava sa stanovništvom
zbog duljine ankete i nedovoljne obaviještenosti o
njenom provođenju. U esejima se može uočiti kako
studenti unatoč negativnom iskustvu prepoznaju
važnost i svrhovitost takvog tipa javnozdravstvenog istraživanja.
„Kiša je padala svaki dan i zato sam bio ogorčen jer smo
morali raditi ankete svaki dan.”
„Ne baš ugodno bilo je provođenje anketa zbog nepovjerljivosti ljudi.“
„Najnapornije je bilo anketiranje. Ljudima je najviše
smetala duljina trajanja ankete, ali bili su oduševljeni
mjerenjem tlaka.“
„Jedini nedostatak su bile ankete. Ideja anketa mi se sviđa, ali ova anketa o prehrambenim navikama i stresu nije
baš prilagođena ovom području.“
„Anketiranje, iako na momente naporno, također nam je
dalo priliku da uđemo u kuće i u vlastitim domovima popričamo s mještanima što je ujedno i situacija u kojoj se
oni mogu najviše opustiti i pokazati svoju gostoljubivost,
uslužnost, komunikativnost i ljubaznost.”
U studentskim esejima uzorkovanje vode je sporadično spomenuto. Dojmovi su podijeljeni pri čemu
studenti toj aktivnosti najviše zamjeraju što su samo
pasivni promatrači, bez aktivne uloge.
„Uzimali smo uzorak vode te ga nosili u ŽZJZ na analizu. To mi se svidjelo jer su nam objasnili kako se Požeština opskrbljuje vodom.“
„Uzimanje uzoraka vode i posjet Institutu za određivanje
njezine čistoće nije mi se svidjelo – mislim da je potpuno
nepotrebno i nije od značajnije koristi u našoj edukaciji
jer sudjelujemo samo kao pasivni promatrači.“
Zanimljivo je zapažanje studenata koji navode kako
je predmet utjecao na njih u smislu odabira budućeg zanimanja i ruralne sredine kao mogućeg mjesta rada.
„Najupečatljiviji je bio dan proveden u ordinaciji liječnika obiteljske medicine kada sam shvatio da je to posao koji
će ući u užu skupinu onog čime bih se htio baviti, iako
prije nisam tako mislio.“
„Nakon ovih tjedan dana razmišljam otići raditi u neko
manje mjesto jer je lijepo na svoj način i manje stresno.“
„U ambulanti me se dojmila toplina liječnika, odnos liječnik-pacijent kakav se rijetko vidi u Zagrebu. To mi se
401
V. Jureša, V. Musil, Z. Šošić, M. Majer, G. Pavleković. Evaluacija predmeta “Zdravlje u zajednici”
studenata medicine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 397-404
svidjelo i po povratku u Zagreb bila sam sigurna da je
obiteljska medicina nešto u čemu se vidim u budućnosti.“
“Stručna praksa je bila poučna u svim aspektima, počela
sam razmišljati o radu na selu ili u županijskoj bolnici.”
Analiza otvorenih pitanja o sjećanju s predmeta,
njegovim vrijednostima i nedostatku, te općem dojmu o predmetu u akademskoj godini 2009./2010.
pokazuje da se mnoga zapažanja iz eseja prve evaluacije ponavljaju. Studenti se sjećaju svih aktivnosti od prije dvije godine, poglavito zdravstvenog
odgoja u školi/vrtiću (33% studenata), provođenja
anketa (30%), rada s patronažnom sestrom (29%)
i rada u ambulanti liječnika obiteljske medicine
(26%). Kao vrijednost predmeta ističu ponajprije
uvid u rad zdravstvene službe i zdravstvenu zaštitu
u manjoj sredini i upoznavanje sa specifičnostima
lokalne zajednice (56%), rad u ambulanti liječnika
obiteljske medicine (21%), provođenje zdravstvenog odgoja u školi/vrtiću (14%) i patronažu (12%).
Kao nedostatak predmeta studenti navode prvenstveno javnozdravstveno terensko istraživanje: predugu anketu i neadekvatnu obaviještenost stanovništva o njenom provođenju (21%), preopterećenost
dnevnim obvezama (14%) i nedostatak slobodnog
vremena (13%). Opći dojam o predmetu je za najveći broj studenata izrazito pozitivan i opisuju ga
kao korisno (44%), zanimljivo i jedno od najljepših
iskustava tijekom studija (38%). Tek 4% studenata
smatra predmet nepotrebnim.
RASPRAVA
Prikazani rezultati evaluacije neposredno nakon
predmeta „Zdravlje u zajednici“ i dvije godine
kasnije, pokazuju kako je snažan dojam predmet
ostavio na studente medicine. Na jedan novi način
studenti su stekli iskustvo, stavove, znanja i vještine potrebne za buduću liječničku profesiju. Radom
na terenu predmet je pružio koristan uvid u način
života u ruralnoj sredini kao i funkcioniranje i organizaciju lokalne zdravstvene službe. Vrednovanje
nastave središnjom studentskom anketom koje je
provedeno u petogodišnjem razdoblju od akademske godine 2002./2003. do 2006./2007., na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obuhvatilo
je evaluacijom 58 predmeta. Predmet „Zdravlje u
zajednici“ nalazi se na drugom mjestu u ukupnom
vrednovanju s prosječnom ocjenom 6,0 na ljestvici
od 1 do 7, gdje je 7 značilo najvišu/najbolju ocjenu.
Na prvom mjestu je Prva pomoć s ocjenom 6,1 a treće mjesto dijele Otorinolaringologija, Radiologija i
402
Urologija s ocjenom 5,9 (rezultati dostupni na web
stranicama Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).
Medicinski fakulteti u svijetu prepoznali su posljednjih godina važnost takvog oblika edukacije. Medicinska edukacija u vrhunskim kliničkim ustanovama ne pruža dovoljno mogućnosti studentima da se
upoznaju s radom u izvanbolničkim uvjetima i posebice sa specifičnostima i zdravstvenim potrebama populacije na selu (1). Rivo i sur. (5) smatraju da
kroz edukaciju kako sustav djeluje, studenti medicine mogu naučiti kako će liječnik uspješno provoditi
i koordinirati skrb za pacijenta unutar zdravstvenog sustava. Studente medicine se na predavanjima može upoznati s organizacijom i financiranjem
zdravstvenog sustava i pružanjem zdravstvene
zaštite, ali principi i praksa u sustavu zdravstvene
zaštite moraju se provoditi strukturiranim učenjem
tijekom kliničke prakse (na trećoj i četvrtoj godini
studija). Na medicinskim fakultetima u Australiji,
Kanadi i Sjedinjenim Državama brojne su inicijative
za medicinskom edukacijom u ruralnim područjima, a sve se temelje na pristupu da je za rješavanje
problema nedostatka liječnika u ruralnom području neophodna rana «regrutacija», smještaj kliničke
edukacije u ruralnu sredinu te usmjerenost kurikuluma na ruralno zdravlje (6,7). Greenhill i sur. (8)
naglašavaju kako u Australiji nikad nije bila veća
potreba za kvalitetnom zdravstvenom službom i
zaštitom u seoskim i udaljenim područjima. U današnjoj ekonomskoj krizi liječnici se moraju nositi i
sa starenjem stanovništva u ruralnim područjima,
povećanim brojem kroničnih bolesnika kao i sve
većim brojem bolesnih u populaciji. U svrhu unaprjeđenja zdravstvene zaštite populacije na ruralnim područjima potrebna je nacionalna strategija
zdravstvene zaštite seoske populacije. Rasprava u
fokus grupama studenata prve i treće godine studija medicine na Sveučilištu u Keele u Ujedinjenom Kraljevstvu ukazala je na potrebu edukacije
zdravstvenih profesionalaca iz područja «ruralnog
zdravlja». Istaknuto je da je za ostvarenje tog cilja
potrebna politička volja te angažman obrazovnih,
zdravstvenih i lokalnih vlasti. Bilo je očito da velik
broj studenata ne razumije što je to «ruralno» i što
su zdravstveni problemi na selu (9). Monrouxe (10)
smatra kako je medicinska edukacija puno više učenje kako razgovarati i djelovati kao liječnik nego savladavanje sadržaja nastavnog kurikuluma. Razvoj
sustavnog razumijevanja procesom u tijeku kojeg
studenti razvijaju svoj identitet doprinijet će razvoju edukacijskih strategija i tako zauzeti ključno mjesto u identifikaciji studenta u medicinskoj edukaciji. Topps i Strasser (11) s najmlađeg medicinskog
V. Jureša, V. Musil, Z. Šošić, M. Majer, G. Pavleković. Evaluacija predmeta “Zdravlje u zajednici”
studenata medicine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 397-404
fakulteta u Kanadi The Northern Ontario School of
Medicine izvještavaju o usvajanju novih programa
diplomske i poslijediplomske medicinske edukacije medicine na tom fakultetu kao priprema za djelovanje liječnika u novom okruženju. Glavni cilj je
uspješna integracija sveučilišta i edukacije u novom
okruženju, kako bi se liječnici kroz praktičan rad
osposobili za pružanje medicinske skrbi. Uz sve
navedeno i pokušaje za unaprjeđenje medicinske
nastave kako bi budući liječnici bili osposobljeni za
što bolje i kvalitetnije pružanje zdravstvene skrbi i
dalje je mali interes za rad u seoskim područjima.
Prema Henryju i sur. (12), koji su analizirali što utječe na izbor liječnika za obavljanje prakse u seoskim
područjima, najjači prediktor za izbor obavljanja
medicinske prakse na selu je raniji život na selu, ali
utjecaja ima i upoznavanje sa seoskom načinom života. Iz navedenog slijedi da možemo očekivati veći
interes liječnika za rad u seoskim područjima ako se
medicinska edukacija adekvatno obrati problematici ruralne zajednice i ruralnog zdravlja. Upravo
u tom pravcu djeluje edukacija i rad studenata medicine na predmetu „Zdravlje u zajednici“, uz svesrdnu i volontersku pomoć mnogobrojnih liječnika
i medicinskih sestara, lokalne zdravstvene službe i
društvene zajednice diljem Hrvatske gdje se kolegij
provodio (1).
ZAKLJUČAK
Rezultati evaluacije predmeta „Zdravlje u zajednici“ pokazuju da studenti neposredno nakon nastave
i na kraju studija, nakon što su odslušali svu nastavu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prepoznaju vrijednost predmeta i doživljavaju
ga kao jedno od najljepših i najkorisnijih iskustava
tijekom studija.
LITERATURA
1. Jureša V, Musil V, Majer M i sur. Evaluacija stručne prakse u zajednici s posebnim osvrtom na rad studenata u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, Zbornik X. Kongresa H.D.O.D.-H.L.Z., Rovinj 2010, 123-134.
ceedings of INTED2010 Conference / Gomez Chova L,
Belenguer Mart D, Torres Candel I, ur.Valencia, Spain :
International Association of Technology, Education and
Development, 2010, 5585-95.
4. Medicinski fakultet Rijeka. Dostupno na URL
adresi:
http://www.medri.uniri.hr/katedre/Socijalna%20medicina/medicina/zdravlje/index.htm. Datum pristupa informaciji 27. rujna 2010.
5. Rivo ML, Keller DR, Teherani A, O’Connell MT,
Weiss BA, Rubenstein SA. Practicing Effectively in Today’s Health System: Teaching Systems-based Care. Fam
Med 2004; 36(January suppl): 63-7.
6. Tesson G, Curran V, Pong RW, Strasser R. Advances in rural medical education in three countries: Canada, The United States and Australia. Rural and Remote
Health 5: 397. (Online), 2005. Dostupno na URL adresi:
http://www.rrh.org.au. Datum pristupa informaciji 11.
studeni 2010.
7. Sen Gupta TK, Muray RB, McDonell A, Murphy B,
Underhill AD. Rural internships for final year students:
clinical experience, education and workforce. Rural and
Remote Health 2008; 8: 827. (Online). Dostupno na URL
adresi: http://www.rrh.org.au. Datum pristupa informaciji 11. studeni. 2010.
8. Greenhill JA, Mildenhall D, Rosenthal D. Ten ideas for building a strong Australian rural health system.
Rural and Remote Health 2008; 9: 1206. (Online). Dostupno na URL adresi: http://www.rrh.org.au. Datum
pristupa informaciji 22. siječnja 2010.
9. Deaville JA, Wynn-Jones J, Hays RB, Coventry PJ,
McKinley RK, Randall-Smith J. Perceptions of UK medical students on rural clinical placements. Rural and Remote Health 2009; 9: 1165. (Online). Dostupno na URL
adresi: http://www.rrh.org.au. Datum pristupa informaciji: 22. siječnja 2010.
10. Monrouxe LV. Identity, identification and medical
education: why should we care? Med Educ 2010; 44: 40-9.
11. Topps M, Strasser R. When a community hospital becomes an academic health centre. Can J Rural Med
2010; 15: 19-25.
12. Henry JA, Edwards BJ, Crotty B. Why do medical
graduates choose rural careers? Rural and Remote Health
2009; 9: 1083. (Online). Dostupno na URL adresi: http://
www.rrh.org.au. Datum pristupa informaciji 22. siječnja
2010.
2. Jureša V, Musil V, Šošić Z. Innovative way of
teaching in community health course. International Conference of Education, Research and Innovation 2009 Proceedings / IATED (ur.). 2009. 1324-1332.
3. Jureša V, Musil V, Šošić Z, Majer M. Community health course at School of Public Health “Andrija
Štampar” School of medicine, University of Zagreb. Pro-
403
V. Jureša, V. Musil, Z. Šošić, M. Majer, G. Pavleković. Evaluacija predmeta “Zdravlje u zajednici”
studenata medicine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 397-404
SUMMARY
COMMUNITY HEALTH COURSE – STUDENT’S EVALUATION
V. JUREŠA, V. MUSIL, Z. ŠOŠIĆ, M. MAJER and G. PAVLEKOVIĆ
Department of Social Medicine and Organization of Health Care,
Andrija Štampar School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Introduction: Since 1952, Andrija Štampar School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb, has provided a community health course, based on the medical education approach that the main fields of physicians’ action are human settlements
and not only consulting rooms and clinics.
Aim: The aim of the study was to compare community health course students’ evaluations immediately after attending the course
at the 4th and 6th study years.
Subjects and Methods: The survey included 224 4th year medical students attending the community course during the academic
year 2007-2008 and 192 same-generation 6th year students (85.7%) during the academic year 2009-2010. Students were required
to fill out an evaluation questionnaire about the activities during the community health course using grades from 1-poor to
5-excellent, and to write personal remarks and essay.
Results: The academic year 2007-2008 students (n=224) were very satisfied (grades 5 and 4) with preparatory seminar (98% of
students), final seminar (97%), course organization (90%) and course contents (89%). The same grades were allocated by 98%
of students to public health field research, 94% to work in community nurse service, 93% to work in family practice and health
promotion in school and kindergarten, and 87% to water sampling. Satisfaction with the community health course was very
emotionally described in final essays: “… work with community nurse service in the poorest part of Croatia has changed my life.
I have learned in only few hours to wish less and to give more. Every physician should experience it, because that is real life”.
Results of the same-generation students (n=192) in the academic year 2009-2010, now at 6th study year, showed them to be still
very satisfied (grades 5 and 4) with the activities in the community health course: 94% with health promotion, 92% with work in the
community nurse service and family medicine, 86% with course contents, 82% with course organization, 78% with final seminar,
64% with preparatory seminar, 63% with field research, and 49% with water sampling.
Discussion: At some medical schools, there are similar attempts to bring students more closely to life conditions, especially to
rural communities. Different schools of medicine in the world have attempted to improve and adapt current curricula towards
community-oriented education of medical students during undergraduate study and residency. In some countries, there is also
the need of improvement of health care in rural areas.
Conclusion: Results of the course evaluation showed that students had recognized the exceptional value of community health
course as a whole. They perceived it as the most valuable and most useful experience in their medical study. By participating in
local health care and social care activities in rural area, they got an insight into both the health care system and socio-medical
determinants of health.
Key words: medical education, community health, evaluation
404
Acta Med Croatica, 64 (2010) 405-414
Pregled
UNAPRJEĐENJE KVALITETE ZDRAVSTVENE USLUGE
U HITNOJ MEDICINI U HRVATSKOJ
SANJA PREDAVEC, SELMA ŠOGORIĆ1 i DRAŽEN JURKOVIĆ
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske i 1Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar»,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Danas je zdravstvena zaštita u djelatnosti hitne medicine u Republici Hrvatskoj organizirana kao dio postojećeg sustava zdravstvene zaštite, u izvanbolničkoj i bolničkoj hitnoj medicinskoj službi. Sadašnja organizacija ne ispunjava osnovne kriterije optimalnog funkcioniranja: jednakost, dostupnost, učinkovitost i opremljenost, iz čega je proizašla potreba za reorganizacijom
sustava hitne medicinske pomoći. Reorganizacija obuhvaća osnivanje Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, osnivanje 21 županijskog zavoda za hitnu medicinu, uspostavu prijamno-dojavnih jedinica, objedinjavanje hitnog prijma u bolnicama, integraciju
telemedicine u djelatnost hitne medicine, uvođenje specijalizacije hitne medicine za doktore medicine i dodatnog specijalističkog
stručnog usavršavanja iz hitne medicinske pomoći za medicinske sestre-medicinske tehničare, odvajanje sanitetskog prijevoza,
standardizaciju medicinske opreme i vozila i izradu smjernica/protokola/algoritama postupaka zbrinjavanja. Tijekom 5 godina
od početka reorganizacije cilj je postići: vrijeme dolaska tima izvanbolničke službe k pacijentu do deset minuta unutar urbanog
područja, te dvadeset minuta u ruralnim područjima u 80% intervencija; interval dojava - dolazak pacijenta u bolnicu unutar
„zlatnog sata“ u 80% slučajeva; 200 doktora medicine sa završenom specijalizacijom hitne medicine i 220 medicinskih sestaramedicinskih tehničara za završenim dodatnim specijalističkim stručnim usavršavanjem iz hitne medicinske pomoći.
Ključne riječi: hitna medicina, hitna medicinska služba, reorganizacija hitne medicinske službe, Hrvatska
Adresa za dopisivanje:
Sanja Predavec, dr. med.
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH
Ksaver 200
10000 Zagreb, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
UVOD
Hitna medicina je specijalnost u kojoj se zbrinjavaju
akutno bolesne i/ili ozlijeđene osobe koje trebaju
neodgodivu medicinsku pomoć. Hitna medicina
temelji se na znanjima i vještinama u dijagnozi i liječenju akutnih i hitnih bolesti i ozljeda svih dobnih skupina (1). Hitna medicina (HM) je struka koja
zahtijeva kompleksno znanje i vladanje naprednim
vještinama, poput otvaranja i/ili održavanja dišnog
puta (područje anesteziologije), zbrinjavanja rana
(područje kirurgije) i/ili zbrinjavanja prijeloma (područje ortopedije), zbrinjavanja srčanog zastoja (područje interne medicine), pa do odstranjivanja stranog tijela u dišnom putu i zaustavljanja krvarenja iz
nosa (područje ORL) ili vođenja poroda (područje
porodiljstva). Nužne su i odgovarajuće psihofizičke predispozicije i sposobnost dobrog podnošenja
stresa, neočekivanih situacija i teških prizora.
Važnost odgovarajuće izobrazbe u smislu zasebne
specijalnosti prepoznata je u svijetu. U Velikoj Britaniji specijalizacija hitne medicine postoji od 1952.
godine (2). U SAD je specijalizacija hitne medicine
ustanovljena 1970. godine u Cincinnatiju, tada još
bez ispita i certifikata, a 1979. godine hitna medicina
u SAD priznata je kao samostalna specijalizacija (3).
Važnost odgovarajuće izobrazbe u smislu zasebne
specijalnosti prepoznata je i u Republici Hrvatskoj.
U „Narodnim novinama“, broj 111/09 objavljen je
Plan i program specijalizacija, a uvrštena je i specijalizacija iz hitne medicine za doktore medicine.
U Republici Hrvatskoj postoji neujednačena kvaliteta pružanja hitne medicinske skrbi, kako u
izvanbolničkom tako i u bolničkom dijelu. Kao
nužnost nametnula se potreba jedinstvenog pristupa u reorganizaciji hitne medicinske službe s ciljem
ostvarenja funkcionalnog i suradničkog sustava
405
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković. Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini Hrvatske
Acta Med Croatica, 64 (2010) 405-414
izvanbolničke i bolničke hitne medicine. Projekt
reorganizacije HMS dio je Nacionalne strategije razvitka zdravstva 2006.-2011. koju je donio Hrvatski
sabor na sjednici održanoj 9. lipnja 2006. godine (4).
SADAŠNJE STANJE U HITNOJ MEDICINI
REPUBLIKE HRVATSKE
Tablica 1.
Pregled zaposlenih doktora medicine s punim radnim
vremenom u službi izvanbolničke HMP, medicinskih
sestara – medicinskih tehničara s punim radnim
vremenom i vozača, po županijama, prema podacima
Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, 2010.
Doktori
medicine
Medicinske
sestre
Vozači
Krapinsko zagorska županija
2
4
39
Sisačko moslavačka županija
18
47
51
Karlovačka županija
10
25
41
Bjelovarsko bilogorska
županija
5
8
23
Koprivničko križevačka
županija
10
26
17
Požeško slavonska županija
5
13
12
Virovitičko podravska županija
5
6
22
Ličko senjska županija
11
16
23
Brodsko posavska županija
14
38
30
Varaždinska županija
25
43
51
Međimurska županija
9
19
16
Vukovarsko srijemska županija
7
16
13
U djelatnosti izvanbolničke hitne medicinske službe, u 2010. godini, prema podacima Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, radi 462 doktora medicine,
852 medicinske sestre-medicinski tehničari, 990 vozača, te oko 200 ostalih struka, tj. sveukupno 2504
djelatnika. U tablici 1. prikazani su podaci zaposlenih s punim radnim vremenom u službi izvanbolničke HMP.
Zadarska županija
11
16
42
Šibensko kninska županija
11
14
35
Dubrovačko neretvanska
županija
9
10
30
U tablici 2. prikazan je pregled ugovorenih timova
izvanbolničke HMP prema Pravilniku o standardima i normativima prava na zdravstvenu zaštitu iz
obveznog zdravstvenog osiguranja (6), za županije
gdje se taj Pravilnik primjenjuje.
Trenutno je zdravstvena zaštita u djelatnosti hitne
medicine u Republici Hrvatskoj organizirana kao
dio postojećeg sustava zdravstvene zaštite: kroz
službe izvanbolničke hitne medicinske pomoći te,
većim dijelom, hitnog bolničkog prijma unutar pojedine bolničke djelatnosti, a samo iznimno kroz
objedinjene hitne bolničke prijeme (5).
Izvanbolnička hitna medicinska služba (HMS) organizirana je u okviru ustanova za hitnu medicinsku
pomoć, jedinica hitne medicinske pomoći (HMP)
pri domovima zdravlja, te na udaljenim i slabo naseljenim područjima u okviru djelatnosti obiteljskih
liječnika pri domovima zdravlja - kroz dežurstva i
pripravnosti.
Tablica 3. prikazuje broj ugovorenih timova izvanbolničke HMP prema Pravilniku o uvjetima, organizaciji i načinu rada izvanbolničke hitne medicinske pomoći (5) za 4 županije, koje su organizirane
prema županijskom modelu (Grad Zagreb, Splitsko-dalmatinska županija, Osječko-baranjska županija i Varaždinska županija).
Izrada prijedloga nove mreže timova izvanbolničke
HMS u nadležnosti je, sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (7), Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu. Jedan od kriterija za izradu tog prijedloga je
udaljenost od bolnice u km i ukupan broj timova u
24 sata po županijama. Tablica 4. prikazuje udaljenost od bolnice u km i ukupan broj timova u 24 sata
po županijama, prema podacima Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu iz 2010. godine, kao i broj vo406
Županije
Istarska županija
44
76
72
Primorsko goranska županija
44
62
71
Zagrebačka županija
29
52
69
Splitsko dalmatinska županija
83
128
104
Osječko baranjska županija
33
90
94
Grad Zagreb
78
143
135
Ukupno
462
852
990
zila do 5 godina starosti ili 200.000 prijeđenih km po
županijama, koji će biti osnova u izradi kriterija za
nabavu novih vozila za izvanbolničku HMS.
Standardna stopa smrtnosti zbog prometnih nesreća u Hrvatskoj je oko 30% viša nego u zemljama EU
15, a velika su odstupanja i u standardnim stopama
smrtnosti zbog ishemijske bolesti srca, što su važni
pokazatelji između ostalog i uspješnosti HMS. Tablica 5. prikazuje usporedne podatke RH s europskim zemljama u standardiziranoj stopi smrtnosti,
za sve dobi, zbog prometnih nesreća i ishemijske
bolesti srca (na 100.000 stanovnika), 2005. godine.
Hitan prijam u bolnicama organiziran je kroz hitne bolničke ambulante, unutar pojedine bolničke
djelatnosti, a samo iznimno kroz objedinjene hitne
bolničke prijmove. Hitni bolnički prijmovi nalaze
se na različitim lokacijama, pa su poseban problem
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković. Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini Hrvatske
Acta Med Croatica, 64 (2010) 405-414
Tablica 2.
Pregled ugovorenih timova izvanbolničke HMP prema Pravilniku o standardima i normativima prava na zdravstvenu
zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja (6)
Ugovoreni sadržaji
Sisak
DZ Sisak
6.5
5
7
0
185.387
12
6
2
21.5
10
DZ Karlovac
66.447
7
0
1
5
5
DZ Duga Resa
23.227
1
2
2
DZ Ogulin
23.445
2
DZ Ozalj
11.708
1
1
DZ Slunj
11.465
1
1
2
DZ Vojnić
5.495
0
1
2
3
2
141.787
7
5
6
16
5
DZ Bjelovar.- bilogor. županije
133.084
5
5
2
13
5
133.084
5
5
2
13
5
DZ Kopriv. križevačke županije
124.467
10
2
1
9
10
124.467
10
2
1
9
10
85.831
6
1
3
5
5
85.831
6
1
3
5
5
93.389
6
4
1
10
5
93.389
6
4
1
10
5
18.589
5
0
1
3
5
DZ Korenica
8.197
0
1
1
2
0
DZ Novalja
3.335
0
1
0
2
0
DZ Otočac
15.424
1.4
1
1
3
0
0
DZ Požeško-slavonske županije
DZ Virovitičko podra. županije
8.132
5
0
0
2
53.677
11.4
3
3
12
5
DZ Nova Gradiška
52.416
5
0
3
4
5
DZ Slavonski Brod
124.349
8
1
2
5.5
5
176.765
13
1
5
9.5
10
5
DZ Čakovec
Čakovec
DZ Vinkovci
118.426
8
3
6
118.426
8
0
3
6
5
90.875
6
0
0
4
5
DZ Vukovar
62.592
5
0
2
3
5
DZ Županja
51.301
5
0
1
3
5
Vinkovci
204.768
16
0
3
10
15
162.045
8**
7
6
20
6
162.045
8
7
6
20
6
DZ Šibenik
78.179
8
3
DZ Drniš
13.317
0
2
DZ Knin
21.395
0
2
DZ Zadarske županije
Zadar
Šibenik
5
1
Sl.Brod
Zadar
8
1
DZ Senj
Vinkovci
0
1
Gospić
Čakovec
2
3
DZ Gospić
Sl.Brod
0
7
5
Virovitica
Gospić
16
84.174
0
Požega
Virovitica
0
60.934
Koprivnica
Požega
16
10
40.279
Bjelovar
Koprivnica
0
0
DZ Petrinja
Karlovac
Bjelovar
10
146.384
146.384
DZ Kutina
Sisak
Karlovac
Broj standardnih
timova sanitetskog
prijevoza
DZ Krapinsko zagorske županije
Krapina
Broj standardnih
timova pripravnosti
Krapina
Ukupan broj stanovnika na području doma
zdravlja / zdravstvene
ustanove
Broj standardnih
timova dežurstva
Zdravstvena ustanova
Broj standardnih
timova HMP
Područni ured
Broj standardnih
timova prijavno dojavnih jedinica
Ukupno
8
5
0
3
0
0
4
0
407
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković. Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini Hrvatske
Acta Med Croatica, 64 (2010) 405-414
Tablica 2. - nastavak
Šibenik
Dubrovnik
112.891
8
DZ Dubrovnik
65.208
6
DZ Korčula
13.158
7
4
5
2
1.5
3
24.775
2
1
1
3
8.060
1
1.5
3
6
11
16
5
6.927
1
1
2
0
Istarski DZ, ispos. Labin
24.131
2
3
0
Istarski DZ, ispos. Pazin
18.587
1
2
0
Istarski DZ, ispos. Poreč
26.229
2
Istarski DZ, ispos. Pula
85.167
Istarski DZ, ispos. Rovinj
20.185
Istarski DZ, ispos. Umag
25.118
5
206.344
13
7
Ustanova za hitnu medicinsku
pomoć*
191647
13
0
Ispostava Crikvenica
20.160
0
1
1
2
0
4.387
0
1
0
2
0
Ispostava Dr Josip Kajfeš,
Delnice
15.686
0
2
0
2
0
Ispostava Krk
17.860
0
2
1
2
0
Ispostava “Dr. Dinko Kozulić”,
Mali Lošinj
11.347
0
2
0
3
0
Ispostava Opatija
Ispostava Čabar
6
3
Istarski DZ, ispos. Buzet
Pazin
2
8
1
2
3
0
4
6
2
0
3
5
5
19
11
0
6
11
28.891
0
2
1
4
0
Ispostava Rab
9.480
0
1
1
3
0
Ispostava Vrbovsko
6.047
0
1
1
2
0
11
Rijeka
305.505
13
12
5
26
DZ Sisak
84.174
7
2
0
8
5
DZ Kutina
60.934
5
1
1
6.5
5
DZ Petrinja
40.279
0
3
1
7
0
185.387
12
6
2
21.5
10
305.744
16
9
1
24
15
305.744
16
9
1
24
15
2.682.552
158
85
57
248
128
Sisak
Zagreb
5
14.857
126.058
Sisak
15
DZ Ploče
Dubrovnik
Rijeka
0
DZ Metković
DZ Vela Luka
Pazin
7
DZ Zagrebačke županije
Zagreb
UKUPNO
Tablica 3.
Prikaz broja ugovorenih timova izvanbolničke HMP prema Pravilniku o uvjetima, organizaciji
i načinu rada izvanbolničke hitne medicinske pomoći.
Ugovoreni sadržaji
Ukupan broj stanovnika na području doma
zdravlja / zdravstvene
ustanove
Broj timova
HM
Područni ured
Zdravstvena ustanova
Osijek
HMP Osječko-baranjske
županije
330.506
41
Split
Ustanova za HMP Splitskodalm. ž.
464.511
60
Varaždin
DZ Varaždinske županije
184.769
25
Zagreb
Ustanova za HMP Zagreb
779.145
69
Ukupno
408
195
Broj timova
priprav.
18
18
Broj timova
hitnog
prijevoza
Broj timova
sanitet.
prijevoza
Broj prijavno
dojavnih
jedinica
22
5
25
20
13
10
22
21
22
35
81
57
13
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković. Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini Hrvatske
Acta Med Croatica, 64 (2010) 405-414
Standardizirane stope smrtnosti, sve dobi
(na 100.000 stanovnika), 2005.
Udaljenost od
bolnice u km
Ukupan broj timova
u 24h
Svi uzroci
Ukupan broj vozila
do 5 god. starosti ili
200.000 prijeđenih
kilometara
Ishemijske bolesti
srca
Prikaz broja vozila do 5 godine starosti ili 200.000
prijeđenih km, udaljenost od bolnice u km i ukupan broj
timova u 24 sata, prema podacima Hrvatskog zavoda za
hitnu medicinu, 2010.
Krvožilni sustav
Tablica 5.
Prometne nesreće
Tablica 4.
Bjelovarsko bilogorska
6
47
5
Karlovačka
9
60
7
Mađarska
1.015,5
12,09
502,4
261,3
Krapinsko zagorska
5
48
5
Latvija
1.107,2
18,18
578,7
287,0
Požeško slavonska
3
45
4
Litva
1.081,6
22,63
562,8
355,0
Međimurska
1
29
3
Poljska 1
872,0
13,02
397,0
117,6
Koprivničko križevačka
2
32
4
Istarska
11
75
8
Slovačka
945,0
10,9
508,7
268,3
Primorsko goranska
19
70
10
Slovenija
729,4
11,78
288,0
80,2
Hrvatska
886,9
12,69
438,8
167,9
EU15
690,5
8,56
279,4
105,8
Naziv županije
Brodsko posavska
3
32
4
Varaždinska
8
37
5
Vukovarsko srijemska
6
40
4
Virovitičko podravska
2
55
4
Zagrebačka
16
40
9
Dubrovačko neretvanska
10
97
7
Ličko senjska
10
96
5
Šibensko kninska
8
38
7
Zadarska
14
60
8
Osječko baranjska
18
37
8
Sisačko moslavačka
12
60
7
Splitsko dalmatinska
37
75
13
Grad Zagreb
36
25
14
pacijenti s višestrukim simptomima. Trijaža nije dovoljno učinkovita, nedostatni su prostori, oprema
i osoblje, ne postoje ujednačeni protokoli rada, u
prijamnim službama ne rade specijalisti hitne medicine. Takva neujednačenost u sadašnjoj organizaciji ne ispunjava osnovne pretpostavke optimalnog
funkcioniranja hitne medicinske službe: jednakost,
dostupnost, učinkovitost i opremljenost, iz čega je
proizašla potreba za reorganizacijom hitne medicinske službe.
REORGANIZACIJA HITNE
MEDICINSKE SLUŽBE
Cilj reorganizacije HMS je postizanje jednake kvalitete i dostupnosti te službe u svim dijelovima Republike Hrvatske, poboljšanje učinkovitosti i isho-
Češka Republika
837,6
9,94
419,0
177,5
Estonija
993,6
12,7
498,2
264,2
Izvor: SZO, baza podataka o zdravlju za sve u Europi
(European Health for all database) 1 Podaci za 2004. godinu
da cjelokupnog sustava, povećanje usklađenosti
među županijama, povećanje učinkovitosti i brzine
reakcije izvanbolničke HMP i poboljšanje učinkovitosti hitnih prijmova u ciljanim bolnicama. Tijekom
5 godina od početka provođenja cilj je postići: vrijeme dolaska tima izvanbolničke HMS k pacijentu
do deset minuta unutar urbanog područja, te dvadeset minuta u ruralnim područjima u 80% intervencija timova; interval dojava - dolazak pacijenta
u bolnicu unutar 60 minuta („zlatnog sata“) u 80%
slučajeva.
Projekt reorganizacije HMS dio je reforme zdravstvenog sustava Republike Hrvatske (RH). Projekt
reorganizacije HMS pokrenula je Vlada RH (2008.
godine) uz pomoć programskog zajma Svjetske
banke, a nositelj provedbe Projekta je Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi. Reorganizacija HMS
obuhvaća osnivanje Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (HZHM), osnivanje 21 županijskog zavoda
za hitnu medicinu (ŽZHM), uspostavu prijamnodojavnih jedinica (PDJ) u svakoj županiji, objedinjavanje hitnog prijma u bolnicama, uključivanje
telemedicine u djelatnost hitne medicine, uvođenje
specijalizacije iz HM za doktore medicine, uvođenje
dodatnog specijalističkog stručnog usavršavanja iz
hitne medicinske pomoći za medicinske sestre409
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković. Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini Hrvatske
Acta Med Croatica, 64 (2010) 405-414
medicinske tehničare, odvajanje sanitetskog prijevoza od HMS, standardizaciju medicinske opreme
i vozila i izradu smjernica/protokola/algoritama
postupaka zbrinjavanja. Zakonom o zdravstvenoj
zaštiti (Narodne novine, broj 150/08) definiran je
ustroj i djelokrug rada HZHM, županijskih zavoda
za hitnu medicinu (ŽZHM), kao i djelatnost hitne
medicine na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite (7).
Hrvatski zavod za hitnu medicinu je krovna ustanova hitne medicinske službe koja usmjerava rad
izvanbolničke i bolničke HMS, oblikuje doktrinu u
djelatnosti HM, predlaže, planira, prati i analizira
mjere HM u Republici Hrvatskoj, predlaže mrežu
HM ministru nadležnom za zdravstvo, utvrđuje
standarde HM za hitni medicinski prijevoz cestom,
zrakom i vodom.
Dvadeset i jedan ŽZHM organiziran je prema županijskom modelu, organizira i provodi izvanbolničku hitnu medicinsku pomoć na području županije,
provodi standarde HM za hitni medicinski prijevoz
cestom, a standarde za hitni medicinski prijevoz
zrakom i vodom u suradnji s HZHM. Nalazi se u
središtu županije, gdje se nalazi i prijavno-dojavna jedinica (PDJ) županije, koja zaprima pozive
i usmjerava timove izvanbolničke HMS na intervenciju. Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP)
sastavni je dio bolničke zdravstvene ustanove i jedno je ulazno mjesto za sve hitne slučajeve. U njoj
se provodi trijaža i odgovarajuće mjere zbrinjavanja
i liječenja akutno ugroženog pacijenta prema stupnjevima hitnosti, a najduže 24 sata. Uvođenjem specijalizacije iz HM za doktore medicine i uvođenjem
dodatnog specijalističkog stručnog usavršavanja iz
hitne medicinske pomoći za medicinske sestre-medicinske tehničare povećavaju se kompetencije članova tima HMS. Nova organizacija HMS usmjerena
je isključivo na pružanje usluga hitnog medicinskog
zbrinjavanja, za razliku od sadašnje organizacije, u
kojoj je tim HM sudjelovao i u ne-hitnim intervencijama (sanitetskom prijevozu i kućnim posjetima).
Uspješnost metode pratit će se pomoću pokazatelja
(indikatora) ishoda provedbe projekta reorganizacije hitne medicinske službe. Pokazatelji su definirani u suradnji sa Svjetskom bankom i navedeni su
u tablici 6.
Tablica 6.
Lista predloženih indikatora za ocjenu uspješnosti rada hitne medicinske pomoći
Indikator
Komentar
Broj izlazaka na teren
Podaci trebaju s vremenom pokazivati na smanjenje varijacija po županijama
Udio hitnih izlazaka na teren kao dio ukupnog broja
izlazaka na teren izvanbolničke HMP
U ovome trenutku, HMP izlazi na teren radi hitnih slučajeva, radi kućnih posjeta i radi obavljanja
sanitetskog prijevoza.
Reorganizacijom HMS udio hitnih izlazaka na teren se treba povećavati, jer se od HMS odvajaju
kućne posjete i sanitetski prijevozi.
Vrijeme od zaprimanja poziva prijavno-dojavne jedinice
do stizanja tima na intervenciju
Podaci trebaju s vremenom pokazivati na skraćivanje vremena dolaska do bolesnika, što je
pokazatelj poboljšanja kvalitete izvanbolničke HMS
Vrijeme od zaprimanja poziva
prijavno-dojavne jedinice do
stizanja tima u bolnički prijem
Pokazatelj je važan za vrednovanje postizanja zadanog standarda „zlatnog sata“ unutar 5
godina od početka provedbe reorganizacije HM. Standard se postiže ispravnom organizacijom
djelatnosti, te alokacijom ljudstva i vozila.
Udio dolazaka u bolnicu vozilom
hitne medicinske pomoći unutar
12 sati od pojave simptoma (za
srčane simptome, prometne
nesreće i politraume)
Podaci trebaju s vremenom pokazivati na povećani udio dolazaka vozilom hitne medicinske
pomoći unutar 12 sati od pojave simptoma, što je pokazatelj povećanja dostupnosti HMS
stanovnicima.
Udio preživjelih slučajeva politrauma i zastoja srca do
prijma u bolnicu
Podaci trebaju s vremenom pokazivati povećanje udjela preživljavanja, što je pokazatelj poboljšanja kvalitete izvanbolničke HMS.
Duljina vremena provedenog u hitnom bolničkom
prijmu i OHBP
Pokazatelj se odnosi na brzinu obrade pacijenata u hitnom prijmu bolnice ili OHBP. Podaci
trebaju s vremenom pokazivati na povećani udio pacijenata koji su obrađeni u kraćem vremenskom roku, odnosno povećan protok pacijenata, uz smanjenje broja ponovnih dolazaka.
Udio preživjelih politrauma i zastoja srca, 24 sata
nakon prijma u bolnicu
Pokazatelj se bilježi samo za pacijente hospitalizirane radi politraume ili radi zastoja srca. Podaci trebaju s vremenom pokazivati povećanje udjela preživljavanja, što je pokazatelj poboljšanja
kvalitete:
bolnice (jer se pacijent nakon 24 sata u OHBP ili hitnom prijmu bolnice premješta na odjel),
OHBP ili za sada hitnih prijmova bolnica, izvanbolničke hitne medicinske službe koja je pacijenta dovezla.
Broj objedinjenih hitnih bolničkih prijmova (OHBP) po
županijama
Jedan od ciljeva reorganizacije HMS je uspostaviti OHBP u svakoj županiji.
Broj timova izvanbolničke hitne medicinske službe po
stanovniku
Jedan od ciljeva reorganizacije je uspostavljanje ravnopravne dostupnosti hitne medicinske
službe svim stanovnicima.
410
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković. Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini Hrvatske
Acta Med Croatica, 64 (2010) 405-414
REZULTATI
Dana 30. rujna 2008. godine Republici Hrvatskoj
odobren je zajam Svjetske banke, a 21. listopada
2008. godine potpisan je Ugovor o zajmu za Projekt
unaprjeđenja hitne medicinske pomoći i investicijskog planiranja u zdravstvu.
stojećeg stanja utvrdit će se daljnja dinamika
osnivanja OHBP-a, koju je potrebno uskladiti s
istodobnim osnivanjem županijskih zavoda za
hitnu medicinu;
•
Provođenje specijalizacije iz hitne medicine za
doktore medicine i specijalističkog stručnog
usavršavanja iz hitne medicinske pomoći za
medicinske sestre-medicinske tehničare
•
Uvođenje trajne izobrazbe za sve članove tima
HMS;
•
Nabava 128 potpuno opremljenih vozila (s defibrilatorom, respiratorom, aspiratorom, imobilizacijskim sredstvima za hitne medicinske
intervencije);
•
Organiziranje PDJ prema županijskom modelu: osnivanje 21 jedinice, kroz uspostavu medicinsko-informacijskog sustava, tijekom 2010. i
2011. godine;
•
Izrada protokola rada PDJ, izrada algoritama
zbrinjavanja za doktore medicine, izrada algoritama zbrinjavanja za medicinske sestre-medicinske tehničare;
•
Integracija telemedicine u HMS.
Do sada su postignuti sljedeći rezultati:
•
Osnovan je Hrvatski zavod za hitnu medicinu
(HZHM), temeljem Uredbe Vlade RH od 26. veljače 2009. godine (8) i započeo s radom.
•
11 županija donijelo je odluku o osnivanju županijskih zavoda za hitnu medicinu
•
Izgrađena su tri OHBP (Opća bolnica Koprivnica, KBC Zagreb, Klinička bolnica Sv. Duh). Iz podataka kojima raspolaže Ministarstvo zdravstva
i socijalne skrbi vidljivo je da još neke bolnice ispunjavaju uvjete za organizaciju OHBP-a.
•
Uvedena je specijalizacija iz hitne medicine za
doktore medicine, sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju iz Hitne medicine (9),
u pripremi je izvedbeni program specijalizacije, a cilj je specijalistički obrazovati 200 doktora
medicine specijalista hitne medicine do lipnja
2013.
•
•
Uvedeno je dodatno specijalističko stručno usavršavanje iz hitne medicinske pomoći za medicinske sestre-medicinske tehničare, sukladno
Pravilniku o dodatnom specijalističkom stručnom usavršavanju medicinskih sestara-medicinskih tehničara iz hitne medicinske pomoći
(10), u izradi je nastavni plan i program izobrazbe, a cilj je do kraja projekta izobrazba 220
medicinskih sestara-medicinskih tehničara sa
završenim dodatnim specijalističkim stručnim
usavršavanjem iz hitne medicinske pomoći.
Odvojen je sanitetski prijevoz od HMS, sukladno Pravilniku o uvjetima, organizaciji i načinu
obavljanja djelatnosti sanitetskog prijevoza (11).
PLAN BUDUĆIH AKTIVNOSTI
U razdoblju do lipnja 2013. godine planiraju se sljedeće aktivnosti:
•
Osnivanje 21 ŽZHM do 31. prosinca 2011. godine;
•
Osnivanje ostalih objedinjenih hitnih bolničkih
prijmova (OHBP): nakon provedbe snimke po-
RASPRAVA
Reorganizacija HMS jedan je od najvažnijih dijelova
reforme zdravstva koja je u tijeku. Reorganizacija
podrazumijeva novi način organizacije, specijalizaciju iz hitne medicine doktora medicine, dodatno
specijalističko stručno usavršavanje iz hitne medicinske pomoći medicinskih sestara-medicinskih
tehničara, standardizaciju medicinske opreme i
vozila, te donošenje smjernica/protokola/algoritama postupaka zbrinjavanja. Sve navedeno zajedno
jamči bolju učinkovitost i kvalitetnije, dostupnije i
ravnomjernije pružanje hitne medicinske skrbi za
sve osobe na području Republike Hrvatske.
Tijekom 5 godina od početka provođenja cilj je postići: vrijeme dolaska tima izvanbolničke HMS k
pacijentu: do deset minuta unutar urbanog centra
u 80% intervencija timova, te dvadeset minuta u ruralnim područjima u 80% slučajeva; interval dojava
- dolazak ozlijeđenoga u bolnicu unutar 60 minuta
(„zlatnog sata“) u 80% slučajeva. Danas u Republici
Hrvatskoj postoji neujednačena kvaliteta pružanja
hitne medicinske skrbi, kako u izvanbolničkom,
tako i u bolničkom dijelu.
411
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković. Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini Hrvatske
Acta Med Croatica, 64 (2010) 405-414
Izvanbolnička HMP različito je ugovorena. U Gradu Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj županiji, Osječko-baranjskoj županiji i Varaždinskoj županiji ugovorena je prema Pravilniku o uvjetima, organizaciji
i načinu rada izvanbolničke HMP (5), a u ostalim
županijama, koje nisu u roku 6 mjeseci od stupanja
na snagu Pravilnika (5) uskladili svoje ustrojstvo i
poslovanje s njegovim odredbama, ugovara se prema Pravilniku o standardima i normativima prava
na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog
osiguranja (6). Prema Pravilniku (5) izvanbolničku
HMP trebalo je organizirati kao jedinstvenu službu na razini pojedine županije, bilo kao samostalnu
ustanovu HMP ili kao jedinicu HMP pri jedinstvenom županijskom domu zdravlja.
Prijavno-dojavna jedinica (PDJ) ugovorena je pri
službama za HMP domova zdravlja i ustanovama
za hitnu medicinsku pomoć. PDJ nije organizirana tako da pokriva cijeli teritorij pojedine županije
uz mogućnost komunikacije sa susjednim županijama. U planu je komunikacijska i informatička
umreženost Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu
sa županijskim zavodima za hitnu medicinu i objedinjenim hitnim bolničkim prijemima i međusobna
povezanost (horizontalna i vertikalna). Novi ustroj
PDJ omogućit će trajno praćenje cjelokupne službe
tijekom 24 sata sa svim potrebnim intervencijama,
ovisno o zahtjevima na terenu. Predviđena je dodatna edukacija za timove PDJ koja dosad nije bila
ujednačena. Program dodatne edukacije će propisati, sukladno svojim ovlastima, HZHM. Sredstva
za provođenje dodatne edukacije osigurana su zajmom Svjetske banke. Nema protokola rada prijavno-dojavne jedinice, nema algoritama zbrinjavanja
za doktore medicine i medicinske sestre-medicinske tehničare.
U bolnicama je samo iznimno ugovoren objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP), koji je organiziran
kao jedinstveno ulazno mjesto u bolnici za sve hitne
slučajeve. Cilj je umjesto pojedinačnih hitnih prijmova po pojedinim djelatnostima osnovati OHBP i
povećati učinkovitost zbrinjavanja HMS.
Do 2010. godine nije bilo ni specijalizacija iz hitne
medicine za doktore medicine niti specijalističkog
stručnog usavršavanja iz hitne medicinske pomoći
za medicinske sestre-medicinske tehničare. Uvođenjem specijalizacija povećat će se razina znanja i
vještina timova HMS.
Posebnu pozornost potrebno je obratiti organiziranju HMS na otocima i rijetko naseljenim mjestima.
412
U izradi prijedloga nove mreže timova izvanbolničke HMP uzeta je u obzir specifičnosti pojedinih područja, uključujući i otoke i rijetko naseljena mjesta.
Parametri koji su se uzeli u obzir bili su: specifičnost pojedinih područja, geografski položaj, stanje
cestovne povezanosti, gustoća naseljenosti, broj stanovnika, površina pojedinih županija, te udaljenost
od bolnica.
U svijetu postoje dva osnovna pristupa hitnog zbrinjavanja pacijenata. Jedan je anglo-američki pristup
hitnog medicinskog zbrinjavanja, u kojem pacijent
„ide“ prema doktoru i zbrinut je direktno u bolničkom hitnom odjelu, a izvanbolničko hitno medicinsko zbrinjavanje vode paramedici. Drugi je
francusko-njemački pristup, u kojem doktor „ide“
prema pacijentu i pacijent sa životno ugrožavajućoj
ozljedom ili bolešću je obrađen od strane doktora
u HMP na mjestu incidenta i tijekom transporta. U
navedenom pristupu je visoko razvijena izvanbolnička hitna medicinska služba, a bolnička hitna medicinska služba je na osnovnoj razini (12). U tijeku je
brzi razvoj bolničke hitne medicine u Europi: 12 od
27 europskih zemalja prepoznalo je bolničku hitnu
medicinu kao specijalizaciju. To su Belgija, Češka,
Estonija, Mađarska, Irska, Italija, Malta, Poljska,
Rumunjska, Slovenija i Velika Britanija. Zemlje koje
tome teže su npr. Švedska, Francuska, Njemačka,
Grčka (13). Europsko udruženje hitne medicine napisalo je novi kurikulum za specijalizaciju iz hitne
medicine, koji je objavljen 2007. godine. Sadrži petogodišnji program, unutar kojeg je obavezan trogodišnji dio na hitnom bolničkom odjelu. Pojedine
europske zemlje imaju dugu tradiciju izvanbolničke HMS i imaju svoja udruženja doktora izvanbolničke HMS, a posljednjih godina i doktori bolničke
HMS počeli su osnivati svoja udruženja. A u nekim
se zemljama Europe dogodila integracija udruženja
doktora izvanbolničke i bolničke HMS (13).
U Velikoj Britaniji su u sustavu izvanbolničke HMP
„kvartovski“ paramedici, a doktor izlazi na intervenciju samo po posebnom pozivu i radi u bolnici,
u OHBP. U Austriji HMP pruža pet organizacija,
od kojih je najbrojniji Crveni križ. Doktori iz HM
rade u bolnici i na poziv idu na mjesto incidenta. U
Francuskoj tim HMP radi u bolnici, izlazi na teren,
na intervenciju, na poziv dispečera. U Njemačkoj,
u pokrajini Bavarskoj, HMP je organizirana preko
Crvenog križa Bavarske, u kojem su isključivo dragovoljci (12). U Izraelu je HMS organizirana preko
službe Magen David Adom (MDA) (u prijevodu
„Davidov crveni štit“), koja jedina u Izraelu pruža usluge HMP (14). U svom sastavu ima doktore,
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković. Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini Hrvatske
Acta Med Croatica, 64 (2010) 405-414
paramedike, hitne medicinske tehničare i volontere. MDA je sastavni dio zapovjedništva. Ima 100
jedinica u Izraelu. MDA ima 10.000 volontera, od
toga 4.000 u dobi 15-18 godina, a 6.000 u dobi 21-65.
MDA je prva organizacija koja je razvila napredni
tečaj spašavanja života izvan bolnice s mobilnom
intenzivnom jedinicom, 1978. MDA ima zadaću odgovoriti na svaku hitnu potrebu u Izraelu. Osim hitne medicinske pomoći ima i druge zadaće. Djeluje
kao Crveni križ, organizira dobrovoljno darivanje
krvi, pohranu krvi, plazme i njihovih produkata,
sudjeluje u profesionalnoj izobrazbi osoblja, dodatno provodi edukaciju iz prve pomoći i izvanbolničke hitne medicinske pomoći, edukaciju volontera iz
prve pomoći, BLS i ALS, transport pacijenta i evakuacija ranjenih i umrlih u prometnim nesrećama,
transport i transfer osoblja, program za slučaj masovnih nesreća, sudjeluje u slanju pomoći drugim
zemljama (14).
Ukupna vrijednost projekta reorganizacije hitne
medicinske službe u Republici Hrvatskoj procijenjena je na 90 milijuna eura. Od toga 16,1 milijun
eura iznosi vrijednost zajma Svjetske banke za
razvoj HMP (na vrijeme od pet godina). Iz zajma
Svjetske banke, sukladno planu nabave, financirat
će se: opremanje Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, nabava vozila za Hrvatski zavod za hitnu
medicinu, softver, razvoj i instalacija medicinskog
informatičkog sustava, nabava 128 vozila za hitnu
medicinsku pomoć, nabava 128 defibrilatora i 128
respiratora za vozila hitne medicinske pomoći, nabava medicinske opreme za dio objedinjenih hitnih
bolničkih prijmova, konzultantske usluge za izradu
standarda, za algoritme postupanja, za definiranje
načina rada prijavno-dojavnih jedinica te trajna izobrazba za sve članove tima HMS.
LITERATURA
1. IFEM - The International Federation for Emergency Medicine. Dostupno na URL adresi: http://www.
ifem.cc/. Datum pristupa informaciji: 03. rujna 2010.
2. The College of Emergency Medicine, London
UK. Dostupno na URL adresi: http://www.collemergencymed.ac.uk/. Datum pristupa informaciji: 03. rujna
2010.
3. ACEP – The American College of Emergency
Physicians. Dostupno na URL adresi: http://www.acep.
org. Datum pristupa informaciji 03. rujna 2010.
4. Narodne novine, Službeni list Republike Hrvatske, br. 72, 2006
5. Narodne novine, Službeni list Republike Hrvatske, br. 146, 2003
6. Narodne novine, Službeni list Republike Hrvatske, br. 43, 2010.
7. Narodne novine, Službeni list Republike Hrvatske, br. 150, 2008
8. Narodne novine, Službeni list Republike Hrvatske, br. 28, 2009
9. Narodne novine, Službeni list Republike Hrvatske, br. 111, 2009
10. Narodne novine, Službeni list Republike Hrvatske, br. 52, 2010
11. Narodne novine, Službeni list Republike Hrvatske, br. 146, 2009
12. Dick WF. Anglo-American vs. Franco-German
emergency medical services system. Prehosp Disaster
Med 2003; 18: 29–35.
13. Fleischmann T, Fulde G. Emergency medicine in
modern Europe. Emerg Med Australasia 2007; 19: 300–2.
14. Ellis DY, Sorene E. Magen David Adom: The EMS
in Israel”. Resuscitation 2008; 76: 5.
ZAKLJUČAK
Reorganizacija HMS je od iznimne važnosti za Republiku Hrvatsku i sastavni je dio Nacionalne strategije razvitka zdravstva 2006.-2011. Ima za cilj unaprjeđenje učinkovitosti struke, smanjenje vremena
potrebnog za dobivanje usluge HM te time unaprjeđenje zdravstvenog ishoda. Za sve predložene korake reorganizacije HMS potrebna je stalna analiza,
u svrhu što brže i lakše implementacije u cjelokupni
sustav zdravstvene zaštite u RH uvažavajući stvarne potrebe i mogućnosti RH. Iskustva drugih zemalja, kao i smjernice Europskog udruženja hitne medicine, pomogle su u izradi koncepta reorganizacije
HMS u RH uz uvažavanje specifičnih potreba RH.
413
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković. Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini Hrvatske
Acta Med Croatica, 64 (2010) 405-414
SUMMARY
QUALITY IMPROVEMENT OF HEALTH CARE SERVICES IN
CROATIAN EMERGENCY MEDICINE
S. PREDAVEC, S. ŠOGORIĆ1 and D. JURKOVIĆ
Ministry of Health and Social Welfare of the Republic of Croatia and 1Andrija Štampar
School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Emergency medical services (EMS) in the Republic of Croatia are currently organized as part of the existing health care system
and delivered in the form of pre-hospital and hospital EMS. The pre-hospital EMS are delivered by standalone EMS Centers,
EMS units set up in community health centers, and by general practitioners working in shifts and on call in remote and scarcely
populated areas. In hospitals, each ward usually has its own emergency reception area, and only in a couple of cases there is
an integrated emergency admission unit for the entire hospital. The current EMS structure does not meet the basic requirements
that would make an EMS system optimal, i.e. equal quality, equal access, effectiveness and appropriate equipment. The EMS
Restructuring Project is part of the Croatian health care system reform and is addressed by the National Health Development
Strategy 2006-2011. As part of restructuring efforts, the Croatian National Institute of Emergency Medicine, 21 County Institutes
of Emergency Medicine and county-level call centers are going to be set up. In addition, the project will introduce the following:
integrated emergency admission areas at hospitals; telemedicine as part of emergency medicine; emergency medicine specialty for physicians and additional specialized training for nurses/technicians; separation of emergency and non-emergency
transport; standards for vehicles and equipment and guidelines/protocols/algorithms for care. The Croatian National Institute of
Emergency Medicine is an umbrella EMS organization. It shapes the EMS in Croatia and proposes, plans, monitors and analyzes
EMS actions in Croatia. In addition, it submits a proposal of the Emergency Medicine Network to the minister, sets standards for
EMS transport, and coordinates, guides and supervises the work of County Institutes of Emergency Medicine. County Institutes
organize and deliver pre-hospital EMS in their counties. Integrated hospital emergency admission units represent a single point
of entry for all emergencies at a particular hospital. Upon triage, depending on the level of emergency, patients are provided with
appropriate care and treatment. The introduction of EMS specialty for physicians and additional specialized training for nurses/
technicians is going to increase competencies of all EMS team members. The main objectives of the EMS Restructuring Project
to be achieved in the 5-year period are the following: to reduce the response time of pre-hospital EMS teams to 10 minutes in
urban areas and 20 minutes in rural areas in 20% of team interventions; to bring patients to hospital within the “golden hour” in
80% of cases; to have 200 physicians specialized in emergency medicine; and to have 220 nurses/technicians that have successfully completed their specialized training in emergency medicine. The objectives are going to be monitored through indicators
as part of the World Bank Project for which data have already been collected throughout Croatia: number of interventions; number of emergency interventions; time between call receipt and arrival to scene; time between call receipt and arrival to hospital
emergency reception area; percentage of arrivals to hospital by EMS vehicles within 12 hours of symptom onset; polytrauma
and cardiac arrest survival rate before admission to hospital; time spent in hospital emergency reception areas and integrated
hospital emergency admission units; polytrauma and cardiac arrest survival rate within 24 hours of hospital admission; number
of integrated hospital emergency admission units per county; and number of pre-hospital EMS teams per capita.
Key words: emergency medicine, emergency medical services, restructuring of emergency medical services, Croatia
414
Acta Med Croatica, 64 (2010) 415-423
Pregled
UČINKOVITOST JAVNOZDRAVSTVENIH NADZORNIH SUSTAVA
JOSIPA KERN, MARIJAN ERCEG1 i TAMARA POLJIČANIN2
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ 1Hrvatski zavod za javno
zdravstvo i 2Sveučilišna klinika „Vuk Vrhovac“, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
Javnozdravstveni nadzorni sustav služi kontinuiranom sustavnom prikupljanju, analizi i interpretaciji podataka radi planiranja,
implementacije i evaluacije javnozdravstvene prakse. Zadatak mu je da rano upozorava na moguće događaje, pomaže pri kreiranju javnozdravstvene politike i strategije, dokumentira učinke i realizaciju cilja te pomaže pri određivanju javnozdravstvenih
prioriteta. Nadziru se zarazne i druge bolesti, zdravstveni resursi te javnozdravstveni programi i intervencije. Najčešći nedostatak
postojećih sustava je fragmentiranost, kašnjenje i neažurnost informacija. Suvremene informacijske tehnologije omogućavaju
povezivanje unutar zdravstvenog sustava tako da nadzorni sustav crpi podatke direktno iz osnovnog sustava koji te podatke
proizvede tako da primjerice nije potrebno ispunjavati obrazac za prijavu zarazne bolesti. Stoga se predlaže da se informatizacija
zdravstva provodi tako da podaci za nadzor postanu nusprodukt bolničkih i drugih zdravstvenih informacijskih sustava, te da za
nadzor nad bolestima izvor podataka bude elektronički zdravstveni zapis iz kojega se automatizmom izdvajaju relevantni podaci.
Za nadzor nad ljudskim resursima izvori podataka su zdravstveno-obrazovne ustanove, ministarstvo zdravstva (stručni i specijalistički ispiti), komore (licence) te zdravstvene i druge ustanove što je sve potrebno sustavno povezati. Nadzor nad medicinskom
opremom crpi podatke od svih onih koji sudjeluju u nabavi i korištenju opreme, dok nadzor nad javnozdravstvenim programima
koristi podatke iz ustanova i tijela koja definiraju i/ili izvršavaju definirane programe.
Ključne riječi: javno zdravstvo, nadzorni sustav, informacijski sustav
Adresa za dopisivanje:
Prof. dr. sc. Josipa Kern
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Rockefellerova 4
10000 Zagreb, Hrvatska
Tel: 01 4590 105; faks: 01 4590 100
E-pošta: [email protected]
UVOD
Javno zdravstvo
Prema Wislowu, javno zdravstvo je „znanost i
umjetnost prevencije bolesti, produljenja života te
promocije zdravlja i dobrobiti organiziranim naporima zajednice u sanitaciji okoline, kontroli zaraznih bolesti, organiziranju zdravstvene službe s
namjerom ranog dijagnosticiranja i prevencije bolesti, zdravstvenog odgoja pojedinaca te razvoja
društvene okoline kako bi se svakom pojedincu osigurao život koji mu omogućava održavanje ili unaprjeđivanje zdravlja“ (1). Javnozdravstvene službe
prate događanja u zajednici vezano uz zdravlje i,
sukladno s identificiranim stanjem i općeprihvaćenom javnozdravstvenom praksom, donose odluke
i poduzimaju odgovarajuće intervencije. Svjedoci
smo niza javnozdravstvenih programa i strategija,
u nas i u svijetu, poput vakcinacija protiv zaraznih
bolesti, ranog otkrivanja bolesti ili programa reduciranja različitih rizičnih ponašanja (2-9).
Javnozdravstveni nadzorni sustav
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO)
javnozdravstveni nadzorni sustav definira se kao
„kontinuirano sustavno prikupljanje, analiza i interpretacija specifičnih podataka radi planiranja,
implementacije i evaluacije javnozdravstvene prakse“ (10). Nadzorni sustav može služiti za:
•
rano upozoravanje na mogući, često nepoželjan
događaj
•
orijentiranje pri kreiranju javnozdravstvene politike i strategije
•
dokumentiranje učinka neke javnozdravstvene
intervencije odnosno kontinuirano praćenje realizacije nekog javnozdravstvenog cilja, te
•
razumijevanje/praćenje događanja sa svrhom
određivanja prioriteta u vođenju javno-zdravstvene politike i strategije.
415
J. Kern, M. Erceg, T. Poljičanin. Učinkovitost javnozdravstvenih nadzornih sustava
Acta Med Croatica, 64 (2010) 415-423
Da bi doista bio učinkovit, nadzorni sustav mora
prepoznati relevantna zdravstvena događanja,
prikupljati o njima relevantne podatke, istražiti i
potvrditi je li se izvjesni zdravstveni događaj i dogodio, dati povratnu informaciju onome tko je podatke proslijedio u nadzorni sustav, te proslijediti
informaciju na više razine odnosno na centralnu razinu u sustavu zdravstva. Jedna od važnih funkcija
je mogućnost promptnog izvještavanja, bilo periodično bilo na zahtjev.
PODRUČJE I STANJE
JAVNOZDRAVSTVENOG NADZORA
Predmet javnozdravstvenog nadzora su bolesti u
humanoj i veterinarskoj medicini, te lijekovi, nuspojave i medicinski uređaji, zatim rizična ponašanja, kronične bolesti i stanja, nesreće, zaštita na radnom mjestu i sl. (11-14). Različite zemlje ne moraju
imati jednake prioritete u javnozdravstvenom nadzoru premda je osnova nadzora podjednaka. Primjerice u Europskom centru za prevenciju bolesti
i kontrolu kao najvažniji problemi koje treba nadzirati trenutno se navodi sljedećih šest: rezistencija na
antibiotike, klimatske promjene, pandemija gripe
H1N1, sezonska gripa, HIV i tuberkuloza (15).
Kronične nezarazne bolesti, iako vodeći uzrok pobola i smrtnosti u Europi, relativno su rijetko predmet javnozdravstvenih sustava nadzora, za sada
uglavnom organiziranih u okviru projekata, kao
na primjer EUBIROD (http://www.eubirod.eu/)
sustav nadzora i europski registar osoba sa šećernom bolešću, EUROCARE (http://www.eurocare.
it/) sustav nadzora nad preživljavanjem bolesnika
s karcinomima ili EUROCISS (European Cardiovascular Indicators Surveillance Set) itd.
Hrvatska
Da bi se dobila slika zdravstvenog stanja i potreba
populacije država je uspostavila obvezu statističkih istraživanja o pobolu i smrtnosti pučanstva te
o postojanju i korištenju zdravstvenih resursa u rješavanju tih potreba, a koji su regulirani Zakonom
o službenoj statistici (16) i Godišnjim provedbenim
planom statističkih istraživanja (17). Najdetaljnije
definirani nadzorni sustav je onaj reguliran Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (18) koji
jasno propisuje koje su obveze i aktivnosti pojedinih sudionika u sustavu prevencije i sprječavanja
zaraznih bolesti. Jedna od aktivnosti je i prijavljivanje zarazne bolesti koja je regulirana posebnim
Pravilnikom o načinu prijavljivanja zaraznih bolesti
(19). Dok se zakonom utvrđuju zarazne bolesti čije
je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku
416
Hrvatsku kao i mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti, u Pravilniku su, uz jasno navedene
dijagnoze i šifre dijagnoza prema MKB-10 za bolesti koje treba prijavljivati, podaci koji se moraju
zabilježiti o svakom pojedinom slučaju bolesti (npr.
obrazac Podaci o bolesniku od AIDS/SIDA-e ili nositelju HIV protutijela), o pojavi ili događaju (npr.
obrazac Prijava epidemije), uvijek s obaveznom
identifikacijom osobe koja je prijavu ispunila. Isto
tako navedeno je kome se šalju prijave i kako (telefonom, telegramom ili telefaksom (članak 3 Pravilnika). Prijave se šalju “odmah i istodobno” nadležnoj higijensko-epidemiološkoj službi, županijskom
zavodu za javno zdravstvo te Hrvatskom zavodu
za javno zdravstvo.
Koji sve javnozdravstveni nadzorni sustavi postoje
danas u Hrvatskoj? U Hrvatskom zavodu za javno
zdravstvo (HZJZ) prikupljaju se podaci o: zdravstvenim resursima (zdravstvenim ustanovama,
zdravstvenim djelatnicima, medicinskoj opremi),
korištenju zdravstvene zaštite na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini, umrlim osobama, hospitalizacijama, porodima, prekidima trudnoće, ovisnicima, profesionalnim bolestima, ozljedama na radu,
individualnoj prijavi zaraznih bolesti, zbirnoj prijavi
oboljelih od gripe, psihozama, samoubojstvima, tuberkulozi, AIDS-u, zabilježenom pobolu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te bolničkom sustavu, cijepljenju, potrošnji cjepiva i njihovim nuspojavama,
te izvješća laboratorija za mikrobiološku dijagnostiku. Osim toga, u HZJZ-u se vodi niz registara: registar za rak, registar osoba s invaliditetom, registar
legioneloza, registar trbušnog tifusa, registar mlohave kljenuti i populacijski registar. Nadalje, postoji
modul zdravstvene ekologije koji se vodi u HZJZ i u
nekim regionalnim zavodima (voda, zrak, tlo).
I druge ustanove u Hrvatskoj prikupljaju podatke
važne za nadziranje. Registar za dijabetes (CroDiab) vodi se u Sveučilišnoj klinici za dijabetes „Vuk
Vrhovac“. Evidenciju osoba s transplantacijom vodi
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (MZSS).
Svi opisani izvori informacija ispunjavaju neku od
funkcija koje treba imati nadzorni sustav. Iz svakog
od njih mogu se dobiti potrebne informacije. Međutim, izvješćivanje u pravilu nije promptno. Ono ide
sa zadrškom, pa čak i u vezi sa zaraznim bolestima,
osim u slučaju velikih epidemija kada se to provodi
trenutno putem faksa i telefona. Povratna informacija prema izvoru informacija u pravilu je samo na
zahtjev, ali to je rijetkost (najčešće, potreba pisanja
radova). Iz svih navedenih izvora informacije se
publiciraju u Ljetopisu jednom godišnje, koji je od
2003. dostupan na web-u svima, kao i bilteni koji
obrađuju pojedine segmente i donose preliminarne
J. Kern, M. Erceg, T. Poljičanin. Učinkovitost javnozdravstvenih nadzornih sustava
Acta Med Croatica, 64 (2010) 415-423
podatke do izdavanja Ljetopisa. Više instance koriste podatke na način da redovito od HZJZ-a traže
ugrađivanje najnovijih podataka iz domene istraživanja i to u sve relevantne tekstove koje MZSS priprema (snimke stanja, strategije, godišnji planovi i
sl.).
HZJZ podatke na godišnjoj osnovi dostavlja nizu
međunarodnih institucija bilo direktno ili preko
Državnog zavoda za statistiku. Radi se o međunarodnoj obavezi i država ju je dužna ispuniti prema
WHO, EUROSTAT-u, OECD-u te raznim međunarodnim projektima (primjerice MONE, I2SARE, i sl.)
Europska Unija
Prema odluci Europskog parlamenta i Vijeća Europe (Decision No 2119/98/EC) od 24. rujna 1998.
godine Europska CDC nadzire u svojim članicama
sljedeće zarazne bolesti (ukupno 46):
• Bolesti preventabilne vakcinacijom
• Spolno prenosive bolesti
• Virusni hepatitis
• Bolesti prenosive hranom
• Bolesti prenosive vodom ili iz nekog drugog
vanjskog izvora
• Nosokomijalne infekcije
• Druge bolesti prenosive nekonvencionalnim
putem (uključujući Creutzfeldt-Jakobovu
bolest)
• Bolesti koje spadaju pod međunarodnu
regulativu (žuta groznica, kolera, kuga)
• Druge bolesti (bjesnoća, tifus, virusna
hemoragijska groznica, malarija i druge dosad
neklasificirane ozbiljne epidemijske bolesti,
itd.)
Tim su bolestima dodane još SARS, zapadno-nilska
groznica i ptičja gripa. Svaka zemlja članica obavezna je da podatke o slučajevima na svom području
šalje ECDC-u.
Radi bolje koordinacije i specifičnog nadzora nadzorni sustavi su organizirani u šest skupina: sustav
FWD uključuje sve bolesti koje se prenose vodom
i hranom kao i zoonoze, AMR/HAI nadzire nozokomijalne infekcije i rezistenciju mikrobioloških
uzročnika. EVD nadzire bolesti prenošene vektorima. HASH uključuje nadzor nad HIV-om i AIDSom, spolno prenosivim bolestima te hepatitisom.
VPD se bavi nadzorom nad bolestima koje se mogu
prevenirati vakcinacijom (Vaccine Preventable Diseases). ResInf nadzire tuberkulozu, influencu i legionarsku bolest.
Hrvatska je od nedavno uključena u redovitu dostavu podataka EUROSTAT-u koji prati široki
spektar informacija, počev od pobola do smrtnosti,
financijskim i nefinancijskim podacima o resursima
sustava zdravstvene zaštite i njihovu korištenju. U
tijeku je stvaranje pretpostavki za uvođenje redovitog EHIS (European Health Interview Survey) kojim se
na standardizirani način prikupljaju podaci o navikama stanovništva, samoprocjeni zdravlja i korištenju zdravstvenog sustava).
Kanada
Kanada je integrirala redoviti laboratorijski rad
i javnozdravstveni nadzor uz pomoć suvremene
informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT)
za potrebe svog javnozdravstvenog osoblja (20).
Sustav je dizajniran na način da podržava prikupljanje i spajanje podataka koji su na neki način
nusprodukt uobičajenog rada u javnom zdravstvu
(npr. provođenje i evidentiranje vakcinacija). Sastoji
se iz dva dijela: javnozdravstvenog informacijskog
sustava i upravljačkog laboratorijskog sustava. Javnozdravstveni informacijski sustav uključuje praćenje imunizacije, menedžment zaraznih bolesti i
nadzor. Sustav je centraliziran, dopušta siguran pristup pojedinačnom zdravstvenom zapisu sa strane
većeg broja javnozdravstvenih djelatnika te omogućava razmjenu informacija o nadzoru nad zaraznim
bolestima i imunizaciji. Laboratorijski sustav podržava prihvat uzoraka, slijeđenje uzoraka, testiranje,
osiguravanje kvalitete, izvještavanje, postavljanje
upita i slično. Sustav bilježi i podatke pacijenta relevantne za uzorak koji se analizira. Na taj način osigurava podatke važne za javnozdravstveni nadzor
te postaje potpora argumentiranom odlučivanju u
javnom zdravstvu.
Osnovni zadatak integriranog nadzornog javnozdravstvenog informacijskog sustava može se opisati kao sposobnost da prikuplja podatke (npr. o
vakcinaciji djeteta) s mjesta gdje su podaci nastali
(npr. gdje je dijete primilo određenu vakcinu), spoji
ih s ostalim podacima koji su s njima logički povezani (npr. o prijašnjim vakcinacijama i/ili laboratorijskim nalazima) te da ih bez multipliciranja unosa
proslijedi razinama koje su za te podatke zainteresirane. To je ujedno i najvažnija dobrobit integriranog
pristupa: jednokratni unos podataka, integracija s
postojećim podacima, prosljeđivanje drugim razinama automatski, bez dodatnog unosa podataka,
te kao posljedica: reduciranje troškova, pravodobni
pristup podacima i mogućnost pravodobne intervencije i/ili prevencije.
417
J. Kern, M. Erceg, T. Poljičanin. Učinkovitost javnozdravstvenih nadzornih sustava
Acta Med Croatica, 64 (2010) 415-423
Svjetska zdravstvena organizacija i drugi
Premda je javnozdravstveni nadzor započeo sa
zaraznim bolestima, današnje javnozdravstvene
službe nadziru i čitav niz drugih događaja i resursa vezanih za zdravstvo i zdravlje. Prema SZO (21)
preporučuje se nadzor nad nezaraznim bolestima i
u zemljama u razvoju, prvenstveno nadzor nad kroničnim bolestima koje su na prvom mjestu po mortalitetu i morbiditetu u mnogim zemljama svijeta.
James i sur. (22) opisuju kanadski nadzorni sustav
nad kroničnim stanjima, posebno nad dijabetesom.
SZO naglašava da “danas” treba nadzirati rizična
ponašanja i obilježja koja se mogu korigirati (pušenje, fizička neaktivnost, nepravilna prehrana, prekomjerno pijenje alkohola, visoki tlak, povišene masnoće, povišeni šećer u krvi i indeks tjelesne mase)
jer će u suprotnom oni “sutra” dovesti do kroničnih
bolesti (kardiovaskularne bolesti, moždani udar,
dijabetes, karcinom i respiratorne bolesti).
Saran i sur. (23) ukazuju na potrebu nadzora nad
kroničnim bubrežnim bolestima kao javnozdravstvenoj prijetnji zasnovanoj na visokoj prevalenciji,
rastućoj incidenciji, pridruženim komplikacijama
i visokim troškovima. Ono što smatraju nužnim u
nadzoru je sustavno, longitudinalno nadziranje ne
samo bubrežnih nego i niza drugih kroničnih bolesti. Predlažu elektronički zdravstveni zapis koji se
popunjava u raznim segmentima zdravstvene zaštite kao osnovni izvor informacija relevantnih za
nadzor.
PRIJEDLOG REALIZACIJE
JAVNOZDRAVSTVENOG NADZORA
pretragama, nalazima, ali i podaci koji nisu nužno
medicinski (npr. spol, dob, edukacija, zanimanje i
sl.). Logično je da i podaci o vakcinacijama budu
dio medicinske dokumentacije. Takvi podaci mogu
pomoći pri identificiranju društvenih skupina u kojima je neophodna javnozdravstvena intervencija.
Treba imati na umu da medicinska dokumentacija
sadrži sve podatke o pacijentovim bolestima i liječenjima. Ako je u papirnatom obliku, ona je nužno fragmentirana (zdravstveni karton u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti – obiteljskoj medicini, školskoj
medicini, pedijatriji, ginekologiji itd.; povijest bolesti na bolničkom odjelu ili u specijalističkoj ambulanti – oftalmologiji, otorinolaringologiji, kardiologiji, urologiji itd.). Informatizacijom samo dijela
zdravstvenog sustava (npr. primarne zdravstvene
zaštite) ne može se izbjeći fragmentiranost medicinske dokumentacije.
Činjenica je da je informatizacija potrebna, da je neophodno napraviti elektronički zdravstveni zapis
(koji će sadržavati kompletnu medicinsku dokumentaciju pojedinačnog pacijenta), i da se pritom
mora poštivati međunarodne norme. Međunarodnim normama se normira elektronički zdravstveni
zapis (npr. HRV EN 13606:2008), komunikacija informacija među sudionicima u zdravstvenom sustavu (npr. HL7), ujednačenost bilježenja podataka
(klasifikacije i sl., npr. MKB-10), sigurnost i zaštita
podataka. Time medicinska dokumentacija postaje
uporabljiva od strane svih koji su za to ovlašteni.
Ovlasti pojedinih korisnika (liječnika, sestre, javnozdravstvenog djelatnika) pri korištenju podataka
također treba jasno definirati.
Primjeri u svijetu i u nas pokazuju da su nadzorni
sustavi nužnost. Oni omogućavaju argumentirano
odlučivanje i pravodobno interveniranje. Kvaliteta
odlučivanja ovisi o promptnim i točnim informacijama. Svako zakašnjenje ili nedostatak informacija
može implicirati neadekvatnu odluku kao i odlaganje intervencije. Nadalje, modeli nadzornih sustava
pokazuju da treba inzistirati na integraciji gdje god
je to moguće. Jednom upisani podaci morali bi se
moći višestruko koristiti.
Nadzor nad bolestima
Dijagnoze bolesti postavljaju se u zdravstvenim
ustanovama (ambulantama, bolnicama i sl.) ili na
terenu (npr. pri nesrećama). Podaci o dijagnozama
ulaze u medicinsku dokumentaciju čime medicinska dokumentacija postaje osnovni izvor informacija o zdravstvenom stanju pacijenta. Osim dijagnoze
u medicinsku se dokumentaciju unose i podaci o
418
Sl. 1. Izvori podataka za nadzor nad bolestima
J. Kern, M. Erceg, T. Poljičanin. Učinkovitost javnozdravstvenih nadzornih sustava
Acta Med Croatica, 64 (2010) 415-423
Treba napomenuti da elektronički zdravstveni zapis treba evaluirati (tehnički i od strane zdravstvenih djelatnika kao krajnjih korisnika) i certificirati.
Certifikaciju treba provoditi nezavisno akreditirano
tijelo.
Tako načinjena medicinska dokumentacija bit će
valjan izvor podataka za nadzorni sustav nad bolestima (sl. 1). Ambulanta ili bolnica neće trebati posebno izvještavati jer će javnozdravstveni djelatnik
automatski crpsti podatke iz elektroničkog zdravstvenog zapisa i to one podatke za čije korištenje
je ovlašten.
Nadzor nad zdravstvenim resursima
Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (članak 24)
zdravstvena djelatnost se obavlja kao javna služba uz uporabu medicinske tehnologije a obavljaju je zdravstveni i, u slučaju mentalnog zdravlja,
i nezdravstveni radnici (24). Ljudski potencijal i
materijalna sredstva čine sastavni dio zdravstvenog sustava, odnosno zdravstvene resurse. Nadzor
nad resursima, ljudskim i materijalnim, omogućava učinkovito upravljanje zdravstvenim sustavom. Stoga je potrebno raspolagati informacijama
o zdravstvenim djelatnicima, zdravstvenim ustanovama, postojećoj medicinskoj opremi, broju bolničkih kreveta i sl. Osobito je važno pratiti njihovu
prostornu raspodjelu i dostupnost pacijentima kako
bi se zdravstveni sustav organiziralo na racionalan
i pravičan način. Bez spomenutih informacija nije
moguće pravodobno planiranje potrebnih resursa u
srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.
zdravstvenih obrazovanja.
Prijedlog za unaprjeđenje: Suvremene sustave za praćenje zdravstvenih resursa treba razvijati na način
da postanu javni resurs koji služi najširem krugu
korisnika sukladno njihovim nadležnostima i obavezama. Npr. zdravstveno-obrazovne ustanove u
takav resurs mogu unositi podatke o svakoj osobi
koja je završila njihov program, Ministarstvo zdravstva podatke o uspješno položenom stručnom ispitu te specijalističkim ispitima, zdravstvene ustanove o zapošljavanju, rasporedu na određeno radno
mjesto, promjenama mjesta zaposlenja. Nadležne
komore upisivale bi podatak o licenci i njenom
produžavanju i sl. Na taj bi se način dobio ažurni
sustav kao podloga za promptno izvješćivanje, a
mogao bi se koristiti i u druge svrhe, primjerice za
planiranje upisne edukacijske kvote za zdravstvena
zanimanja (sl. 2).
Ljudski resursi
Sadašnje stanje: Istraživanje zdravstvenih resursa
prema Registru zdravstvenih djelatnika i Registru
zdravstvenih ustanova/Izvješće o organizacijskoj
strukturi i djelatnicima u zdravstvu propisano je
Zakonom o službenoj statistici i operacionalizirano
Godišnjim provedbenim planom statističkih istraživanja. Hrvatski zavod za javno zdravstvo prikuplja
i obrađuje podatke koje dostavljaju Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi te sve zdravstvene ustanove, trgovačka društva za obavljanje zdravstvene
djelatnosti i zdravstveni radnici privatne prakse.
Istraživanje se provodi kontinuirano, a rezultati se
objavljuju na godišnjoj razini grupirani po županijama, ustanovama, obrazovnom profilu, specijalnostima, dobi, spolu zdravstvenih djelatnika. Registar zdravstvenih djelatnika dodjeljuje jedinstveni
identifikator svakom djelatniku. Taj se identifikator koristi u propisanoj medicinskoj dokumentaciji kao obvezni podatak. U budućnosti se planira u
Registar obuhvatiti i tehničko osoblje zaposleno u
zdravstvenom sustavu te osobe koje završe neko od
Sl. 2. Izvori podataka za nadzor nad ljudskim resursima
Medicinska oprema
Sadašnje stanje: Istraživanje zdravstvenih resursa
prema Registru tehnološki napredne medicinske
opreme i Registru zdravstvenih ustanova/Izvješće
o organizacijskoj strukturi i medicinskoj opremi u
zdravstvu novo je istraživanje uvedeno 2010. godine u Godišnji provedbeni plan statističkih istraživanja u Republici Hrvatskoj. Zdravstvene ustanove
(poliklinike, ambulante) i zdravstveni radnici privatne prakse dostavljaju podatke o postojećoj sofisticiranoj medicinskoj opremi i njenom korištenju
na propisanom obrascu ili u elektroničkom obliku
prema zadanom slogu u Hrvatski zavod za javno
zdravstvo. Za sada se podaci prikupljaju jedanput
419
J. Kern, M. Erceg, T. Poljičanin. Učinkovitost javnozdravstvenih nadzornih sustava
Acta Med Croatica, 64 (2010) 415-423
godišnje na propisanim obrascima i obrađuju na razini države, regija te županija i zdravstvenih ustanova. Zbirni podaci se dostavljaju EUROSTAT-u
jedanput godišnje.
Prijedlog za unaprjeđenje: Suvremeni sustav Registra
tehnološki napredne medicinske opreme tek treba
razviti. Postojeća tehnologija omogućava razvoj
dijeljenog javnog resursa zasnovanog na web-tehnologijama koji bi koristili korisnici na različitim
razinama, počevši od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, državnih i županijskih zavoda, lokalne samouprave, zdravstvenih jedinica (ustanove,
trgovačka društva, privatne poliklinike i ordinacije) sukladno njihovim nadležnostima i obvezama.
Podatak o opremi morao bi biti obuhvaćen od trenutka ishođenja dopusnice za rad određenog tipa
opreme u zdravstvenom sustavu kojega bi morala
dodijeliti Agencija za lijekove i potvrditi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Oprema bi se od
strane zdravstvenih jedinica morala moći pratiti tijekom čitavog ciklusa njenog radnog vijeka, tj. od
propisivanja i provođenja javne nabave, puštanja
u dnevni rad, praćenja njenog korištenja, praćenja redovitih i izvanrednih servisa i popravaka te
konačno do trenutka njene prodaje ili rashoda. Za
svaki komad opreme bilo bi poželjno uvesti jedinstveni identifikator koji bi se bilježio u propisanoj
medicinskoj dokumentaciji (nalaz, račun) i koji bi
omogućio njegovo kontinuirano praćenje u zdravstvenom sustavu (sl. 3). Opisani sustav bio bi potpora upravljanju medicinskom opremom u samim
Više je dostupnih tzv. „open source“ programa, koji
omogućavaju praćenje medicinske opreme. No, bez
obzira na informatičko rješenje koje će biti prihvaćeno, ostaje usvajanje i prevođenje jedne od postojećih
klasifikacija medicinske opreme. Pri tome valja napomenuti da je 2001. godine objavljena globalna nomenklatura medicinskih uređaja (25,26) - kao CENov tehnički izvještaj (Technical Report CR 14230), koji
je jednak ISO-ovoj tehničkoj specifikaciji(Technical
Specification ISO TS 20225), dakle, radi se o međunarodnim normama u području klasifikacije medicinske opreme.
Prevođenje spomenute klasifikacije i osiguranje
licence preduvjeti su za njeno korištenje u zdravstvenom sustavu Hrvatske i buduću međunarodnu
interoperabilnost na tom području.
Tome bi trebalo dodati i razvoj Registra prostora i
zemljišta zdravstvenih jedinica koji treba povezati
sa zemljišnim knjigama Republike Hrvatske. Nakon uvođenja reda u ovom segmentu olakšat će se
upravljanje i planiranje razvoja mreže zdravstvenih
ustanova od strane njihovih vlasnika, počevši od
države, jedinica lokalne samouprave te trgovačkih
društva i privatnih vlasnika.
Razvoj gore spomenutih sustava olakšalo bi planiranje razvoja i opremanja mreže zdravstvenih jedinica te budući proces njihove kategorizacije.
Nadzor nad javnozdravstvenim programima i
intervencijama
Kronične nezarazne bolesti (KNB) vodeći su javnozdravstveni problem u europskoj regiji uz 86%
smrti te 77% opterećenja bolešću. Današnji pristup
prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti zbog toga
ukazuje na potrebu preventivnog djelovanja prvenstveno na razini pojedinih rizičnih čimbenika kao
učinkovitog načina smanjenja pojavnosti navedenih bolesti.
Sl. 3. Izvori podataka za nadzor nad medicinskom opremom
zdravstvenim ustanovama. Primjerice u bolnicama
koje imaju između 500 do 1000 pojedinačnih komada medicinske opreme olakšalo bi se promptno praćenje njenog stanja i korištenja.
420
Analizom dosadašnjih aktivnosti na području primarne prevencije osnovnih bihevioralnih (pušenje,
zlouporaba alkohola, tjelesna neaktivnost i nepravilna prehrana) te biomedicinskih (prekomjerna tjelesna težina, povišen krvni tlak, štetan profil lipida)
rizičnih čimbenika prepoznato je preko 50 različitih
nacrta, prijedloga, inicijativa, programa i strategija
koji se trenutačno provode ili planiraju provoditi
u Republici Hrvatskoj koji se usredotočuju na navedene rizične čimbenike. Iako se unutar Republike Hrvatske provode mnoge akcije, postoji dosta
preklapanja unutar pojedinih akcija na određenim
geografskim područjima, dok su prevencija pojedi-
J. Kern, M. Erceg, T. Poljičanin. Učinkovitost javnozdravstvenih nadzornih sustava
Acta Med Croatica, 64 (2010) 415-423
nih rizičnih čimbenika kao i prevencija u pojedinim
regijama slabije zastupljeni i to najčešće zbog nedovoljne koordinacije između provoditelja aktivnosti i
nedovoljnog uvida u aktualno stanje.
Nositelji aktivnosti i koordinatori također su iz različitih sektora zdravstva ali i drugih suradnih sektora. Tako se dio programa provodi pod vodstvom
i/ili nadzorom MZSS, zavoda za javno zdravstvo
(HZJZ i/ili županijskih ZJZ), dio aktivnosti iniciran
je od strane sveučilišnih ili kliničkih ustanovama,
a dio od jedinica lokalne samouprave ili od strane
udruga bolesnika. U planiranje i provedbu u nekim
slučajevima uključena su i pojedina društva Hrvatskog liječničkog zbora, Akademija medicinskih
znanosti, Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, organizacije civilnog društva, suradne međunarodne
ustanove, odgojno-obrazovne ustanove, sanitarna
inspekcija, referentni centri MZSS-a, itd. (sl. 4).
Najboljim rješenjem čini se zajednička aplikacija s
arhitekturom koja omogućava korisnicima pristup
u strogo definirana područja za koja imaju ovlasti.
Aplikacija bi trebala omogućiti automatski prihvat
podataka iz svih postojećih sustava uz definirane,
standardizirane postupke i poštivanje međunarodnih normi u pogledu definiranja elektroničkog
zapisa, sigurnosti, zaštite podataka i komunikacije.
Tako bi se, uz pomoć jedinstvenog identifikatora na
nacionalnoj razini, pojedini segmenti informacija
o intervencijama nadopunjavali iz različitih izvora na jednom mjestu i omogućavali pregled nad
cjelokupnim tijekom i rezultatima te eventualnim
interakcijama i nadopunjavanjem srodnih intervencija. To bi bio sustav nadzora s kratkim, jezgrovitim i istodobno potpunim informacijama koji bi
omogućavao i pregled po pojedinim područjima ili
podskupovima. Tako bi bilo relativno jednostavno
prepoznati sve intervencije s ciljem prevencije npr.
prekomjerne tjelesne težine, dobiti uvid u sve uključene izvršitelje te prepoznati područja mogućeg
unaprjeđenja ili uštede resursa. Sustav bi omogućio
i prepoznavanje slabosti i jakih strana i na određenim geografskim područjima potpomažući izjednačavanje razlika u zdravlju i zdravstvenoj zaštiti u
širem smislu.
Uspostava već spomenutog učinkovitog, nefragmentiranog sustava nadzora nad bolestima istodobno bi osigurala i nadzor nad determinantama
zdravlja, a njegova integracija u sustav nadzora
nad javnozdravstvenim intervencijama omogućila
bi učinkovitu evaluaciju učinaka provedenih intervencija te tako dodatno osnažila cjelokupni sustav.
Sl. 4. Izvori podataka za nadzor nad javnozdravstvenim programima
i intervencijama
Veliki broj uključenih sudionika neminovno dodatno
otežava pregled i nadzor nad svakom pojedinom
javno-zdravstvenom intervencijom, a i intervencijama u određenom geografskom području.
Sustav nadzora koji bi osigurao pregled nad aktivnostima koje se provode u RH omogućio bi planiranje prioritetnih aktivnosti za pojedino područje
kako geografski tako i na razini determinanti i istodobno pomogao u prepoznavanju najučinkovitijih javnozdravstvenih intervencija. Takav sustav
morao bi osigurati da se u okviru redovitog rada i
administriranja strukturirano prikupljaju i ključne
informacije o svakoj pojedinoj intervenciji ili programu bez dodatnog izvještavanja ili dupliciranja
podataka i informacija.
Navedeni sustav nužan je za učinkoviti nadzor nad
kroničnim nezaraznim bolestima, a njegovo proširenje i na ostale javnozdravstvene probleme pružilo
bi dodatne dobrobiti.
ZAKLJUČAK
Glavni problem postojećih javnozdravstvenih nadzornih sustava je fragmentiranost (premda je poznato da su mnogi problemi nedjeljivi, primjerice
kardiovaskularne bolesti, dijabetes i sl. često idu
zajedno), neažurnost stanja – podaci stižu sa zadrškom (u izvorišnim zdravstvenim ustanovama se
posebno bilježe na propisanim formularima i šalju
uglavnom periodično) tako da informacije kasne.
Jedan od problema je neadekvatna organizacija u
smislu nejasno definiranog mjesta ulaza podataka u
sustav (tko unosi podatke, gdje se to događa, može
li se osigurati ažurnost informacija). Problem je ta421
J. Kern, M. Erceg, T. Poljičanin. Učinkovitost javnozdravstvenih nadzornih sustava
Acta Med Croatica, 64 (2010) 415-423
kođer i nepostojanje učinkovite informacijsko-komunikacijske mreže kako za prihvat podataka tako
i za diseminaciju informacija koje nadzorni sustav
proizvede.
ine. Dostupno na URL adresi: http://www.mzss.hr/
hr/programi_i_projekti/nacionalni_program_za_kontrolu_otpornosti_bakterija_na_antibiotike_za_razdoblje_2009_2014_godine. Datum pristupa informacijama:
12. studenog 2010.
Valjano rješenje može se očekivati valjanom organizacijom i upravljanjem sustavom, uspostavljanjem
informacijsko-komunikacijske mreže koja će podatke iz izvorišta (npr. iz elektroničkog zdravstvenog
zapisa u zdravstvenoj ustanovi) direktno prenijeti
u nadzorni sustav a informacije koje taj sustav proizvede promptno dostavljati zainteresiranim stranama. Postojeći, nedovoljno učinkoviti nadzorni
sustavi odraz su činjenice da se informacije koje oni
proizvode ne smatraju dovoljno važnima i potrebnima za donošenje odluka. Za sada ne postoji jasno
artikulirani zahtjev za informacijama koje su nužne
za upravljanje sustavom zdravstva niti postoji razumijevanje mogućnosti koje u tome suvremena informacijska tehnologija pruža. Bez razvoja spomenutih sustava ne može se očekivati racionalizacija
zdravstvene zaštite i prije svega osiguranje i unaprjeđenje njene kvalitete. U tom smislu potrebno je
unaprijediti postojeći nacionalni javnozdravstveni
nadzorni sustav i osigurati mu za to potrebne resurse (kadrovi, oprema, financije) te omogućiti sudjelovanje budućih korisnika u njegovom razvoju
od samog početka, od osmišljavanja sustava. Nova
tehnologija nužno dovodi do promjena u načinu
rada. Promjenama je potrebno upravljati (27,28).
Upravljanje promjenama nužno ide paralelno s
osmišljavanjem sustava, njegovom izgradnjom i razvojem kao i korištenjem.
6. Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba
sa šećernom bolešću. Dostupno na URL adresi: http://
www.mzss.hr/hr/programi_i_projekti/prevencija/nacionalni_program_zdravstvene_zastite_osoba_sa_secernom_bolescu. Datum pristupa informacijama: 02. studenog 2010.
LITERATURA
1. Winslow CEA. The Untilled Fields of Public
Health. Science 1920; 51: 23.
7. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva. Dostupno na URL adresi: http://www.mzss.
hr/hr/programi_i_projekti/prevencija/nacionalni_program_ranog_otkrivanja_raka_debelog_crijeva.
Datum
pristupa informacijama: studenog 2010.
8. Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke.
Dostupno na URL adresi: http://www.mzss.hr/hr/
programi_i_projekti/prevencija/nacionalni_program_
ranog_otkrivanja_raka_dojke. Datum pristupa informacijama: 02. studenog 2010.
9. Unaprijeđivanje borbe protiv HIV/AIDS-A u Hrvatskoj. Dostupno na URL adresi: http://www.mzss.hr/
hr/programi_i_projekti/prevencija/unaprijedivanje_
borbe_protiv_hiv_aids_a_u_hrvatskoj. Datum pristupa
informacijama: 05. studenog 2010.
10. Public health surveillance. Dostupno na URL
adresi:
http://www.who.int/immunization_monitoring/burden/routine_surveillance/en/index.html
Datum pristupa informacijama: 05. studenog 2010.
11. Mokdad AH. The Behavioral Risk Factors Surveillance System: past, present, and future. Annu Rev Public
Health 2009; 30: 43-54.
12. Mercy JA, Ikeda R, Powell KE. Firearm-related injury surveillance. An overview of progress and the challenges ahead. Am J Prev Med 1998; 15(3 Suppl): 6-16.
13. Kuehn BM. CDC launches surveillance system to
improve blood transfusion safety. JAMA 2010; 303(15):
1467.
2. CDC’s HIV/AIDS Prevention Strategy. Dostupno
na URL adresi: http://www.cdc.gov/hiv/aboutDHAP.
htm. Datum pristupa informacijama: 02. studenog 2010.
14. Jarvis WR. Benchmarking for prevention: the
Centers for Disease Control and Prevention’s National
Nosocomial Infections Surveillance (NNIS) system experience. Infection 2003; 31(Suppl 2): 44-8.
3. The National Program for Tobacco Control. Dostupno na URL adresi: https://www.who.int/tobacco/
framework/public_hearings/F2970290.pdf. Datum pristupa informacijama: 05. studenog 2010.
15. ECDC. Dostupno na URL adresi: http://www.
ecdc.europa.eu/en/Pages/home.aspx Datum pristupa
informacijama: 11. studenog 2010.
4. Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu
i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu, te djecu i mlade
u sustavu socijalne skrbi. Dostupno na URL adresi:
http://www.uredzadroge.hr/upload/File/Dokumenti/
Nacionalni%20program%20prevencije%20ovisnosti/Nacionalni_program_prevencije_ovisnosti_s_koricom.pdf.
Datum pristupa informacijama: 10. studenog 2010.
5. Nacionalni program za kontrolu otpornosti
bakterija na antibiotike za razdoblje 2009.-2014. god-
422
16. Zakon o službenoj statistici. NN 103/03 i 75/09
17. Godišnji provedbeni plan statističkih istraživanja.
NN 80/09
18. Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. NN
79/2007.
19. Pravilnik o načinu prijavljivanja zaraznih bolesti.
NN 23/94.
20. Canadien Integrated Public Health Surveillance
J. Kern, M. Erceg, T. Poljičanin. Učinkovitost javnozdravstvenih nadzornih sustava
Acta Med Croatica, 64 (2010) 415-423
(CIPHS). Dostupno na URL adresi: http://www.phacaspc.gc.ca/php-psp/ciphs-eng.php Datum pristupa informacijama: 02. studenog 2010.
21. Armstrong T, Bonita R. Capacity building for an
integrated noncommunicable disease risk factor surveillance system in developing countries. Ethnicity & Disease
2003; 13: 2-13 - 2-18.
22. James RC, Blanchard JF, Campbell D i sur. A model for non-communicable disease surveillance in Canada: the prairie pilot diabetes surveillance system. Chron
Dis Can 2004 Winter; 25: 7-12.
23. Saran R, Hedgeman E, Huseini M, Stack A, Shahinian V. Surveillance of chronic kidney disease around
the world: tracking and reining in a global problem. Adv
Chron Kidney Dis 2010; 17: 271-81.
24. Zakon o zdravstvenoj zaštiti. NN 150/08.
25. Global medical device nomenclature. Dostupno
na URL adresi: http://gmdnagency.com/Info.aspx?pageid=1. Datum pristupa informacijama: 09. studenog 2010.
26. Anand K, Saini SK, Singh BK, Veermaram C. Global medical device nomenclature: The concept for reducing device-related medical errors. Quality Assurance
2010; 2: 403-9.
27. Ash P. Fast and Effective Change Management.
Knowledge Solutions 2009; 70: 1-6. Dostupno na URL
adresi: http://www.adb.org/documents/information/
knowledge-solutions/fast-effective-change-management.pdf. Datum pristupa informacijama: 05. studenog
2010.
28. Leyland M, Hunter D, Dietrich J. Integrating
Change Management into Clinical Health Information
Technology Project Practice. World Congress on Privacy, Security, Trust and the Management of e-Business, 2009. CONGRESS ‘09. Dostupno na URL adresi:
http://ieeexplore.ieee.org/Xplore/login.jsp?url=http%3A%2F%2Fieeexplore.ieee.org%2Fiel5%2F5341678%2F5
341679%2F05341711.pdf%3Farnumber%3D5341711&aut
hDecision=-203. Datum pristupa informacijama: 02. studenog 2010.
SUMMARY
EFFICACY OF PUBLIC HEALTH SURVEILLANCE SYSTEMS
J. KERN, M. ERCEG1 and T. POLJIČANIN2
Andrija Štampar School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb,
1
Croatian National Institute of Public Health and 2Vuk Vrhovac University Clinic,
Merkur University Hospital, Zagreb, Croatia
Public health surveillance system (PHSS) serves for continuous and systematic data collection, analysis and interpretation, in order to enable planning, implementation and evaluation of public health practice. PHSS should alert to events (usually unwanted),
assist to create public health policy and strategies, document effects and achieving the goals as well as setting public health
priorities. Surveillance systems monitor communicable and non-communicable diseases, health resources and public health
programs and interventions. The main drawback of the existing PHSS is fragmentation and delay of information, usually not upto-date. Modern information and communication technology enables getting data from hospitals and other health information
systems directly, and use them for surveillance. Our model of surveillance system appeared as not standalone but an integrated
system getting data that are by-product of frontline workers. Therefore, the electronic health records should be the source of data
for disease surveillance. Medical, nurse and similar schools as well as the Ministry of Health and health institutions could be data
sources for health personnel surveillance. Medical devices can be monitored by data coming from institutions and bodies dealing with such devices. Public health programs defined by institutions and bodies can be monitored by them and others taking
part in implementation. Therefore, they all can be the source of data for surveillance of public health programs and interventions.
Without such systems, any rationalization in health care and better quality is not possible. Therefore, the present public health
surveillance system should be improved, as we have suggested, by using current information and communication technology
and integrating the data that are by-product of the frontline worker, and by including the end users in system development at the
very beginning.
Key words: public health, surveillance system, information system
423
Acta Med Croatica, 64 (2010) 425-434
Pregled
KVALITETA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE, AKREDITACIJA NOSITELJA
ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI I PROCJENA ZDRAVSTVENIH
TEHNOLOGIJA U HRVATSKOJ: ULOGA AGENCIJE ZA KVALITETU
I AKREDITACIJU U ZDRAVSTVU
RENATO MITTERMAYER, MIRJANA HUIĆ i JOSIPA MEŠTROVIĆ
Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu, Zagreb, Hrvatska
U 20. stoljeću Avedis Donabedian, utemeljitelj znanosti o kvaliteti medicinske skrbi, definirao je pojam kvalitete medicinske skrbi,
uveo čimbenike usporedbe, preporučio određivanje standarda kvalitete i pokazatelja (indikatora) kvalitete na razini ustroja,
provedbe i ishoda skrbi. Počeci akreditacije datiraju iz 1913. godine osnivanjem American College of Surgeons sa svrhom promoviranja koncepta bolničkih standarda; 50.-ih godina prošlog stoljeća osnovana je International Commision on Accreditation of
Health Care Organization (JCAHO). Zatim je slijedilo razvijanje kanadskog akreditacijskog sustava (Canadian Council on Health
Services Accreditation - CCHSA), danas poznatog kao Accreditation Canada, australskog (Australian Council on Healthcare
Standards International - ACHSI), da bi 80-tih i 90-tih godina započeo intenzivniji razvoj akreditacijskih sustava u Europi i svijetu. Proces procjene zdravstvenih tehnologija započeo je prije 30-tak godina u Americi, a u Europi 1980. godine osnutkom prve
nacionalne HTA agencije u Švedskoj. Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu, kao javna, neovisna i neprofitna ustanova
osnovana je 2007. godine temeljem Zakona o kvaliteti zdravstvene zaštite kojim je i definirana njena uloga u procesu praćenja
kvalitete zdravstvene zaštite, akreditacije nositelja zdravstvene djelatnosti, te postupku provođenja procjene zdravstvenih tehnologija u Republici Hrvatskoj. Cilj je ovoga rada dati pregled dosadašnjih aktivnosti Agencije od ljeta 2009. godine, kao i budućih
aktivnosti na navedenim područjima, ukazati na potrebu edukacije osnovnih korisnika i dionika u navedenim procesima te prikazati međunarodnu suradnju i aktivno sudjelovanje u europskim projektima.
Ključne riječi: kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija, procjena zdravstvenih tehnologija, Agencija za kvalitetu i akreditaciju u
zdravstvu RH
Adresa za dopisivanje:
Renato Mittermayer, dr. med.
Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Vončinina 2
10000 Zagreb, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
UVOD
Jedno od temeljnih ljudskih prava je pravo na
kvalitetnu zdravstvenu zaštitu (1). Cilj je svakog
zdravstvenog sustava unaprjeđenje i poboljšanje
kvalitete zdravstvenog stanja zbog čega dolazi i
do poboljšanja same kvalitete življenja (2). Avedis
Donabedian, utemeljitelj znanosti o kvaliteti medicinske skrbi, u prošlom je stoljeću definirao pojam
kvalitete medicinske skrbi, uveo čimbenike usporedbe, preporučio određivanje standarda kvalitete
i pokazatelja (indikatora) kvalitete na razini ustroja
(engl. structure), provedbe (engl. process) i ishoda
(engl. outcome) skrbi. Pojam neprekidnog (kontinuiranog) poboljšanja kvalitete medicinske skrbi
(engl. Continuous Quality Improvement - CQI) pojav-
ljuje se potkraj 80-tih godina 20. stoljeća, usmjeren je
na cjelokupni sustav zdravstvene skrbi, a naglašava sustavno kontinuirano ocjenjivanje i poboljšanje
kvalitete, multidisciplinarni stručni timski rad,
suradnju i kulturu kvalitete u ustanovi (3-9). Literaturni podaci u svijetu ukazuju na postojanje razlike
između očekivane i utvrđene kvalitete zdravstvene
skrbi na svim područjima zdravstvene skrbi, tzv.
engl. quality gap.
Akreditacija je priznanje za pružanje kvalitetne i sigurne zdravstvene zaštite, ali i najučinkovitija metoda vanjskog vrednovanja rada. Počeci akreditacije
datiraju iz 1913. godine osnivanjem American College of Surgeons sa svrhom promoviranja koncepta
bolničkih standarda, 50-tih godina prošlog stoljeća
425
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović. Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i
procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj - uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Acta Med Croatica, 64 (2010) 425-434
osnovana je International Commision on Accreditation
of Health Care Organization (JCAHO). Zatim je slijedilo razvijanje kanadskog akreditacijskog sustava
(Canadian Council on Health Services AccreditationCCHSA), danas poznatog kao Accreditation Canada,
australskog (Australian Council on Healthcare Standards International - ACHSI) (10), da bi 80-tih i 90-tih
godina započeo intenzivniji razvoj akreditacijskih
sustava u Europi i svijetu (11).
Od zemalja u regiji, Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu Federacije Bosne i Hercegovine, razvila je 2004. godine akreditacijske standarde
tako što su britanski standardi prilagođeni bosanskom zdravstvenom sustavu (12). Agencija za akreditaciju zdravstvenih ustanova Srbije, osnovana
2008. godine, putem projekta IPA „Podrška Agenciji
za akreditaciju zdravstvenih ustanova Srbije“ (13) unaprjeđuje srpski zdravstveni sustav i prilagođava ga
europskim standardima čime mu se podiže kvaliteta te na taj način uspostavlja sustav akreditacije.
U Republici Sloveniji ne postoji samostalna agencija za akreditaciju već se akreditacija razvija unutar
slovenskog ministarstva zdravstva (14). U Mađarskoj postoji neovisni institut za kvalitetu zdravstvene zaštite koji je započeo s akreditacijom 2006.
godine (11).
Proces procjene zdravstvenih tehnologija (engl.
Health Technology Assessment - HTA) započeo je prije 30-tak godina u Americi, a u Europi 1980. godine
osnutkom prve nacionalne agencije HTA u Švedskoj. Zbog njegove važnosti, danas većina zemalja
članica EU ima uspostavljen i dobro uhodan proces,
a od samog početka prepoznata je i važnost internacionalne suradnje i stvaranja mreže nacionalnih
i regionalnih, javnih, neovisnih, neprofitnih ustanova koje se zadužene za učinkovito, multidisciplinarno, stručno, nepristrano, temeljeno na principima
medicine utemeljene na dokazima, i transparentno
provođenje HTA procesa (15-25).
U tu je svrhu na europskoj razini već od 1994. godine provedeno nekoliko projekata financiranih
sa strane EU, a trenutno je u tijeku veliki europski
projekt „EUnetHTA Joint Action“ (zajednički projekt
Europske mreže institucija za procjenu zdravstvenih tehnologija - EUnetHTA i Europske komisije,
od 2010.-2012. godine), temeljem prepoznavanja
HTA kao prioriteta u sustavu zdravstva na europskoj razini (http://www.eunethta.eu/Public/Home/).
Procjena zdravstvenih tehnologija je multidisciplinaran, stručan, nepristran, objektivan, temeljen na
principima medicine utemeljene na dokazima, i
426
transparentan proces procjene kliničke učinkovitosti i sigurnosti, uz ekonomsku analizu (u literaturi
se kao zlatni standard navodi analiza troška i učinkovitosti, engl. CEA - Cost-Effectiveness Analysis,
odnosno analiza troška i probitaka, engl. CUA Cost-Utility Analysis) novih ili već postojećih zdravstvenih tehnologija (lijekova, medicinskih proizvoda, kiruških postupaka, dijagnostičkih postupaka,
kao i ostalih tehnologija s područja prevencije, dijagnostike, liječenja i rehabilitacije), uzimajući u obzir
etička, socijalna, pravna i organizacijska načela (26,
27). HTA time predstavlja most između znanosti,
odnosno rezultata znanstvenih istraživanja i njihove primjene u sustavu zdravstva ostvarenjem svog
osnovnog cilja: davanja nepristrane, stručne, objektivne i transparentne preporuke o opravdanosti
primjene nove tehnologije ili zamjeni dosadašnje
zdravstvene tehnologije u svrhu daljnjeg donošenja
konačne objektivne odluke u zdravstvenoj politici,
engl. Evidence-based health care policy and decisionmaking (15, 17-19, 26-28 ). Procjena zdravstvene tehnologije može se odnositi na: 1. procjenu jedne tehnologije za jednu indikaciju (engl. Single Technology
Assessment - STA) u usporedbi s dosad najboljom
postojećom, te 2. procjenu više tehnologija za jednu indikaciju ili jedne tehnologije za više indikacija
(engl. Multiple Technology Assessment - MTA) u usporedbi s dosad najboljom postojećom (29, 30).
Završni produkt procjene zdravstvenih tehnologija je pisani dokument koji treba sadržavati sljedeće
domene: opis zdravstvenog problema i sadašnja
primjena medicinske tehnologije, tehničke karakteristike medicinske tehnologije, kliničku učinkovitost, sigurnost, troškove i ekonomsku evaluaciju,
etička, socijalna, pravna i organizacijska načela (31).
Glavni korisnici procjena zdravstvenih tehnologija
u svijetu su ministarstva zdravstva (za donošenje
odluka o kapitalnim investicijama u zdravstvu, donošenja novih zdravstvenih programa i slično), nositelji državnih (u svrhu njihovog donošenja odluke
o stavljanju novih lijekova na državne liste lijekova,
kao i medicinskih proizvoda i drugih tehnologija, te
odluka o njihovom potpunom ili djelomičnom pokrivanju troškova), i privatnih zdravstvenih osiguranja te uprave bolnica, dakle u svrhu daljnjeg donošenja konačne objektivne odluke u zdravstvenoj
politici. Razumije se da su i korisnici takvih odluka
zdravstveni djelatnici, njihova stručna društva, farmaceutska industrija te kao najvažniji krajnji korisnici bolesnici i njihove udruge, odnosno društvo
u cjelini, zbog poboljšanja kvalitete i učinkovitosti
zdravstvene zaštite (26-28, 31).
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović. Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i
procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj - uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Acta Med Croatica, 64 (2010) 425-434
DOKUMENTI KOJI UKAZUJU NA
VAŽNOST PROCJENE KVALITETE
ZDRAVSTVENE SKRBI, VANJSKOG
VREDNOVANJA TE ZDRAVSTVENIH
TEHNOLOGIJA, UZ ZAKONSKI OKVIR
U REPUBLICI HRVATSKOJ
Kvaliteta zdravstvene skrbi i akreditacija
U tablici 1. navode se neki značajni dokumenti koji
ukazuju na važnost procjene kvalitete zdravstvene skrbi, vanjskog vrednovanja, uz zakonski okvir
u Republici Hrvatskoj: Deklaracija o smjernicama
za kontinuirano poboljšanje kvalitete zdravstvene
skrbi, s dopunama u listopadu 2009. godine (http://
www.wma.net/en/30publications/10policies/g10/index.html); izvješće profesora doktora Lorda Darzija, NHS, Vel. Britanija, „Visoko kvalitetna skrb za
sve”; Nacionalna strategija razvitka zdravstva 2006.
- 2011. (NN 72/06, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/
sluzbeni/2006_06_72_1719.html); Zakon o kvaliteti
zdravstvene zaštite (NN 107/2007, http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329378.html) kojim su
određena načela i sustav mjera za ostvarivanje i
unaprjeđenje sveobuhvatne kvalitete zdravstvene
zaštite, osnovana Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu (s nadležnošću na području osiguranja i unapređenja kvalitete zdravstvene zaštite i
akreditacije u zdravstvu) i propisan dobrovoljan
postupak akreditacije (zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika te Plan i
program mjera za osiguranje, unaprjeđenje, promicanje i praćenje kvalitete zdravstvene zaštite (NN
114/2010, http://narodne-novine.nn.hr/default.aspx).
Procjena zdravstvenih tehnologija
Značajni dokumenti koji ukazuju na važnost procjene zdravstvenih tehnologija kao što su Tallinska povelja „Zdravstveni sustavi za zdravlje i blagostanje“
(19); već spomenuta Nacionalna strategija razvitka
zdravstva; Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite
(NN 107/2007., Članak 24); te Plan i program mjera
za osiguranje, unaprjeđenje, promicanje i praćenje
kvalitete zdravstvene zaštite također su prikazani
u tablici 1.
KVALITETA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I
AKREDITACIJA NOSITELJA ZDRAVSTVENE
DJELATNOSTI: KRATAK PREGLED NEKIH
DOSADAŠNJIH I BUDUĆIH AKTIVNOSTI
ODJELA ZA KVALITETU I EDUKACIJU TE
ODJELA ZA AKREDITACIJU
Aktivnosti Agencije na području kvalitete zdravstvene zaštite i akreditacije započete su u ljetu 2009.
godine, kada je i sama Agencija zapravo započela
radom (tablica 2). Na temelju članka 4. Statuta Agencije osnovano je Središnje povjerenstvo za kvalitetu
u zdravstvu koje izrađuje standarde kvalitete i kliničke pokazatelje kvalitete. Standardi kvalitete su
detaljno opisana mjerila za obavljanje zdravstvenih
postupaka, zdravstvene radnike, opremu, materijale i okoliš u kojima se obavljaju zdravstveni postupci, dok su klinički pokazatelji sredstva mjerenja u
obavljanju zdravstvenih postupaka određenih vrijednosti koja služe za prikazivanje rezultata tih postupaka (32). Standardima i kliničkim pokazateljima kvalitete moći će se točno ocijeniti kvaliteta rada
u zdravstvenom sustavu. Oni će definirati kako,
kada i gdje sakupljati podatke (33) te će se na temelju analize tih podataka uvidjeti što treba promijeniti u dosadašnjoj praksi i kako unaprijediti trenutni
postupak koji će time dati bolje i učinkovitije rezultate. Usporedno s izradom standarda kvalitete i kliničkih pokazatelja kvalitete u tijeku je provođenje
drugih poslova vezanih za kvalitetu zdravstvene
zaštite propisanih zakonom. Cilj Agencije jest unaprjeđenje zdravstvenih postupaka uspostavljanjem
sigurnog, jednako dostupnog, jednako visokokvalitetnog zdravstvenog sustava koji je stimuliran da
postigne visoku kvalitetu i učinkovitost.
U Hrvatskoj se još 1990-tih godina započelo s projektima akreditacije bolničkih zdravstvenih ustanova. Iako projektom iz 2003. godine nije razvijen
sustav akreditacije, napravljeni su određeni pomaci
u poboljšanju kvalitete zdravstvene zaštite te su postavljeni temelji za rad Agencije. Agencija provodi
aktivnosti vezane za akreditacijski postupak, koji je
u Hrvatskoj dobrovoljan. Na temelju analize nacionalne zakonske regulative te inozemnih akreditacijskih programa, Agencija izrađuje akreditacijske standarde, koji su sada u završnoj fazi, a koje
će na njen prijedlog donijeti ministar nadležan za
zdravstvo. Akreditacijskim standardima osigurava
se praćenje učinkovitosti sustava zdravstvene zaštite, osiguranje i unaprjeđenje kvalitete zdravstvene
zaštite te usklađivanje sustava standarda sa zdravstvenim standardima Europske unije, a koji se smatraju prioritetnim razvojnim područjima u skladu
sa ciljevima utvrđenih Planom zdravstvene zaštite
Republike Hrvatske (NN 28/09) donesenim na te427
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović. Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i
procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj - uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Acta Med Croatica, 64 (2010) 425-434
Tablica 1.
Dokumenti koji ukazuju na važnost procjene kvalitete zdravstvene skrbi, vanjskog vrednovanja te zdravstvenih tehnologija, uz zakonski okvir u Republici Hrvatskoj
Kvaliteta zdravstvene skrbi i akreditacija
1997.
Svjetsko udruženje liječnika, Deklaracija o smjernicama za kontinuirano poboljšanje kvalitete zdravstvene
skrbi (dopuna u listopadu 2009.), http://www.wma.net/
en/30publications/10policies/g10/index.html
• naglašena etička i profesionalna dužnost liječnika i zdravstvenih ustanova (svih
sudionika u zdravstvenoj skrbi) u aktivnom sudjelovanju procesa neprekidnog poboljšanja kvalitete cjelokupnog sustava zdravstvene skrbi i bolesnikove sigurnosti
2008.
Lord Darzi, NHS, Vel. Britanija: „Visoko kvalitetna skrb
za sve” (High Quality Care for All), http://www.dh.gov.
uk/prod_consum_dh/groups/dh_digitalassets/@dh/@en/
documents/digitalasset/dh_085828.pdf
• postavljeni temelji i smjernice za praćenje i kontinuirano poboljšanje kvalitete cjelokupnog zdravstvenog sustava, te obveza javnog godišnjeg izvještavnja o kvaliteti
zdravstvene zaštite na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini
2006.
Hrvatski Sabor, Nacionalna strategija razvitka zdravstva
2006. – 2011, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2006_06_72_1719.html
• naglašena potreba osiguranja kvalitetne stručne zdravstvene skrbi temeljene na
načelima medicinske prakse zasnovane na dokazima, uz trajno poboljšanje kvalitete
medicinskog rada i osiguranje sigurnosti bolesnika i zdravstvenih radnika.
2007.
Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite 2007.
(NN 107/2007, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329378.html)
• svi nositelji zdravstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj obvezni su uspostaviti,
razvijati i održavati sustav za osiguranje i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite
sukladno planu i programu mjera iz ovog Zakona
• mjerama za ostvarivanje kvalitete zdravstvene zaštite mora se osigurati provedba načela učinkovitosti sustava kvalitete zdravstvenih postupaka na svim razinama
zdravstvene zaštite, načela orijentiranosti prema pacijentu te načela sigurnosti pacijenata
10. mj.
2010.
Plan i program mjera za osiguranje, unaprjeđenje,
promicanje i praćenje kvalitete zdravstvene zaštite (NN
114/2010, http://narodne-novine.nn.hr/default.aspx
• utvrđeni prioriteti za poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite (akreditacija bolničkih zdravstvenih ustanova te uspostava obveznog sustava kvalitete i sigurnosti
zdravstvene zaštite) te mjere za uvođenje jedinstvenog sustava standarda kvalitete
zdravstvene zaštite i kliničkih pokazatelja kvalitete
• u cilju provedbe plana i programa mjera ministar na prijedlog Agencije za kvalitetu i
akreditaciju u zdravstvu donosi Pravilnik o standardima kvalitete zdravstvene zaštite
i načinu njihove primjene
• obvezno praćenje pokazatelja kvalitete zdravstvene zaštite u RH provodi Agencija
• polugodišnje izvješće o provođenju Agenciji su obvezni podnijeti svi nositelji zdravstvene djelatnosti
Procjena zdravstvenih tehnologija
2008.
Talinska povelja „Zdravstveni sustavi za zdravlje i
blagostanje“ (The Tallin Charter: Health Systems. Health
and Wealth), http://www.euro.who.int/data/assets/
pdf_file/0008/88613/E91438.pdf
• naglašava korištenje procjena zdravstvenih tehnologija kao podršku informiranom
donošenju odluka
2006.
Nacionalna strategija razvitka zdravstva 2006.-2011.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/
2006_06_72_1719.html
• ističe važnost procjene zdravstvenih tehnologija radi bržeg i kontroliranog uvođenja novih tehnologija u svakodnevnu kliničku praksu; važnost neovisnih institucija
koje provode postupak procjene, navodi National Institute for Health and Clinical
Excelance (NICE) u Velikoj Britaniji kao primjer; definira pojam nove tehnologije, kao
i pojam njihove procjene, kao objedinjavanje procjena kliničke i troškovne učinkovitosti s ciljem utvrđivanja vrijednosti nove tehnologije u odnosu na primjenu alternativnih postupaka, izdavanje smjernica za nove tehnologije, te izrada alata koji se koriste
u nadzoru određene intervencije
2007.
Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite,
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329378.html
• definira ulogu Agencije u postupku provođenja procjene zdravstvenih tehnologija
u Republici Hrvatskoj; “Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu provodi postupak procjene zdravstvenih tehnologija,...... te osigurava bazu podataka vezano uz
akreditiranje, unaprjeđivanje kvalitete zdravstvene zaštite, edukaciju i procjenjivanje
medicinskih tehnologija….”
10 mj.
2010.
Plan i program mjera za osiguranje, unaprjeđenje,
promicanje i praćenje kvalitete zdravstvene zaštite
(NN 114/2010, http://narodne-novine.nn.hr/default.aspx
• uspostava sustava za procjenu zdravstvenih tehnologija (lijekovi, medicinski proizvodi, zdravstveni postupci); određivanje pokazatelja za procjenu i uvođenje novih
zdravstvenih tehnologija; davanje mišljenja Agencije u postupku provođenja javne
nabave zdravstvene tehnologije za nositelja zdravstvene djelatnosti, kada je takvo
mišljenje potrebno sukladno odluci ministra nadležnog za zdravstvo; davanje mišljenja u postupku provođenja javne nabave nove zdravstvene tehnologije za nositelja
zdravstvene djelatnosti, kada je takvo mišljenje potrebno sukladno odluci ministra
nadležnog za zdravstvo; davanje mišljenja u postupku javnog oglašavanja zdravstvene tehnologije koje mora biti sastavni dio oglasa o zdravstvenoj tehnologiji; davanje
mišljenja Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) o zdravstvenoj tehnologiji za sve izvorne lijekove, medicinske proizvode i zdravstvene postupke za koje
mišljenje Agencije zatraže povjerenstva i stručne službe HZZO
428
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović. Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i
procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj - uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Acta Med Croatica, 64 (2010) 425-434
Tablica 2.
Kratak pregled nekih dosadašnjih i budućih aktivnosti Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Kvaliteta zdravstvene skrbi i akreditacija (Odjel za kvalitetu i edukaciju, Odjel za akreditaciju)
Članstva u međunarodnim stručnim i
znanstvenim društvima i organizacijama
Dosadašnje aktivnosti
• International Society for Quality in Health Care (ISQua)
• European Accreditation Network (EAN)
U tijeku:
• Središnje povjerenstvo za kvalitetu u zdravstvu: izrada standarda kvalitete i kliničkih pokazatelja kvalitete
• izrada akreditacijskih standarda
• izrada prijedloga Pravilnika o akreditacijskom postupku, akreditacijskim standardima i akreditaciji te druga
dokumentacija vezana za akreditacijski postupak
• trajna edukacija na području kvalitete i akreditacije u zdravstvu
Završene:
• Plan i program mjera za osiguranje, unaprjeđenje, promicanje i praćenje kvalitete zdravstvene zaštite (NN
114/2010, http://narodne-novine.nn.hr/default.aspx)
• formirane su domene i sadržaji web stranice oba Odjela http://www.aaz.hr/main.php?ID=3, http://www.aaz.
hr/main.php?ID=2 (u sklopu web stranice Agencije http://www.aaz.hr/)
• aktivno sudjelovanje na hrvatskim i međunarodnim kongresima i konferencijama
• edukacijske i nastavne aktivnosti
Buduće aktivnosti
• 2011. godine akreditacija deset bolničkih zdravstvenih ustanova
• aktivno sudjelovanje na hrvatskim i međunarodnim kongresima i konferencijama
• izrada i objava stručnih i znanstvenih radova, tekstova udžbenika i priručnika
• trajna edukacija korisnika
Procjena zdravstvenih tehnologija (Odjel za razvoj, istraživanje i zdravstvene tehnologije)
Članstva u međunarodnim stručnim i
znanstvenim društvima i organizacijama
Dosadašnje aktivnosti
• Health Technology Assessment International, HTAi
• EUnetHTA, Europska mreža institucija za procjenu zdravstvenih tehnologija, http://www.eunethta.eu/Public
U tijeku:
• aktivno sudjelovanje u europskom projektu „EUnetHTA Joint Action“ „Work Package 8 (WP8) - Strategy
and business model development“, i WP4, ogranak B, čiji je osnovni zadatak izrada dva tzv.“Core HTA“ na
europskoj razini
• priprema odobrenog europskog TAIEX projekta, dvodnevna TAIEX Radionica “Health Technology
Assessment; main principles, HTA process and report”, 6. i 7. prosinca 2010. godine, u Zagrebu
• izrada Obrasca za prijedlog procjene zdravstvenih tehnologija
• izrada Obrasca za dostavu dokumentacije sa strane farmaceutske industrije i proizvođača medicinskih
proizvoda
• izrada i objava stučnih i znanstvenih radova, tekstova udžbenika i priručnika
Završene:
• Hrvatske smjernice za procjenu zdravstvenih tehnologija („Croatian Guideline for Health Technology
Assessment Process and Report”) i Kodeks Odjela za iskazivanje i rješavanje sukoba interesa u procesu
procjene zdravstvenih tehnologija, uz Obrazac za iskazivanje sukoba interesa
• formirane su domene i sadržaji web stranice Odjela (u sklopu web stranice Agencije (http://www.aaz.hr/,
http://www.aaz.hr/index.php, http://www.aaz.hr/main.php?ID=4)
• brojne edukacijske i nastavne aktivnosti (više na web stranici Agencije i Odjela)
• sudjelovanja na hrvatskim i međunarodnim kongresima i konferencijama
Buduće aktivnosti
• probni projekt postupka procjene jedne zdravstvene tehnologije (STA) prema Hrvatskim smjernicama za
procjenu zdravstvenih tehnologija (u suradnji s nacionalnim akademskim i znanstvenim institucijama)
• daljnje trajne procjene zdravstvenih tehnologija temeljem prioriteta i jasnih kriterija odabira medicinske
tehnologije (u suradnji s nacionalnim i međunarodnim akademskim i znanstvenim institucijama, te
agencijama za HTA u okviru EUnetHTA)
• trajni proces edukacije osnovnih korisnika i dionika navedenih procjena i procesa
• pružanje edukacije u području medicine utemeljene na dokazima (EBM)
• aktivno sudjelovanje u budućim europskim projektima („EUnetHTA Joint Action 2“)
• aktivno sudjelovanje na hrvatskim i međunarodnim kongresima i konferencijama
• izrada i objava stručnih i znanstvenih radova, tekstova udžbenika i priručnika
429
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović. Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i
procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj - uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Acta Med Croatica, 64 (2010) 425-434
melju članka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN
150/08). Akreditacijski standardi također osiguravaju primjenu Plana i programa mjera zdravstvene
zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN
114/10) donesenog temeljem članka 14. stavka 3.
Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN
150/08). Akreditacijski standardi orijentirani su pacijentima kao krajnjim korisnicima zdravstvene zaštite. Hrvatski akreditacijski standardi za bolničke
zdravstvene ustanove sadržavat će deset generičkih standarda koji pokrivaju područja rada i prakse
bolničke zdravstvene zaštite i moći će se primijeniti
u svim jedinicama bolničke zdravstvene ustanove.
Isto tako, 2011. godine provest će se akreditacija deset bolničkih zdravstvenih ustanova, odabranih na
temelju natječaja, a čije će troškove snositi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Usporedno s
izradom akreditacijskih standarda, izrađuje se pravilnik o akreditacijskom postupku, akreditacijskim
standardima i akreditaciji te druga dokumentacija
vezana za akreditacijski postupak.
Agencija je članica International Society for Quality
in Health Care (ISQua) te sudjeluje u radu European
Accreditation Network (EAN).
PROCJENA ZDRAVSTVENIH
TEHNOLOGIJA - KRATAK PREGLED
NEKIH DOSADAŠNJIH I BUDUĆIH AKTIVNOSTI ODJELA ZA RAZVOJ, ISTRAŽIVANJE I ZDRAVSTVENE TEHNOLOGIJE
Odjel za razvoj, istraživanje i zdravstvene tehnologije Agencije (http://www.aaz.hr/index.php, http://
www.aaz.hr/main.php?ID=4) svoje je aktivnosti započeo je u listopadu 2009. godine (tablica 2.).
Započet je proces uspostavljanja sustava za procjenu novih ili već postojećih zdravstvenih tehnologija kako bi se stvorili preduvjeti za početak aktivne
procjene, te uspostavila baza podataka procijenjenih zdravstvenih tehnologija, uz transparentan prikaz na web stranicama Agencije.
Na samom početku rada Odjela uspostavljeni su
značajni međunarodni kontakti, suradnja i aktivnosti. Naša Agencija postala je članicom međunarodnog stručnog Društva za procjenu zdravstvenih
tehnologija (Health Technology Assessment International - HTAI) u studenome 2009. godine, koja zajedno objedinjuje kako individualne članove tako i sve
organizacije koje su zainteresirane za navedeno područje te sudjeluju u procesu procjene zdravstvenih
tehnologija.
430
Međunarodne aktivnosti dovele su do uvođenja naše Agencije u već spomenuti veliki europski projekt „EUnetHTA Joint Action“. Tako smo u
ožujku 2010. godine postali „EUnetHTA Partner“
(kao pravna osoba RH, imenovanjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH), http://www.
eunethta.eu/Public/About_EUnetHTA/Organisation2/
Members/. Time smo dobili i puno pravo glasovanja i sudjelovanja na godišnjoj Plenarnoj skupštini
EUnetHTA (Plenary Assembly) koja je ove godine
održana od 20.-21. svibnja u Ljubljani, Slovenija. U
navedenom projektu naša je obveza aktivno sudjelovati u svim preuzetim aktivnostima, a poglavito
u izabranom „Work Package 8 (WP8) - Strategy and
business model development“. Naša Agencija time
aktivno sudjeluje u dvije osnovne aktivnosti; prvu
aktivnost koordinira AHTAPol (Poljska agencija
za HTA), a vezana je uz komponentu olakšavanja
donošenja nacionalne strategije za trajni razvoj i
održanje HTA; drugu aktivnost koordinira ISC III
iz Španjolske, a vezana je uz komponentu edukacije i stvaranja kapaciteta za HTA. Od 2011. godine
uključujemo se i u WP4, ogranak B, čiji je osnovni
zadatak izrada dva tzv.“Core HTA“ na europskoj
razini, aktivnim sudjelovanjem i doprinosom svih
zemalja uključenih u navedeni projekt. Time se postavlja osnova za buduće učinkovite, transparentne,
neovisne i stručne procjene zdravstvenih tehnologija na europskoj razini, uz daljnju prilagodbu istih
na nacionalne razine. Ulaskom u projekt EUnetHTA JA otvara nam se mogućnost suradnje s agencijama za procjenu zdravstvenih tehnologija u okviru
EUnetHTA, kao i edukacije korisnika preporuka i
svih dionika u procesu izrade HTA (http://www.eunethta.eu/Public/Home/).
U suradnji našeg Odjela i članova multidisciplinarne Radne grupe za procjenu zdravstvenih tehnologija, u srpnju 2010., završena je izrada Hrvatskih
smjernica za procjenu zdravstvenih tehnologija,
utemeljenih na nekoliko međunarodnih smjernica i
prilagođenih hrvatskoj razini, na engleskom jeziku
(„Croatian Guideline for Health Technology Assessment
Process and Report”), radi postupka međunarodne
recenzije u svrhu osiguranja kvalitete navedenog
dokumenta, te buduće međunarodne suradnje (2731, 34-47). U dodatku se nalaze i Kodeks Odjela za
iskazivanje i rješavanje sukoba interesa u procesu
procjene zdravstvenih tehnologija, te Obrazac za
iskazivanje sukoba interesa. Nakon završenog postupka međunarodne recenzije (započete 19. srpnja 2010.), navedeni dokumenti bit će dostupni na
web stranicama Agencije (http://www.aaz.hr/main.
php?ID=21). Hrvatske smjernice za procjenu zdravstvenih tehnologija dopunjavat će se, mijenjati i
prilagođavati sukladno budućim promjenama zakonskog okvira u RH, eventualnim znanstvenim
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović. Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i
procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj - uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Acta Med Croatica, 64 (2010) 425-434
metodološkim promjenama, kao i saznanjima i
iskustvima tijekom praktičnog procesa procjene
zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj.
Kao primjer važnosti i podrške uspostavljanju navedenih procesa, našoj Agenciji je 2. rujna 2010. godine odobren europski projekt TAIEX (dvodnevna
TAIEX Radionica). TAIEX-Technical Assistance Information Exchange/Tehnička pomoć i razmjena informacija, program je EU koji pruža kratkoročnu tehničku pomoć na području usklađivanja, primjene
i provedbe zakonodavstva Europske unije. Pomoć
iz TAIEX-a dostupna je državama kandidatkinjama
i pristupajućim državama kao dio pretpristupne
strategije. Stoga Ured za pružanje tehničke pomoći
i razmjenu informacija Opće uprave za proširenje
EU (TAIEX), u suradnji s našim Odjelom, organizira TAIEX radionicu: “Health Technology Assessment;
main principles, HTA process and report”, koja će se
održati 6. i 7. prosinca 2010. godine, u Zagrebu, a
namijenjena je svim budućim korisnicima i dionicima navedenog procesa, (http://www.aaz.hr/aktualno.
php?AktualnoID=56, http://ec.europa.eu/enlargement/
taiex/dyn/taiex-events/detail_en.jsp?EventID=43260).
ZAKLJUČAK
Uz zakonski okvir Agencija će svojim aktivnostima
i svim navedenim mjerama omogućiti uspostavu,
kontinuirani razvoj i održavanje sustava za osiguranje i poboljšanje kvalitete i sigurnosti zdravstvene zaštite, usporedbu razine kvalitete i sigurnosti
zdravstvene zaštite s drugim nositeljima zdravstvene djelatnosti te uspostavu ukupne razine kvalitete
i sigurnosti zdravstvene zaštite na nacionalnoj razini, uz mogućnost usporedbe i na međunarodnoj
razini. Osnovni cilj je unaprjeđenje zdravstvenih
postupaka kroz uspostavljanje sigurnog, jednako
dostupnog, jednako visokokvalitetnog zdravstvenog sustava koji je stimuliran da postigne visoku
kvalitetu i učinkovitost.
Agencija će započeti i s postupkom procjene zdravstvenih tehnologija prema Hrvatskim smjernicama
za procjenu zdravstvenih tehnologija, temeljem
prioriteta i jasnih kriterija odabira medicinske tehnologije, u suradnji s nacionalnim i međunarodnim
akademskim i znanstvenim institucijama, te agencijama za HTA u okviru EUnetHTA; nastavit će s
procesom edukacije osnovnih korisnika kao i svih
dionika procesa te aktivnim sudjelovanjem u europskom projektu „EUnetHTA Joint Action“ kao i budućim europskim projektima u navedenom području,
a sve kako bi se postigao svoj osnovni cilj: davanje
nepristrane, stručne, objektivne i transparentne preporuke o opravdanosti primjene nove tehnologije
ili zamjeni dosadašnje zdravstvene tehnologije u
svrhu daljnjeg donošenja konačne objektivne odluke u zdravstvenoj politici, koja u konačnici također dovodi do poboljšanja kvalitete i učinkovitosti
zdravstvene zaštite, kako na nacionalnoj, tako i na
europskoj razini.
LITERATURA
1. Official Journal of the European Commities. Charter of fundamental rights of the European Union (2000/C
364/01). Dostupno na URL adresi: http://www.europarl.europa.eu/charter/pdf/ text_en.pdf. Datum pristupa informaciji 25. listopada 2010.
2. Nacionalna strategija razvitka zdravstva 2006.2011. Dostupno na URL adresi: http://www.nhs.hr/
download/Nacionalna_strategija_razvitka_zdravstva_2006_-_2011.pdf. Datum pristupa informaciji 25. listopada 2010.
3. Bewick DM. Continuous improvement as an ideal
in health care. N Engl J Med 1989; 320: 53-56.
4. Batalden PB, Davidoff F. What is „quality improvement” and how can it transform healthcare? Qual Saf
Health Care 2007; 16: 2-3.
5. Eldar R. Vrsnoća medicinske skrbi. Medicinska
naklada, Zagreb, 2003.
6. Ogrinc GS, Headrich LA. Fundamentals of Health
Care Improvement: a Guide to improving your patients
care. Joint Commission, Illinois, USA, 2008.
7. Jha AK, Prasopa Plaizier N, Larizgoitia I i sur. Patient safety research: an overview of the global evidence.
Qual Saf Health Care 2010; 19: 42-47.
8. Leape L, Berwick D, Clancy C i sur. Transforming
healthcare: a safety imperative. Qual Saf Health Care
2009; 18: 424-428.
9. de Vos M, Graafmans W, Kooistra M i sur. Using
quality indicators to improve hospital care: a review of
the literature. Int J Qual Health Care 2009; 21: 119-29.
10. Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite. Dostupno
na URL adresi: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/
sluzbeni/2007_10_107_3129.html. Datum pristupa informaciji 22. listopada 2010.
11. Shaw C, Kutryba B, Braithwaite J, Bedelicki M,
Warunek A. Sustainable healthcare accreditation: messages from Europe in 2009. Int J Qual Health Care 2010; 22:
341-50.
12. Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu
FbiH (Sarajevo). Akreditacijski standardi za bolnice. Sarajevo: Avicena, 2005.
13. Podrška Agenciji za akreditaciju zdravstvenih
ustanova Srbije. Dostupno na URL stranici: http://www.
accreditationproject.rs/. Datum pristupa informaciji: 27.
listopada 2010.
431
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović. Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i
procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj - uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Acta Med Croatica, 64 (2010) 425-434
14. Robida A. Manual for Internal Assessment - SelfAssessment of Hospitals. Ljubljana: Ministry of Health,
2004.
15. Battista RN, Hodge NJ. The development of health
care technology assessment. An international perspective. Int J Technoly Assess Health Care 1995;11: 287-300.
16. Garrido MV, Kristensen FB, Nielsen CP, Busse R.
Health Technology Assessment and health policy-making in Europe. Current status, challenges and potential.
Observatory Studies Series No14, World Health Organization 2008, on behalf of the European Observatory on
Health Systems and Policies.
17. Council Directive 89/105/EEC of 21 December
1998 relating to the transparency of measures regulating the pricing of medicinal products for human use and
their inclusion in the scope of national health insurance
system; Official J L 040 , 11/02/1989, P. 0008 – 0011. Dostupno na URL adresi: http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:31989L0105:
EN:HTL.
Datum pristupa informaciji 28. listopada 2010.
18. Council of the European Union. Position of the
Council at first reading with a view to the adoption of a Directive of the European Parliament and of the Council on
the application of patients’ rights in cross-border healthcare. Chapter IV, Cooperation in healthcare, Article 14,
Cooperation on health technology assessment, Brussels, 13
September 2010. Dostupno na URL adresi: http://register.
consilium.europa.eu/pdf/en/10/st11/st11038-re02.en10.
pdf. Datum pristupa informaciji 28. listopada 2010.
19. WHO. The Tallin Charter: health system for health
and wealth. 2008. Dostupno na URL adresi:http://www.
euro.who.int/_data/assets/pdf_file/0008/88613/E9
1438.pdf. Datum pristupa informaciji 27. listopada 2010.
20. Neumann PJ, Fang CH, Cohen JT. 30 years of
pharmaceutical cost-utility analyses, grow, diversity and
methodological improvement. Pharmacoeconomics 2009;
27: 861-72.
21. Sermet C, Andrieu V, Godman B, Van Ganse E,
Haycox A, Reynier JP. Ongoing pharmaceutical reforms
in France. Implications for key stakeholder groups. Appl
Health Econ Health Policy 2010; 8: 7-24.
25. Jørgensen AW, Hilden J, Gotzsche PC. Cochrane
reviews compared with industry supported meta-analyses and other meta-analyses of the same drugs: systematic review. BMJ 2006; 333: 782.
26. International Network of Agencies for Health
Technology Assessment. About HTA. Dostupno na URL
adresi: http://www.inahta.org/HTA. Datum pristupa
informaciji 27. listopada 2010.
27. Kristensen FB, Sigmund H (ed.) Health Technology Assessment Handbook. Copenhagen: Danish Centre
for Health Technology Assessment, National Board of
Health, 2007. Dostupno na URL adresi: http://www.sst.
dk/publ/Publ2008/MTV/Metode/HTA_Handbook_
net_final.pdf. Datum pristupa informaciji 27. listopada
2010.
28. Drummond MF, Schwartz JS, Jonsson B i sur. Key
principles for the imroved conduct of health technology
assessment for resource allocation decisions. Int J Technol
Assess Health Care 2008; 24: 244-58.
29. NHS National Institute for Health and Clinical Excellence. Guide to the single technology appraisal process, 2009.
30. NHS National Institute for Health and Clinical
Excellence. Guide to the multiple technology appraisal
process, 2009.
31. EUnetHTA documents: HTA Core Model for
Medical and Surgical Interventions, and HTA Core Model for Diagnostic Technologies. Dostupno na URL adresi:
https://fio.stakes.fi/htacore/handbook.html.
Datum
pristupa informaciji 28. listopada 2010.
32. Mesarić J. Nacionalna konferencija „PATH ‘09 u
Hrvatskoj“. 2009; [2 stranice] Dostupno na URL adresi:
http://www.zdravstvo-kvaliteta.org/. Datum pristupa
informaciji 26. listopada 2010.
33. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Projekt:
Kategorizacija i akreditacija bolnica u Republici Hrvatskoj - Faza 1, Produkt 3: Kategorizacija i akreditacija:
međunarodna iskustva. Zagreb, 2005.
34. NHS National Institute for Health and Clinical Excellence. Guide to the methods of technology appraisal,
2008.
22. Garattini L, Koleva D, Casadei G. Modeling in
pharmacoeconomic studies: funding sources and outcomes. Int J Technol Assess Health Care 2010; 26: 330-33.
35. The Canadian Agency for Drugs and Technologies
in Health (CADTH). Guidelines for Authors of CADTH
Health Technology Assessment Reports, 2003.
23. Fronsdal KB, Facey K, Klemp M, Norderhaug IN,
Morland B, Rottingen JA. On behalf of the HTAi Policy
Forum. HTA to optimize health technology utilization:
using implementation initiatives and monitoring processes. Int J Technol Assess Health Care 2010; 26: 309-16.
36. Cleemput I, Van Den Bruel A, Kohn L i sur.
Search for Evidence & Critical Appraisal: Health Technology Assessment (HTA). Brussels: Belgian Health
Care Knowledge Centre (KCE); 2007. KCE process notes
(D2007/10.273/40).
24. Bell CM, Urbach DR, Ray JG i sur. Bias in published cost effectivenes studies: systematic review. BMJ
2006; 332 : 699 doi:10.1136/bmj.38737.607558.80.
432
37. EUnetHTA Adaptation Toolkit. Dostupno na URL
adresi: http://www.eunethta.net/upload/WP5/EUnetHTA_HTA_Adaptation_Toolkit_October08.pdf Datum
pristupa informaciji 29. listopada 2010.
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović. Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i
procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj - uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Acta Med Croatica, 64 (2010) 425-434
38. Higgins JPT, Green S, ur. Cochrane Handbook
for Systematic Reviews of Interventions Version 5.0.2
[updated September 2009]. The Cochrane Collaboration,
2009. Dostupno na URL adresi: www.cochrane-handbook.org. Datum pristupa informaciji 28. listopada 2010.
39. Cochrane Handbook for Systematic Reviews of
Diagnostic Test Accuracy. Dostupno na URL adresi:
http://srdta.cochrane.org/handbook-dta-reviews.
Datum pristupa informaciji 29. listopada 2010.
40. Khan KS, Ter Riet G, Glanville J, Sowden AJ,
Kejnen J, ur. Undertaking systematic reviews of research
on effectiveness: CRD’s guidance for those carrying out
or commissioning reviews. 2nd ed. York (UK): NHS Centre for Reviews and Dissemination, University of York;
2001. (CRD report no.4.) Dostupno na URL adresi: http://
www.york.ac.uk/inst/crd/ report4.htm. Datum pristupa
informaciji 29. listopada 2010.
41. Moher D, Liberati A, Tetzlaff J, Altman DG. The
PRISMA Group Preferred Reporting Items for Systematic Reviews and Meta-Analyses: The PRISMA Statement.
PLoS Med 2009; 6(7): e1000097.
42. Stroup DF, Berlin JA, Morton SC i sur. Meta-analysis of observational studies in epidemiology: a proposal
for reporting. Meta-analysis of Observational Studies in
Epidemiology (MOOSE) group. JAMA 2000; 283: 2008-12.
43. INAHTA checklist for the appraisal of HTA reports. Dostupno na URL adresi: http://www.dimdi.de/
static/de/hta/methoden/sammlung/inahtachecklist.
pdf. Datum pristupa informaciji 28. listopada 2010.
44. Canadian Agency for Drugs and Technologies in
Health. Guidelines for the economic evaluation of health
technologies: Canada. Dostupno na URL adresi: http://
www.cadth.ca/media/pdf/186_EconomicGuidelines_e.
pdf. Datum pristupa informaciji 29. listopada 2010.
45. Mittmann N, Evans WK, Rocchi A i sur. Addendum to CADTH’s Guidelines for the Economic Evaluation
of Health Technologies: Specific Guidance for Oncology
Products. Ottawa: Canadian Agency for Drugs and Technologies in Health, 2009.
46. Drummond MF, Sculpher MK, Torrance GW,
O’Brien BJ, Stoddart GL. Methods for the Economic Evaluation of Health Care Programmes. London: Oxford University Press, 2009.
47. Wells GA, Sultan SA, Chen L, Khan M, Coyle D. Indirect Evidence: Indirect Treatment Comparisons in MetaAnalysis [Internet]. Ottawa: Canadian Agency for Drugs
and Technologies in Health; 2009. 92 p. [cited 2009Nov
3]. (Technology report). Dostupno na URL adresi: http://
www.cadth.ca/index.php/en/hta/reportspublications/
search/publication/884. Datum pristupa informaciji 29.
listopada 2010.
SUMMARY
QUALITY OF HEALTH CARE, ACCREDITATION, AND HEALTH TECHNOLOGY
ASSESSMENT IN CROATIA: ROLE OF AGENCY FOR QUALITY AND
ACCREDITATION IN HEALTH
R. MITTERMAYER, M. HUIĆ and J. MEŠTROVIĆ
Agency for Quality and Accreditation in Health, Zagreb, Croatia
Avedis Donabedian defined the quality of care as the kind of care, which is expected to maximize an inclusive measure of patient welfare, after taking into account the balance of expected gains and losses associated with the process of care in all its
segments. According to the World Medical Assembly, physicians and health care institutions have an ethical and professional
obligation to strive for continuous quality improvement of services and patient safety with the ultimate goal to improve both
individual patient outcomes as well as population health. Health technology assessment (HTA) is a multidisciplinary process
that summarizes information about the medical, social, economic and ethical issues related to the use of a health technology in
a systematic, transparent, unbiased, robust manner, with the aim to formulate safe and effective health policies that are patient
focused and seek to achieve the highest value. The Agency for Quality and Accreditation in Health was established in 2007 as
a legal, public, independent, nonprofit institution under the Act on Quality of Health Care. The Agency has three departments:
Department of Quality and Education, Department of Accreditation, and Department of Development, Research, and Health
Technology Assessment. According to the Act, the Agency should provide the procedure of granting, renewal and cancellation
of accreditation of healthcare providers; proposing to the Minister, in cooperation with professional associations, the plan and
program for healthcare quality assurance, improvement, promotion and monitoring; proposing the healthcare quality standards
as well as the accreditation standards to the Minister; keeping a register of accreditations and providing a database related to
accreditation, healthcare quality improvement, and education; providing education in the field of healthcare quality assurance,
433
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović. Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i
procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj - uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
Acta Med Croatica, 64 (2010) 425-434
improvement and promotion; providing the HTA procedure and HTA database, supervising the healthcare insurance standards,
and providing other services in the field of healthcare quality assurance, improvement, promotion and monitoring, according to
the Act. Formal activities of the Agency in the field of HTA actually began in summer 2009. In the field of quality and accreditation,
the plan and program of healthcare quality assurance, improvement, promotion and monitoring was finished and published in
October 2010; preparation of the healthcare quality standards as well as the accreditation standards is still in process, with the
aim to start accreditation process at 10 hospitals in 2011. Education in the field of healthcare quality assurance, improvement
and promotion has been established as a continuous process from the beginning. The Agency is member of the International
Society for Quality in Health Care (ISQua) and participates in the work of the European Accreditation Network (EAN). In the field
of HTA, the Agency has established international collaboration and support, which resulted in its appointment and participation
in the European network for Health Technology Assessment (EUnetHTA) Joint Action Project as a EUnetHTA Partner, as well as
its membership in the international society, HTAi. TAIEX project has been approved as a two-day workshop in December 2010.
The Croatian HTA Guidelines have been issued with the aim to start the HTA process and reports that should serve as recommendations, as a support to policy-makers at the national level, in particular the Croatian Ministry of Health and Social Welfare,
and Croatian Institute of Health Insurance, in making evidence-informed decisions on the strategic planning, investment, management and implementation of technologies in health care, on funding (reimbursement) and coverage of health technologies,
and at hospital level on the request from hospital directors and policy teams. In conclusion, establishment of all these measures
in Croatia is by no means an easy and quick process, however, we do believe that it is feasible through continuous and close
collaboration of all those involved.
Key words: health care quality, accreditation, health technology assessment, Agency for Quality and Accreditation in Health, Croatia
434
Acta Med Croatica, 64 (2010) 435-441
Pregled
NEŽELJENI ZDRAVSTVENI DOGAĐAJI - KAKO EPIDEMIOLOZI
I EKOLOZI RAZMIŠLAJU ZAJEDNO
KSENIJA VITALE i MLADEN SMOLJANOVIĆ1
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja „A. Štampar“, Zagreb i Nastavni zavod za
javno zdravstvo Splitsko–dalmatinske županije, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Opisano je upravljanje vodnim resursima u Hrvatskoj kao modelu integralnog pristupa u javnom zdravstvu. Rad je napisan
slijedom izlaganja na II. Hrvatskom kongresu preventivne medicine i unaprjeđenja zdravlja. Kongres je dao sliku stanja i mogućnosti svih javnozdravstvenih djelatnosti u ovom trenutku i ukazao da svaki sustav, bilo da se radi o cjelokupnom zdravstvenom
sustavu, sustavu opskrbe vodom ili epidemiološkog nadzora, ima svoje pozitivne i negativne strane, a ako ih se ne poznaje i
kontinuirano ne djeluje na njihovim izmjenama, postaje nefunkcionalan u slučaju zdravstvene, socijalne ili ekonomske krize. Nameće se zaključak da moderan javnozdravstveni sustav, da bi bio učinkovit, mora njegovati holistički pristup svakom problemu
te dostupnost podataka. Često važni okolišni ili epidemiološki podaci ostanu na razini akademske rasprave ili statistike i nikada
ne dopru do službe primarne zdravstvene zaštite koja bi ih mogla funkcionalno upotrijebiti pri pružanju svojih usluga. Razmjena
informacija u vremenu koje bi moglo biti važno za intervenciju mora biti imperativ, kao i povezanost i dijeljenje informacija svih
struka koje sudjeluju u procesu pružanja zdravstvene usluge. Primarna zdravstvena zaštita koja je prva fronta u komunikaciji s
korisnicima, prepoznavanju bolesti, ali i preventivnom djelovanju, mora imati pristup svim relevantnim podacima.
Ključne riječi: epidemiologija, čimbenici okoliša, javnozdravstvene intervencije, monitoring, voda za piće.
Adresa za dopisivanje:
Doc. dr. sc. Ksenija Vitale, dipl. ing.
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Rockefellerova ul. 4
10000 Zagreb, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
Prva od temeljnih funkcija javnog zdravstva –
funkcija procjene zdravlja i zdravstvenih potreba
stanovništva uključuje i istraživanje pojavljivanja
neželjenih i neočekivanih zdravstvenih događaja i
zdravstvenih rizika. To podrazumijeva postojanje
sustava kontinuiranog praćenja pojavljivanja neželjenih zdravstvenih događaja i zdravstvenih rizika
kroz: a) epidemiološki sustav izvještavanja i nadzora (prijave od strane liječnika, izvještavanje bolnica,
registri bolesti), b) rutinsko nadziranje (monitoring)
izbijanja bilo koje bolesti da bi se spriječilo njezino
širenje ili dodatni neželjeni učinci i c) nadziranje
čimbenika okoliša s ciljem sprječavanja neželjenih
zdravstvenih događaja (uključivo procjenu rizika i
rukovođenje rizicima u okolišu).
Prikazujemo zajedničko razmišljanje dviju profesija
- epidemiologa i ekologa, koje imaju ključnu ulogu
u procesu nadzora nad neželjenim zdravstvenim
događajima.
Epidemiologija zaraznih bolesti posljednjih decenija postigla je izvrsne rezultate. Hrvatska je uz bok
najrazvijenijih zemalja svijeta po pitanju suzbijanja
i iskorjenjenja niza zaraznih bolesti. To se poglavito
odnosi na dječje zarazne bolesti, zatim bolesti uvjetovane nerazvijenošću i niskom razinom sanitacije
(kolera, trbušni tifus, dizenterija, epidemički hepatitis, tuberkuloza itd.) kao i čitavog niza zoonoza
(malarija, pjegavac). Čak su u zaostalim i siromašnim krajevima Dalmatinske zagore crijevne zarazne
bolesti eliminirane gotovo do iskorjenjenja (1). Razvijeni svijet, a tako i Hrvatska, prevladali su higijenske probleme 19. stoljeća te se danas suočavaju s
onima iz najrazvijenijih zemalja, a to su zarazne bolesti uzrokovane kozmopolitskim načinom masovne prehrane, bolesti suvremenog načina stanovanja
i rada, bolesti vezane za promjene u okolišu i izloženosti različitim kemijskim i fizikalnim agensima
i sprezi sa sve većim migracijama ukupnog i radnog stanovništva, te hospitalne infekcije kao bolesti
435
K. Vitale, M. Smoljanović. Neželjeni zdravstveni događaji - kako epidemiolozi i ekolozi razmišljaju zajedno?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 435-441
u svezi sve starije životne dobi i potreba sve većeg
broja hospitalnih intervencija. Tako je danas broj neželjenih zdravstvenih događaja u svezi epidemiologije zaraznih bolesti sveden na rijetke pojedinačne
primjere, ali to sve što se postiglo kroz prošlost i čije
plodove danas uživamo u svakom slučaju potrebno
je još razvijati. Na žalost, i pored navedenog brojni
su primjeri da već uočen epidemiološki neželjeni
zdravstveni događaj ne bude popraćen odgovarajućom intervencijom. Na samom Kongresu čitav je
niz radova prikazao utjecaj čimbenika okoliša kao
što su buka, kvaliteta vode i stanovanja, kvaliteta
zraka, na zdravlje i epidemiološku sliku izloženih
populacija. Većina radova ukazuje na izostanak
učinkovite intervencije koja je u isključivoj mjerodavnosti izvršne vlasti (npr. inspekcijske službe).
Budući da opravdani stručni zahtjev iz javnog
zdravstva nije popraćen odgovarajućim pristupom
mjerodavnih, potrebno je iznaći modele za što bolju
suradnju između tih sektora. Sve navedeno pokušat ćemo ilustrirati primjerom upravljanja vodnim
resursima u Republici Hrvatskoj.
Zahtjevi za dovoljnim količinama zdravstveno
ispravne vode jedan su od glavnih izazova budućnosti. Voda je čimbenik ljudskog opstanka i predstavlja dobro od općeg interesa svake zajednice.
Dobro uspostavljena veza između ljudskog zdravlja i sanitarno ispravne vode kao i njezine dovoljne
količine pozicionira zaštitu i upravljanje vodama u
domeni javnozdravstvenog djelovanja i primarne
zdravstvene zaštite.
PRAVNI OKVIR ZAŠTITE VODA
U REPUBLICI HRVATSKOJ
Hrvatska ima dugu povijest zakonodavstva vezanog za kontrolu kvalitete vode, a prvi dokument
datira iz 1891. god. Kraljevine Hrvatske i Slavonije
(2). Pula je 1896. koristila hipoklorit za dezinfekciju
vode zbog epidemije tifusa i to je prvi opisani slučaj
korištenja klornog preparata za dezinfekciju vode
na svijetu (3). Danas je temeljni normativni akt koji
uređuje zaštitu resursa vode za piće od fizikalnih,
bioloških i kemijskih onečišćenja Zakon o vodama
(4) te Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite
izvorišta (5). Zakon o vodama (4) donešen 1995. godine, utvrdio je pravo (ali ne i obvezu) načina financiranja zaštite izvorišta voda za piće u jedinicama
regionalne i lokalne samouprave. Minimalni uvjeti
u pogledu tehničke opremljenosti i zaposlenika kojima moraju udovoljavati komunalna društva odnosno druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost
javne vodoopskrbe propisani su Pravilnikom o posebnim uvjetima za obavljanje vodoopskrbne dje436
latnosti (6). Ti kriteriji su izuzetno niski i ne osiguravaju potrebnu razinu koja bi garantirala pravilno
vođenje tehnoloških postupaka pročišćavanja vode.
Dinamika ispitivanja kao i pokazatelji zdravstvene
ispravnosti voda za piće propisani su Pravilnikom
o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (7). Primjena tog akta u praksi je poražavajuća, temeljno iz
razloga neuređenog načina financiranja. Zakonom
o zdravstvenoj zaštiti (8), jedinice područne regionalne samouprave izričito su obavezne osigurati
sredstva za provođenje mjera zdravstvene zaštite
od štetnih čimbenika okoliša, između kojih je i ispitivanje vode za piće. To je uvjetovalo da je nakon
izrazito nepovoljnog došlo do poboljšanja u financiranju, ali ne i sistemskog rješenja. Danas se godišnje izdvaja oko milijun kuna od strane Ministarstva
zdravstva i socijalne skrbi (MZSS) za nadziranje,
koji se koristi za analize rjeđih kemijskih i bioloških kontaminanata (npr. virusa, ostataka pesticida,
nusprodukata dezinfekcije) u vodi, a nedostatni su
za poboljšanje rutinskog nadziranja. S druge strane
Zakon (4) obavezuje da se svaka sumnja u onečišćenje okoliša, što u praksi znači svako prekoračenje
maksimalno dopuštenih koncentracija (MDK) bilo
da se radi o mutnoći ili nekom kemijskom zagađenju prijavljuje temeljnoj policiji i to preko službe
112. Iako je to apsurdan zahtjev koji opterećuje službu 112 i usporava rad zavoda za javno zdravstvo,
nitko ga ne želi promijeniti (9).
U Hrvatskoj se prati 74 parametra u vodi za piće
prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode
za piće (7). MDK su preuzete iz preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) (10-13), a broj
parametara koji se prati je arbitražno određen od
strane MZSS, te se uglavnom određuju u kontekstu
ekoloških, ekonomskih i socijalnih prilika. Postoji i
osnovni broj parametara koji je nužan za osiguranje
sanitarno ispravne vode za piće, a u Hrvatskoj je to
propisano analizom «A» (7). U Sjedinjenim Američkim Državama se prati najviše parametara, 83, za
koje je Agencija za zaštitu okoliša postavila vrijednosti MDK (14).
KVALITETA VODE I UPRAVLJANJE
Nadziranje i laboratorijska ispitivanja vode za piće
provode županijski zavodi za javno zdravstvo,
Gradski zavod za javno zdravstvo grada Zagreba
kao i Hrvatski zavod za javno zdravstvo te o tome
izvještavaju MZSS koje je odgovorno za zdravstvenu ispravnost vode za piće. „Hrvatske vode“ su
odgovorne za sve vodne resurse pa i one iz kojih
se crpi voda za piće kao sirova voda. Javni se vodoopskrbni sustavi stalno nadziru, a 2008. godine
K. Vitale, M. Smoljanović. Neželjeni zdravstveni događaji - kako epidemiolozi i ekolozi razmišljaju zajedno?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 435-441
5,6% uzoraka nije udovoljavalo propisanim vrijednostima za kemijske i 6% za mikrobiološke kontaminante, što je smanjenje od 2007. godine. Ipak,
tu bismo željeli naglasiti da na kraju 2010. godine
još uvijek ne postoje podaci za 2009. godinu. Iako
se ti postotci čine niskima, treba ih gledati i u drugom svjetlu jer po pojedinim županijama oni iznose mnogo više (25% u Brodsko-posavskoj i preko
40% u Vukovarsko-srijemskoj županiji). Slično je i
za mikrobiološke pokazatelje, jer u šest županija ovi
postotci prelaze 10% (15). Lokalni vodovodi kojima
uglavnom upravljaju vlasnici ili lokalna zajednica
se kontroliraju na zahtjev, a rezultati u 2008. godini pokazali su da oko 20% uzoraka ne zadovoljava
kemijsko fizikalne, a 64% mikrobiološke standarde
(16). Javni vodoopskrbni sustavi u pogledu mikrobioloških onečišćenja uglavnom nisu odgovarali
zbog povećanog ukupnog broja aerobnih bakterija
u 1 mL vode, a manje zbog prisustva indikatora fekalnog onečišćenja ili patogenih bakterija (15). Broj
hidričnih epidemija kao indikatora mikrobiološkog
onečišćenja je relativno malen, 26, sa 1734 oboljelih
u razdoblju od 1992. do 2007. godine. Od 26 epidemija, 24 su bile vezane za korištenje vode iz lokalnih vodovoda (17). Ipak, neki autori smatraju da je
taj broj i viši zbog neprijavljivanja i nekorištenja
zdravstvene zaštite u takvim slučajevima (18,19).
Kod pojave hidričnih epidemija dominantni su gastrointestinalni problemi, iako su zabilježeni i slučajevi leptospiroze hepatitisa A i legionarske bolesti.
Također treba napomenuti i pojavu methemoglobinemije u dojenčadi koja se ne prijavljuje obavezno,
kao u nekim drugim zemljama regije (20), a direktno je povezana s visokim koncentracijama nitrata
u vodi. Osim te bolesti, u Hrvatskoj se obavezno
ne bilježi amebna dizenterija, kriptosporidioza i
girardijaza, iako najveći dio zemalja u Europi vodi
i takvu evidenciju (21). Broj epidemija je s godinama u laganom padu (1,17-19). U postindustrijskom
razdoblju suvremenih elektronskih komunikacija
Hrvatska bi trebala imati operativniji stalni nadzor
nad pojavnošću zaraznih bolesti. Danas postojeći
sustav kartičnih prijava zaraznih bolesti mjerodavnom zavodu za javno zdravstvo neophodno je zamijeniti elektronskom prijavom već kod upisa dijagnoze zarazne bolesti koja je na popisu zaraznih
bolesti obveznih za prijavljivanje. Sustav prijava
karticama kao takav može služiti samo retrospektivnim analizama, a ne operativnom nadzoru nad
epidemiološkim stanjem i akcidentima. I postupak
izvještavanja bi trebao ići u svim smjerovima i gore
prema MZSS i dolje prema primarnoj zaštiti koja je
u cijelosti kompjuterizirana i koja to treba za izravan rad s bolesnicima. Osim toga, vremenska dimenzija je tu najvažnija, jedino pravodobno izvještavanje ima smisla, a podaci koji stignu za godinu
dana gube na vrijednosti.
Za postizanje dobrih rezultata može se u mnogome
zahvaliti dobroj zakonskoj regulativi Zakonom o
zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (22) i niz pravilnika izvedenih iz tog zakona koji su doveli do
toga da danas Hrvatska u odnosu na razdoblje prije 90-tih ima neusporedivo veći broj epidemiologa.
Gotovo svaki dom zdravlja ima svog epidemiologa
koji je djelatnik jednog od 21 županijskog zavoda
za javno zdravstvo. Ovdje treba dodati i izvanredne
rezultate u epidemiološkom nadzoru nad zaraznim
bolestima tijekom Domovinskog rata i neposrednog
poraća kada je Hrvatska te nedaće prošla gotovo
bez ijedne ratne epidemije. Ti su rezultati pokazali
da se Hrvatska može uspješno nositi i u izuzetno
teškim okolnostima izvanrednih stanja.
Važnu ulogu u provođenju propisanih zakonskih
obaveza ima i sanitarna inspekcija koja je prema široj definiciji zdravstvena služba s upravnim ovlastima. Organizacijski je ustrojena pri MZSS, a funkcioniranje službe i obavljanje sanitarno inspekcijskog
nadzora uređeno je Zakonom o sanitarnoj inspekciji
(23), kao i broj sanitarnih inspektora i to 1 inspektor
na 15.000 stanovnika. Ova odredba je više deklaratorne nego obvezujuće prirode tako da nikada taj
normativ nije bio ispoštivan. Situacija u pogledu
broja sanitarnih inspektora mnogo je lošija u okviru službe županijske sanitarne inspekcije gdje se u
stvari i obavlja najveći dio neposrednog sanitarnog
nadzora. Tome je važno dodati da se u turističkoj
sezoni na području tzv. “primorskih županija”
višestruko poveća broj stanovnika što situaciju s
nedostatnim brojem sanitarnih inspektora čini još
složenijom. Inspektori su obično u radu prepušteni
sami sebi i vlastitoj inicijativi, što ima za posljedicu
stereotipnost i voluntarizam u radu, što pak uvjetuje nedovoljnu učinkovitost u poduzimanju mjera iz
ovlasti i neposredno ima za posljedicu nedostatni
obim i kvalitetu obavljenog posla. Ovakvim ustrojem nisu osigurani materijalno-tehnički uvjeti za
rad, a nije provedena ni informatizacija službe tako
da se podaci sporo i neučinkovito prenose. Time se
može objasniti prije navedeni izostanak učinkovite
intervencije koje su u isključivoj mjerodavnosti inspekcijske službe.
Hrvatska u cjelini ima dovoljne količine prirodne
vode, a kvaliteta ovisi o hidrogeološkom porijeklu,
biološkoj specifičnosti okoline, količinskim varijacijama, te o kvaliteti prerade u svim stupnjevima
kao i o stanju vodovodne mreže (10-13). Bez obzira na to, voda za piće koja se isporučuje krajnjem
korisniku mora biti sanitarno ispravna i odgovarati
postavljenim standardima i propisima donesenima
od strane regulatornih tijela države (4,24-26). Kontinuirano nadziranje ukazuje na sva odstupanja od
uobičajenog sastava i pojavu eventualnog proble437
K. Vitale, M. Smoljanović. Neželjeni zdravstveni događaji - kako epidemiolozi i ekolozi razmišljaju zajedno?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 435-441
ma (10-13). Iako je dezinfekcija vode naizgled vrlo
jednostavan tehnološki postupak, zapravo može
biti značajan zdravstveni problem ako se ne provodi stručno (13,27). Odabir tehnologija mora biti
temeljen na dugotrajnim ispitivanjima pokazatelja
onečišćenja koje tim postupcima treba eliminirati,
jer primjena neodgovarajućih tehnologija može isto
tako biti uzrokom zdravstvene neispravnosti vode
(rezidua upotrijebljenih kemikalija, spojevi koji nastaju prirodnom sintezom u vodi: kloriti, klorati,
trihalometani i sl).
NAČINI OPSKRBE
Danas smo suočeni s činjenicom da u Hrvatskoj
standardima vode za piće odgovaraju samo veliki
regionalni i gradski vodovodi, ali ni oni ne uvijek.
Sve ostale vode su stalno ili povremeno zdravstveno
neispravne sa znatnim odstupanjima od propisanih
standarda, naročito što se tiče osnovnih pokazatelja zdravstvene ispravnosti, a to je mikrobiološka
čistoća (15). Poseban problem u Hrvatskoj predstavlja nastojanje da se vodoopskrba u manjim i/
ili ruralnim sredinama rješava jeftinim solucijama, a
to je izgradnja lokalnih vodovoda koja nije planska,
obično ne zadovoljava tehničke uvjete, a u izgradnji takvih vodovoda prevladavaju ekonomski a ne
zdravstveni interesi. Dodatni je problem izgradnja
vodoopskrbnih objekata bez odgovarajuće tehničke
dokumentacije i dozvola, niti titulara vlasništva takvih objekata. Putem sustava organizirane komunalne vodoopskrbe opskrbljuje se oko 80% ljudi, što
nas samo po toj osnovi svrstava u red razvijenijih
zemalja. Uz rast vodoopskrbne infrastrukture od
1% godišnje i zbog geografske strukture maksimalna pokrivenost niti ne može biti veća od 90% (28).
Oko 20% populacije snabdijeva se iz ostalih izvora
i iako je sam broj lokalnih vodovoda u padu bilježimo porast broja ljudi koji se služe tim vodovodima
i to za oko 120.000 u oko 3 godine. To ukazuje da
se značajan broj ljudi konstantno priključuje na već
preopterećene vodovode i time ugrožava mogućnosti crpljenja i distribucije (16). Ostali dio populacije opskrbljuje se vodom za piće iz individualnih
vodoopskrbnih objekata (javnih zdenaca, cisterne
i sl.). Najveći postotak stanovništva koji se opskrbljuje vodom za piće putem komunalnih vodoopskrbnih sustava je u Istarskoj i Primorsko-goranskoj
županiji (97%), a najmanji u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (34%) (15). Većina tih vodovoda nema
uspostavljenu nikakvu tehnologiju pročišćavanja,
već se voda neposredno iz vodocrpilišta samo uz
primjenu neke od metoda dezinfekcije (pretežito
klor ili Na-hipoklorit odnosno klor-dioksid) pušta
u razvodnu mrežu za neposrednu potrošnju kao
438
voda za piće. Najveći postotak takvih vodovoda
je u Primorsko-goranskoj (oko 82%), Zadarskoj
(100%), Dubrovačko-neretvanskoj (oko 95%), Požeško-slavonskoj (oko 90%), Vukovarsko-srijemskoj (oko 83%) županiji te u Gradu Zagrebu (oko
83%). Lokalnih vodovoda u RH je trenutno 443, a
opskrbljuju oko 260.000 korisnika ili 6% ukupne populacije, a najveći broj ih je u Krapinsko-zagorskoj
(114) i Varaždinskoj županiji (80). Vodu za piće iz
individualnih izvora, bunara i cisterni koristi 14%
ukupne populacije (16,29).
Kako kažu neki autori, takvo se stanje na prvi pogled čini u redu, jer ukazuje da su resursi vode za
piće u Hrvatskoj još iznimno očuvani i nekontaminirani. Međutim, stvarno stanje pokazatelja zdravstvene ispravnosti, neposredno nakon crpljenja
gotovo u svim vodovodima, zahtijeva primjenu
određenih tehnologija pročišćavanja, od najbanalnijih, uklanjanja mehaničkog zagađenja (mutnoća),
pa do prethodne redukcije mikroorganizama i organskih tvari i uklanjanja kemijskih tvari koje mogu
biti štetne za zdravlje (nitrati, nitriti, mangan, amonijak, željezo, arsen i sl.). Na području RH gotovo
da i nema u javnim vodoopskrbnim sustavima modernih tehnologija na temelju reverzibilne osmoze,
nanofiltracije i sl. U nekim vodovodima kemijska
dezinfekcija provodi samo povremeno, tj. «po potrebi» (29).
TKO JE VLASNIK VODE?
Ipak ostaje još jedan aspekt a to je da voda za piće
sa svojim cijenama u Hrvatskoj vodu svrstava u socijalnu kategoriju i izazov je suprotstavljanja socijalne i ekonomske odgovornosti. Mnogo je primjera u
svijetu gdje se povećanjem cijene vode za piće produbio jaz između bogatijih i siromašnijih što je dobro bilo ilustrirano i zdravstvenim pokazateljima.
U Hrvatskoj privatizacija javne opskrbe vodom nije
moguća, iako se tome protivi Svjetska banka podržavajući dolazak inozemnih koncesionara. Tamo
gdje su takvi planovi provedeni uz podršku Svjetske banke u nekim zemljama srednjoistočne Europe
i Južne Amerike gotovo su uvijek značili višestruko
povećanje cijena vode. Da bi se zaštitila javna vodoopskrba zakonski se propisuje da se distribucijski
sustav odnosno vodovodne cijevi ne mogu unesti u
stečajnu masu nad poduzećem (17). S druge strane,
upravo da bi se zaštitilo zdravlje potrebni su određeni pomaci i napori i zakonodavca i populacije i to
u smjeru prelaska s lokalnih vodovoda na javne vodoopskrbne sustave. Do danas najveći broj jedinica
lokalne samouprave nije koristio pravo iz Zakona
o vodama (4) na uvođenje posebne naknade kroz
K. Vitale, M. Smoljanović. Neželjeni zdravstveni događaji - kako epidemiolozi i ekolozi razmišljaju zajedno?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 435-441
povećanje cijene vode, upravo, radi podmirenja
troškova ulaganja u zaštitu izvorišta vode za piće.
Vrlo mali broj zajednica koje su se odlučile iskoristiti to pravo, koristile su ga u nedovoljno, vjerojatno
zbog političnog dodvoravanja, jer svaka materijalna
davanja izazivaju negodovanje biračkog tijela. Kao
posljedicu imamo da nemotiviranost građana, lokalne zajednice dovode do lošije kvalitete života i
zdravlja. Neki autori smatraju da je isključivi razlog
to što se voda iz lokalnih vodovoda ne plaća ili se
plaća po višestruko nižoj cijeni (16). U duhu Berlinske deklaracije (30) koja predviđa da će razlika
zdravstvenih indikatora između skupina s nižim i
višim socio-ekonomskim statusom biti sve veći ako
se siromaštvu i bolesti ne pristupi socijalno odgovornom ekonomijom potrebno je i ovom problemu
u Hrvatskoj pristupiti na taj način. Iako je zdravstvena zaštita u Hrvatskoj besplatna i zagarantirana
svima (8), autori smatraju da mora postojati i određena minimalna individualna odgovornost prema
vlastitom zdravlju. Na Kongresu je zamijećen sličan
primjer, koji ima i svoje dalekosežne etičke posljedice, ali ujedno i organizacijski problem, nejednakog
pristupa po pitanju provedbe cijepljenja. Na primjeru cijepljenja djevojčica protiv humanog papiloma
virusa (HPV) ondje gdje lokalna i područna samouprava ima sredstava, cijepljenje se provodi, a ondje
gdje nema, ne provodi se. U socijalnoj državi takav
je oblik diskriminacije nedopustiv!
DOSTUPNI ALATI ZA POBOLJŠANJE RADA
Kontinuirano nadziranje i analiza podataka su potrebni da bi se razumjelo i predvidjelo promjene u
okolišu, posljedično u zdravstvenom statusu populacije te da bi se predvidjeli dugoročni utjecaji. Kao
što iznenadne promjene u okolišu mogu stvoriti potrebu za promjenom globalnih strategija, tako nadziranje direktno podržava zdravstvene intervencije na lokalnoj razini. Da bi se moglo pratiti stanje
i promjene u okolišu i upravljati cijelim sustavom
potrebno je koristiti jedinstvena mjerila, koja se na
jedinstven i jasan način mogu dati kvantitativnu i
usporedljivu informaciju (31). Postoji cijeli niz alata
koji se koriste u te svrhe (32). Iako su ti alati osmišljeni i evaluirani od strane akademske zajednice, u
Hrvatskoj se rijetko koriste. Osim toga, u mnogim
ministarstvima i znanstveno stručnim ustanovama
sakupljaju se isti podaci, obrađuju i interpretiraju na različite načine i ostaju isključivo za njihovu
upotrebu. Vrijednost sakupljenih podataka postoji jedino ako se oni koriste u praksi, a to znači da
moraju biti analizirani na jedan način, dostupni na
jednom mjestu, u kratkom vremenskom roku i lako
čitljivi da ih liječnik u primarnoj praksi može direktno koristiti. U procesu pružanja zdravstvene skrbi
liječnik nema vremena pretraživati stranice i po nekoliko ministarstava i ustanova da bi pronašao npr.
razine buke u svojoj sredini, a koje su mu nužno potrebne za uspostavljanje pravilne dijagnoze ili kvalitete vode i stanja vodoopskrbnog sustava da bi na
osnovi svojih dijagnoza i sumnji mogao kontaktirati
epidemiološke službe.
Zamjetan je bio broj radova mlađih autora iz područja epidemiologije zaraznih bolesti čiji su zaključci temeljeni na seroepidemiološkim i molekularnobiološkim laboratorijskim istraživanjima.
Takva pozitivna stremljenja svakako treba podržati na način da se za posebna znanstveno-stručno
opravdana istraživanja omogući pristup i sredstva
mladim epidemiolozima istraživačima i iz županijskih zavoda. Tako bi se izbjeglo stanje da takva
istraživanja uglavnom financiraju farmaceutske
kuće koje u tome imaju svoj komercijalni interes
(primjer s hepatitisom B i hepatitisom C). Epidemiološka struka kao i sve grane u procesu zaštite
zdravlja trebale bi onemogućiti isključivo samo komercijalni utjecaj na značajne odluke o zdravstvenoj
politici nadzora nad zaraznim bolestima i akcidentnim stanjima.
ZAKLJUČAK
Općenito možemo reći da je upravljanje vodama u
Hrvatskoj više orijentirano prema potrošnji, a manje prema zaštiti i održivom razvoju. Trenutačno
osnovni problem u upravljanju vodnim resursima
iz kojih se crpi voda za piće je nedostatna zaštita od
štetnih utjecaja koji putem otpadnih voda ili drugih zagađenja s površine dospijevaju u podzemlje i
na taj način zagađuju podzemne vode i posljedično
utječu na zdravstveno stanje populacije. Troškovi
izgradnje odgovarajućih vodoopskrbnih sustava su
veliki, ali cijena njihove neizgradnje može postati
enormna. Trendovi koji se slijede danas u Europskoj regiji SZO izrazito naglašavaju postojanje i razvijanje tijela koja će štititi zdravlje populacije i okoliš preventivnim djelovanjem. Također u postupku
pridruženja Europskoj Uniji (EU) Hrvatska ima
obvezu pridržavanja propisa za zaštitu zdravlja populacije koji se odnose na zdravstvenu ispravnost
hrane i vode za piće, nadziranje zraka, proizvodnju
i upotrebu štetnih kemikalija, odlaganje komunalnog i opasnog otpada i sl. (33). EU kao niti SZO ne
predlaže uniformni model organizacije sanitarne
inspekcije već organizaciju prepušta svakoj državi
u skladu s njenim kulturološkim, ekonomskim i političkim premisama, a koje lokalna zajednica mora
biti u stanju prepoznati i evaluirati. Također, da bi
bio učinkovit, moderan javnozdravstveni sustav
439
K. Vitale, M. Smoljanović. Neželjeni zdravstveni događaji - kako epidemiolozi i ekolozi razmišljaju zajedno?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 435-441
mora njegovati holistički pristup svakom problemu
i dostupnost podataka. Često važni okolišni ili epidemiološki podaci ostanu na razini akademske rasprave ili statistike i nikada ne dopru do službe primarne zdravstvene zaštite koja bi ih funkcionalno
mogla upotrijebiti pri pružanju svojih usluga. Kao
prijedlog možemo reći da se razmjena informacija
u vremenu koje bi moglo biti važno za intervenciju
postavi kao imperativ, kao i povezanost i dijeljenje
informacija svih struka koje sudjeluju u procesu
pružanja zdravstvene usluge. Primarna zdravstvena zaštita koja je prva fronta u komunikaciji s korisnicima, prepoznavanju bolesti, ali i preventivnom
djelovanju, mora imati pristup svim relevantnim
podacima.
Izlaganja na II. hrvatskom kongresu preventivne
medicine i unaprjeđenja zdravlja dala su nam sliku
stanja i mogućnosti svih javnozdravstvenih djelatnosti u ovom trenutku. I to je važno, jer treba reći da
svaki sustav, bilo da se radi o cjelokupnom zdravstvenom sustavu, sustavu opskrbe vodom ili epidemiološkog nadzora, ima svoje pozitivne i negativne
strane, a ako ih se ne poznaje i kontinuirano ne djeluje na njihovim izmjenama, postaje nefunkcionalan u slučaju zdravstvene, socijalne ili ekonomske
krize.
LITERATURA
1. Ninčević J, Smoljanović M, Petrić I, Smoljanović
A, Marić D, Ropac D. Hepatitis A virus više ne stanuje u
Sinju! U: Dadić Ž, ur. XI. stručno-znanstveni skup „Voda
i javna vodoopskrba“. Bol, Zbornik radova; 2007, 93-103.
2. Šimunić I. Pregled povijesti zakonodavstva o
vodi. Hrvatska vodoprivreda 2001; 107: 12-17.
3. White GC. Handbook of chlorination. New York:
Van Nostrand Reinhold Company, 1972.
4. Zakon o vodama. Narodne novine 107/1995;
150/2005; 153/2009.
5. Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite
izvorišta. Narodne novine 55/2002.
6. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje vodoopskrbne djelatnosti. Narodne novine 82/1996.
7. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.
Narodne novine 47/2008.
8. Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Narodne novine
150/2008.
9. Plavšić F. Neka visi Pedro. U: XI. stručno-znanstveni skup „Voda i javna vodoopskrba“. Bol, Zbornik
radova 2007, 171-4.
10. WHO. Guidelines for drinking water quality. Recommendations, Volume 1. Geneva: WHO, 1993.
440
11. WHO. Guidelines for drinking water quality.
Recommendations, Addendum to Volume 1. Geneva:
WHO, 1993.
12. WHO. Guidelines for drinking water quality.
Health criteria and supporting information, Volume 2.
Geneva: WHO, 1993.
13. WHO. Guidelines for drinking water quality. Surveillance and control of community supplies, Volume 3.
Geneva: WHO, 1993.
14. United States Environmental Protection Agency:
Public drinking water MCLs standards. Dostupno na
URL adresi: http://www.epa.gov/safewater/mcl.html.
Datum pristupa informaciji: 21 listopada 2009.
15. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Hrvatski
zdravstveno-statistički ljetopis za 2008 godinu. Zagreb:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2009.
16. Dadić Z, Vitale K, Ujević M. Integral management
of water resources in Croatia: step towards water security
and safety for all. U: Koukouliou V, ur. NATO Advanced
Research Workshop “Threats to food and water chain infrastructure”. Dordrecht (NL): NATO Science for Peace
and Security Series: C – Environmental Security. Springer
Science and Business Media, 2010, 129-38.
17. Dadić Ž, Lovrić E, Ujević M, Ambrenac J, Gereš
D. Mali vodovodi – javnozdravstveni rizik. U: Dadić Ž,
ur. XI. stručno-znanstveni skup „Voda i javna vodoopskrba“. Bol, Zbornik radova, 2007, 5-17.
18. Smoljanović M. Hidrične epidemije – osobna
saznanja. U: Dadić Ž, ur. XI. stručno-znanstveni skup
„Voda i javna vodoopskrba“. Bol, Zbornik radova, 2007,
31-53.
19. Cipriš R, Kunović M, Ištok J. Lokalni vodovodi u
Krapinsko-zagorskoj županiji. U: Dadić Ž, ur. XI. stručnoznanstveni skup „Voda i javna vodoopskrba“. Bol, Zbornik radova, 2007, 17-23.
20. Vitale K, Marijanović Rajčić M, Senta A. Waters in
Croatia: Between practice and needs – public health chalenge. CMJ 2002; 43: 478-85.
21. Regional Office for Europe and the European Environmental Agency Report. Water and health in Europe.
Copenhagen: European Environmental Agency, 1999.
22. Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Narodne novine 79/2007; 113/2008; 43/2009.
23. Zakon o sanitarnoj inspekciji. Narodne novine
113/2008.
24. Uredba o klasifikaciji voda. Narodne novine
77/1998; 137/2008.
25. Uredba o opasnim tvarima u vodama. Narodne
novine 78/1998; 137/2008.
26. Pravilnik o graničnim vrijednostima pokazatelja
opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama. Narodne novine 40/1999.
27. WHO. Global Water Supply and Sanitation Assessment, 2000 Report, Geneva: WHO, 2000.
K. Vitale, M. Smoljanović. Neželjeni zdravstveni događaji - kako epidemiolozi i ekolozi razmišljaju zajedno?
Acta Med Croatica, 64 (2010) 435-441
28. Dadić Ž. Priručnik o temeljnoj kakvoći vode. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2001.
31. Margeta J. Oborinske i otpadne vode, teret onečišćenja, mjere zaštite. Split: Sveučilište u Splitu, 2007.
29. Afrić I. Uloga sanitarno-inspekcijskog nadzora
vode u osiguranju kvalitete zdravlja: primjer otoka Krka.
(magistarski rad). Zagreb: Medicinski fakultet, 2005.
32. WHO Regional Office for Europe, WHO Centre
for Urban Health. Health Impact Assessment, Toolkit for
Cities, Document 1. Copenhagen: WHO, 2005.
30. Berlin Declaration, službeno: „Declaration on
occasion of fiftienth anniversary of the signature of the
treaties of Rome“. Dostupno na URL adresi: http://www.
eu2007.de/eu/About_the_EU/. Datum pristupa informaciji
1. listopada.2010.
33. Republika Hrvatska: Ured za strateško planiranje:
Zaštita okoliša – Hrvatska u 21. stoljeću–razvojne smjernice. Dostupno na URL adresi: http://www.hrvatska21.hr/
zastita.htm. Datum pristupa informaciji 18 listopada 2009.
SUMMARY
ADVERSE HEALTH EVENTS AND HEALTH HAZARDS REFLECTIONS OF EPIDEMIOLOGISTS AND ENVIRONMENTALISTS
K. VITALE and M. SMOLJANOVIĆ1
University of Zagreb, School of Medicine, Andrija Štampar School of Public Health and
Teaching Institute for Public Health of the Split-Dalmatia County, University of Split,
School of Medicine, Split, Croatia
1
In this article we present management of water resources in Croatia as a model of integral approach in public health interventions. The links between provision of clean water, sanitation and good health are so strong that today management and water
protection are deeply integrated in primary health care. This article is a follow up on topics presented on 2nd Croatian congress
on preventive medicine and health promotion which gave us “state of art” in Croatian public health. We strongly believe that
every system has its own advantages and downsides, and only by knowing the system well and continuous improvement we
can protect ourselves in time of health, social or economic crisis. The model of water protection showed that to prevent and
overcome the variety of water-related health risks, implementation of various activities that include general environmental protection, development of water management system, permanent water quality monitoring and control, and improvement of standards
and legislative is needed. On the other hand if there is no holistic approach, to the public health problems, all the efforts in just
one field will not result in health indicators improvement. Constant monitoring and uniform analysis of data could help to identify
possible risks of adverse effects of various environmental factors and possible burden of disease as a consequence. That information could be a point of arguing with local governments and communities for public health interventions. It is important that
epidemiological and environmental data do not remain in the domain of academic discussion or statistics, and never reach primary health care which could use them in direct health care providing. Information exchange in real time is important for the real
time public health intervention. Primary health care is the front line in communication with patients and diagnostics of disease as
well as prevention, and they need to have access to all relevant data.
Key words: epidemiology, environmental factors, public health interventions, monitoring, drinking water
441
Acta Med Croatica, 64 (2010) 443-452
Pregled
PROAKTIVNI PRISTUP PREVENTIVNOM RADU
U OBITELJSKOJ MEDICINI
MILICA KATIĆ 1,2, VESNA JUREŠA1,2, BISERKA BERGMAN-MARKOVIĆ2, DRAŽEN JURKOVIĆ1 ,
SANJA PREDAVEC1, MARIJA HRASTINSKI1, MARIJAN BALEN1, DRAGOMIR PETRIC1, BRUNO
MAZZI1, HRVOJE TILJAK1,2, RUDIKA GMAJNIĆ1, INES DIMINIĆ-LISICA1, RAJKA ŠIMUNOVIĆ1,
ALEKSANDAR JOVANOVIĆ1, HRVOJE VUKOVIĆ1, GORDANA PRLJEVIĆ1 i RANKO STEVANOVIĆ1
1
Stručna radna skupina za koordinaciju, praćenje i usmjeravanje reforme u obiteljskoj medicini Ministarstva
zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske i 2Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet,
Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar», Zagreb, Hrvatska
Uloga liječnika opće/obiteljske medicine u prevenciji bolesti i promociji zdravlja potvrđena je rezultatima istraživanja te u zdravstvenoj politici. S obzirom na položaj liječnika opće/obiteljske medicine u zdravstvenom sustavu i njegov bliski, trajni kontakt
s populacijom koja ga je izabrala te s lokalnom zajednicom u kojoj djeluje, razumljivo je da je liječniku opće/obiteljske medicine preventivni rad uključen kao neodvojivi dio redovitog, uobičajenog rada u praksi. Skrb za bolesnika u općoj medicini je
kompleksna i proteže se od intervencija u determinantama zdravlja do palijativne skrbi. Preventivne aktivnosti su više ili manje
prisutne na svakom odsječku tog procesa. Postoji značajan raskorak između znanja liječnika opće/obiteljske medicine i postojeće prakse u korištenju na znanstvenim dokazima utemeljenih preporuka za aktivnosti u promociji zdravlja i prevenciji bolesti.
Opisali smo ulogu liječnika opće obiteljske medicine u preventivnom radu i prikazali podatke o preventivnima aktivnostima u
službi obiteljske medicine u Hrvatskoj. Za pravu ocjenu preventivnog rada obiteljskih liječnika potrebno je raspolagati objektivnim na znanstvenim dokazima utemeljenim podacima koji će pokazati što obiteljski liječnici rade u praksi. Zbog toga je nužno
da liječnici sistematski bilježe i evaluiraju relevantne preventivne aktivnosti i aktivnosti koje provode u promociji zdravlja, a da se
njihovo izvršenje programa redovito prati, evaluira te profesionalno i financijski vrednuje. Prema tim je principima Stručna radna
skupina za koordinaciju, praćenje i usmjeravanje reforme u obiteljskoj medicini Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike
Hrvatske izradila program preventivnih aktivnosti u obteljskoj medicini koji je prikazan u ovom radu.
Ključne riječi: preventivne aktivnosti, obiteljska medicina
Adresa za dopisivanje: Prof. dr. sc. Milica Katić, dr. med.
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar
Rockefellerova ul. 4,
10000 Zagreb, Hrvatska
UVOD
Od izazova savladavanja zaraznih bolesti moderno je društvo suočeno s izazovom savladavanja
problema izazvanih nezdravim načinom života te
kroničnim nezaraznim bolestima. Stoga su promicanje zdravlja te prevencija bolesti i danas prioriteti u zdravstvenim politikama mnogih zemalja. U
provođenju preventivnih zadataka i mjera ključnu
ulogu ima liječnik u primarnoj razini zdravstvene
zaštite, a to je najčešće liječnik opće/obiteljske medicine. S obzirom na položaj liječnika opće/obiteljske medicine u zdravstvenom sustavu i njegov bliski, trajni kontakt s građanima koji su ga izabrali te
s lokalnom zajednicom u kojoj djeluje, razumljivo
je da je liječniku opće/obiteljske medicine preventivni rad uključen kao neodvojivi dio redovitog,
uobičajenog rada u praksi. U zdravstvenim sustavima svih zemalja prepoznate su velike mogućnosti
obiteljske medicine u prevenciji bolesti i unaprjeđenju zdravlja koje se prvenstveno temelje na neometanom, direktnom dostupu populacije obiteljskom
liječniku te na konzistentnim dokazima da intervencija liječnika obiteljske medicine može promijeniti zdravstveno ponašanje pojedinaca i populacije
u cjelini u odnosu na zdravstvene rizike. Mnogi od
kontakata liječnika i bolesnika nude mogućnost
primarne prevencije kao što su davanje savjeta, izobrazba o zdravim stilovima života, ili provođenje
cijepljenja. Trajnost skrbi za bolesnika omogućuje
liječniku poznavanje fizičkog, psihološkog i emocionalnog stanja bolesnika te njegovo obiteljsko i socijalno okružje. Stoga je liječnik obiteljske medicine
u najpovoljnijem položaju za korištenje postupaka
443
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen, D. Petric, B. Mazzi, H.
Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović, H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović. Proaktivni
pristup preventivnom radu u obiteljskoj medicini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 443-452
sekundarne prevencije (rano otkrivanje bolesti).
Osim toga, obiteljski liječnik trajno prati bolesnike
s kroničnim bolestima te ima značajnu ulogu u tercijarnoj prevenciji - primjerenom liječenju i preveniranju komplikacija bolesti, smanjivanju invaliditeta,
preveniranju prerane smrti te povećanju kvalitete
življenja.
Integracija preventivnih aktivnosti u svakodnevni
rad liječnika opće/obiteljske medicine, odnosno u
svaku konzultaciju liječnika s pacijentom, može i
treba odigrati najznačajniju ulogu u postizanju dobrih ishoda preventivnog rada. Naime, mnogi podaci iz literature dokumentiraju činjenicu da liječnik
obiteljske medicine u pravilu vidi 70% svojih pacijenata tijekom godine dana. Usprkos tomu željeni
i očekivani stupanj uključenosti liječnika obiteljske
medicine u preventivne aktivnosti nije uvijek dostignut (1,2). Posebice se u provođenju preventivnih
mjera podcjenjuje vrijeme potrebno za implementaciju i izvedbu programa (3).
U istraživanju mreže EUROPREV u kojoj je sudjelovalo 11 europskih zemalja, a među njima i
Hrvatska, liječnici obiteljske medicine izdvojili su
najčešće preventivne mjere koje redovito obavljaju.
Za žene su to bile sljedeće mjere: mjerenje krvnog
tlaka, rano otkrivanje raka dojke, mjerenje razine
glukoze u krvi, savjetovanje pušača za prestanak
pušenja, savjetovanje debelih osoba, mjerenje razine kolesterola, te savjetovanje osoba koje prekomjerno uživaju alkohol. Manje od 50% ispitanika
redovito radi i druge preventivne mjere, primjerice
rano otkrivanje raka grlića maternice, savjetovanje
o fizičkoj aktivnosti za sedentarna zanimanja, procjenu indeksa tjelesne mase, cijepljenje protiv tetanusa. Za muškarce su to bile sljedeće mjere: mjerenje krvnog tlaka, savjetovanje pušača za prestanak
pušenja, savjetovanje osoba koje prekomjerno uživaju alkohol, savjetovanje debelih osoba, mjerenje
razine glukoze u krvi, mjerenje razine kolesterola
te savjetovanje o fizičkoj aktivnosti za sedentarna
zanimanja. Manje od 50% ispitanika redovito radi
i druge preventivne mjere, primjerice, rano otkrivanje raka prostate, otkrivanje raka pluća, procjenu
indeksa tjelesne mase, cijepljenje protiv tetanusa.
Iako provode preventivne mjere, preko polovice
ispitanika smatra da je provođenje aktivnosti vezanih uz prevenciju i promociju zdravlja vrlo teško.
Ispitanici su naveli i brojne zapreke za implementaciju preventivnih aktivnosti u svoj svakodnevni
rad. To su: težak rad i nedostatak vremena, nedostatak plaćanja preventivnih aktivnosti, nedovoljna
dostupnost pacijenata koje treba obuhvatiti preventivnom aktivnosti, nedostatak jasnih smjernica,
bolesnikove dvojbe o koristi takvog preventivnog
postupka, nedostatak jasne podjele odgovornosti u
provođenju programa te nedostatno znanje u po444
dručju prevencije i promicanja zdravlja (4). Liječnici
obiteljske medicine tijekom konzultacije koja može
biti vrlo kompleksna uvijek koriste integrirani pristup koji obuhvaća preventivni i kurativni aspekt
rješavanja bolesnikova problema. Brojna su istraživanja pokazala da liječnik obiteljske medicine u
kontinuiranoj skrbi i čestim susretima s pacijentima
provodi i preventivne aktivnosti čak i na način da
se ne slijede preporučene smjernice ili stroge upute
pojedinih preventivnih programa koji su usuglašeni i preporučeni na nacionalnoj razini. Najveći dio
tog preventivnog rada odnosi se na sekundarnu
prevenciju. U istraživanju o sadržaju preventivnih
aktivnosti u svakodnevnom radu liječnika obiteljske medicine provedenom u Francuskoj odabrano
je 100 najčešće zastupljenih bolesti u praksi obiteljskog liječnika i liječnici su na Likertovoj ljestvici od
1 do 5 označavali koliki je udio preventivnog rada
zastupljen u svakoj od tih odabranih bolesti ili problema (5). Više od 50% liječnika obuhvaćenih tim
istraživanjem provodi neki oblik primarne prevencije od kojih su s najvišom ocjenom ocijenjeni cijepljenje, redoviti pregledi, savjetovanje o prestanku pušenja, kontracepcija, savjetovanje o štetnosti
alkohola. Primarnu prevenciju provodili su i za
druge bolesti, primjerice, ovisnost o drogama, tuberkulozu, astmu, lumbago i ostale, ali s manjim
intenzitetom. Većina ih je provodila i sekundarnu
prevenciju najčešće ishemičke bolesti srca, bolesti
arterija, dijabetesa, hiperlipidemije, pretilosti, a potom hipertenzije, hiperglikemije, oštećenja zdravlja zbog upotrebe alkohola, kroničnog bronhitisa
i osteoporoze. Rezultati tog istraživanja posebice
naglašavaju mogućnost identifikacije preventivnih
aktivnosti „prikrivenih“ u dnevnoj praksi liječnika.
Ti rezultati nedvojbeno pokazuju kako preventivni
rad zauzima značajno mjesto u dnevnoj praksi obiteljskih liječnika bili oni toga svjesni ili ne (5).
Savjetovanje o promjenama ponašanja za suzbijanje
čimbenika rizika ili bolje kontrole postojeće bolesti
poveznica je između prevencije bolesti i programirane aktivne skrbi za kroničnog bolesnika. Ti su
postupci zapravo tijesno povezani i predstavljaju
kontinuirani proces što je uistinu dnevni zadatak
većine liječnika obiteljske medicine u njihovoj praksi. Prilagodba modela programirane skrbi za bolesnika s kroničnom bolesti u preventivnim aktivnostima može poslužiti za reorijentaciju pružanja
skrbi prema puno aktivnijem utjecaju na promjenu
ponašanja osoba u skrbi i posljedično tome unaprjeđenju ishoda skrbi (6). Model programirane skrbi
za bolesnika s kroničnom bolesti mogao bi biti koristan okvir za mnogo sveobuhvatnije razmatranje
kako nova sredstva, tehnike i metode za savjetovanje o promjeni ponašanja pristaju u sve dimenzije
skrbi koju liječnik obiteljske medicine pruža (7).
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen, D. Petric, B. Mazzi, H.
Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović, H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović. Proaktivni
pristup preventivnom radu u obiteljskoj medicini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 443-452
PREVENTIVNE MJERE I NJIHOVA
PROVEDBA U SLUŽBI OBITELJSKE
MEDICINE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 2008. godine u službi obiteljske medicine radilo je 2319 timova liječnika obiteljske medicine koji
su skrbili za 4.085458 osoba odnosno 92,1% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske. Te je godine 20,4% djece predškolske dobi bilo registrirano u
ordinacijama obiteljskih liječnika (8). U Ugovoru o
provođenju zdravstvene zaštite koji liječnici sklapaju s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje
navedene su brojne mjere unaprjeđenja zdravlja,
primarne, sekundarne i tercijarne prevencije koje
treba provoditi djelatnost obiteljske medicine a koje
su definirane u Planu i programu mjera zdravstvene zaštite koji svake godine donosi Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi (9).
Za djelatnost obiteljske medicine to su mjere promicanja zdravlja i prevencije bolesti koje sadrže:
Promicanje zdravlja, provođenje zdravstvenog odgoja i prosvjećivanje stanovništva; Skrb o osobama
s povećanim rizikom za zdravlje; Prevencija kroničnih nezaraznih bolesti sukladno predloženim mjerama zdravstvene zaštite za značajne zdravstvene
probleme stanovništva; Prevencija malignih bolesti;
Prevencija ozljeda; Skrb o osobama starijim od 65
godina; Prevencija i liječenje zaraznih bolesti; Planiranje obitelji; Preventivni pregledi osiguranih osoba
starijih od 50 godina; Ostali preventivni pregledi.
Te su mjere odabrane prema vodećim zdravstvenim
problemima populacije u suvremenim društvima.
No, u Programu mjera kao ni u drugim provedbenima aktima nije definirano provođenje, kontrola i
evaluacija programa. Potpisom Ugovora liječnici se
obvezuju provoditi u cijelosti Plan i program mjera
zdravstvene zaštite (9).
Podaci o izvršenim preventivnim i sistematskim
pregledima odraslih u obiteljskoj medicini konstantno pokazuju vrlo mali broj tih pregleda u ukupnom
radu liječnika obiteljske medicine. Broj preventivnih
i sistematskih pregleda za osobe starije od 18 godina
u službi obiteljske medicine u Hrvatskoj zabilježenih
tijekom 2000. godine bio je 75.306 ili jedan pregled
na svakih 50 osiguranika godišnje. Taj je omjer bio
još lošiji 2006. godine kad je zabilježeno samo 65.531
pregleda ili jedan pregled na svakih 59 osiguranika
godišnje. U 2008. godini zabilježeno je samo 42.823
preventivnih i sistematskih pregleda (8).
U Planu i programu mjera zdravstvene zaštite navedene su brojne mjere zdravstvene zaštite koje
obuhvaćaju gotovo sve ono što se treba provoditi
i što je moguće napraviti. No, tako specificirane po
pojedinim programima, te mjere opisane po opsegu
i načinu izvođenja uvelike premašuju vremenske
i kadrovske mogućnosti. U svom redovitom radu
zdravstveni djelatnici provode mnoge od opisanih
mjera u sklopu uobičajenih postupaka u zbrinjavanju bolesnika. Stoga liječnici često ne izvještavaju posebno o izvršenju mjera navedenih u Planu i
programu mjera zdravstvene zaštite. Prikupljanje
i obradu podataka o preventivnim programima
obavlja Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Međutim, iz tih se podataka ne vidi izvršenje, odnosno
obuhvat populacije pojedinim preventivnim programom odnosno mjerom definiranom u Planu i
programu zdravstvene zaštite.
Načinom financiranja u kojem je pretežiti dio plaćanja „glavarina“, uz vrlo mali udio plaćanja po modelu cijena puta usluga, liječnik obiteljske medicine
motiviran je više za kurativni nego za preventivni
rad (10). Kako se većina preventivnog rada uobičajeno dodatno plaća kroz model plaćenih programa,
usprkos brojnih prijedloga struke, taj oblik plaćanja
nije dio redovitog načina plaćanja službe obiteljske
medicine u Hrvatskoj. S obzirom na veliki opseg
rada liječnika obiteljske medicine neuvrštavanje posebno plaćenih programa preventivnih aktivnosti u
način plaćanja obiteljskih doktora, sigurno smanjuje motivaciju liječnika za provođenje preventivnih
programa. Samim time, ugovorne obveze liječnika
obiteljske medicine u provođenju preventivnih mjera ostaju neizvršene u opsegu kako je to navedeno u
Planu i programu mjera zdravstvene zaštite.
Informatizacija zdravstvenog sustava u Republici
Hrvatskoj, posebice primarne zdravstvene zaštite,
trebala bi uvelike pridonijeti učinkovitijem prikupljanju podataka o učinjenom radu. No, do sada
korišteni programi nemaju ponudu zabilježbe preventivnih mjera osim onih koje su po određenom
obliku navedene u Planu i programu mjera zdravstvene zaštite što značajno otežava odgovarajuće i
točno bilježenje onog preventivnog postupka koji
je zaista obavljen. Primjerice, sistematski pregled
odraslih osoba bilježi se u potpunosti ako je učinjen u dobi za osobe starije od 50 godina kako je to
predviđeno u Planu i programu mjera zdravstvene
zaštite. Nasuprot tome, savjetovanje žene od 43 godine o potrebi mamografije ili odlaska na redoviti ginekološki pregled može se zabilježiti, ali ne u
formatu koji bi omogućio ekstrakciju tih podataka i
na temelju tih podataka evaluaciju obavljenog rada
liječnika obiteljske medicine i obuhvat populacije
preventivnim aktivnostima (11).
U obiteljskoj medicini u Republici Hrvatskoj prevladava model samostalnih praksi u kojima su
445
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen, D. Petric, B. Mazzi, H.
Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović, H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović. Proaktivni
pristup preventivnom radu u obiteljskoj medicini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 443-452
liječnici individualni ugovarači s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje te je 2008. godine
oko 80% liječnika obiteljske medicine bilo u tom
statusu. Pri tome liječnici imaju definiranu listu
osiguranika za koje su odgovorni, ali je zanemaren
populacijski pristup koji je nužan u provođenju
preventivnih mjera.
U službi obiteljske medicine 2008. godine zabilježeno je prosječno 6,3 posjeta po osiguraniku zbog
simptoma, tegoba ili drugih razloga (8). Tako velik
broj kontakata s bolesnicima pružao je mogućnost
provođenja i preventivnih aktivnosti, a tu se posebice ističe provođenje ranog otkrivanja bolesti pri
dolasku bolesnika liječniku zbog bilo kojeg razloga što nazivamo oportunistički probir. Dokazana je
uspješnost oportunističkog probira povišenog krvnog tlaka, palpacije dojki te Papa testa. U mnogim
radovima liječnika obiteljske medicine posebice u
seminarskim radovima liječnika, polaznika poslijediplomskog specijalističkog studija Obiteljska medicina podastrijeti su brojni dokazi o vrijednosti,
izvedivosti i učinkovitosti oportunističkog probira
hipertenzije. Veliki je nedostatak oportunističkog
probira što se njime ne postiže potreban obuhvat,
jer se probir provodi u onih osoba koje se jave liječniku, pa postoji opasnost da dio bolesnika ne bude
obuhvaćen preventivnim programom. Preventivnu
aktivnost izvedenu na taj način ni sami liječnici obiteljske medicine ne prepoznaju kao specifičnu zadaću niti o njoj izvještavaju. A u postojećem sustavu
izvještavanja ne postoji mogućnost zasebno zabilježiti, i o tome izvijestiti „usputno“ mjerenje arterijskog tlaka, što je najuobičajenija rutina svakog obiteljskog liječnika. Međutim, u dobro osmišljenom
informatičkom programu može se osigurati redovito bilježenje preventivnih aktivnosti i izdvajanje
onih osoba koje nisu bili obuhvaćene probirom i
koje treba posebice zvati (12,13).
Liječnici obiteljske medicine koji u skrbi imaju i
djecu predškolske dobi, provode u potpunosti Program mjera zdravstvene zaštite djece predškolske
dobi koji sadrži četiri velike skupine mjera i to: praćenje rasta i razvoja djeteta, rano otkrivanje bolesti i
drugih poremećaja, program obvezatnog cijepljenja
te liječenje akutno i kronično bolesnog djeteta. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
te istraživanja provedenih u toj populaciji taj se program, a posebice sistematski pregledi i cijepljenje
provode jednako dobro i u ordinacijama obiteljskog
liječnika i liječnika koji radi u djelatnosti primarne
zdravstvene zaštite djece predškolske dobi (14,15).
U osoba u dobi od 60 godina obvezatno je cijepljenje
protiv tetanusa. Sistematski pregled osoba starijih
446
od 50 godina provodi se prema dogovorenom protokolu i obuhvaća osobnu i obiteljsku anamnezu,
podatke o pušenju i konzumaciji alkohola, podatke
o provedenom Papa testu i mamografiji za žene u
prethodne tri godine, mjerenje visine, težine i krvnog tlaka, nalaz kliničkog pregleda, digitorektalni
pregled i neke laboratorijske pretrage (sedimentacija eritrocita, razina hemoglobina i glukoze u krvi)
te test na okultno fekalno krvarenje. U početku je taj
program bio posebno plaćen liječnicima obiteljske
medicine što je djelomice utjecalo da se o izvršenju
tog programa službeno izvještava. No, kako je taj
program prema odredbama Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje naknadno uvršten u glavarinu, to se o njegovom izvršenju nakon nekoliko
godina provedbe ne mogu dobiti pouzdani podaci.
Taj primjer jasno pokazuje kako je za izvršenje programa neophodno poštovati sve elemente profesionalnog pristupa, tj. osigurati izvedbu, praćenje,
plaćanje i evaluaciju učinjenog (16).
Program cijepljenja protiv gripe osoba starijih od
65 godina te bolesnika s kroničnim bolestima koji
je također preporučen, pokazuje kako provođenje
programa uvelike ovisi i o zainteresiranosti pojedinih liječnika. Naime, liječnici obiteljske medicine u potpunosti provode program, ali ne dobivaju
dodatnu ni financijsku niti stručnu motivaciju za
provođenje tog programa. Tako je, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, tijekom
2005. godine u Hrvatskoj bilo protiv gripe cijepljeno
560.000 osoba. Za osobe starije od 65 godina kojih
je u Hrvatskoj 2005. godine bilo 696.681, te za bolesnike s kroničnim bolestima troškove cijepljenja
snosio je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. U izvješću nema podrobnijih podataka koliko
je cijepljeno starijih od 65 godina, a koliko onih koji
su kronični bolesnici. Međutim, mnogi bolesnici s
kroničnim bolestima nisu stariji od 65 godina te je
za pretpostaviti da je obuhvat cijepljenjem osoba
kojima je cijepljenje protiv gripe potrebno nezadovoljavajući (17). Procijepljenost uvelike ovisi o interesu samog liječnika i suradljivosti njegovog tima,
medicinske sestre u ordinaciji i patronažne sestre.
Stoga su podaci o procijepljenosti koje prikuplja
liječnik obiteljske medicine puno pouzdaniji. Primjerice, u istraživanju Davorke Vrdoljak, ukupno
je bilo procijepljeno 16,95% populacije u skrbi, ali
među osobama starijim od 65 godina bilo je procijepljeno 42,57% osoba (18).
Postoje i drugi preventivni programi na nacionalnoj razini koji se planiraju ili provode uz sudjelovanje liječnika obiteljske medicine: Nacionalni
program sprječavanja i ranog otkrivanja raka te
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen, D. Petric, B. Mazzi, H.
Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović, H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović. Proaktivni
pristup preventivnom radu u obiteljskoj medicini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 443-452
Nacionalni program prevencije kardiovaskularnih
bolesti. Rezultati istraživanja pokazuju nedostatnu
učinkovitost programa što je rezultat nedovoljno
pripremljene implementacije programa u redoviti
rad obiteljskog liječnika te nedostatak praćenja provedbe nacionalnih programa. Rezultati istraživanja
o sekundarnoj prevenciji koronarne bolesti provedenom na 117 bolesnika koji boluju od koronarne
bolesti pokazuju da je pušački status bio zabilježen samo u 59,6% ispitanika, indeks tjelesne mase
(BMI = kg/m²) u 57,1% ispitanika, a vrijednost arterijskog tlaka u 89,2% ispitanika. Uzevši u obzir
sedam kriterija dobre sekundarne prevencije koronarne bolesti (propisivanje odgovarajućih lijekova,
analiza serumskih lipida, mjerenje arterijskog tlaka,
mjerenje tjelesne težine i visine, određivanje BMI i
bilježenje pušačkog statusa) samo 23,9% ispitanika
imalo je zadovoljavajuću kvalitetu sekundarne prevencije koronarne bolesti (19).
Program zbrinjavanja ovisnika u obiteljskoj medicini također je nacionalni program koji je nedavno
uveden. Brojni su preventivni programi koji se provode na lokalnoj razini, a dio takvih programa su
definirani i provode se u sklopu aktivnosti Projekta
zdravih županija i redovitih preventivnih programa
zdravstvene zaštite školske djece i mladih u službama za školsku i sveučilišnu medicinu (8,9, 20).
PRIJEDLOG PROGRAMA PREVENTIVNIH
MJERA U OBITELJSKOJ MEDICINI
Reforma zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj prilika je za iznalaženje rješenja kako omogućiti učinkovito provođenje odabranih preventivnih
programa u obiteljskoj medicini. Ovdje je prikazan program preventivnih aktivnosti u obiteljskoj
medicini koji je izradila Stručna radna skupina za
koordinaciju, praćenje i usmjeravanje reforme u
obiteljskoj medicini Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske. U predloženom
programu jasno su definirani postupci koje tim liječnika obiteljske medicine treba učiniti, izračunato
je vremensko opterećenje za provedbu i predložen
način praćenja i kontrole izvedbe. Odabrane su mjere koje se svakodnevno obavljaju u ordinaciji obiteljskog liječnika. Taj je popis mjera predložen kao
dio ugovornih obveza o izvedbi preventivnih aktivnosti koje se plaćaju prema izvršenju i u novom
mješovitom modelu plaćanja u obiteljskoj medicini
trebaju iznositi 10% ugovorene glavarine tima obiteljske medicine. Najveći dio tih aktivnosti odnosi
se na rano otkrivanje rizika za kronične nezarazne
bolesti, rano otkrivanje i dijagnosticiranje kroničnih
bolesti, primjereno liječenje i rano otkrivanje i liječenje komplikacija kroničnih bolesti.
Preduvjet za provedbu predloženog programa preventivnih aktivnosti u obiteljskoj medicini je informatizacija primarne zdravstvene zaštite – obiteljske medicine, odnosno odgovarajuća programska
rješenja koja će pratiti preventivne postupke. To
uključuje odabir populacije za preventivne aktivnosti, „automatizam“ upisa provedenih preventivnih
aktivnosti, praćenje učinjenog, evaluaciju i izvedbu
programa. Za svaku predloženu mjeru definirano je
u kojoj se populacijskoj skupini izvodi, tko je i kada
izvodi, kako se postupak izvodi, te koliko često. U
oblikovanju preventivnih programa upravo su ti
elementi posebice značajni jer bez jasno definiranih
načina izvođenja i vremenskih normativa za predviđeni program mogućnost implementacije takvog
programa u praksu je upitna (21,22). Prijedlog sadrži skup preventivnih mjera koje obuhvaćaju različite populacijske skupine s obzirom na postojanje
vrlo velikih razlika u broju osoba u skrbi te dobnoj
strukturi populacije među liječnicima obiteljske
medicine. Primjerice, članovi Stručne radne skupine kao ugovorni liječnici razlikovali su se po broju
registriranih osoba u skrbi a isto tako i po dobnoj
strukturi osoba u skrbi. Tako su bili zastupljeni liječnik sa 1346 pacijenata te liječnik sa 2189 pacijenata; potom liječnik koji je imao 288 djece predškolske
dobi u skrbi, te liječnik koji je među 1570 pacijenata imao registriranih 473 bolesnika s hipertenzijom. Prijedlog je napravljen temeljem simulacije
na 10 ordinacija obiteljskih liječnika vrlo različitih
prema broju i dobnoj strukturi osiguranika u skrbi. Timski rad jedna je od najvažnijih odrednica
organizacije rada liječnika obiteljske medicine koji
je posebice značajan u provođenju preventivnih
aktivnosti. Preventivne aktivnosti uključene su u
djelokrug rada medicinske sestre koja radi u ordinaciji, a poglavito patronažne sestre. Mnoge mjere
primarne prevencije koje se odnose na savjetovanje
o zdravom načinu života, o mjerama za suzbijanje
štetnih životnih navika, o otkrivanju čimbenika rizika inherentne su djelokrugu svakodnevnog rada
medicinskih sestara u timu obiteljskog liječnika.
Patronažna sestra obvezatna je pozvati i obići pacijente koji se ne javljaju u ambulantu, a svojim je
položajem u sustavu primarne zdravstvene zaštite
najbliža populaciji, odnosno ljudima na terenu za
koji je odgovorna prema odredbama Ugovora o
provođenju zdravstvene zaštite. Timski rad u provođenju preventivnih aktivnosti zahtijeva oblikovanje i korištenje pisanog protokola o preventivnim
aktivnostima koji mora biti dostupan svim članovi447
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen, D. Petric, B. Mazzi, H.
Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović, H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović. Proaktivni
pristup preventivnom radu u obiteljskoj medicini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 443-452
ma tima te održavanje redovitih sastanaka tima koji
moraju biti posvećeni organizaciji, implementaciji,
provođenju i evaluaciji preventivnih programa na
terenu.
Promicanje zdravlja podrazumijeva postupke i
mjere kojima se potiče ljude na pojačanu kontrolu i
poboljšanje zdravlja. Promicanje zdravlja uključuje
cjelokupnu populaciju i usmjereno je na aktivnosti
koje određuju ili uzrokuju zdravlje u svakodnevnom životu i manje je usmjereno na osobe u riziku za pojedinu bolest. Promicanje zdravlja često je
povezano s nužnim promjenama u okolišu (zrak,
voda, hrana, uvjeti rada i slično) i/ili promjenama
u ponašanju i navikama (pušenje, pijenje alkohola,
tjelesna neaktivnost i drugo) (23).
Individualno savjetovanje o zdravom stilu života za
sve osiguranike u skrbi predviđeno je kao jedinstvena, definirana, mjerljiva i lako izvediva mjera
promicanja zdravlja. U predviđenom vremenu od 5
minuta medicinska sestra treba svakoj osobi koja se
iz bilo kojeg razloga javi u ordinaciju uručiti pisani
letak koji sadrži nekoliko ključnih savjeta o zdravom stilu života, kalendar preventivnih postupaka
u obiteljskoj medicini tijekom života, opis pojedinog postupka odnosno što će se raditi i opis zašto
će se to raditi. Potom je dužnost medicinske sestre
ubilježiti u preventivni dio kartona da je letak predala. Zadani obuhvat je 70% predviđene populacije u prvoj godini ugovaranja.
Za predškolsku djecu postoji jasno definiran preventivni program koji svaki liječnik koji ima u skrbi
dijete predškolske dobi treba u potpunosti ispuniti
pa obuhvat mora biti 100% ciljne populacije.
Za školsku djecu i mladež odabire se kohorta mladića i djevojaka s navršenih 19 godina života koje prilikom dolaska u ordinaciju medicinska sestra treba
pitati o pušenju, konzumaciji droga i alkohola, seksualnoj aktivnosti te dobivene podatke zabilježiti u
obrazac preventivnih aktivnosti. Zadani obuhvat je
70% predviđene populacije u prvoj godini ugovaranja, a vremenski normativ je 10 minuta.
Žene u dobi od 19, 25, 30, 35, 40, 45, 50, 55, 60 godina
medicinska sestra treba pitati jesu li obavile Papa
test, te zabilježiti u karton godinu kada je taj test
obavljen posljednji puta. Ako žena nije bila na Papa
testu u posljednje tri godine, potrebno ju je uputiti ginekologu. Zadani obuhvat je 60% predviđene
populacije u prvoj godini ugovaranja, a vremenski
normativ je 5 minuta.
Žene u dobi od 30 godina liječnik treba ispitati ana448
mnezu o raku dojke. Uz to potrebno je napraviti klinički pregled dojki čime se ujedno i osvješćuje potreba izvođenja samopregleda dojki te nalaz treba
zabilježiti u karton preventive. Zadani obuhvat je
60% predviđene populacije u prvoj godini ugovaranja, a vremenski normativ je 15 minuta.
Muškarce u dobi od 50, 55 i 60 godina medicinska sestra treba pitati za poteškoće s mokrenjem,
ispuniti upitnik “prostata score“ i zabilježiti u karton preventive. Zadani obuhvat je 60% predviđene
populacije u prvoj godini ugovaranja, a vremenski
normativ je 5 minuta.
Ciljani probir za kronične nezarazne bolesti su muškarci i žene u dobi od 40 godina, za koje medicinska
sestra treba ubilježiti podatke u obrazac koji sadrži
odabrana pitanja. Tu su pitanja o pušenju, konzumaciji alkohola, kardiovaskularnoj smrtnosti prije
50. godine u roditelja, braće i sestara, o obiteljskoj
anamnezi raka pluća, dojke, kolona i ostalih lokalizacija. U tom je probiru zastupljeno i mjerenje tjelesne težine, visine, arterijskog tlaka. Potom medicinska sestra treba uručiti letak (za kardiovaskulrane
bolesti, maligne bolesti), a pretile osobe i osobe s
povišenim arterijskim tlakom, pozitivnom anamnezom rane kardiovaskularne smrtnosti ili obiteljskog
opterećenja za rak dojke (majka, sestra, osobito premenopauzalna) naručuje na pregled liječniku. Zadani obuhvat je 80% predviđene populacije u prvoj
godini ugovaranja, a vremenski normativ je 15 minuta.
Aktivna skrb za registrirane hipertoničare i dijabetičare obuhvaća jedno mjerenje arterijskog tlaka i GUK-a u godini dana i potom treba dobivenu
vrijednost zabilježiti u karton preventive. Važno je
u informatičkom rješenju predvidjeti da se svako
prvo zabilježeno mjerenje tijekom godine u kojoj se
program odvija bilježi automatski u karton preventive. Za sljedeće godine razmak između dva zabilježena mjerenja mora biti najmanje 6 mjeseci. Zadani
obuhvat je 80% predviđene populacije u prvoj godini ugovaranja, a vremenski normativ je 5 minuta.
Sistematski pregled bolesnika kojeg se prima u skrb
obuhvaća u svakog novoprimljenog bolesnika pregled medicinske dokumentacije, uzimanje detaljne
anamneze i izvođenje kompletnog kliničkog pregleda. Zadani obuhvat je 100% predviđene populacije u prvoj godini ugovaranja, a vremenski normativ je 20 minuta.
Kako bi se što bolje predvidjelo opterećenje preventivnim radom, učinjena je simulacija na realnim timovima obiteljske medicine te su ovdje prikazani
rezultati za 10 timova.
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen, D. Petric, B. Mazzi, H.
Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović, H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović. Proaktivni
pristup preventivnom radu u obiteljskoj medicini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 443-452
Tablica 1.
Model procjene vremena potrebnog za provedbu predloženog preventivnog programa u jednoj oglednoj ordinaciji liječnika obiteljske medicine sa 1852 osiguranika u skrbi
Dob osiguranika u kojoj se provodi
preventivna aktivnost
Broj osiguranika
u dobnoj skupini
u kojoj se provodi
program
Vremenski normativ
za provedbu preventivne aktivnosti
(minute)
Vremensko opterećenje za provedbu
programa minute
(sati)
Individualno savjetovanje o zdravom stilu
života za sve osiguranike
Svi pacijenti koji dođu u godini
dana u ambulantu
1486
5
7430
Predškolska djeca (definiran preventivni
program)
0-6 godina
34
20
680
Školska djeca i mladež (izvan preventivnog
programa školske medicine)
19 godina
18
10
180
Žene u dobi od 19, 25, 30, 35, 40,
45, 50, 55, 60 godina
156
5
779
Žene - anamnezu za rak dojke i klinički pregled
dojki
žene u dobi 30 godina
54
15
810
Muškarci – anamneza o poteškoćama s mokrenjem, upitnik Prostata score
muškarci u dobi od 50, 55 i 60
godina
100
5
500
Ciljani probir za kronične nezarazne bolesti.
žene i muškarci u dobi od 40
godina
72
15
1080
sve registrirane osobe s
hipertenzijom i dijabetesom
158+92
2
500
svi novoprimljeni pacijenti
68
20
1360
Preventivna aktivnost
Žene – provjera Papa testa
Aktivna skrb za osobe s hipertenzijom i
dijabetesom
Sistematski pregled bolesnika kojeg se prima
u skrb obuhvaća u svakog novoprimljenog
bolesnika
Sveukupno potrebno vrijeme za izvedbu programa
Za provedbu predloženog preventivnog programa
tijekom jedne godine, za prikazani tim obiteljske
medicine, potrebno je 222 sata, što znači da je tijekom 42 tjedna aktivnog rada u ambulantni potrebno provoditi preventivne aktivnosti svaki tjedan 5,3
sata (tablica 1).
Broj osiguranika koji je potrebno obuhvatiti preventivnim programom po prikazanom modelu ne ovisi
samo o ukupnom broju osiguranika nego i o obilježjima populacije o kojoj skrbi tim obiteljske medicine, prije svega su to broj osiguranika u pojedinim
dobnim skupinama i spolnoj distribuciji (tablica 2).
U konačnici, izračunato opterećenje timova obiteljske medicine preventivnim programom povećava
se u skladu s ukupnim brojem populacije u skrbi i
brojem osiguranika kod kojih će biti proveden preventivni program do veličine tima od 1994 osiguranika (tim 5), nakon toga nema jasne pravilnosti
(tablica 3). Radi navedenog potrebno je vidjeti što
sve utječe na obim preventivnih postupaka i što je
moguće bolje ujednačiti opterećenje timova obiteljske medicine.
Temeljem prikazanog razvidno je da je za izvođe-
13318 minuta
(222 sata)
nje ovog programa potrebno od 0,76 sati dnevno
do najviše 1,54 sata dnevno ukupno za tim obiteljske medicine, odnosno maksimalno jedan sat liječnikova radnog vremena i jedan sat radnog vremena medicinske sestre. Za provođenje kompletnog
preventivnog programa opisanog u US Preventive
Services Task Force bilo bi potrebno više od 7 radnih
sati liječnika (24).
Plaćanje ovog programa ovisi o izvršenju odnosno
obuhvatu populacije kojoj je ta određena preventivna mjera namijenjena. Upravo to je razlog zašto
preventivni program i usluge iz tog dijela rada liječnika ne može biti plaćen po modelu cijena puta
usluga (25). Naime, kada bi preventivni program
bio plaćen modelom plaćanja cijena puta usluga u
nekih osoba bi se preventivne mjere učestalo i nepotrebno provodile, a nasuprot tome u nekih osoba se
te mjere ne bi uopće provodile iako su im potrebne.
Tako je preporučeno da se za manje od 30% izvedbe
obuhvata planirane populacije izvršitelju ne plati
ništa. Kod izvedbe od 31% do 50% obuhvata planirane populacije izvršitelju se plaća 50% ugovorenog
iznosa. Za izvedbu od 51% do 100% obuhvata planirane populacije izvršitelju se plaća 100% ugovorenog iznosa. Posebice je važno pravodobno i iscr449
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen, D. Petric, B. Mazzi, H.
Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović, H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović. Proaktivni
pristup preventivnom radu u obiteljskoj medicini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 443-452
Tablica 2.
Broj osiguranika koji je potrebno obuhvatiti pojedinom preventivnom aktivnošću u različitim timovima
obiteljske medicine
Broj osiguranika u dobnoj skupini u kojoj se provodi program u pojedinom timu obiteljske medicine
– LOM (ukupan broj osiguranika u skrbi)
Preventivna aktivnost
LOM 1
(1346)
LOM 2
(1390)
LOM 3
(1432)
LOM 4
(1852)
LOM 5
(1944)
LOM 6
(1980)
LOM 7
(2061)
LOM 8
(2150)
LOM 9
(2159)
LOM 10
(2189)
1076
1205
1250
1486
1800
1300
1811
2100
1863
2002
Predškolska djecu (definiran
preventivni program za dob 0-6
godina)
27
0
0
34
0
0
3
88
288
0
Školska djeca i mladež (izvan
preventivnog programa školske
medicine - 19 godina )
10
22
18
18
10
93
8
42
61
19
Žene – provjera Papa testa
žene u dobi od 19, 25, 30, 35, 40,
45, 50, 55, 60 godina
172
88
163
156
122
698
121
161
184
144
Žene - anamnezu za rak dojke i
klinički pregled dojki
žene u dobi 30 godina
6
9
7
54
10
352
17
35
37
22
Muškarci – anamneza o poteškoćama s mokrenjem, upitnik Prostata
score
muškarci u dobi od 50, 55 i 60
godina
36
31
74
100
108
65
67
111
11
112
Ciljani probir za kronične nezarazne
bolesti
žene i muškarci u dobi od 40
godina
17
45
32
72
53
281
43
55
20
57
328+
356+
223+
158+
780+
96+
673+
248+
135+
750+
92
81
101
92
248
48
167
64
35
156
Sistematski pregled bolesnika kojeg
se prima u skrb obuhvaća u svakog
novoprimljenog bolesnika
svi novoprimljeni pacijenti
68
28
16
68
70
32
80
27
45
89
Ukupan broj osiguranika koji bi
trebali biti obuhvaćeni preventivnim
programom
1832
1865
1884
2238
3201
2518
2990
2931
2679
3351
Individualno savjetovanje o zdravom stilu života za sve osiguranike
Aktivna skrb za osobe s hipertenzijom i dijabetesom
sve registrirane osobe s hipertenzijom i dijabetesom
pno izvještavanje o izvedbi programa. Informatički
program mora biti oblikovan na način da izradi izvješće o izvedbi te istodobno kontrolira izvedbe i
podsjeća liječnika na zadanu izvedbu programa u
određenim vremenskim razmacima. Plaćanje programa treba obavljati u mjesečnim akontacijama, a
konačni obračun se zaključuje s izvedbom na dan
31. 12. tekuće godine. Ako nije ostvarena izvedba za
koju su isplaćena sredstva, izvršitelj je dužan vratiti
zaprimljena sredstva.
ZAKLJUČAK
Brojna istraživanja potvrđuju kapacitet radilišta
primarne zdravstvene zaštite u motiviranju osoba u
450
riziku za usvajanjem pozitivnog zdravstvenog ponašanja. Što je sposobnost liječnika primarne zdravstvene zaštite za povezivanje sa zajednicom veća u
svrhu postizanja boljeg učinka na promjene ponašanja ljudi, ukupan rezultat je bolji (26).
Za pravu ocjenu preventivnog rada obiteljskih liječnika potrebno je raspolagati s objektivnim, na znanstvenim dokazima utemeljenim podacima, koji će
pokazati što obiteljski liječnici rade u praksi. Zbog
toga je nužno da liječnici sistematski bilježe i evaluiraju relevantne preventivne aktivnosti i aktivnosti
koje provode u promociji zdravlja, a da se njihova
izvedba programa redovito prati, evaluira te profesionalno i financijski vrednuje.
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen, D. Petric, B. Mazzi, H.
Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović, H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović. Proaktivni
pristup preventivnom radu u obiteljskoj medicini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 443-452
Tablica 3.
Vremensko opterećenje preventivnim programom po pojedinom timu obiteljske medicine
Tim obiteljske medicine
Ukupan broj osiguranika koji bi trebali
biti obuhvaćeni preventivnim programom
LOM 1
1832
LOM 2
1865
LOM 3
1884
LOM 4
2238
LOM 5
3201
LOM 6
2518
LOM 7
2990
LOM 8
2931
LOM 9
2679
LOM 10
3351
Vremensko opterećenje za provedbu
programa minute (sati)
9605
(160)
9085
(151)
9168
(153)
13319
(222)
14653
(244)
19433
(324)
14313
(239)
16555
(276)
18753
(313)
16257
(271)
Broj sati koje bi trebalo posvetiti preventivnom programu u jednom tjednu*
3,8
3,6
3,6
5,3
5,8
7,7
5,7
6,6
7,7
6,5
* Izračunato na 42 radna tjedna (s obzirom na opravdane razloge kad tijekom godine se ne može provoditi preventivni program godišnji dopust, blagdani, edukacija i slično)
LITERATURA
1. Lopez-de-Munian J, Torcal J, Lopez V, Garay J.
Prevention in routine general practice activity patterns
and potential promoting factors? Prev Med 2001; 32: 13-22
2. Liseckiene I, Boerma GW, Milasauskiene Z, Valius
L, Miseviciene I, Groenewegen PP. Primary care in a postcomunist country 10 years later. Comparison of service
profiles of Lithuanian primary care physicians in 1994
and GPs in 2004. Health Policy 2007; 83: 105-13.
3. Sim MG, Khong E. Prevention building on routine
clinical practice. Australian Family Physician 2006; 35: 1215.
4. Brotons C, Bjorkelund C, Bulc M i sur.Prevention
and health promotion in clinical practice: the views of
general practitioners in Europe. Prev Med 2005; 41: 595601.
5. Pelletier-Fleury N, La Vaillant M, Szidon P, Marie
P, Raineri F, Sicotte C. Preventive service delivery: A new
insight into French general practice. Health Policy 2008;
83; 268-76.
Healthy Behaviour. Ann Family Med 2005; 3: 54-61.
8. Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2008
godinu. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2009.
9. Plan i program mjera zdravstvene zaštite iz osnovnog zdravstvenog osiguranja. Narodne novine 126/2006.
10. Katić M, Petric D, Jureša V i sur. Zašto i kako promijeniti sustav plaćanja službe obiteljske medicine U:
Zbornik Četvrtog kongresa Hrvatskog društva obiteljskih doktora Hrvatskog liječničkog zbora.- Rovinj, 2004.
Hrvatsko društvo obiteljskih doktora, 31- 42.
11. Bergman-Marković B, Katić M, Kern J. Computerisation of general practice in the Republic of Croatia:
experience gained in general practice use. Inform Prim
Care 2007; 15: 175-9.
12. Katić M, Soldo D, Ozvačić Z i sur. Information systems and the electronic health record in primary health
care. Inform Prim Care 2007; 15: 187-92.
13. Katić M. Opportunistic screening carried out in
the family medicine settings. CMJ 2008; 49: 110-3.
6. Hung DJ, Glasgow RE, Dickinson M i sur. The
Chronic Care Model and Relationship to Patient Health
Status and Health–Related Quality of Life. Am J Prev
Med 2008; 35: 398-406.
14. Katic M, Pavlović J, Jurković Lj, Vinter-Repalust
N, Lemaić Z, Budak A. Family practitioners in the primary health care of preschool-age children-a report on
well-child care in the practice of 2 family medicine physicians. Lijec Vjesn 2000; 122: 56-60.
7. Cifuentes M, Fernald DH, Green L i sur. Prescription for Health: Changing Primary Care Practice to Foster
15. Jurković Lj, Katić M, Vinter-Repalust N, Stojanović-Špehar S, Ožvačić Z. Vodene kozice u obitelji - regi-
451
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen, D. Petric, B. Mazzi, H.
Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović, H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović. Proaktivni
pristup preventivnom radu u obiteljskoj medicini
Acta Med Croatica, 64 (2010) 443-452
striramo li sve bolesnike? Acta Med Croat. 2003; 57: 117122.
16. Katić M, Bergman-Marković B, Blažeković-Milaković S, Ebling Z. Prepoznajemo li preventivni rad u obiteljskoj medicini? U: Mazzi B, ur. Zbornik. Osmi kongres
Hrvatskog društva obiteljskih doktora Hrvatskog liječničkog zbora, Rovinj 2008. Hrvatsko društvo obiteljskih
doktora. 21-30.
17. Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2005
godinu. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2006.
18. Vrdoljak D.Vaccination of at risk patients against
influenza. health and economic benefit for the community. Eur J Gen Practice 2003; 9: 116- 8.
19. Vrdoljak D, Kuzmanić M, Kranjčević K, BergmanMarković B. Kvaliteta sekundarne prevencije u koronarnoj bolesti: Istraživanje u ordinaciji obiteljskog liječnika.
U: Mazzi B, ur. Zbornik. Sedmi kongres Hrvatskog društva obiteljskih doktora Hrvatskog liječničkog zbora, Rovinj, 2007. Hrvatsko društvo obiteljskih doktora, 97-110.
20. Katić M, Bergman-Marković B, Blažeković-Milaković S, Ebling Z. Preventiva u obiteljskoj medicini-povratak u budućnost? U: Zbornik. Hrvatski Dani primarne
zdravstvene zaštite. Labin: Istarski domovi zdravlja - Ispostava dr Lino Peršić Labin, 2007, 26-35.
21. Jakšić Ž, Eterović I, Kovačić L. Pregled individualnih preventivnih aktivnosti po dobi. U: Jakšić Ž i sur, ur.
Obitelj i zdravlje. Zagreb: Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar”, 1995, 78-81.
22. Kovačić L. Gospodarski i vremenski elementi preventivnih programa liječnika primarne zaštite. U: Šamija
M i sur. Onkologija. Zagreb: Medicinska naklada, 2000,
465-8.
23. Jureša V, Jurković D, Katić M i sur. Preventivna
zdravstvena zaštita u obiteljskoj medicini. U: Mazzi B, ur.
Zbornik. Deveti kongres Hrvatskog društva obiteljskih
doktora Hrvatskog liječničkog zbora - Rovinj 2009. Hrvatsko društvo obiteljskih doktora, 33-42.
24. Aspy CB, Mold JW, Thompson DM i sur. Integrating Screening and Interventions for Unhealthy Behaviours into Primary Care Practices. Am J Prev Med 2008;
35: 373-80.
25. Katić M, Jurković D, Jureša V i sur. Kombinirani
sustav plaćanja u obiteljskoj medicini. Što nam donosi? U:
Mazzi B, ur. Zbornik. Deveti kongres Hrvatskog društva
obiteljskih doktora Hrvatskog liječničkog zbora - Rovinj
2009. Hrvatsko društvo obiteljskih doktora, 205-14.
26. Etz RS, Cohen DJ, Woolf SH i sur. Bridging Primary care Practices and Communities to Promote Healthy Behaviours. Am J Prev Med 2008; 35: 390- 7.
S U M M AR Y
PREVENTIVE WORK IN FAMILY MEDICINE – PROACTIVE APPROACH
M. KATIĆ, V. JUREŠA1,2, B. BERGMAN-MARKOVIĆ 2, D. JURKOVIĆ1, S. PREDAVEC1,
M. HRASTINSKI1, M. BALEN1, D. PETRIC1, B. MAZZI1, H. TILJAK1,2, R. GMAJNIĆ1,
I. DIMINIĆ-LISICA1, R. ŠIMUNOVIĆ1, A. JOVANOVIĆ1, H. VUKOVIĆ1, G. PRLJEVIĆ1
and R. STEVANOVIĆ1
1
2
Ministry of Health and Social Welfare Working Group on Reform of Primary Health Care and
University of Zagreb, Medical School, Andrija Štampar School of Public Health, Zagreb, Croatia
The role of general practitioner/family physician (GP/FP) in disease prevention and health promotion is strongly supported by
research and health policies. The position of GPs/FPs in the health care system and their close, sustained contact with their patients and local community makes preventive care an integral part of GP/FP routine work. The spectrum of caring for patients in
general practice/family medicine is actually very large, going from intervention on health care determinants to palliative care. The
prevention-related activities are more or less present at each step of this “healthcare continuum”. The significant gaps between
GP/FP knowledge and practices persist in the use of evidence-based recommendations for health promotion and disease prevention. We describe the role of GP/FP in preventive care and report data on preventive care activities in the Croatian Family
Medicine Service. More objective evidence is needed to see what GPs/FPs actually do in practice. For this reason, it is critical that
GPs/FPs systematically record the most relevant preventive and health promotion activities that they perform. Furthermore, their
performance of the preventive program should be regularly monitored, evaluated and professionally and financially validated.
We present the preventive program based on these principles in Family Medicine Service proposed by the Ministry of Health and
Social Welfare Working Group on Reform of Primary Health Care.
Key words: preventive activities, family medicine
452
Acta Med Croatica, 64 (2010) 453-459
Epidemiološko zapažanje
ANALIZA REZULTATA MAMOGRAFSKOG PROBIRA U
DUBROVAČKO-NERETVANSKOJ ŽUPANIJI 2006.-2009. GODINE
ANKICA DŽONO-BOBAN, MATIJA ČALE MRATOVIĆ i MARIJA MAŠANOVIĆ
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije
Cilj rada bio je analizirati rezultate prvog ciklusa mamografskog probira tijekom provedbe Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke za žene u dobi 50-69 godina u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (DNŽ) u razdoblju 2006.-2009. godine, te prikazati novootkrivene slučajeve raka dojke u pregledanih žena. Korišteni su podaci iz baze podataka Zavoda za javno zdravstvo DNŽ.
Mamografski nalazi razvrstani su prema Breast Imaging Reporting and Data System (sustav BI-RADS). Deskriptivnom metodom
analizirani su rezultati mamografskog probira. Na mamografski probir od listopada 2006. do listopada 2009. godine u DNŽ pozvano je 19.475 žena u dobi 50-69 godina. Ukupni odaziv probira iznosi 59,5%, odnosno 61,8% za dob 50-54 godine, 60,6% za dob
55-59 godina, 58,5% za dob 60-64 godine i 56,8% za dob 65-69 godina. Prema sustavu BI-RADS, BI-RADS 0 ima 10,0% žena, BIRADS 1 33,8%, BI-RADS 2 45,4%, BI-RADS 3 9,8%, BI-RADS 4 1,0%, BI-RADS 5 0,1%. Otkriveno je 57 novih slučajeva raka dojke.
Među novootkrivenim slučajevima raka dojke u kategoriji BI-RADS 0, 4 i 5 malignitet je potvrđen u 55,6% žena u razdoblju do 45
dana nakon mamografskog snimanja, u 13,9% za 46-90 dana, u 30,6% za više od 3 mjeseca. Autori zaključuju da je potrebno osigurati kvalitetno i sustavno promicanje važnosti mamografskog probira, unaprijediti razinu suradnje svih nositelja programskih
aktivnosti, te skratiti vremensko razdoblje između mamografskog snimanja i dodatne dijagnostičko-terapijske obrade za žene s
nalazima sumnjivim na maligne promjene (osigurati odgovarajuću dijagnostičko-terapijsku skrb).
Ključne riječi: karcinom dojke, probir, mamografija, Dubrovačko-neretvanska županija
Adresa za dopisivanje:
Ankica Džono-Boban, dr. med.
Zavod za javno zdravstvo
Dubrovačko-neretvanske županije
Dr. A. Šercera 4A, pp 58
20001 Dubrovnik, Hrvatska
UVOD
Mamografija je metoda izbora za rano otkrivanje
raka dojke (1,2). Njena najveća dobrobit je primjena
u probiru za otkrivanje raka u lokaliziranom stadiju
u općoj, zdravoj i asimptomatskoj populaciji žena,
kada su veće mogućnosti uspješnog liječenja i bolja
prognoza preživljavanja (1,3). Osnovni cilj probira
mamografijom je smanjiti smrtnost od raka dojke.
Mamografski probir kao nacionalni ili regionalni
populacijski program probira provodi se u više zemalja već dugi niz godina (3-7).
Rezultati randomiziranih istraživanja potvrđuju
učinkovitost mamografskog probira u smanjenju
smrtnosti od raka dojke između 20-35% u žena u
dobi 50-69 godina (2-4,8-13). U Švedskoj je evaluacija dugogodišnje provedbe organiziranog programa
mamografskog probira pokazala smanjenje smrtnosti za 40-45% od novootkrivenih slučajeva raka
dojke među probno ispitanim ženama u odnosu na
smrtnost od raka dojke prije uvođenja programa
probira (4,10,14).
Vrijednost mamografije, kao i svake metode koja se
koristi za probir, je u njenoj mogućnosti da točno
predvidi prisustvo ili odsustvo bolesti, a parametri
koji to određuju su osjetljivost i specifičnost (15,16).
Što je osjetljivost viša, to je manji broj lažno negativnih slučajeva. Što je specifičnost viša, to je manji broj
lažno pozitivnih slučajeva. Osjetljivost mamografije
kreće se od 77% do 95% (cilj je >85%), specifičnost
od 94% do 97% (željeni cilj je >90%) (15,17). Razni
čimbenici utječu na osjetljivost metode, kao i na otkrivanje raka u razdoblju između dva probira, a to
su: karakteristike dojke i tumora (gustoća tkiva dojke, nedostatak kalcifikacija, tumori koji brzo rastu i
dr.), tehnički čimbenici (kvaliteta mamografa, broj
mamografskih snimaka), interpretativni čimbenici
(iskustvo i sposobnost radiologa u očitavanju nalaza i odabiru daljnjeg praćenja abnormalnih mamograma) (15). Mamografijom se ne može prepoznati
453
A. Džono-Boban, M. Čale Mratović, M. Mašanović. Analiza rezultata mamografskog probira u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji 2006.-2009. godine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 453-459
15-20% karcinoma dojki, osobito kada se radi o dojkama s gustom žlijezdanom strukturom (16). Ipak,
zbog svoje jednostavnosti, cijene i korisnosti mamografija je još uvijek zlatni standard u otkrivanju raka
dojke (2,18).
U konačnici, najvažniji parametar za procjenu
učinkovitosti mamografskog probira je smanjenje
smrtnosti od raka dojke, a ključni čimbenici za postizanje tog cilja su visoki obuhvat ciljne populacije
(70% i više), trajanje probira 7-10 godina i visoka
razina kvalitete provedbe probira (16,19). Procjena
učinkovitosti mamografskog probira temelji se na
evaluaciji tri najvažnija cilja: a) otkrivanje visokog
postotka novih slučajeva karcinoma koji su prisutni
u pregledanoj populaciji, b) otkrivanje onih karcinoma koji su još uvijek izlječivi (mali karcinomi s
negativnim nalazom u limfnim čvorovima), c) otkrivanje karcinoma s prihvatljivim malim brojem
ponovnog pozivanja i biopsijom (5,10,12,17,20,21).
U listopadu 2006. godine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (DNŽ) započeo je organizirani mamografski probir u sklopu Nacionalnog programa
ranog otkrivanja raka dojke (Nacionalni program)
(22,23). Program probira zahtijeva multidisciplinaran pristup, osiguranje kvalitete provedbe od
pozivanja, snimanja, dijagnosticiranja do terapije i
praćenja, te kontrolu kvalitete (16). Praćenje i evaluacija organiziranog programa probira raka dojke
veliki je izazov u javnom zdravstvu.
CILJ RADA
Cilj rada je analizirati rezultate prvog ciklusa mamografskog probira tijekom provedbe Nacionalnog
programa ranog otkrivanja raka dojke za žene u
dobi 50-69 godina u Dubrovačko-neretvanskoj županiji 2006.-2009. godine, te prikazati novootkrivene slučajeve raka dojke kod pregledanih žena.
lizirani su rezultati mamografskog probira i karcinomi otkriveni unutar godine dana od mamografskog snimanja.
U interpretaciji mamografskih nalaza, u svrhu jednoobraznog tumačenja i procjene nalaza mamografskog probira, primijenjen je sustav Breast Imaging
Reporting and Data System (BI-RADS), koji je 1993.
godine razvio American College of Radiology (ACR),
kao standardiziranu metodu za interpretiranje mamografskih nalaza (17,24).
Prema sustavu BI-RADS mamografski se nalazi
razvrstavaju u sljedeće BI-RADS kategorije: BIRADS 0 - nalaz nedovoljan za procjenu te je potreban daljnji dijagnostički postupak (ova kategorija u
sklopu mamografskog probira predstavlja patološki nalaz), BI-RADS 1 – negativan (uredan) nalaz, BIRADS 2 – nalaz s benignim promjenama, BI-RADS
3 – vjerojatno benigan nalaz, BI-RADS 4 – nalaz s
promjenama sumnjivim na malignitet, BI-RADS 5 –
visoko suspektna maligna promjena (17). Kategorije BI-RADS 0, 4 i 5 u sklopu mamografskog probira
predstavljaju patološki nalaz (razmatrani su u smislu pozitivnog testa probira), a kategorije BI-RADS
1, 2 i 3 u smislu negativnog testa probira (17).
BI-RADS kategorije i novootkriveni slučajevi raka
dojke u mamografskom probiru uzeti su kao kriteriji za razvrstavanje mamografskih nalaza u četiri
skupine nalaza: a) stvarno negativan nalaz (rak nije
dijagnosticiran unutar godine dana nakon negativnog mamografskog nalaza), b) lažno pozitivan
nalaz (rak nije dijagnosticiran unutar godine dana
nakon pozitivnog mamografskog nalaza), c) stvarno pozitivan nalaz (rak je dijagnosticiran unutar godine dana nakon pozitivnog mamografskog nalaza)
i d) lažno negativan nalaz (rak je dijagnosticiran
unutar godine dana nakon negativnog mamografskog nalaza). Temeljem te podjele napravljena je
procjena za osjetljivost, specifičnost i pozitivnu prediktivnu vrijednost mamografskog probira prvog
ciklusa u Dubrovačko-neretvanskoj županiji 2006.2009. godine.
METODE
Korišteni su podatci iz baze podataka Zavoda za
javno zdravstvo (ZZJZ) Dubrovačko-neretvanske
županije (mamografski nalazi, upitnici koje su žene
ispunile prije mamografskog snimanja, bolesničkostatistički obrasci, ONKO-obrasci, prijave maligne
neoplazme i patohistološki nalazi) prikupljeni tijekom provedbe prvog ciklusa mamografskog probira u DNŽ od 1. listopada 2006. do 30. rujna 2009.
godine. Detalji Nacionalnog programa opisani su
prije u literaturi (23). Deskriptivnom metodom ana454
REZULTATI
Na mamografski probir u prvom ciklusu programa
ranog otkrivanja raka dojke, od listopada 2006. do
listopada 2009. godine u DNŽ je pozvano 19.475
žena u dobi 50-69 godina (tablica 1). Prosječna dob
žena koje su se odazvale na mamografski probir je
59,2 godine. 8.861 žena, ili 45,5% od ukupnog broja pozvanih, pristupilo je mamografskom probiru,
a 1.560 (8,0%) žena osobno je javilo da su obavile
A. Džono-Boban, M. Čale Mratović, M. Mašanović. Analiza rezultata mamografskog probira u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji 2006.-2009. godine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 453-459
mamografiju unutar zadnje godine dana. Prema
podacima iz registra za rak županijskog ZZJZ i dostavljenim podacima iz upitnika, 473 žene (2,4%)
imaju dijagnosticirani rak dojke. 35,6% pozvanih
žena nije se uopće javilo na poziv ili se nisu javile ni
nakon promjene termina mamografskog snimanja.
5,6% pozvanih žena ne živi u DNŽ ili su adrese bile
netočne, 2,0% žena navelo je neki drugi razlog zbog
kojeg se ne mogu odazvati (npr. bolest, privremeno
odsustvo i drugo), 0,9% je umrlo. Uzimajući u obzir
sve te čimbenike, ukupni odaziv na mamografski
probir iznosi 59,5%, odnosno prema dobnim skupinama 61,8% za dob 50-54 godine, 60,6% za dob
55-59 godina, 58,5% za dob 60-64 godine i 56,8% za
dob 65-69 godina (tablica 1).
Tablica 1.
Broj pozvanih i u probiru pregledanih žena te broj i stopa novootkrivenih karcinoma dojke u prvom ciklusu
mamografskog probira u DNŽ, 2006.-2009.
Dobne skupine (godine)
Pokazatelji
50-54
55-59
60-64
65-69
Ukupno
Broj pozvanih žena
6205
3966
3975
5329
19475
Broj pregledanih žena
2887
1770
1788
2416
8861
Broj žena s prethodno obavljenom mamografijom
unutar zadnjih 12 mjeseci
598
387
293
282
1560
61,8%
60,6%
58,5%
56,8%
59,5%
6
11
10
30
57
2,1
6,2
5,6
12,4
6,4
Ukupni odaziv
Broj novootkrivenih karcinoma
Stopa na 1.000 pregledanih žena
Tablica 2.
Broj mamografskih nalaza i broj novootkrivenih karcinoma prema BI-RADS kategorijama u prvom ciklusu
mamografskog probira u DNŽ, 2006.-2009.
Broj mamografskih nalaza
Novootkriveni karcinomi
BI-RADS kategorije
%
Broj
%
Broj
% u ukupnom broju
novo-otkrivenih
u BI-RADS kategoriji
BI-RADS 0
886
10,0%
3
5,3%
0,3%
BI-RADS 1
2993
33,8%
3
5,3%
0,1%
BI-RADS 2
4023
45,4%
9
15,8%
0,2%
BI-RADS 3
864
9,8%
9
15,8%
1,0%
BI-RADS 4
87
1,0%
28
49,1%
32,2%
BI-RADS 5
8
0,1%
5
8,8%
62,5%
8861
100,0%
57
100 %
0,6%
Ukupno
Prema kategorijama BI-RADS, BI-RADS 0 ima 886
probirom pregledanih žena (10,0%), BI-RADS 1 2.993 (33,8%), BI-RADS 2 – 4.023 (45,4%), BI-RADS
3 - 864 (9,8%), BI-RADS 4 - 87 (1,0%), BI-RADS 5 - 8
(0,1%) (tablica 2).
U prvom ciklusu mamografskog probira dijagnosticirano je 57 novih slučajeva raka dojke. 33 no-
vootkrivena karcinoma (57,9%) bilo je u kategorijama BI-RADS 4 i BI-RADS 5; 9 karcinoma (15,8%)
BI-RADS 3; 12 karcinoma (21,1%) BI-RADS 1 i BIRADS 2; 3 karcinoma (5,3%) BI-RADS 0 (tablica 2).
Stopa novootkrivenih slučajeva raka dojke na 1.000
probirom pregledanih žena iznosi 6,4 za sve dobi,
odnosno 2,1 za dob 50-54 g., 6,2 za dob 55-59 g., 5,6
za dob 60-64 g., 12,4 za dob 65-69 g. (tablica 1).
455
A. Džono-Boban, M. Čale Mratović, M. Mašanović. Analiza rezultata mamografskog probira u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji 2006.-2009. godine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 453-459
Tablica 3.
Karakteristike karcinoma dojke novootkrivenih u prvom ciklusu mamografskog probira u DNŽ, 2006.-2009.
Novootkriveni karcinomi u kategorijama BI-RADS 0, 4 i 5
Invazivni karcinom
n = 30
Novootkriveni karcinomi u kategorijama BI-RADS 1, 2 i 3
Ca in situ
83,3%
n=6
Invazivni karcinom
16,7%
n = 19
Ca in situ
90,5%
n=2
9,5%
Veličina tumora (mm)
Veličina
(mm)
Invazivni
karcinom
Ca in situ
Ukup.
%
Invazivni
karcinom
Ca in situ
Ukup.
%
≤ 10
11
4
15
41,7
7
1
8
38,1
11-15
7
1
8
22,2
5
0
5
23,8
16-20
1
0
1
2,8
1
1
2
9,5
≥ 21
6
0
6
16,7
0
0
0
-
nepoz.
5
1
6
16,7
6
0
6
28,6
ukupno
30
6
36
19
2
21
Interval od mamografskog pregleda do patohistološke potvrde karcinoma
Dani (d)
Invazivni
karcinom
Ca in situ
Ukup.
%
Invazivni
karcinom
Ca in situ
Ukup.
%
do 45 d
19
1
20
55,6
3
0
3
14,3
46-90 d
4
1
5
13,9
1
0
1
4,8
91-180 d
5
2
7
19,4
7
0
7
33,3
≥ 181 d
2
2
4
11,1
8
2
10
47,6
ukupno
30
6
36
19
2
21
Među novootkrivenim slučajevima raka dojke u
kategorijama BI-RADS 0, BI-RADS 4 ili BI-RADS 5,
u 55,6% žena rak dojke je patohistološki potvrđen
u razdoblju od 45 dana od mamografskog probira
do utvrđivanja patohistološke dijagnoze, kod 13,9%
žena od 1,5 do 3 mjeseca, kod 30,6% žena za više od
3 mjeseca (tablica 3).
Među novootkrivenim slučajevima raka dojke u
kategorijama BI-RADS 1, BI-RADS 2 ili BI-RADS 3,
u 14,3% žena rak dojke je patohistološki potvrđen
u razdoblju od 45 dana od mamografskog probira
do utvrđivanja patohistološke dijagnoze, 4,8% u
vremenu od 1,5 do 3 mjeseca, 81,0% za više od 3
mjeseca.
Prema patohistološkom nalazu bilo je 7 duktalnih
karcinoma in situ (DCIS) (12,3%), 1 lobularni karcinom in situ (LCIS) (1,8%), 39 duktalnih invazivnih
karcinoma (68,4%), 7 lobularnih invazivnih (12,3%),
2 duktalno-invazivna (3,5%) i 1 papilarno intracistični karcinom (1,8%).
456
Veličina čvora novootkrivenih karcinoma dojke u
skupinama BI-RADS 0, 4 i 5 iznosila je jednako ili
manje od 10 mm u 41,7% tumorskih novotvorina,
11-15 mm u 22,2%, 16-20 mm u 2,8%, 21 mm i više u
16,7%, a 16,7% nalaza bilo je bez podatka o veličini
čvora (tablica 3). Veličina čvora novootkrivenih karcinoma dojke u skupinama BI-RADS 1, 2 i 3 iznosila
je jednako ili manje od 10 mm u 38,1% tumorskih
novotvorina, 11-15 mm u 23,8%, 16-20 mm u 9,5%, a
28,6% nalaza bilo je bez podatka. Prosječna srednja
veličina novootkrivenih karcinoma u kategorijama
BI-RADS 0, 4 i 5 iznosi 13 mm, a u kategorijama BIRADS 1, 2, i 3 10 mm.
Osjetljivost probira, uzimajući u analizu samo one
karcinome koji su otkriveni unutar godine dana od
mamografskog snimanja, iznosi 63,2%, specifičnost
89,3% i pozitivna prediktivna vrijednost 3,7%. U
razdoblju između 12 i 24 mjeseca otkriveno je 17
karcinoma u žena koje su bile na mamografskom
pregledu (15 novootkrivenih karcinoma u skupini BI-RADS 1, 2 i 3, 2 novootkrivena u skupini BIRADS 0, 4 i 5). Procjena osjetljivosti probira, uzi-
A. Džono-Boban, M. Čale Mratović, M. Mašanović. Analiza rezultata mamografskog probira u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji 2006.-2009. godine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 453-459
majući u obzir i karcinome otkrivene u razdoblju
između 12 i 24 mjeseca je 48,7%. Prosječna srednja
veličina čvora tih karcinoma iznosi 15 mm, a od mamografskog probira do patohistološke potvrde karcinoma trebalo je prosječno 19 mjeseci (najmanje 14,
najviše 24 mjeseca).
slučajeva raka dojke) od ukupnih vjerojatno benignih nalaza, što odgovara publiciranim rezultatima
(<2%) (17,24). Budući da očitavanje nalaza ovisi o
iskustvu i sposobnosti radiologa, njihovo sustavno
educiranje pridonijet će kvalitetnijem očitavanju
nalaza i smanjenju mogućnosti propusta u očitavanju patoloških promjena.
RASPRAVA
Žene s patološkim nalazima probira (kategorije BIRADS 0, 4 i 5) trebaju obveznu dodatnu obradu u
svrhu konačne procjene nalaza (17). Za 55,6% novootkrivenih slučajeva raka dojke u kategorijama
BI-RADS 0, 4 i 5 bilo je potrebno vrijeme do 45 dana
od mamografskog probira do patohistološke dijagnoze raka odnosno kirurškog zahvata, za 44,4%
slučajeva više od 45 dana. Nacionalnim programom
predviđeno je da dijagnostička obrada svih žena sa
sumnjivim nalazom bude komplementirana u roku
od mjesec dana (u DNŽ 48,5% žena s novootkrivenim rakom dojke u skupini BI-RADS 4 i 5 obrađeno
je unutar mjesec dana). Dijagnostičku obradu svih
žena sa sumnjivim nalazom bilo je teško postići
zbog nedovoljno potrebne opreme i kadrova.
Na mamografsko snimanje u prvom ciklusu programa probira raka dojke u DNŽ pozvane su sve
žene u dobi 50-69 godina. Rezultati ovog rada pokazuju da ukupni odaziv na mamografski probir
iznosi 59,5%, što je niže od zacrtanog cilja od 70% u
Nacionalnom programu (22) i niže od prihvatljivog
odaziva od 70% i više, odnosno poželjnog odaziva
od 75% i više, prema Europskim uputama za osiguranje kvalitete u probiru raka dojke (16). Postizanjem odaziva žena u preporučenim postotcima
osiguravaju se preduvjeti za postizanje temeljnog
cilja mamografskog probira, smanjenje smrtnosti
od raka dojke. Nažalost, za 35,6% žena ni nakon
kontakta s njihovim liječnicima obiteljske medicine, nemamo podatke koji bi govorili o razlozima
njihovog nedolaska na mamografski probir, što
upućuje na potrebu intenzivnije suradnje i većeg
zajedničkog napora u promicanju mamografskog
probira kao metode izbora za rano otkrivanje raka
dojke. Ako usporedimo našu stopu novootkrivenih
karcinoma (6,3/1.000 probirom pregledanih žena)
sa stopama drugih zemalja (raspon 1,8-10,1/1.000)
objavljenih u literaturi (12,25), naša stopa prvog ciklusa mamografskog pregleda nalazi se u srednjim
vrijednostima navedenog raspona.
U DNŽ kategorija BI-RADS 0, koja se upotrebljava uglavnom pri mamografskom pregledu, obuhvaća 10% svih nalaza. To je više od prihvatljivih
do 7% ukupnih nalaza (26). Ova kategorija prema
BI-RADS sustavu je patološki nalaz i potrebna su
dodatna snimanja. Stopa mamografskih nalaza koji
zahtijevaju ponavljanje snimanja, a ulaze u kategoriju BI-RADS 0 (tzv. „recall-rate“), jedan je od glavnih čimbenika u kontroli kvalitete mamografskog
probira (16,17). Ta stopa u prvom ciklusu mamografskog probira u DNŽ iznosi 11,1%, što je puno
veći postotak od prihvatljivog (prihvatljivi postotak
je <7%) (16). Smatramo da je glavni razlog tome
nedovoljno iskustvo radiologa u očitavanju nalaza
prema BI-RADS sustavu, koji je kao metoda procjene mamografskih nalaza uveden zajedno s implementacijom mamografskog probira.
Maligne promjene otkrivene među nalazima u kategoriji BI-RADS 3 čine 1,0% (9 novootkrivenih
U mamografskom probiru udio novootkrivenih
neinvazivnih karcinoma u ukupnom broju novootkrivenih karcinoma je 14,0%, čime je prema Europskim uputama postignut minimum od 10%, ali ne i
standard od 15% i više (16). U skupini novootkrivenih karcinoma, 40,4% su minimalno invazivni karcinomi dojke (invazivni karcinom ≤10 mm ili duktalni karcinom in situ). Ovi rezultati se poklapaju s
preporukama (≥25% kod inicijalnog probira, ≥30%
kod redovitih probira) (16,17). Takav udio minimalno invazivnih karcinoma dojke u ukupnom broju
novootkrivenih je za očekivati, jer je i prije uvođenja Nacionalnog programa, u DNŽ veliki broj žena
obavljao redovito mamografsko snimanje.
Naši podaci prvog ciklusa mamografskog probira
pokazuju osjetljivost probira 63,2%, specifičnost
89,3%, što je manje od prihvatljivih vrijednosti
(15,17). Pri tumačenju tih rezultata treba imati u
vidu da je određeni (manji) broj žena obrađen u
zdravstvenim ustanovama izvan DNŽ. Iako smo
nastojali prikupiti sveobuhvatne podatke, iz prakse
znamo da dio podataka ne bude redovito i na vrijeme dostavljen. Kada smo u izračun procjene osjetljivosti probira uzeli u obzir karcinome otkrivene u
razmaku 12-24 mjeseca nakon mamografskog probira, osjetljivost je pala na 48,7%.
Za procjenu koristi mamografskog probira u DNŽ
u smislu smanjenja smrtnosti od raka dojke potrebno je 7-10 godina provedbe programa uz osiguranje
kvalitete probira i praćenja sukladno preporukama.
457
A. Džono-Boban, M. Čale Mratović, M. Mašanović. Analiza rezultata mamografskog probira u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji 2006.-2009. godine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 453-459
ZAKLJUČAK
Za postizanje što boljih rezultata mamografskog
probira u DNŽ potrebno je osigurati sustavno promicanje važnosti mamografskog probira, postići
veći odaziv žena, unaprijediti razinu suradnje svih
nositelja programskih aktivnosti te unaprijediti
sustav kontrole kvalitete. Potrebno je skratiti vremensko razdoblje između mamografskog probira
i dodatne dijagnostičko-terapijske obrade za žene
s nalazima sumnjivim na maligne promjene i nalazima koji zahtijevaju daljnju obradu (osigurati
odgovarajuću dijagnostičko-terapijsku skrb). To se
može postići redefiniranjem potreba i raspoloživih
resursa nužnih za sveobuhvatnu provedbu mamografskog probira i kvalitetnu i pravodobnu dijagnostiku i terapiju raka dojke u DNŽ.
LITERATURA
1. Elmore JG, Armstrong K, Lehman CD, Fletcher
SW. Screening for Breast Cancer. JAMA 2005; 293: 124556.
2. Nelson HD, Tyne K, Naik A, Bougatsos C, Chan
BK, Humphrey L. Screening for Breast Cancer: An Update for the U.S. Preventive Services Task Force. Ann Intern Med 2009; 151: 727-37.
3. US. Preventive Services Task Force. Screening
for Breast Cancer: U.S. Preventive Services Task Force
Recommendation Statement. Ann Intern Med 2009; 151:
716-26.
4. The Swedish Organised Service Screening Evaluation Group. Reduction in Breast Cancer Mortality from
Organized Service Screening with Mammography: 1.
Further Confirmation with Extended Data. Cancer Epidemiol Biomarkers Prev 2006; 15: 45-51.
5. Sarkeala T, Heinävaara S, Anttila A. Organised
mammography screening reduces breast cancer mortality: A cohort study from Finland. Int J Cancer 2007; 122:
614-19.
6. Otten JDM, Broeders MJM, Fracheboud J, Otto SJ,
de Koning HJ, Verbeek ALM. Impressive time-related
influence of the Dutch screening programme on breast
cancer incidence and mortality, 1975-2006. Int J Cancer
2008; 123: 1929-34.
7. Fielder HM, Warwick J, Brook D i sur. A case-control study to estimate the impact on breast cancer death of
the breast screeening programme in Wales. J Med Screen
2004; 11: 194-8.
8. Freedman GM, Anderson PR, Goldstein LJ i sur.
Routine mammography is associated with earlier stage
disease and greater eligibility for breast conservation in
breast carcinoma patients age 40 years and older. Cancer
2003; 98: 918-25.
458
9. Moss SM, Cuckle H, Evans A, Johns L, Waller
M, Bobrow L. Trial Management Group. Effect of mammographic screening from age 40 years on breast cancer
mortality at 10 years’ follow-up: a randomised controlled
trial. Lancet 2006; 368: 2053-60.
10. Tabár L, Yen MF, Vitak B, Chen HH, Smith RA,
Duffy SW. Mammography service screening and mortality in breast cancer patients: 20-year follow-up before and
after introduction of screening. Lancet 2003; 361: 1405-10.
11. Fletcher SW, Elmore JG. Clinical practice: mammographic screening for breast cancer. N Engl J Med
2003; 348: 1672-80.
12. Olivotto IA, Kan L, d’Yachkova Y, et al. Ten years
of breast screening in the Screening mammography Program of British Columbia, 1988-97. J Med Screen 2000; 7:
152-9.
13. Gøtzsche PC, Nielsen M. Screening for breast cancer with mammography (Review). Cochrane Database
Syst Rev 2009; 4: CD001877. Dostupno na URL adresi:
http://www.cochrane.dk/research/Screening%20for
%20breast%20cancer,%20CD001877.pdf. Datum pristupa
informaciji 9. kolovoza 2010.
14. Duffy SW, Tabár L, Chen HH i sur. The Impact
of Organized Mammography Service Screening on Breast
Carcinoma Mortality in Seven Swedish Counties. Cancer
2002; 95: 458-69.
15. Humphrey LL, Helfand M, Chan BKS, Woolf AH.
Breast Cancer Screening: A Summary of the Evidence for
the U.S. preventive Services Task Force. Ann Intern Med
2002; 137: 347-60.
16. Commission of the European Communities. European guidelines for quality assurance in breast cancer
screening and diagnosis. 4rd ed. Luxembourg: European
Communities, 2006. Dostupno na URL adresi: http://
screening.iarc.fr/doc/ND7306954ENC_002.pdf.
17. American College of Radiology. BI-RADS® – Mammography, Fourth Edition. Dostupno na URL adresi:
http://www.acr.org/SecondaryMainMenuCategories/
quality_safety/BIRADSAtlas/BIRADSAtlasexcerptedtext/BIRADSMammographyFourthEdition.aspx
18. Shen Y, Yang Y, Inoue LYT, Munsell MF, Miller
AB, Berry DA. Role of Detection Method in Predicting
Breast Cancer Survival: Analysis of Randomized Screening Trials. J Natl Cancer Inst 2005; 97: 1195-1203.
19. Gabe R, Duffy SW. Evaluation of service screening
mammography in practice: the impact on breast cancer
mortality. Ann Oncol 2005; 16 (2): ii153-ii162.
20. Sohlich RE, Sickles EA, Burnside ES, Dee KE. Interpretating data from audits when screening and diagnostic mammography outcomes are combined. AJR Am J
Roentgenol 2002; 178: 681-6.
21. Rosenberg RD, Yankaskas BC, Abrahams LA i sur.
Performance benchmarks for screening mammography.
Radiology 2006; 24: 55-66.
A. Džono-Boban, M. Čale Mratović, M. Mašanović. Analiza rezultata mamografskog probira u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji 2006.-2009. godine
Acta Med Croatica, 64 (2010) 453-459
22. Republika Hrvatska, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Nacionalni program ranog otkrivanja raka
dojke. Zagreb, 2006.
23. Strnad M. Organizacija mamografskog probira. U:
Janković S, ur. Mamografski probir raka dojke: Organizacija, rani rezultati i kontrola kvalitete. Split: Medicinski
fakultet Sveučilišta u Splitu, 2008, 19-28.
24. Eberl MM, Fox CH, Edge SB, Carter CA, Mahoney
MC. BI-RADS Classification for Management of Abnormal Mammograms. J Am Board Fam Med 2006; 19: 161-4.
25. Kavanagh AM, Giles GG, Mitchell H, Cawson JN.
The sensitivity, specificity and positive predictive value
of screening mammography and symptomatic status. J
Med Screen 2000; 7: 105-110.
26. Brkljačić B, Huzjan-Korunić R, Ivanac G, Čikara
I. BIRADS klasifikacija i najčešće pogreške u klasifikaciji - postupak nakon mamografskog probira. U: Janković
S, ur. Mamografski probir raka dojke: Organizacija, rani
rezultati i kontrola kvalitete. Split: Medicinski fakultet
Sveučilišta u Splitu, 2008, 87-95.
SUMMARY
ANALYSIS OF THE RESULTS OF MAMMOGRAPHY SCREENING IN
DUBROVNIK-NERETVA COUNTY IN THE 2006-2009 PERIOD
A. DŽONO-BOBAN, M. ČALE-MRATOVIĆ and M. MAŠANOVIĆ
Institute of Public Health of Dubrovnik-Neretva County, Dubrovnik, Croatia
Aim: To analyze the results of the first cycle of mammography screening during implementation of the National Program for Early
Breast Cancer Detection (National Program) for women aged 50-69 in the Dubrovnik-Neretva County (DNC) in the 2006-2009
period, and to present new cases of breast cancer among women undergoing screening.
Methods: Data were collected from the DNC Institute of Public Health database. Mammography results were classified according
to the Breast Imaging Reporting and Data System (BI-RADS classification). Descriptive method was used to analyze the results
of mammography screening.
Results: A total of 19,475 women aged 50-69 were invited to the first cycle of mammography screening for early breast cancer
detection, conducted from October 2006 to October 2009 in DNC. The overall turnout in mammography screening was 59.5%;
according to age groups, it was 61.8%, 60.6%, 58.5% and 56.8% for 50-54, 55-59, 60-64 and 65-69 age group, respectively.
According to BI-RADS classification, BI-RADS 0 was recorded in 886 (10.0%), BI-RADS 1 in 2993 (33.8%), BI-RADS 2 in 4023
(45.4%), BI-RADS 3 in 864 (9.8%), BI-RADS 4 in 87 (1.0%) and BI-RADS 5 in eight (0.1%) women. Fifty-seven new cases of breast
cancer were diagnosed in the first cycle of mammography screening. Among newly diagnosed cases of breast cancer, in the
category of BI-RADS 0, 4 and 5 malignancy was confirmed in 55.6%, 13.9% and 30.6% within 45 days, 46-90 days and more than
3 months of mammography.
Discussion: Study results indicated a total turnout on mammography screening of 59.5%, which was below the goal set in the
National Program of 70%, and also below the acceptable response rate of 70% or more according to the European guidelines
for quality assurance in breast cancer screening. Comparison of our rate of newly diagnosed cancer cases (6.3/1000 screened
women) with the rates from other countries (range, 1.8 to 10.1/1000) published in the literature, our rate of mammography screening was in the middle of other countries’ range. The “recall rate” in DNC was 11.1%, which is higher than acceptable (acceptable,
<7%). The National Program specifies that diagnostic evaluation of all women with suspect findings should be completed within
one month, however, in DNC 48.5% of women with newly diagnosed breast cancer of the BI-RADS 4 or 5 group were processed
within a month. Diagnostic evaluation of all women with suspect findings was difficult to achieve due to the lack of necessary
equipment and experts.
Conclusion: It is crucial to ensure quality and systematic promotion of the importance of mammography screening, to improve
the level of cooperation between all holders of program activities, and to shorten the time interval between mammography recording and additional diagnostic and therapeutic procedures for women with lesions suspect of malignancy (to provide appropriate diagnostic and therapeutic care).
Key words: breast cancer, screening, mammography, Dubrovnik-Neretva County
459
Acta Med Croatica, 64 (2010) 461- 468
Osvrt
RANO OTKRIVANJE RAKA U HRVATSKOJ
MARIJA STRNAD i SELMA ŠOGORIĆ
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar», Zagreb, Hrvatska
Dobro organiziran i vođen program probira raka na populacijskoj razini mora biti znanstveno utemeljen, dugoročno isplativ,
izgrađen na primjerima dobre prakse. Pozitivnima nakon probira mora se garantirati adekvatna dijagnostika i liječenje. Cilj rada
je prikazati provođenje nacionalnih programa ranog otkrivanja raka dojke i debelog crijeva u Hrvatskoj. U prvom ciklusu probira
na rak dojke (od kraja 2006.) pozvano je na mamografiju ukupno 720.981 žena, udio odazvanih je 58,5%, otkriveno je preko
1.500 karcinoma. Za program probira raka debelog crijeva (od kraja 2007.do početka studenog 2010. godine) poslano je ukupno
808.913 testova. Vraćeno ih je samo 19,9%. Pozitivnih testova je 7,7%. Na kolonoskopiji je bilo 77,5% patoloških nalaza:. 388
karcinoma (5,99%), 2.492 polipa (38,46%), ali i 1.641 nalaza hemoroida i 998 divertikula. Zaključeno je da javnozdravstvena djelatnost u nacionalnim programima ranog otkrivanja raka u Hrvatskoj koristi maksimalno sve svoje resurse. Pripremne aktivnosti,
organizacija i koordinacija programa, kontakti i suradnja s obiteljskim liječnicima, specijalističkim jedinicama, medijima, regionalnom i lokalnom samoupravom, partnerstvo s nevladinim udrugama, nadziranje i evaluacija te kontrola kvalitete zahtijevaju
ogroman napor i mnogo vremena uz neprestanu edukaciju svih onih koji u programu sudjeluju.
Ključne riječi: nacionalni probir, Hrvatska, rak dojke, rak debelog crijeva
Adresa za dopisivanje:
Prof. dr. sc. Marija Strnad, dr. med.
Aleja A. Augustinčića 11
10000 Zagreb, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
UVOD
Svjetska zdravstvena skupština 2005. godine
usvojila je Rezoluciju o prevenciji i kontroli karcinoma (WHA 58.22 Cancer prevention and control)
(1) na svom 58. zasjedanju u Ženevi da bi ukazala na rastući problem karcinoma u svijetu. Rezolucija ukazuje na potrebu izrade i osnaživanja
komprehenzivnih nacionalnih programa kontrole
raka. Nacionalni programi kontrole raka su javnozdravstveni programi kojima je cilj smanjenje
broja oboljelih i umrlih od raka te poboljšanje kvalitete života pacijenata sustavnom ravnomjernom
implementacijom «evidence-based» strategije, koristeći na najbolji način raspoložive resurse. Prema
procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u
svijetu će u sljedećih 20 godina porasti broj novih
slučajeva raka za 50%, a i više, ako se zadrži sadašnja razina pušenja i nezdravog stila življenja,
najviše zbog porasta proporcije starijih ljudi. Barem jedna trećina od 11 milijuna novih slučajeva
raka (2007.) godišnje preventabilna je uz kontrolu
pušenja i alkohola, modifikacijom prehrambenih
navika i cijepljenjem protiv hepatitisa B. Rak nema
samo financijske nego i velike psihosocijalne posljedice za bolesnike i njihove obitelji, kao i društvo u cjelini (2).
Četiri su osnovne komponente svakog komprehenzivnog nacionalnog programa kontrole raka:
prevencija, rana detekcija, dijagnoza i liječenje (kirurško, radioterapija, kemoterapija i psihosocijalna
podrška) te palijativna skrb. Nacionalni program
za kontrolu raka ima za cilj smanjiti broj oboljelih
i umrlih od raka, smanjiti nejednakost te poboljšati
kvalitetu života oboljelih od raka kao i članova njihovih obitelji (3).
Borba protiv te bolesti zbog toga je prioritet u
mnogim zemljama, a u Europi je to iskazano programom Europe against cancer koji je započeo 1985.
godine (4). Tri ključna elementa tog programa su
partnerski pristup svih koji su na bilo koji način involvirani u prevenciju raka, Europski kodeks protiv
461
M. Strnad, S. Šogorić. Rano otkrivanje raka u Hrvatskoj
Acta Med Croatica, 64 (2010) 461-468
raka, koji ima 10 pravila za zdrav način življenja i
prevenciju raka te dugotrajna vizija (cilj) smanjenja
mortaliteta od raka.
Zdravstvena zaštita planira se za populaciju u riziku i treba je usmjeriti prema:
cije i ranog otkrivanja raka dojke, debelog crijeva,
vrata maternice i prostate od strane radne grupe
imenovane od Ministra zdravstva 2003. godine (8,9).
Program je ušao u odrednice Nacionalne strategije prevencije i ranog otkrivanja raka (dio Strategije
razvoja zdravstva 2006-2011.) (10). Nacionalni programi do sada se provode za rano otkrivanje raka
dojke i raka debelog crijeva, a očekujemo i početak
programa za rano otkrivanje raka vrata maternice.
•
preventivnim i zdravstveno-edukativnim programima;
•
razvoju međuresorske suradnje;
•
organiziranju zaštite na načelu jednake pristupačnosti;
•
uključivanju udruga oboljelih od raka u izvođenje edukativnih programa;
RANO OTKRIVANJE RAKA DOJKE
•
unaprjeđivanju razvoja specifične zdravstvene
zaštite i specifične edukacije liječnika;
•
poticanju osnivanja i rada višenamjenskih
zdravstvenih centara s multidisciplinarnim timovima;
•
pravodobnom otkrivanju psihosocijalnih poremećaja i problema oboljelih od raka;
•
praćenju zdravstvenih pokazatelja i evaluaciji.
U Europi karcinom dojke je najčešće sijelo raka u
žena i odgovoran je za 25,5% svih novih sijela kao
i za 17,5% svih smrti od raka u žena. Porast mortaliteta od raka dojke zabilježen je u europskim
zemljama pedesetih i šestdesetih godina prošlog
stoljeća. Zaustavljanje porasta smrtnosti ili početak
pada zamijećen je sedamdesetih i osamdesetih godina u nekim zapadnim zemljama Europe, te također u SAD-u, Kanadi i Australiji. To su zemlje koje
su prije nekoliko desetljeća počele s organiziranim
programima ranog otkrivanja. U Europi primjerice
Švedska, Finska, Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju sniženje mortaliteta od raka dojke. Početak programa probira povezan je s povećanom
incidencijom raka dojke (11).
Javnozdravstveni cilj je prevenirati bolest u populaciji. Dobro organiziran i vođen program probira
na populacijskoj razini pri tome je mnogo uspješniji nego oportunistički pristup, na zahtjev samog
pojedinca. Takav program mora biti znanstveno
utemeljen, dugoročno isplativ, izgrađen na primjerima dobre prakse, a dobrobiti i ograničenja svakog
probira moraju biti prikazani pučanstvu kako bi
ono samo moglo odlučiti o svojem sudjelovanju u
programu. Strategija kontrole raka mora uključiti
zajednicu i informirati opću populaciju o prevenciji
i ranom otkrivanju bolesti te educirati zdravstvene
radnike o programu probira. Visokim obuhvatom
ciljne populacije i pozitivnima nakon probira mora
se prema onkološkim algoritmima garantirati adekvatnu dijagnostiku i liječenje (kirurško, radioterapija, kemoterapija i psihosocijalna podrška) i time
poboljšati stopu preživljavanja, uz palijativnu skrb
produžiti vrijeme bez patnji i boli te poboljšati kvalitetu života onkoloških bolesnika (5,6).
Vijeće Europe donijelo je o tome preporuke 2. prosinca 2003. (OJ L 327/34-38). Testovi koji se preporučuju, uz osiguranu kvalitetu rada, su: mamografija za probir raka dojke u žena u dobi 50-69 godina,
okultno fekalno krvarenje za probir raka debelog
crijeva u dobi 50-74 godine i Papa-test za probir
raka vrata maternice koji ne treba započeti u žena
mlađih od 20, a treba započeti prije njihove 30. godine života (7).
U Hrvatskoj je izrađen prijedlog programa preven462
I u Hrvatskoj je rak dojke najčešće sijelo raka u
žena. Stopa novooboljelih od raka dojke bila je 95,7
(2006. godine), a stopa umrlih iste je godine 36,1
na 100.000 žena. Tijekom 2006. godine ukupni broj
novotkrivenih bolesnica s rakom dojke bio je 2203,
što čini ukupno 24% svih sijela raka u žena. Godine
2006. zbog raka dojke u našoj zemlji umrlo je 830
žena. Incidencija tog raka je u neprestanom porastu,
a mortalitet nije pokazivao do početka programa
značajni silazni trend (12).
Europski parlament je u lipnju 2003. godine zatražio utvrđivanje programa kojim će se smanjiti
smrtnost zbog raka dojke u EU za 25% i za 5% smanjiti razlike u stopama preživljenja između zemalja
članica. Rezultati randomiziranih studija doveli su
posljednjih desetljeća u Europi do implementacije
regionalnih i nacionalnih populacijskih programa
probira u najmanje 22 zemlje (Shapiro i sur. 1998,
cit. u ref. 13). Učinkovitost probira mamografijom
pokazana je smanjenjem mortaliteta između 2035% u žena u dobi 50-69 godina. Nekoliko sjevernih zemalja Europe doseglo je to uz odaziv žena od
80%. Grupa eksperata Međunarodne agencije za
istraživanje raka (IARC) revidirala je dokaze i potvrdila da se probir mamografijom treba ponuditi
M. Strnad, S. Šogorić. Rano otkrivanje raka u Hrvatskoj
Acta Med Croatica, 64 (2010) 461-468
kao javnozdravstvena mjera ženama u dobi 50-69
godina svake dvije godine (IARC Working Group on
the Evaluation of Cancer Preventive Strategies, 2002).
Osim klasične mamografije drugi testovi probira su
još: digitalna mamografija, magnetska rezonancija,
klinički pregled dojki i samopregled dojki. Najnoviji podatci upućuju na smanjenje mortaliteta i u
skupini žena 40 do 49 godina, ali nema još jasnih
dokaza o cijeni i isplativosti (6,7,13).
Mamografija može otkriti karcinom dojke do dvije
godine ranije nego što tumor postane dovoljno velik
da se može napipati. Ako se karcinom dojke otkrije
dovoljno rano, petogodišnje preživljenje je 97%.
Mamografija se danas primjenjuje za dijagnostičke
svrhe i za probir. Probir mamografijom otkriva nekarcinomske lezije, carcinoma in situ i manje invazivne lezije ali sve je to povezano s dijagnostičkim zahvatima, operativnim postupcima i strahom žena.
Neke od tih lezija ne bi nikada bile klinički evidentne tako da možemo govoriti o predijagnosticiranju
i pretretmanu. Probir mamografijom često ne otkrije rak u žena s radiografski većim denzitetom dojki,
kao i karcinome koji brzo napreduju. Iz tih razloga
potrebno je voditi strogo računa o kontroli kvalitete
u svim dijelovima programa.
U Europi su nacionalni programi probira vrlo različito organizirani. Neke od zemalja imaju nacionalne, dok druge imaju regionalne programe probira.
U većini zemalja probirom se obuhvaćaju žene u
dobi 50-69 godina, iako ima i onih kod kojih probir
počinje od 40. godine. Postotak obuhvata također je
različit, od vrlo niskog do vrlo visokog od 80-90%.
Pristup probiru raka dojke je kompleksan multidiscipliniran poduhvat, koji ima za cilj smanjiti mortalitet i morbiditet od te bolesti bez štetnih posljedica za zdravlje sudionica u programu. On zahtijeva
educirane i iskusne profesionalce koji koriste i najnoviju opremu. Probirom se obuhvaćaju na izgled
zdrave žene bez simptoma koje treba informirati
na odgovarajući i prikladan način o dobrim i lošim stranama probira, što će im omogućiti da same
odluče o svom sudjelovanju u programu. Odgovarajuća kvaliteta izvođenja i interpretacije nalaza
neophodna je kako bi se osiguralo optimalnu dobrobit, smanjilo mortalitet i osiguralo odgovarajuću
ravnotežu validnosti, odnosno osjeljivosti i specifičnosti testiranja. Najveće dobrobiti probira su rano
okrivanje raka dojke i posljedično smanjenje mortaliteta. Potencijalne štete uzrokovane mamografijom su izazivanje nepotrebnog straha i morbiditeta, neodgovarajući ekonomski troškovi i korištenje
ionizirajućeg zračenja. Iz tih razloga potrebno je
strogo voditi računa o kontroli kvalitete (14).
PROGRAM RANOG OTKRIVANJA RAKA
DOJKE U HRVATSKOJ
Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke za
Hrvatsku «Mamma» usvojen na sjednici Vlade Republike Hrvatske 29. 06. 2006. godine, a definiran je
na sljedeći način (15):
Cilj programa:
•
Smanjenje mortaliteta od raka dojke za 25% pet
godina nakon početka programa (u EU je taj cilj
zacrtan do 2008. godine)
•
otkrivanje u većem postotku nego danas karcinoma dojke u lokaliziranom stadiju, što bi
utjecalo na kvalitetu života bolesnica i smanjilo
troškove vrlo skupog liječenja uznapredovalog
stadija bolesti.
Ciljna populacija su žene 50-69 godina (oko 560.000
žena), test probira je mamografija svake druge godine, s obuhvatom od najmanje 70%. Uključene su
sve žene, osigurane i neosigurane. Idealno bi bilo
kada bi se to moglo započeti od 40. godine života
žena i provoditi godišnje. To se posebice odnosi na
žene s nasljednim rizikom za rak dojke i/ili ovarija,
odnosno žene koje su nositeljice BRCA1 gena. Do
50. godine života oboljet će već polovica tih žena (8).
Organizacija programa je povjerena zavodima za
javno zdravstvo. Svaki zavod je imenovao koordinatora za svoje područje. Organizaciju cijelog
postupka (pozivanje, utvrđivanje sumnjivih lezija,
dijagnosticiranje, terapija i praćenje) trebalo se precizno definirati i dogovoriti prije početka programa. Ni visoka razina profesionalnog umijeća, pa
niti komprehenzivno osigurana kvaliteta programa
probira ne može uspjeti bez neprestane političke
podrške. Mehanizmi svakog programa, uključujući
odgovarajuću kvalitetu, temelje se na odgovarajućim resursima, financiranju i nadzoru, što zahtijeva
političku dobru volju za implementaciju i održavanje. Doduše, rano otkrivanje raka dojke provodilo
se u Hrvatskoj i prije, ali oportunistički, uglavnom
bez populacijskog pristupa i nadziranja. Projekt
mobilne mamografije, koji je pokrenuo Hrvatsko
senološko društvo HLZ, trajalo je i prije probira na
nekim područjima već godinama. I nevladine udruge kao Europa Donna, Hrvatska liga protiv raka,
«Reach to Recovery», klubovi operiranih žena zbog
raka dojke intenzivno su lobirali i radili na promicanju programa prevencije i ranog otkrivanja raka
dojke, a mnoge su udruge prikupile značajna sredstva i nabavile opremu za ranu dijagnostiku. Neke
su županije u okviru projekata «Zdrava županija»
ili «Zdravi grad» prepoznale rak dojke kao jedan od
prioritetnih zdravstvenih problema pa su počele s
463
M. Strnad, S. Šogorić. Rano otkrivanje raka u Hrvatskoj
Acta Med Croatica, 64 (2010) 461-468
aktivnostima prevencije i ranog otkrivanja. Zavod
za javno zdravstvo Županije primorsko-goranske
proveo je i probni projekt probira ranog otkrivanja
raka dojke u Opatiji 2005. godine, a on je uvelike
pomogao u operacionalizaciji nacionalnog programa (16).
Nacionalni program je krenuo 2. 10. 2006. Pozivi se
šalju u omotnicama s unaprijed tiskanim adresama
te frankiranim, a koje svaki zavod za javno zdravstvo dobiva od Ministarstva zdravstva i socijalne
skrbi. U omotnici je poziv ženi s datumom, satom
i mjestom gdje se treba javiti na mamografiju. Taj
termin dogovara svaki zavod s mamografskim jedinicama na svom području koje su potpisale ugovor
s HZZZO o sudjelovanju. Uz poziv žena dobiva i
anketni list koji treba ispuniti, kupovnicu koju predaju prilikom pregleda, te edukativnu knjižicu o
dojci. Priložena je omotnica za radiologa u kojoj će
on ženi poslati nalaz i sliku za obiteljskog liječnika.
Žene koje imaju bilo kakva pitanja, žele odgoditi
pregled, već su bile tijekom godine na mamografskom pregledu, ili se već liječe od neke bolesti dojke
javljaju se na besplatni telefon zavoda. Nalaz mamografije ženi treba doći nakon tri tjedna, a da bi
se osigurala kvaliteta nalaza zahtijeva se dvostruko
neovisno čitanje snimaka. Žena potpisuje na pozivu
da je upoznata da se mamografijom ne mogu uvijek
prepoznati karcinomi dojke (15-20%) (17).
Nadziranje i evaluaciju programa rade timovi zavoda za javno zdravstvo županija u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, počevši od analize epidemiološke situacije prije početka programa.
Na razini države nadziranje i evaluaciju na temelju
izvještaja iz županijskih zavoda provodi Hrvatski
zavod za javno zdravstvo koji redovito izvještava
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Povjerenstvo Ministarstva razmatra situaciju i predlaže Ministru zdravstva potrebne mjere.
Za provođenje i praćenje Programa osiguran je odgovarajući softver i svi su zavodi povezani preko
servera Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Tijekom 2010. softver je unaprijeden on-line vezom
mamografskih jedinica i zavoda za javno zdravstvo, a uspostavljena je i baza podataka o svim dijagnosticiranim karcinomima u probiru.
Za potrebe praćenja i evaluacije predviđeno je periodično povezivanje baza podataka Nacionalnog
programa i baza podataka Registra za rak. To je
posebice važno za praćenje intervalnih karcinoma,
onih koji su dijagnosticirani kod žena koje su imale
negativni mamografski nalaz na probiru (18).
464
Rezultat
U prvom ciklusa pozvano je ukupno 720.981 žena,
a udio odazvanih je 58,5%, iako ima županija koje
imaju preko zacrtanih 70% (Međimurska 81,3%,
Bjelovarsko-bilogorska 78,49 i Požeško-slavonska
županija 74,65%). Udio sumnjivih nalaza (BIRADS
4 i 5) iznosio je 1,04%, a otkriveno je preko 1.500
karcinoma.
U drugom krugu, koji je počeo 2009. godine, do
početka studenog 2010. godine pozvano je 418.114
žena u godištima 1940.-1958., a odaziv je do sada
bio 46,1%, broj sumnjivih nalaza (nalazi prema BIRADs-u 4 i 5) 0,81%, iako to nisu konačni podaci
(19).
Rasprava i zaključak
Početni rezultati Programa su zadovoljavajući,
ugrađena su mnoga poboljšanja koristeći iskustva
iz prvog kruga pozivanja žena, ali uspješnost će
se moći ocijeniti tek dužim praćenjem Programa.
Osim utjecaja na morbiditet i mortalitet Program će
poboljšati dijagnostiku i liječenje karcinoma dojke
te uvelike smanjiti razlike između pojedinih županija u kvaliteti zaštite od bolesti dojke. Poboljšat će
se i izobrazba kadrova, proširiti-ubrzati akreditacija/dobivanje certifikata jedinica za probir i dijagnostiku i utvrđivanje kvalitete i evaluacije samih postupaka. Treba osigurati brzu dijagnostičku obradu
žena sa sumnjivim nalazom kako bi se smanjilo
nepotrebno odgađanje terapije za bolesne, odnosno
osigurao brzi nalaz za žene koje imaju normalan
nalaz ili benignu bolest. Budućnost će stoga tražiti vrlo blisku povezanost sa specijaliziranim centrima za bolesti dojke (breast units) (20,21). Drugi
prisutni problemi: nedovoljna medijska kampanja,
nedovoljna financijska podrška, nedostatni kadrovi
u nekim dijelovima programa, niska zdravstvena
prosvjećenost na nekim područjima, dosta netočnih adresa, udaljenost od dijagnostičkih jedinica u
nekim slučajevima nedovoljno riješeno pitanje prikupljanja podataka i praćenja nekih indikatora neophodnih za evaluaciju programa.
RANO OTKRIVANJA
RAKA DEBELOG CRIJEVA
Rak debelog crijeva je treći najčešći rak u svijetu u
muškaraca i u žena (11). U većini razvijenih zemalja svijeta i gradovima zemalja u razvoju prisutan
je porast raka debelog crijeva. Ipak neke zemlje,
primjerice SAD i Kanada, bilježe pad i to zbog pro-
M. Strnad, S. Šogorić. Rano otkrivanje raka u Hrvatskoj
Acta Med Croatica, 64 (2010) 461-468
mjena u prehrani i stilu življenja, te široke primjene
mjera za rano otkrivanje i odstranjenje premalignih
lezija, te poboljšanje načina liječenja i rehabilitacije. Prirodni tijek te bolesti čini ga idealnim za rano
otkrivanje. Rak debelog crijeva otkriven u ranom
stadiju bolesti omogućuje 5-godišnje preživljavanje
u 97% bolesnika.
PROGRAM RANOG OTKRIVANJA RAKA
DEBELOG CRIJEVA U HRVATSKOJ
Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske pokrenulo je u listopadu 2007. godine Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva (25).
Glavni ciljevi:
U Hrvatskoj je rak debelog crijeva drugo najčešće
sijelo raka muškaraca (iza raka pluća) i u žena (iza
raka dojke) te u ukupnoj incidenciji raka sudjeluje
sa 15% u muškaraca i sa 13% u žena. I incidencija i
mortalitet od raka debelog crijeva u stalnom su porastu, iako mortalitet raste sporije nego incidencija.
Broj novih slučajeva raka debelog crijeva porastao
je od 1988. do 2007. godine sa 1.452 na 2.835, dok
je broj umrlih od raka debelog crijeva porastao od
1988. godine sa 1017 na 1.738 u 2007. godini. Istodobno stopa incidencije raka u Republici Hrvatskoj
na 100.000 stanovnika u razdoblju od 1988. do 200’7.
godine porasla je sa 31,1 na 75,8, a mortalitet sa 22,1
na 39,2. Relativna stopa 5-godišnjeg preživljavanja
u razdoblju od 1994. do 1998. godine zabilježena je
za rak debelog crijeva u 49% za muškarce i 50% za
žene, što je odraz niskog postotka karcinoma debelog crijeva otkrivenih u lokaliziranom stadiju (22).
Prisutno je i naglo povećanje bolesnika u dobi iznad
60 godina. U najstarijim dobnim skupinama to je
najčešće sijelo karcinoma (12).
Vijeće Europe preporučilo je 2003. godine test fekalnog okultnog krvarenja (FOBT) za probir na kolorektalni karcinom za muškarce i žene u dobi 50-74
godina. Naime, korištenje tog testa u nekoliko je
randomiziranih pokusa dovelo do smanjenja mortaliteta od raka debelog crijeva od 15% do 18%, čak
i više ako se radi svake godine. Također je došlo do
pada incidencije od 20% kod primjene testa jedanput na godinu i od 17% kod primjene svake druge
godine (7,23).
U metode ranog otkrivanja ubrajaju se digitorektalni pregled, testovi okultnog fekalnog krvarenja
(FOBT), proktosigmoidoskopija, kolonoskopija i
irigografija s dvostrukim kontrastom. U širem kontekstu tu se ubraja i genetsko testiranje u slučaju
pozitivne obiteljske anamneze kojima se određuju
članovi obitelji s naslijeđenim visokim rizikom.
Prednost imaju testovi na okultno krvarenje zbog
jednostavnosti, brzine provedbe, mogućnosti široke primjene i ekonomičnosti.Osobe u kojih je test
pozitivan potrebno je detaljno obraditi uključujući
i kolonoskopski ili proktosigmoidoskopski i irigografski pregled (24) .
•
smanjenje prevalencije rizičnih čimbenika u
populaciji,
•
obuhvat rizičnih skupina ranim otkrivanjem
raka od 75% do 2015. godine,
•
smanjenje smrtnosti od raka debelog crijeva za
15% pet godina nakon provedbe programa,
•
povećanje broja otkrivenih karcinoma u
ranom stadiju te tako poboljšati mogućnost
izlječenja, kvalitetu života i
•
poboljšanje 5-godišnjeg preživljenja.
Dodatni ciljevi su poboljšanje dijagnostičkih i terapijskih postupaka i standardizacija protokola pristupa bolesnicima s rakom debelog crijeva u skladu
s mogućnostima našeg zdravstva. Obradom podataka o rizičnim čimbenicima i socijalnim odrednicama dobit će se mogućnosti epidemioloških istraživanja u našim županijama (8).
Ciljna skupina koja se obuhvaća programom su
muškarci i žene prosječnog rizika u dobi od 50 do
74 godina (oko 1,2 milijuna osoba), svake druge godine s obuhvatom od najmanje 60% (8).
Kao metoda probira (screening) primjenjuje se testiranje okultnog fekalnog krvarenja (FOBT), a kod
pozitivnih ispitanika kolonoskopski pregled radi
utvrđivanja uzroka okultnog krvarenja te polipektomija. Kolonoskopija kao metoda ima visoku osjetljivost (iznad 95%).
Očekivalo se 2-3% pozitivnih ispitanika na okultno
fekalno krvarenje, a tijekom kolonoskopije 10-15%
FOBT pozitivnih i rak debelog crijeva, a u oko 3040% pregledanih polipi (adenomi).
Pozivi za probir raka debelog crijeva šalju se na
kućne adrese temeljem ažuriranih popisa iz HZZO-a i MUP-a. Uz pozivno pismo osobe dobivaju
tri testa (koji se uzimaju tri dana uzastopce) i upute
o provedbi testa, kupovnicu za plaćanje testa, odgovarajući anketni upitnik o rizičnim čimbenicima
i edukativnu brošuru o ranom otkrivanju raka debelog crijeva, te omotnicu s plaćenim odgovorom.
Nakon provedbe testiranja, test-kartone i ispunjeni
anketni upitnik potrebno je vratiti u što je moguće
465
M. Strnad, S. Šogorić. Rano otkrivanje raka u Hrvatskoj
Acta Med Croatica, 64 (2010) 461-468
kraćem roku u laboratorije županijskih zavoda za
javno zdravstvo. U programu sudjeluju specijalisti
gastroenterolozi i kirurzi educirani za kolonoskopske preglede te timovi (koordinatori liječnici i ostali) zavoda za javno zdravstvo. Osobe s pozitivnim
nalazom na okultnu krv u stolici upućuju se na
kolonoskopiju i dalju obradu u dogovoru s jedinicom za kolonoskopiju, a obaviještavaju se i njihovi
obiteljski liječnici. Podatke o rezultatima testiranja
te anketne listove, kao i odgovarajuće dijagnostičke
nalaze, prikupljaju i analiziraju zavodi za javno
zdravstvo županije/Grada Zagreba, a koordinaciju
i evaluaciju programa provodi Hrvatski zavod za
javno zdravstvo (26).
Koordinatori aktivnosti su županijski zavodi za
javno zdravstvo, a na razini države praćenje i vrednovanje na temelju izvješća iz županijskih zavoda
obavlja Hrvatski zavod za javno zdravstvo koji redovito izvještava Ministarstvo zdravstva i socijalne
skrbi.
Rezultati
Kao dio Nacionalnog programa prevencije i ranog otkrivanja raka u Hrvatskoj, program ranog
otkrivanja raka debelog crijeva počeo je 1. prosinca 2007., ali u najvećem broju županija početkom
2008. godine.
Do početka studenog 2010. godine poslano je ukupno 808.913 test-kartona. Vraćeno ih je samo 19,9%.
Pozitivnih testova je 7,7%. Na kolonoskopiji je bilo
77,5% patoloških nalaza: 388 karcinoma (5,99%),
2.492 polipa (38,46%), ali i 1.641 nalaza hemoroida
i 998 divertikula (27).
Rasprava
Dosadašnji odaziv na probir raka debelog crijeva u Hrvatskoj je vrlo slab, pa treba razmišljati o
modifikacijama u organizaciji programa. Najznačajniji sada prisutni problemi u provođenju Nacionalnog programa su ovi: netočne adrese, neriješena softverska rješenja baze podataka, čekanje na
kolonoskopiju, nedovoljno kolonoskopa i kolonoskopičara, nedovoljna priprema osoba došlih na
kolonoskopiju, nedovoljno kadrova u zavodima za
javno zdravstvo,. neodgovarajuća suradnja s obiteljskim liječnicima, nedovoljno financiranje programa, nedovoljna medijska kampanja, nedovoljno
poznavanje čimbenika rizika i važnosti ranog otkrivanja raka u stanovništvu ali i nedovoljno jasne
upute za sve stanovništvo. Stoga neće biti moguće
provesti probir kod planiranih osoba u dobi 50-74
godine u dvije, nego vjerojatno u 4 godine provođenja (28-30).
466
ZAKLJUČAK
Javnozdravstvena djelatnost u nacionalnim programima ranog otkrivanja raka u Hrvatskoj koristi
maksimalno sve svoje resurse: promotivne, socijalno-medicinske, epidemiološke, laboratorijske i informatičke. Pripremne aktivnosti za program, organizacija i koordinacija programa, kontakti i suradnja
s obiteljskim liječnicima, specijalističkim jedinicama,
medijima, regionalnom i lokalnom samoupravom,
partnerstvo s nevladinim udrugama, nadziranje i
evaluacija te kontrola kvalitete zahtijevaju ogroman
napor i mnogo vremena uz neprestanu edukaciju
svih onih koji u programu sudjeluju (31-34).
LITERATURA
1. WHO. National Cancer Control Programme – Policies and managerial guidelines, 2nd ed. Geneva: WHO,
2002.
2. WHA 58.22 Cancer prevention and control, 2005.
3. World Health Organization. Cancer Control.
Knowledge into Action. WHO Guide for Effective Programmes. Geneva: WHO, 2006.
4. Boyle P, Autier P, Bartelink H i sur. European
Code Against Cancer and Scientific Justification: third
version (2003). Ann Oncol 2003;14:973-1005.
5. Stamenić V, Strnad M. Nacionalni program kontrole raka. Hrvatski časopis za javno zdravstvo 2008;4(16).
Dostupno na URL adresi: www.hcjz.hr. Datum pristupa
informaciji: 10. studeni 2010.
6. Coleman MP, Alexe D-M, Albreht T, McKee M,
ur. Responding to the challenge of cancer in Europe. European Observatory. Ljubljana: Institute of Public Health
of the Republic of Slovenia, 2008.
7. The Council of the European Union, Council Recommendation of 2 December 2003 on cancer screening
(2003/878/EC), Dostupno na URL adresi: http://www.
europarl.europa.eu Datum pristupa informaciji: 10. studeni 2010.
8. Šamija M, Strnad M, Ebling Z, Kovačić L, Znaor
A. Prijedlog nacionalnog programa prevencije i ranog
otkrivanja raka u Hrvatskoj, Hrvatsko onkološko društvo,
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatski zavod
za javno zdravstvo i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Zagreb, veljača 2006.
9. Šamija M, Strnad M, Ebling Z, ur. Kako spriječiti
i rano otkriti rak? Zagreb: Hrvatsko onkološko društvo
HLZ, Medicinska naklada, 2007.
10. Nacionalna strategija razvitka zdravstva 2006-2011.
Narodne novine, br. 72/2006).
M. Strnad, S. Šogorić. Rano otkrivanje raka u Hrvatskoj
Acta Med Croatica, 64 (2010) 461-468
11. Ferlay J, Shin HR, Bray F, Forman D, Mathers C,
Parkin DM. GLOBOCAN 2008: Cancer Incidence, Mortality Worldwide: IARC CancerBase No. 10 [Internet]. Lyon,
France: IARC; 2010. Jul 2010] Dostupno na URL adresi:
http://globocon.iarc.fr. Datum pristupa informaciji: 10.
studeni 2010.
12. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Registar za
rak. Incidencija raka u Hrvatskoj. Bilteni 12 – 31, Zagreb,
1992. – 2008.
13. European Commission. European guidelines for
quality assurance in breast cancer screening and diagnosis (Fourth Edition). Luxembourg: European communities, 2006.
14. Clark C. Quality Control of Mammography for
Breast Cancer Screening. Clinical Practice Guidelines.
Cancer Control: J Moffit Cancer Center 2008; 15 (Suppplement) 2008.
15. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, 2006. Dostupno na URL adresi: www.mzss.hr. Datum pristupa informaciji: 05. studeni 2010.
24. Faivre J, Dancourt V, Lejeune C i sur. Reduction in
colorectal cancer mortality by fecal occult blood screening in a French controlled study. Gastroenterology 2004;
126: 1674–80.
25. Republika Hrvatska. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Nacionalni program ranog otkrivanja raka
debelog crijeva, Zagreb, 2007.
26. Strnad M. Početak Nacionalnog programa ranog
otkrivanja raka debelog crijeva. Hrvatski časopis za javno
zdravstvo 2009; 5(17). Dostupno na URL adresi: www.
hcjz.hr). Datum pristupa informaciji: 11. studeni 2010.
27. Dokumentacija Programa za rano otkrivanje raka
debelog crijeva. Hrvatski zavod za javno zdravstvo (Antoljak N). Zagreb, studeni 2010.
28. Antoljak N. Nacionalni program ranog otkrivanja
raka debelog crijeva u Hrvatskoj - per aspera ad astra. Hrvatski časopis za javno zdravstvo 2008;4(16). Dostupno
na URL adresi: www.hčjz.hr. Datum pristupa informaciji:
10. studeni 2010.
16. Strnad M. Početak Nacionalnog programa ranog
otkrivanja raka dojke. Hrvatski časopis za javno zdravstvo 2006:2 (8). Dostupno na URL adresi: www.hcjz.hr.
Datum pristupa informaciji: 07. studeni 2010.
29. Strnad M, Ebling Z, Šamija M, Majnarić Lj, Gmajnić
R, Ebling B. Early results on implementation of the national program for screening of breast and colorectal cancer in Croatia. UICC World Cancer Congres “Towards
true cancer control” Geneva, 2008. Abstract book: A 085.
17. Strnad M. Organizacija mamografskog probira. U:
Janković S, ur. Mamografski probir raka dojke: Organizacija, rani rezultati i kontrola kvalitete. Poslijediplomski
tečaj I. kategorije stalnog medicinskog usavršavanja. Medicinski fakultet Sveučilista u Splitu, 2008, 19-28.
30. Strnad M, Ebling Z, Šamija i sur. Launching of the
national program of the prevention and early detection
of colorectal cancer in Croatia and the Osijek-Baranya
County. 10th World Congress on Gastrointestinal Cancer.
Barcelona, 2008. Ann Oncol 2008; 19(Suppl 6): vi81-P 216.
18. Strnad M, Znaor A. The role of cancer registry in
breast cancer screening programme in Croatia. U: Programme and book of abstracts: 29th Annual meeting of
the International Association Cancer Registries. Ljubljana: Institute of Oncology, International Association of
Cancer Registries, 2007, 231.
31. Ebling Z, Strnad M, Šamija M, Markovic I,
Gmajnić R Ebling B. Croatian National colorectal cancer
early detection program. WONCA Europe 2008. Istambul conference:»Overcoming the Distance».Family doctor
bringing the art of medicine to the patient. Abstract book,
77-78.
19. Dokumentacija Programa za rano otkrivanje raka
dojke. (Znaor A.), studeni 2010.
20. Strnad M, Ivanda T, Ljubičić N. Provođenje nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke. Hrvatski časopis za javno zdravstvo 2008;13: (raspoloživo na
www.hcjz.hr).
32. Strnad M, Ebling Z, Samija M, Gmajnic R. Efforts
in National screening program have to be focused on the
primary health care. 16th WONCA Europe Conference,
Malaga, - Spain, 6-9 October 2010. Abstracts. Poster ID
756.
22. Strnad M, Znaor A. Preživljenje oboljelih od raka
u Hrvatskoj 1988-1998. Registar za rak Hrvatske. Zagreb:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Zagreb, 2006.
33. Strnad M, Santo T, Samija M, Samardzic S, Pribic
S, Ebling B. Two years of implementation of the National Program of early detection of colorectal cancer in the
Osijek-Baranja county, Croatia. 16th WONCA Europe
Conference, Malaga, – Spain, 6-9 October 2010. Abstracts.
Poster ID 767.
23. National Health Service (NHS). NHS Bowel Cancer Screening Programme. 2009. Cited 18 Nov 2009. Dostupno na URL adresi: URL:http://www.cancerscreening.nhs.uk/bowel/. Datum pristupa informaciji: 10.
studeni 2010.
34. Strnad M. Kako osigurati i mjeriti kvalitetu Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke u RH.
2. hrvatski kongres preventivne medicine i unapređenja
zdravlja s medunarodnim sudjelovanjem. Zagreb, 13-16.
listopada 2010. Knjiga sažetaka:184-5.
21. IARC Handbooks of Cancer Prevention: Breast
Cancer Screening, Vol 7. Lyon: IARC Press, 2002..
467
M. Strnad, S. Šogorić. Rano otkrivanje raka u Hrvatskoj
Acta Med Croatica, 64 (2010) 461-468
SUMMARY
NATIONAL PROGRAM OF EARLY DETECTION OF CANCER IN CROATIA
M. STRNAD and S. ŠOGORIĆ
University of Zagreb, School of Medicine, Andrija Štampar School of Public Health, Zagreb, Croatia
Introduction: A well organized and conducted program of cancer screening at the population level should be scientifically based,
cost-effective at long term, and designed on the good practice examples. Appropriate diagnosis and treatment should be warranted by high rate of target population inclusion, while appropriate diagnosis and treatment should be warranted for those with
positive findings.
Aim: The aim is to present implementation of the national programs of early detection of breast and colon cancer in Croatia.
Results: In the first cycle screening for breast cancer (since the end of 2006), a total of 720,981 women were invited for mammography, of which 58.5% presented for screening, with more than 1500 cases of breast cancer detected. A total of 808,913 tests
were distributed for colon cancer screening from the end of 2007 to the beginning of 2010, of which only 19.9% were returned,
7.7% of these positive. Colonoscopy yielded 77.5% of pathologic findings, including 388 (5.99%) carcinomas, 2492 (38.46%) polyps, 1641 hemorrhoids and 998 diverticula.
Conclusion: In Croatia, the public health service has made maximal use of all its resources in the national programs of early cancer detection. Great efforts and time, along with continuous education of all those involved in the program, have been invested in
preparatory activities, organization and coordination of the program, contacts and collaboration with family physicians, specialist
units, mass media, regional and local authorities, partnership with non-governmental societies, monitoring, evaluation and quality
control.
Key words: national screening, Croatia, breast cancer, colorectal cancer
468
Acta Med Croatica, 64 (2010) 469-475
Osvrt
RANO OTKRIVANJE RAKA VRATA MATERNICE U ŽENA
PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE U 2009. GODINI PRIKAZ PROGRAMA
HELENA GLIBOTIĆ KRESINA¹, SUZANA JANKOVIĆ1,2, SANDRO KRESINA¹,
SVJETLANA GAŠPAROVIĆ BABIĆ1, HENRIETTA BENČEVIĆ STRIEHL1,2 i NEVENKA VLAH¹
1
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije i 2Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci,
Rijeka, Hrvatska
Rak vrata maternice je drugi najčešći uzrok smrtnosti žena oboljelih od raka u svijetu. U radu su prikazani metodologija i rezultati
Programa „Rano otkrivanje raka vrata maternice kod žena Primorsko-goranske županije“ (PGŽ). U Program za 2009. godinu
dobrovoljno se prijavilo šest liječnika ginekologa PGŽ. Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ osigurao im je svu potrebnu
logistiku. Ginekolozi pozivaju žene u dobi od 20 do 64 godina, koje godinu ili više dana nisu napravile Papa-test, na Papa- testiranje. U svrhu edukacije žena o spolnom zdravlju NZZJZ je kreirao edukativne brošure «Spolno zdravlje žene - u znanju je moć».
Žene koje se odazovu pozivu ispunjavaju anketni upitnik posebno izrađen za potrebe ovog Programa. U 2009. godini na pregled
je pozvano 6.000 žena, a odazvalo ih se 2.514 (41,9%) pozvanih. Citološkom analizom Papa-testova po Bethesda klasifikaciji
dobiveno je ukupno 94,5% negativnih nalaza; 5,1% nalaza bilo je abnormalno. Prema ocjeni primjerenosti, 99,6% uzetih Papa
obrisaka bilo je zadovoljavajuće kvalitete, dok zbog loše kvalitete 0,4% uzoraka nije bilo moguće citološki analizirati. Analiza dva
pitanja anketnog upitnika pokazuje da se kod izabranog liječnika ginekologa 2009. god. kontroliralo 90,7% žena. Jednom godišnje ginekološki se kontrolira 66,7% žena. Autori zaključuju da uzimajući u obzir činjenicu da ovaj karcinom spada u preventibilne
novotvorine, jer je dijagnostički lako dostupan i u preinvazivnom stadiju sasvim izlječiv, jasno se vidi potreba za strategijom
prevencije i promotivno edukacijskim aktivnostima.
Ključne riječi: karcinom vrata maternice, Papa-test, prevencija
Adresa za dopisivanje:
Helena Glibotić Kresina, dr. med.
Nastavni zavod za javno zdravstvo
Primorsko-goranske županije,
Krešimirova 52a
51000 Rijeka, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
UVOD
Po učestalosti tumora u ženskoj populaciji, rak vrata maternice nalazi se na drugom mjestu te je drugi najčešći uzrok smrtnosti žena oboljelih od raka
svugdje u svijetu. Pojavnost raka vrata maternice u
zemljama Europske Unije je 5 do 10 na 100.000, a
u istočnoeuropskim zemljama 20 ili više na 100.000
žena (1). U mnogim od tih zemalja, kao vodeći
uzrok smrti od raka u žena nadmašuje rak dojke (2).
Najčešće se javlja u dobi u kojoj su žene radno i ekonomski aktivne, u kojoj igraju ključnu ulogu u skrbi
za obitelj te najviše mogu dati na poslovnom planu.
Rak vrata maternice je ozbiljan javnozdravstveni
problem. Gubitak za društvo, obolijevanjem žena
od te vrste neoplazme, ne bi se trebalo promatrati
samo s financijskog aspekta, već i u smislu utjecaja
na kvalitetu života pojedinca i njemu bliskih osoba.
Procjenjuje se da će, bez značajnog poboljšanja prevencije raka vrata maternice, do 2050. godine, svake
godine biti više od milijun novih slučajeva te neoplazme (3).
U borbi protiv tog malignoma i njegovih predstadija razlikuju se primarna i sekundarna prevencija.
Primarna prevencija, odnosno borba protiv uzroka
bolesti, provodi se kontinuiranim zdravstvenim
prosvjećivanjem; sekundarnom prevencijom otkriva se bolest što ranije. Mnoge svjetske studije (npr.
u Švedskoj, Irskoj, Velikoj Britaniji, SAD) pokazuju
da je provođenjem programa probira primijećeno
veliko smanjenje smrtnosti, što ukazuje na njegovu
učinkovitost (4). Svaka metoda koja se koristi kao
metoda probira mora zadovoljiti kriterije prema
469
H. Glibotić Kresina, S. Janković, S. Kresina, S. Gašparović Babić, H. Benčević Striehl, N. Vlah. Rano otkrivanje raka
vrata maternice u žena Primorsko-goranske županije u 2009. godini – prikaz programa
Acta Med Croatica, 64 (2010) 469-475
Kocharne i Hollandu: jednostavnost, prihvatljivost,
reproducibilnost pouzdanost, osjetljivost, specifičnost, a cijena treba biti u korelaciji s dobrobiti pretrage.
Razvojem eksofolijativne citologije, koju je u području ginekologije ustoličio G. Papanicolau, dobivena je kvalitetna metoda probira za rak vrata
maternice i njegovo rano otkrivanje. Citologija je
ispunila sve tražene kriterije te smanjila morbiditet
i mortalitet od raka vrata maternice (5). U oko 90%
slučajeva rak vrata maternice nastaje preko predstadija (preinvazivnih lezija) koje se javljaju 10-15
godina ranije, a dijagnosticiraju se citološkim probirom, Papanicolauovim testom (6).
Epidemiološka situacija u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je 2007. godine cervikalni karcinom bio
na 8. mjestu najčešćih sijela raka u žena. Tri najčešća
sijela raka jesu: dojka (27%), kolon (7%) i rak tijela
maternice (6%). U Hrvatskoj, rak vrata maternice
obuhvaća 4% svih novootkrivenih malignih bolesti
u žena. Stopa incidencije je 16,8 (7).
Najveći broj hospitaliziranih žena od raka vrata maternice je u dobnoj skupini od 40 do 49 godina. Najmanji je broj žena bio hospitaliziran na početku provedbe Programa (2006. godine), dok je najveći broj
bolnički liječenih žena bio 2008. godine (tablica 1).
Specifični pomor od raka vrata maternice u 2009.
godini u Primorsko-goranskoj županiji iznosio je
4,7% na 100 000 žena starijih od 19 godina. Najveći
broj umrlih žena je u dobnoj skupini od 70 i više
godina (tablica 2).
Od raka vrata maternice najmanje žena umrlo je
2007., a najviše 2003. godine. Iz tablice 2. je vidljivo da je smrtnost od tog karcinoma manja u vremenu provedbe Programa probira (od 2006. god.)
u odnosu na vrijeme dok se još Program nije počeo
provoditi. Smrtnost žena Primorsko-goranske županije bila je gotovo dvostruko veća od europskog
prosjeka na početku promatranja da bi kasnije bilježila pad.
Tablica 1.
Bolnički pobol od raka vrata maternice po dobnim skupinama (apsolutni brojevi)
Dobne skupine
Godina
19-29
30-39
40-49
50-59
60-69
70 i više
Ukupno
2001.
2
13
9
7
9
8
48
2002.
1
8
14
8
11
3
45
2003.
2
15
14
6
10
2
49
2004.
2
6
22
7
7
7
51
2005.
1
8
9
19
6
11
54
2006.
0
0
3
1
0
8
12
2007.
5
7
10
17
8
12
59
2008.
5
18
14
17
20
9
83
2009.
2
13
6
9
10
12
52
Karcinom vrata maternice u
Primorsko-goranskoj županiji
CILJ
U Primorsko-goranskoj županiji rak vrata maternice ne spada među prvih petnaest sijela raka. Stopa
incidencije u 2008. godini u Primorsko-goranskoj
županiji iznosi 9,81. U 2009. godini, u Primorskogoranskoj županiji od karcinoma vrata maternice
hospitalizirane su 52 žene (2,0%) u odnosu na sve
žene hospitalizirane od malignoma (tablica 1).
Cilj je rada prikazati metodologiju i rezultate Županijskog programa “Rano otkrivanje raka vrata
maternice kod žena Primorsko-goranske županije”
u 2009. godini.
470
METODA
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije sustavno od 2006. godine provodi
H. Glibotić Kresina, S. Janković, S. Kresina, S. Gašparović Babić, H. Benčević Striehl, N. Vlah. Rano otkrivanje raka
vrata maternice u žena Primorsko-goranske županije u 2009. godini – prikaz programa
Acta Med Croatica, 64 (2010) 469-475
Tablica 2.
Žene umrle od raka vrata maternice u Primorsko-goranskoj županiji po dobnim skupinama
Dobne skupine
Godina
19-29
30-39
40-49
Ukupno
50-59
60-69
70 i više
N
%
10,6
5
3,9
4
20,1
8
6,3
5,0
5
25,1
10
7,8
5
25,4
1
5,0
6
4,7
9,7
1
5,0
2
10,6
7
5,5
3
14,5
2
10,1
2
10,6
7
5,5
-
-
-
-
-
1
5,0
1
0,7
-
1
4,8
1
5,0
4
20,1
6
4,7
3,9
0
-
1
5,0
3
15,1
6
4,7
N
%
N
%
N
%
N
%
N
%
N
%
2001.
-
-
-
-
2
7,8
-
-
1
5,0
2
2002.
-
-
1
4,7
1
3,9
1
4,8
1
5,0
2003.
-
-
-
-
2
7,8
2
9,7
1
2004.
-
-
-
-
-
-
-
-
2005.
-
-
1
4,7
1
-
2
2006.
-
-
-
-
-
-
2007.
-
-
-
-
-
2008.
-
-
-
-
2009.
0
-
1
4,7
1
skrining Program ranog otkrivanja raka vrata maternice u žena Primorsko-goranske županije u dobnoj skupini od 20. do 64. godine. Program probira
raka vrata maternice započeo je 2006. godina kao
probni projekt u dvije ordinacije za zaštitu žena,
s obuhvatom od približno 2.000 žena, nakon čega
se nastavlja provoditi kao Županijski program. U
2009. godini proveden je u šest ginekoloških ordinacija za zaštitu žena s obuhvatom od 6.000 žena.
Prije početka same odrade Programa, Nastavni
zavod za javno zdravstvo ginekolozima uključenima u Program osigurava svu potrebnu logistiku
(četkice za uzimanje Papa-testova Cytobrush tehnikom, adresirane omotnice, pozivna pisma i anketne
upitnike za pacijentice). Metodom slučajnog odabira, koja je izabrana zbog ograničenih financijskih
sredstva te malog interesa ginekologa, od svakog se
uključenog ginekologa izdvojilo po 1.000 žena dobne skupine od 20 do 64 godine. Liječnici ginekolozi
pozivali su žene da u određeno vrijeme dođu u ordinaciju na pregled. Obrisci su poslani u Citološki
laboratorij KBC-a Rijeka.
Za potrebe ovog Programa NZZJZ je kreirao anketne upitnike koji sadrže 13 pitanja, a koje ispunjavaju
pozvane žene. Ispunjene anketne upitnike pacijentice daju svojim ginekolozima, koji ih onda šalju u
Nastavni zavod za javno zdravstvo gdje se oni statistički obrađuju i evaluiraju. Podaci anketnog upitnika povezuju se s očitanim nalazom.
U svrhu edukacije žena o spolnom zdravlju i poboljšanja odaziva, NZZJZ je kreirao i distribuirao
10.000 edukativnih brošura «Spolno zdravlje žene u znanju je moć» u ginekološke ordinacije, srednje
škole, ljekarne i tiskovne medije. Cijeli Program prati
i medijska kampanja s ciljem obavješćivanja žena o
njegovom provođenju.
REZULTATI
Županijski program “Rano otkrivanje raka vrata
maternice kod žena Primorsko-goranske županije“
proveden je u šest ginekoloških ordinacija za zaštitu žena s područja Rijeke, Delnica, Malog Lošinja
i Raba. Pozvano je 6.000 žena, izabranih slučajnim
odabirom. Uz poziv, žene su dobile i anketni upitnik. U 2009. godini u programu “Rano otkrivanje
raka vrata maternice kod žena Primorsko-goranske
županije” odazvalo se 2.514 (41,9%) pozvanih žena
i prikupljen je isti broj anketnih upitnika. Papa-test
je, od odazvanih žena, učinilo 2.205, a razlika od 309
žena odnosi se na one koje su Papa-test napravile
unutar godine dana, ali su se svejedno odazvale sudjelovanjem u Programu.
Rezultati citološke analize Papa obrisaka
Podaci citoloških nalaza, prikazani u tablici 3., odnose se na 2.205 žena koje su u Programu napravile
Papa test.
Citološkom analizom Papa-testova po klasifikaciji Bethesda dobiveno je ukupno 94,5% negativnih
nalaza; 5,1% nalaza bilo je abnormalno. Najčešća
potkategorija abnormalnih nalaza je potkategorija
ASCUS (atipične skvamozne stanice neodređenog
značenja - granični citološki nalaz). Prema ocjeni
471
H. Glibotić Kresina, S. Janković, S. Kresina, S. Gašparović Babić, H. Benčević Striehl, N. Vlah. Rano otkrivanje raka
vrata maternice u žena Primorsko-goranske županije u 2009. godini – prikaz programa
Acta Med Croatica, 64 (2010) 469-475
Rezultati obrade pitanja anketnog upitnika
Tablica 3.
Nalazi Papa-testova strukturirani prema kategorijama
prema klasifikaciji Bethesda za sve analizirane
Papa-testove ukupno
Citološki nalazi Papa-testova
%
Nije analiziran
0,4
Negativan
94,5
Abnormalan – ukupno
5,1
Potkategorije abnormalnih
nalaza
ASCUS
3,2
ASC-H
0,3
AGC
0,2
LSIL
0,8
HSIL
0,6
Rezultati za 2009. godinu
Carcinoma
0,0
Jedna godina
66,7
100,0
Dvije godine
15,4
Tri i više godina
17,9
Ukupno
100,0
Ukupno
primjerenosti, 99,6% uzetih Papa-obrisaka bilo je
zadovoljavajuće kvalitete, dok 0,4% uzoraka zbog
loše kvalitete nije bilo moguće citološki analizirati.
Razlozi loše kvalitete uzetih Papa obrisaka prikazani su u tablici 4.
Tablica 4.
Primjerenost uzoraka Papa-testova prema kategorijama
klasifikacije po Bethesdi
Papa-testovi
%
Primjerenost uzorka za citološku analizu
Primjereni bez napomene
96,0
Primjereni + napomena
3,6
Potkategorije
primjerenih
uzoraka uz
napomenu
Slabo fiksiran
0,2
Oskudan
0,2
Nema endocervikalnih stanica
1,7
Prekriven leukocitima
0,8
Prekriven krvlju
0,1
Razvučen u više razina
0,4
Nema endocervikalnih stanica +
oskudan
0,1
Neprimjereni – nije očitan nalaz
Potkategorije
neprimjerenih
uzoraka
Žene koje su se odazvale pozivu ispunile su anketni upitnik, posebno izrađen za potrebe ovog Programa. Upitnik sadrži 13 pitanja koja se odnose
na spolno zdravlje i korištenje zdravstvene zaštite
žena. Posebno zanimljiva, za potrebe ovog rada,
pokazala se analiza dva pitanja anketnog upitnika:
kamo odlazite na ginekološke preglede i kada ste
zadnji put bili na ginekološkom pregledu, čiji su rezultati prikazani u tablici 5.
Tablica 5.
Vrijeme proteklo od obavljanja posljednjeg ginekološkog
pregleda
Dvije trećine žena redovito ide na ginekološki pregled, ali gotovo petina odazvanih na pregledu nije
bila više od tri godine.
Odgovorima na ovo pitanje željeli smo dobiti uvid
koliko žena odlazi na preglede kod izabranog ginekologa primarne zdravstvene zaštite. Krenuli smo
s pretpostavkom da zbog prekapacitiranosti ginekologa koja uzrokuje dugo čekanje, pacijentice u
većem broju odlaze na preglede kod ginekologa u
privatnoj praksi. Međutim, rezultati su pokazali da
najveći broj žena koje su sudjelovale u ovom Programu na ginekološke preglede odlazi kod svog
izabranog ginekologa primarne zdravstvene zaštite
(90,7% žena) (tablica 6).
Tablica 6.
Mjesto obavljanja posljednjeg ginekološkog pregleda
Rezultati za 2009. godinu
%
Izabrani ginekolog u PZZ
90,7
Ginekolog u bolnici
7,1
Ginekolog u privatnoj praksi
1,4
Ne kontrolira se ginekološki
0,3
Bez odgovora
0,5
0,4
Prekriven leukocitima i eritrocitima
0,1
Oskudan
0,1
Razbijeno stakalce
0,1
Nije primljeno stakalce
0,1
Netočna oznaka
0,2
Ukupno
Ukupno
472
%
100,0
100,0
H. Glibotić Kresina, S. Janković, S. Kresina, S. Gašparović Babić, H. Benčević Striehl, N. Vlah. Rano otkrivanje raka
vrata maternice u žena Primorsko-goranske županije u 2009. godini – prikaz programa
Acta Med Croatica, 64 (2010) 469-475
RASPRAVA
Komisija «Europe against cancer», utemeljena 1986.
godine, izradila je preporuke za nacionalni probir,
među kojima je određena optimalna dob ciljne populacije od 25 do 65 godina, vremenski razmak između dva Papa- testa bio je 3 do 5 godina, određena
je jedinstvena nomenklatura i klasifikacija citoloških nalaza, ukazano je na stalnu potrebu kontrole
uzoraka citološke analize (5).
U Hrvatskoj, usprkos višekratnih rasprava i publikacija, nacionalni program probira raka vrata maternice još uvijek nije realiziran. U 2003. godini radna skupina hrvatskih stručnjaka koju je imenovalo
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi izradila je
prijedlog za uvođenje organiziranog probira, optimalna dob ciljane populacije i vremenski razmak
pozivanja u skladu su s Europskom komisijom.
Program „Rano otkrivanje raka vrata maternice
kod žena Primorsko-goranske županije“ provodi se
od 2006. godine. Tijekom provedbe tog programa
kontinuirano su se kao problemi isticali: mali interes ginekologa za uključivanjem u program te loš
odaziv pozvanih žena.
Primorsko-goranska županija prema popisu iz
2001. godine ima ukupno 158.290 žena, a od toga
je 76.440 žena fertilne dobi (u dobi 15-49 godina).
Najviše žena u Županiji je u dobi od 15 do 49 godina
(sl. 1) (8).
žena izvan sustava zdravstvene ginekološke kontrole. Velika većina ginekologa Primorsko-goranske
županije u svojoj skrbi ima, u skladu s normativom
HZZO-a, oko 6.000 pacijentica, što prema njihovome iskazu onemogućuje aktivan pristup preventivnom radu. Broj «spontanih» dolazaka ispunjava
radno vrijeme, a neki čak i naručuju žene.
U 2006. godini u Program su se uključila dva ginekologa, u 2007. četiri, a u 2008. i 2009. godini šest
ginekologa iz primarne zdravstvene zaštite.
U 2009. godini na Papa-testiranje odazvalo se 2.514
(41,9%) pozvanih žena. Odaziv žena bio je nizak u
usporedbi s izvještajima nacionalnih organiziranih
programa u kojima je odaziv puno viši; u Finskoj,
Engleskoj, Islandu postigao se odaziv žena preko
80%; u Nizozemskoj, Norveškoj, Švedskoj i Danskoj
70-80% (9). Ti podaci ukazuju na potrebu i obvezu
društva i zdravstvenih profesionalaca na edukaciju
žena s ciljem unaprjeđenja njihove svijesti o spolnom zdravlju uopće.
Obradom rezultata anketnog upitnika na ginekološkom pregledu tri i više godina nije bilo 17,9%
žena. Ako se uzme u obzir da se 58% pozvanih žena
nije odazvalo, može se pretpostaviti da je broj žena
koje se neredovito kontroliraju još i veći. Dobiveni
podaci upozoravaju na nezadovoljavajuće znanje
žena o važnosti redovitog ginekološkog kontroliranja. Prilikom planiranja programa probira u narednim godinama posebna se pozornost treba usmjeriti na motivaciju žena mlađih dobnih skupina kao i
onih koje se neredovito kontroliraju.
Sl. 1. Raspodjela žena po dobi u Primorsko-goranskoj županiji (popis
31. 03. 2001.)
Citološkom analizom Papa-obrisaka dobiveno je
5,1% abnormalnih nalaza. Postotak abnormalnih
stanica od 5,1% u skladu je s podacima iz organiziranih sustava probira za rak vrata maternice u
razvijenim zemljama svijeta. U većini zemalja koje
provode slične programe, ukupan postotak abnormalnih nalaza učinjenih Papa-testova im je oko 5%.
Uspoređujući dobivene nalaze s rezultatima citoloških analiza provedenih u programima probira
u Finskoj i Norveškoj, više abnormalnih nalaza nađeno je u programu probira provedenom u Finskoj
- 6,4%, dok je u Norveškoj pronađeno 4,9% abnormalnih obrisaka (9).
U Županiji je, u 2009. godini, bilo ukupno 19 ugovornih ginekoloških timova. Ako se od ukupnoga
broja žena oduzmu djevojčice do 14 godina, svoga
izabranog ginekologa trebalo bi imati 137.373 žena,
a ima ga 107.767 žena, što znači da je 29.606 (21,5%)
Kvaliteta uzimanja Papa-obrisaka od 2006. do 2009.
godine je unaprijeđena je; u 2007. godini neprimjereno uzetih Papa-obrisaka bilo je 2%, a u 2008. i
2009. godini 0,4%, što je rezultat kontinuirane edukacije i suradnje na relaciji Nastavni zavod za javno
zdravstvo - Citološki laboratorij KBC-a Rijeka - ginekolozi PZZ.
473
H. Glibotić Kresina, S. Janković, S. Kresina, S. Gašparović Babić, H. Benčević Striehl, N. Vlah. Rano otkrivanje raka
vrata maternice u žena Primorsko-goranske županije u 2009. godini – prikaz programa
Acta Med Croatica, 64 (2010) 469-475
ZAKLJUČAK
LITERATURA
Rak vrata maternice je značajan zdravstveni, psihološki i socijalni teret diljem svijeta te pravi izazov za javnozdravstvene sustave u svakoj zemlji
(10). Budući da se najčešće javlja u dobi u kojoj je
žena radno aktivna, predstavlja ne samo veliko
zdravstveno, nego i društveno opterećenje. S druge
strane, prevencija raka vrata maternice (primarna i
sekundarna) je jednostavna, neagresivna, jeftina i
učinkovita te na takvim programima treba ustrajati.
Dobro je poznata činjenica da se provođenjem probira može smanjiti obolijevanje od raka vrata maternice, a samim time i smanjiti smrtnost od te bolesti. Isto je tako poznato da se, sa relativno malo
ulaganja, uz bolju organizaciju zdravstvene zaštite,
edukaciju žena i jaku medijsku kampanju može povećati obuhvat žena.
1. Parkin DM, Bray F, Ferly J, Pisani P. Global cancer
statistic. CA Cancer J Clin 2002; 98: 2009-14.
Uzimajući u obzir opasnost koju predstavlja rak
vrata maternice za zdravlje žene i društveno opterećenje koje je s time povezano, jasno se vidi velika
potreba za razvojem strategije primarne i sekundarne prevencije. Program ranog otkrivanja raka vrata
maternice u Primorsko-goranskoj županiji provodi
se i u 2010. godini, a planira se i njegov nastavak
u idućim godinama. Analizom rezultata Programa
ranijih godina zabilježen je veliki broj žena koje nisu
bile na ginekološkom pregledu više od tri godine
te se u 2010. godini s ciljem što bolje ginekološke
zdravstvene kontrole poziva upravo ta skupina
žena.
6. Škerk V, Žigman T. Bakterijske spolno prenosive
bolesti kao čimbenik u nastanku raka vrata maternice:
suvremeni terapijski pristupi. Medicus 2006; 15: 309-16.
Za rijetko koji drugi program se može reći da se s
tako malo financijskog ulaganja mogu postići tako
dobri rezultati. Uzimajući u obzir činjenicu da taj
karcinom spada u preventabilne novotvorine, budući da je dijagnostički lako dostupan i terapijski
sasvim izlječiv u preinvazivnom stadiju, jasno se
vidi potreba za strategijom prevencije i promotivno
edukacijskim aktivnostima.
474
2. Benedt JL, Odicino F, Maisonneuve P i sur. Carcinoma of cervix uteri. Int J Gynecol Obstet 2003; 83(Suppl.
I): 141-78.
3. Parkin DM, Bray FI, Devesa SS. Cancer burden in
the year 2000. The global picture. J Cancer 2001; 37(Suppl.
8): 154-66.
4. Wright TC, Bosch FX, Fraco EL i sur. HPV vaccines and screening in the prevention of cervical cancer
2006; 3(Suppl. 3): 251-66.
5. Audy-Jurković S, Grgurević-Batinica A, Mahovlić
V, Krivak I. Ginekološka citologija-vrat maternice. Gynaecol Perinatol 2003; 12(Suppl. 1): 1-9.
7. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Registar za
rak. Incidencija raka u Hrvatskoj 2007. Bilten br. 32. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Registar za rak,
2009.
8. Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. Zdravstveno-statistički ljetopis Primorsko-goranske županije za 2009. godinu. Rijeka: Nastavni
zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije,
2010.
9. Vrdoljak-Mozetić D, Verša Ostojić D, ŠtembergerPapić S i sur. Cervical Cancer Screening Programme in
Primorsko-goranska County Croatia-The Results of the
Pilot Study. Coll Antropol 2010; 34: 225-32.
10. Kitchener HC, Castle PE, Cox JT. Achievements
and limitations of cervical cytology screening. Vaccine
2006; 24(Suppl. 3): 363-70.
H. Glibotić Kresina, S. Janković, S. Kresina, S. Gašparović Babić, H. Benčević Striehl, N. Vlah. Rano otkrivanje raka
vrata maternice u žena Primorsko-goranske županije u 2009. godini – prikaz programa
Acta Med Croatica, 64 (2010) 469-475
SUMMARY
REVIEW OF THE PROGRAM OF EARLY DETECTION OF CERVICAL CANCER
IN WOMEN IN PRIMORSKO-GORANSKA COUNTY IN 2009
H. GLIBOTIĆ KRESINA1, S. JANKOVIĆ1,2, S. KRESINA1,
S. GAŠPAROVIĆ BABIĆ1, H. BENČEVIĆ STRIEHL1,2 and N. VLAH1
1
Institute of Public Health of Primorje-Goranska County and 2School of Medicine,
University of Rijeka, Rijeka, Croatia
Introduction: Cervical cancer is the most common cancer in women, the second most frequent malignancy in women and the
second most common cause of death in women suffering from cancer worldwide. In 2009, in the Primorje-Goranska County 52
(4.1%) women were hospitalized for the treatment of cervical cancer.
Aim: The aim of this paper is to show the methodology and results of the County program in 2009.
Methods: The County Institute of Public Health (IPH) has been conducting this screening program systematically since 2006. In
2009, screening was conducted at six gynecologic practices with coverage of 6000 women. Prior to Program performance, the
IPH provide the gynecologists with all necessary logistics (brushes for cytobrush technique, Pap tests, addressed envelopes,
invitation letters and patient questionnaires). The gynecologists include women by random choice, each gynecologist around
1000 women of the specified age group. They send invitations to women with specified date and time of testing. Swabs are referred to the Cytology Laboratory, Rijeka University Hospital Center in Rijeka. For the purpose of this Program, IPH has designed
a questionnaire for women, containing 13 questions. Patients give the questionnaires back to the gynecologists, who send them
to the IPH for statistical analysis. Data collected from the questionnaires and Pap test findings are entered in a specially designed
computer program. During Program implementation, the IPH, gynecologists and cytologists work together to improve the quality
of testing. For the purpose of education of women about sexual health and to improving the response rate, IPH has created and
distributed 10,000 educational brochures entitled Sexual health of women, the knowledge is power.
Results: In 2009, the response rate in the Program was 41.9% (n=2514). Cytologic analysis of Pap tests yielded 94.5% of negative
results and 5.1% of abnormal findings. Adequacy of 99.6% of Pap smears was satisfactory, while 0.4% of samples were of poor
quality that could not be analyzed. Results showed 66.7% of women to undergo gynecologic examination once a year, whereas
17.9% of women had not been for gynecologic examination for more than 3 years. The majority (90.7%) of women that participated in the Program were visiting the chosen gynecologist at primary health care.
Discussion: Throughout the Program implementation, the leading problem continued to be low turnout of gynecologists for inclusion in the Program and poor turnout of invited women. The cause of this problem lies in the insufficient number of gynecologic
teams and too many women in care of one gynecologist. This problem points to the need of restructuring of primary health care
for women with emphasis on the number of health professionals. Results of the analysis of two questions in the questionnaire
indicated inadequate knowledge of women about the importance of regular gynecologic control. When planning screening program in the coming years, attention should be focused on the motivation of women of younger age groups as well as those that
are irregularly controlled.
Conclusion: Organized screening can reduce the risk and mortality of cervical cancer. It is also known that with a relatively small
investment but with better health care organization, the response of women can increase. Taking into account the threat posed
by cervical cancer for women’s health and social burden, the need of prevention strategies, primarily screening tests, is clear as
a means for early detection of the problem and timely removal of abnormal cells.
Key words: prevention, cervical cancer, Pap test
475
PREDMETNO I AUTORSKO KAZALO ZA VOLUMEN 64/2010
PREDMETNO KAZALO
Adipocitokini kao posrednici metaboličke uloge masnog tkiva 253
Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu – kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja
zdravstvene djelatnosti i procjena zdravstvenih tehnologija u Hrvatskoj 429
Akcijski plan za Rome za područje zdravstva – evaluacija 327
Akne vulgaris – kvaliteta života adolescenata 247
Anomalija srca urođena – povezanost socijalnoekonomskog stanja obitelji i kvaliteta života djece nakon
operacije 9
Apneja centralna u spavanju (sindrom Ondinine kletve) kod infarkta produžene moždine 297
Ateroskleroza i kardiocerebrovaskularne bolesti – može li određivanje Lp-PLA pomoći u predviđanju 237
Barić prof. dr. sc. Ljubo - in memoriam 303
Biljezi hepatitisa B, C i HIV-a – usporedba među intravenskim ovisnicima liječenima ambulantno i u
terapijskoj zajednici na području Brodsko-posavske županije 287
Bol porodna – carski rez na zahtjev – bioetički i pravni pogledi 23
Bolnice – ima li Hrvatska višak bolnica? 359
Carski rez na zahtjev zbog porodne boli – bioetički i pravni pogledi 23
Cerebrovaskularne bolesti i konzumiranje soli hranom 123
CroDiab web i unaprjeđenje dijabetološke skrbi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti 353
Ćurin dr. Juraj – osnivač Očnog odjela u Splitu 59
DAFNE inicijativa – javnozdravstveni aspekt praćenja prehrambenih navika temeljem istraživanja
potrošnje u kućanstvima 17
Decentralizacija i kako je provesti – revolucijski ili evolucijski? 335
Dirofilarioza okularna – prikaz bolesnice 41
Disforični predmenstruacijski poremećaj – dijagnostičke i terapijske smjernice 183
Etika medicinska i stručna humana skrb za terminalno oboljele – palijativna medicina kao spoj 263
Evaluacija predmeta „Zdravlje u medicini“ studenata medicine 401
Hepatitis B, C i HIV- usporedba prevalencije biljega među intravenskim ovisnicima liječenima
ambulantno i u terapijskoj zajednici na području Brodsko-posavske županije 287
Hernije lumbosakralne kralježnice – analiza temeljem CT dijagnostike 201
Hipertenzija arterijska i kuhinjska sol 105
Hipertenzija i dob darivatelja u živoj srodnoj transplantaciji bubrega 175
Hipertenzija u djece i adolescenata – povezanost prehrane i unosa soli s razvojem 111
Hitna medicina Hrvatske – unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge 409
Imunoreaktivnost – promjene aktivnosti sustava simpatikus-srž nadbubrežne žlijezde i sustava
hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda u ljudi izloženih psihogenim stresorima i
utjecaj na imunoreaktivnost 273
In memoriam prof. dr. sc. Ljubo Barić 303
In memoriam prof. dr. sc. Milan Vidović 231
Ingvinalna Richterova hernija – laparoskopska dijagnoza i dezinkarceracija 283
477
Acta Med Croatica, 64 (2010) 477-482
Predmetno i autorsko kazalo
Javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas 313
Javnozdravstvena praksa u hrvatskoj danas – procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije 317
Javnozdravstveni nadzorni sustavi – učinkovitost 419
Kardiovaskularne bolesti i prehrambene navike 89
Kardiovaskularne bolesti u obiteljskoj medicini – prehrana kao rizični čimbenik 115
Kardiovaskularno zdravlje, prehrana i prehrambeni unos soli kod starijih osoba 151
Keloidi postaurikularni – kirurška i iradijacijska terapija u liječenju 55
Kirurška patologija – prikaz knjige 305
Kromosom Y: od evolucije do forenzike 33
Limfedem – naša iskustva s kompresijskom terapijom 167
Limfom – endoskopski asistirana sukcija 205
Lp-PLA – može li određivanje Lp-PLA pomoći u predviđanju ateroskleroze i kardiocerebrovaskularnih
bolesti? 237
Mamografski probir u Dubrovačko-neretvanoj županiji 2006.-2009. godini – analiza rezultata 457
Metastaze žilnice oka kod karcinoma bubrega 221
Moždani udar – nefarmakološke metode prevencije 3
Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće u
implementaciji programa u Međimurskoj županiji 367
Neželjeni zdravstveni događaji – kako epidemiolozi i ekolozi razmišljaju zajedno? 439
Nitrati u vodi za piće na području Koprivničko-križevačke županije – nadziranje 379
Obiteljska medicina – prehrana kao rizični čimbenik kardiovaskularnih bolesti 115
Obiteljska medicina – proaktivni pristup preventivnom radu 447
Osteogenesis imperfecta i dostignuća u staničnoj i genskoj terapiji 191
Ovisnici intravenski liječeni ambulantno i u terapijskoj zajednici na području Brodsko-posavske županije –
usporedba prevalencije biljega hepatitis B, C i HIV-a 287
Palijativna medicina – spoj stručne humane skrbi za terminalno oboljele i medicinske etike 263
Patologija komparativna – 21. međunarodni simpozij „Ljudevit Jurak“ – vijest 307
Pismo urednici 67
Polineuropatija hereditarna senzomotorna (Charcot-Marie-Tooth) – trudnoća i porođaj u bolesnica 215
Potrošnja lijekova u Republici Hrvatskoj i Gradu Zagrebu u 2008. godini –
farmako-ekonomski pokazatelji 387
Prehrambena industrija – udar soli na potrošače 97
Prehrambene navike i kardiovaskularne bolesti 89
Prehrambene navike – javnozdravstveni aspekt praćenja temeljem istraživanja potrošnje u kućanstvima –
inicijativa DAFNE 17
Prehrana bolnička – uporaba i važnost soli 133
Prehrana – kardiovaskularno zdravlje i prehrambeni unios soli kod starijih osoba ¸151
Prehrana – povezanost prehrane i unosa soli s razvojem hipertenzije u djece i adolescenata 111
Prehrana – razlozi za smanjenje soli i potencijalni učinak na zdravlje populacije – preporuke SZO 129
Prehrana – regionalne karakteristike u Hrvatskoj 83
Prehrana – rizični čimbenik kardiovaskularnih bolesti u obiteljskoj medicini 115
Primarna zdravstvena zaštita – CroDiab web i unaprjeđenje dijabetološke skrbi 353
Proaktivni priostup preventivnom radu u obiteljskoj medicini 447
Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije – javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas 317
Proteza koljena totalna – čimbenici koji utječu na gubitak krvi u bolesnika 209
478
Acta Med Croatica, 64 (2010) 477-482
Predmetno i autorsko kazalo
Radna sposobnost bolničkih zdravstvenih djelatnika – očuvanje 395
Rak debelog crijeva – nacionalni program ranog otkrivanja – iskustva, rezultati i poteškoće u implementaciji programa u
Međimurskoj županiji 367
Rak i sol 159
Rak u Hrvatskoj – rano otkrivanje 465
Rak vrata maternice – rano otkrivanje u žena Primorsko-goranske županije u 2009. godini – prikaz programa 473
Reumatologija – život s reumatologijom PK 65
Simpozij 21. međunarodni komparativne patologije „Ljudevit Jurak“ – vijest 307
Sindrom Ondinine kletve – centralna apneja u spavanju kod infarkta produžene moždine 297
Siva mrena – odnos fakoemulzifikacijske i klasične ekstrakapsularne operacije na Klinici za očne bolesti KBC-a Split
u razdoblju od 1997. do 2009. godine 225
Sol i rak 159
Sol – kardiovaskularno zdravlje, prehrana i prehrambeni unos kod starijih osoba 151
Sol – konzumiranje hranom i cerebrovaskularne bolesti 123
Sol kuhinjska – arterijska hipertenzija 105
Sol – manje soli – više zdravlja: mogućnosti prevencije u Hrvatskoj 79
Sol – od dokaza do primjene 75
Sol – povezanost prehrane i unosa soli s razvojem hipertenzije u djece i adolescenata 111
Sol – prehrambena industrija – udar soli na potrošače 97
Sol – razlozi za smanjenje u prehrani i potencijalni učinak na zdravlje populacije - preporuke SZO 129
Sol – uporaba i važnost u bolničkoj prehrani 133
Sol – znanje i praksa korištenja u ishrani 143
Stresori psihogeni – promjene aktivnosti sustava simpatikus-srž nadbubrežne žlijezde i sustava
hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda u ljudi izloženih psihogenim stresorima i utjecaj na
imunoreaktivnost 273
Transplantacija bubrega živa srodna – hipertenzija i dob darivatelja 175
Trudnoća i porođaj u bolesnica s hereditarnom senzomotornom polineuropatijom (Charcot-Marie-Tooth) 215
Ulkus želuca i dvanaesnika krvareći – prilog operacijskom liječenju u vitalno ugroženih bolesnika 51
Urotelni karcinom invertiranog načina rasta – prikaz 4 bolesnika 47
Vidović prof. dr. sc. Milan – in memoriam 231
Zdravlje – procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije - javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas 317
„Zdravlje u zajednici“ – evaluacija predmeta studenata medicine 401
Zdravstvena zaštita – kvaliteta, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i procjena zdravstvenih tehnologija
u Hrvatskoj – uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu 429
Zdravstveni djelatnici bolnički – očuvanje radne sposobnosti 395
Zdravstveni sustav – istraživanja u Republici Hrvatskoj 1990.-2010. 345
Zdravstvo – evaluacija akcijskog plana za Rome 327
479
Acta Med Croatica, 64 (2010) 477-482
Predmetno i autorsko kazalo
KAZALO IMENA
Andabaka D. 97
Antonić-Degač K. 17
Balen M. 447
Barišić J. 55, 201
Begić H. 9
Belošević Lj. 395
Benčević Striehl H. 473
Bergman Marković B. 115, 447
Bergovec M. 89
Bielen I. 297
Bitunjac M. 41
Bojić L. 59
Boschi V. 201
Bošković Z. 23
Bountziouka V. 17
Božičević I. 317
Božina T. 237
Bradić-Hammoud M. 201
Brkljačić Žagrović M. 263
Bućan K. 59, 221, 225
Bušić Ž. 283
Butigan M. 9
Crvenković D. 41
Cvitković A. 287
Čale Mratović M. 457
Čavka M. 283
Čavka V. 283
Demarin V. 123
Diminić-Lisica I. 447
Doko Jelinić J. 89, 97
Dolić K. 201
Dovžak-Bajs I. 209
Dugački V. 65
Džakula A. 335, 345
Džino-Boban A. 457
Džombeta T. 47
Đelmiš J. 111, 215
Đurasek J. 209
Erceg M. 419
Frković A. 23
480
Galetović D. 221, 225
Gašparović Babić S. 473
Glibotić Kresina H. 473
Gmajnić R. 447
Golubić R. 395
Grah J. 55
Grozić-Živolić S. 335
Gršković B. 33
Gverić T. 55, 205
Gverić Ahmetasović S. 55, 201
Hadžigrahić N. 247
Heim I. 129
Herman M. 215
Hodžić E. 175
Hrastinski M. 447
Huić M. 429
Huljev D. 55, 201
Ivanišević M. 59, 215, 225
Ivanišević P. 59
Ivezić Lalić D. 115
Ivkošić A. 55
Janković S. 473
Janjetović Ž. 41
Jelaković B. 79, 105
Jergović I. 297
Josipović-Jelić Ž. 201
Jovanović A. 447
Jureša V.401, 447
Jurišić I. 287
Jurković D. 409, 447
Jusupović F. 143
Kaić-Rak A. 17, 129
Kamenski M. 17
Karaman K. 225
Karlica D. 221, 225
Katić D. 17
Katić M. 115, 447
Kern J. 83, 419
Knežević B. 395
Kolak T. 201
Kolić K. 201
Kolovrat A. 287
Kolovrat M. 283
Acta Med Croatica, 64 (2010) 481-486
Kovačević J. 345
Kovačić L. 73, 151
Kovačić Ž. 59
Krajačić-Jagarčec G. 47
Kranjčević K. 115
Kraus O. 47
Kresina S. 473
Krmpotić P. 297
Krušlin B. 47
Kurtalić N. 247
Kušan Jukić M. 183
Kutnjak Kiš R. 367
Laido Z. 17
Lang S. 335
Lemac D. 283
Lešin M. 221
Lojen G. 41
Lojo N. 51, 205
Lovrić J. 237
Lovrić Z. 283
Mac Gregor G. A. 75
Majer M. 401
Malatestinić Đ. 317
Marić Z. 287
Marinculić A. 41
Martinis I. 133
Marton I. 305
Marušić Z. 3
Mašanović M. 457
Mazzi B. 44707
Medić A. 225
Mešić E. 175
Meštrović J. 429
Metelko Ž. 353
Mihatov Š. 303
Milošević M. 395
Mittermayer $. 429
Miljković J. 167
Mlikotić M. 359
Morović S. 123
Mršić G. 33
Musil V. 401
Mustajbegović J. 395
Naska A. 17
Nemčić-Jurec J. 379
Nola I. A. 89, 97
Predmetno i autorsko kazalo
Oreč I. 133
Paladino J. 231
Pandžić Jakšić V. 253
Pavić E. 133
Pavičić Baldani D. 183
Pavleković G. 401
Peršić V. 89
Petric D. 447
PlaninšekRučigaj T. 167
Planjar-Prvan M. 3, 297
Polašek O. 335
Poljičanin T. 353, 419
Predavec S. 409, 447
Prljević G. 447
Pucarin-Cvetković J. 17, 83, 129
Rašić Ž. 51
Reiner Ž. 79, 105, 237
Rodin U. 327
Rogošić V. 225
Rudić A. 143
Ružić A. 89
Ružić B. 47
Sertić J. 237
Sever M. 51, 205
Sijerčić N. 247
Skorić B. 237
Skupnjak B. 129
Smajkić A. 143
Smoljanović A. 359
Smoljanović M. 359, 439
Stanić R. 225
Stevanović R. 447
Strnad M. 159, 465
Sutović A. 9
Šarić V. 209
Šašina L. 41
Šekerija M. 353
Šimić N. 273
Šimunović R. 447
Šogorić S. 313, 317, 335, 345, 409, 465
Šostar Z. 151
Šošić Z. 401
Štambuk I. 387
Štimac D. 387
481
Acta Med Croatica, 64 (2010) 477-482
Štrkalj Ivezić S. 183
Tabaković F. 175
Tabaković M. 175
Tahirović E. 9
Tahirović H. 9, 247
Tikvica A. 183
Tiljak H. 447
Titlić M. 201
Tlaker Žunter V. 167
Tomas D. 47
Tomasović Mrčela N. 151
Tomek-Roksandić S. 151
Tomić Paradžik M. 41
Trajbar D. 55, 205
Trichopolou A. 17
Trnačević S. 175
Tulumović D. 175
482
Predmetno i autorsko kazalo
Vadla D. 379
Vitale K. 439
Vlah N. 473
Vrdoljak D. 115
Vrdoljak I. 133
Vučak J. 115
Vuković H. 447
Vuković I. 105
Vuković Arar Ž. 41
Vukušić D. 51
Vuletić S. 83, 317
Zdilar B. 55, 201
Znaor Lj. 221, 225
Zoričić I. 51
Židak M. 283
Župić T. 215
Acta Med Croatica, 64 (2010)
PREDMETNO I AUTORSKO KAZALO ZA SUPLEMENT 1/2010.
„SIMPOZIJ S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM –
DIJABETIČKO STOPALO“
PREDMETNO KAZALO
Bol neuropatska. Neuropatija. Dijabetska neuropatija 37
Charcotovo stopalo 51
Cost-benefit (usporedba troška i koristi) triju načina liječenja dijabetičkog stopala: suhim prevojem, vlažnim
prevojem i negativnim tlakom 113
Debridement mehanički 57
Dijabetes – Udruga bolesnika i Udruga medicinskih sestara – iskustva iz prakse 127
Dijabetes i komplikacije – znanstveno popularni film 143
Dijabetes melitus – kožne bolesti 103
Dijabetički ulkus – usporedba troška i koristi (cost-benefit) triju način liječenja: suhim prevojem, vlažnim
prevojem i negativnim tlakom 113
Dijabetska neuropatija. Neuropatija – neuropatska bol 37
Dijabetičko stopalo – infekcija i odabir antibiotika. Mikrobiologija, uzročnici i vrste infekcija 83
Dijabetičko stopalo – mikrobiološka obrada uzoraka i interpretacija nalaza 89
Dijabetičko stopalo – modaliteti liječenja s posebnim osvrtom na kirurško liječenje 63
Dijabetičko stopalo – prevencija i njega 121
Dijabetičko stopalo – primjena hiperbaričkog kisika u potpornom liječenju 69
Dijabetičko stopalo – sindrom 11
Dijabetičko stopalo – uloga patronažne službe u zbrinjavanju 125
Dijabetičko stopalo – značenje prehrane bolesnika 109
Film znanstveno popularni – Dijabetes i komplikacije 143
Gangrena – od neulcerativnih promjena kože do gangrene 43
Infekcija i odabir antibiotika. Mikrobiologija dijabetičkog stopala i osobitosti, uzročnici i vrste infekcija 83
Kirurgija amputacijska – protetika kao poticaj za drukčiju amputacijsku kirurgiju 141
Kisik hiperbarički u potpornom liječenju dijabetičkog stopala 69
Kožne bolesti kod dijabetesa melitusa 103
Mikroangiopatija 33
Mikrobiologija dijabetičkog stopala i osobitosti, uzročnici i vrste infekcija 83
Mikrobiološka obrada uzoraka i interpretacija nalaza kod dijabetičkog stopala 89
Obloge potporne suvremene za liječenje i lokalni tretman kronične rane – odabir 99
Patronažna služba – uloga u zbrinjavanju dijabetičkog stopala 125
Prehrana bolesnika – značenje kod dijabetičkog stopala 109
Protetika i specijalna rehabilitacija 77
Protetika – poticaj za drukčiju amputacijsku kirurgiju 141
483
Acta Med Croatica, 64 (2010)
Rana – iskustva i rezultati Srpskog udruženja za cijeljenje rane 137
Rana – iskustva i rezultati rada Udruženja za rane u Bosni i Hercegovini 133
Rana kronična – odabir suvremene potporne obloge za liječenje i lokalni tretman kronične rane 99
Rana kronična – važnost timskog rada u liječenju 117
Rehabilitacija specijalna i protetika 77
Stopalo – biomehanika i „off-loading“ 27
Stopalo Charcotovo 51
Stopalo dijabetičko – modaliteti liječenja s posebnim osvrtom na kirurško liječenje 63
Stopalo dijabetičko – primjena hiperbaričkog kisika u potpornim liječenju 69
Stopalo dijabetičko – sindrom 11
Stopalo – dijagnostički postupci kod promjena 15
Šećerna bolest – novija saznanja 5
Tlak negativni, suhi prevoj i vlažni prevoj – usporedba troška i koristi (cost benefit) triju načina liječenja
dijabetičkog ulkusa 113
Udruga bolesnika i Udruga medicinskih sestara u dijabetesu – iskustva iz prakse 127
Uvodna riječ za suplement 1/2010 „Dijabetičko stopalo“ 3
AUTORSKO KAZALO
Aganović I. 143
Banić M. 109
Begić-Rahić J. 133
Božikov V. 5
Budi S. 63
Delić J. 137
Filipović M. 113
Fingler M. 37
Franolić M. 69
Frketić Ž. 117
Gajić A. 57
Gorjanc B. 63
Gradišer M. 33
Granić-Husić M. 77
Grudić R. 113
Hančević J. 143
Huljev D. 51, 57, 117
Husić I. 77
Jozinović E. 113
Kardum D. 109
Klobučar H. 27
Kolić M. 43
Kujundžić M. 109
Kučišec Tepeš N. 3, 89
Lipozenčić J. 103
Lončarić-Katušin M. 37
Marinović-Kulišić S. 103
Markuš B. 69
484
Martić K. 63
Matić T. 5
Milanović R. 63
Novinščak T. 11, 113
Oštrić M. 69
Persoli-Gudelj M. 37
Petričušić L. 109
Planinšek Ručigaj T. 99
Pleško S. 109
Rudman F. 63
Smrke D. 51, 57
Stanec S. 63
Stanec Z. 63
Svetić Čišić R. 127
Šekerija M. 43
Šitum M. 43
Škrlin J. 83
Štrok N. 121
Triller C. 51, 57
Trojko S. 113
Urek-Crnčević M. 109
Vidos R. 69
Vlajčić Z. 63
Žic V. 63
Žignić M. 125
Živković O. 141
Žvorc M. 15, 113
Acta Med Croatica, 64 (2010)
RECENZENTI PRIHVAĆENIH I ODBIJENIH RADOVA U 2010. GODINI
Šimun Anđelinović
Davor Antičević
Marko Banić
Aleksandra Basta Juzbašić
Ante Beus
Milivoj Boranić
Ana Borovečki
Srećko Branica
Srećko Ciglar
Zoran Čala
Iva Dekaris
Vida Demarin
Josip Djelmiš
Goran Dodig
Jagoda Doko Jelinić
Mara Dominis
Vjekoslav Dorn
Vladimir Dugački
Aleksandar Džakula
Ivo Džepina
Zoran Đogaš
Zdravko Ebling
Stojanka Gašparović
Ivan Gilja
Goran Grubišić
Inge Heim
Irena Hrstić
Marijan Ilijaš
Davor Jančuljak
Bojan Jelaković
Vesna Jureša
Anica Jušić
Dragutin Kadojić
Antoinette Kaić-Rak
Svjetlana Kalanj-Bognar
Josipa Kern
Petar Kes
Branko Kolarić
Ivana Kolčić
Mirko Koršić
Dragutin Košuta
Damir Kovač
Damir Kovačević
Luka Kovačić
Dubravka Kruhek Leontić
Nastja Kučišec Tepeš
Ignac Kulier
Vesna Kušec
Gordan Lauc
Mario Ledinski
Jasna Lipozenčić
Danica Ljubanović
Mate Ljubičić
Mate Majerović
Đulija Malatestinić
Danko Matasović
Ratko Matijević
Željko Metelko
Miran Mirat
Aida Mujkić
Jadranka Mustajbegović
Ivana Nola
Rajko Ostojić
Gordana Pavleković
Ozren Polašek
Drago Prgomet
Neira Puizina Ivić
Višnja Puretić Milavec
Dario Rahelić
Željko Reiner
Urelija Rodin
Mirjana Sabljar-Matovinović
Ankica Senta
Jadranka Sertić
Mladen Smoljanović
Sandra Stanec
Ranko Stevanović
Asja Stipić Marković
Marija Strnad
Kata Šakić
Borna Šarić
Mirna Šitum
Višnja Škerk
Jasenka Škrlin
Vera Šmalcelj
Selma Šogorić
Zvonko Šošić
Neda Štiglmajer
Mladen Štulhofer
Maksim Valenčić
Adriana Vince
Luka Vončina
Darija Vranešić-Bender
Mladenka Vrcić-Keglević
Rado Žic
Uredništvo zahvaljuje recenzentima na uloženom trudu i promptno napisanim recenzijama.
485
UPUTE AUTORIMA
Časopis ACTA MEDICA CROATICA objavljuje uvodnike, izvorne radove, preglede, klinička zapažanja, osvrte, primjere iz kontinuirane medicinske edukacije, sažetke
radova s kongresa i simpozija, pisma uredništvu, prikaze
knjiga i drugo. Objavljuje i tematske brojeve časopisa uz
gosta-urednika. Prihvaćanje kategoriziranog članka obvezuje autora da isti članak ne smije objaviti na drugome mjestu bez dozvole Uredništva.
Upute autorima u skladu su s tekstom International
Committee of Medical Journals of Editors. Uniform
Requirements for Manuscripts Submitted to Biomedical
Journals (N Engl J Med 1997; 336: 305-15).
Oprema rukopisa
Članci i svi prilozi dostavljaju se na hrvatskom jeziku u
tri istovjetna primjerka i na disketi u Wordu. Rad ne smije
imati više od 20 stranica, tipkanih dvostrukim proredom
(najviše 30 redaka na jednoj stranici). S obje strane teksta
valja ostaviti bijeli rub širine 3,6 cm.
Izvorni radovi sadrže ove dijelove: uvod, cilj rada, metode rada, rezultati, rasprava i zaključci. Uvod je kratak i
jasan prikaz problema, cilj sadrži kratak opis svrhe istraživanja. Metode se prikazuju tako da čitatelju omoguće
ponavljanje opisana istraživanja. Poznate se metode ne
opisuju, nego se navode izvorni literaturni podaci. Ako se
navode lijekovi, rabe se njihova generička imena (u zagradi se može navesti njihovo tvorničko ime). Rezultate treba
prikazati jasno i logički, a njihovu značajnost dokazati odgovarajućim statističkim metodama. U raspravi se tumače
dobiveni rezultati i uspoređuju s postojećim spoznajama
na tom području. Zaključci moraju odgovoriti postavljenom cilju rada.
Naslov rada, puna imena i prezimena autora, ustanova
u kojoj je rad napravljen te adresa prvoga autora dostavljaju se na posebnom listu papira.
Sažetak na hrvatskom jeziku prilaže se u obimu od najviše 200 riječi na posebnom listu papira.
Prilog radu je i prošireni strukturirani sažetak (cilj, metode, rezultati, rasprava, zaključak) na engleskom jeziku
(Summary) (500-600 riječi) uz naslov rada, inicijale imena
i prezime autora te naziv ustanova na engleskom jeziku.
Ispod sažetka (i summary-ja) navode se ključne riječi
koje su bitne za brzu identifikaciju i klasifikaciju sadržaja
rada.
Tablice se prikazuju na posebnom listu papira. Moraju
imati redni broj koji ih povezuje s tekstom i naslov. I svaka
slika treba imati svoj redni broj prema redoslijedu kojim
se pojavljuje u tekstu i ime prvog autora rada. Opis slika
(legenda) tiska se također na posebnom listu papira prema
svom rednom broju. Fotografije se primaju crno-bijele na
sjajnom papiru. Crteži se mogu izraditi tušem na bijelom
papiru ili otisnuti na računalnom laserskom ili tintanom
štampaču grafičkim tehnikama visoke rezolucije.
Popis literature
Piše se na posebnom papiru s rednim brojevima prema
redoslijedu kojim se citat pojavljuje u tekstu. Literatura se
citira prema dogovoru postignutom u Vancouveru, a za
naslove časopisa treba rabiti kraticu navedenu u Index
medicus.
Članak u časopisu (navedite sve autore ako ih je 6 ili manje;
ako ih je 7 ili više, navedite prva tri i dodajte: i sur.:
Smerdelj M, Pećina M, Hašpl M. Surgical treatment
of infected knee contracture after war injury. Acta
Med Croatica 2000; 53: 151-5.
Suplement časopisa
Djelmiš J, Ivanišević M, Mrzljak A. Sadržaj lipida
u placenti trudnica oboljelih od dijabetesa. Acta Med
Croatica 2001; 55 (Supl. 1): 47-9.
Knjige i monografije
Mould RF. Introductory medical statistics. Turnbridge Wells: Pitman Medical, 1976.
Guluyer AY, ur. Health indicators. An international
study for the European Science Foundation. Oxford:
M. Robertson, 1983.
Poglavlje u knjizi
Weinstein I, Swartz MN. Pathogenic properties of
invading microorganisms. U: Sodeman WA, ur. Pathologic physiology: mechanism of disease. Philadelphia:
WB Saunders, 1974, 457-72.
Disertacija ili magistarski rad
Cigula M. Aktivnosti nekih enzima u humanom serumu kao pokazatelji apsorpcije žive (disertacija). Zagreb: Medicinski fakultet, 1987, str. 127.
Citiranje literature objavljene u elektroničkom formatu
Web
Hoffman DI, St John’s Wort. 1995; [4 stranice]. Dostupno na URL adresi: http: //www.healthy.net/library/
books/hoffman/materiamedical/stjhns.htm.Datum pristupa informaciji: 16. srpnja 1998.
Morse SS. Factors in the emergence of infectious
disease. Emrg Infect Dis [elektronički časopis na internetu] 1995; [24 ekrana/stranice] Dostupno na URL
adresi: http: //www/cdcd/god/nsidoc/EID/eid.htm.
Datum pristupa informaciji 26. prosinca 1999.
Knjiga na CD-ROM-u
The Oxford English dictionary [knjiga na CD-ROMu]. II. izdanje. New York, N. Y: Oxford University Press, 1992.
Gershon ES. Antisocial behavior. Arch Gen Psychiatry [časopis na CD-ROM-u]. 1995; 52: 900-1.
Softver (program)
Epi Info [kompjutorski program]. Verzija 6. Atlanta,
GA. Center for Disease Control and Prevention, 1994.
Radovi se šalju na adresu Uredništva časopisa. Urednički odbor šalje prispjeli rad na anonimnu recenziju
(dva recenzenta). Ako recenzent predlaže promjene ili
dopune rada, kopija recenzije dostavlja se autoru radi
konačne odluke i ispravka teksta. Autor dobiva probni
otisak rada na korekturu.
Uredništvo ne mora radove objavljivati onim redom
kojim pristižu.
Rukopisi se ne vraćaju.
487
NOTES FOR CONTRIBUTORS
ACTA MEDICA CROATICA publishes leading
articles/editorials, original articles, reviews, case
reports, annotations, examples of continuing medical education, abstracts from congresses and symposia, letters to the Editor, book reviews and other
contributions. Issues dedicated to a topic chosen by
guest-editors are also published. All manuscripts
should be written in Croatian. Acceptance of a categorized manuscript precludes its submission/publication elsewhere.
Manuscript preparation
All manuscripts should be submitted in Croatian
in three hard copies and on diskette in Word. Original papers should not exceed 20 double space pages
(maximum 30 lines per page).
Original papers s should contain: Introduction, Objective(s), Methods, Results, Discussion
and Conclusions. In the Introduction section, the
issue should be clearly and concisely presented. In
Objective(s), the aim of the study is briefly described. In the Methods section, the methodology, apparatus and procedures used in the study should be
identified in sufficient detail to allow other workers
to reproduce the results. Widely known methods
need not be described but original references should be used. For drugs, generic names should be
used (trade names can be mentioned in parentheses). Results should be clearly and logically presented, and their significance should be demonstrated
by appropriate statistical methods. In Discussion
the results obtained are discussed against the existing state of the art. Conclusions should correspond with the aim(s) set in the Objective(s).
The title, first and last name(s) of the author(s),
institution(s) and address of the corresponding author should be submitted on a separate sheet of paper.
Synopsis written in Croatian should contain
maximum 200 words on a separate sheet of paper.
Typescript should contain extended structured [Objective(s), Methods, Results, Discussion,
Conclusion(s)] abstract (500-600 words) with title of
the manuscript, initials of authors’ first name(s), full
last name(s) and institution(s) in English.
Below the Abstract, key words that will assist indexers in cross indexing the article should be provided.
Each table is presented on a separate sheet. Number tables consecutively in the order of their first
citation in the text and supply a brief title for each.
The same applies to figure legends. On the back of
each figure put the name of the first author, the figure number and the «top», preferably with a soft
pencil. Black-and-white glossy photographs should
be submitted. Drawings should be made by Indian ink on white paper or printed by laser or ink jet
printer using high resolution graphic techniques.
488
References are submitted on separate pages in
the numbered sequence following their mention
in the text. References are cited according to the
«Vancouver style» proposed by the International
Committee of Medical Journals Editors (N Engl J
Med 1991; 324: 421-8 and BMJ 1991; 302: 338-41).
The titles of journals should be abbreviated according to Index Medicus.
Article in the journal (if where are six or less authors, they should all be mentioned; if there are
seven or more authors, the first three should be
mentioned and the «et al.» should be added.
Example: Smerdelj M, Pećina M, Hašpl M. Surgical treatment of infected knee contracture after
war injury. Acta Med Croatica 2000; 53: 151-5.
Supplement
Djelmiš J, Ivanišević M, Mrzljak A. Sadržaj lipida u placenti trudnica oboljelih od dijabetesa. Acta
Med Croatica 2001; 55 (Supl. 1): 47-9.
Books and monographs
Mould RF. Introductory medical statistics. Turnbridge Wells: Pitman Medical, 1976.
Guluyer AY, ur. Health indicators. An international study for the European Science Foundation.
Oxford: M. Robertson, 1983.
Chapter (of a book)
Weinstein I, Swartz MN. Pathogenic properties
of invading microorganisms. U: Sodeman WA, ur.
Pathologic physiology: mechanism of disease. Philadelphia: WB Saunders, 1974, 457-72.
Disertation or MA Thesis
Cigula M. Aktivnosti nekih enzima u humanom
serumu kao pokazatelji apsorpcije žive (disertacija). Zagreb: Medicinski fakultet, 1987, str. 127.
Citation of literature published in electronic format
Web, Electronic journal, Book on CD-ROM, Journal on
CD-ROM, Softver (program)
Examples done in Notes for Contributors in Croatian (preceding page).
Manuscripts should be sent to the Address of the
Editorial Board. Upon the receipt, the manuscript
is forwarded by Editorial Board for anonymous review (two reviewers). If changes or ammendments
of the manuscript are proposed by the reviewer(s),
a copy of the reviewer’s report is sent to the author
for final correction of the text. Galley proofs are
sent to the author for correction.
The Editorial Board is not obliged to publish the
manuscripts in order of their receipt and acceptance.
Manuscripts are not returned to the authors.
acta
medica
croatica
The Journal of the Academy of Medical Sciences of Croatia
Acta Med Croatica • Vol. 64 No. 5 • pp 311-488 Zagreb, December 2010
Table of Contents
313
317
327
335
341
349
355
363
375
383
391
397
405
415
425
435
443
453
461
469
477
488
AMC64-5 korice.indd 3
Leading Article
Public health practice in Croatia today
S. Šogorić
Original Articles
Health status and health needs assessment – state of the art of the public health practice in Croatia
S. Vuletić, S. Šogorić, \. Malatestinić, I. Božičević
Evaluation of the action plan for Roma people in health area
U. Rodin
Decentralization and how to conduct it – as a revolution or an evolution?
S. Šogorić, A. Džakula, O. Polašek, S. Grozić-Živolić, S. Lang
Health System Research in the Republic of Croatia 1990-2010
J. Kovačević, S. Šogorić, A. Džakula
CroDiab web and improvement of diabetes care at the primary health care level
T. Poljičanin, M. Šekerija, Ž. Metelko
Does Croatia have hospital surplus?
A. Smoljanović, M. Smoljanović, M. Mlikotić
National colorectal cancer screening program in the Republic of Croatia – experiences, outcomes and
obstacles in the program implementation in the Međimurje County
R. Kutnjak Kiš
Monitoring of nitrate content in drinking water in Koprivnica-Križevci County
J. Nemčić-Jurec, D. Vadla
Pharmacoeconomic indicators of cardiovascular drug utilization in the Republic of Croatia and City of
Zagreb in 2008
D. Štimac, I. Štambuk
Maintenance of work ability among hospital health care professionals
B. Knežević, R. Golubić, Lj. Belošević, M. Milošević, J. Mustajbegović
Community health course – student’s evaluation
V. Jureša, V. Musil, Z. Šošić, M. Majer, G. Pavleković
Reviews
Quality improvement of health care services in Croatian emergency medicine
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković
Efficacy of public health surveillance systems
J. Kern, M. Erceg, T. Poljičanin
Quality of health care, accreditation, and health technology assessment in Croatia: role of Agency for
Quality and Accreditation in Health
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović
Adverse health events and health hazards - reflections of epidemiologists and environmentalists
K. Vitale, M. Smoljanović
Preventive work in family medicine – proactive approach
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen, D. Petric, B. Mazzi,
H. Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović, H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović
Epidemiological Communication
Analysis of the results of mammography screening in Dubrovnik-Neretva County in the 2006-2009 period
A. Džono-Boban, M. Čale Mratović, M. Mašanović
Annotations
National program of early detection of cancer in Croatia
M. Strnad, S. Šogorić
Review of the program Early detection of cervical cancer in women in Primorsko-Goranska County in 2009
H. Glibotić Kresina, S. Janković, S. Kresina, S. Gašparović Babić, H. Benčević Striehl, N. Vlah
Subjects and Authors Index for Volume 64/2010
Notes for Contributors
14.2.2011 18:26:04
acta
medica
croatica
Časopis Akademije medicinskih znanosti Hrvatske
Acta Med Croatica• Vol. 64 Br. 5•Str. 311- 488 Zagreb, prosinac 2010.
Sadržaj
313
317
327
335
341
349
355
363
375
383
391
397
405
415
Uvodnik
Javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
S. Šogorić
Izvorni radovi
Procjena zdravlja i zdravstvenih potreba populacije – javnozdravstvena praksa u Hrvatskoj danas
S. Vuletić, S. Šogorić, \. Malatestinić, I. Božičević
Evaluacija akcijskog plana za Rome za područje zdravstva
U. Rodin
Decentralizacija i kako je provesti – revolucijski ili evolucijski?
S. Šogorić, A. Džakula, O. Polašek, S. Grozić-Živolić, S. Lang
Istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj 1990.-2010.
J. Kovačević, S. Šogorić, A. Džakula
CroDiab web i unaprjeđenje dijabetološke skrbi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
T. Poljičanin, M. Šekerija, Ž. Metelko
Ima li Hrvatska višak bolnica?
A.Smoljanović, M. Smoljanović, M. Mlikotić
Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva – iskustva, rezultati i poteškoće u implementaciji
programa u Međimurskoj županiji
R. Kutnjak Kiš
Nadziranje nitrata u vodi za piće na području Koprivničko-križevačke županije
J. Nemčić-Jurec, D. Vadla
Farmakoekonomski pokazatelji potrošnje kardiovaskularnih lijekova u Republici Hrvatskoj i Gradu Zagrebu u 2008. godini
D. Štimac, I. Štambuk
Očuvanje radne sposobnosti bolničkih zdravstvenih djelatnika
B. Knežević, R. Golubić, Lj. Belošević, M. Milošević, J. Mustajbegović
Evaluacija predmeta “Zdravlje u zajednici” studenata medicine
V. Jureša, V. Musil, Z. Šošić, M. Majer, G. Pavleković
Pregledi
Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini u Hrvatskoj
S. Predavec, S. Šogorić, D. Jurković
Učinkovitost javnozdravstvenih nadzornih sustava
J. Kern, M. Erceg, T. Poljičanin
425
Kvaliteta zdravstvene zaštite, akreditacija nositelja zdravstvene djelatnosti i procjena zdravstvenih
tehnologija u Hrvatskoj: uloga Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu
R. Mittermayer, M. Huić, J. Meštrović
435
Neželjeni zdravstveni događaji - kako epidemiolozi i ekolozi razmišljaju zajedno
K. Vitale, M. Smoljanović
443 Proaktivni pristup preventivnom radu u obiteljskoj medicini
M. Katić,V. Jureša, B. Bergman-Marković, D. Jurković, S. Predavec, M. Hrastinski, M. Balen,
D. Petric, B. Mazzi, H. Tiljak, R. Gmajnić, I. Diminić-Lisica, R. Šimunović, A. Jovanović,
H. Vuković, G. Prljević, R. Stevanović
Epidemiološko zapažanje
453
Analiza rezultata mamografskog probira u Dubrovačko-neretvanskoj
županiji 2006.-2009. godine
A. Džono-Boban, M. Čale Mratović, M. Mašanović
Osvrti
461
Rano otkrivanje raka u Hrvatskoj
M. Strnad, S. Šogorić
469 Rano otkrivanje raka vrata maternice u žena Primorskogoranske županije u 2009. godini – prikaz programa
H. Glibotić Kresina, S. Janković, S. Kresina, S. Gašparović
Babić, H. Benčević Striehl, N. Vlah
477 Predmetno i autorsko kazalo za volumen 64/2010
487
Upute autorima
UDC 61 - AMCREF 64 (5) 311-488 • ISSN 1330-0164
AMC64-5 korice.indd 4
14.2.2011 18:26:04

Similar documents

×

Report this document