KNJIGA SAŽETAKA BOOK OF ABSTRACTS .preventive-medicine2010.com www

Document technical information

Format pdf
Size 2.0 MB
First found Jun 9, 2017

Document content analysis

Language
Slovenian , Croatian
Type
not defined
Concepts
no text concepts found

Persons

Ivo Pilar
Ivo Pilar

wikipedia, lookup

Organizations

Places

Transcript

KNJIGA SAŽETAKA BOOK OF ABSTRACTS
www.preventive-medicine2010.com
KNJIGA SAŽETAKA
BOOK OF ABSTRACTS
www.preventive-medicine2010.com
2
DOBRODOŠLICA
Poštovane kolegice i kolege,
dobrodošli na Drugi hrvatski kongres preventivne medicine i unaprjeđenja zdravlja s međunarodnim
sudjelovanjem pod motom ’’Jednaki u zdravlju’’. Hrvatska ima dugu tradiciju zalaganja za zdravlje,
od zdravlja pojedinca, preko zdravlja zajednica do zdravlja svijeta u cjelini. Ovim kongresom Hrvatska
danas kao država, preuzima odgovornost redovitog sagledavanja i jačanja novih znanja, mogućnosti
poboljšanja zdravlja u vlastitom narodu i uspostavljanja mostova u međunarodnoj zajednici.
Kongres organiziraju Hrvatsko društvo za javno zdravstvo u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno
zdravstvo te županijskim zavodima za javno zdravstvo i Školom narodnog zdravlja ’’Andrija Štampar’’
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kongres se temelji na pokretanju znanja struke i odgovornosti države za iniciranje i poticanje pozitivnih promjena načina života ljudi. Zato pozivam sve
liječnike, bez obzira na specijalnost te ostale stručnjake, čije znanje i djelovanje uključuje preventivni
rad da sudjeluju na kongresu i učine svoje znanje što djelotvornijim u poboljšanju zdravlja ljudi. Razmotrit ćemo socijalne nejednakosti u zdravlju, demografsko zdravlje, etiku u javnom zdravstvu i primarnoj zdravstvenoj zaštiti, strategiju preventivne medicine u Hrvatskoj, mentalno zdravlje te vidjeti
gdje je hrvatsko javno zdravstvo u međunarodnom javnom zdravstvu.
Pozivamo Vas na aktivno sudjelovanje na Kongresu. Iznesite nam svoje primjedbe i uputite nas u probleme s kojima se susrećete ili postavite pitanja.
mr. Darko Milinović, dr. med.
Ministar zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske
WELCOME LETTER
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Dear colleagues,
Welcome to the Second Congress on Preventive Medicine and Health Promotion with international
participation under the motto ‘’Equal in Health’’. Croatia has a long tradition of dedication to health,
from the health of individuals, to that of communities and the world as a whole. By organising this
Congress, Croatia as a country takes over the responsibility of regularly reviewing the current and enhancing the new knowledge, improving the health of its own people and establishing bridges within
the international community.
The Congress is organised by the Croatian Society of Public Health in association with the Croatian
National Institute of Public Health, County Institutes of Public Health and Andrija Štampar School of
Public Health, School of Medicine, University of Zagreb. It is based on enhancing the medical knowledge and state responsibility for initiating and encouraging positive changes in human lifestyle. Thus
we invite all physicians, regardless of their specialty, and other experts whose knowledge and work
include preventive care, to participate in the Congress and make their knowledge optimally effective
in improving public health. We will examine social inequalities in health, demographic health, ethics in
public health and primary healthcare, strategy for preventive medicine in Croatia, mental health, and
examine the position of Croatian public health within the international public health.
We invite you to participate actively on this congress. We look forward to your comments, questions
and input into the problems you encounter.
Darko Milinović, MD
Minister of Health and Social Welfare of the Republic of Croatia
3
ORGANIZATORI ORGANISERS
Hrvatsko društvo za javno zdravstvo u suradnji sa Croatian Society of Public Health with:
Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo Croatian National Institute of Public Health
Zavodom za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” “Dr Andrija Štampar” Institute of Public Health
Županijskim zavodima za javno zdravstvo County Institutes of Public Health
Školom narodnog zdravlja ’’Andrija Štampar’’ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Andrija Štampar School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb
MJESTO ODRŽAVANJA CONGRESS VENUE
Hypo Expo XXI, Zagreb
Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, Hrvatska Croatia
Tel./Phone: 00385 (0)1 6064 724
Fax: 00385 (0)1 6063 592
www.hypoexpocentre.hr
POD VISOKIM POKROVITELJSTVOM
UNDER THE HIGH AUSPICES OF
Predsjednika Republike Hrvatske, prof. Ive Josipovića
President of the Republic of Croatia, Professor Ivo josipović
POD POKROVITELJSTVOM UNDER THE AUSPICES OF
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske
Ministry of Health and Social Welfare of the Republic of Croatia
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia
Grad Zagreb
City of Zagreb
Predsjednica President: doc. dr. sc.Danijela Štimac, dr. med.
Članovi Members:
prim. mr. sc. Pr. Željko Baklaić, dr. med. MD, MSc
doc. dr. sc. Assist. Prof. Ivana Božičević, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Jadranka Božikov PhD
Ivana Ceronja, dr. med. MD
Ružica Čanić, dr. med. MD
dr. sc. Aleksandar Džakula, dr. med.MD, PhD
mr. sc. Marijan Erceg, dr. med. MD, MSc
Lidija Hrastić-Novak, dr. med. MD
Tihomira Ivanda, dr. med. MD
mr. sc. Suzana Janković, dr. med. MD, MSc
doc. dr. sc. Assist. Prof. Branko Kolarić, dr. med. MD, PhD
Nikola Kraljik, dr. med. MD
prof. dr. sc. Prof. Slobodan Lang, dr. med. MD, PhD
Danijela Lazarić-Zec, dr. med. MD
Tihomir Majić, dr. med. MD
prof. dr. sc. Prof. Željko Metelko, dr. med. MD, PhD
Sandra Mihel, dr. med. MD
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
ORGANIZACIJSKI ODBOR ORGANISING COMMITTEE
4
Marijana Prevendar, prof. sociologije BA in Sociology
Ivan Pristaš, dr. med. MD
Tibor Santo, dr. med. MD
Marija Starčević, dr. med. MD
doc. dr. sc. Assist. Prof. Selma Šogorić, dr. med. MD, PhD
Vanja Tešić, dr. med. MD
Diana Uvodić-Djurić, dr. med. MD
Stela Vračan, bacc. rt. bacc. therap. occup.
ZNANSTVENI ODBOR SCIENTIFIC COMMITTEE
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Predsjednica President:
doc. dr. sc. Assist. Prof. Selma Šogorić, dr. med. MD, PhD
Članovi Members:
Franklin Apfel, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Vesna Bjegović, dr. med. MD, PhD
doc. dr. sc. Assist. Prof. Ana Borovečki, dr. med. MD, PhD
doc. dr. sc. Assist. Prof. Ivana Božičević, dr. med. MD, PhD
dr. sc. Aleksandar Džakula, dr. med. MD, PhD
mr. sc. Marijan Erceg, dr. med. MD, MSc
Desa Grubić-Jakupčević, dr. med. MD, PhD
Mirjana Huić, dr. med. MD, PhD
Prof dr. sc. Prof. Marija Jevtić, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Vesna Jureša, dr. med. MD, PhD
Rudolf Karazman, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Milica Katić, dr. med. MD,
prof. dr. sc. Prof. Josipa Kern, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Luka Kovačić, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Mate Ljubičić, dr. med. MD, PhD
doc. dr. sc. Assist. Prof. Ðulija Malatestinić, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Tonči Matulić PhD
prof. dr. sc. Prof. Željko Metelko, dr. med. MD, PhD
John Middleton, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Jadranka Mustajbegović, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Gordana Pavleković, dr. med. MD, PhD
dr. sc. Ozren Polašek, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Nurka Pranjić, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Žarko Puhovski PhD
prof. dr. sc. Prof. Dinko Puntarić, dr. med. MD, PhD
doc. dr. sc. Assist. Prof. Urelija Rodin, dr. med. MD, PhD
doc. dr. sc. Assist. Prof. Mladen Smoljanović, dr. med. MD, PhD
prim. dr. sc. Pr. Ranko Stevanović, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Marija Strnad, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Dubravka Šimunović PhD
prof. dr. sc. Prof. Zdenko Šošić, dr. med. MD, PhD
doc. dr. sc. Assist. Prof. Ksenija Vitale, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Jasmina Vraneš, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Silvije Vuletić, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Lijana Zaletel Kragelj, dr. med. MD, PhD
prof. dr. sc. Prof. Siniša Zrinščak PhD
prof. dr. sc. Prof. Nino Žganec PhD
5
GLAVNE TEME MAIN TOPICS
1. dan Day 1
Tema Topic
a) Društvo i zdravlje Society and Health
Podteme Subtopics: 1. Društvene odrednice zdravlja - nejednakosti u zdravlju
Social determinants of health - inequalities in health
2. Zdravlje u zajednici - pokazatelji i metode u ocjeni zdravstvenog stanja, procjeni potreba i
odabiru prioriteta Community health - indicators and methods in health needs assessment
and priority setting
3. Pristup teško dohvatljivim grupama Assessing needs of the hard to reach groups
Tema Topic
b) Javnozdravstvene intervencije Public Health Interventions
2. dan Day 2
Tema Topic
c) Sustav zaštite zdravlja Healthcare System
Podteme Subtopics:
1. Rukovođenje kvalitetom u sustavu zdravstva, standardizacija, akreditacija, protokoli,
praćenje i evaluacija… Quality management in healthcare system, standardization, accreditation, protocols development, monitoring, and evaluation...
2. Planiranje i financiranje sustava temeljem procjene potreba i resursa, dostupnost,
pristupačnost, pravičnost, održivost…
Healthcare system planning and financing (based on recognized needs and available resources), accessibility, availability, equity and sustainability...
3. Informacijski sustavi Information systems
4. Zdravstvena tehnologija Healthcare technology
5. Obrazovanje i razvoj djelatnika - planiranje, relicenciranje, etičke obaveze
Human resources development, education and training of healthcare professionals - planning, relicensing, ethical obligations
6. Prava pacijenata Patient rights
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Podteme Subtopics:
1. Unapređenje zdravlja - suradnja s drugim sektorima u razvoju zdravlja
Health promotion - collaboration with other sectors in health development
2. Sprečavanje bolesti - procjena rizika, rukovođenje rizicima, okoliš i zdravlje, izvanredna
stanja u javnom zdravstvu Disease prevention - risk assessment, risk management, environment and health, public health emergencies
3. Rano otkrivanje bolesti i adekvatno liječenje
Early disease detection and appropriate treatment
4. Kvaliteta života - razvoj preostalih sposobnosti, rehabilitacija, terminalna njega i skrb, smanjivanje štete Quality of life - remaining abilities development, rehabilitation, terminal care,
harm reduction
5. Komprehenzivne intervencije Comprehensive interventions
6. Socijalni marketing Social marketing
6
3. dan Day 3
Tema Topic:
d) Politika zdravlja Health Policy
Podteme / Subtopics:
1. Razvoj i implementacija politike zdravlja - strateško rukovođenje
Health policy development and implementation - strategic management
2. Politika lijekova Drugs policy
3. Ljudska prava i medicina Human rights and medicine
POZVANI PREDAVAČI INVITED SPEAKERS
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Franklin Apfel, Bristol, Velika Britanija UK
Martin Bobak, London, Velika Britanija UK
John Bromley, London, Velika Britanija UK
Milka Dunchin, Jeruzalem, Izrael Jerusalem, Israel
Josep Figueras, Bruxeles, Belgija Brussels, Belgium
Johan Hansen, Amsterdam, Nizozemska The Netherlands
Rudolf Karazman, Beč, Austrija Viena, Austria
Slobodan Lang, Zagreb, Hrvatska Croatia
Srđan Matić, Kopenhagen, Danska Copenhagen, Denmark
John Middleton, Birmingham, Velika Britanija UK
Gojka Roglić, Ženeva, Švicarska Geneva, Switzerland
Selma Šogorić, Zagreb, Hrvatska Croatia
Andro Vlahušić, Dubrovnik, Hrvatska Croatia
Silvije Vuletić, Zagreb, Hrvatska Croatia
Siniša Zrinščak, Zagreb, Hrvatska Croatia
7
SADRŽAJ CONTENTS
1 I OPĆE INFORMACIJE GENERAL INFORMATION
2 I SAŽECI ABSTRACTS
Srijeda, 13. listopada 2010.
Wednesday, October 13, 2010
DVORANA HALL: KORNATI I
Tema Topic
a) Društvo i zdravlje Society and health
1 4 I Plenarna predavanja Plenary Sessions
Podtema Subtopic:
DRUŠTVENE ODREDNICE ZDRAVLJA - Nejednakosti u zdravlju
SOCIAL DETERMINATS OF HEALTH - Inequalities in health
1 6 I Usmena izlaganja Oral presentations
2 2 I Poster prezentacije Poster presentations
DVORANA HALL: KORNATI II
Tema Topic
a) Društvo i zdravlje Society and health
Podtema Subtopic:
ZDRAVLJE U ZAJEDNICI – Breme bolesti i umiranja
COMMUNITY HEALTH - Burden of diseases
3 9 I Poster prezentacije Poster presentations
DVORANA HALL: RAB
Tema Topic
b) Javnozdravstvene intervencije Public health interventions
Podtema Subtopic:
UNAPRJEÐENJE ZDRAVLJA – Obitelj i zdravlje
HEALTH PROMOTION - Family and health
4 9 I Poster prezentacije Poster presentations
Podtema Subtopic:
UNAPRJEÐENJE ZDRAVLJA – Promicanje zdravlja u vrtiću, školi, na radnom mjestu
HEALTH PROMOTION - Health promotion in kindergartens, at schools and workplaces
5 9 I Poster prezentacije Poster presentations
6 8 I Mini simpozij Mini simposium
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Podtema Subtopic:
ZDRAVLJE U ZAJEDNICI - Bihevioralni zdravstveni rizici u populaciji Hrvatske
COMMUNITY HEALTH - Bihevioral health risks in Croatian population
3 0 I Poster prezentacije Poster presentations
8
Četvrtak, 14. listopada 2010.
Thursday, October 14, 2010
DVORANA HALL: KORNATI I
Tema Topic
b) Javnozdravstvene intervencije Public health interventions
7 1 I Plenarna predavanja Plenary Sessions
Podtema Subtopic:
SOCIJALNI MARKETING - Radionica: Analiza primjera iz prakse
SOCIAL MARKETING - Workshop: Analysis of cases from the practice
7 2 I Usmena izlaganja Oral presentations
Podtema Subtopic:
SOCIJALNI MARKETING - Adolescenti: Uz zdravlje vezano ponašanje – procjena
SOCIAL MARKETING – Adolescents: Health-related behaviour - assessment
7 6 I Poster prezentacije Poster presentations
Podtema Subtopic:
ZDRAVSTVENA PISMENOST HEALTH LITERACY
8 6 I Plenarno predavanje Plenary lecture
DVORANA HALL: KORNATI II
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Tema Topic
b) Javnozdravstvene intervencije Public health interventions
Podtema Subtopic:
SPRJEČAVANJE BOLESTI – Okoliš i zdravlje
DISEASE PREVENTION – Environment and Health
8 6 I Poster prezentacije Poster presentations
Podtema Subtopic:
SPRJEČAVANJE BOLESTI - Može li zajednica biti zdrava ako je okoliš bolestan?
DISEASE PREVENTION - Can the community be healthy if the environment is sick?
9 7 I Usmena izlaganja Oral presentations
Podtema Subtopic:
SPRJEČAVANJE BOLESTI - Spriječavanje zaraznih bolesti
DISEASE PREVENTION - Communicable diseases prevention
1 0 2 I Poster prezentacije Poster presentations
Podtema Subtopic:
SPRJEČAVANJE BOLESTI - Kontrola zaraznih bolesti
DISEASE PREVENTION - Communicable diseases control
1 1 1 I Usmena izlaganja Oral presentations
Podtema Subtopic:
SPRJEČAVANJE BOLESTI - Kronične bolesti, rano otkrivanje
DISEASE PREVENTION - Chronic conditions, early detection
1 1 5 I Poster prezentacije Poster presentations
9
DVORANA HALL: RAB
Tema Topic
b) Javnozdravstvene intervencije Public health interventions
Podtema Subtopic:
UNAPRJEÐENJE ZDRAVLJA - Zdravlje djece i mladih
HEALTH PROMOTION – Children and adolescent health
1 2 3 I Poster prezentacije Poster presentations
Podtema Subtopic:
UNAPRJEÐENJE ZDRAVLJA - Obitelj i zdravlje
HEALTH PROMOTION - Family and health
1 3 4 I Usmena izlaganja Oral presentations
Podtema Subtopic:
KVALITETA ŽIVOTA QUALITY OF LIFE
1 3 9 I Poster prezentacije Poster presentations
1 5 0 I Usmena izlaganja Oral presentations
Podtema Subtopic:
KVALITETA ŽIVOTA - Treća životna dob QUALITY OF LIFE - Third age
1 5 6 I Poster prezentacije Poster presentations
Podtema Subtopic:
KVALITETA ŽIVOTA - Gerontološko javnozdravstvena zaštita
QUALITY OF LIFE - Gerontological public health care
1 6 2 I Usmena izlaganja Oral presentations
Petak, 15. listopada 2010.
Friday, October 15, 2010
Tema Topic
c) Sustav zaštite zdravlja Health care system
1 6 6 I Plenarna predavanja Plenary Sessions
Podtema Subtopic:
PLANIRANJE I FINANCIRANJE SUSTAVA ZAŠTITE ZDRAVLJA –
Planiranje, organizacija, financiranje sustava zdravstva
HEALTH CARE SYSTEM PLANNING AND FINANCING –
Planning, organising, financing of the health care system
1 6 8 I Poster prezentacije Poster presentations
Podtema Subtopic:
PLANIRANJE I FINANCIRANJE SUSTAVA ZAŠTITE ZDRAVLJA –
Izazovi organiziranja sustava zdravstva
HEALTH CARE SYSTEM PLANNING AND FINANCING –
Health care system organisation challenges
1 7 7 I Usmena izlaganja Oral presentations
Podtema Subtopic:
RUKOVOÐENJE KVALITETOM U SUSTAVU ZDRAVSTVA –
Kvaliteta zdravstvene skrbi
QUALITY MANAGEMENT IN THE HEALTH CARE SECTOR – Health care quality
1 8 2 I Usmena izlaganja Oral presentations
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
DVORANA HALL: KORNATI I
10
Podtema Subtopic:
PLANIRANJE I FINANCIRANJE SUSTAVA ZAŠTITE ZDRAVLJA –
Izazovi organiziranja sustava zdravstva
HEALTH CARE SYSTEM PLANNING AND FINANCING –
Health care system organisation challenges
1 8 8 I Usmena izlaganja Oral presentations
DVORANA HALL: KORNATI II
Tema Topic
c) Sustav zaštite zdravlja Health care system
Podtem Subtopic:
ZDRAVSTVENA TEHNOLOGIJA - Zdravstvena tehnologija i informacijski sustavi za
21. stoljeće
HEALT CARE TECHNOLOGY – Health care technologies and information systems
for the 21st century
1 9 3 I Usmena izlaganja Oral presentations
Podtema Subtopic:
ZDRAVSTVENI DJELATNICI – Obrazovanje, razvoj, uloga u sustavu zdravstva
HEALTH CARE PROFESSIONALS – Education, development and the role within the
health care system
1 9 9 I Poster prezentacije Poster presentations
2 0 7 I Usmena izlaganja Oral presentations
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
DVORANA HALL: RAB
Tema Topic
b) Javnozdravstvene intervencije Public health interventions
Podtema Subtopic:
RANO OTKRIVANJE BOLESTI - Zdravlje žena
EARLY DISEASE DETECTION - Women's health
2 1 3 I Poster prezentacije Poster presentations
2 2 2 I Usmena izlaganja Oral presentations
Podtema Subtopic:
RANO OTKRIVANJE BOLESTI - Prevencija kardiovaskularnih bolesti
EARLY DISEASE DETECTION - Cardiovascular diseases prevention
2 2 7 I Poster prezentacije Poster presentations
Podtema Subtopic:
RANO OTKRIVANJE BOLESTI - Kronične bolesti
EARLY DISEASE DETECTION – Chronic conditions
2 3 8 I Usmena izlaganja Oral presentations
Podtema Subtopic:
RANO OTKRIVANJE BOLESTI : Rano otkrivanje malignih bolesti
EARLY DISEASE DETECTION – Early malignant diseases detection
2 4 4 I Usmena izlaganja Oral presentations
2 4 4 I Poster prezentacije Poster presenatations
11
Subota, 16. listopada 2010.
Saturday, October 16, 2010
DVORANA HALL: KORNATI I
Tema Topic
d) Politika zdravlja Health policy
2 5 0 I Plenarna predavanja Plenary Sessions
2 5 2 I Usmena izlaganja Oral presentations
DVORANA HALL: KORNATI II
Podtema Subtopic:
LJUDSKA PRAVA, PRAVA PACIJENATA HUMAN RIGHTS, PATIENTS' RIGHTS
2 5 9 I Usmena izlaganja Oral presentations
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
12
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
Petak
Friday
15
Listopad
October
Sažeci
Abstracts
Subota
Saturday
16
Listopad
October
14
Srijeda, 13. listopada 2010.
Wednesday, October 13, 2010
DVORANA HALL: KORNATI I
Tema Topic
a) DRUŠTVO I ZDRAVLJE SOCIETY AND HEALTH
Plenarna predavanja Plenary lectures
DIZ - 369
SOCIAL INEQUALITIES IN HEALTH IN WESTERN AND EASTERN EUROPE
BOBAK M
University College London, London, UK
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
There are major health inequalities within and between countries in Europe. The general pattern is
that the worse a country’s economic position, the worse is its health status; similarly, the lower a person’s social position, the worse his or her health is. Behind this general pattern, however, are a number of specific features. First, 20 years after the collapse of communism, there is still a pronounced
East-West divide in health. For example, there is a 12.5 year gap in life expectancy between the “old”
EU countries and the countries of the former Soviet Union. Second, since 1990 a divergence of health
trends has occurred in Central and Eastern Europe; while health indicators in Central European countries have generally improved, trends in many post-Soviet countries have fluctuated or stabilised, but
not improved. Third, the social gradient in health has been persistent but stable in western European
populations while, as far as data are available, it the gradient became considerably steeper in Central
and Eastern Europe. In fact, if there is a general lesson of the post-communist societal transformation, it is the rise of social inequalities. Finally, while health differentials, both between and within
populations, are consistent with levels and trends in socioeconomic indicators, the omnipresent social
gradients in health are only weakly explained by economic factors; this suggests an important role for
health behaviours, conventional risk factors and psychosocial factors.
DIZ - 277
PROMJENA PARADIGME I JAVNOZDRAVSTVENE PRAKSE U POSLIJERATNOJ
HRVATSKOJ
ŠOGORIĆ S1, Vuletić S1, Kern J1, Lang S2, Grozić-Živolić S3
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
3
Istarska županija, Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb, Pula, Hrvatska
1
2
[email protected]
Cilj je rada objasniti razloge i prikazati proces uvođenja kvalitativno-analitičkog pristupa u javdravstvena istraživanja i praksu u Republici Hrvatskoj.
Kvalitativno analitička metodologija uvedena je u Hrvatskoj tijekom posljednjih petnaest godina u tri
15
značajna područja javnozdravstvenog djelovanja:
1. procjenu zdravstvenih potreba zajednice te izradu na njima temeljene Gradske slike zdravlja i
Gradskog plana za zdravlje,
2. procjenu uspješnosti javnozdravstvenih intervencija te
3. studiju kompleksnih, uz zdravlje vezanih, ponašanja ljudi u njihovom prirodnom okruženju.
Poratno stanje, oskudna sredstva te potreba da se što prije utvrdi stanje i pokrene akcija utjecale su
na izbor metodologije brze procjene (Rapid appraisal) kako u procjeni zdravstvenih potreba zajednice
tako i u procjeni uspješnosti javnozdravstvenih intervencija. Najpopularnija i najčešće korištena, među
hrvatskim Zdravim gradovima, je Metoda brze procjene zdravstvenih potreba (RAP - Rapid Appraisal
to Asses Community Health Needs) koju je, u razdoblju od 1996. do 2008. godine, koristilo jedanaest
gradova. Komparativne prednosti ove metode, u odnosu na klasične pristupe procjeni zdravstvenog
stanja su: brzina provedbe, ne velika potrošnje vremena, stručnjaka i financijskih sredstava, participativnost, osjetljivost, valjanost, akcijska orijentiranost i održivost postignuća. Akademski kredibilitet
ove metode ojačan je uspostavljanjem vrlo striktnih pravila pri izboru sudionika, panelista te procesom
triangulacije izvora informacija i istraživača.
Kvalitativno analitički pristup korišten je i kod razvoja modela za brzu procjenu učinkovitosti javnozdravstvenih intervencija. Retrospektivnom studijom 44 uspješno provedenih intervencija iz pet gradova: Liverpool, Sandwell, Beč, Pula i Rijeka iznađeni su pokazatelji uspješnosti kojima je moguće procijeniti učinak intervencije unutar kraćeg vremenskog okvira mjereći nekoliko dimenzija uspješnosti:
Velika ideološka bliskost filozofije i prakse unaprjeđenja zdravlja s pretpostavkama i procedurama
naturalističkog pristupa olakšala je uvođenje kvalitativnih metoda u praksu hrvatskog javnog zdravstva.
Unapređenje zdravlja vjeruje u sposobnost pojedinaca (neprofesionalaca) da generiraju korisno znanje
i uvid, dok kvalitativne metode daju istraživačku vrijednost (znanstveni legitimitet) pojedinačnom, subjektivnom iskustvu. Obje imaju tendenciju da budu induktivne i idu od specifičnog prema općenitom.
U unaprjeđenju zdravlja vjeruje se da rješenje problema može doći odozdo prije nego li odozgo (od
nacionalne razine i profesionalnih eksperata), isto kao i u kvalitativnim istraživanjima gdje se polazi od
ideje da se koncepti i obrazloženja najbolje generiraju odozdo, od specifičnih empirijskih podataka,
prije nego li odozgo, od generalne teorije.
PRISTUP TEŠKO DOHVATLJIVIM GRUPAMA
BOŽIČEVIĆ I
Medicinski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
I. Učinak na makro-okruženje - procjena postignutog stupnja promjene u političkom okruženju
II. Učinak na korisnika projekta (pojedinca, grupu, zajednicu) u smislu jačanja korisnika i utjecaja
na zdravlje
III. Učinak na provoditelja projekta (mikro-okruženje) - organizaciju/ instituciju, asocijaciju/ grupu
i kroz
IV. Monitoring uspješnosti procesa implementacije intervencije.
Studije kompleksnih, uz zdravlje vezanih, ponašanja kao npr. obrasca pijenja kod mladih noviji su pravci korištenja kvalitativno analitičke metodologije u Hrvatskoj, vezani uz program jačanja javnozdravstvenih kapaciteta županijske samouprave (program «Rukovođenje i upravljanje za zdravlje»). Upravo
se ovdje fenomenološki pristup, kojim se nastoji razumjeti ljudsko ponašanje kroz doživljavanje samih
sudionika, pokazao najučinkovitijim. Koristeći kvalitativne metode gledanjem, slušanjem i učenjem od
sudionika procesa lokalni su istraživači počeli postupno razumijevati studirani fenomen u kontekstu
vlastitog socijalnog okruženja.
16
Podtema Subtopic:
DRUŠTVENE ODREDNICE ZDRAVLJA – Nejednakosti u zdravlju
SOCIAL DETERMINATS OF HEALTH - Inequalities in health
Usmena izlaganja Oral presentations
DIZ - 314
FILOZOFIJA ZDRAVLJA – POMAK OD ANALITIČKE K HOLISTIČKOJ PARADIGMI
ŠERCAR D1 , Stambolović V2 , Lang S3
HTA, Zagreb, Hrvatska
Komisija za tradicionalnu medicinu Ministarstva zadravlja Srbije, Beograd, Srbija
3
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
U kasnim osamdesetim godinama zacrtane su «nove» holističke paradigme politike, edukacije, zdravlja i ekonomije. Nasuprot specijalizaciji i analitičkom pristupu, multidisciplinarnost i sintetički pristup
daje nove i drukčije odgovore.
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Najveći probem u holističkoj znanosti je ontološke prirode. U okvirima statističkih «alata» zavisne i
nezavisne varijable, slijepih i duplo slijepih testova nemoguće je istraživati međuodnose dijelova i
cjeline, što čini temelj holističkog pristupa. Multifaktorijalna analiza možda je tek korak prema valjanoj metodi. Dok se clastering tek treba potvrditi u praksi - da se pomoću ove metode mogu donositi
značajni zaključci.
Danas je već prihvaćeno da osim racionalne (IQ) inteligencije, postoje i druge vrste inteligencija. Na
primjer, emocionalna (EQ), praktična (PQ) i spiritualna (SQ) inteligencija. Različitost logika različitih
inetligencija omogućuju holistička istraživanja.
Demokracija je vladavine većine nad manjinom. No, evolucija demokracije donosi i poštivanje
različitosti. Osim poštivanja prava manjih, «marginalnih» grupnih entiteta, donosi i poštivanje osobne
individualnosti. Od pobjednika-poraženih (win-lose), teži se rješenjima pobjednik-pobjednik (winwin). Takvo rješenje treba osmisliti u odnosu na analitičke i holističke medicinske sustave.
Preventiva je u srži holističkog pristupa zdravlju! Odgovor na značajan porast stresova u suvremenom
načinu života može se naći u redovitom i usklađenom bavljenju svim razinama ljudskog bića: smanjenju kemijskog zagađenja (ekologija) i primjerenoj tjelesnoj aktivnosti, odnosno tjelesnoj, emocionalnoj, mentalnoj i spiritualnoj higijeni.
Ekonomsko okruženje nedvojbeno utječe na ostvarivanje kvalitete življenja cijele društvene zajednice;
danas globalizirane do nedavno nezamislivih razmjera!
Primjenjujući teoriju sustava, paradigmatski slično kao u kibernetskoj psihoterapiji, izložio bih viziju
organizacije holističke medicinske brige o zdravlju...
To je nadogradnja jednog vrlo zanimljivog primjera koji je osmislio i facilitira praktičnu primjenu prof.
dr. Vuk Stambolović u Srbiji. Također, u negativnom smislu, zanimljiv je nedavni (2005. -2006.) pokušaj
legalizacije ovog područja, u okviru ministarstva pravosuđa koji je predvodila Vesna Škare Ožbolt, a
potaknuo HUPED (Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu).
Sustav je osmišljen kroz diskusije s prof. dr. Vukom Stambolovičem i prof. dr. Slobodanom Langom.
Smjernice su:
• Izbalansiran, transparentan i kooperativan/komplementaran model suradnje analitičkih i
holističkih medicinskih metoda
• Jasna definicija područja i metoda od nevladinih organizacija koje se njima bave
• Nepristran, stručni, državni nadzor (ministarstvo, komora)
• Primjerena kontinuirana edukacija
• Inherentno holistički znanstveni istraživački rad, kontinuirana evaluacija i supervizija
• Oblikovanje centara izvrsnosti za pojedine metode, njihova međusobna i međunarodna suradnja
17
DIZ - 293
POVEZANOST FORMALNE EDUKACIJE S OSJEĆAJEM TJELESNOG I
DUŠEVNOG ZDRAVLJA U STANOVNIKA REPUBLIKE HRVATSKE
BRBOROVIĆ O, Pavleković G
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Hrvatska
[email protected]
Uvod: Socioekonomski status pojedinca značajno utječe na zdravlje. Osobe nižeg socioekonomskog
statusa imaju slabije zdravlje mjereno negativnim zdravstvenim ishodima, ali je još uvijek nedovoljno
istraženo koje dimenzije socioekonomskog statusa na to najviše utječu – ekonomski čimbenici poput
prihoda i osobnog bogatstva i/ili dimenzije kao što su edukacija i socijalna podrška. Povezanost obrazovanja i zdravlja od posebnog je interesa stoga što se obrazovanje stječe u ranoj životnoj dobi
te stoga trajno utječe na zdravlje pojedinca. Istraživanja upućuju da je obrazovanje, za razliku od
osobnih primanja, percepcije vlastitog ekonomskog statusa ili vrste posla koje ispitanik obavlja, puno
manje opterećeno smjerom uzročno-posljedične povezanosti sa zdravljem.
Cilj istraživanja: Na uzorku ispitanika u Republici Hrvatskoj, a primjenom boodstrap metode podaci
se mogu primijeniti na punoljetne stanovnike Republike Hrvatske. Provedeno je istraživanje s ciljem da
se ispita povezanost razine formalne edukacije s osjećajem subjektivnog duševnog i tjelesnog zdravlja.
Metoda istraživanja: U istraživanju su korišteni podaci Hrvatske zdravstvene ankete iz 2003. godine
kojom su obuhvaćene osobe starije od 18 godina koje žive u vlastitom domaćinstvu, a domaćinstva su
odabrana prema reprezentativnom uzorku. U istraživanju je sudjelovalo 8806 osoba (31.94% muškog
i 68.03% ženskog spola). Instrument je bio Hrvatska zdravstvena anketa.
Zaključak: U Republici Hrvatskoj ispitanici višeg formalnog obrazovanja imaju bolji osjećaj duševnog i
tjelesnog zdravlja. Rezultati istraživanja važni su za strategiju intervencija na populacijskoj razini.
DIZ - 141
SELF-RATED HEALTH AND SOCIAL CLASSES IN SLOVENIA: IS THERE ANY
RELATIONSHIP?
FARKAS J1, Pahor M2, Zaletel Kragelj L1,3
Chair of Public Health, Faculty of Medicine, University of Ljubljana, Ljubljana, Slovenia
Department of Nursing Care, Faculty of Health Studies, University of Ljubljana, Ljubljana, Slovenia
3
CINDI Slovenia Preventive Unit, Institute of Public Health of the Republic of Slovenia, Ljubljana, Slovenia
1
2
[email protected]
Aim of the study. Self-rated health is an established measure of health status and can be influenced by
several characteristics of the social environment. As countries remain culturally, politically, and economically
distinct, previous findings may not be directly applicable to Slovenian population. The aim of this study
was to evaluate the relationship between self-rated health and self-assessed social class in Slovenian adult
population.
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Rezultati: Prema obrazovnom statusu, u skupini s nižim obrazovanjem (nezavršena i završena osnovna
škola te srednjoškolsko obrazovanje) bilo je 7607 ili 86,38% ispitanika, a u skupini s višim obrazovanjem (završeno više ili visoko obrazovanje) 1199 ili 13,62%. Rezultati pokazuju da ispitanici višeg obrazovanja imaju bolji osjećaj duševnog i tjelesnog zdravlja (p<0.0001). Povezanost formalne edukacije
sa subjektivnim osjećajem duševnog zdravlja pokazuje da je razlika kod muškaraca nižeg obrazovnog
statusa 7,65%, a kod žena 7,90%. Utvrđena razlika u osjećaju tjelesnog zdravlja kod muškaraca iznosi
3,5%, a kod žena 8,6%. Primjenom bootstrap metode izračunato je da je u Republici Hrvatskoj kod
muškaraca nižeg obrazovanja osjećaj duševnog zdravlja niži za 6,4%, a kod žena razlika iznosi 7,1%.
Razlika u vrijednosti osjećaja tjelesnog zdravlja u Republici Hrvatskoj kod muškaraca višeg i nižeg obrazovanja je 2,5%, a kod žena 5,2%.
18
Methods. The study was based on the Countrywide Integrated Non-communicable Diseases Intervention
Health Monitor database, which is updated approximately every three years by a cross-sectional survey.
During 2004, 8,741/15,297 (57.1%) of posted self-administered questionnaires were retrieved. Prevalence
per 100 population of poor self-rated health was determined. Logistic regression was used to determine
unadjusted and adjusted (gender, age, marital status, educational level, kind of work, residence community,
geographical region) estimates of association between poor self-rated health and self-assessed social class.
Results. Question about self-rated health was answered by 8,321 participants and 796 (9.6%) reported to
have poor self-rated health. A clear decrease in prevalence of poor self-rated health from 35.9% in lower
to 3.7% in upper-middle/upper self-assessed social class was observed. In an unadjusted and age-adjusted
model, the association between poor self-rated health and self-assessed social class was significant across
all social classes. After the adjustment for additional confounders, the odds remained highest for those in
the lower self-assessed social class who rated their health as poor more than four times as frequently as
those in upper-middle/upper self-assessed social class (OR=4.23, 95% CI 2.46-7.25; p<0.001).
Conclusion. Our study confirmed large differences in the prevalence of poor self-rated health in different self-assessed social classes. Participants from a lower self-assessed social class reported poor self-rated
health most often and should be placed in the focus of multisectoral interventional programs.
DIZ - 137
SOCIO-ECONOMIC DETERMINANTS OF HEALTH IN PERIURBAN
SETTLEMENT WITH MOSTLY ROMA POPULATION
NIĆIFOROVIĆ ŠURKOVIĆ O, Ukropina S, Ač Nikolić E, Grujić V, Mijatović Jovanović V
Institute of Public Health of Vojvodina, Faculty of Medicine Novi Sad, Serbia
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
[email protected]
Aim: To determine demographic characteristics, educational level, economic, social status and healthcare
accessibility in periurban settlement with mostly Roma population located within the City of Novi Sad.
Methodology: The survey was conducted by trained interviewers during 2010 using special questionnaires
designed for housing and households. All inhabitants and households in periurban settlement (Veliki Rit)
with mostly Roma population located within the City of Novi Sad were included into the survey.
Results: The survey has registered 788 households and 2,751 inhabitants of Veliki Rit settlement.
More than one third of houses have no individual address, 42% have running water supply only in the
backyard. More than one half of the houses have dirt road access, 30% have non-solid material walls,
accompanied with over 50% roof coverings constructed of non-solid material. Almost 60% of houses
have no floor covering, but solid ground or concrete. Half of the households have outdoor restrooms with
no flushing capacities. Demographic characteristics differ from general population and indicate that the
target population is young. A quarter of the population receives social support and every fifth household
earns income by collecting recycling materials and waste. Half of the adult population has incomplete
or complete elementary school, 77% of young adults are unemployed. Although more than 90% have
health insurance, only 7.5% have evidence of immunization and complete immunization is conducted in
3.5% inhabitants. Most of them (90%) declared receiving treatment in primary health care centre (PHC)
and 78.5% has chosen a PHC doctor. Every fifth inhabitant reported that a physician diagnosed him/her
with some of the 19 listed diseases, among which the most common are hypertension, chronic bronchitis,
asthma, joint rheumatic diseases, diabetes, myocardial infarction, etc.
Conclusion: Socio-economic determinants in periurban settlement with mostly Roma population indicate
poor housing and sanitation conditions, low level of education, high percentage of unemployment, low
level of health consciousness and lack of preventive health care use, which has led to health problems
(physical, mental and social) attributable to undeveloped countries. This survey gives us a database on
socio-economic and demographic profile of periurban population, and can be used to define health and
social programs for increasing integration of Roma population into the society, and improving their social
and health status.
19
DIZ - 135
SELF-PERCEPTION OF HEALTH AND LIFE SATISFACTION REGARDING TO
WEALTH INDEX AMONG CHILDREN IN VOJVODINA
AČ NIKOLIĆ E, Šušnjević S, Čanković S, Ničiforović-Šurković O, Dragnić N
Institute of Public Health of Vojvodina, Faculty of Medicine Novi Sad, Novi Sad, Serbia
[email protected]
Introduction: Numerous non-biological factors influence health and disease (personal characteristics,
motivation and intentions, socio-economic status, healthcare availability, social support network, individual and cultural beliefs and behaviours). All these factors are expressed within individual health
perception. Wealth index and financial status followed by occupation and educational level represent
a life standard indicator.
Aim: To determine the connection between self-perception of health and life satisfaction and Wealth
Index in children aged 7-19 in Vojvodina.
Method: The survey is carried out within the frame of the national study “Health Survey in Population
of Serbia” carried out by the Ministry of Health of the Republic of Serbia. The pool in Vojvodina included a total number of 672 examinees aged 7-19. The DHS Wealth Index (Demographic and Health
Survey Wealth Index) is used as an indicator of financial status. The Wealth Index itself is a complex
indicator formed on the basis of a great number of variables, like living conditions, possession of various properties etc. According to that indicator, examinees are classified in five socio-economic categories (quintiles): from the poorest – the first quintile to the wealthiest – the fifth quintile. The analysis
included questions about health self-perception, life satisfaction and also components of living the
examinee finds himself/herself most unsatisfied with.
Conclusion: Financial circumstances significantly influence health self-perception and life satisfaction
of children and adolescents.
Key words: Health self-perception, life satisfaction, DHS Wealth Index, children
DIZ- 121
GAY (AB) NORMALITY AND HIV TESTING
KOLARIĆ B1,2
1
2
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
There were several studies conducted with the aim of obtaining the information on the sexual risk behavior of Croatian men who have sex with men (MSM). Majority of the respondents (more than 80%)
thought that regular condom use can prevent HIV infection. Almost half of the respondents (49%)
have never been tested on HIV, and approximately one quarter had only one test in a lifetime. While
more than 90% of examinees stated having oral intercourse with man in the last twelve months, less
than 25% have never used a condom during such intercourse. About 40% used a condom at each anal
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Results: Out of the total number of the examined children, 50.1% were females. The analysis was
carried out in three age categories. Most of the children estimated their health as very good or good
(89.5%), but each tenth child estimated it as ordinary. It is obvious, but not statistically significant,
that there exists the difference of self-perception of health regarding to Wealth Index. The average
rating of satisfaction with present living (on the scale of 0-10) was 8.2 and it is statistically significantly different regarding to the Wealth Index. The most satisfied were children and adolescents in
the group of the wealthiest (F=7.774; p<0.001). Out of nearly two thirds of children and adolescents
(61.5%) who were not completely satisfied with their lives, the component they were most unsatisfied
with were finances (32%), then school or job (17.1%) and love life (12.4%).
20
intercourse and about 20% never. The rate of condom use during last anal intercourse was 50% and
about 70% of those who used a lubricant had chosen a correct water-based product.
The presented data suggest that Croatian MSM is engaged in high-risk behaviors. Reason for such
- auto destructive - behaviors is probably connected to the poor self-image (sexual shame, internalized homophobia, formal stigmatization, sense of life…). Nevertheless, the first step to be taken is to
increase the rate of testing (introducing the option of testing in gay-venues), the awareness of the
HIV status and risks. These are the basics of harm-reduction programs needed to be strengthened in
Croatia. On the other hand, de-stigmatization and “normalization” of MSM lifestyle is the long-term
public-health intervention in order to achieve positive changes in individual and population behaviors.
DIZ - 178
HOMOSEKSUALNOST: POREMEĆAJ ILI NEŠTO DRUGO
ŠTAJDUHAR D
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Zagreb, Hrvatska
3
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
U radu će se iz povijesnog i epistemološkog očišta u najkraćim crtama prikazati složen odnos medicine
i homoseksualnosti, te ukazati na značaj poznavanja tog problema za sve liječnike, koji predstavljaju
dio društva čija je dužnost djelovati u smjeru destigmatizacije homoseksualnosti, te time i prevencije psihičkih poremećaja u osoba istospolne orijentacije – učestalost kojih je u toj populaciji veća u
odnosu na heteroseksualnu populaciju, najvjerojatnije uslijed socijalnih pritisaka.
Kako je medicina „doznala“ za istospolnu orijentaciju? Kakvo je bilo gledište ranog psihoanalitičkog
kruga na problem homoseksualnosti? Zašto je homoseksualnost u psihijatriji isprva označena kao
poremećaj, a naknadno brisana iz klasifikacije mentalnih poremećaja? Je li odluka Američke psihijatrijske udruge o uklanjanju istospolne orijentacije iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika Američke
psihijatrijske udruge iz 1973. godine doista bila tek političko pitanje? Tko je uopće taj tko odlučuje je
li neki oblik ponašanja znak poremećaja ili je riječ o varijaciji u okviru zdravlja? Koji su uobičajeni argumenti kojima dio (često manjkavo informirane) stručne javnosti opravdava označavanje homoseksualnosti bolešću? Koji su argumenti u prilog razumijevanju homoseksualnosti kao varijacije?
Zbog raznolikih formi socijalnih pritisaka osobe istospolne orijentacije trpe značajne posljedice, koje se
dijelom očituju kroz značajno veću životnu prevalenciju niza psihijatrijskih poremećaja u toj populaciji.
U radu se nastoji skrenuti pažnja na opravdanu pretpostavku da bi svaki liječnik, kao potencijalni nositelj aktivnosti na unapređenju društvenih stavova, te korekciji predrasuda prema homoseksualnosti,
morao biti dostatno informiran o psihologiji i sociologiji istospolne orijentacije.
JZI - 52
POTENCIJALNI PROBLEMI U STVARANJU DRUŠTVENO MEDICINSKOG
MODELA INVALIDITETA
BENJAK T1, Ježić A2, Janičar Z2, Ivanković D3, Vuletić G3
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Zagreb, Hrvatska
3
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Cilj: U Hrvatskoj se invaliditet trenutno vještači u pet tijela vještačenja pri čemu svako tijelo ima
svoj specifičan propis o načinu vještačenja, dijagnozama koje dovode do invaliditeta te postocima
21
oštećenja organizma. Ovakav način rada doveo je do niza nejasnoća, između ostalog i situacije da
dvije osobe za istu vrstu oštećenja, ovisno o u kojem tijelu se vještače, mogu imati različite postotke
oštećenja, a samim time i opseg prava. Da bi se osiguralo izjednačavanje mogućnosti za sve osobe s
invaliditetom u narednom periodu je, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom te Nacionalnoj strategiji za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom, potrebno izraditi jedinstveni
sustav vještačenja za osobe s invaliditetom.
Metode: Slijedeći preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) te činjenicu da je Hrvatska ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, u kojoj definicija invaliditeta uključuje i važnost
interakcije osobe s invaliditetom i njezine okoline, članovi intersektorske radne skupine pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi odlučili su da se u procjeni uzrok invaliditeta i funkcionalnih sposobnosti osobe komplementarno koriste Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih stanja (MKB-10) te
Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja (MKF).
Rezultat: Da bi se ostvario društveno medicinski model invaliditeta, kao osnova rada Jedinstvenog
tijela vještačenja, izrađena je, temeljem dosadašnjih propisa i MKB-a, Jedinstvena lista oštećenja organizma te, temeljem MKF-a, Lista za ocjenu stupnja oštećenja funkcije te procjenu razine potpore. Da
bi se takav model ostvario i implementirao u procjenu invaliditeta potrebno je valorizirati oštećenje te
funkcioniranje osobe. Kod načina valorizacije obje vrste oštećenja postoje određene dileme članova
gore navedene radne skupine.
Zaključak: Za utvrđivanje najboljeg načina valorizacije oštećenja organizma i funkcionalnih sposobnosti u naredne dvije godine potrebno je detaljno razraditi stvorene osnove što je ujedno i poziv svim
zainteresiranim stručnjacima raznih profila (liječnici raznih specijalnosti, psiholozi, defektolozi itd.) da
se uključe sa svojim prijedlozima u rješavanju navedene problematike standardizacije te razvoju nacionalnog modela invaliditeta temeljenog na društveno medicinskom modelu u skladu s preporukama
SZO-a.
DIZ - 328
NEJEDNAKOSTI U ZDRAVSTVU – TERENSKO ISTRAŽIVANJE 2010.
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
BENKOVIĆ V1, Štulhofer A1, Pristaš I2, Stevanović R2
1
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Tehnološke inovacije, ekonomski razvoj i povećana učinkovitost zdravstvene njege prati produženje
očekivanog trajanja života. Usporedo, povećavaju se razlike zdravstvenih ishoda među različitim socioekonomskim grupama svih društava.
Socioekonomske promjene, povezane sa specifičnim promjenama u sustavu zdravstvene njege Hrvatske,
nezdravi stilovi života kao posljedica niskog ekonomskog (i obrazovnog) statusa, značajno pridonose
razinama jednakosti u zdravlju i zdravstvenoj njezi (tj. nemoralnim, nepravednim i nepravičnim nejednakostima u zdravlju).
Podaci koji opisuju ovu situaciju u Hrvatskoj su relativno slabi. U svibnju ove godine sredstvima MSD &
Co provedena je terenska anekta na reprezentativnom uzorku RH N=1000, s ciljem utvrđivanja nejednakosti u zdravlju i pristup zdravstvenih usluga u Hrvatskoj.
Metodologija:
Instrument je kreiran koristeći niz čestica iz srodnih instrumenata, te delphi consensus metodom.
Anketa je provedena na uzorku od 1000 stanovnika RH u dobi između 25 i 70 godina. Uzorak
istraživanja planiran je kao proporcionalni probabilistički uzorak iz 6 regija RH. Unutar svake regije,
uzorak je planiran kao tro-etapni probabilistički uzorak stanovništva regije u dobi 25-70 godina.
Cilj: Cilj istraživanja bio je analizirati moguću uzročno-posljedičnu povezanost socijalno-ekonomskih
obilježja s ponašanjima koja utječu na zdravlje, te korištenje zdravstvenom zaštitom, zatim procijeniti
broj ljudi koji u Hrvatskoj snosi posljedice pojedinih aspekata nepravičnosti u zdravlju, te kvantitativno odrediti apsolutne i relativne razlike u zdravlju za odabir pokazatelja koji najbolje odgovaraju
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
2
22
istraživanoj skupini i aspektu zdravlja.
Rezultati: U modelu koji objašnjava 29% varijance zdravlje, rezultati multiple regresije kriterijske varijable “zdravlje” pokazali su da su statistički značajni prediktori: SES, osobnost, društvena povezanost
i financijske prepreke. Najslabija povezanost je zabilježena izmedju zdravlja i socijalne povezanosti.
Kada se analiza provede odvojeno prema spolu, kod muškaraca su sva 4 prediktora podjednako povezana sa zdravljem, a kod žena, zanimljivo, socijalna povezanost nije značajni prediktor zdravlja.
Podtema Subtopic:
DRUŠTVENE ODREDNICE ZDRAVLJA – Nejednakosti u zdravlju
SOCIAL DETERMINATS OF HEALTH - Inequalities in health
Poster prezentacije Poster presentations
DIZ - 131
PROVOÐENJE AKCIJSKOG PLANA “DESETLJEĆE ZA UKLJUČIVANJE ROMA”
VLAH N1, Lazarević-Rukavina I1, Gašparović-Babić S1, Janković S1, Benčević-Striehl H2, Glibotić-Kresina H1
1
2
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primarsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Prikaz provođenja Programa poboljšanja zdravlja i zdravstvene zaštite romske populacije temeljem
potpisivanja Deklaracije “Desetljeće za uključivanje Roma 2005. - 2015.” te izrade Akcijskog plana za
njegovo provođenje.
Metode: Godine 2009. Odjel socijalne medicine preuzima provođenje Programa od Epidemiološkog
odjela Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primirsko-goranske županije
Kao polazište nastavka provođenja Programa određeno je utvrđivanje načina pristupa romskoj
populaciji. U tu je svrhu ostvarena suradnja s Centrima za socijalnu skrb te postojećim udrugama i
zajednicama Roma i Aškalija na području Županije. Temeljem njihova iskustva i iskustva Epidemiološkog
odjela provoditelji programa odlučili su svoje aktivnosti usmjeriti prosvjećivanju roditelja romske djece.
Obzirom na saznanja o njihovom tradicionalnom i kulturološkom nasljeđu kao ciljana populacija
odabrane su žene/majke.
Temeljem podataka o socioekonomskom i društvenom položaju romske populacije određene su
prioritetne teme za edukaciju.
Tijekom 2009. godine provedene su edukacije vezane uz prevenciju ozljeđivanja male djece, prevenciju nasilja, spriječavanje zaraznih bolesti i tema zaštite reproduktivnog zdravlja u romskom naselju u
Omišlju, Zajednici Roma i Udruzi žena Romkinja u gradu Rijeci te s predstavnicima Aškalija u Mjesnom
odboru Pehlin.
Polaznicima edukacija podijeljene su edukativne brošure «Prevencija ozljeđivanja male djece».
U sklopu Programa u tijeku je ispitivanje zdravstvenih potreba romske populacije. Koristi se anketni
upitnik SF36, validirani strukturirani instrument.
Rezultati: Odaziv je bio najbolji u romskom naselju u Omišlju gdje smo edukacijom obuhvatili sve
žene koje žive u naselju. Lošiji odaziv bio je u gradu Rijeci (od očekivanih 90 edukacijama se odazvalo
25 sudionica), dok još nikakvu suradnju glede edukacija nismo uspjeli ostvariti s romskom manjinom
na području Gorskog kotara.
Zaključak: Obzirom da o zdravstvenom stanju i zdravstvenim potrebama romske populacije nema
puno podataka potrebno je pojačati istraživanja u tim segmentima. Postoji problem u otežanom pristupu romskoj manjini zbog njihovih tradicionalnih i rigidnih odnosa te međusobnoj razjedinjenosti i
netrpeljivosti stoga je potrebno više poraditi na tom planu.
Korisnost Programa očituje se u nastojanju poboljšanja društvenog i gospodarskog položaja Roma te
uklanjanju dugogodišnje marginalizacije i diskriminacije romske manjine.
23
DIZ - 77
NEJEDNAKOSTI U ZDRAVLJU URBANOG I RURALNOG STANOVNIŠTVA
VARAŽDINSKE ŽUPANIJE - USPOREDBA ODABRANIH POKAZATELJA ZDRAVLJA
STIPEŠEVIĆ RAKAMARIĆ I, Lančić F
Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije, Varaždin, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Jednakost u zdravlju (engl. equity) je jedno od osnovnih načela globalne strategije „Zdravlje za sve do 2000. godine“ Svjetske zdravstvene organizacije. Nejednakosti u zdravlju posljedica su
društvene nejednakosti i nejednakih životnih mogućnosti. Životni uvjeti i mogućnosti u urbanim sredinama razlikuju se od onih u ruralnim pa se očekuje postojanje nejednakosti u zdravlju tih dviju
skupina stanovništva.
Cilj: Analiza dostupnih zdravstvenih pokazatelja urbanog i ruralnog stanovništva Varaždinske županije
u svrhu detekcije eventualnih nejednakosti u zdravlju tih dviju skupina stanovništva.
Metode: Obrada rutinskih zdravstveno statističkih podataka koji se prikupljaju na lokalnoj i državnoj razini. Iz dostupnih podataka izračunate su grube stope općeg i specifičnog mortaliteta te postotni udjeli.
Rezultati: Ruralno stanovništvo (R) Varaždinske županije u 2006. i 2007. godini ima više stope općeg
mortaliteta od urbanog (U) stanovništva (R=1204,18/100000 st., U=1105,92/100000 st. u 2006. godini; R=1341,45/100000 st., U=1181,61/100000 st., u 2007. godini) te specifičnog mortaliteta od
cirkulacijskih bolesti (R=647,84/100000 st., U=571,14/100000 st. u 2006. godini.; R=740,5/100000
st., U=619,32/100000 st. u 2007. godini) i ozljeda (R=73,45/100000 st., U=60,9/100000 st. u 2006.
godini, R=78,27/100000 st., U=60,9/100000 st. u 2007. godini). U ruralnim sredinama uočava se
dvostruko veći udio novorođene djece maloljetnih majki (15-19 godina) nego u gradskima (R= 8,23%,
U=4,3% u 2006. godini; R= 5,7%, U=3,7% u 2007. godini). Manji je postotak umiranja u zdravstvenoj ustanovi kod ruralnog nego kod gradskog stanovništva, a veći postotak umiranja od bolesti od
koje prethodno nisu uopće bili liječeni. Prosječna stopa specifičnog mortaliteta od malignih novotvorina gradskog stanovništva veća je u odnosu na seosko stanovništvo.
DIZ - 50
RIZIČNI ČIMBENICI POVEZANI S ODLUKOM NA LEGALNI PEKID
TRUDNOĆE U HRVATSKOJ
ERCEG M 1, Kern J2, Rodin U1, Vuletić S2
1
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2
[email protected]
Cilj: Prepoznati rizične čimbenike povezane s odlukom žene na legalni prekid trudnoće i dobiti
dragocjene informacije za razvoj zdravstvene politike i planiranje preventivnih intervencija na području
reproduktivnog zdravlja.
Metode: U radu su korišteni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo obuhvaćeni u bazi podataka
o porodima i prekidima trudnoća zabilježenim u zdravstvenim ustanovama u razdoblju od 2002.
do 2008. godine. Za obje skupine ispitanica prikupljeni su podaci o dobi, broju žive djece, bračnom
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Zaključak: Ruralno stanovništvo u Varaždinskoj županiji lošije je obuhvaćeno mjerama preventivne
zdravstvene zaštite, manja je zdravstvena prosvjećenost te dostupnost zdravstvene službe što utječe
na veći opći i specifični mortalitet od najčešćih uzroka smrti. U cilju postizanja jednakosti u zdravlju
potrebno je preventivne programe ciljano usmjeravati prema ruralnom stanovništvu, unaprjeđivati
socijalne odrednice zdravlja na selu (prijevoz, zaposlenost, infrastrukturu, zdravstvene kadrove) te
poboljšati dostupnost zdrave, raznovrsne, po cijeni prihvatljive hrane te sportsko-rekreativnih i
kulturno-društvenih sadržaja u ruralnim sredinama.
Srijeda
Wednesday
24
statusu, obrazovanju i radnom statusu. Istraživanjem nisu bili obuhvaćeni osobni identifikacijski podaci ispitanica. Za analizu razlika između skupina žena s abortusom i onih koje su rodile korištena je
logistička regresija, a za prepoznavanje paterna rizičnih čimbenika korespondencijska analiza. Rezultati: U razdoblju od 2002. do 2008. godine u zdravstvenim ustanovama Hrvatske zabilježena
je ukupno 322.331 trudnoća, od kojih je 34.923 (10,8 %) završilo abortusom, a 287.408 (89,2 %)
rođenjem djeteta. U skupini žena s legalnim prekidom trudnoće, veći je udio: neudatih (23,8% naprema 5,4%), onih s 2 i više žive djece (52,8% naprema 17,8 %), onih koje nisu završile školovanje
(7,2 % naprema 1,6 %), nezaposlene su (17,4 % naprema 10,0 %), imaju status domaćice (12,4 %
naprema 9,9%) te imaju 8 i manje godina završene škole (12,5% naprema 7,4 %). Što je broj godina
završene edukacije manji raste udio onih koje završavaju abortusom.
Prema rezultatima logističke regresije razlikama najviše doprinose status studenta (OR 7,12; 95%
CI=6,66-7,62), broj prethodno rođene žive djece (OR=2,29; 95% CI=2,26-2,32), srednja stručna sprema (OR=2,13; 95% CI=2,05-2,21), život izvan braka (OR=2,12; 95% CI=2,01-2,23) te nezaposlenost
(OR=2,04; 95% CI=1,93-2,15). Rezultati korespondencijske analize među ženama s legalnim prekidom trudnoće izdvajaju one mlađe životne dobi, niže razine edukacije te skupine onih s većim brojem
prethodno rođene žive djece i neriješenim socijalnim statusom (školovanje, nezaposlenost).
Zaključak: Zdravstvenu politiku i intervencije na području reproduktivnog zdravlja treba razvijati
vodeći računa o različitim skupinama žena koje su pod povećanim rizikom za odluku na abortus,
među kojima se ističu one koje su u braku, imaju dvoje i više djece, one mlađe životne dobi, nižeg
su stupnja edukacije i imaju lošije socioekomomske prilike. Rezultati pokazuju da se legalni prekid
trudnoće još uvijek koristi kao mjera kontracepcije te da je potrebno razvijati programe planiranja
obitelji koji obuhvaćaju i primjenu mjera kontracepcije.
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
DIZ - 321
POVEZANOST OBRAZOVANJA I MATERIJALNOG STANJA S TJELESNIM I
DUŠEVNIM FUNKCIONIRANJEM
BENKOVIĆ V1, Polašek O2
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
1
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2
[email protected]
Cilj rada bio je istražiti povezanost obrazovanja i materijalnog stanja s tjelesnim i duševnim funkcioniranjem mjerenim normiranim upitnikom SF-36® (Short form-36). U istraživanju su korišteni podaci iz
Hrvatske zdravstvene ankete 2008., provedene na uzorku od 3.518 ispitanika. Hrvatsku zdravstvenu
anketu 2003. godine provela je Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar» i Hrvatski zavod za javno
zdravstvo pod okriljem Ministarstva zdravstva RH, u sklopu projekta za prevenciju kardiovaskularnih
bolesti financiranog kreditom Svjetske banke. Prvobitno anketiranje provedeno je 2003. godine, a
ponovljeno je 2008. godine na istom uzorku ispitanika. Korištena su dva pokazatelja – zbirna sastavnica tjelesnog zdravlja (engl. physical common score - PCS) i duševna sastavnica tjelesnog zdravlja
(engl. mental common score – MCS). Obrazovanje je bilo iskazano kao stupanj završenog školovanja,
a materijalni status je iskazan kao subjektivan dojam ispitanika. U analizi je korišten Spearmanov rang
test. Rezultati su ukazali na postojanje statistički značajne povezanosti materijalnog stanja s duševnim
funkcioniranjem (r=-0,18, P<0,001), dok korelacija s fizičkim funkcioniranjem nije bila statistički
značajna (r=-0,01; P=0,648). Obrazovanje je bilo statistički značajno povezano s obje varijable –
fizičkim i duševnim funkcioniranjem (r=0,06; r=-0,13, oba P<0,001). Dobiveni rezultati odraz su
složenog međuodnosa obrazovanja i materijalnog stanja kao pokazatelja socioekonomskog statusa s
pokazateljima zdravlja, pa tako i tjelesnog i duševnog funkcioniranja.
25
DIZ - 249
DRUGI POGLED NA BOLEST OVISNOSTI: PSIHOAKTIVNA SUPSTANCA I
OPASNOST ZA ZDRAVLJE
TILJAK H, Kujundžić Tiljak M, Tiljak A
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Bolest ovisnosti predstavlja ozbiljni zdravstveni problem pojedinca i istovremeno opasnost za zdravlje
njegove uže i šire okoline. Uz primarno oboljelog ugroženo je zdravlje njegove obitelji i zdravlje šire
društvene zajednice. Od pasivnog pušenja do transmisije bolesti naslijeđem, od narušenih obiteljskih
odnosa do prijenosa pratećih zaraznih bolesti – sve su to različiti tipovi problema koji mogu negativno utjecati na zdravlje okoline oboljelog. Podijeljena u tri nivo, ukupna slika problematike ovisnosti
ukazuje na brojne opasnosti.
Osobna ugroženost
Ugroženost obiteljI
Društvo: socijalna epidemiOlogija
Organsko zdravlje
Pojedinačno zdravlje člana
Prenosivost bolesti - „zaraza“
Psihičko zdravlje
Obiteljski odnosi
Bezuvjetne posljedice
(npr. pasivno pušenje)
Socijalno funkcioniranje
Gospodarstvena uloga obitelji
Uvjetne posljedice
( npr. promet, nasilje)
Naslijeđe
Legislativa i kriminal
Javnost nije svjesna kompleksnosti međupovezanosti zdravlja pojedinca i okoline. Javna osuda i
prešutno prihvaćanje pojedinih oblika ponašanje ovisnika nije uvijek utemeljena na racionalnim principima. Konzumacija i zloupotreba legalnih sredstava ovisnosti društveno je prihvatljivija u usporedbi s
korištenjem nelegalnih sredstava bez obzira na jačinu utjecaja i potencijal štete koju uzrokuje. To se osobito odnosi na primjer pušenja u restoranima ili tijekom trudnoće te prigodnu zloupotrebu alkohola
i upravljanje motornim vozilom. S druge strane korištenje nekih od nelegalnih sredstava u zatvorenom
krugu punoljetnih dobrovoljaca koji apstiniraju od upravljanja motornim vozilom predstavljaju mnogo
manju ugrozu zdravlja okoline. Promatranje problematike konzumacije psihoaktivnih tvari iz te perspektive otvara mogućnost drugačijeg definiranja bolesti ovisnosti, rizika za zdravlje i životnog stila.
Zdravstveni profesionalci moraju dobro poznavati potencijalnu štetnost pojedinih sredstava na svim
nivoima, prepoznati rizike za zdravlje konzumenta i rizike za zdravlje okoline, prepoznati razvijenu
bolest ovisnosti, te racionalno i adekvatno intervenirati prema oboljelom pojedincu i prema ugroženim
osobama iz okoline.
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Pri tome treba uočiti da se pojedina sredstva ovisnosti razlikuju po jačini pojedinih utjecaja, odnosno predstavljaju različiti stupanj opasnosti za zdravlje okoline. Konzumacija duhana i alkohola ima
značajne posljedice na trudnoću i naslijeđe, dok konzumacija kokaina ili heroina ima devastirajuće
posljedice na gospodarstvo obitelji. Pasivno pušenje duhana je gotovo nemoguće izbjeći, dok konzumacija alkohola ne zagađuje okolinu u istoj mjeri. Krvlju prenosive bolesti koje se stječu intravenoznom konzumacijom droga predstavljaju potencijalni izvor zaraze za ukućane, dok konzumacija
ekscitacijskih droga nema infektivni potrencijal.
Srijeda
Wednesday
26
DIZ - 265
PROGRAMI SMANJENJA ŠTETE U ZAGREBU
JOVOVIĆ I
Udruga za unaprjeđenje kvalitete življenja „LET“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Udruga LET od 2003. godine kontinuirano provodi Programe smanjenja štete za područje Grada Zagreba. Aktivnosti koje provodimo uključuju podjelu igala, štrcaljki, kondoma, edukativnog materijala
i pomoćnog pribora kroz direktan rad, tzv. vanjski rad u organizaciji 2 mobilne jedinice te prikupljanje
i čišćenje lokacija od odbačenog pribora za injektiranje.
Glavni cilj programa je smanjenje zdravstvenih i socijalnih posljedica korištenja droga s naglaskom na
promjeni ponašanja koje vodi sprječavanju širenja HIV-a, hepatitisa B i C kao i ostalih krvlju i spolno
prenosivih bolesti. Program se temelji na metodama vanjskog (outreach) rada koji ima za cilj doći
u kontakt s korisnicima programa gdje se oni nalaze te se zbog specifičnih uvjeta života u Gradu
Zagrebu (kvartovsko funkcioniranje života u Gradu), organizira mobilna jedinica za izmjenu pribora,
tzv. mobilni needle exchange. Dva dostavna vozila se zaustavljaju na ukupno 11 lokacija u Gradu, uz
mogućnost da korisnici nazovu ili pošalju poruku na mobitele outreach tima te dogovore mjesto i
vrijeme za dostavu pribora (program: ZAGREB- ZOVI).
Svi programi se temelje na anonimnosti, povjerljivosti i zaštiti privatnosti naših korisnika.
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Svi korisnici su dobrodošli da koriste usluge i dobiju pribor i edukativni materijal od Udruge, a program
pripada tzv. nisko zahtjevnim programima što znači da ne postoje posebni kriteriji koje osobe moraju
zadovoljiti osim da su punoljetne. Na taj način se smanjuju potencijalne barijere koje sprječavaju korisnike da koriste ponuđene usluge te je time učinak na sprječavanje širenja zaraznih bolesti veći.
Intravenski korisnici droga - punoljetne osobe koje koriste sredstva intravenski (ali poneka osoba i intramuskularno koristi steroide) mogu zatražiti usluge Udruge LET kroz direktan kontakt, preko vršnjačkih
edukatora ili svojih poznanika. Korisnici su većinom mlade osobe sklone rizičnom ponašanju. Vanjski
radnici dijele letke po ljekarnama, domovima zdravlja i ambulantama opće medicine kako bi informacija o ovom programu došla do što većeg broja krajnjih korisnika. To su također i mlade osobe
pod rizikom koje koriste drogu i alkohol te se okupljaju po parkovima, igralištima oko škola i vrtića te
parkiralištima, pogotovo u kasnim večernjim satima.
DIZ - 175
BEHAVIOUR IN ADOLESCENCE - CONNECTION TO HOMOSEXUAL STIGMA
SARAJLIĆ VUKOVIĆ I
Neuropsychiatric Hospital „Dr. Ivan Barbot“, Popovača, Croatia
[email protected]
Adolescence is an important phase of life that is caracterised with the development of sexual orientation, as well as of forming homosexual groups and peer realtionships: group of girls on one side and
a group of boys on the other. It is also the time of forming subgroups, the time in which intolerance
emerge. There is evident appearance of subgroups formation, and between boys it is common to try
out masculine qualities, e.i. to show dominace, force, to fight, and there is a need to have a target on
whom they can practice the force.
In this context, it is interesting to observe reactions toward different individual, the one that is seen
week in the group, the one that should be excluded by the group rules. Basicaly we can tell that it is
about usual social behaviour that is accepted in connection to male and female gender image. Behaviour that is result of numerous previous educational, breeding, identification and hereditary psychobiological caracteristics. Narrow and wider social environment (family, school, society) usually sup-
27
ports traditional attitudes toward masculinity and femininity, and in a way apperance of stigma rise.
The aim of this theoretical work is to raise discussion about the ways of how to strengthen social,
narrow and wider, context to deminish stigmtisation and protect minorities from common ways of
excluding from majority of the population. Is Croatian society ready to work on it?
JZI - 206
RAD CENTRA ZA DOBROVOLJNO SAVJETOVANJE I TESTIRANJE NA HIV U
ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO ISTARSKE ŽUPANIJE U PULI
VALIĆ J, Skopljak V
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Pula, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Cilj je analizirati rad Centra za anonimno, dobrovoljno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV u
Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije od ožujka 2006. do 2009. godine.
Metode: Tijekom savjetovanja i testiranja ispunjeno je 254 upitnika. Analizirani su podaci o spolu, dobi,
zaposlenju, mjestu stanovanja, rizičnom ponašanju, seksualnoj opredijeljenosti, zaštiti, broju partnera.
Na kraju savjetovanja i testiranja korisnik je ispunio i anonimni evaluacijski upitnik.
Rezultati: Najčešće su se Centru obratile mlade osobe, u dobi od 20 – 29 godina, njih 129 (51,0%) i
30 – 39 godina, njih 82 (32,2%), muškog spola u većini (171), srednje stručne spreme (161), iz grada
(165), trenutno zaposleni (171). Podjednako su to bile osobe u stalnoj vezi (96) ili samci (99). Povod
dolaska u Centar je u najvećem broju slučajeva bio spolni odnos bez zaštite nekad u prošlosti (181),
kao i u posljednjih 6 mjeseci (172). Prema seksualnoj opredijeljenosti u većini su to osobe sa sklonošću
prema suprotnom spolu, njih 226 (89,0%), osoba sa sklonošću prema istom spolu bilo je 18 (7,1%), a
prema oba spola 10 (4,0%). U trajnoj vezi najčešće ne koriste kondome (74) ili ponekad (62) iz razloga
što vjeruju svojim partnerima, dok u vezama izvan trajne veze kondom koristi uvijek njih 47, najčešće 48,
ponekad 46, a nikad njih 25.
JZI - 32
DRUG RELATED DEATHS IN THE SPLIT-DALMATIA COUNTY 1997-2007
MARASOVIĆ ŠUŠNJARA I1, Smoljanović A1, Definis Gojanović M2
1
Public Health Institute of Split and Dalmatia County, Split, Croatia
Department of Forensic Medicine, Clinical Hospital Centre Split, University of Split, School of
Medicine, Split, Croatia
2
[email protected]
The EMCDDA (European Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction) definition of drug-induced
deaths refers to deaths (overdosing) directly caused by the consumption of one or more drugs, of
which at least one is illicit.
Aim: The aim of the present study is to explore the frequency of all drug-induced deaths in the SplitDalmatia County in 1997 – 2007 timeframe, and to analyze some of the characteristics of these deaths
so as to help targeting preventive policies.
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Zaključak: Analizom dobivenih podataka zaključujemo da se otvaranje Centra u Istarskoj županiji pokazalo opravdanim. Korisnici i.v. droga su se obratili Centru u malom broju (7) iz razloga što su se obratili
Službi za prevenciju ovisnosti. Uočava se maleni broj osoba koje imaju istospolne odnose, dok se niti
jedna osoba koja se bavi prodajom seksualnih usluga nije obratila Centru, što ostaje cilj daljnjeg rada
Centra. U najvećem broju (155) se korisnika izjasnilo da bi svojim prijateljima preporučilo savjetovanje
i testiranje u Centru, kao što ih je i potaklo da ubuduće promijene svoje rizično spolno ponašanje (93).
Srijeda
Wednesday
28
Methods: The data on drug-induced deaths were collected using records from the Department of
Forensic Medicine, Clinical Hospital Centre Split University of Split School of Medicine.
Results: There were 190 drug-induced deaths in the observed 11-year period. Statistically significant
difference (p=0.004, χ2 test for trend) was found in the number of deaths in 1997 in comparison to
2007. The majority of 105 (55%) deceased were 25-34 years old, and 92% (175) of them were male.
There was a 94%-higher death probability in 25-34 age group (χ2=5.55, p =0.064). The average age
of all deceased was 31.01±7.59 (median 31; range 18-49). Almost three quarters of the deceased
were single and more than three fifths were unemployed. The most common place of death was at
home. Approximately 80% of the deceased were autopsied, and the autopsy was followed by “fullpackage” histological and toxicological analyses. Out of all examined cases, the majority of druginduced deaths (93 or 61%) were attributed to heroin. Heroin was the sole cause of death in 35 (23 %)
cases. Methadone was the cause of death in 24 (16%) cases. 3,4-methylenedioxy-methamphetamine
(MDMA) deaths were rare (3%). Cocaine deaths were also rare (1%). It is important to note that
three fifths (56%) of the cases involved multi-substance use, with an evident trend towards the
establishment of such an abuse pattern.
Conclusions: The facts present herein call for further response from the medical profession, as well as
for active socio-political steps taken against drug addiction.
DIZ - 42
MOBING - IZAZOV ZDRAVLJU
RAŽIĆ D1, Leskur A1, Eterović M1, Drugović D1, Ražić A2
1
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
2
Dom zdravlja Zagreb - Centar, Zagreb, Hrvatska
Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Cilj rada je ukazati na važnost i potrebu zdravstvenih pregleda osoba izloženih psihofizičkom
zlostavljanju na radnom mjestu, odnosno spriječavanje pogoršanja njihovog postojećeg zdravstvenog stanja koje je narušeno djelovanjem mobinga te pružanje pravovremene pomoći radi što bržeg
vraćanja u kvalitetan život.
Ispitanici i metode: Analizirano je136 zdravstvenih kartona pregledanih osoba u dobi od 24 do 63 godine, različitih zanimanja, koje su najmanje 8 mjeseci bile podvrgnute mobingu. Od toga su 98 (72,05
%) bile ženskog spola, a 38 (27,95 %) muškog spola. Zdravstveni podaci su dobiveni anamnestičkim
i kliničkim pregledom, psihologijskom obradom te na temelju postojeće medicinske dokumentacije.
Medicinska obrada se obavezno sastoji od pregleda specijaliste medicine rada, psihijatra i psihologa,
koji sačinjavaju stručni tim, te laboratorijske obrade, KKS, GUK, urin, uključujući masnoće u krvi i
gama Gt, kao i EKG nalaz. Nakon završene timske obrade, pacijentu se osobno uručuje izvješće o
rezultatima pregleda sa svim nalazima i medicinskim uputama. Po potrebi zlostavljanim se osobama
propisuje medicinska terapija i pruža široka psihološka potpora, davanjem savjeta te provođenjem
grupne i individualne terapije.
Rezultati: Ovisno o intenzitetu i trajanju mobinga, psihičkom profilu te postojećem zdravstvenom
stanju, javljaju se različiti psihofizički poremećaji. U anamnezi pacijenata najčešće se spominju umor,
nesanica, gubitak koncentracije, osjećaj stezanja i bol u prsima te probavne smetnje. Na pregledu se
najčešće nalazi poremećaj prilagodbe i anksiozno-depresivni poremećaj (122 osobe, 89,70% ), povišen
krvni tlak (65 osoba, 47,80%), čir na želucu (5 osoba, 3,67%), hipertireoza (14 osoba, 10,29%),
različite promjene na koži (25 osoba, 18,38%), poremećaj probave uz učestale stolice (47 osoba,
34,56%), poremećaj ciklusa (28 žena, 28,57 %). Od laboratorijskih nalaza S-LDL kolesterol povišen kod
75 osoba (55,14%), H-DL povišen kod 31 osobe (22,79%), te patološki EKG kod 21 osobe (15,44%).
102 osobe (75,00%) su bile na bolovanju.
Zaključak: Negativan stres uzrokovan mobingom kod nekih osoba uzrokuje štetne učinke na organizam s ozbiljnim i trajnim narušavanjem zdravlja, radne sposobnosti i kvalitete života. Specifičnom
organizacijom pregleda i načinom praćenja mobingiranih osoba u našoj ustanovi, aktivno sudjelujemo
u prevenciji štetnog utjecaja mobinga na zdravlje čovjeka, a šire, u smanjenju njegovih negativnih
socioekonomskih učinaka.
29
DIZ - 356
THE EURO-PREVOB POLICY ANALYSIS TOOL FOR OBESITY PREVENTION: PILOT TESTING IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
FILIPOVIĆ HADŽIOMERAGIĆ A1, Pomerleau J2, Knai C2, Robertson A3, and the EURO-PREVOB
Consortium
Institute of Public Health of Federation of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo, Bosnia and
Herzegovina
2
London School of Hygiene & Tropical Medicine, London, United Kingdom
3
Metropolitan University College, Copenhagen, Denmark
1
[email protected]
Objective: Policy Analysis Tool has been developed by the EURO-PREVOB project (www.europrevob.
eu) aiming to help policy makers and stakeholders to assess the potential impact of policies on determinants of obesity that are appropriate to different sub-regional contexts. The tool has been piloted
in five sub-regions of Europe to examine its relevance and applicability, as well as the suitability of
the methods used. The poster presents results obtained from pilot testing in Bosnia and Herzegovina,
representing South Eastern European Region.
Methods: The EURO-PREVOB policy analysis tool comprises two components: policy checklist and
community questionnaire. Policy checklist assesses the development and implementation of policies
related to food and nutrition, physical activity and inequalities in obesity using a life course and settings approach. Community questionnaire comprises food environment component and built environment component and examines indicators of food and built environments in areas of varying
socioeconomic levels.
Results: The Policy Checklist provided a detailed overview and inventory of policies relevant to obesity
that exist in a wide range of sectors at national and entity levels in Bosnia and Herzegovina as well as
insight into their strengths and weaknesses with regards to their response to obesity and socioeconomic inequalities.
Conclusion: Policy Analysis Tool proved to be an applicable, useful and relevant tool for identifying
and assessing implementation of policies related to nutrition, physical activity and obesity in Bosnia
and Herzegovina where circumstances are highly country-specific; it is suggested that it may also be
useful tool and possibly easier to use in more developed countries of the sub-region.
1. Conflict of Interest: None Disclosed
2. Funding: Research relating to this abstract was funded by the European Commission’s 6th Framework Programme (Project no. 044291)
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
The Community Questionnaire was easily applicable, thus enabling efficient collection of data on environmental indicators at the community level, regardless of the specificity of the local context and of
the socioeconomic level of the areas examined.
Srijeda
Wednesday
30
DVORANA HALL: KORNATI II
Tema Topic
a) Društvo i zdravlje Society and health
Podtema Subtopic:
ZDRAVLJE U ZAJEDNICI - Bihevioralni zdravstveni rizici u populaciji Hrvatske
COMUNITY HEALTH - Bihevioral health risks in Croatian population
Poster prezentacije Poster presentations
DIZ - 11
CRISIC-FM (CARDIOVASCULAR RISK AND INTERVENTION STUDY IN
CROATIA - FAMILY MEDICINE)
BERGMAN-MARKOVIĆ B, Vrdoljak D, Kranjčević K, Ivezić Lalić D, Vučak J
Department of Family Medicine, Andrija Štampar School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Aim. To investigate the efficiency of the Family Medicine Practitioner’s (FMP’s) intervention in primary
CVD prevention (PP), using the Systematic Coronary Risk Evaluation (SCORE) tables. The cross-sectional arm was determined regional (coastal, continental) and intraregional (urban, rural) distribution of
CV risk factors.
Methods. Data were collected from cross-sectional arm of the multicentric, prospective, randomized
controlled, cohort interventional study (CRISIC-fm,ISRCTN31857696), conducted on representative
quadruple stratiffied sample (county, region, settlement size, number of patients enlisted for GP) of
adults in GP's care.
Results. Compared continental vrs coastal region (21.5%, 26.4%;P=0.008 and urban vrs.rural (20.7%,
14.8%;P<0.001) examenees smoke more often, without difference according to gender (23.1%, 23%
;P=0.999). Overweight were 42.1% examinees (coastal region 43.8%, urban settlements (43.3%).
Obese were 36.3% (continental vrs costal area (37.9% P=0.034, and rural vrs urban settlements
(42.7%, 34.0%; P=0.001). Higher number of centraly obese examimnees were in urban settlements
(P=0.004). Metabolic syndrome was more frequent in males (65.6%, 60.5%,P=0.015), in the continent (63.1%, 57.4% ;P=0.009) and urban settlements (69.3%, 58.5%,P<0.001). In physical activity, difference exists according to settlement size: more moderate and vigorous in rural settlements
(60.)%, 56.8%; 4,9%, 3,2%; P=0.013). Difference in alcohol consumption is significant between genders (P<0.001) in favour of males, between regions (more in continental area P<0.001) and according to setllement size (more in rural area (P=0.002). Binge drinking pattern is more frequent in continental area 20.3%, 17.6%, P<0.001), no differences by settlement size. Mean systolic blood pressure
(RRs) was 131.4±17.4 mm Hg, diastolic (RRd) 80.7±9.6 mm Hg, with difference between genders
(males P=0.029). Both RRs and RRd were lower in coastal area (P=0.027) and urban settlements (P
<0.001). In treated patients, target BP levels were achieved in 68% of cases, more often in urban
settlements (P=0.001), in secondary prevention subsample were achieved in 43.7%, more often in
coastal area (P=0.001). Mean total cholesterol was 6.0±8.5 mmol/l (HDL 1.8±5.4, LDL 3.5±1.1), triglycerides 1.9±1.8mmol/l, glucose 6.2±10.4 mmol/l, with no regional or settlement size differences.
Uric acid level was 289.2±98.3 μmol/l, higher in males from coastal (t=-2.371, df=784, P=0.018)
when compared to men in continental and females from continental area (P=0.021) when compared
to women in coastal.Total cerebrovascular risk was (Framingham risk score) 8.4±10.2 %, no regional
or settlement size differences.
Conclusions. Regional and settlement size differences in some CV risk factors exist in Croatia (smoking, overweight, obesity, central obesity, alcohol consumption, physical activity and uricemia).
31
DIZ - 264
UVOÐENJE EUROPSKE ZDRAVSTVENE ANKETE U HRVATSKU
DEČKOVIĆ-VUKRES V, Mihel S, Ivičević Uhernik A, Pristaš I, Erceg M
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
JZI - 170
DEBLJINA KAO ČIMBENIK RIZIKA ZA KARDIOVASKULARNE BOLESTI U
ŠKOLSKE DJECE
JUREŠA V1, Musil V2, Majer M2, Kujundžić-Tiljak M3
Katedra za školsku medicine Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2
Katedra za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite Škole narodnog zdravlja “Andrija
Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
3
Katedra za medicinsku statistiku, epidemiologiju i medicinsku informatiku Škole narodnog zdravlja
“Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
1
[email protected]
Uvod: Jedan od čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti (KVB) je prekomjerna tjelesna težina.
Cilj: U ovom radu učestalost prekomjerne tjelesne težine i debljine među djecom školske dobi procijenjena je različitim kriterijima kao preduvjet intervencije.
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj rada je prikazati rezultate podprojekta „Uvođenje Europske zdravstvene ankete (EHIS) “koji se
provodio tijekom 2009. godine u okviru programa tehničke pomoći EU u području statistike MultiBeneficiary Phare 2006. Podprojekt se provodio u cilju pripreme provođenja ankete kao redovitog
istraživanja u Hrvatskoj te testiranja upitnika putem pripreme i provođenja probne ankete.
Metode: EHIS je standardizirana zdravstvena anketa u EU koja se planira provoditi redovito, svake
pete godine u svim zemljama članicama EU u istoj godini u cilju dobivanja sveobuhvatnih i usporedivih
podataka o zdravstvenom stanju, korištenju zdravstvene zaštite i odrednicama zdravlja stanovništva.
Prvi krug u zemljama EU proveden je 2007/10, a drugi krug se planira za 2013/14. Hrvatski zavod za
javno zdravstvo (HZJZ) provodio je pilot projekt temeljem standardiziranog upitnika uz prethodno
odobrenje Etičkog povjerenstva HZJZ-a. Uzorak je izradio DZS temeljem Popisa stanovništva 2001.,
a uključeno je 280 slučajno odabranih osoba starijih od 18 godina koje žive na području Grada Zagreba. Uzorak je stratificiran prema dobi, spolu i gradskim četvrtima. Provedba ankete je u potpunosti
usklađena metodologiji koju propisuje EUROSTAT.
Rezultati: Upitnik i upute za anketare prevedeni su s engleskog na hrvatski jezik. Održana je dvodnevna radionica za anketare. Probna anketa je provedena u razdoblju od lipnja do rujna 2009. godine.
Prije provođenja ankete ispitaniku je poslano pismo najave, a nakon dobivanja informiranog, pisanog
pristanka ispitanika za sudjelovanje, anketa se provodila osobnim intervjuima (face to face). Dio osjetljivih pitanja o sudjelovanju u plaćanju troškova zdravstvene zaštite te pitanja o navikama pušenja,
pijenja alkohola i uzimanju droga ispitanik je popunjavao sam te stavljao u zatvorenu kovertu koja je
pridodana glavnom upitniku. Odaziv ispitanika je bio 63% (135 ispitanika). Popunjene ankete dostavljene su u HZJZ radi unosa, obrade i analize podataka. Opis metodologije provedbe ankete sa mikropodacima (bez mogućnosti identifikacije ispitanika) dostavljen je u EUROSTAT.
Zaključak: Provedbom probne ankete primjećena je potreba prilagodbe upitnika s obzirom na dužinu
i brojnost pitanja u pojedinim modulima. Kako bi se povećao udio odazvanih ispitanika, anketu je
potrebno provoditi tijekom rujna i listopada. Provođenje ankete na području čitave Hrvatske osiguralo
bi sveobuhvatne i usporedive podatke o zdravstvenom stanju, korištenju zdravstvene zaštite i odrednicama zdravlja stanovništva.
32
Ispitanici i metode: Retrospektivnom, longitudinalnom studijom obuhvaćeno je 626 djece (301
dječak i 325 djevojčica) u dobi od 6,5 do 15 godina. Prikupljeni su podaci o izmjerenoj tjelesnoj težini
i visini na sistematskim pregledima pri upisu u prvi razred, u petom i osmom razredu osnovne škole,
temeljem kojih je izračunat indeks tjelesne mase u kg/m2. Učestalost prekomjerne tjelesne težine i
debljine određena je temeljem međunarodnih (1) i nacionalnih -90. centila za prekomjernu tjelesnu
težinu i 97. centila za debljinu (2) kriterija, obzirom na dob i spol.
Rezultati: Prema međunarodnim kriterijima, učestalost prekomjerne tjelesne težine među dječacima
pri upisu u prvi razred bila je 11,6 %, u petom 18,9 % , u osmom 19,9 %, a među djevojčicama 14,2
%, 19,4 % i 16,9 %. Upotrijebivši nacionalne kriterije, vrijednosti su bile 4,7 %, 7,3 %, 6,6 % za dječake
i 4,9 %, 8,9 %, 11,1 % za djevojčice. Učestalost debljine prema međunarodnim kriterijima među
dječacima bila je 6,3 %, 7 % i 5,6 %, a među djevojčicama 5,5 %, 3,1 % i 2,5 %. Prema nacionalnim
kriterijima 2,7 %, 2,3 %, i 3 % među dječacima i 0,9 %, 1,2 % i 2,8 % među djevojčicama. Prema
međunarodnim kriterijima, normalnu tjelesnu težinu u prvom razredu imalo je 82,1 % dječaka, od
kojih ju je 85 % zadržalo u petom, 89,5 % u osmom, a od 80,3 % djevojčica normalne težine u prvom,
88,5 % zadržalo ju je u petom i 96,5 % u osmom. Prema nacionalnim kriterijima, od 92,7 % dječaka
normalne tjelesne težine u prvom razredu, u petom ju je zadržalo 95 %, u osmom 97 %, a od 94,2 %
djevojčica u prvom, 93,5 % zadržalo ju je u petom i 94,4 % u osmom.
Zaključak: Dobiveni rezultati potvrđuju, kao i u drugim istraživanjima, na važnost korištenja nacionalnih kriterija za procjenu stanja uhranjenosti, kako bi se izlučila djeca s objektivnim rizicima i uključila
u intervencijske programe za prevenciju KVB.
Literatura:
1. Cole TJ, Bellizzi MC, Flegal KM, Dietz WH. Establishing standard definition for child overweight and
obesity worldwide: international survey. BMJ 2000; 320:1240-3
2. Jureša v, Musil v, Kujundžić Tiljak M. Hrvatske referentne vrijednosti tjelesne mase, tjelesne visine i indeksa tjelesne mase kod dječaka i djevojčica u dobi od 6,5 do 18,5 godina. Dostupno na:
http://www.mef.hr/druga.php?grupa=020331050100
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
JZI - 259
PREVALENCIJA DEBLJINE - HRVATSKA ZDRAVSTVENA ANKETA 2008.
MUSIĆ MILANOVIĆ S1, Fišter K2, Pucarin-Cvetković J2, Ivičević Uhernik A1, Poljičanin T3
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
3
Klinika za dijabetes „Vuk Vrhovac“, Zagreb, Hrvatska
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Cilj: Cilj ovog istraživanja je odrediti prevalenciju debljine kod ispitanika Hrvatske zdravstvene ankete
(HZA) 2008.
Metode: Izvor podataka bila je HZA 2008. Anketiranje su tijekom 2008. godine provele patronažne
sestre na 3229 ispitanika koji su prethodno sudjelovali u HZA 2003. Podaci o visini i težini iz kojih je
izračunat indeks tjelesne mase (ITM), dobiveni su od samih ispitanika u sklopu anketiranja, dok je
opseg struka izmjeren. Izračunati su udjeli ispitanika s pretilošću prema kriteriju ITM≥30, te prema
kriteriju opseg struka ≥ 102cm za muškarce i ≥ 88cm za žene.
Rezultati: Ukupna prevalencija pretilosti u muškaraca prema indeksu tjelesne mase(ITM≥30) iznosila
je 25,3 % (95% CI:22,6-28,0), a u žena 34,1% (95% CI:32,1-36,1). Prema dobnim skupinama najveća
prevalencija pretilosti utvrđena je u dobnoj skupini od 45-64 godine i u muškaraca 30,8% (95% CI:
26,1-35,4) i u žena 36,4% (95% CI: 33,1-39,7) dok kod mlađih za muškarce prevalencija iznosi 23,2
(95% CI: 16,2-30,2), a žene 26,9% (95% CI: 22,6-31,2); u skupini ≥65 godina prevalencija u muškaraca
je 21,6% (95% CI: 17,9-25,3), u žena 35,2% (95% CI:32,1-38,3). Ukupna prevalencija pretilosti u
muškaraca prema opsegu struka ( ≥ 102cm za muškarce i ≥ 88cm za žene) iznosila je 47,1 % (95%
CI: 43,9-50,3), a u žena 69,6% (95% CI: 67,6-71,6). Prema dobnim skupinama najveća prevalencija
pretilosti za muškarce utvrđena je u dobnim skupinama od 45-64 godina ( 49,7%; 95% CI: 44,6-54,8)
i ≥65 godina (49,6%; 95% CI: 45,0-54,2), a za žene u dobnoj skupini ≥65 godina (79,6%; 95% CI:
76,9-82,3). U ispitanika mlađih od 45 godina prevalencija pretilosti u muškaraca je bila 31,0% (95%
CI: 23,0-39,0), a u žena 48,2% (95% CI: 43,2-53,2). U žena 45-64 godine prevalencija pretilosti iznosila
68,7% (95% CI: 65,5-72,0).
33
Zaključak: Ukupna prevalencija pretilosti i prema ITM i prema opsegu struka značajno je veća u žena
nego u muškaraca. U muškaraca prema ITM prevalencija pretilosti je značajno veća u dobnoj skupini
od 45-64 godine u odnosu na stariju dobnu skupinu, a prema opsegu struka značajno je veća u ispitanika starijih od 44 godine. U žena prema ITM prevalencija pretilosti je veća u dobi iznad 44 godina,
a prema opsegu struka značajno je veća što je dobna skupina starija. Dobiveni rezultati ukazuju na
pretilost kao veliki javnozdravstveni problem koji iziskuje kontinuirane preventivne aktivnosti.
DIZ - 272
PREVALENCIJA ARTERIJSKE HIPERTENZIJE - HRVATSKA ZDRAVSTVENA
ANKETA 2008.
IVIČEVIĆ UHERNIK A, Erceg M
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Cilj ovog istraživanja je odrediti ukupnu prevalenciju arterijske hipertenzije, kao i prevalenciju
nekontrolirane hipertenzije kod ispitanika Hrvatske zdravstvene ankete 2008.
Metode: Podaci su prikupljeni tijekom 2008. godine za 3.229 ispitanika koji su prethodno sudjelovali
u Hrvatskoj zdravstvenoj anketi 2003. Anketiranje i dva mjerenja krvnog tlaka provele su patronažne
sestre. Izračunat je prosjek sistoličkog i dijastoličkog tlaka iz ta dva mjerenja, a tijekom anketiranja
ispitanici su naveli jesu li uzimali lijekove zbog visokog tlaka. Kao hipertoničari označeni su ispitanici
kojima je sistolički tlak bio jednak ili veći od 140 mmHg ili dijastolički tlak jednak ili veći od 90 mmHg
ili su naveli da uzimaju lijekove zbog visokog tlaka. Kao nekontrolirani hipertoničari označeni su svi
ispitanici kojima je sistolički tlak bio jednak ili veći od 140 mmHg ili dijastolički tlak jednak ili veći od
90 mmHg, bez obzira jesu li izjavili da uzimaju lijekove.
Rezultati: Ukupna prevalencija hipertenzije kod muškaraca iznosila je 65,8% (95% CI: 62,8-68,7), a kod
žena 59,7% (95% CI: 57,7-61,8). Prema dobnim skupinama, kod muškaraca u dobi do 44 godine udio
hipertoničara bio je 35,3% (95% CI: 27,3-43,2), u dobi 45-64 godine 60,5% (95% CI: 55,6-65,4), a u dobi
od 65 i više godina 79,0% (95% CI: 75,3-82,7). Kod žena u dobi do 44 godine udio hipertoničara bio je
20,6% (95% CI: 16,7-24,5), u dobi 45-64 godine 56,0% (95% CI: 52,6-59,4), a u dobi 65 i više godina
79,9% (95% CI: 77,3-82,4).
Prevalencija nekontrolirane hipertenzije kod muškaraca je bila 49,7% (95% CI: 46,6-52,8) od svih ispitanika
s izmjerenim tlakom, a kod žena 44,0% (95% CI: 41,9-46,1). Prema dobnim skupinama, kod muškaraca u
dobi do 44 godine udio nekontroliranih hipertoničara bio je 26,6% (95% CI: 19,3-34,0), u dobi 45-64 godine 48,4% (95% CI: 43,4-53,4), a u dobi od 65 i više godina 57,6% (95% CI: 53,1-62,1). Kod žena u dobi
do 44 godine udio nekontroliranih hipertoničara bio je 18,2% (95% CI:14,5-22,0), u dobi 45-64 godine
41,5% (95% CI: 38,1-44,9), a u dobi od 65 i više godina 57,4% (95% CI: 54,2-60,5).
Zaključak: Kod muškaraca u odnosu na žene zabilježen je značajno veći ukupni udio hipertoničara,
kao i udio hipertoničara u dobi do 44 godine, dok u starijoj dobi nije zabilježena značajna razlika u
prevalenciji hipertenzije između muškaraca i žena. Ukupni udio nekontroliranih hipertoničara veći je
kod muškaraca nego kod žena, međutim po dobnim skupinama ta razlika nije bila značajna. Ukupna
prevalencija hipertenzije, kao i prevalencija nekontrolirane hipertenzije povećava se s dobi kod oba
spola. S obzirom na visoke udjele hipertoničara, kao i nekontroliranih hipertoničara, potrebne su intenzivne javnozdravstvene aktivnosti na primarnoj i sekundarnoj prevenciji hipertenzije.
34
DIZ - 290
POSEBNOSTI PROBLEMA HIPERTENZIJE U RURALNOJ ZAJEDNICI ISKUSTVA U SISAČKO-MOSLAVAČKOJ ŽUPANIJI
KERANOVIĆ A, Dražić I, Gardijan B, Križančić J, Modrić Ž, Vrkljan AM, Sović S, Jelaković B
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Utvrditi prevalenciju i udio osoba s neotkrivenom hipertenzijom u ispitivanom području, te informiranost stanovništva o štetnom učinku prekomjernog unosa kuhinjske soli u prehrani.
Metode: Ispitanici su bili svi stanovnici odabrane zajednice od tri sela u Sisačko-moslavačkoj županiji.
Podaci su prikupljeni anketom o dostupnosti i korištenju primarne i sekundarne zdravstvene zaštite,
socioekonomskim i biološkim pokazateljima zdravlja te korištenju lijekova. Radi određivanja prevalencije hipertenzije i udjela osoba s neotkrivenom hipertenzijom analizirali smo pitanje o dosadašnjem
liječenja zbog hipertenzije i vrijednosti krvnog tlaka izmjerene na obje podlaktice, nakon 10 minuta
mirovanja kod osoba starosti 18 i više godina. Kod ispitanika koji se liječe zbog hipertenzije tlak je izmjeren nakon uzimanja terapije. Ispitanicima s hipertenzijom smatrani su svi koji se liječe zbog hipertenzije i/ili su im izmjerene vrijednosti krvnog tlaka na jednoj ili obe podlaktice više od 140/90 mmHg.
Rezultati: Od 127 zatečenih osobe, 2 su odbile, a ostale su djelomično ili potpuno sudjelovale u ispitivanju. U ovom istraživanju analizirali smo odgovore 106 osoba (57 žena) kojima je izmjeren tlak i/
ili su odgovorile na pitanje o dosadašnjem liječenju zbog hipertenzije. Većina stanovništva je starija
od 44 godine, 25,7% muškaraca i 33,3% žena je u dobnoj skupini 45-64 godine, a 62,9% muškaraca
i 55,6% žena je u dobnoj skupini 65-84 godine. Od hipertenzije boluje 38 muškaraca, prevalencija je
77,6% i 43 žene, prevalencija je 75,4%. Novootkrivenih slučajeva kod muškaraca je 6 (15,8%), a kod
žena 10 (23,5%). Da je prekomijeran unos kuhinjske soli u prehrani štetan zna 71,4% ispitanika, Ipak
69% ispitanika ne zna kroz koju namirnicu unosi najviše soli. Nisu nađene značajne razlike u informiranosti ispitanika o štetnom učinku prekomjernog unosa kuhinjske soli obzirom na spol, anamnezu
hipertenzije i vrijednosti izmjerenog krvnog tlaka.
Zaključak: Visoka prevalencija i nedovoljna informiranost stanovnišva o rizicima za razvoj bolesti zahtijevaju sveobuhvatan i kontinuiran pristup prevenciji i liječenju hipertenzije. Prehrana u kojoj dominiraju prehrambeni proizvodi vlastite proizvodnje u kojima je glavni konzervans sol, starost stanovništva,
izoliranost zajednice i slaba dostupnost zdravstvene skrbi zbog udaljenosti i slabog imovinskog stanja
su mogući uzroci ovakvog stanja i zahtijevaju dalje istraživanje.
DIZ - 291
PREVALENCIJA ŠEĆERNE BOLESTI U RURALNIM PODRUČJIMA
SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE
BLAŽEVIĆ N1, Blažević N1, Bošnjak D1, Pripužić M1, Poljičanin T2
1
2
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Klinika za dijabetes „Vuk Vrhovac“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]m
Uvod: Šećerna bolest je veliki zdravstveni problem kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Veliki broj oboljelih i porast prevalencije mogli bi imati dalekosežno loše posljedice za zdravstvene sustave zbog velikih
troškova liječenja, ali i na samo društvo i pojedinca zbog preuranjene smrtnosti oboljelih, mogućeg
gubitka radne sposobnosti i smanjene kvalitete života. Ruralna područja Sisačko-moslavačke županije
spadaju u područja s niskim socio-ekonomskim statusom koji utječe na mnoge komponente svakodnevnog života stanovnika, pa tako i na stupanj zdravstvene zaštite, koji je u ovom području izrazito bitan zbog velikog udjela starog stanovništva.
Cilj: Utvrditi prevalenciju te udio osoba s neotkrivenom šećernom bolesti u ruralnim područjima
35
Sisačko-moslavačke županije
Metode: Ispitanici su bili svi stanovnici odabrane zajednice u tri sela. Terensko istraživanje uključivalo
je korištenje intervjua, upitnika te mjerenje krvnog tlaka i razine glukoze u krvi. Mjerenje razine glukoze u krvi najavljivano je dan ranije, a samo mjerenje odvijalo se nakon osmosatnog gladovanja ispitanika u vremenu od 7 do 9 sati ujutro, baždarenim aparatima za samokontrolu.
Rezultati: Istraživanjem je obuhvaćeno 127 ispitanika od kojih je 116 pristalo biti anketirano te im
je određena vrijednost glikemije natašte (response rate 91,3%). Srednja starost ispitanika bila je 70
godina (raspon 17-85 godina) 45% muških i 55% ženskih ispitanika. Ukupni broj osoba oboljelih
od šećerne bolesti bio je 27 - prevalencija 23,28% ( 95% CI 15,59-30,97). U 21-og ispitanika (78%)
šećerna bolest je od prije poznata dok je 6 bolesnika bilo novootkriveno (22%).
Zaključak: Prevalencija šećerne bolesti u ruralnom područja Sisačko-moslavačke županije izrazito je
visoka dok je udio neotkrivenih osoba s šećernom bolešću relativno nizak. Zbog opterećenja povezanih sa šećernom bolešću potreban je sveobuhvatan pristup oboljelima kao i daljnja istraživanja
dostupnosti i kvalitete dijabetološke skrbi u navedenom području.
DIZ - 292
SEOSKO ZDRAVLJE: PREVALENCIJA HIPERTENZIJE U BOLESNIKA SA
ŠEĆERNOM BOLEŠĆU U RURALNOJ POPULACIJI SISAČKO-MOSLAVAČKE
ŽUPANIJE
BÖHM T1, Zibar D1, Tipura D1, Poljičanin T2
1
2
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Klinika za dijabetes „Vuk Vrhovac“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Moderan način života dominantno je obilježen sve manjom tjelesnom aktivnošću i prekomjernim kalorijskim unosom koji neposredno utječu na širenje epidemije debljine, šećerne bolesti tipa
2 te sveukupno poremećaja koji se javljaju u sklopu metaboličkog sindroma. Obzirom na srodan
patofiziološki mehanizam i kronične komplikacije koje obilježavaju tijek šećerne bolesti, ona je vrlo
često udružena s hipertenzijom. Navedeni komorbiditet povezan je s daljnjim povećanim rizikom razvoja kardiovaskularnih bolesti, najčešćeg uzroka smrti u Hrvatskoj. Seoska područja Sisačko-moslavačke
županije područja su nižeg socio-ekonomskog statusa, uglavnom starijeg stanovništva, nedovoljno
upoznatog sa značenjem, terapijom i posljedicama bolesti kao što su šećerna bolest i povišeni krvni
tlak. Uz to specifični uvjeti života i ograničene mogućnosti zdravstvenog sustava dodatno povećavaju
zdravstvene rizike u ovoj populaciji, što predstavlja ozbiljan izazov organizaciji zdravstvene zaštite na
ovom području.
Cilj: Procijeniti prevalenciju hipertenzije u bolesnika sa šećernom bolešću među seoskom populacijom
Sisačko-moslavačke županije te je usporediti s prevalencijom hipertenzije u osoba koje ne boluju od
šećerne bolesti.
Metode: Terensko istraživanje uključivalo je korištenje intervjua, upitnika te mjerenje krvnog tlaka i
razine glukoze u krvi na tašte. Podaci o broju hipertoničara i dijabetičara dobiveni su anamnestički
i mjerenjem glukoze u krvi nakon osmosatnog gladovanja te arterijskog tlaka nakon petominutnog
suzdržavanja od tjelesne aktivnosti. Ispitanicima sa hipertenzijom smatrani su svi s pozitivnom anamnezom hipertenzije ili vrijednostima krvnog tlaka višim od 140/90 mmHg dok su osobama sa šećernom
bolešću smatrani svi ispitanici sa pozitivnom anamnezom šećerne bolesti ili vrijednostima glikemije na
tašte ≥7mmol/l .
Rezultati: Istraživanje je provedeno na 125 ispitanika od kojih je njih 105 pristalo biti anketirano te
im je određena vrijednost glikemije na tašte i vrijednosti tlaka nakon petominutnog suzdržavanja od
tjelesne aktivnosti (postotak odziva 84%). Srednja starost ispitanika bila je 70 godina (raspon 17-85
godina) uz 44% muških i 56% ženskih ispitanika. U skupini ispitanika oboljelih od šećerne bolesti od
23 ispitanika 22 su imali i hipertenziju (1 novootkrivena temeljem izmjerenih vrijednosti tlaka) dok
je u skupini ispitanika bez šećerne bolesti od 82 ispitanika njih 58 imalo i hipertenziju (16 novootkrivenih temeljem izmjerenih vrijednosti tlaka). Ispitivanjem je ustanovljena statistički značajna razlika
Srijeda
Wednesday
36
u učestalosti hipertenzije između ispitanika sa šećernom bolesti i bez šećernom bolesti.
Zaključak: Učestalost hipertenzije u osoba sa šećernom bolešću u seoskom području Sisačkomoslavačke županije izrazito je visoka i značajno veća no u osoba bez šećerne bolesti. Zbog povećanog
rizika od kardiovaskularnih komplikacija u osoba sa navedenim komorbiditetom rano otkrivanje, sveobuhvatan pristup oboljelima uz što bolju metaboličku regulaciju bolesti neizostavni su.
JZI - 183
PREVALENCIJA PUŠENJA U HRVATSKOJ – HRVATSKA ZDRAVSTVENA ANKETA 2008
SAMARDŽIĆ S1, Vuletić G2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Osiječko-baranjske županije. Osijek, Hrvatska
Studij psihologije, Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, Osijek, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Pušenje je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema današnjice. Važan je rizični čimbenik u nastanku kardiovaskularnih bolesti – vodećeg uzroka smrtnosti u Hrvatskoj. Pušenje podvostručuje rizik
smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti, a 30-40% svih smrti od koronarnih bolesti su povezane s
pušenjem. Pušenje je glavni rizični čimbenik i u nastanku mnogih malignih bolesti. U Hrvatskoj je
svaki treći stanovnik pušač, a procjenjuje se da godišnje umre 10.000 osoba od bolesti povezanih s
pušenjem.
Cilj ovog rada je prikazati prevalenciju pušača u Hrvatskoj koristeći rezultate Hrvatske zdravstvene
ankete, sveobuhvatne kohortne studije zdravlja populacije, započete 2003. s praćenjem provedenim
2008. godine. Uzorak čine ispitanici - kohorta koja se prati od 2003. godine, a obuhvaća osobe starije
od 18 godina na području Hrvatske. Od početnih 9.070 ispitanika iz 2003. godine, u 2008. godini je
ispitano 3.229 osoba. Ispitanici su podijeljeni u tri dobne grupe (<44, 44-65 i >65). Od 2.837 osoba
koje su odgovorile na pitanja, 524 (18,5%) su pušači (332 muškaraca i 192 žene). U oba spola najveća
prevalencija je u dobnoj skupini od 44 do 65 godina, potom slijede žene starije od 65, i muškarci mlađi
od 44 godine.
Rezultati istraživanja su pokazali relativno visoku prevalenciju pušenja, uz postojanje spolnih i dobnih
razlika. Populacija radno aktivnog stanovništva, u srednjoj dobi, pokazala se najrizičnijom.
DIZ - 316
PREVALENCIJA PRETJERANOG PIJENJA ALKOHOLA U HRVATSKOJ 2008. –
REZULTATI HRVATSKA ZDRAVSTVENA ANKETA 2008.
BENČEVIĆ-STRIEHL H1,2, Bilajac L1, 2, Rukavina T1,2, Malatestinić Ð1,2
1
2
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Prikazati prevalenciju pretjeranog pijenja alkohola u Hrvatskoj 2008. godine kao rezultat Hrvatske
zdravstvene ankete provedene 2008. godine.
Metode: HZA 2008. godine je rezultat istraživanja u ponovljenom uzorku HZA 2003. godine koja je
rađena na stratificiranom reprezentativnom uzorku odrasle populacije u Republici Hrvatskoj. Pretjerano
pijenje alkohola definirano je kao opijanje najmanje jednom tjedno, pijenje alkohola svakodnevno ili
ukoliko je ispitanik pozitivno odgovorio da ga je netko savjetovao kako mora smanjiti pijenje alkohola.
Rezultati: Ukupan udio muškaraca koji pretjerano piju alkohol je očekivano veći (14,5%) od udjela žena
(3,6%). U skupinama oba spola, najveći udio onih koji pretjerano piju u dobnoj je skupini od 30 do 64
godina starosti, za žene (2,1%) i za muškarce (7,1%). Najveći broj onih koji se opijaju u najmlađoj je
37
dobnoj skupini, za muškarce (16%) i za žene (6,5%). Svakodnevno konzumiraju žestoka pića najviše
muškarci (16,1%) i žene (6,5%) u trećoj životnoj dobi. Isto je i za svakodnevno pijenje vina u kojem su
vodeće skupine muškarci (33,4%) i žene (19,1%) treće životne dobi. U svakodnevnoj konzumaciji piva
prednjače muškarci u životnoj dobi od 23 do 29 (11,1%) te žene u srednjoj dobnoj skupini (3,3%).
Zaključak: Raspodjela opijanja i svakodnevnog pijenja određenih vrsta alkoholnih pića odražavaju
navike, ali i socijalno stanje starije populacije kojoj su žestoka pića u obliku domaće rakije dostupnija,
a velika konzumacija piva u mlađim dobnim skupinama vjerojatno je rezultat vrlo agresivnih marketinških kampanja industrije piva.
DIZ - 320
PREVALENCIJA FIZIČKE NEAKTIVNOSTI KAO RIZIČNOG FAKTORA ZA RAZVOJ
KARDIOVASKULARNIH BOLESTI U ODRASLOJ POPULACIJI REPUBLIKE
HRVATSKE - REZULTATI HRVATSKE ZDRAVSTVENE ANKETE 2008. GODINE
MARIĆ BAJS M, Andrić A
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj rada: Procijeniti prevalenciju fizičke neaktivnosti na uzorku ispitanika koji su sudjelovali u Hrvatskoj zdravstvenoj anketi 2008. godine.
Metode i ispitanici: Ovo istraživanje je dio Hrvatske zdravstvene ankete (HZA), presječnog istraživanja
odrasle populacije koje za cilj ima pružiti cjelovitu ocjenu zdravlja u zajednici u Hrvatskoj. Ispitanici su
izvijestili o dostupnosti zdravstvene skrbi i korištenju zdravstvenih usluga, kao i o vlastitom zdravstvenom stanju te odrednicama zdravlja kao što su: prehrana, tjelesna aktivnost, pušenje i konzumiranje
alkohola. Istraživanje je prvi puta provedeno 2003. godine i zatim ponovljeno 2008. godine na istoj
populaciji, pri čemu je kohorta od ukupno 3229 ispitanika bila uključena u oba vala istraživanja.
Fizički neaktivnima ocijenjeni su ispitanici koji ispunjavaju više od dva od navedenih četiri kriterija:
1. uopće ne radi, radi kod kuće ili ide na posao autom, javnim prijevozom, motorom ili sličnim
prijevoznim sredstvom;
2. posao mu je fizički vrlo lagan (uglavnom sjedi) ili lagan (uglavnom stoji);
3. u slobodno vrijeme je fizički aktivan manje od 30 minuta tjedno i
4. u proteklih godinu dana ga je zdravstveni radnik savjetovao da poveća svoju fizičku aktivnost.
Rezultati: Od ukupnog broja ispitanika (3229) koji su sudjelovali u oba vala istraživanja, za njih 30 podaci o fizičkoj aktivnosti bili su nepotpuni, tako da je u naše istraživanje uključeno ukupno 3199 ispitanika. Prema navedenom kriteriju, fizički neaktivno je bilo 1204 ili 37,3 % ispitanika (95%-tni interval
pouzdanosti 35,6 – 39,0%). Pri tome je fizički neaktivno bilo 36,7% muškaraca (33,7 – 39,7%) i 38,1%
žena (36,0 – 40,1%). Prema dobnim skupinama, prevalencija fizičke neaktivnosti kod muškaraca iznosi
28,1% za ispitanike mlađe od 45 godina (20,8 – 35,4%), 30,0% za ispitanike dobi 45 do 64 godine
(25,4 – 34,6%) i 44,7% za ispitanike starije od 64 godine (40,3 – 49,2%). Kod žena prevalencija fizičke
neaktivnosti iznosi 25,1% za ispitanice mlađe od 45 godina (20,9 – 29,2%), 28,0% za ispitanice dobi
45 do 64 godine (25,0 – 31,1%) i 52,7% za ispitanice starije od 64 godine (49,5 – 55,9%).
Zaključak: U našem istraživanju prevalencija fizičke neaktivnosti povećava se s dobi u oba spola. Više
od trećine ispitanika fizički je neaktivno. U populaciji starijih od 64 godine fizički je neaktivno čak polovica ispitanika. Različiti domaći i međunarodni izvještaji o prevalenciji fizičke neaktivnosti značajno
se razlikuju ovisno o definiciji fizičke aktivnosti i strogosti zadanih kriterija zbog čega je usporedba
naših rezultata s rezultatima drugih istraživanja ograničena. Taj je problem međunarodno prepoznat
te postoje inicijative za standardizaciju upitnika kojima se mjeri fizička aktivnost, kao što je primjerice
International Physical Activity Questionnaires (IPAQ), koji je preveden i na hrvatski.
38
JZI - 187
PREVALENCIJA LOŠIH PREHRAMBENIH NAVIKA - HRVATSKA
ZDRAVSTVENA ANKETA 2008.
PUCARIN-CVETKOVIĆ J1, Poljičanin T2, Šekerija M2
1
2
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Klinika za dijabetes „Vuk Vrhovac“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Prehrambene navike predstavljaju jedan od važnih čimbenika okoliša čiji se utjecaj na zdravlje
pojedinca i populacije očituje tijekom čitavog života. Stoga ispitivanje prehrambenih navika određene
populacije važan je segment javnozdravstvenog djelovanja u cilju unapređenja zdravlja.
Cilj: Odrediti prevalenciju loših prehrambenih navika odrasle populacije u RH.
Metode: U okviru Hrvatske zdravstvene ankete (HZA) koja je provedena 2008. godine s ciljem
utvrđivanja zdravstvenog statusa odraslog stanovništava u Hrvatskoj ispitane su i prehrambene navike
upitnikom o učestalosti potrošnje namirnica. Ispitivanjem su obuhvaćena 3224 ispitanika (1015
muškaraca i 2209 žena) starijih od 18 godina. Ispitanici su podijeljeni u tri dobne skupine: ≤44, 4564 i ≤65 godina. Prehrambene navike definirane su učestalošću konzumacije pojedinih namirnica:
svakodnevno, do dva puta tjedno, rijetko i nikada ne konzumira. Kriterij za određivanje loših prehrambenih navika definiran je prisutnošću bar triju od navedenih varijabli: svakodnevno pripremanje
obroka na masnoćama animalnog porijekla, redovito konzumiranje punomasnog mlijeka i mliječnih
proizvoda, nikad/rijetko konzumiranje voća, konzumacija crvenog mesa dva ili više puta tjedno i dodavanje soli svakom obroku.
Rezultati: Analizom prehrambenih navika utvrđeno je da 12,03% (388) ispitanika ima loše navike u
prehrani koje su posebice izražene u mlađoj dobi (≤44 godine). Prevalencija loših prehrambenih navika viša je u muškaraca (16,7%) nego u žena (9,9%). Prema dobnim skupinama, u muškaraca (25,4%)
i u žena (12,9%) mlađih od 45 godina utvrđena je najveća prevalencija loših prehrambenih navika.
Zaključak: Rezultati ovog istraživanja ukazuju na značajan postotak ispitanika s lošim prehrambenim
navikama, posebice u skupini mlađih ispitanika. Ispitivanja ukazuju da je suvremeni način života doveo
do mnogih promjena u načinu života, pa i u načinu prehrane. Obzirom da mnoge zaposlene osobe
provode najveći dio dana na radnom mjestu, to je rezultiralo i značajnim porastom konzumacije obroka izvan kuće. Najčešće su ti obroci neadekvatni, brzo se konzumiraju i ne slijede principe pravilne
prehrane. Takav trend pripreme obroka vrlo često se koristi i u domaćinstvima. Stoga je nužno ukazati
na potrebu edukacije populacije o utjecaju prehrane na zdravlje i principima pravilne prehrane već od
predškolske dobi kada se razvijaju određene prehrambene navike.
JZI - 64
USPOREDNA ANALIZA STANJA UHRANJENOSTI DJECE
PREDŠKOLSKOG UZRASTA
TODOROVIĆ M, Janjić B, Kvaternik M
Institut za zaštitu zdravlja Republike Srpske - Regionalni zavod Doboj, Doboj, Bosna i Hercegovina
[email protected]
Cilj rada: Utvrditi da li postoje razlike u stanju uhranjenosti djece predškolskog uzrasta u različitim
sredinama, Doboju i Tesliću.
Metoda rada: Istraživanjem je obuhvaćena grupa od 107 djece, oba spola u dvije predškolske
ustanove, iz dvije različite sredine Doboja i Teslića. Analiza stanja uhranjenosti djece rađena je preko
antropometrijskih pokazatelja: tjelesne visine, tjelesne mase i indeksa uhranjenosti na osnovu percentilnih vrijednosti preporučenih od strane Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), CDC growth
39
charts: United States, 2000, kao i procjene stanja uhranjenosti na temelju internacionalnih standarda
po Colu iz 2000-ite godine. U statističkoj obradi korišten je hi kvadrat test.
Rezultati: Normalna tjelesna visina evidentirana je kod 57% djece u Doboju i kod 59% djece u Tesliću.
Visok rast evidentiran je u Doboju kod 5% djece i u Tesliću kod 20% djece. Nizak rast evidentiran je
kod 38% djece u Doboju i 21% djece u Tesliću, bez statistički značajne razlike, p>0.05. Pothranjenost među djecom na temelju percentilnih vrijednosti tjelesne mase evidentirana je kod 13% djece u
Doboju i 10% djece u Tesliću. Normalna uhranjenost evidentirana je kod 78% djece u Doboju i kod
85% djece u Tesliću. Pretilost je evidentirana kod 9% djece u Doboju i kod 5% djece u Tesliću, bez
statistički značajne razlike, p>0.05.
Pothranjenost na temelju percentilnih vrijednosti BMI evidentirana je kod 6% djece u Doboju i 13%
djece u Tesliću, dok je normalna uhranjenost evidentirana kod 79% djece u Doboju i 66% djece u
Tesliću, bez statistički značajne razlike, p>0.05. Predgojaznost među djecom u Doboju, na temelju
internacionalnih standarda, evidentirana je kod 25% djece, a u Tesliću kod 26% djece, dok je pretilost
u Doboju evidentirana kod 6% djece, a u Tesliću kod 10% djece i postoji statistički značajna razlika
p<0.05.
Zaključak: Na temelju prikazanih rezultata utvrđen je veliki postotak pothranjene i pretile djece što
upućuje na potrebu za intervencijom na populacionom nivou. Populacioni nivo prevencije pretilosti i pothranjenosti kod djece, trebao bi obuhvatiti svu djecu iznad 2 godine starosti kroz obitelj,
predškolske ustanove i škole, a sve u cilju kontrole i održavanja optimalne tjelesne mase.
Podtema Subtopic:
ZDRAVLJE U ZAJEDNICI – Breme bolesti i umiranja
COMMUNITY HEALTH - Burden of diseases
Poster prezentacije Poster presentation
POZ - 38
CRUZ I, Real J, Serna C, Galindo G, Galvan L, Soler J
Catalan Institute of Health, Leida, Spain
[email protected]
Aim: The aim of the study is to compare the percentage of antidepressant (AD) use and cost per person between the Spanish population and the main immigrant groups.
Methods: Cross-sectional descriptive study of AD pharmacy claims during 2008 in a Northern Spanish
Health Region, with a Public Health Care System and partial pharmacy coverage.
Population: people aged 15 or older, registered at the Primary Health Care Centers (PHCC), and enrolled in the municipal census.
Variables: age, sex, country of origin, AD claims, cost per person per year.
Data were obtained from PHCC electronic records and national pharmacy claim databases.
Statistics: number and percentage of AD exposed patients were obtained, stratified by age, sex and
origin, with 95% confidence intervals. Prevalence ratios of AD use in native versus immigrant population were obtained, with 95% confidence intervals.
Results: 12.5% of the 266,078 individuals of the study population were economic immigrants: 12077
from Eastern Europe, 8346 from Maghreb, 6641 from Latin America and 5412 from sub-Saharan
Africa. Depending on age, native women were dispensed AD between 1. 9 and 2.7 times more often
than immigrant women. These ratios were between 2.5 and 3.1 for men. The lowest exposure was
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
MIGRATION AND MENTAL HEALTH CARE: DIFFERENCES IN ANTIDEPRESSANT EXPOSURE BETWEEN NATIVE AND IMMIGRANT POPULATION IN A
SOUTHERN EUROPE COUNTRY
Srijeda
Wednesday
40
found in sub-Saharan Africans, both men and women. Generic drugs were more prescribed to immigrants (44.2% in front of 31.8%), while newer drugs were more prescribed to natives (23.1% in front
of 14.2%). On average, native persons spent between 92 and 125 Euros more per person per year
during 2008 than immigrants, p<0.0001, with a median cost per package between 5 and 3 Euros
higher, p<0.0001.
Conclusions: In this Spanish Region all the immigrant groups, regardless of the country of origin, had
lower AD consumption than the native population of the same sex and age, with a higher percentage
of generic drugs and less new AD, and with a lower cost per person per year. More studies are needed
to identify what causes this disparity, in order to avoid inequality in mental health care.
POZ - 106
IZVANBOLNIČKA POTROŠNJA I KVALITETA PROPISIVANJA ANTIDEPRESIVA
U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2004. DO 2008. GODINE
ŠTIMAC D1,2, Škes M1, Silobrčić Radić M3, Musil V2
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Katedra
za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite, Zagreb, Hrvatska
3
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Cilj ovog rada je istražiti izvanbolničku potrošnju antidepresiva u Hrvatskoj od 2004. do 2008.
godine koristeći Anatomsko-terapijsko-kemijsku (ATK) klasifikaciju i definirane dnevne doze (DDD), te
istražiti povezanost između potrošnje antidepresiva i broja izvršenih samoubojstava.
Metode: Podaci o izvanbolničkoj potrošnji antidepresiva dobiveni su od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na temelju kojih je izračunat broj definiranih dnevnih doza (DDD) i broj DDD na
1000 stanovnika na dan. Metoda potrošnje lijekova 90% (DU90%) je korištena za procjenu kvalitete
propisivanja lijekova. Podaci o izvršenim samoubojstvima u Republici Hrvatskoj prikupljeni su putem
Registra samoubojstava Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Rezultati: Ukupna potrošnja antidepresiva (grupa N06A) bila je u Hrvatskoj, u razdoblju 2004-2008.
godina, između 13.6 i 22.4 DDD/1000/dan. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (N06AB)
čine 80% lijekova korištenih u tretmanu depresije tijekom 2004.-2008 (od 11.5 DDD/1000/dan u 2004.
do 17.8 DDD/1000/dan u 2008.). Značajan porast potrošnje, više od 3 puta, zabilježen je za ostale
antidepresive (N06AX). Potrošnja neselektivnih inhibitora ponovne pohrane monoamina (N06AA)
pala je sa 3.7 na 1.8 DDD/1000/dan. Uspoređujući DU90% segment od 2004. do 2008. uočeno je
izostajanje maprotilina i amitriptilina, dok su citalopram, escitalopram i mirtazapin pridodani u 2008.
godini. U promatranom razdoblju potrošnja sertralina je u porastu 82%, a potrošnja malprotilina i
amitriptilina je u padu 68%. Tijekom razdoblja promatranj a ukupni broj izvršenih samoubojstava u
Hrvatskoj je pao za 22%.
Zaključak: Izvanbolnička potrošnja antidepresiva je povećana u razdoblju od 2004. do 2008. godine.
Pad stope samoubojstava u Hrvatskoj rezultat je i značajnog utjecaja porasta kvalitete propisivanja
antidepresiva.
41
DIZ - 151
DUŠEVNI POREMEĆAJI KAO JEDAN OD JAVNOZDRAVSTVENIH PRIORITETA
U HRVATSKOJ
SILOBRČIĆ RADIĆ M, Hrabak-Žerjavić V
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
DIZ - 152
EPIDEMIOLOŠKI PRIKAZ IZVRŠENIH SAMOUBOJSTAVA U HRVATSKOJ
SILOBRČIĆ RADIĆ M, Jelavić M
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj rada je prikazati veličinu problema i karakteristike izvršenih samoubojstava u Hrvatskoj u razdoblju
od 1985. do 2008. godine.
Korišteni su podaci Registra izvršenih samoubojstava u Hrvatskoj i Državnog zavoda za statistiku, prikazani metodama deskriptivne epidemiologije.
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Prikazati veličinu problema duševnih poremećaja u Hrvatskoj kao jednog od javnozdravstvenih
prioriteta.
Metode: Korišteni su podatci rutinske zdravstvena statistike i Registra za psihoze Hrvatskog zavoda za
javno zdravstvo, prikazani metodama deskriptivne epidemiologije.
Rezultati: Skupina duševnih poremećaja sudjeluje s udjelom 6-7% u ukupnom bolničkom pobolu
u Hrvatskoj. Najveći broj hospitalizacija u dobi je 20-59 godina što svrstava ovu skupinu u vodeće
uzroke bolničkog pobola u radno aktivnoj dobi. Osim toga, svaki 4 ili 5 dan bolničkog liječenja koristi se za duševne poremećaje te su oni i vodeća skupina bolničkog pobola prema korištenju dana
bolničkog liječenja. U 2008. godini registrirano je 46.209 hospitalizacija i 1.464.691 bolničkih dana
za skupinu duševnih poremećaja. Duševni poremećaji uzrokovani alkoholom i shizofrenija vodeće su
dijagnostičke kategorije u bolničkom pobolu zbog duševnih poremećaja. U 2008. godini registrirano
je 10.020 hospitalizacija zbog duševnih poremećaja uzrokovanih alkoholom (stopa 225,8/100.000 ),
6.972 zbog shizofrenije (stopa 157,1) 5.765 hospitalizacija zbog reakcija na teški stres uključujući
posttraumatski stresni poremećaj (stopa 129,9) te 5.500 hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja
(stopa 123,9). Te dijagnostičke kategorije predstavljaju skoro dvije trećine svih uzroka u bolničkom
pobolu zbog duševnih poremećaja. Po broju dana bolničkog liječenja zbog duševnih poremećaja
izrazito prednjači shizofrenija s udjelom od 30,7%. Prema podatcima Registra za psihoze prosječna
dobno-standardizirana stopa bolničke incidencije shizofrenije i shizoafektivnog poremećaja iznosi
0,22, a procijenjena prevalencija 4,5 na 1.000 stanovnika.
Također, u 2008. godini registrirana su ukupno 626.496 psihijatrijska pregleda u specijalističkokonzilijarnoj djelatnosti te 521.243 dijagnostička entiteta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Neuroze,
afektivni poremećaji povezani sa stresom i somatoformni poremećaji s udjelom većim od 50% vodeća
su dijagnostička podskupina na razini primarne zdravstvene zaštite.
U višegodišnjem razdoblju registrira se, uz oscilacije, porast pobola zbog duševnih poremećaja u
bolničkom morbiditetu i primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Stopa hospitalizacija iznosila je 1995. godine
632,2, a 2008. godine 1.041,3/100.000. U istom razdoblju ukupni broj dana liječenja s prosječnim
trajanjem po hospitalizaciji kroz godine opada; 1995. godine, prosječno trajanje liječenja bilo je 52,4
dana, dok je 2008. godine bilo 31,7 dana.
Zaključak: Duševni poremećaji jedan su od prioritetnih javnozdravstvenih problema u Hrvatskoj, za koje
postoji potreba kontinuiranih preventivnih programa u okviru aktivne strategije zaštite duševnog zdravlja.
42
Izvršena samoubojstva godinama su jedan od vodećih uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj s udjelom
oko 30%. Kroz godine bilježe se oscilacije broja izvršenih samoubojstava, a od 1999. godine prisutan je
kontinuirani trend pada broja samoubojstava. Godine 1985. izvršeno je 1.050 samoubojstava, najviše
samoubojstava bilo je 1987. (1.153) i 1992. godine (1.156). Najmanje samoubojstava registrirano je
1995. godine (930) te u razdoblju 2000.– 2008. godine (926, 2000. godine; 795, 2008. godine). U
promatranom razdoblju dobno-standardizirane stope smrtnosti zbog samoubojstava (SDR/100.000),
ukupno za svu dob kao i za dob 0-64 godina, pokazuju oscilacije do 1997. godine, a od 1998. godine
vidljiv je pad stope (2008. godine SDR 15,0 za svu dob; SDR 12,1 za dob 0-64). SDR zbog samoubojstava za dob 65+ godina ima sličan trend kretanja uz veće oscilacije stope (2008. godine SDR 38,7).
Stope su kod muškaraca do tri puta više nego kod žena, a kod oba spola značajno rastu s dobi. Najčešći
način izvršenja samoubojstava u oba spola je vješanje. U ratnim i poratnim godinama značajno je porastao broj samoubojstava vatrenim oružjem posebice u muškaraca. Posljednjih godina postoji trend
pada ovog načina izvršenja samoubojstava (udio 16,4% 2008. godine). SDR zbog samoubojstava po
županijama Hrvatske pokazuju značajne razlike. Županije primorskog dijela Hrvatske bilježe nekoliko
puta niže stope izvršenih samoubojstava od pojedinih županija kontinentalnog dijela. U 2008. godini
najniže stope zabilježene su u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (SDR 8,2 za svu dob; 6,9 za dob 0-64)
, a najviše stope zabilježene su u Koprivničko-križevačkoj (SDR 29,9 za svu dob; 26,2 za dob 0-64) i
Krapinsko-zagorskoj županiji (SDR 29,9 za svu dob; 25,2 za dob 0-64).
Unatoč kontinuiranom trendu smanjenja stopa izvršenih samoubojstava, Hrvatska spada među zemlje sa srednje visokom stopom i značajnim regionalnim razlikama što ukazuje na potrebu provođenja
intersektorskih aktivnosti u prevenciji samoubojstava.
DIZ - 154
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
SAMOUBOJSTVA U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI
MIHEL S, Silobrčić Radić M
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Cilj: Prikazati smrtnost zbog samoubojstava u osoba starije životne dobi u Hrvatskoj kao jednog od
javnozdravstvenih prioriteta uz prikaz regionalnih razlika. Metode: Kao izvor podataka o umrlim osobama korištena je dokumentacija Državnog zavoda za
statistiku. Za razdoblje 2004. - 2008. godine prikazane su prosječne stope za Hrvatsku te dobno
standardizirane stope za dob 65+ za usporedbu županija. Direktna standardizacija rađena je na Popis
stanovništva Republike Hrvatske 2001. godine.
Rezultati i diskusija: Samoubojstva uzrokuju oko 30% svih nasilnih smrti, a oko 36% svih samoubojstava događa se u dobi 65 i više godina. U promatranom petogodišnjem razdoblju prosječna
stopa smrtnosti od samoubojstava osoba starijih od 65 godina (42,4/100.000) bila je viša od stope
smrtnosti u općoj populaciji (18,6), ali i od stope za dob do 64 godine (14,2/100.000). Stopa smrtnosti zbog samoubojstava kod oba spola izrazito raste s dobi i u svim dobnim skupinama viša je za
muškarce. Prosječna stopa za dob 65+ iznosila je za muškarce 75,9, a za žene 21,7/100.000. Također,
broj izvršenih samoubojstava bio je veći kod muškaraca nego kod žena. U dobi iznad 65 godina
omjer muškaraca i žena prosječno je iznosio 2,2:1, a u dobi do 64 godine razlika je bila veća (3,5:1).
Stope smrtnosti zbog izvršenih samoubojstava po županijama Hrvatske, kako za opću populaciju tako
i za dob 65 i više godina, pokazuju značajne razlike. Najviše stope bilježe se u pojedinim županijama
kontinentalnog dijela, a najniže u priobalnom dijelu Hrvatske. Prosječna dobno standardizirana
stopa u promatranom razdoblju bila je najviša u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (77,4) a najniža
(16,2/100.000) zabilježena je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Zaključak: Brojne studije pokazuju da su kod starijih osoba kronične bolesti uz komorbiditet i
posljedično smanjenje funkcionalne sposobnosti, bolest i smrt životnog partnera te gubitak socijalne
uloge u zajednici, čimbenici koji doprinose osjećaju potištenosti i usamljenosti zbog čega se povećava
rizik samoubojstva u starijih. Samoubojstva su preventabilna u svakoj dobi. Budući da samoubojstvo
u starijih nije impulzivni čin, ranim prepoznavanjem i liječenjem problema mentalnog zdravlja osobito
depresije te razvojem programa potpore i pomoći u zajednici možemo smanjiti smrtnost zbog samoubojstava u starijih.
43
DIZ - 208
EPIDEMIOLOŠKI PRIKAZ OZLJEDA U HRVATSKOJ
BRKIĆ BILOŠ I, Hrabak-Žerjavić V, Kralj V, Ćorić T, Tomić B
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
DIZ - 212
JAVNOZDRAVSTVENI ZNAČAJ KARDIOVASKULARNIH BOLESTI U HRVATSKOJ
KRALJ V, Hrabak-Žerjavić V, Brkić Biloš I
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Kardiovaskularne bolesti kao vodeći uzrok smrti u suvremenom svijetu, sa značajnim udjelom u prijevremenom umiranju, morbiditetu i dizabilitetu stanovništva, važan su javnozdravstveni problem kako
u svijetu tako i u Hrvatskoj.
Cilj rada je prikazati javnozdravstveni značaj kardiovaskularnih bolesti (KVB) u Hrvatskoj na temelju
podataka o smrtnosti i pobolu.
Materijal i metode: Korišteni su podaci rutinske zdravstvene i mortalitetne statistike, te iz baze podataka “Zdravlje za sve” Svjetske zdravstvene organizacije, a izraženi su kao opće, specifične i standardizirane stope te postotni udio.
Rezultati: KVB su vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj s udjelom od 50,3% u ukupnom mortalitetu 2008.
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Cilj rada je analizirati smrtnost i pobol od ozljeda u Hrvatskoj u razdoblju od 2004. -2008. godine.
Metode: Ozljede su analizirane prema vanjskom uzroku (MKB-10: V01-Y98). Korišteni su podaci rutinske mortalitetne i morbiditetne statistike te baza podataka SZO/HFA. Podaci su prikazani kao apsolutni
brojevi, udjeli, opće, specifične i dobnostandardizirane stope na 100 000 stanovnika.
Rezultati: Na ljestvici mortaliteta u Hrvatskoj ozljede se u promatranom razdoblju s prosječnim udjelom od 5,7% u ukupnom mortalitetu nalaze na trećem (2006.-2008.), odnosno četvrtom mjestu
(2004.-2005.) iza bolesti srca i krvnih žila, novotvorina i bolesti dišnog sustava. Opća stopa smrtnosti
od ozljeda nije se značajnije mijenjala (2004: 64,9/100 000; 2008: 68,4/100 000). S obzirom na pokazatelj prijevremenoga mortaliteta – potencijalno izgubljene godine života (1-75 god.), ozljede se
u 2008. godini nalaze na trećem mjestu (55 030) iza novotvorina (101 779,5) i bolesti srca i krvnih
žila (82 306,5). Od ozljeda umire više muškaraca nego žena u omjeru stopa smrtnosti 2,1:1. Vodeći
vanjski uzroci smrti od ozljeda su padovi, samoubojstva i prometne nesreće. Dinamika kretanja
dobnospecifičnih stopa razlikuje se ovisno o vanjskom uzroku. Djeca i mlađe osobe (0 - 39 g.) umiru
najviše uslijed prometnih nesreća, osobe srednje dobi (40 - 64 g.) najviše uslijed samoubojstava, dok
je u starijih osoba (65 i više g.) pad vodeći vanjski uzrok smrti.
Standardizirana stopa smrtnosti od ozljeda za sve dobi iznosila je za Hrvatsku 2006. godine 53,3/100
000 (prema SZO/HFA) i bila je viša od prosjeka zemalja EU (40,3/100 000), ali značajno niža od prosjeka država europske regije (76/100 000).
U uzrocima bolničkog liječenja godišnje se bilježi oko 47 000 hospitalizacija zbog ozljeda s prosječnim
udjelom od 7,7% u ukupnim hospitalizacijama. Muškarci su češće od žena hospitalizirani zbog
ozljeđivanja u omjeru stopa 1,6:1. Pad je vodeći uzrok hospitalizacija s prosječnim udjelom 32,9%. U
starijih osoba (65 i više g.) pad čini polovinu hospitalizacija od ozljeda.
Zaključak: S obzirom na visok udio u ukupnoj smrtnosti i pobolu ozljede predstavljaju značajan javnozdravstveni problem u Hrvatskoj kojemu se posljednjih godina pridaje sve veće značenje. Ozljede
se u velikoj mjeri mogu spriječiti pa je potrebno uložiti najveće moguće napore u tom pravcu.
44
godine. Uzrok su smrti 43,5% umrlih muškaraca i 57,2% umrlih žena. U 2008. godini od KVB bolesti
umrlo je 26 235 osoba, a od toga u dobi 0-64 godine 3 067 osobe ili 11,7%, a u dobi 65 i više godina
23 168 osobe, odnosno 88,3%. Stopa smrtnosti od KVB ukupno iznosila je 591,2/100.000, u žena je
stopa smrtnosti 644,5/100.000, a u muškaraca 533,8/100.000. Vodeće dijagnostičke skupine bile su
ishemijska bolest srca s udjelom od 38,5% ( 10101 umrlih) i cerebrovaskularne bolesti s udjelom od
30,8 % (8076 umrlih) u ukupnom broju umrlih od KVB.
Analizirajući kretanje standardizirane stope smrtnosti za KVB od 1985. godine, stopa oscilira do
2000. godine (586,5/100.000 1985.g. 572,7 2000.g.), od kada se uočava pad smrtnosti (2008.
401,5/100.000), što je izraženije za cerebrovaskularne bolesti nego za ishemijsku bolest, posebice za
dob 0-64 godine.
Prema broju izgubljenih godina života uslijed prijevremenog umiranja KVB su na drugom mjestu iza
skupine novotvorina sa 59201 izgubljenih godina za muškarce i 23105 godina za žene. Također su na
drugom mjestu u bolničkom morbiditetu 2008. godine po broju hospitalizacija (84413), te po morbiditetu registriranom u općoj medicini.
Zaključak: Kardiovaskularne bolesti kao najčešći uzrok smrti, sa velikim brojem izgubljenih godina
života, te kao značajni uzrok bolničkog i vanbolničkog pobola u Hrvatskoj, predstavljaju prioritetni
javnozdravstveni problem. Stoga treba sustavno provoditi sveobuhvatne programe prevencije i promicanja zdravlja, uz suradnju svih razina zdravstvene zaštite, a posebno treba istaknuti važnu ulogu
primarne zdravstvene zaštite i javnozdravstvene djelatnosti.
DIZ - 35
SMRTNOST I POBOL OD CEREBROVASKULARNIH BOLESTI (I60-I69, MKB10) U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI U RAZDOBLJU 1999. - 2008.
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
BOČINA I1, Nola IA2, Smoljanović A1
1
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
2
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Utvrditi smrtnost i procijeniti pobol od cerebrovaskularnih bolesti (I60-I69, MKB-10) u Splitskodalmatinskoj županiji u razdoblju 1999.-2008., odrediti pokazatelje učestalosti i raspodjele CVB prema
spolu i dobnim skupinama, te dobivene pokazatelje usporediti s dostupnima za Hrvatsku.
Metode: U radu su primijenjene metode deskriptivne epidemiologije. U analizi smrtnosti stanovništva
Županije od CVB korištena je baza podataka formirana na temelju mortalitetnih i demografskih podataka Državnog zavoda za statistiku. U analizi pobola korištene su baze podataka formirane na
temelju individualnih statističkih izvješća (Bolesničko-statistički obrazac) stanovnika Županije liječenih
u Kliničkom bolničkom centru Split te zbirnih godišnjih izvješća o pobolu i radu u djelatnosti primarne
zdravstvene zaštite Županije (Izvješće tima primarne zdravstvene zaštite). Pokazatelji smrtnosti i pobola analizirani su kao apsolutni brojevi, udjeli (%), specifične i standardizirane stope na 100.000
stanovnika.
Rezultati: U promatranom desetogodišnjem razdoblju CVB su s prosječnim udjelom od 16,15% u ukupnoj smrtnosti bile rangirane na prvo ili drugo mjesto vodećih pojedinačnih uzroka smrti stanovništva
Županije. U prosjeku je u Županiji od CVB umiralo 710 osoba, među kojima je prevladavao ženski
spol i dobna skupina 75 i više godina. CVB su bile jedan od najčešćih uzroka hospitalizacija stanovnika Županije liječenih u KBC Split s prosječno 1.165 hospitalizacija godišnje uz relativno dugotrajno
liječenje (prosječno 15.46 dana za intrakranijalno krvarenje, odnosno 12.95 dana za cerebralni infarkt).
U djelatnosti primarne zdravstvene zaštite Županije godišnje je bilježeno prosječno 3.956 oboljelih od
CVB, među oboljelima je prevladavala dobna skupina 65 i više godina, a među kategorijama Cerebrovaskularni inzult (I60-I64, MKB-10) s prosječno 1.615 oboljelih godišnje. Stope smrtnosti i bolničkog
pobola od CVB za Županiju bile su nešto niže od hrvatskog prosjeka.
Zaključak: Rezultati su pokazali kako su CVB jedan od glavnih javnozdravstvenih prioriteta u Županiji,
koji zahtijeva žurno provođenje javno zdravstvenih intervencija, jer je dokazano kako se sustavnom
45
prevencijom može djelovati na smanjenje smrtnosti i pobola od CVB. Pritom se osobita pozornost treba
posvetiti promicanju zdravog stila života uz mijenjanje štetnih navika (pušenje, tjelesna neaktivnost,
nezdrava prehrana, prekomjerno uživanje alkohola) kao i na rano otkrivanje najčešćih čimbenika rizika
nastanka CVB (hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes, pretilost).
DIZ - 36
ISHEMIČNE BOLESTI SRCA (I20-I25, MKB-10) KAO JEDAN OD JAVNO
ZDRAVSTVENIH PRIORITETA U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI U
RAZDOBLJU 1999. - 2008.
BOČINA I
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
[email protected]
DIZ - 44
CEREBROVASKULARNE BOLESTI - VODEĆI UZROK MORTALITETA U BJELOVARSKO-BILOGORSKOJ ŽUPANIJI
CERONJA I
Zavod za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije, Bjelovar, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Cilj rada je pokazati nepovoljan položaj BBŽ u odnosu na nacionalni prosjek i susjedne zemlje po
stopi mortaliteta za tu skupinu bolesti.
Metode: Standardizirana stopa smrtnosti je indikator Svjetske zdravstvene organizacije u programu
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Prikazati smrtnost i pobol od ishemičnih bolesti srca (I20-I25, MKB-10) u Splitsko-dalmatinskoj
županiji u razdoblju 1999. - 2008. te odrediti pokazatelje učestalosti i raspodjele IBS prema spolu i
dobnim skupinama.
Metode: U radu je primijenjena deskriptivno statistička metoda. U analizi smrtnosti stanovništva
Županije od IBS u razdoblju 1999. - 2008. poslužila je baza podataka formirana na temelju mortalitetnih i demografskih podataka Državnog zavoda za statistiku. Istovremeno su u analizi pobola korištene
baze podataka formirane na temelju zbirnih godišnjih izvješća o pobolu i radu u djelatnosti primarne
zdravstvene zaštite Županije (Izvješće tima primarne zdravstvene zaštite) te individualnih statističkih
izvješća (Bolesničko-statistički obrazac). Pokazatelji smrtnosti i pobola analizirani su kao apsolutni
brojevi, udjeli (%) i specifične stope na 10.000 stanovnika.
Rezultati: U promatranom desetogodišnjem razdoblju IBS su se nalazile među vodećim pojedinačnim
osnovnim uzrocima smrti stanovništva Županije. Stope smrtnosti od IBS bile su više za muški spol,
osim u najstarijoj dobnoj skupini u kojoj su bile gotovo izjednačene s onima za žene. Intenzivnije
povećanje stopa smrtnosti za muški spol opaženo je u dobnoj skupini 45-54 godine. IBS su se nalazile među najučestalijim dijagnostičkim kategorijama zabilježenim u djelatnosti primarne zdravstvene
zaštite Županije, osobito u starijoj te radno aktivnoj životnoj dobi. Također su se nalazile među pet
vodećih uzroka hospitalizacija stanovnika Županije liječenih u Kliničkoj bolnici Split zbog Bolesti cirkulacijskog sustava (I00-I99, MKB-10) uz zabilježeno relativno dugo prosječno trajanje liječenja.
Zaključak: Visoki udjeli kao i stope smrtnosti i pobola stanovništva Županije od IBS govore u prilog
IBS kao jednom od javno zdravstvenih prioriteta Županije. Sustavan i kvalitetan rad na prevenciji
IBS promicanjem zdravog stila života, suzbijanjem navika štetnih po zdravlje te ranim otkrivanjem
najčešćih čimbenika rizika nastanka IBS umnogome će doprinijeti smanjivanju smrtnosti i pobola od
ovih bolesti.
46
“Zdravlje za sve” (HFA) s ciljem da omogući usporedbu podataka i zdravstvenog stanja populacije
među zemljama Europe. Podatke za Hrvatsku, Austriju, Sloveniju i EU-27 smo usporedili s podacima
izračunatim za BBŽ. Za izračun standardizirane stope smrtnosti od CVB u BBŽ smo koristili podatke o
uzrocima i broju smrti Državnog zavoda za statistiku (DZS), popis stanovništva iz 2001.godine, a za
razdoblje od 2002-2007. procjene stanovništva DZS. Korišteni su podaci Hrvatske zdravstvene ankete
(HZA) 2003. godine.
Rezultati: Tijekom 2008. zbog inzulta nespecificiranog kao krvarenje ili ishemija u BBŽ su umrle 462
(25,4%) osobe (27,2% muškaraca i 72,7% žena). Standardizirane stope smrtnosti za dob 0-64 godine,
kao i za sve dobne skupine, za CVB u BBŽ nadmašuju stope svih uspoređenih zemalja. Standardizirane stope smrtnosti za dob 0-64 godine za 2007. su: za BBŽ 36,15/100.000 stanovnika, Hrvatsku
19,12/100.000 (podatak za 2008. jer u HFA bazi nije dostupan za 2007.), Sloveniju 8,66/100.000,
te EU-27 23,58/100.000. Standardizirane stope smrtnosti za sve dobne skupine za 2007. su: za
BBŽ 245,82/100.000 stanovnika, Hrvatsku 118,83/100.000, Sloveniju 56,49/100.000, te EU-27
115,25/100.000. Za sve navedene zemlje bilježi se silazni trend u zadnjih dvadesetak godina, dok BBŽ
pokazuje pogoršanje prethodnih nekoliko godina.
Zaključak: Tako visoka stopa smrtnosti od cerebrovaskularnih bolesti ukazuje na problem neregulirane hipertenzije, čemu pridonosi velik udio starije populacije u Županiji. Prema podacima HZA 2003,
regija sjeverozapadne Hrvatske u koju spada i BBŽ ima najveći postotak osoba prekomjerne tjelesne
mase i pretilih osoba među hipertoničarima, uz fizički nedovoljno aktivno stanovništvo. Pretpostavlja se da visokom bremenu kardiovaskularnog rizika pridonosi i nizak životni standard građana BBŽ
(prema DZS primanja niža od nacionalnog prosjeka), što je bitna odrednica niskog socioekonomskog
statusa, vodeće determinante zdravlja.
Važnost rada je da ukazuje na značajnost ovog javno-zdravstvenog problema koji zahtijeva definiranje
i donošenje preventivnog programa za suzbijanje najučestalijih rizičnih čimbenika za nastanak CVI-ja
u BBŽ. Ključne riječi: moždani udar, Bjelovarsko-bilogorska županija, standardizirane stope smrtnosti
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
DIZ - 214
SOCIJALNA KARTA - DOKUMENT SOCIJALNOG RAZVOJA PRIMORSKOGORANSKE ŽUPANIJE
MALATESTINIĆ Ð1, Josipović I2, Mićović V1
1
2
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska,
Primorsko-goranska županija, Odjel za zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Prikazati izradu strateškog dokumenta Socijalna karta kao osnove za planiranje socijalnog razvoja
Županije kako bi se dobio utemeljeni uvid u socijalne potrebe stanovništva u dijelu potreba sigurnosti
i stupanj njihova zadovoljenja.
Metode: Za svaku jedinicu lokalne samouprave, njih 35 na području Primorsko-goranske županije
s 305.505 stanovnika (popis 2001. godine), izrađene su skupine pokazatelja: 1) demografski pokazatelji: ukupno kretanje stanovništva između 1981. i 2001. godine, prirodno kretanje u posljednjih
petnaest godina, demografska i socijalno-ekonomska struktura stanovništva, 2) socijalni pokazatelji:
socijalni i obrazovni sustav, sredstva i mogućnosti zajednice, analiza socijalnih programa u jedinicama
lokalne samouprave, sociološko empirijsko ispitivanje kvalitete življenja, 3) pokazatelji stanja gospodarstva: visina i struktura prihoda, vlasništvo, ekonomska infrastruktura i ekonomska kretanja, bruto
društveni proizvod po glavi stanovnika, stanovi, stanovanja i kućanstva, 4) pokazatelji zdravstvenog
stanja: kvaliteta fizičkog okoliša, zdravstvene potrebe, rizična ponašanja mladih, kapaciteti zdravstvene djelatnosti, pokazatelji funkcioniranja društvene zajednice – institucije i njihov utjecaj na razvoj
zajednice. Razina obrade i prikaza je bila Županija i tri osnovne njezine podregionalne cjeline: Gorski
kotar, Kvarnerski otoci, Priobalje i unutar Priobalja posebno Grad Rijeka.
Rezultati: U demografskom području najznačajniji su procesi starenja stanovništva, opadanje stope
fertiliteta i nataliteta, izražena depopulacija pojedinih subregija - Gorskog kotara i dijela Kvarnerskih
47
otoka - te visoka razina obrazovanja stanovništva u hrvatskim razmjerima. U gospodarskom području
procijenjeni bruto društveni proizvod viši je od prosjeka Hrvatske, sa znatnim razlikama među podregionalnim cjelinama i unutar njih. Pri ocjeni zdravstvenog stanja, očekivano trajanje života pri rođenju
duže je od republičkog prosjeka. Dobra je teritorijalna mreža zdravstvenih institucija, osim u Gorskom
kotaru, što dovodi do razlike u dostupnosti zdravstvene zaštite. U sustavu socijalne skrbi, prebacivanje
brige za socijalnu sigurnost sve više na pojedinca i obitelj trebalo bi potaknuti veći broj aktivnih socijalnih programa, čime veću ulogu dobiva lokalna zajednica.
Zaključak: Socijalna karta je značajna jer su njezinom izradom po prvi put sabrani na jednom mjestu
socijalni pokazatelji, prema kojima je Primorsko-goranska županija značajno iznad prosjeka Republike
Hrvatske. Ovim dokumentom stvara se podloga za planiranje primjerenog socijalnog razvoja Županije
i jedinica lokalne samouprave na njenom području, kao temelja za jačanje socijalne kohezije koja podrazumijeva sposobnost zajednice da osigura dobrobit svim svojim članovima.
DIZ - 229
OZLJEÐIVANJE KAO JAVNOZDRAVSTVENI PRIORITET U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI U RAZDOBLJU 1999. - 2008.
BOČINA I, Ninčević J
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Prikazati smrtnost i pobol od ozljeđivanja, jednog od javnozdravstvenih prioriteta u Splitskodalmatinskoj županiji u razdoblju 1999. - 2008.
Metode: U radu su primijenjene metode deskriptivne epidemiologije. Analiza je obuhvatila sve
stanovnike Županije umrle od “Ozljeda, otrovanja i ostalih posljedica vanjskih uzroka” (S00-T98, MKB10), kao i hospitalizirane u KBC Split, odnosno liječene u djelatnosti primarne zdravstvene zaštite
Županije od istih uzroka u razdoblju 1999. - 2008. Pokazatelji smrtnosti i pobola prikazani su kao
apsolutni brojevi, udjeli (%) i specifične stope na 10.000 stanovnika.
Rezultati: Skupina “Ozljede, otrovanja i ostale posljedice vanjskih uzroka” (S00-T98, MKB-10) nalazila
se visoko na rang ljestvici vodećih uzroka smrti. Kod umrlih od ozljeđivanja u mlađim dobnim skupinama prevladavao je muški spol i kategorija “Nezgode pri prijevozu” (V01-V09, MKB-10), a u starijim
dobnim skupinama ženski spol i kategorija “Padovi” (W01-W09, MKB-10). Ozljeđivanje je predstavljalo
i značajno opterećenje ne samo za djelatnosti primarne zdravstvene zaštite Županije, već i za KBC
Split, gdje je svake godine hospitaliziran značajan broj teško ozlijeđenih.
Zaključak: Ozljeđivanje je značajan javnozdravstveni prioritet Splitsko-dalmatinske županije, još uvijek
nedovoljno prepoznat na svim razinama i sektorima društva, koji zahtijeva žurno razvijanje javnozdravstvenih strategija i intervencija, kojima će se ciljano djelovati na smanjenje ne samo broja umrlih
uslijed ozljeđivanja i ozlijeđenih, već i na smanjivanje težine ozljeđivanja, kao i njegovih posljedica. 48
JZI - 15
JAVNOZDRAVSTVENO ZNAČENJE POBOLA I SMRTNOSTI OD DIJABETESA U
ZAGREBU
POLIĆ VIŽINTIN M1, Štimac D1, Badanjak A2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, Hrvatska
Klinika za dijabetes “Vuk Vrhovac”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Na temelju podataka o pobolu i smrtnosti od dijabetesa procijeniti proširenost dijabetesa i zdravstvene potrebe stanovništva Zagreba.
Metode: Koriste se podaci vitalne i zdravstvene statistike. Opisnom epidemiološkom metodom analiziraju se podaci o hospitalizacijama zbog dijabetesa, trendovi u stopama mortaliteta te dobno
standardizirane stope smrtnosti. Stope su standardizirane na staro europsko stanovništvo metodom
direktne standardizacije, a izražene su na 100 000 stanovnika zbog usporedbe s drugim europskim
zemljama.
Rezultati: Uz dvije najznačajnije skupine uzroka smrti, cirkulacijske i maligne bolesti, endokrine bolesti
bilježe od 1971. do 2001. godine najveći rast od 52%.
U 2007. godini dijabetes zauzima 8. mjesto na rang ljestvici uzroka smrti za oba spola sa 226 umrlih
(2,6%) i stopom od 29,0/100000. Kod žena predstavlja 8. vodeći uzrok smrtnosti sa 140 umrlih (3,2%)
i stopom od 33,7/100000. Kod muškaraca dolazi na 12. mjesto sa 86 umrlih (2,0%) i stopom od
23,6/100000.
Dobno standardizirana stopa smrtnosti od dijabetesa za sve dobi (DSSS) u Zagrebu iznosi 22,99/100000
što je iznad prosjeka EU (12,37), Austrije (22,03), Češke (17,1), Slovenije (9,1).
Od 2004. Do 2007. godine u porastu je trend DSSS za sve dobi, dok je za dob od 0-64 godine trend rasta manji.
Prema bolničkim pokazateljima u 2008. godini dijabetes je među vodećim javnozdravstvenim problemima s 3019 hospitaliziranih i stopom od 38.7/10000 stanovnika. Prosječno trajanje liječenja iznosilo je 8,4 dana i u padu je u odnosu na 2001. godinu ( 10 dana).
Ukupna stopa hospitalizacija viša je u muškaraca (46,2/10.000), nego u žena (32,2/10.000), a analizom po dobi stope hospitalizacija u oba spola rastu s dobi do adolescencije, zatim padaju do 35
godina starosti u muškaraca, a 45 godina u žena, nakon čega ponovno rastu s dobi.
U porastu je broj hospitalizacija i prosječno trajanje liječenja za inzulin neovisan dijabetes (E11), dok
se za inzulin ovisan dijabetes (E10) registrira pad.
Zaključak: Dijabetes je značajan zdravstveni problem, za kojega postoji i adekvatan program
intervencija. Ipak, u Zagrebu raste pobol i smrtnost od dijabetesa. Raste stopa hospitalizacija i
prosječno liječenje zbog inzulin neovisnog dijabetesa. Od 1971. do 2001. godine mortalitet uzrokovan
endokrinim bolestima porastao je za 52%, pa javnozdravstvene prioritete treba usmjeriti na mijenjanje
štetnih navika i nezdravog ponašanja implementacijom preventivnih programa i programa promicanja
zdravlja.
49
DVORANA HALL: RAB
Tema Topic
b) JAVNOZDRAVSTVENE INTERVENCIJE PUBLIC HEALTH INTERVENTION
Plenarna predavanja Plenary lectures
Podtema Subtopic
UNAPRJEÐENJE ZDRAVLJA – Obitelj i zdravlje HEALTH PROMOTION - Family and health
Poster prezentacije Poster presentation
JZI - 47
PSIHOSOCIJALNI ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA PROMICANJE I UNAPRJEÐENJE DOJENJA; PRESJEČNA STUDIJA
ŠKES M1, Stanković A2, Zaninović N3, Ćesić A4
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
Dom zdravlja Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
3
Dom zdravlja Centar - Zagreb, Zagreb, Hrvatska
4
Dom zdravlja Dubrovnik, Dubrovnik, Hrvatska
1
2
[email protected]
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Dojenje je korisno za zdravlje i majke i djeteta, kao i za unapređenje zdravlja obitelji. Cilj istraživanja
je analiza čimbenika za koje smo pretpostavili da utječu na trajanje dojenja, usporedba rezultate iz tri
hrvatska grada te utvrđivanje razlike u stajalištima, ponašanju i navikama, uključujući i samoprocjenu
majke – majčino zadovoljstvo dojenjem kao i značaj potpore obitelji i zdravstvenih djelatnika. Metode: Presječno istraživanje (Cross-sectional study) je provedeno od studenog 2009. do veljače
2010. godine. Instrument ispitivanja bio je strukturirani upitnik s dvije vizualno-analogne skale te
Likertovom skalom od 5 stupnjeva. U istraživanju su sudjelovale ukupno 202 ispitanice iz Zagreba,
Rijeke i Dubrovnika. Podaci su dobiveni intervjuiranjem majki dojilja. Ispitivane su sociodemografske i
biomedicinske karakteristike te psihosocijalni čimbenici. Podaci su obrađeni putem programa SigmaStat 3.0 for Windows.
Rezultati: Rezultati ispitivanja pokazali su da od ukupno 202 ispitanice najviše dojilja u sva tri grada je
u dobnoj skupini od 30-34 godine (38,1%). U Zagrebu i Rijeci prvorotkinja je bilo više nego višerotkinja
dok je u Dubrovniku značajno više višerotkinja i obitelji najčešće imaju dvoje djece. Najveći broj ispitanica 69,3% ima stalni radni odnos. Prema stupnju obrazovanja srednju stručnu spremu ima 44,1%
ispitanica, a visoku 37,1%. U Zagrebu ispitanice imaju najčešće visoku stručnu spremu. Najveći broj
majki iskoristiti će u potpunosti porodiljni dopust, dok će ih 14 prekinuti ranije i to najviše u Zagrebu.
Prosječan broj podoja u posljednja 24 sata kod prvorotkinja je 5,8 i nešto je manji nego kod višerotkinja
6,9. Rezultat samoprocjene ispitanica o osobnom osjećaju zadovoljstva dojenjem značajno je viši za
varijablu „Osjećam se dobro“. Potporu obitelji tijekom dojenja ima 89,1% dojilja, a najveću potporu
tijekom dojenja pružaju suprug te patronažna sestra. Snažnu podršku tijekom dojenja ima 53,9%
majki. Potrebu za psihološkom pomoći prije trudnoće imalo je 11,4% žena, a tijekom dojenja 3,9%.
Prije trudnoće je 27,7% žena konzumiralo cigarete, za vrijeme trudnoće 6,4%, a tijekom dojenja 4,5%.
Tečaj za trudnice završilo je u Zagrebu 36,2% žena, a u Dubrovniku svega 19,23%. U Rijeci je više od
polovice ispitanica bilo na tečaju za trudnice, a u rad grupa za potporu dojenja je uključeno je 31,8%
majki, dok su u Zagrebu i Dubrovniku svega 3 ispitanice članice grupa.
Zaključak: Dobiveni rezultati potvrdili su pretpostavku o važnosti psihosocijalnih čimbenika, posebno potpore od strane obitelji i lokalne zajednice, koji utječu na duljinu dojenja u sva tri grada.
Uočena je potreba za kontinuiranim praćenjem, dokumentiranjem, planiranjem i evaluacijom rada
na različitim razinama zdravstvene zaštite, važnost inter-multidisciplinarnog pristupa kao i veća
učinkovitost promidžbenih kampanja o dojenju s naglaskom na edukativni rad s trudnicama i dojilja-
Srijeda
Wednesday
50
ma. Aktivno promicanje dojenja je važna javnozdravstvena strategija za smanjenje pobola i smrtnosti
novorođenčadi i djece, smanjenje maternalnog pobola te pomaže u kontroli troškova zdravstvene
skrbi. Za uspješno provođenje navedenih aktivnosti potrebna je svekolika pomoć i potpora zdravstvenih djelatnika, obitelji, lokalne zajednice i medija.
DIZ - 16
COMPARATIVE STUDY ON SELFPERCEIVED HEALTH OF PARENTS OF CHILDREN WITH AUTISM SPECTRUM DISORDERS AND PARENTS OF NONDISABLED CHILDREN IN CROATIA
BENJAK T1, Vuletić G2, Pavić Šimetin I1
1
2
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
kola narodnog zdravlja”Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Š
Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Aim: To assess self-perceived health of parents of children with autism spectrum disorders (ASD) in
comparison with those of parents of non-disabled children.
Methods: A total of 350 parents participated in the study: 178 parents of children with ASD (71%
response rate) and 172 parents of non-disabled children matched by age, education,and place of living. Parents’ self-perceived health was assessed using the Croatian version of the health status questionnaire SF-36, while socio-demographic information, chronic medical conditions, and needs were
assessed by a general questionnaire.
Results: For all dimensions of health, except physical health, parents of children with ASD had significantly poorer self-perceived health and reported significantly more deteriorated health in the last year
than the control group (P < 0.001). They also reported more psychological disorders (11% vs 4.3%),
which was the largest difference in specified chronic medical conditions. Hundred twenty six (71%)
parents of children with ASD thought that enhancing different policy measures (economic, social,
educational) could advance their and their children’s health and well-being.
Conclusion: Parents of children with ASD had poorer health than the control group in all components, except physical health. Because parents are the main providers of support for children with
ASD, preserving parents’ good health and well-being is a precondition for an optimal care for children. Therefore, current system for treating children with ASD in Croatia should also include permanent improvement of parents’ health and well-being.
JZI - 239
RIZIČNI ČIMBENICI U INTERAKCIJI MAJKE I DJETETA VISOKORIZIČNOG ZA
ODSTUPANJA U RAZVOJU
PINJATELA R1, ŠKES M2
1
2
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Istraživanja provedena tijekom posljednih tridesetak godina ukazuju na široki raspon osobina
djeteta i njegove obitelji koje utječu na različite oblike mentalnih, emocionalnih i poremećaja
u ponašanju. Rana intervencija je ključna u prevenciji kasnijih mentalnih i zdravstvenih problema.
Rizični čimbenici uključuju biološke i psihosocijalne osobine djeteta i obitelji. Brojna istraživanja
51
naglašavaju važnost rane interakcije roditelja/majke i djeteta. Djetetove sposobnosti copinga su
ograničene te dostupnost i ponašanje roditelja/majke imaju važnu ulogu u djetetovom suočavanju
sa stresnim situacijama. To je osobito važno kod djece rođene s biološkim ili psihosocijalnim rizicima.
U radu su prikazani rezultati istraživanja o povezanosti rizičnih bioloških i psihosocijalnih čimbenika i
kvalitete interakcije majke i djeteta. 97 majki djece tipičnog razvoja i djece s neurorazvojnim rizicima
ili poteškoćama u razvoju u dobi od 1 do 36 mjeseci procijenilo je zadovoljstvo brakom, roditeljski stres i sposobnost samoregulacije djeteta. Biološki (niska porođajna masa) i psihosocijalni (obrazovanje majke, zadovoljstvo brakom) rizični čimbenici imaju nepovoljan utjecaj na interakciju majke
i djeteta. Podrška obitelji i osobito majkama u uspostavljanju kvalitetne rane interakcije s djetetom
važna je za najoptimalniji razvoj djeteta, osobito kod djece visokorizične za odstupanja u razvoju. JZI - 118
INTERVENCIJSKI PROJEKT «PREVENCIJA OZLJEĐIVANJA MALE DJECE»
GAŠPAROVIĆ BABIĆ S1, Glibotić Kresina H1, Benčević Striehl H1,2, Janković S1,2, Grbac R1, Gašparović
Krpina M3
Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
3
Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
1
2
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: prikazati i opisati provođenje intervencijskog projekta «Prevencija ozljeđivanja male djece» koji
se provodi na području Primorsko-goranske županije od strane Nastavnog zavoda za javno zdravstvo
Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke.
Metode: Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije je 2006. i 2008. godine distribuirao 10 000 knjižica za edukaciju roditelja i odgajatelja predškolske djece na području Primorskogoranske županije. Knjižica služi kao priručnik roditeljima kako spriječiti nesreće i njihove posljedice
te ne koji način pružiti prvu pomoć. Priručnik je morao biti kratak, razumljiv i prilagođen medicinskim
laicima. Za samoprocjenu znanja prije provedene edukacije proveden je upitnik na slučajnom uzorku
od 512 roditelja. Slučajni uzorak od 253 roditelja uzet je za ispunjavanje upitnika o zadovoljstvu i
kvaliteti edukativnim materijalom i o primjeni novostečenog znanja. Evaluacijski upitnik se ispunjavao
1 godinu nakon distribucije knjižice. Uzorak roditelja uzet je slučajnim odabirom, bez obzira na dob,
spol i broj djece. Kod odabira roditelja za ispunjavanje evaluacijskog upitnika pazilo se da su roditelji
koji ga ispunjavaju dobili knjižicu. Upitnike su dijelile odgajateljice u vrtiću i za to dobile detaljne
(pismene) upute. S odgajateljicama je ostvarena vrlo dobra suradnja.
Rezultati: 314 (61.57%) roditelja smatra da im je potrebna edukacija o sprječavanju ozljeđivanja. Većina
je procjenila svoje predznanje kao dobro u svim ponuđenim kategorijama, osim kada je riječ o trovanjima i pružanju prve pomoći. Savjete iz knjižice primjenjuje 220 (86,9%) roditelja, dok je 195 (77%) izjavilo
da su u knjižici pročitali nešto novo. Da je ovakav način edukacije dobar smatra 245 (96,8%) ispitanih.
Zaključak: Preventivni programi i edukacija roditelja i odgajatelja su potrebni. Edukacija putem pisanog
materijala je dobar način edukacije, prema samoprocjeni korisnika ta je metoda prihvatljiva i korisna.
52
DZI - 100
RANA (INTERDISCIPLINARNA) INTERVENCIJA U DJECE S TEŠKOĆAMA U
RAZVOJU I RAZVOJNIM RIZICIMA
BLAŽI D
Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Suvremeni svjetski koncepti rane intervencije u djece s teškoćama u razvoju i djece s rizicima za nastanak teškoća naglašavaju globalistički, interdiciplinarni pristup koji, uz medicinsku, obvezno podrazumijeva i ranu edukacijsko-rehabilitacijsku i logopedsku intervenciju. Najčešće prva odstupanja
u djeteta imaju priliku uočiti liječnici i, naravno, roditelji. No, ukoliko postoji odstupanje u razvoju
djeteta koje se ne očituje prvenstveno fenotipski i motorički, iskustva u praksi pokazuju da se na edukacijsko-rehabilitacijsku i logopedsku rehabilitaciju dolazi prekasno. Razlog tomu često je nedovoljno
poznavanje parametra komukacijskog i jezično-govornog razvoja koji su ponekad jedini pokazatelj
odstupanja u najranijem djetinjstvu. Cilj je ovoga rada prikazati komunikacijske i jezično-govorne
parametre koji vrlo rano mogu ukazivati na eventualna odstupanja u općem razvoju. Parametri za
rano uočavanje kašnjenja u komunikacijskom i jezično – govornom razvoju u djeteta su:
- do 5. mjeseca: ne reagira i ne okreće se na glasni zvuk, ne usmjerava pogled na lice sugovornika
kada govori, ne vokalizira ili vokalizira vrlo rijetko i oskudno;
- od 6. do 11. mjeseca: ne razumije jasnu zabranu, u dobi od 11 mj. ‘’brblja’’ rijetko, ‘’brbljanje’’ je
atipično, nema imitacija i onomatopeja, ne pokušava komunicirati gestom, ne združuje pažnju sa
sugovornikom, komunikacija nije intencijska; nema socijalnog referenciranja;
- od 12. do 18. mjeseca: nema riječi sa značenjem, ne slijedi jednostavne naloge, ne pokazuje članove
obitelji, predmete; igra je još vrlo jednostavna (manipulativna);
- s 2 godine: u ekspresivnom rječniku nema barem 50 riječi, nema jezično razmijevanje (bez situacijskog konteksta);
- s 3 godine: ne govori više od 50 riječi, ne razumije osnovne prijedloge, ne odgovara na jednostavna
pitanja, ne izražava se u rečenicama, telegrafski govor, osamljuje se i ne sudjeluje u igri s vršnjacima,
nije zainteresirano za slušanje priča;
- s 4 godine: rečenica je vrlo kratka i agramatična, ne prepoznaje i ne imenuje boje, prijedloge, ne
razumije zagonetke, artikulacijski je još vrlo nerazumljivo.
Namjera je ovog rada ukazati na potrebu globalnog pristupa u dijagnostici i tretmanu djeteta s
teškoćama, te ukazati na potrebu rane interdisciplinarne suradnje u cilju prevencije i unapređivanja
zdravstvene i socijalne skrbi.
JZI - 236
IS ENURESIS RECOGNISED AS A PROBLEM?
JURIŠA A, Posavec M, Ferenčić Vrban N, Tičinović Ivančić A, Juhović Markus V
Institute of Public Health Dr. Andrija Štampar’, Zagreb, Croatia
[email protected]
Objectives: The goal was to investigate whether the parents of enuretic children recognise enuresis
as a child's, as well as a family problem.
Methods: The 5 questions questionnaire was given to parents of children enrolling first grade primary
school. Questions were about enuresis problem in children and their families, and parental coping
strategies.
Results: In the random stratificated sample there were 597 children, from city of Zagreb, most of
53
them were 7-year-olds (78,6%), 52,6% were boys and 47,4% were girls.
Parents reported enuresis problem in 70 children, 52,6% of them were boys and 47,4% were girls.
Most of the enuretic children wet their bed less then once a month (58,5%) and 22,9% of enuretic
children wet their bed twice a week or more.
Enuresis problem in family have 35,7% enuretic children, 60% of them have one parent who had the
problem.
Some enuretic children have the problem also during the day (15,7%).
Only 13,6% enuretic children use pharmacologic treatment, only 2 of them desmopressin. Some kind
of nonpharmacologic treatment use up to 25,4% enuretic children, most of them rewards if remained
dry and psychotherapy. There are some parents who punish children if they wet their bed (3,4%).
Conclusion: Enuresis is a significant problem in school children and still not recognised enough.
Enuresis must be treated as it can lead to secondary psychological problems. Parents are not
substentialy informed and educated about enuresis coping strategies. School health services are good
place for meeting and informing the parents. The first step for convincing parents to treatment is
getting a detailed medical history, then explaining the problem to parents and finally presenting true
information about treatment options.
DIZ - 266
ŠKOLSKA DJECA, VRIJEME PROVEDENO GLEDAJUĆI TV I IGRAJUĆI IGRICE
NA KOMPJUTORU I PLAY STATION-U
ŠUNJERGA N1, Vrdoljak A2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije, Šibenik, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
[email protected]
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Svaki dan veliki broj djece provede dio svog slobodnog vremena ispred TV ekrana i igrajući
kompjutorske igrice. Poznato je da prekomjerno sjedenje ispred TV ekrana i kompjutora dovodi do
povećanog rizika za nastanak bolesti: lokomotornog sustava, vida, prekomjerne tjelesne težine,
zračenja, ovisnosti o igricama itd.
Cilj: Prikazati koliko dnevno svog slobodnog vremena školska djeca provode ispred TV ekrana i igrajući
kompjutorske igrice.
Metode i ispitanici: Provedeno je anketno ispitivanje učenika petih, sedmih i osmih razreda osnovne škole.
Anketom je obuhvaćeno 600 učenika (300 učenika i 300 učenica) 5. , 7. i 8. razreda (11,13 i 14 -godišnjaci).
Rezultati: Gledanje TV-e od 0.5 do 3 sata dnevno najviše je zabilježeno među djevojčicama petih
(74%) i dječacima osmih razreda (74%).
Gledanje TV više od 3 sata dnevno najviše je zabilježeno među dječacima petih razreda (38%).
Igranje kompjutorskih igrica do 1 sat dnevno najviše je zabilježeno među djevojčicama petih razreda
(81%).
Igranje kompjutorskih igrica više od 2 sata dnevno najviše je zabilježeno među dječacima sedmih
razreda (16%).
Zaključak: Saznanja o navedenim navikama naše djece ne bi smjeli zanemariti već ih treba iskoristiti
za akcije koje bi unaprijedile zdravlje i smanjile rizike za našu djecu.
Srijeda
Wednesday
54
DIZ - 19
PSIHIČKI I FIZIČKI POKAZATELJI SLIČNOSTI I RAZLIKA ADOLESCENATA JEDNORODITELJSKIH I CJELOVITIH OBITELJI
VEČEK A1, Vidović V2,Miličić J3, Vržina-Špoljar S4, Veček N5, Arch-Veček B6
Zavod za javno zdrastvo dr Andrija Štampar, Zagreb, Hrvatska
Klinika za psihološku medicinu, Kliničkog bilničkog centra Zagreb, Zagreb, Hrvatska
3
Institut za antropologiju, Zagreb, Hrvatska
4
Institut za društvena istraživanja “Ivo Pilar”, Zagreb, Hrvatska
5
Klinika za ženske bolest i porode, Kliničkog bilničkog centra Zagreb, Zagreb, Hrvatska
6
Dom zdravlja Zagreb-Istok, Pedijatrijska ordinacija, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: U ovom radu cilj nam je bio utvrditi postoje li određene psihološke i fizičke razlike s obzirom na
tip obitelji u kojoj adolescent raste. U razmatranje smo uzeli jednoroditeljske i cjelovite obitelji.
Metode i ispitanici: U ispitivanju je sudjelovalo 200 ispitanika, izabranih slučajnim odabirom, adolescenti u dobi od 18 godina, maturanti iz tri zagrebačke srednje škole.U istraživanju psiho-fizičkog
statusa adolescenata primijenili smo dva komplementarna pristupa; mjerenje visine, težine i indeksa
tjelesne mase (BMI) kao pokazatelja fizičke razvijenosti i određivanje kvalitete samopoimanja kao pokazatelja psihičkog razvoja. Kvalitetu samopoimanja mjerili smo pomoću OSIQ-a (Offer Self Image
Qestionare). Pri statističkoj analizi koristili smo Mann-Whitnyev U test (Wiloxon test).
Rezultati: U dobivenim rezultatima nema statistički značajne razlike u težini (mladići U=173; p=0,205;
djevojke U=433; p=0,579), visini (mladići U=244; p=0,944; djevojke U=473; p=0,974) i indeksu
tjelesne mase (BMI mladića U=156; p=0,117 i BMI djevojaka U=472; p=0,097), kao fizičkih pokazatelja rasta i razvoja između adolescenata iz jednoroditeljske odnosno cjelovite obitelji. Psihološki profil
prikazan kroz sliku o sebi tj. samopoimanje mjereno Offerovim upitnikom od jedanaest ispitivanih
komponenti statistički je pokazao razliku samo u lošijoj slici o sebi kao moralnoj osobi u adolescenata
koji rastu u jednoroditeljskoj obitelji (U=1120; p=0,036). Zaključak: Fizički i psihički rast i razvoj
adolescenata ne ovise o tipu obitelji u kojoj raste već o kvaliteti roditelja i same obitelji. Lošiju sliku o
sebi kao moralnoj osobi adolescenata koji rastu u jednoroditeljskim obiteljima možemo objasniti stigmom koja još uvijek prati razvedene roditelje, poduprtom utjecajem religije. Samohrani roditelji, iako
suočeni s nizom problem, svojoj djeci ipak omogućavaju normalan psiho-fizički rast i razvoj.
DIZ - 113
ZNANJE I STAVOVI RODITELJA O REPRODUKTIVNOM ZDRAVLJU DJECE I
SPOLNO PRENOSIVNIM BOLESTIMA U ZADARSKOJ ŽUPANIJI 2009. GODINE
CAVENAGO MOROVIĆ N
Služba za školsku medicinu Zavoda za javno zdravstvo Zadarske županije, Zadar, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Prethodna ispitivanja znanja adolescenata o reproduktivnom zdravlju i spolnom ponašanju u
zadarskoj županiji 2001. i 2005. godine pokazala su općenito lošu informiranost o spolnosti, posebno
o spolno prenosivim bolestima (SPB).
U razdoblju od 2001. do 2009. godine provodila se redovita edukacija o SPB ( predavanja) učenicima
šestih, osmih te prvih razreda srednjih škola, uz dijeljenje informativnih letaka učenicima i roditeljima.
Cilj: Ispitati znanje i stavove roditelja o reproduktivnom zdravlju i spolno prenosivim bolestima,
posebice nakon velike javne kampanje i uvođenja novog cjepiva protiv humanih papiloma virusa (HPV.
55
Materijal i metode: Ispitivanje je provedeno tijekom 2009. godine metodom anketiranja. Anketirani
su roditelji učenika prvih razreda srednjih škola Zadarske županije. Obuhvaćeno je 430 roditelja, od
čega 336 žena i 104 muškarca. Prosječna dob ispitanika bila je 42.9 godina (SD ± 5.1). 298 ispitanika
imalo je završenu srednju školu (65,3%), a 61 je imalo završeni fakultet (13,3%).
Rezultati: Rezultati su pokazali da 40% roditelja ima loše znanje o SPB, načinu njihova prijenosa i
posljedicama. Sa svojom djecom o SPB razgovaralo je 76% roditelja, podjednako očevi i majke.
Prvi razgovor započinju najčešće između dvanaeste i petnaeste godine života djeteta. I očevi i majke
statistički značajno ranije započinju razgovor o SPB (p<0,02) i o trudnoći (p<0,001) sa ženskom
djecom nego sa muškom.
U potpunosti sigurnom metodom zaštite od SPB roditelji smatra uzajamnu vjernost, 90,9 %, a 63%
njih i apstinenciju. Kondom je dosta učinkovita zaštita u 57% odgovora, cijepljenje protiv hepatitisa B
u 71,4%, a cijepljenje protiv HPV-a u 58,3% odgovora.
Na pitanje je li važno cijepiti žensku djecu protiv HPV-a 57% roditelja odgovorilo je potvrdno, 35% da
ne zna, 10% ih nije odgovorilo, a samo 8% roditelja ne bi cijepilo svoje dijete.
Roditelji smatraju da je u našoj regiji znatno veći rizik zaraze od hepatitisa i klamidijske infekcije nego
od HIV infekcije.
Oko 90% roditelja smatra da je 18 i više godina dob kada su njihova djeca spremna za prve spolne
odnose, kako za mušku tako i za žensku djecu.
Zaključak: Roditelji nemaju dovoljno znanja o reproduktivnom zdravlju i spolno prenosivim bolestima
te je, uz programe spolnog odgoja mladih, nužno istodobno provoditi dodatnu edukaciju i informiranje
roditelja.
JZI - 86
MALOLJETNIČKO NASILJE - ŽRTVA I NASILNIK - ANALIZA UZROKA, POSLJEDICA I EFIKASNOSTI MULTIDISCIPLINARNE SURADNJE NA PRIKAZU
DVA SLUČAJA S RAZLIČITIM ISHODOM
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
BURIĆ MODRČIN J, Dragaš Zubalj N1, Modrčin D2, Dabo J1
1
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
Privatna praksa, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Nasilje među vršnjacima danas je u porastu te se sve češće susreće u školskomedicinskoj praksi. Zlostavljanje u djetinjstvu ima učinak na pet značajnih područja: neurološki i intelektualni razvoj, školski uspjeh
i životna očekivanja, socio-emocionalni razvoj, socijalne odnose i ponašanje, mentalno zdravlje u cjelini.
Donosimo prikaz dva slučaja s dva različita ishoda. Djevojka, žrtva zlostavljanja vršnjaka: pomalo
kontroverzna zbog provokativnog fizičkog izgleda s jedne strane te izražene moralnosti s druge, “unutarnje” strane, koja je posljedica kombinacije osobnosti, odgoja i socijalnog okruženja, što je možda
dijelom i razlog nepravovremenog i nekoordiniranog reagiranja svih uključenih institucija. Dječak,
jedanaestogodišnjak, rođen kao prematurus s PT 1040 g. odrasta uz oca s PTSP – om koji je zajedno
s majkom sklon konzumiranju žestokih pića, postaje svjedokom fizičkog i psihičkog nasilja te sam
izrasta u nasilnika u socijalnom okruženju, a kao žrtva obiteljskog nasilja, ponavlja obrazac ponašanja
i postaje zlostavljač.
Nasilje je kompleksan problem i traži rješenja na nekoliko nivoa, od osvješćivanja javnosti, edukacije
učitelja i ostalih djelatnika pedagoške orijentacije, koji u svom radu dolaze u kontakt s djecom, kako bi
bilo pravovremeno prepoznato. Potrebno je uspostaviti sustav kontinuirane edukacije djelatnika Centra za socijalnu skrb, pedagoga, školskih psihologa, policijskih službenika koji se bave maloljetnicima,
liječnika i unaprijediti njihovu suradnju, kako bi se na prepoznate slučajeve nasilja pravovremeno reagiralo, interveniralo i žrtvu čim brže integriralo u društvo na adekvatan način.
U oba je slučaja školski liječnik odigrao iznimno važnu ulogu. Počev od savjetovališnog rada s djetetom, roditeljima i stručnom službom škole, preko komunikacije s odabranim liječnikom, školom,
djelatnicima Doma za dnevni boravak djece „Tić“, psihijatrima u KBC Rijeka ili / te Psihijatrijskoj bolnici
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
2
56
za djecu i mladež Zagreb, HMP, CZSS-om, MUP-om, pravobraniteljicom, uz koordinaciju pojedinih
aktivnosti između pojedinih službi u određenim trenucima.
Zbog razdoblja tranzicije službi i neadekvatne koordinacije nadležnih institucija može doći do propusta djelovanja u interesu djeteta, kao što se dogodilo u prikazanom slučaju dječaka nasilnika, ili do
zakašnjelog djelovanja, kao u slučaju zlostavljane djevojke, iako je zakonska regulativa jasna i dobro
formulirana. Na temelju primjera iz prakse sugerirat ćemo mogući model koji bi mogao doprinijeti
boljoj suradnji među timovima i bržem, uspješnijem rješavanju maloljetničkog nasilja. Svakako se to
odnosi na mogućnost promptnog i adekvatnog reagiranja u različitim situacijama, mogućnost hitnog
izdvajanja iz sredine u slučaju nužde, ali i organiziranog i postupnog uključivanja u sredinu kada se za
to uspostave uvjeti te bolju komunikaciju i koordinaciju među nadležnim službama.
JZI - 171
ULOGA OBITELJI U OBLIKOVANJU STAVOVA MLADIH I RANOM EKSPERIMENTIRANJU SREDSTVIMA OVISNOSTI - ISKUSTVA PROJEKTA VRŠNJAČKE
EDUKACIJE „ZAJEDNO“
UVODIĆ-DJURIĆ D1, Slugan N1, Zvornik Legen Z1, Kartalović J2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska
Autonomni centar, Čakovec, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Cigarete i alkohol samo su neka od brojnih iskušenja kojima su mladi izloženi tijekom svog odrastanja. Polazeći od važnosti transformacije uloge obitelji i škole te sve veće otuđenosti u društvu, provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja koliko dobro funkcioniranje obitelji ima zaštitnu ulogu u
donošenju odluke o mogućem eksperimentiranju mladih s alkoholom i cigaretama.
Metode: U okviru projekta vršnjačke edukacije «Zajedno» provedeno je istraživanje o stavovima i
navikama učenika u 9 osnovnih škola u Međimurju uključenih u projekt. Istraživanje je provedeno na
prigodnom uzorku od 1367 učenika 6., 7. i 8. razreda primjenom posebno pripremljenog anonimnog
anketnog upitnika. Uspoređivane su obiteljske navike i komunikacija u obitelji među djecom koja su
sklona eksperimentirati s alkoholom i cigaretama i onih koji ne eksperimentiraju.
Rezultati: Među djecom redovitim pušačima veći je udio onih koji ne provode slobodno vrijeme u
svojoj obitelji (13,51%), za razliku od onih koji nisu probali pušiti gdje samo 2,7% ne provodi slobodno
vrijeme s obitelji. Kod 30% djece koja nisu probala piti alkohol česti su zajednički izlasci s obitelji, dok
isto upražnjava samo 12,5% onih koji piju više puta tjedno. 1,74% djece koja nisu probala piti potječu
iz obitelji u kojoj roditelj prekomjerno pije, 12,5 % onih koji često piju potječe iz takve obitelji, što
ukazuje na važnost uloge roditelja kao pozitivnog uzora u stvaranju navike pušenja i pijenja alkohola.
Sa starijima od sebe druži se 25% djece koja izjavljuju da piju često, a samo 0,35% djece koja nisu
probala piti ima starije društvo.
Zaključak: Među djecom koja su sklona konzumiranju alkohola i pušenju zastupljen je veći broj onih
koji odrastaju u obitelji s manje čvrstim vezama. Naglašavajući da je obitelj važna, ali ne i svemoćna,
ovo je istraživanje istaknulo i ulogu škole u provođenju edukacije o štetnosti sredstava ovisnosti kao
i važnost uključivanja šire društvene zajednice u rješavanje problema provedbom zakonskih odredbi
o zabrani prodaje alkohola i cigareta maloljetnicima, te drugih mjera za smanjenje dostupnosti
sredstava ovisnosti te su u sklopu projekta provedene radionice s djecom, ali i njihovim roditeljima i
učiteljima.
57
DIZ - 3
UNAPRJEĐENI SAŽETAKREZULTATI RASPRAVE FOKUS GRUPE O UVOĐENJU
PREDMETA „ZDRAVSTVENI ODGOJ“ U ŠKOLE
PUHARIĆ Z1, Pavleković G2, Miklić T3
Zavod za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije, Bjelovar, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
3
Privatna pedijatrijska ambulanta Bjelovar, Bjelovar, Hrvatska
1
2
[email protected]
JZI - 343
EVALUACIJA PROJEKTA “ZA LAKE ŠKOLSKE KORAKE”
KARIN Ž, Vrdoljak A
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitskodalmatinske županije, Split, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Uočavajući poteškoće školske djece i neadekvatnu pripremljenost djece u prihvaćanju školskih
obveza djelatnici Savjetovališta za teškoće učenja i ponašanja pri Službi za školsku medicinu NZZJZ
Splitsko dalmatinske županije, u svrhu pomoći roditeljima djece predškolaca, proveli su projekt „ Za
lake školske korake ” namijenjen roditeljima predškolaca grada Splita u šk. god. 2009./10. Projekt je
sačinjavao četiri ciklusa predavanja o razvojnim karakteristikama djeteta u dobi od šest do sedam
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Kvalitativna istraživanja stavova, motiva, mišljenja, vrijednosti ili očekivanja ispitanika daju brojne i korisne informacije, a jedna od vrijednih metoda takvih istraživanja je fokus grupa. Ona okuplja
6 - 10 ispitanika koji unaprijed znaju pitanja o kojima će raspravljati, a raspravu vodi i usmjerava moderator. Cilj je postići interakciju među sudionicima te tako doći do odgovora koje je teško ili nemoguće
dobiti u osobnim intervjuima.
Cilj rada: Cilj rada bio je doznati mišljenje i stavove sudionika fokus grupe za pet ključnih pitanja: (1)
Treba li uvesti zdravstveni odgoj u škole kao poseban predmet?, (2).Ako da, u koje razrede ?; (3).Treba
li taj predmet ocjenjivati ?; (4).Koje teme obrađivati ? te (5) Tko je nositelj predmeta?
Metoda rada: U radu fokus grupe sudjelovalo je sedam ispitanika: učenik trećeg razreda gimnazije,
majka učenice trećeg razreda srednje ekonomske škole, profesorica biologije iz manje seoske osnovne
škole, pedagoginja iz srednje ekonomske škole, specijalizantica školske medicine iz zavoda za javno
zdravstvo, specijalist obiteljske medicine privatnik te viša medicinska sestra iz patronažne službe.
Razgovor je snimljen, a transkript analiziran primjenom «Le Sphinx« programa za analizu teksta.
Rezultati: Analiza transkripta razgovora pokazala je različitu aktivnost pojedinih sudionika u odgovaranju na pet pitanja te ukazala na njihove osobitosti. Njihova aktivnost prikazana je brojem i vrstom
riječi koje su ukazivale na zainteresiranost ili ne, odlučnost u mišljenjima, ustrajnost u stavovima itd.
Sažetak vođenog razgovora u fokus grupi je sljedeći: (1) Svi sudionici, osim pedagoginje, složili su se
da je predmet neophodan, (2) Svi se slažu da je poseban predmet potreban od sedmog razreda pa
dalje, osim prijedloga patronažne sestre da ga se uvede već od prvog razreda; (3) Predmet ne treba
ocjenjivati, a u radu koristiti aktivne oblike edukacije; (4) Slažu se s prijedlogom tema, ali naglašavaju
potrebu tema iz spolnog odgoja, ovisnosti te važnosti prehrane i tjelesne aktivnosti; (5) Kao edukatora
svi osim pedagoginje, vide liječnika (obiteljskog, školskog, dodatno educiranog i sl.), dok se pedagoginja zalagala za prosvjetnog djelatnika s dodatnom edukacijom.
Zaključak: Rad pokazuje veliku primjenjivost i značaj rada u fokus grupi. Kako je problem nedostatnog
ili neprisutnog sadržaja zdravstvenog odgoja u školskom programu osnovnih i srednjih škola prisutan
već više godina, rad je doprinos istraživanjima o zahtjevima onih koji trebaju biti uključeni u planiranje
zdravstveno-odgojnih sadržaja u školi i metodologije rada s mladima. Za raspravu je poticajan prijedlog svih (osim prosvjetne djelatnice) da nositelj novog predmeta u školi pod naslovom „Zdravstveni
odgoj“ bude liječnik.
58
Srijeda
Wednesday
13
godina, obiteljskom ozračju kao bitnom čimbeniku školskog uspjeha, razvijanju radnih navika djeteta
i pomoći u planiranju vremena, pomoći djetetu u svladavanju vještina čitanja i pisanja te mogućnost
naknadne pomoći djeci i roditeljima od strane stručnjaka u Savjetovalištu.
Cilj: Prikazati važnost pomoći i podrške roditeljima u pripremi djece za školu sa svrhom prevencije
školskog neuspjeha, emocionalnih poteškoća i poremećaja ponašanja djece tijekom školovanja.
Metode: Obrađena su 594 anonimna evaluacijska upitnika o zadovoljstvu i potrebi za takvim
predavanjima, vrednovana ocjenom od 1 do 5, koji su ispunili roditelji predškolaca nakon održanog
predavanja.
Rezultati: 89% roditelja predavanja su ocijenila odličnim, 0,97% vrlo dobrim, 0,67% dobrim, dovoljnim
je predavanje ocijenilo 0,34% roditelja dok ni jedan roditelj nije dao negativnu ocjenu.
Način izlaganja ocjenom odličan ocijenilo je 70% roditelja , 19,46% roditelja dalo je ocjenu vrlo dobar,
1,34% roditelja ocijenilo je predavače ocjenom dobar, 0,33% ocjenom dovoljan, dok ni jedan predavač
nije dobio negativnu ocjenu.
97,31% roditelja istakli su važnost edukacije koja im može pomoći u prepoznavanju instrumentalnih,
socijalnih i emocionalnih poteškoća djece te u pravovremenom traženju stručne pomoći, u adekvatnoj
pomoći djeci pri savladavanju nastavnog gradiva i podizanju školskih rezultat u nižim razredima
osnovne škole što utječe na prevenciju školskog neuspjeha, emocionalnih poteškoća i budućih
poremećaja ponašanja.
Više od trećine roditelja predložilo je nove teme predavanja za koje smatraju da bi im mogle pomoći
u njihovoj roditeljskoj ulozi.
Zaključak: Vrednujući ovaj projekt potvrdilo se da uistinu postoji potreba za pomoći roditeljima u
pripremi djece za školu kako bi im školski koraci bili što lakši. Prilagodba djeteta na školu ovisi ne
samo o djetetovim psihofizičkim sposobnostima, socijalnoj i emocionalnoj zrelosti već i o adekvatnom
okruženju i potpori obitelji. Ovakav načina pripreme i stručne podrške roditeljima i djeci važan je u
pomoći djeci u savladavanju zahtjeva škole s obzirom na mogućnosti i sposobnosti svakog pojedinog
djeteta, jer uspješnom, socijalno i emocionalno kompetentnom djetetu u ranoj školskoj dobi olakšana
je psihosocijalna prilagodba u adolescenciji što je bitan čimbenik u primarnoj prevenciji svih oblika
ovisnosti.
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
JZI - 334
"ŽIVOT" – UDRUGA ZA PROMICANJE TRIJEZNOG, STVARALAČKOG,
UMJERENOG I ZDRAVOG ŽIVOTA
BREITENFELD D1, Jagetić N1, Uvodić-Ðurić D2, Domiter Z2, Wölfl D2
1
2
Poliklinika „Prometna medicina“, Zagre, Hrvatska
Udruga „Život“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod: PIPA - to jest poteškoće izazvane pijenjem alkohola su uz pušačke probleme najteži sklop
socijalno-zdravstvenih problemskih činitelja.
Zbog ranijeg zahvaćanja, ranije osobito prometne smrtnosti tu prednjači alkoholizam. Osnovni cilj
nam mora biti prevencija alkoholizma i to primarna, sekundarna i tercijarna. Primarna prevencija je
osnovni cilj Udruge ŽIVOT, iako bi vrlo rano liječenje alkoholizma, zapravo jedino dovelo do prekidanja
transgeneracijskog, obiteljskog prenošenja alkoholizma. Sve to se uokvirava i završava oporavkom
alkoholičara u kla.
Metode i aktivnosti: Nakon niza godina prekida djelatnosti 'Udruženja za suzbijanje i sprječavanje
alkoholizma i drugih ovisnosti', u 2007. godini u suradnji sa Klubom liječenih alkoholičara - KLA
'Maksimir' osnovana je "Udruga za promicanje trijeznog, stvaralačkog, umjerenog i zdravog života",
da popuni prazninu iz tog područja.na lokalnoj razini ali i u široj sredini.
Zato tu deficitarnost u prevenciji ovisnosti i postizanju duševnog zdravlja, tipičnu za zemlje u pretvorbi
treba nadoknaditi prvi puta sveobuhvatnijim detaljnim programima za suzbijanje zlouporabe
poticajnih tvari, bolesti ovisnosti, a u cilju da unaprijedimo duševno zdravlje.
59
Ciljevi Udruge“Život“ su:
- promicanje trijezne kulture življenja, umjerenosti, stvaralaštva i zdravlja u zajednici, na primjeru rada
u Maksimiru i šire
- organiziranje edukativnih i kreativnih radionica te obiteljskih tečajeva
- organiziranje predavanja i tribina područno i šire
- organiziranje humanitarnih akcija u okviru promicanja zdravog, umjerenog, trijeznog i stvaralačkog
života, a i radi prikupljanja materijalno financijskih sredstava u skladu sa zakonom
- predlaganje mjera skrbi za osobe s teškoćama u navikama i ponašanju (napose u prometu) nadležnim
tijelima
- izdavačka i edukativna djelatnost s područja djelovanja Udruge, sukladno zakonu.
Zaključak: U cijelom problemu prevencije iz spomenutog naslova i sadržaja može se još od Bajamontija
(1797) uočiti potreba mentalno - higijenskog pristupa u smislu ne samo trijeznog, već i umjerenog i
stvaralačkog života koji s time postaje i što zdraviji.
Podtema Subtopic
UNAPREÐENJE ZDRAVLJA – Promicanje zdravlja u vrtiću, školi, na radnom mjestu
HEALTH PROMOTION - Health promotion in kindergartens, at schoolls and workplaces
Poster prezentacije Poster presentations
DIZ - 72
DJEČJE JASLICE/VRTIĆ, POTENCIJALNO RIZIČNA SREDINA U OSJETLJIVOJ DOBI
KOSOVEC N
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
Dječji vrtić “Zvončić”, Zagreb, Hrvatska
Uvodni dio: Dolazak djeteta u jaslićko/vrtićku sredinu bitno utječe na njegovo zdravlje. Razdoblje
prilagodbe djeteta je najkritičnije razdoblje, a duljina prilagodbe je individualna.
Cilj: Upozoriti na potrebu bolje suradnje i povezivanje zdravstvenih organizacijskih modela s vrtićem.
Zašto? Zato jer u vrtićima (naročito velikih gradova) boravi 60-80% djece od 1 godine, pa i mlađe, do
polaska u školu.
U vrtiću preventivne mjere zaštite i unaprjeđenja zdravlja provode više medicinske sestre (zdravstveni
voditelji) koje su u sustavu predškolskog odgoja .
Ulaskom u kolektiv djeca počinju razvijati “kolektivni imunitet” jer dolaze u doticaj s različitim uzročnicima.
Duljina prilagodbe ima direktan utjecaj na imunološku mogućnost dječjeg organizma da prevlada
uzročnika s kojim se susreće, kako se ne bi razvila bolest.
Zaključak proizlazi iz podataka o pobolu koji se prati godinama, a javlja se u periodu prilagodbe.
Dolazi se također do zaključka da djeca koja imaju lakšu prilagodbu ne podliježu često infektima.
Suradnja između izabranog liječnika, roditelja i vrtića utječe na razvoj zdravstvene situacije u kolektivu.
Izabrani liječnik uz terapiju ima veliki utjecaj u savjetovanju roditelja o različitim načinima očuvanja
zdravlja, kao što su načini jačanja općeg imuniteta, važnost duljine rekovalescencije prije povratka
u kolektiv, boravak na zraku (savjeti ne ići s djecom u oporavku na mjesta masovnog okupljanja: u
trgovačke centre, pušačke sredine, itd..). To isto savjetujemo roditeljima u vrtiću, ali savjet izabranog
liječnika ima veću težinu.
Roditelji često zbog izostanka s posla u vrijeme bolesti djeteta, traže od izabranog liječnika dozvolu
bržeg povratka djeteta u kolektiv, u razdoblju rekonvalescencije, što dovodi do ponavljanja bolesti.
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
[email protected]
60
Dugogodišnjim praćenjem pobola (podaci iz ispričnica izabranih liječnika po povratku djeteta u
kolektiv ) potvrđuju taj podatak.
Događa se da ujutro dijetetu u infektu roditelji daju simptomatsku terapiju (obično antipiretik) time
na kratko prikriju simptome i dovedu dijete u kolektiv, što ima utjecaja na zdravlje većine djece u
skupini. Tu mogu izabrani liječnici preventivnim savjetima bitno utjecati na zdravlje djece u vrtiću.
Iz istog izvora je vidljivo da su vodeće bolesti u vrtiću/jaslicama: ARI i streptokokni infekti. Strategija
prevencije bolesti i bolesnih stanja se obično radi u suradnji s epidemiološkom službom na terenu. S
mjerama i preporukama u vrtiću odgojitelje, roditelje i ostale zaposlenike upoznaje viša medicinska
sestra, koja i nadzire provođenje.
Edukaciju roditelja i odgojnih djelatnika o načinima i mjerama prevencije provodi viša medicinska sestra
- zdravstveni voditelj - u vrtiću individualno, na stručnim aktivima, letcima i drugim pisanim uputama.
Vrtići su u većini slučajeva u vlasništvu grada, što daje mogućnost upisa djeci iz raznih djelova grada,
ali kako je vrtić vezan djelomično i uz lokalnu zajednicu, prioritet upisa je s teritorija lokalne zajednice.
S druge pak strane djeca i roditelji imaju svoje izabrene liječnike, što bitno raspršuje i povećava ukupni
broj liječnika s kojima je potrebno surađivati u cilju prevencije i zaštite zdravlja djece.
Ukidanje dječjeg preventivnog stomatologa, koji je u suradnji s vrtićem radio preventivu u zaštiti
zdravlja zubi, svedeno je na “staru dobru suradnju”, i to u vrtićima u kojima se nisu promijenili kadrovi
koji vode o tome računa.
JZI - 165
ŠKOLA - MJESTO UNAPRJEÐENJA ZDRAVLJA
PERASOVIĆ J1, Šore R2
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
1
2
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
Osnovna škola Bijaći, Grad Kaštela, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Školska djeca tijekom razvoja i sazrijevanja izložena su rizicima po zdravlje, kako izravnim tako
i neizravnim utjecajima. Škola je okruženje u kojem je moguće prepoznati neizravne štetne utjecaje,
prevenitivno djelovati te promicati zdravi stil života.
Cilj: Cilj je istražiti stavove jedanaestgodišnjaka prema školi i uspjehu, utvrditi povezanost emocionalnog stava prema školi i uspjehu, utvrditi postojanje okolnosti koje pogoduju razvoju teškoća djece i
mladih.
Metode: Anonimnim anketnim upitnikom u školskoj godini 2008./09. obuhvaćeno je 453 učenika (219
dječaka i 234 djevojčice) petih razreda svih osnovnih škola Grada Kaštela (srednja dob: 11.80±0.45).
Korišten je Chi-Square Test.
Rezultati: 46.7% ispitanika postiže vrlo dobar uspjeh, odličnih je 32.7%, a dobrih 11.1%. S nedovoljnim i dovoljnim uspjehom je 9.5% ispitanika. 52.0% je djevojčica i 48.0% dječaka. Na pitanje Kada
im je u školi najljepše?, od ponuđenih odgovora najučestaliji biran je Kada dobijem dobru ocjenu –
69.5% (neovisno o školskom uspjehu). Učenike s dovoljnim uspjehom vesele pohvale učitelja (40.0%)
i prihvaćanje vršnjaka (40.0%). 28.8% odlikaša ističe važnost prihvaćanja od strane vršnjaka. Samo 7.9
- 20.0% ispitanika smatra da im učenje novog predstavlja lijepi trenutak. Na pitanje Kada im je u školi
najteže? od ponuđenih odgovora najučestaliji biran je Kada dobiju lošu ocjenu – 64.6% (neovisno o
školskom uspjehu). 39.3% odlikaša je izjavilo i kada im se rugaju vršnjaci. 57.7% učenika je izjavilo da
voli ići u školu (p<0.001). Učenici s dobrim uspjehom najmanje vole ići u školu.
Zaključak : Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu promicanja emocionalnog i mentalnog zdravlja
djece i mladih kroz zdravstveni odgoj i preventivne programe.
61
SZZ - 51
ŠPORTSKO-REKREACIJSKIM AKTIVNOSTIMA DO ZAŠTITE I UNAPRJEÐENJA
ZDRAVLJA
VUGRINČIĆ M
Međimurski savez sportske rekreacije, Čakovec, Hrvatska
[email protected]
SZZ - 91
PREVENTIVNO DJELOVANJE NA POSTURALNE POREMEĆAJE KOD ŠKOLSKE
DJECE ORGANIZIRANOM TJELESNOM AKTIVNOŠĆU
JUROŠ D, Šourek D
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Služba za školsku medicinu,
Savjetovalište za tjelesno zdravstvenu kulturu, Split, Hrvatska
[email protected]
Višegodišnjom suradnjom te iskustvima školskog liječnika i kineziologa nastala je ideja za jednim novim
načinom i pristupom preventivnog djelovanja na posturalne poremećaje kod djece, preciznijom i detaljnijom procjenom samog posturalnog statusa, što u konačnici dovodi do sustavne zaštite zdravlja.
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Međimurski savez sportske rekreacije „Sport za sve“ u svojim raznolikim aktivnostima preko svojih
članica (36) uključuje veliki broj stanovnika svih dobnih skupina u redovne i povremene oblike tjelesnih
aktivnosti u cilju zaštite i unapređenja zdravlja. Planirane aktivnosti provodi uz stručno osposobljene
voditelje sportske rekreacije (45) u otvorenim i zatvorenim sportskim objektima i prirodi.
Tako se provode:
- redovni oblici tjelesnih aktivnosti za građane u mjestu stanovanja, koje provode stručni kadrovi (tjelesno vježbanje, plivanje, hodanje, trčanje, vožnja bicikla i slično).
- povremeni oblici sportsko-rekreacijskih sadržaja za građane (djecu, mladež, osobe srednje i starije
dobi, obitelji, nacionalne manjine, određene kategorije) u mjestu stanovanja i izvan mjesta stanovanja
(izleti, prikazi, festivali, turniri, obilježavanje svjetskog dana zdravlja, međunarodnog dana obitelji,
svjetskog dana sporta, svjetskog dana srca, svjetskog dana pješačenja, međunarodnog dana tjelesne
aktivnosti i drugo).
- permanentno školovanje stručnih kadrova za potrebe provođenja sportsko-rekreacijskih programa
(voditelji aerobike, voditelji sportsko-rekreacijskih aktivnosti osoba starije dobi, osoba s invaliditetom,
organizatore i animatore sportsko-rekreacijskih aktivnosti)
- povremeno se radi edukacija zdravstvenih djelatnika, čelnih ljudi lokalnih zajednica (općina, gradova
i županija), projektanata-urbanista, kineziologa i drugih kategorija koje su uključene u organizaciju i
provedbu zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti
- inicijative da se u prostorne i urbanističke planove u mjestima i gradovima planiraju izgradnje
pješačkih i biciklističkih staza, parkova, centara za provođenje slobodnog vremena građana i drugo.
- putem lokalnih medija permanentno se radi na informiranju građana o potrebi pravilne i zdrave
prehrane te o uključivanju u redovne oblike tjelesnih aktivnosti i mogućnostima primjene sportskorekreacijskih aktivnosti u zaštiti i unaprjeđenju zdravlja, funkcionalnih i radnih sposobnosti, prevenciji i
komplementarnom liječenju nekih poremećaja zdravlja i bolesti, kao i unapređenjem kvalitete života. Kontinuiranim provođenjem tjelesnih aktivnosti u Međimurskoj županiji postepeno dolazi do humanizacije suvremenog načina života i rada - poboljšanja psihofizičkog zdravlje građana, povećanja individualnog i društvenog kvaliteta života, radne sposobnosti i ekonomskog napretka, stvaranja pozitivnih navika, manje bolesti ovisnosti te do sretnijeg i zdravijeg života.
62
Cilj ovog projekta je dokazati utjecaj trenažnog procesa „Mala škola sporta“ na cjelokupni zdravstveni
status učenika, ciljano na unaprjeđenje posture te pobuditi kod učenika svijest o važnosti tjelesne aktivnosti kao važnog čimbenika u rastu i razvoju te o utjecaju na vlastito zdravlje.
Mala škola sporta zamišljena je kao četverogodišnji pilot projekt namijenjen onim učenicima koji nisu
uključeni u nikakve sportske aktivnosti, osim u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture, kao i za one
učenike koji su zbog određenih osobnih zdravstvenih problema ili hendikepa oslobođeni nastave TZK.
Korisnici projekta su 100 učenika V. razreda osnovnih škola u Splitu. Mala škola sporta je program
ispunjen sportskim aktivnostima koje omogučuju djeci da upoznaju široki spektar ekipnih i individualnih sportova. Odvijat će se kroz razdoblje od jedne školske godine i to u dva ciklusa gdje je predviđen
rad s djecom dva puta tjedno.
Tijekom navedenog razdoblja predviđeni su redoviti sistematski pregledi kao i kineziološka
dijagnostika, uključujući kompletnu morfologiju te motoričke i funkcionalne kapacitete učenika.
Mjerenje posturalnog statusa kao i mjerenje kompletnog statusa stopala, mjerenje ravnoteže,
odnosno insuficijencije određenog dijela ligamentno-mišićno-koštanog sustava obavit će se visoko
sofisticiranom aparaturom („Posture Image Analyser“, Paušić, 2006.) na Kineziološkom fakultetu u Splitu.
Uz završno testiranje obavlja se sportska dijagnostika koja u konačnici daje sliku stvarnih potencijala pojedinog
učenika i zapravo omogućuje pravilno usmjerevanje za daljnje bavljenje najadekvatnijom sportskom aktivnosti.
Po završetku škole roditelji polaznika ispunjavaju evaluacijski upitnik te se donosi zaključak na temelju
obrađenih podataka evidencijom predviđenog napretka unutar svakog ciklusa na temelju obavljenih mjerenja.
JZI - 74
NUTRITION FRIENDLY SCHOOLS INITIATIVE IN CROATIA
ANTONIĆ DEGAČ K1, Kaić-Rak A2, Laido Z1, Perkovac S1, Pucarin-Cvetković J3, Capak K1
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
Croatian National Institute of Public Health, Zagreb, Croatia
WHO Country Office Croatia, Zagreb, Croatia
3
Andrija Štampar School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
1
2
[email protected]
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Improving the nutritional status of school-age children is an effective investment for the future
generation. The WHO Nutrition-Friendly Schools Initiative (NFSI) provides a framework for
implementing integrated intervention programmes to improve the health and nutritional status of
school-age children and adolescents, targeted in the school settings.
The aims of NFSI are based on fulfilling five key points: School nutrition policy, awareness and capacity
building of the school community, nutrition and health promoting curriculum, supportive school
environment, school nutrition and health services
Methods and sample: NFSI pilot project in Croatia took place in eight schools: 3 rural, 2 urban, and
3 semi-urban during the period 2006-2008. Two workshops were organised so as to introduce the
participants with NFSI in details and to motivate them for their roles in these activities. One workshop
was targeted at school headmasters and school doctors, and another at biology teachers, coaches
and school cooks.
Results: All of these schools have their own kitchens equipped for preparing school meals; they also
have dining rooms where the meals are served. Most of the schools organized interesting nutritionand physical activity-related events and fairs, such as “The Bread Day”, “The Apple Day”, “Fruit Park”,
“Healthy Breakfast”, or “Move for a Health Day“. Two rural schools promoted cooking of traditional
foods and published a booklet with traditional recipes. Four schools collaborated with local farms
and food industry, so that pupils went there for excursions. One school in Zagreb started with extra
exercising hours for a group of 15 overweight pupils.
Conclusions: Schools were highly motivated and managed to successfully implement NFSI by
including school staff, school doctors, children, parents and local community, especially through extraactivities such as school gardens, nutrition and physical activity promotion and school meals’ quality
improvement. So, NFSI as an example of good practice of a whole school approach to healthy eating
and healthy life style of children and adolescents, could be included in the national nutrition policy
63
DIZ - 232
POVEZANOST POKAZATELJA MENTALNOG ZDRAVLJA I NAVIKA STUDENATA POŽEŠKOG VELEUČILIŠTA
BILOBRK Ð, Zombori D
Zavod za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije, Požega, Hrvatska
[email protected]
DIZ - 4
USPOREDBA SADAŠNJEG ZDRAVSTVENOG STANJA S PROŠLOGODIŠNJIM
DJELATNIKA ZAVODA ZA JAVNO ZDRAVSTVO BJELOVAR
PUHARIĆ Z1, Mihajlović I2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije, Bjelovar, Hrvatska
Druga osnovna škola Bjelovar, Bjelovar, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Razmišljanje o zdravlju započinje tek kada se pojavi problem ili se pribojavamo bolesti. Zdravlje
je jedan od najvećih izazova 21. stoljeća i prepoznavanje spektra uzroka koji utječu na njegapotiče
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Istražiti postoji li povezanost između samoprocijenjenog mentalnog zdravlja studenata (pozitivno
mentalno zdravlje - PMZ , depresija - DEP) i njihovih životnih navika i ponašanja (prehrambene, pušenje,
pijenje, spolno ponašanje, fizička aktivnost i sport), kao i utvrditi razlike prema spolu i različitim
antropometrijskim mjerama (ITM, RR).
Metode: Istraživanje je provedeno na 237 studenta 1. godine Požeškog veleučilišta (M=26,6%;
Ž=73,4%), metodologijom osobnog lista preventivne zdravstvene zaštite studenta u sklopu
sistematskog pregleda. Studenti/ice su odgovarali na pitanja o životnim navikama i ponašanjima, a
liječnik i sestra obavili su fizikalne preglede te upisali vrijednosti u osobni list. Podaci su analizirani
metodama deskriptivne statistike te parametrijskim i neparametrijskim testovima uz razinu statističke
značajnosti od p < 0,05.
Rezultati: Prosječni ITM studenata (22,71 kg/m2) značajno je viši od ITM-a studentica (21,79 kg/
m2), pothranjenih (ITM<18,49) bilo je 14,4% studentica i 7,9% studenata. Svakodnevno puši 42,1%
studenata/ica što se ne razlikuje po spolu. Alkohol uopće ne pije 37,6% studentica, nasuprot 22,2%
studenata (p<0,001). Prema spolu utvrđen je različiti obrazac pijenja; 6,9% studentica Vs. 36,5%
studenata opilo se ≥10 puta. Općenito, oni koji se učestalo opijaju statistički češće su podstanari
nasuprot onih koji žive kod roditelja.
Spolno aktivnih bilo je 82,5% studenata i 69,5% studentica, od aktivnih studentica njih 56,6% nikada
nije bilo kod ginekologa. Vrlo rano (≤16g.) je u spolne odnose stupilo 27,7% studenata i 14,5%
studentica. Postoji značajna povezanost učestalosti opijanja i većeg broja partnera u zadnjih godinu
dana. Redovito kondom koristi 54,0% studenata i 31,0% studentica (p<0,001).
Studentice u usporedbi sa studentima iskazuju značajno niže vrijednosti na PMZ skali, također iznose
i značajno više depresivnih simptoma (DEP) u zadnjih tjedan dana. PMZ značajno pozitivno korelira sa
aktivnim i rekreativnim bavljenjem sportom. Više vrijednosti DEP-a značajno su povezane sa pijenjem
određenih vrsta pića (žestoka, miješana i razna). Oni koji svakodnevno jedu kuhani obrok iskazuju
značajno manje znakova depresivnosti (p<0,05). PMZ i DEP očekivano koreliraju (r=-0,346; p<0,001).
MAP-RR viši je kod studentica (81,4 mmHg Vs. 87,4 mmHg; p<0,001).
Zaključak: Ovim istraživanjem je potvrđeno nekoliko rizičnih ponašanja po zdravlje studenata, koji
obilježavaju ovu populaciju, u dobi kod još nemaju dobre zaštitne mehanizme, niti su dovoljno svjesni
potrebe da brinu o svom zdravlju. Stoga, vjerujemo da još uvijek nedostaje prave i sustvne edukacije
o štetnosti takvog ponašanja.
64
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
nas na stalno razmišljanje kako ga sačuvati.
Poimanje što je dobro zdravlje znatno se promijenilo te ono nije više samo odsustvo bolesti. Stoga
su i mjere za poboljšanje zdravlja postale sveobuhvatne od poboljšanja radnih uvjeta, dostupnosti i
pristupačnosti zdravstvenih usluga i smanjenja zagađenja okoliša, pa do programa zdravstvene edukacije i promocije zdravlja. Danas znamo da na zdravlje utječu mnogi čimbenici, iako je takav pristup tek
postepeno prihvaćen. Čimbenike koji utječu na zdravlje kategoriziramo u tri skupine: unutarnje (endogene) i vanjske (egzogene) odrednice, te postojeći sustav zdravstvene zaštite kao treći čimbenik.
Cilj: Ispitati subjektivno mišljenje o vlastitom zdravstvenom stanju zaposlenika ZZJZ Bjelovar.
Ispitanici i metode: Od ukupno 57 zaposlenika Zavoda za javno zdravstvo anketu je u potpunosti
riješilo 47, dakle 82% ukupnog broja zaposlenika. Ispitanici su anonimno rješavali hrvatsku verziju
zahtjevnog upitnika o zdravlju SF-36 koja uključuje viđenje njihova psihičkog, fizičkog i socijalnog
funkcioniranja kao i dobrobiti zdravlja. U analizi je korištena deskriptivna statistika, računanje frekvencija i aritmetičke sredine, t-test, analiza varijanca i korelacije.
Rezultati: Od ukupno 57 zaposlenika bjelovarskog Zavoda 47 (82%) je sudjelovalo u anketi. Skupinu
sačinjava 47 ispitanika, od čega je 8 (17%) muškaraca i 39 (83%) žena. Prosječna životna dob ispitanika iznosi 41,7 godinu. 24 ispitanika (51,1%) ima osnovnu ili srednju školu, a 23 (48,9%) višu ili visoku
školu. Prosječni staž ispitanika iznosi 18,2 godine. Između muškaraca i žena nema statistički značajne
razlike u dobi (t=1,05; p=0,293) i stažu (t=0,13; p=0,897). Prosječna dob muškaraca iznosi 44,6 godina, a žena 41,1 godinu. Prosječni staž muškaraca iznosi 18,6 godina, a žena 18,1 godinu. U braku je
32 ( 68,1%) ispitanika, a zaposlenika koji nisu u bračnoj zajednici je 15 ( 31,9%). Djecu ima 36 (76,6%)
ispitanika. Ispitanici sami ocjenjuju svoje trenutno zdravstveno stanje ocjenama loše i zadovoljavajuće
(9 ispitanika ili 19,1%), dobro (13 ispitanika ili 27,7%) te vrlo dobro i odlično (25 ispitanika ili 53,2%).
U usporedbi s prošlom godinom samo 6 (12,8%) ispitanika smatra da je ove godine puno ili malo
boljeg zdravlja nego lani, 33 (70,2%) smatra da je istog stanja kao i lani, a 8 (17%) kaže da im je
zdravstveno stanje ove godine malo ili puno lošije nego lani.
38 ispitanika (80,9%) izjavljuje da ih trenutni zdravstveni problemi uopće ne ili u manjoj mjeri
ograničavaju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i druženju s prijateljima, 6 ispitanika (12,8%) tvdi
da im zdravlje umjereno utječe na kvalitetu života a 3 ( 6,4%) da prilično i izrazito negativno djeluje na
njihov život. 28 ispitanika (59,6%) nema bolova ili ima vrlo blage bolove, 13 (27,7%) ima umjerene a
6 (12,8%) ima teške i vrlo teške fizičke bolove.
Zaključak: S obzirom na mali uzorak ispitanika (nažalost nije mogao niti biti veći jer je naš zavod
manja ustanova) podatke ne možemo generalizirati, niti držati statistički značajnima. Gotovo svaki
peti zaposlenik procjenjuje svoje sadašnje stanje lošim i lošijim u odnosu na prošlogodišnje, a oko 40%
zaposlenika ima umjerene ili jake tjelesne bolove. Unatoč tome, 80% zaposlenika nema poteškoća u
svakodnevnom radu i socijalnom druženju. Trebalo bi ispitati je li to radi uzimanja medikamenata,
češćih bolovanja ili optimističnog stava pojedinca, što je predmet nekog novog istraživanja.
DIZ - 127
UHRANJENOST RADNIKA “JAMNICE D.O.O.”, POGON PISAROVINA - REGRESIJSKA ANALIZA
GRDIĆ T1, Vrban M1, Kolarić B1,2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Zagreb, Hrvatska
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
tanja_grdić@yahoo.com
Uvod: Uhranjenost se najčešće procjenjuje indeksom tjelesne mase (ITM, kg/m2). Pothranjenost je za
odrasle osobe definirana ITM-om ispod 18 kg /m2, a normalna tjelesna uhranjenost ITM-om 18.5- 25 kg/
m2. ITM u rasponu 25-30 kg/m2 jest prekomjerna tjelesna težina, a ITM iznad 30 kg/m2 pretilost.
U cijelom svijetu bilježi se trend porasta prekomjerne tjelesne težine i pretilosti. Prema podacima HZA
2003, 43 % muškaraca i 34 % žena ima ITM 25- 30 kg /m2. Istovremeno, 20 % muškaraca i žena ima
ITM iznad 30 kg/m2.
65
Materijali i metode: Tijekom ovogodišnjeg (2010.) redovitog sanitarnog pregleda radnika “Jamnice
d.o.o.”, pogon Pisarovina, uzeti su anamnestički podaci o tjelesnoj težini i visini te je izračunat ITM.
Multiplom linearnom regresijom izražena je povezanost dobi i spola s ITM. Radnici su savjetovani o
potrebama homeostaze energetskog unosa i potrošnje u skladu sa nalazom.
Rezultati: U istraživanje je bilo uključeno 96 radnika. Prekomjerna tjelesna težina utvrđena je u 32/59
( 54%) muškaraca i 14/37 ( 38%) žena. Pretilost je utvrđena u 12/59 ( 20%) radnika i 5/37 (14 %) radnica. Pothranjenost smo utvrdili u svega jednog radnika. Linearnom regresijom dobivena je statistički
značajna povezanost indeksa tjelesne mase ( ITM=0.084 x Dob + 22.85) bez obzira na spol.
Diskusija i zaključak: Učestalost prekomjerne tjelesne težine u radnika Jamnica viša je od hrvatskog
prosjeka. Pretilost u muškaraca na razini je državnog prosjeka, dok je udio pretilih žena niži od prosjeka.
Ovakvi rezultati, prvenstveno učestaolost prekomjerne tjelesne težine, lošiji su od očekivanih budući
da se radi o radno aktivnoj populaciji. Kako smo pokazali da je porast ITM značajno povezan sa dobi,
zaključujemo da je vrijedno kontinuirano pratiti ITM radno aktivne populacije, te u skladu s nalazom
savjetovati naše klijente. Sanitarni pregled jedan je od momenata gdje se ovakva intervencija može
učiniti. Dakako da i specifični okolišni čimbenici u Pisarovini (prehrambene navike, navike tjelovježbe i
kretanja) u kombinaciji s uvjetima rada (sedentarna zanimanja nasuprot fizičkoj aktivnosti) utječu na
rezultat ovog istraživanja i smanjuju generalizibilnost rezultata.
JZI - 192
MASAŽA NA RADNOM MJESTU KAO DIO BRIGE O ZDRAVLJU RADNIKA
ŠKES M1, Kovačević A2, Gospodarić S2
1
2
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
Udruga masera i ljubitelja masaže, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Svakodnevnom stresu i njegovom pogubnom, tihom i dugoročnom utjecaju na zdravlje izložen
je sve veći broj zaposlenika. Prevencija stresa na radnome mjestu treba biti zajednički interes zaposlenog, poslodavca i države, a ključni su faktori tjelesna aktivnost, socijalna potpora i način razmišljanja.
Masaža kao jedna od metoda prevencije i unapređenja zdravlja, provodi se na radnom mjestu u tvrtki
ili korporaciji kao dio brige o zdravlju pojedinca te predstavlja cjelovit pristup zaposleniku.
Cilj: Cilj provedbe masaže na radnom mjestu usmjeren je prvenstveno na opuštanje najnapetijih
područja mišićnih skupina, vrata, ramenog obruča, leđa, dijelova koji su većinom najzaslužniji za
glavobolje, umor zbog loše cirkulacije, smanjenu koncentraciju. Pozitivno utječe na radni moral, zadovoljstvo na poslu i smanjenje stresa i boli, a samim time smanjuju se odlasci na bolovanja i povećava
se produktivnost na radnom mjestu.
Metode: Masaža se primarno izvodi na radnom mjestu zaposlenika, na ergonomski dizajniranim stolicama za masažu. Masažu na stolici provode stručno educirane osobe i traje od 15 do 30 minuta. Tijekom
tretmana tijelo zaposlenika se nalazi u “antigravitacijskom položaju”. Preporuča se zaposlenicima koji
radno vrijeme provode sjedeći u uredu za računalom, zbog specifičnog položaja glave, vrata i ruku.
Rezultati: Kontinuiranom provedbom masaže dolazi do psihičkog i fizičkog rasterećenja. Zdravstvena
korist masaže na razini djelatnika dovodi do smanjenja stresa i napetosti, povećanja mentalne koncentracije i budnosti, povećanja pokretljivosti zglobova i mišića, smanjenja umora i mišićne boli, a
time i troškova liječenja, podizanja motivacije zaposlenika i kreativnog razmišljanja, smanjenje nemira
i sukoba. Na poslovnoj razini posao je izvršen kvalitetnije, veća je produktivnost, smanjeni su troškovi
zbog izostanaka s posla, manje je ozljeda na radu i financijski je isplativa za tvrtku.
Zaključak: Uvođenjem masaže na radnom mjestu tvrtka se dokazuje kao društveno odgovorno
poduzeće, djelatnici su zadovoljni jer se poslodavac brine o njima. Poboljšava se kvaliteta poslovanja
i zdravlje poslodavaca i djelatnika te postaje dio standardnog marketinškog paketa. Kroz uvođenje i
prakticiranje masaže na radnom mjestu te razvijanje svjesnosti o njenoj zdravstvenoj dobrobiti, ostvaruje se cilj promicanja i razvijanja „Kulture duha i tijela“. Mnogi poslodavci na vrijeme su shvatili da
je samo zdrav i zadovoljan radnik ujedno i visokoproduktivan radnik.
Srijeda
Wednesday
66
JZI - 143
PROMICANJE ZDRAVLJA NA RADNOM MJESTU U SKLOPU PROGRAMA
"RADIMO ZDRAVO"
ŠKES M, Mihok D, Radašević H, Štimac D
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Radno mjesto ne smije biti štetno za zdravlje ili blagostanje radnika. U Hrvatskoj se u 2008.
godini bilježi rast prijava ozljeda na radu, u odnosu na 2007., od čega se najveći broj ozljeda dogodio
na samom radnom mjestu (79%). Ukupan trošak bolovanja, kao posljedice ozljeda na radu ili
profesionalne bolesti u 2008. godini, iznosio je 345,5 milijuna kuna. Služba za javno zdravstvo Zavoda
za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ provodi Program „Radimo zdravo“, namijenjen cjelokupnom
radno aktivnom stanovništvu Grada Zagreba. Usmjeren je na dva osnovna segmenta zdravlja na
radnom mjestu: mentalno i fizičko zdravlje.
Cilj: Kratkoročni ciljevi ovog Programa su poboljšanje psihofizičkog zdravlja radnika, povećanje
zadovoljstva radnika i poslodavaca, smanjenje stope bolovanja, povećanje produktivnosti na radu te
stvaranje zdravog radnog okoliša. Dugoročni cilj je poboljšanje kvalitete života radnika na radnom
mjestu.
Metode: Program čini 6 cjelina, a provodi se u radnim organizacijama na području grada Zagreba uz
aktivno sudjelovanje zaposlenika. Programske aktivnosti zdravstvenog prosvjećivanja, uz distribuciju
edukativnih materijala, provode se putem Zdravstvenih radionica: „Kako spriječiti zlostavljanje na
radnom mjestu“, „Psihičko zdravlje i zadovoljstvo pri radu“, „Kako spriječiti sagorjevanje na radnom
mjestu“, „Prilagodbe na radnom mjestu“, „Vježbajte na radnom mjestu“ i „Relaksacija na radnom
mjestu“.
Rezultati: Preventivno djelovanje Programa očituje se kroz smanjenje i otklanjanje bolnih psihičkih i
fizičkih stanja nastalih na radnom mjestu, sprečavanje nastanka profesionalnih oboljenja, unapređenje
komunikacije na radnom mjestu, poboljšanje uvjeta rada uz moguće načine ublažavanja i otklanjanja
štetnih čimbenika u radnom okolišu te usvajanje zdravih stilova života.
Zaključak: Unaprjeđenje zdravlja radnika postiže se dobro koordiniranim nastojanjem društva u cjelini
utemeljenog na tripartitnoj osnovi i socijalnom dijalogu, a u skladu s Globalnim akcijskim planom
za zdravlje radnika (2008. - 2017.) i Nacionalnim programom zaštite zdravlja i sigurnosti na radu
(2009. - 2013.). Promicanje zdravlja i prevencija nezaraznih bolesti na radnom mjestu ostvaruje se
zagovaranjem zdrave prehrane, fizičke aktivnosti radnika te promicanjem mentalnog i obiteljskog
zdravlja na radnom mjestu. Svi bi radnici trebali uživati najviši ostvarivi standard fizičkog i mentalnog
zdravlja te pogodnih radnih uvjeta. Aktivnosti u svezi sa zdravljem radnika trebaju se planirati,
provoditi i vrednovati s ciljem smanjenja nejednakosti u zdravlju radnika.
DZI - 289
ŠTO U HRVATSKOJ ZNAČI ŽIVOT U RURALNOJ SREDINI - MODEL SISAČKO
MOSLAVAČKE ŽUPANIJE
ZIBAR D, Keranović A, Varjačić T, Miše J, Blažević N, Vrkljan AM, Gardijan B, Vitale K, Sović S, Janev
Holcer N, Vuletić S, Džakula A
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod: U RH 91% područja smatra se ruralnim na kojem živi 47% ukupnog stanovništva. To područje
je okarakterizirano rjeđom naseljenosti, samačkim domaćinstvima, populacijom starije životne dobi,
lošijim socioekonomskim uvjetima, što je posebno izraženo u područjima od posebne državne skrbi.
67
Cilj: Prepoznati odrednice zdravlja i zdravstvene zaštite u ruralnoj sredini od posebne državne skrbi.
Opisati postojeće stanje koje bi postalo osnova za uvođenje specifičnih javnozdravstvenih intervencija.
Metode: Kao model ruralnog života u kontinentalnom dijelu RH na području od posebne državne
skrbi, odabrana je Sisačko-moslavačka županija. Izabrana je zajednica od tri sela: Velika Gradusa,
Staro Selo te Sjeverovac. Ispitanici su bili svi stanovnici koji tamo trenutačno žive, prema podacima
Državnog zavoda za statistiku iz 2001. godine njih 255. Podaci su prikupljeni anketom o dostupnosti
i korištenju primarne zdravstvene zaštite, socioekonomskim i biološkim pokazateljima zdravlja te
korištenju lijekova. Anketirano je 127 stanovnika.
Rezultati: U ispitivanoj populaciji je 60% ispitanika starije od 65 godina, 13% radno aktivno, 75%
ocjenjuje materijalno stanje obitelji lošijim od prosjeka, 51% žive sami. Izabranog liječnika ima 94%,
stomatologa 62% ispitanika, 40% žena ima izabranog ginekologa. Povišen krvni tlak navodi 82%
ispitanika, 70% se liječi, (pri anketiranju je 56% imalo povišene vrijednosti). Povišene vrijednosti šećera
u krvi navodi 40% ispitanika, 60% se liječi (pri anketiranju je 23% imalo povišene vrijednosti). Povišene
masnoće u krvi navodi 26% ispitanika, samo 20% se liječi. Zloćudnu bolest ima 8% ispitanika. Problemi
vezani za liječenje su udaljenost liječnika, slaba posjeta patronažne sestre i troškovi vezani za put i
lijekove. Jedan od osnovnih problema je osamljenost uz nedostatak financijskih sredstava.
Zaključak: Iako je zdravstvena zaštita zajamčena, njezina dostupnost je vrlo niska u ispitivanom
području. Utvrđeni biološki pokazatelji su u skladu s dobi populacije, ali skrb i pridržavanje terapiji nisu.
Dostupni modeli zdravstvene zaštite su bazirani na statističkim podacima i standardno organiziranim
naseljima, a dinamika i specifičnosti ovakvih zajednica zahtijevaju promjenu tih paradigmi. Rezultati
ukazuju na grupiranje patologije i zajednicu koja dijeli iste probleme, pa je možda potrebno promijeniti
dosadašnji individualni pristup na integralni pristup zajednici, da bi se riješio problem organizacije
zdravstvene zaštite na ovakvim područjima.
DIZ - 348
POVEZANOST INTERNOG LOKUSA KONTROLE I NAVIKA U PREHRANI KOD
STUDENATA ZAGREBAČKOG SVEUČILIŠTA
Srijeda
Wednesday
13
Listopad
October
EVIĆ J
[email protected]
Uvod: Zdravstveni lokus kontrole je posredujući čimbenik u usvajanju životnih navika u dugoročnom
preuzimanju brige o vlastitom zdravlju. Prema dostupnoj literaturi, osobe s internim lokusom kontrole
vjeruju da same mogu utjecati na svoje zdravlje, uspješnije odolijevaju pritiscima socijalne sredine i
aktivnije su u usvajanju i provođenju zdravih životnih navika.
Cilj: Ispitati povezanost zdravstvenog lokusa kontrole mladih (studentska populacija) s navikama u
prehrani i indeksom tjelesne mase (ITM). Pretpostavka je da studenti imaju podjednaka opća znanja
o zdravlju i bolesti, a studenti medicine se, zbog specifičnih znanja stečenih tijekom studija, razlikuju
od ostalih.
Metoda: Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 923 studenta na Sveučilištu u Zagrebu.
Kao instrument korišten je Upitnik za procjenu zdravstvenog lokusa kontrole, Skala za procjenu lokusa
kontrole tjelesnog izgleda, Upitnik o navikama hranjenja, a svim ispitanicima izračunat je indeks tjelesne mase (ITM).
Rezultati: Dobiveni rezultati pokazuju da nema značajnih razlika među uspoređivanim skupinama
studenata – svi, bez obzira na studij, podjednako pridaju najveću važnost internoj kontroli zdravlja.
Jedina utvrđena značajna razlika je kod studenata medicine koji manje pridaju važnost slučajnosti
i fatalizmu u kontroli zdravlja. Sukladno svim dosadašnjim istraživanjima, lokus kontrole tjelesnog
izgleda pokazao se značajno povezan sa spolom – studentice značajno više pristaju uz tvrdnju da je
tjelesni izgled pod vlastitom kontrolom. Usporedba studenata s različitim ITM pokazuje da nema razlika u lokusu kontrole tjelesnog izgleda.
Zaključak: Studenti, relativno zdrava populacija, pristaju uz vjerovanje da se zdravlje i tjelesni izgled
mogu kontrolirati. Stoga je zdravstveni lokus kontrole i lokus kontrole tjelesnog izgleda jedan od
posredujućih čimbenika u usvajanju i održavanju zdravih životnih navika.
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Ordinacija opće medicine, Zagreb, Hrvatska
68
JZI - 336
USPOREDBA INDEKSA TJELESNE MASE S TJELESNOM AKTIVNOŠĆU I PREHRAMBENIM NAVIKAMA U STUDENTSKOJ POPULACIJI
MILETIĆ L, Posavec M, Tešić V, Juhović-Markus V
Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Zagreb
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj rada je usporediti index tjelesne mase (ITM) s tjelesnom aktivnošću i prehrambenim navikama
studenata .
Ukupno je u studentskim ambulantama pregledano 8953 studenata (M= 41%, Ž=59% ) I. godine
studija Sveučilišta u Zagrebu, u akademskoj godini 07/08. Studenti su ispunili anketu o osobnoj i
obiteljskoj anamnezi, prehrambenim navikama, tjelesnoj aktivnosti, učinjena su antropološka mjerenja
(TT, TV, ITM), te sistematski pregled.
Obradom podataka dobiveni su sljedeći rezultati; s roditeljima živi 50% studenata dok ostali žive
u domu ili su podstanari. Svaki dan doručkuje 53% studenata, dok manje od polovice (45 %) jede
kuhani obrok svaki dan. Svaki drugi student (53%) aktivno se bavi sportom (1-5h tjedno),dok se 73%
studenata bavi sportom rekreativno. Kod četvrtine ispitanika utvrđen je prekomjerna tjelesna težina
( ITM ≥25). Povećanu tjelesnu težinu (ITM 25-30) imalo je 21% studenata, dok je pretilo (ITM ≥ 30)
bilo 4% studenata. Gotovo polovica studenata (45%) s ITM ≥25 ne bavi se aktivno sportom, dok se
u toj skupini rekreativno sportom bavi 72%. Kod prehrambenih navika studenata s prekomjernom
tjelesnom težinom uočeno je da svaki dan doručkuje manje od polovice studenata (45%), dok 40%
jede kuhani obrok svaki dan.
Obzirom na epidemiju pretilosti kod nas i u svijetu specijalisti školske medicine zauzimaju važno
mjesto u primarnoj i sekundarnoj prevenciji.
Sistematski pregledi studenata I. godine studija važna su preventivna mjera u otkrivanju povećane
tjelesne težine i pretilosti kod mladih, te omogućuju rano uključivanje u savjetovalište i daljnju obradu.
Mini simpozij Mini Simposium
JZI - 276
HEPATITIS B VIRUS I HEPATITIS C VIRUS INFEKCIJE U GRADU ZAGREBU
KOSANOVIĆ ML
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Prikazati trend kretanja broja oboljelih od virusnog hepatitisa B (HBV) i hepatitisa C (HCV) i
epidemiološke osobitosti samih bolesnika, na području Zagreba u periodu od 2005-2009. godine.
Metode: Analiza epidemioloških karakteristika učinjena je na temelju podataka Registra oboljelih
od zaraznih bolesti Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ (ZZJZ „Dr. A. Štampar“) kao i
dodatnih obrazaca za osobe kod kojih je utvrđena infekcija hepatitisom B i/ili C.
Rezultati: Tijekom petogodišnjeg razdoblja (2005-2009) registrirano je ukupno 190 osoba s HBV
infekcijom (maksimum 48-2006 g.; minimum 23-2009 g.) što iznosi prosječno 19 osoba/godišnje s
akutnom i 13 osoba/godišnje s kroničnom HBV infekcijom (podjednako oba spola, najviše u dobnoj
skupini 40-49 godina) i 6 HBsAg nosioca/godišnje (70% žene, najviše u dobnoj skupini 30-39 godina).
U istom periodu registrirano je 245 osoba s HCV infekcijom, što iznosi prosječno 49 osoba/godišnje.
2/3 oboljelih su osobe muškog spola; 70% zaraženih je u skupini 30-39 godina, svi zaraženi iz te
69
dobne skupine su intravenski korisnici droga.
Rasprava: Tijekom navedenog perioda uočava se blagi pad prijava oboljelih od hepatitisa B kao rezultat
uvođenja obveznog: testiranja trudnica i cijepljenja 12 godišnjaka (1999 g.), cijepljenja novorođenčadi
(2007 g.); odnosno pomicanje obolijevanja u odraslu dob (spolni put prijenosa).
U istom periodu uočava se blagi porast oboljelih od hepatitisa C, posebice u mlađoj odrasloj dobi
najčešće među populacijom intravenskih korisnika droge.
1/4 osoba zaraženih hepatitisom B ili C prijavljena je epidemiološkoj službi s odmakom 3-10 godina
od utvrđivanja infekcije stoga se smatra da postoji znatno podprijavljivanje. Time se održava
rezervoar infekcije kao što se i odgađa epidemiološka intervencija, te bi se kao obvezno trebalo uvesti
prijavljivanje iz svih dijagnostičkih laboratorija (osoba sa pozitivnim biljezima na HBV i HCV infekciju).
Usporedbom prijava oboljenja od zaraznih bolesti ZZJZ“Dr. Andrija Štampar“ s podacima Hrvatskog
zavoda za transfuzijsku medicinu, prijavljeno je svega 30% svih osoba kod kojih je utvrđena infekcija
HBV i HCV-om.
Kako bi se smanjio rezervoar infekcije i broj novooboljelih od virusnih hepatitisa uz već postojeće javnozdravstvene mjere, potrebno je educirati populaciju o načinima prenošenja i mogućoj zaštiti od
hepatitisa te uspjesima antivirusnog liječenja kao i povećati broj testiranja u skupinama pod povećanim
rizikom (intravenski i ostali korisnici droga, spolni partneri osoba oboljelih od hepatitisa i dr.).
DIZ-315
MOGUĆNOSTI PREDIKCIJE I PREVENCIJE REZISTENCIJE NA TERAPIJU U
BOLESNIKA S KRONIČNIM HEPATITISOM B
HRSTIĆ I1, Grgić D1, Radić D1, Đogić V2, Babić I2, Ostojić R1, Vucelić B1
avod za gastroenterologiju Klinički bolnički centar Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u
Z
Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2
Odjel za molekularnu imunogenetiku, Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Zagreb, Hrvatska
1
[email protected]
13
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: terapijske mogućnosti za bolesnike s kroničnim hepatitisom B (KHB) u Hrvatskoj nisu
zadovoljavajuće obzirom da su dostupni samo lamivudin i konvencionalni interferon. Većina oboljelih
u Hrvatskoj inficirani su HBV genotipom D uz uglavnom e-antigen negativnu bolest. Prolongirano
liječenje lamivudinom vodi do povećanog rizika razvoja rezistencije na lijek. Kumulativna rezistencija
na lamivudin, prema objavljenim znanstvenim radovima, javlja se u oko 55% liječenih nakon 3 godine
terapije.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati može li neki od bazalnih parametara poslužiti kao prediktor razvoja
rezistencije nakon 3 godine monoterapije lamivudinom a u svrhu preventivne izmjene terapijskog
protokola.
Metode: retrospektivno su analizirani bazalni parametri u bolesnika s histološki, serološki i virološki
dokazanim e-antigen negativnim KHB. Svi ispitanici liječeni su monoterapijom lamivudinom u dozi
od 100 mg/dan kroz 3 godine. Rezistencija na lamivudin ispitana je testom INNO-LiPA HBV DR v2 (Innogenetics N.V, Gent, Belgium). Spol, dob, trombociti, bilirubin, ALT, AST, GGT, viremija, histološka
aktivnost i stadij fibroze prema Ishaku ispitivana je između 2 grupe bolesnika: bolesnika s divljim i
bolesnika s mutiranom virusnom varijantom na kodonima 180 i/ili 204. Hi-kvadrat test, Fisherov test i
logistička regresija korišteni su za statističku obradu podataka (MedCalc ver. 10.2.)
Rezultati: od ukupno 46 ispitanika sa svim dostupnim parametrima bilo je 15 žena i 29 muškaraca
u dobi od 22 do 69 godina (X= 44,2g). Srednja vrijednost dobivenih parametara bila je: trombociti
183.50x109, bilirubin 15,85 mmol/L, ALT 145,48 IU/L, AST 132,83 IU/L, GGT 64,07 IU/L. Viremija je bila
u rasponu od 3,58x104 do 4,28x108 IU/mL (X= 3,17x107). Većina ispitanika imala je srednje izraženu
histološku aktivnost bolesti (aktivnost 1-6= 7/46; 7-12= 25/46; 13-18= 14/46) i srednji stupanj fibroze (1-2= 9/46; 3-4= 25/46; 5-6= 12/46). Mutacija na kodonima 180 i/ili 204 nađena je u 63,04%
ispitanika: izolirana mutacija kodona 204 u 11/46 a dvostruka mutacija u 6/46 ispitanika. Statistički
značajna razlika nađena je samo za stadij fibroze (p= 0,035, 95% CI 1,0595 to 5,1036).
Srijeda
Wednesday
70
Zaključak: kao prediktor razvoja rezistencije na lamivudin potencijalno može služiti stadij fibroze.
Statistički dobivena razlika za stadij fibroze moguće je posljedica dužeg trajanja bolesti čime virus u
oboljelom ima veću mogućnost nadvladavanja imunološke kontrole.
DIZ-317
POBOLJŠANI PRISTUP LIJEČENJU BOLESNIKA S KRONIČNIM HEPATITISOM C
HRSTIĆ I1, Grahovac B2, Mohar B2, Kolarić B3, Ostojić R1, Vucelić B1
avod za gastroenterologiju, Klinički bolnički centar Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u
Z
Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2
Zavod za patologiju, Klinički bolnički centar, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
3
Služba za javno zdravstvo, socijalnu medicinu i gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo
Zagrebačke županije, Zagreb, Hrvatska
1
[email protected]
Srijeda
Wednesday
13
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: genotip (G) virusa hepatitisa C (HCV) najvažniji je prediktor učinkovitosti liječenja bolesnika s
kroničnim hepatitisom C (KHC). U hepatologiji zaraženi HCV G1 predstavljaju najveći izazov u liječenju.
Ciljevi: ciljevi ove studije bili su odrediti subpopulaciju G u svakom KHC bolesniku te odrediti postoje li
sličnosti među KHC bolesnicima različitog G koji nisu izlječeni nakon u potpunosti provedene terapije.
Metode: virusna RNK izolirana je iz bazalnih seruma, prevedena u cDNK i amplificirana u 2 stupnja
kombinirajući konvencionalni PCR i LightCycler fluorescentni PCR. Ispitivano područje genoma HCV
bila je hipervarijabilna regija-1 (HVR-1). Konačni rezultat za svakog ispitanika bila je krivulja taljenja
definirana s 4 parametra: temperatura taljenja (Tm), visina (H), širina (W) i površina ispod krivula (A).
Svi parametri ispitivani su u odnosu na bazalne virusne i kliničke parametre ispitanika. Ispitanici su
liječeni današnjim standardom, kombinacijom pegiliranog interferona i ribavirina. Metoda logističke
regresije korištena je za statističku obradu podataka s ciljem dobivanja prediktivnih parametara.
Rezultati: srednja dob 109 uključenih ispitanika bila 39,6±13,3 god; 58,7% bili su muškarci; većina je
imala patološke aminotransferaze (u IU/mL: ALT 89,93±62,84; AST 59,74±38,32; GGT 68.17±72.97);
prevladavala je zaraza G1 (59,6%), srednje viremije 1,83±2,51x106 IU/mL i prosječno stadija fibroze
4±1. Srednja vrijednost dobivenih bazalnih parametara subpopulacije G bila je: Tm=86,8±2,10;
H=1,64±0,74; W=3,38±0,14 i A=4,42. Bolesnici s G1 imali su najvišu Tm, s G2 najširu W, s G3 najvišu
H dok su bolesnici s G4 imali najniže vrijednosti sva 4 parametra. Raspon vrijednosti parametara
između različitih G ukazuje na njihovo preklapanje. Najveći raspon u Tm dobiven je kod G2, u W
kod G1, u H kod G3 i u A kod G1. Korelacija neučinkovitosti liječenja bila je pozitivna za Tm, H i A te
negativna za W. Statistički značajna korelacija dobivena je za Tm/dob (p=0,019), Tm/spol (p=0,050),
Tm/G (p=0,050); za H/fibrozu (p=0,041); za A/viremiju (p=0,043) te A/G (p=0,021). Prediktori
neučinkovitosti liječenja (SVR) bili su: A, dob, AST, GGT, G i fibroza.
Zaključak: bazalna površina (A) ispod krivulje taljenja HCV subpopulacije može poslužiti kao prediktor
neučinkovitosti liječenja KHC bolesnika. Preklapanja između različitih HCV genotipa ukazuju na njihovu
sličnost barem u odnosu na neučinkovitost liječenja.
71
Četvrtak, 14. listopada 2010.
Thursday, October 14, 2010
DVORANA HALL: KORNATI I
Tema Topic
b) JAVNOZDRAVSTVENE INTERVENCIJE PUBLIC HEALTH INTERVENTIONS
Plenarna predavanja Plenary lectures
DIABETES MELITUS – PRIMARY, SECONDARY AND TERTIARY
INTERVENTIONS
ROGLIĆ G
Department of Chronic Diseases and Health Promotion, World Health Organization diabetes programme,
Geneva, Switzerland
[email protected]
WHAT WORKS FOR BETTER HEALTH? EFFECTIVENESS IN PUBLIC HEALTH
AND PUBLIC POLICY. A CASE STUDY FROM UK
Sandwell Primary Care Trust, West Bromwich, UK
[email protected]
JZI - 296
HRVATSKA ZDRAVSTVENA ANKETA 2003/2011 - NOVI MODEL PREVENCIJE
KARDIOVASKULARNIH BOLESTI!?!
VULETIĆ S1, Kern J1, Pavić J2, Županić M2, Džakula A1
1
2
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Zdravstveno Veleučilište, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Tijekom 2003. godine Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske pokrenulo je program usmjeren
prema prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Program je realiziran s financijskom potporom iz zajma
Svjetske banke. Važna komponenta projekta je bila cjelovita ocjena zdravstvenog stanja odraslih osoba
u RH za koju je korištena anketa s pitanjima o zdravstvenom stanju, korištenju zdravstvene službe, i
potencijalnim rizicima za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Anketu je provodio Hrvatski projektni tim u
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
MIDDLETON J
Četvrtak
Thursday
72
suradnji s Kanadskim društvom za međunarodno zdravlje (Canadian Society for International Health).
Zbog loših pokazatelja zdravstvenog stanja i ponašanja stanovništva, grupa istraživača sa Škole
narodnog zdravlja “Andrija Štampar” odlučila je da se populacija ispitanika iz 2003. godine uključi
u znanstveno istraživanje 2008. godine, ali i da se temeljem rezultata iz 2003. razvije model
primarno sekundarne intervencije za kardiovaskularno zdravlje. U tu svrhu proširena je i nadopunjena
epidemiološka anketa iz 2003. te je izrađena i Zdravstvena knjižica patronažne službe o provedbi
intervencija za kardijalno zdravlje. Terenska provedba projekta Hrvatska zdravstvena anketa 2008.
pod nazivom Regionalizam kardiovaskularnih bihevioralnih rizika - model intervencije, povjerena je
patronažnoj službi. Planirane projektne aktivnosti su provedene tijekom 2009. i 2010. godine.
Cilj je ovog rada prikazati jedinstveno višegodišnje iskustvo i uvjete razvoja intervencija za prevenciju
kardiovaskularnih bolesti te mogućnosti i prijetnje za razvoj novog modela primarno sekundarne
prevencije kardiovaskularnih bolesti
U radu se prikazuju aktivnosti i postignuća znanstveno istraživačke komponente; pristupi ključnim
akterima; razvoj partnerske mreže za oblikovanje i provedbu intervencija; te odnosi znanstveno
istraživačkih ekspertnih grupa i javnozdravstvene prakse u Hrvatskoj. U radu će detaljnije biti
vrednovani rezultati evaluacija za Hrvatsku zdravstvenu anketu 2008. te upotrebu Zdravstvene knjižice
patronažne službe tijekom 2009. godine. Temeljem pozitivnih i negativnih iskustva u provedbi ovog
programa moguće je precizno definirati prilike, i potencijalne smetnje za razvoj cjelovitog sustava
primarno-sekundarne prevencije kardiovaskularnih bolesti.
Podtema Subtopic:
SOCIJALNI MARKETING - Radionica: Analiza primjera iz prakse
SOCIAL MARKETING - Workshop: Analysis of cases from the practice
Usmena izlaganja Oral presentations
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
WHAT WORKS FOR BETTER HEALTH? EFFECTIVENESS IN PUBLIC HEALTH
AND PUBLIC POLICY. A CASE STUDY FROM UK
MIDDLETON J
Sandwell Primary Care Trust, West Bromwich, UK
[email protected]
JZI - 269
KORISTIMO LI SPOZNAJE SOCIJALNOG MARKETINGA U SVOJIM
KAMPANJAMA?
ŠOGORIĆ S, Vukušić-Rukavina T, Andrić A, Jurin Z
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj rada: prikazati tijek i rezultate kampanje “Povezani zdravljem” Hrvatske mreže zdravih gradova.
Metode i ispitanici: 2008. godine povodom dvadesete obljetnice djelovanja projekta Zdravi grad
pokrenuta je kampanja “Povezani zdravljem” koja se, s 12 različitih tema mjeseca, odvijala tijekom
cijele godine. Svrha Kampanje bila je prepoznavanje i kvalitetnije rješavanje problema koji predstavljaju
najveće breme lokalnim zajednicama te jačanje suradnje gradske/županijske uprave i politike sa
građanima i njihovim udrugama. Suportivni Centar HMZG razvio je zajednički vizualni identitet
kampanje (plakati, majce, video spot, mjesečni on line bilten za tisak), a gradovi i županije - nositelji
teme mjeseca kreativno su ga nadopunili vodičima kroz aktivnosti teme mjeseca, komunikacijom
73
preko vlastitih internet portala, nastupom na lokalnim medijima te drugim.
U evaluaciji kampanje korišteni su svi materijali vezani uz teme mjeseca dostupni na web stranicama
Mreže (opisi događanja, fotografije, izvještavanje medija) te evaluacijski upitnici i transkripti fokus
grupa, evaluacijski upitnici i transkripti fokus grupa.
Rezultati: U kampanji je sudjelovalo 13 gradova i 9 županija. Intenzitet i broj aktivnosti po temama
mjeseca pokazuje da je uključivanje članova bilo najveće u prvoj polovici godine u okviru tema osobno
zdravlje, zdravlje djece i mladih, zdravlje obitelji i rekreacija i tjelesna aktivnost.
U evaluaciji postignuća kampanje, kroz anketni upitnik i rad u fokus grupama sudjelovala su 24
koordinatora, od čega 14 nositelja teme mjeseca. Prema njihovim izjavama “kampanja je potakla
timove na dodatne aktivnosti i pomogla razvoju vidljivosti i prepoznatljivosti projekta Zdravi grad.
Otvorene su nove teme i događanja. Povećan je interes javnosti za projektne aktivnosti. Kamapanja je
pomogla u razvijanju mreže suradnika i u međusobnom povezivanju. Dovela je do boljeg uključivanja
političara i drugih upravnih odjela te unaprijedila suradnju sa institucijama i udrugama.”
Grubom financijskom evaluacijom uz kampanju vezanih medijskih objava njihova je vrijednost
peterostruko nadmašila inicijalna novčana ulaganja.
Zaključak: Kampanja je bila izuzetno zahtjevna, bilo je “veoma naporno pripremiti i održati sve
planirane aktivnosti”. Stoga je policentričnost bila (dobro odabrana) garancija održivosti. Postignuće
kampanje njezin je učinak na same provoditelje - gradove i županije. Učeći kroz rad, značajno su
unaprijedili vještinu komunikacije i došli bliže (nego ikada) svojim građanima.
Provodeći kampanju “Povezani zdravljem” naučili smo da PR agencije nisu rješenje. Mi, idejni
nositelji kampanje, trebamo imati jasno definirane ciljeve, kriterije uspjeha i ciljanu populaciju kojoj
se obraćamo. Bit socijalnog marketinga je djelovanje na ponašanje, u našem slučaju s više uspjeha
(usmjereno) na gradske/županijske uprave nego na same građane.
DIZ - 273
PARENTS ATTITUDES TOWARD IMMUNIZATION AND POSSIBLE INFLUENCE
OF MEDIA ON IMPROVING IMMUNIZATION COVERAGE
MEDIĆ S1, Trifunović R1, Koviljac M2, Dakić Z3
Public Health Institute, Sremska Mitrovica, Serbia
Health Center Sremska Mitrovica, Sremska Mitrovica, Serbia
3
Health Center Bijeljina, Bijeljina, Bosnia and Herzegovina
1
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2
Knowledge on parents’ attitudes regarding immunization can be the headstone for creating a
successful strategy for improving vaccination coverage, especially in Roma population, because their
children are mostly not immunized. Misapprehensions and even parental fear from vaccination can
have a significant influence on immunization coverage.
Objectives: To assess parents’ attitudes toward vaccination and to establish a possible impact of
media on parents’ decision-making on immunization of their children.
Methods: Questioning of parents about vaccination was done in 01-23.04.2009 period on eleven
immunization spots in Sremska Mitrovica. It was voluntary, anonymous and with the previous informed
consent. In Roma population, the survey was carried out by the members of the patronage service.
Results: A total of 339 parents of preschool children participated in the study. According to data
obtained by the questionnaire, their children were fully immunized in 89% of cases. Even 96% of parents
involved in our study, including Roma interviewees, consider immunization to be a very important
measure. Most parents (93%) always expect the advice from a doctor about possible adverse events
after immunization. One third of the parents declared that they were uninformed about vaccination.
Healthcare workers are still the main source of parental information (75%) on vaccination (in Roma
population -100%), and only 3% of parents gets information about vaccines from media. About 2%
of parents will decide not to immunize their child after some disturbing news about vaccines on TV.
Conclusion: Most parents have a positive attitude toward immunization. Parents are also fully aware
of the possibility of adverse events following vaccination. We need to work much more on informing
parents about immunization through intensive engagement of media and health services. Although
the attitudes of Roma people toward vaccination were generally positive in our study, campaign
immunization still remains the key measure to maintain high vaccination coverage in this vulnerable
group.
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
[email protected]
74
DIZ - 360
PEOPLE AS KEY FACTOR IN SOCIAL MARKETING STRATEGIES
JANIČIĆ RR1, Filipović V1, Brusati L2
Faculty of Organisational Sciences, Department for Marketing Management and Public Relations,
Belgrade, Serbia
2
Bocconi University School of Management, Public Policy and Management Department, Italy
[email protected]
1
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Every healthcare organization has their own socail marketing strategies, depend on market changes,
patient’s demands, needs and wishes. Social marketing strategies have to be base on holistic
approach and deep market analyses of macro and micro environment. Instruments of marketing
mix are important to be integrated in communications with audience, especial with target groups of
consumers of health care services. People are key point of every health care organiyations in social
marketing activities.
But, people are key point in healthcare organizations in way of relationship with consumers of
healthcare services, colleagues on every level, including vertical and horizontal communications. Good
internal communications are base for quality of healthcare services, as well as, building reputation in
public. In crisis situation, people communications in organizations and communications with audience
have great impact in solving hard period in organizations. In activities of public relations people factor
is base. People build image of one healthcare organization, and “word of mouth” promotion depend
of people in healthcare organizations. Through good examples of healthcare organizations, like clinic
Mayo, John Hopkins medical center, health care organizations have challenge to give point of people,
as key factor in social marketing strategies.
Healthcare organizational culture is “implicit, invisible, intrinsic, an informal consciousness of the
organizational that drive the behavior of individuals and shapes itself out of their behavior”. Therefore,
organizational culture may be thought of as: shared assumptions, shared values, and behavioral
norms. Culture influences think is important or unimportant. For example, consider an organization
such as the Mayo Clinic that has a strong culture. Mayo is built on three primary values that permeate
its culture and can be traced directly to the founders: pursuit of service rather than profit, concern for
the care and welfare of individual patients and interest by every member of the staff in the progress
of every other member.
Keywords: People as instruments of marketing mix, socail marketing strategies.
JZI - 119
PROGRAM TO REDUCE ALCOHOL RELATED HARM IN A LOCAL
COMMUNITY OF GORENJSKA REGION IN SLOVENIA
HOVNIK KERŠMANC M
Institute of Public Health Kranj, Kranj, Slovenia
[email protected]
Introduction: Despite the fact that there is no tradition in producing alcoholic beverages, the Gorenjska
Region also deals with an alcohol problem, which is an important public health issue. Therefore, in
the year 2006 the Institute of Public Health Kranj joined the Project “Empower the Community in
response to Alcohol Threats” (ECAT). The Project was running for two years in six European countries
and was co-funded by the European Commission. A general objective of the project was to raise the
effectiveness of alcohol prevention campaigns through elaboration of tailored messages towards
different target groups and through incorporation of these campaigns into the local alcohol policy.
Methodology: Based on the adopted selection criteria, the partners chose a local environment for
the implementation of the project in each country, built up a local stakeholders’ network, conducted
a quick scan analysis to identify the key problem and the target group for the campaign, and set up a
preventive campaign. Drinking, especially binge drinking among young people was identified as the
75
key problem in the Municipality of Kranj. Therefore, young people (with special attention on third
and fourth grade high school students) were chosen as the direct campaign target group. Indirect
target groups were bar-owners and their staff and general public. The evaluation of the campaign
included process evaluation (uniform ECAT format), visibility and impact (translated and adapted
ECAT evaluation questionnaire was used in three secondary schools, N=204) and the acceptance by
the target group (N=84 secondary school students).
Results: The campaign “Alcohol - take a sober look”, run under the slogan “Being sober doesn’t mean
being boring”, run in Kranj for two months, officially began with a press conference held in May
2008. Young people were important co-workers. The campaign reached its’ peak during the Youth
Week. Through posters, ECAT stalls, workshop in schools, the informative booklet termed “Message
in a Glass”, media information and webpage, young people were encouraged to make an informed
decision on alcohol use based on proper information, so as to avoid alcohol-related risky behaviour
and make an active use of their free time.
Conclusion: The evaluation of the campaign showed that it was well-accepted in the local area and
that it reached the target group. 35% of students saw, heard or read something about campaign,
most of them through posters, but also from media, 31% of students knew the name of the Campaign,
55% of students were able to write down the slogan of the Campaign, and 73% were aware of its’
existence. 16 % of students claimed that the received information will influence their attitude towards
alcohol. Negative experience of the Campaign was that providers of alcoholic beverages didn't show
any interest for this type of alcohol addiction prevention. As a very positive experience, cooperation
with young people (Students’ Club, school) and different local institutions that contributed to the
increased credibility and publicity of the Campaign should be pointed out. The project ended with the
closing European conference. By transposing these evaluated results of the national ECAT-prevention
campaigns into the manual guidelines, an important added value is created on the European level.
JZI - 349
SEXUALLY RESPONSIBLE BEHAVIOUR IN ADOLESCENTS - PROJECT
“KNOWLEDGE IS PLEASURE”
LEPUŠIĆ D
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
Clinical Hospital “Sisters of Mercy”, Zagreb, Croatia
The most important factor in prevention of CIN is distinguishing the high risk adolescents (case history).
The most effective prevention of sexually transmitted diseases is a stable, harmonious relationship,
with a faithful partner. A nesessary condition prior to the onset of sexual intercourse is a physical and
mental maturity of both partners. It is recommended that the partner who has a urinary or sexually
transmitted infection should first recover and then together with the partner maintain normal sexual
hygiene. For systematic prevention of sexually transmitted infections diseases in this moment it is
necessary to introduce an effective sexual education in schools starting from primary school, develop
interdisciplinary cooperation between social and medical sciences, including all experts. Still the best
and most important education comes from a healthy family background as the core of our society.
We wanted to do something for the young population for education of Human Papillomavirus so we
organized High school rock concerts.
In appropriate assembly rooms of some Grammar and Secondary Schools of Zagreb during weekend
evenings (Fridays, Saturdays) educational lectures, held by medical specialist, were given about
sexually transmitted deseases, particularly HPV, and after the lectures rock concerts were held by well
established rock groups and other young so-called “underground” groups consisting of secondary
school students of Zagreb.
Lectures were short (20-30 min. each) accompanied by discussions. Lectures were given in the form
of a Power Point presentation.
By organizing concerts, the interest of that population to attend is greater. Rock concerts after the
lecture is some kind of a bait for that population to be present at the lecture. By offering free refreshing
beverages and media support by radio listened mostly by young people as well as the musical web
portal, it has been tried to make popular the whole project. In all given lectures the lecture rooms
were too small to accept all audience interested in lecture. Questions made after the lecture were
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
[email protected]
76
those usual for that age. They asked about the way of contracting HPV, medical treatment of partners
and use of contraceptives and aslo about vaccina.
Booklets explaining in a popular way the sexually transmitted diseases, way of catching infection and
protecting methods were distributed.
Mass media have excellently marked the whole project with almost everyday information. We
continued with this project also in the this school year.
Podtema Subtopic:
SOCIJALNI MARKETING - Adolescenti : Uz zdravlje vezano ponašanje - procjena
SOCIAL MARKETING - Adolescents: Health- related behaviour - assessment
Poster prezentacije Poster presentations
DIZ - 110
PRAĆENJE POTROŠNJE DUHANA I ALKOHOLA KOD DJECE I MLADIH LIČKOSENJSKE ŽUPANIJE
BOŽIČEVIĆ V
Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije, Gospić, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
U dva navrata ispitana je potrošnja duhanskih proizvoda i alkoholnih pića kod učenika osnovnih i
srednjih škola Ličko senjske županije. Prvo istraživanje provela je udruga “Zajedno” iz Senja 2003.
godine, a drugo istraživanje proveo je Zavod za javno zdravstvo Ličko senjske županije 2009. godine.
U istraživanju provedenom 2003. godine sudjelovalo je 2755 učenica i učenika sedmih i osmih razreda
osnovnih škola i svi učenici svih srednjih škola u Ličko senjskoj županiji, a u istraživanju provedenom
2009. godine sudjelovalo je 2276 učenica i učenika sedmih i osmih razreda osnovnih škola i svi
učenici svih srednjih škola u Ličko senjskoj županiji. Upitnik “Kako si” priredio je Institut za društvena
istraživanja u Zagrebu, unutar svog Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja. Institut je ujedno i
statistički obradio prikupljene podatke. Upitnikom je pokriven velik broj rizičnih ponašanja djece i
mladih, zaštitni čimbenici, te niz socio-demografskih varijabli. Primjena upitnika kod većine ispitanika
trajala je jedan školski sat. Podatci prikupljeni ovim istraživanjima općenito pokazuju lagano povećanje
potrošnje duhanskih proizvoda i alkoholnih pića, rezultati međutim nisu jednoznačni. Tako nalazimo
da je duhanske proizvode 2003. godine redovito konzumiralo 21,1% ispitanika, a 2009. godine 23,2%
ispitanika. Istovremeno 2003. godine nikako nije konzumiralo duhanske proizvode 52,7% ispitanika,
a 2009. godine 55,5% ispitanika. Broj povremenih potrošača duhanskih proizvoda ostao je isti, njih je
i 2003. i 2009. bilo 4,5%. Najveća promjena dogodila se kod onih koji eksperimentiraju s duhanskim
proizvodima, koji su jednom ili nekoliko puta probali pušiti duhan. Njihov broj 2003. godine bio je
21.6%, a 2009. godine 16,8%.
Potrošnju alkoholnih pića promatrali smo kroz potrošnju piva, vina i žestokih alkoholnih pića. Kod
potrošnje piva našli smo također blagi porast broja onih koji povremeno i redovito konzumiraju pivo.
Broj onih koji su povremeno konzumirali pivo 2003. godine bio je 21,7%, a 2009. 22,5%. Broj redovitih
potrošača piva 2003. bio je 17,4%, a 2009. 18,2%. Istovremeno je porastao broj onih koji uopće
konzumiraju pivo pa 2009. postotak onih koji uopće ne konzumiraju pivo iznosi 27,1% u odnosu
na 23,0% u 2003. Isto tako imamo pad broja onih eksperimentiraju s pijenjem piva, njihov postotak
2003. bio je 37,9%, a 2009. imamo 32,2% eksperimentatora. Kod konzumiranja vina nalazimo blagi
pad postotka onih koji nikad nisu konzumirali vino, 2003. imali smo 30,3% onih koji nikad nisu
konzumirali vino, a 2009. njihov postotak je 29,2%. Isto tako pao je broj onih koji eksperimentiraju s
konzumiranjem vina, tako da je postotak eksperimentatora 2003. bio 44,4%, a 2009. 35,8%. Ovome
nasuprot, postotak onih koji vino troše povremeno je porastao s 17,8% 2003. na 21,4% 2009.
Postotak ispitanika koji redovito konzumiraju vino porastao je s 7,5% 2003. na 13,6% 2009. Sličan
trend nalazimo i kod konzumiranja žestokih alkoholnih pića. Postotak onih koji nikad nisu konzumirali
77
žestoka alkoholna pića pao je s 43,0% 2003. na 36,3% 2009., a broj onih koji eksperimentiraju s
alkoholnim pićima pao je s 34,8% 2003. na 30,5% 2009. I ovdje imamo porast povremenih potrošača
žestokih alkoholnih pića s 14,3% 2003. na 20,8% 2009., a broj redovitih potrošača žestokih alkoholnih
pića porastao je s 8,0% 2003. na 12,4% 2009.
Ključne riječi: duhan, alkohol, učenici
*Ispitivanje 2009. većim dijelom je financirano sredstvima iz zajma Svjetske banke br. 7283-HR u okviru Projekta socijalnog i
gospodarskog oporavka (PSGO) - Socijalna uključenost.
DIZ - 17
ŠTETNE NAVIKE MLADIH SREDNJOŠKOLACA
SIKIRICA I
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
[email protected]
DIZ - 145
PUŠENJE I PIJENJE ALKOHOLA KOD SREDNJOŠKOLACA ZAGREBAČKE
ŽUPANIJE
Kružić Lulić A, Delfin D
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Duhan i alkohol su najraširenije, prešutno dopuštene i socijalno prihvatljive ovisnosti. Svrha
ovog rada je istražiti učestalost pušenja i pijenja alkohola s obzirom na spol i vrstu škole kod učenika
završnih razreda svih trogodišnjih i četverogodišnjih škola u četiri grada Zagrebačke županije, Velikoj
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Konzumiranje duhana, alkohola i droga uvelike je prisutno među mladima u Hrvatskoj. Naši
srednjoškolci ne zaostaju u tome za europskim vršnjacima, dapače nalaze se u samom vrhu ljestvice
Europe.
Ispitanici: Ispitivanje je provedeno anonimno, među učenicima drugog i trećeg razreda srednje strukovne škole u Kaštel Štafiliću. Anketirano je ukupno 118 učenika, od čega 62 djevojke i 56 mladića.
Oni su ispunili anketu o navikama pušenja, pijenja i uporabi droga.
Rezultati: Puši 42,9% mladića i 56,5% djevojaka. Najviše djevojaka (30,7%) i mladića (16,1%) puši do
20 cigareta dnevno. Prije 12. godine je počelo pušiti 3,6% mladića i 4,8% djevojaka, a 19,6% mladića
i 30,6% djevojaka je počelo pušiti u dobi od 14 do 16 godina. Iz užitka puši 26,8% mladića i 32,3%
djevojaka, a 12,5% mladića smatra da je ovisno o pušenju.
Više od 10 puta u zadnjih mjesec dana pilo je 3,6% mladića i 6,4% djevojaka, a većina ih je pila do
3 puta u zadnjih mjesec dana - 32,1% mladića i 35,5% djevojaka. Više od 10 puta u životu se opilo
28,6% mladića i 22,6% djevojaka. Većinom piju na rođendanima i proslavama (oko 70%), ali oko 27%
njih pije bez posebnog razloga.
Marihuanu su probali 23,6% mladića i 11,3% djevojaka, većinom u dobi od 14. do 16. godine (oko
43%).
Zaključak: Rezultati su slični istraživanjima u ostalim djelovima Hrvatske, s razlikom kasnije prosječne
dobi početka pušenja, naročito u mladića. Hrvatski adolescenti piju više od vršnjaka drugih europskih
zemalja, a po uprabi droga su ipod prosjeka europskih vršnjaka.
Razne kampanje i preventivni programi ne dopiru do naših srednjoškolaca, kojima je to izgleda prihvatljiv i obavezan način odrastanja i zabave. Cigarete, alkohol i droge su unatoč zakonu jako dostupne
mladima, pa bi preventivni programi osim njihove smanjene dostupnosti trebali nuditi kvalitetniju
organizaciju slobodnog vremena i zabave.
78
Gorici, Zaprešiću, Jastrebarskom i Ivanić Gradu.
Cilj: Cilj rada je istražiti naviku pušenja i konzumacije alkohola kod srednjoškolaca Zagrebačke županije
u svrhu kvalitetnijeg osmišljavanja i usmjeravanja naše preventivne djelatnosti
Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno u studenom 2007. godine i obuhvatilo je 885 ispitanika.
U istraživanju je anketirano 360 učenika završnih razreda trogodišnjih škola te 525 učenika maturanata
četverogodišnjih škola.
Rezultati: Barem jednom u životu pušilo je 75,7% mladića i 79,7% djevojaka. Trenutno puši više
djevojaka (47,3%) nego mladića (36,0%), ali mladići puše redovitije i veći broj cigareta dnevno. Više
adolescenata puši u trogodišnjim školama.
Trend pijenja alkohola prisutan je kod oba spola i velika većina anketiranih učenika probala je alkohol
barem jednom u životu (90,6% mladića i 92,6% djevojaka). Djevojke su i u uzimanju alkohola prestigle
svoje vršnjake. Alkohol trenutno pije više djevojaka (82,3%) nego mladića (79,9%), a konzumacija
alkohola češća je kod maturanata četverogodišnjih škola. Alkohol se najčešće konzumira tijekom
izlazaka vikendom, u društvu, kada se veliki broj mladića (85,8%) i djevojaka (77,3%) napije. Ovdje je
veći postotak maturanata oba spola iz trogodišnjih škola.
Rasprava: Rezultati pokazuju da je pušenje i konzumiranje alkohola među srednjoškolcima Zagrebačke
županije učestala aktivnost. Ako ih usporedimo s podacima za cijelu Hrvatsku vidljivo je u svim
kategorijama da im je ponašanje rizičnije.
Zaključak: Adolescenti su zbog specifičnosti sazrijevanja i odrastanja vrlo specifična i osjetljiva
populacijska skupina. Da bi što bezbolnije prošli taj put do zrelosti treba im pomoć i podrška obitelji,
škole ali i svih ostalih koji im mogu pomoći.
Školska i sveučilišna medicina u svrhu toga provodi zdravstveno-odgojne aktivnosti vezane uz
problem pušenja i alkohola u osnovnim i srednjim školama, međutim dobiveni rezultati nam ukazuju i
upozoravaju nas da moramo nastaviti i pojačati naše preventivno djelovanje, a naročito u vrlo rizičnom
razdoblju školovanja, prelasku u više razrede osnovne škole.
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
DIZ - 180
SPOLNO PONAŠANJE UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA VELIKE GORICE
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Delfin D, Kružić Lulić A
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Srednjoškolci su interesantna populacija za istraživanje, često su emocionalno nezreli i nestabilni,
skloni rizičnom ponašanju i u njihovom načinu razmišljanja trenutačne potrebe vrlo često imaju
prednost pred dugoročnim posljedicama. Svrha ovog rada je što bolje upoznati spolno ponašanje
i navike srednjoškolaca Velike Gorice i uočiti eventualne razlike u ponašanju mladića i djevojaka, te
razlike u ponašanu učenika trogodišnjih i četverogodišnjih škola.
Cilj: Cilj rada je istražiti spolno ponašanje srednjoškolaca na području našeg djelovanja te dobiti uvid u njihove
navike, pogotovo navike rizičnog ponašanja kako bi što bolje mogli osmisliti naše preventivne aktivnosti.
Ispitanici i metode: Ispitivanje je provedeno krajem studenog i početkom prosinca 2007/08 i obuhvatilo
je 356 ispitanika. Anketa je provedena u trečim razredima trogodišnje Strukovne škole, završnom
trećem razredu Ekonomske škole (trgovački smjer) te četvrtim razredima Gimnazije i Ekonomske škole.
Rezultati: Rezultati su pokazali da je spolno aktivno 58,1% mladića i 48,9% djevojaka. Razlika u
ranom stupanju u spolni odnos do 15 godina kod mladića četverogodišnje i trogodišnje škole nije
značajna za razliku od djevojaka. U trogodišnjoj školi njih 43,2% imalo je spolni odnos sa 15 godina
dok je ta brojka puno manja kod djevojaka u četverogodišnjoj školi i iznosi 17,3%. Najčešće sredstvo
kontacepcije je prezervativ a njega koristi 95,3% mladića i 85,2% djevojaka, a pilulu kao najsigurnije
sredstvo zaštite navodi puno manji postotak učenika, 9,4% mladića i 21,6% djevojaka.
Rasprava: Naše ispitivanje nam je pokazalo da je značajan postotak srednjoškolaca spolno aktivan, a
ono što je posebno zabrinjavajuće je da je veliki broj njih jako rano stupio u spolne odnose iako za to
još nisu bili ni fizički ni emocionalno zreli. Ono na što trebamo posebno obratiti pažnju je činjenica da
najveći broj srednjoškolaca svoje probleme vezane uz spolno ponašanje riješava s prijateljima, a tek
79
jedan mali postotak se obraća liječniku. Ovaj podatak nam govori da se mi liječnici Školske i sveučilišne
medicine moramo još više angažirati u našem radu, postati što dostupniji adolescentima u riješavanju
njihovih problema i pomoći im u što lakšem odrastanju i ulasku u život odraslih.
DIZ - 246
SPECIFIČNOSTI PIJENJA ALKOHOLA U MLADIH I KLUBOVI LIJEČENIH
ALKOHOLIČARA U ME\IMURSKOJ ŽUPANIJI
UVODIĆ DJURIĆ D1, Kutnjak Kiš R1, Goričanec B2, Dolenec I2, Matotek V2, Janković M2, Lehkec J2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska
Savez klubova liječenih alkoholičara Međimurja, Čakovec, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Prekomjerno pijenje alkohola u mladih jedan je od pet vodećih javnozdravstvenih prioriteta u
Međimurskoj županiji.
Nakon provedenog kvalitativnog istraživanja o pijenju alkohola među mladima naše županije, Prošireni
tim za zdravlje za prioritet prekomjerno pijenje i pušenje u mladih inicirao je i proveo i kvantitativno
istraživanje o stavovima i navikama te korištenju sredstava ovisnosti među učenicima 7. i 8. razreda
osnovnih te 2. razreda srednjih škola.
Oba su istraživanja pokazala da je pijenje alkohola u sve ranijoj dobi i to s namjerom da se napije
najizraženiji način korištenja sredstava ovisnosti u naše djece i mladih.
Alarmantan je podatak da čak 76,3% mladića u 2. razredu srednje škole i 66,2% djevojaka pije alkohol
redovito, više puta mjesečno, svaki vikend ili čak svakodnevno, a tri puta i više u životu je bilo pijano
66,3% mladića i 47,7% djevojaka. Zamijećeno je i često kombiniranje alkohola s drugim sredstvima
ovisnosti, najčešće s tabletama za smirenje i marihuanom. Veoma visokom mladi procjenjuju
dostupnost alkoholnih pića kao i tolerantan stav roditelja i društva prema konzumiranju alkoholnih
pića.
Sve veća proširenost rane uporabe alkohola povećava rizik redovitog pijenja alkohola i razvoja najprije
navike, a posljedično i ranog razvoja ovisnosti o alkoholu te se može očekivati javljanje alkoholizma u
sve ranijoj životnoj dobi.
Alkoholizam je jedan od važnih uzroka pobola i smrtnosti u našoj županiji, a u liječenju i rehabilitaciji
ovisnika o alkoholu klubovi liječenih alkoholičara kao grupe samopomoći i uzajamne pomoći od
neizmjerne su važnosti.
U našoj županiji djeluje 6 klubova liječenih alkoholičara. Anketiranjem članova dobiveni su podaci
da je većina članova KLA u srednjoj ili čak starijoj životnoj dobi. Dolazak na liječenje i u klub također
je pomaknut u srednju i stariju životnu dob. Nedostatan je prihvat mladih s izraženim problemom
prekomjernog pijenja alkohola, svega 8 muškaraca i 1 žena potražili su pomoć u dobi od 20.-29.
godine života.
Neophodna je edukacija stručnih djelatnika i drugih članova KLA o specifičnostima pijenja alkohola
među mladima kako bi se što ranijim uključivanjem mladih u tretman suzbile i smanjile posljedice
prekomjernog pijenja.
80
JZI - 147
JAVNOZDRAVSTVENE INTERVENCIJE NA PODRUČJU PREVENCIJE I
IZVANBOLNIČKOG LIJEČENJA OVISNOSTI U ŠIBENSKO-KNINSKOJ ŽUPANIJI
VATAVUK S
Zavod za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije, Šibenik, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Prikazati značaj javno-zdravstvenog problema eksperimentiranja sa sredstvima ovisnosti u
Šibensko-kninskoj županiji.
Materijali i metode: Epidemiološka deskrtiptivna analiza redovitih izvješća Službe za mentalno
zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Šibenik, usporedbe
stope novih opijatskih i neopijatskih ovisnika/100,000 stanovnika dobi 15-65 godina u dva promatrana
razdoblja (2000.-2004. i 2005.-2009.), usporedba broja registriranih ovisnika po načinu dolaska (izvor:
Pompidou upitnici, usporedba razdoblja 2000.-2004. i 2005.-2009.) korištenje metode fokus grupa i
korištenje podataka kvalitativnog istraživanja provedenih 2006./2007.
Rezultati: Analizom izvješća Službe za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti
Zavoda za javno zdravstvo Šibenik, uočili smo da u razdoblju 2000.-2009. značajno opada broj novih
ovisnika registriranih u Službi, posebno onih upućenih od suda i policije (eksperimentatora). Značajan
pad započinje 2005. godine. U razdoblju 2005.-2009. godine prosječan broj novih u godini je bio
40, a u razdoblju 2000.-2004., 74. Po načinu dolaska broj neposrednih osobnih dolazaka varira, ali je
najčešći, a najviše pada broj upućenih od liječnika, od suda i policije.
U zajednici se i među mladima i među općom populacijom, te u medijima problem ovisnosti o drogama
mladih percipira kao velik i “u porastu”.
Tijekom svibnja 2010. organizirali smo nekoliko strukturiranih rasprava struka koje rade na problemu
ovisnosti na temu otkrivanja razloga za toliki pad broja novih (eksperimentatora s drogama), značaj
te pojave te mogućih intervencija.
Zaključak: Potrebna je daljnja suradnja na istraživanju i rješavanju problema ovisnosti i percepcije
problema u zajednici.
Navika ranog, ekscesivnog pijenja alkohola je možda zamijenila dio eksperimentiranja s drugim
sredstvima ovisnosti. Represija je orjentirana na prekidanje lanca krijumčarenja droge i preventivni
rad po školama i zajednici. Rad Službe za mentalno zdravlje Šibenik usmjeren je na osobni dolazak
ovisnika (prosječno starijih od 30 godina) i na školsku djecu.
Posebno bi bilo potrebno potaknuti razvoj nevladinog sektora koji radi s rizičnom populacijom
eksperimentatora.
JZI - 260
JAVNOZDRAVSTVENE INTERVENCIJE U ŠKOLSKOM OKRUŽENJU:
PRIKAZ IMPLEMENTACIJE PROGRAMA "TRENING ŽIVOTNIH VJEŠTINA" U
PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI
ROVIŠ D
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Uvod: "Trening životnih vještina" program je prevencije ovisnosti i nasilja temeljen izvorniku Life
Skills Training Program iz SAD-a. Bazira se na razvoju osobina i uvježbavanju vještina koje su se u
istraživanjima pokazale važnima kao rizični ili zaštitini faktori. Program jača kognitivne i bihejvioralne
kompetentnosti djece na način da omogućava usvajanje vještina suočavanja s vršnjačkim pritiskom,
razvoj samopoštovanja, samopouzdanja i samokontrole, razvoj efikasnog suočavanja sa socijalnom
anksioznošću te povećava njihovo znanje o neposrednim posljedicama ovisničkog ponašanja.
81
Cilj i metode: Cilj rada je prikazati glavna obilježja programa prevencije ovisnosti pod nazivom
Trening životnih vještina te ključne odrednice njegove implementacije i evaluacije u osnovnim školama
Primorsko-goranske županije. Glavni ciljevi programa su smanjiti porast korištenja sredstava ovisnosti
od 6. prema 8. razredu za 30% te povećati kompetentnost nastavnika za rad s djecom na ovoj tematici.
Program je započeo s realizacijom u 2005. godini s učenicima 6. i 7. razreda, a od 2009 i 2010. program
se provodi i u 3. i 4. razredima osnovnih škola Primorsko-goranske županije. Riječ je o 8 radionica za
učenike 3. i 4. razreda te 10-12 radionica za učenike 6. i 7. razreda. U programu je ukupno više od 4700
učenika iz 47 osnovnih škola PGŽ. Program provode razrednici na satu razredne zajednice, a provedbu
programa u većim školama koordiniraju školski koordinatori u suradnji s djelatnicima Zavoda za javno
zdravstvo. Programski paket sadržava priručnike za učenike i nastavnike, četvero-dnevnu edukaciju,
superviziju i tehničku podršku, a oni koji provedu cijeli program u zadanom vremenu ostvaruju pravo
na financijsku naknadu.
Rezultati: U program je ugrađena složena kvazi-eksperimentalna evaluacija čiji prvi rezultati pokazuju
smanjenje porasta konzumiranja sredstva ovisnosti od 6. prema 8. razredu čak i 30-50%.
Zaključak: Provedba ovakvo obuhvatnog programa već petu godinu u gotovo 90% osnovnih škola
Primorsko-goranske županije ohrabruje i pokazuje kako je moguće napraviti iskorak u prevencijskoj
praksi i ostvariti značajne i mjerljive preventivne učinke. Preduvjeti za to su jaka podrška u lokalnoj
zajednici od strane ključnih ljudi (zdravstvo, školstvo), jaka infrastruktura i resursi nositelja programa
(kadrovi, stručnost, materijalno tehnički uvjeti), velika predanost ljudi koji vode program te držanje
čvrstih granica i pravila struke.
JZI - 261
SAVJETOVALIŠTE ZA MLADE U JAVNOM ZDRAVSTVU - INDICIRANI
PROGRAM ZAŠTITE MENTALNOG ZDRAVLJA DJECE I MLADIH
UDOVICICH CORELLI D, Božić K
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj rada: Prikazati opseg i sadržaj rada Savjetovališta za mlade Odsjeka za prevenciju ovisnosti
Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije kao indiciranog programa zaštite
mentalnog zdravlja djece i mladih.
Metoda rada: Savjetovalište za mlade djeluje od siječnja 2006. godine kao mjesto u kojem se
javljaju osnovnoškolci i srednjoškolci te njihovi roditelji kao i ostali mladi. Upućeni su najčešće od
stručnih suradnika i nastavnika škola, liječnika specijalista školske medicine, Centara za socijalnu
skrb, Općinskog državnog odvjetništva i Prekršajnog suda ili po preporuci poznanika. Najčešći razlozi
javljanja su problemi u ponašanju, eksperimentiranje s drogama/alkoholom i ovisnost, problemi u
učenju i pohađanju nastave, emocionalne poteškoće, problemi u interpersonalnim odnosima, nisko
samopoštovanje, teške životne prilike, i slično. Od 1. rujna 2006. godine u Savjetovalište se javljaju
i eksperimentatori koji su se do tada javljali u Centar za ovisnosti u Rijeci. Razdvajanje ove rizične
populacije od ovisničke omogućilo je kvalitetniji rad s jednom i s drugom skupinom. Savjetovalište je
otvoreno pet dana u tjednu za područje Grada Rijeke i susjednih gradova i općina te jednom u dva
tjedna na kvarnerskim otocima (Krk, Rab, Cres, Lošinj) i u Gorskom kotaru (Delnice). U Savjetovalištu
rade četiri psihologa, defektolog, liječnik i dipl. učitelj, koji su dostupni od 8 do 20 sati, svakim radnim
danom.
Rezultati rada: Tijekom 2009. godine u Savjetovalište su se javila 174 klijenta, zabilježeno je 626
dolazaka, više od 100 telefonskih poziva savjetovališnog karaktera te je realizirano ukupno 79 odlaska
na teren u tzv. mobilna savjetovališta PGŽ (Krk, Cres, Lošinj, Delnice). Zaključak Klijenti savjetovališta
su rizični mladi kod kojih je identificiran minimalan, ali vidljiv znak ili simptom nekog poremećaja.
Indicirane preventivne intervencije poput ove, možemo promatrati kao rane intervencije ili kao
rano započete tretmane. Od rujna 2010. godine Odsjek za prevenciju ovisnosti prerasta u Centar za
promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja čime će se i opseg i sadržaj djelovanja Savjetovališta dodatno
proširiti na područje manjeg rizika odnosno područje selektivne prevencije.
Zaključak: Cilj takvog preventivnog rada je pristupiti i doći do mlade osobe koja je u riziku što ranije
Četvrtak
Thursday
82
tijekom njenog odrastanja kako bi se smanjio utjecaj rizičnih okolnosti u njenom razvoju i ojačalo
mentalno zdravlje.
JZI - 262
PROGRAM "SAMOORGANIZIRANJE MLADIH" U PRIMORSKO-GORANSKOJ
ŽUPANIJI
ROVIŠ D, Jaška Z
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj i metode: Cilj rada je prikazati program "Samoorganiziranje mladih", njegovo utemeljenje u
javnozdravstvenoj politici Primorsko-goranske županije, njegovu teorijsku i znanstvenu podlogu te
praktične smjernice za organizaciju i provedbu programa.
Program provodi interdisciplinarni “Tim za mlade” u sklopu projekta "Zdrave županije" primorskogoranske regije.
Program je utemeljen na modelu socijalnog razvoja i ima za cilj pružiti mogućnost mladim ljudima da
se organiziraju oko aktivnosti slobodnog vremena koje su njima interesantne, ojačati njihove vještine
u području samoorganiziranja, projektnog i timskog rada te, osigurati podršku lokalne zajednice i
javno prepoznavanje i nagradu.
Rezultati: Na području PGŽ od 2003. godine provode se sustavna istraživanja o rizičnim ponašanjima
mladih koji pokazuju zabrinjavajuću prisutnost alkohola u srednjim, ali i osnovnim školama. Uzroci
takvog nepoželjnog ponašanja dijelom leže u društvenoj okolini tolerantnoj na konzumiranje alkohola
i nezadovoljavajućoj ponudi aktivnosti slobodnog vremena.
U okviru Plana za zdravlje Primorsko-goranska županija namjerava osnažiti mlade lidere koji
žele predvoditi projekte kreativnog i prosocijalnog angažmana mladih, usmjerene obogaćivanju
svakodnevnih životnih iskustava u njihovoj lokalnoj zajednici. Prva ovakva inicijativa provedena je
2003. godine, a neke od 14 prijavljenih grupa i danas su aktivne kao nevladine organizacije.
Program samoorganiziranja mladih je namijenjen uzrastu od 13 do 25 godina i njegova osnovna
svrha je potaknuti mlade u stvaralačkom činu, od ideje do realizacje. Ovaj je pristup proaktivan i
usmjeren promicanju zdravlja.
Na županijski natječaj “Potpora projektima samoorganiziranja mladih u lokalnim zajednicama 2010.”
prijavile su se 24 grupe mladih, od čega su prihvaćeni programi 20 grupa s ukupno 120 članova. U
realizaciji aktivnosti sudjeluje više od 340 mladih, a ukupan planirani broj korisnika je veći od 3400.
Evaluacija pilot projekta ukjučuje procesnu evaluaciju i pokazatelje obuhvata i karakteristika prijavljenih
grupa mladih i njihovih progrma te stupanj relalizcije planiranih aktivnosti. Procjena svrhovitosti
provedenog programa biti će provredena po završetku progrma, a evaluacija učinaka “Programa za
mlade” planira se u sljedećoj godini.
Zaključak: Uspješnom realizacijom programa smanjiti će se izloženost rizičnim ponašanjima i povećati
privrženost prosocijalnom, zdravom stilu odrastanja. Tek će se širenjem modela u veći broj zajednica i
osiguranjem prilika većem broju mladih ljudi da u njemu sudjeluje, moći očekivati i značajniji doprinos
smanjenju zloupotrebe alkohola i sredstva ovisnosti.
JZI - 209
KVALITETNO PROVO\ENJE SLOBODNOG VREMENA MLADIH U ZABOKU
KORAŽIJA N
Zavod za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske županije, Zlatar, Hrvatska
[email protected]
U Slici zdravlja Krapinsko-zagorske županije od 2003. godine prekomjerno pijenje alkohola kod
83
mladih je izdvojeno kao jedan od pet zdravstvenih prioriteta. U Planu za zdravlje Krapinsko - zagorske
županije prioritet je analiziran, utvrđene su posljedice, definirani ciljevi, suradnici, organizatori i
provoditelji Plana te su jasno navedene intervencije i pobrojane konkretne aktivnosti za svaku pojedinu
intervenciju. Intervencija koja se odnosi na ovaj projekt je ponuda alternativnih programa slobodnog
vremena za mlade. Mladi u Zaboku strukturirano i kvalitetno provode svoje slobodno vrijeme kroz
članstvo u sportskim klubovima ili članstvo u udrugama u kulturi. U Zaboku je registrirano 17 udruga
u kulturi i 21 sportska udruga koja u svojim aktivnostima obuhvaća 10 sportova. Za uključivanje u ove
oblike provođenja slobodnog vremena potrebna su financijska sredstva i/ili talenti odnosno afiniteti
za ponuđene aktivnosti. Postoji niz talenata i afiniteta mladih koji nisu pokriveni dostupnim oblicima
provođenja slobodnog vremena. Iz tog razloga mladi svoje slobodno vrijeme provode kod kuće, uz
televizor ili kompjuter i družeći se u parkovima uz rizik pojave asocijalnih ponašanja. Odgajani u pasivno
- korisničkom sustavu skloni su iskazivati nezadovoljstvo zbog nepostojanja adekvatnih sadržaja ili
prostora u kojem bi se mogli družiti i osmišljavati aktivnosti koje bi bile njima zanimljive, ali i društveno
prihvaćene, a da ujedno na taj način stvaraju pozitivne uzore i razvijaju aktivno - korisnički pristup u
životu. Kroz aktiviranje prostora Zelene dvorane u Zaboku koju su na korištenje ustupili Županija i Grad
Zabok sa namjenom da u njoj mladi kvalitetno provode svoje slobodno vrijeme, želi se postići suradnja
zainteresiranih partnera (županijske i gradske vlasti, Zavoda za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske
županije i Mreže udruga mladih Krapinsko-zagorske županije) s mladima koji se tek trebaju uključiti
u izradu programa i projekata i njihovo provođenje u ovom prostoru. Na taj način mladi prelaze sa
pasivnog ili pasivno-korisničkog pristupa na aktivno-korisnički, razvijaju volonterizam, životne vještine,
redefiniraju sustav vrijednosti u društvu i osnažuju se u periodu odrastanja i sazrijevanja. Postojanje
Zelene dvorane i aktivan doprinos mladih u kreiranju njene funkcije dobro osmišljenim programom te
umrežavanjem omogućava prevenciju razvoja asocijalnih ponašanja.
Ključne riječi: mladi, prevencija asocijalnih ponašanja, slobodno vrijeme, suradnja
JZI - 26
PRIMJENA INTERSEKTORSKE SURADNJE U RAZVOJU PROGRAMA
PREVENCIJE POREMEĆAJA UZROKOVANIH PREKOMJERNIM PIJENJEM
ALKOHOLA
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
GAZDEK D, Vadla D
[email protected]
Uvod: Koprivničko-križevačka županija je u lipnju 2008. donijela Odluku o prihvaćanju politike zdravlja
putem programa “Zdrave županije“. U ožujku 2009. donijeta je Slika zdravlja i Strateški okvir plana
za zdravlje Koprivničko-križevačke županije. Od pet prioritetnih problema, ovisnosti (prvenstveno
alkohol) su iskazane kao drugi vodeći problem. Povrh toga kao rezultat sveobuhvatne politike grada
Koprivnice, u sklopu Programa za prevenciju grada Koprivnice, kao najvažniji je problem istaknuto
pijenje i opijanje mladih.
Centar za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Koprivničkokriževačke županije osmislio je dva programa koji bi se provodili intersektorskom suradnjom Policijske
uprave Koprivnica, Centra za socijalnu skrb Koprivnica, Prekršajnog suda Koprivnica, te Općinskog
državnog odvjetništva u Koprivnici. To su: Savjetovalište za mlade (14-21 godinu) i Savjetovalište za
odrasle (starije od 21 godine) s problemom prekomjernog pijenja alkohola.
Programi su kao pilot programi testirani od travnja do prosinca 2009., s ciljem stvaranja prikladnog
modela rješavanja poremećaja uzrokovanih prekomjernim pijenjem alkohola primjenom intersektorske
suradnje na razini lokalne zajednice.
Ispitanici i metode: Ispitanici su bili mladi (14-21 godinu) te odrasli (stariji od 21 godine) koji su bili
upućeni u Centar od mjerodavnih institucija zbog problema povezanih s alkoholom u razdoblju od 1.
travnja do 31. prosinca 2009. Za prikaz podataka korištene su deskriptivne statističke metode.
Rezultati: Od ukupno 18 mladih osoba, sve su bile muškog spola te u dobi 14-18 godina. Svi su
nađeni u prekršaju od strane policije. Savjetovalište im je, uglavnom, preporučio Centar za socijalnu
skrb. Samo jedna osoba je upućena od Općinskog državnog odvjetništva. Individualno savjetovališni
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Zavod za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije, Koprivnica, Hrvatska
84
dio programa koji traje tri mjeseca ili 10 dolazaka uspješno je završilo devetero mladih ljudi (50%),
četvero (22%) je odustalo tijekom provođenja tretmana, petero (28%) nije prihvatilo tretman.
Od ukupno 13 osoba starijih od 21 godine, sve su bile muškog spola te u dobi 26-54 godina. U
svim slučajevima je intervenirala policija. Liječenje im je preporučeno od strane Prekršajnog Suda
u Koprivnici. Samo u jednom slučaju je pacijent bio upućen od liječnika opće prakse. Tromjesečni
individualno savjetovališni dio programa uspješno je završilo sedam osoba (54%). Jedna osoba je
završila tromjesečni program, iako nije uspjela uspostaviti apstinenciju. Pet osoba (38%) je odustalo
tijekom provođenja programa.
Zaključak: Savjetovalište je dobro prihvaćeno kako od strane partnera tako i pacijenata. Kao model
se pokazao dovoljno efikasnim u rješavanju problema povezanih s prekomjernim pijenjem alkohola te
je implementiran u zajednicu kao još jedan model prevencije poremećaja uzrokovanih prekomjernim
pijenjem alkohola.
POZ - 338
OSNOVE SPRJEČAVANJA ZLOPORABE ALKOHOLA
ŠOSTAR Z1, Kuzman M2, Breitenfeld D3, Zoričić Z4, Jagetić N3
Grad Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
3
Poliklinika „Prometna medicina“, Zagreb, Hrvatska
4
Klinika za psihijatriju, Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
OSNOVNE UVODNE POSTAVKE: U zadnje vrijeme su se ustalili i jasno postavili temelji hvatanja u
koštac sa najtežim društveno zdravstvenim problemom, koji od rane mladosti odnosi ljudske živote,
a to je zloporaba alkohola. Daleko značajnije od osobne problematike odraslih alkoholičara i još
gore sudbine njihovih cijelih obitelji su rana, povremena teška zloporaba upotrebe alkohola kako u
maloljetnika, tako osobito fatalno kod mladih punoljetnika koji i pogibaju u ludoj pijanoj vikendskoj
noćnoj vožnji.
METODE I POSTAVKE: Prioritetne alkohološke preventivne djelatnosti, kao izraziti javnozdravstveni
prioritet su:
•smanjenje vožnje u pijanom stanju – uskoro se predviđa maksimalno dozvoljena granica od
0,2 promila uz strože novčane kazne, dugotrajnije oduzimanje vozačke dozvole, zatvaranje
prekršiteljâ, oduzimanje do zapljena vozilâ - od 0,5 promila na više – sve strože kazne prema
visini plaće, protualkoholna edukacija, te kao sljedeći stupanj i liječenje prekršitelja već iznad
0,5 pa nadalje do granice od 2,00 gram promila alkohola u krvi kada se već trebaju primjenjivati
najstrože mjere u smislu prekršaja, kazni i višegodišnjeg liječenja.
•obrazovanje, suradljivost i osviještenost u smislu primjene edukacije od najranijih stupnjeva
školstva, a to znači od vrtića, osnovne škole sve do najviših stupnjeva fakultetskog obrazovanja.U
trening i senzibilizaciju te osviještenost o potrebi alkoholnih preventivnih mjera treba uključiti
zdravstvene, socijalne, obrazovne radnike, ali i medijske profesionalce, administratore, osobe
djelatne u zajednici te utjecajne ljude, napose političare. Među njih treba uvrstiti i djelatnike
javnih i privatnih agencija te nevladinih organizacija, za koje treba paziti da nisu interesno
povezani sa komercijalnom alkoholnom industrijom.
•sređivanje alkoholnog tržišta, u smislu pakiranja i označavanja na naljepnicama, povišenje cijena
i poreza, sprečavanje nezakonite proizvodnje i trgovine alkoholnim proizvodima, ograničenja
dostupnosti alkohola i prodaje maloljetnicima te javnog maloljetničkog nošenja i pijenja alkohola
kao i oglašavanja, poticanja i sponzoriranja alkohola i alkoholnih proizvoda
•smanjivanje štete zbog pijenja alkohola su nam na prvom mjestu zdravstvene pa zatim društvene
– obiteljske, te radne i novčane poteškoće
•postupci prema alkoholičarima i članovima njihovih obitelji trebaju se vršiti u smislu što ranijeg
otkrivanja poremećaja bilo na pojedinačnoj, obiteljskoj, poslovnoj, društvenoj razini u smislu
pozitivnih intervencija uz pomoć stručnjaka te rano liječenje uz samo i međusobnu pomoć u
klubovima liječenim alkoholičara (KLA).
85
•primjena preventivnih mjera područno na terenu odnosno diljem cijele Europe sa općenito
prihvaćenim osnovnim upravo spomenutim smjernicama
•izmjena obavijesti, istraživanje i nadzor nad provođenjem mjera od područnih do međunarodnih,
služeći se kao temeljem znanstvenim istraživanjima.
Te postavke temelje se na europskoj 'Povelji o alkoholu' Svjetske zdravstvene organizacije s pet (5)
njenih etičkih principa i deset (10) strategija za primjenu protualkoholnih mjera.
ZAKLJUČNO: „Zagrebačke preventivne alkohološke mjere“ koje provodi Gradski ured za zdravstvo i
branitelje su sa svojim maratonima, tramvajem, plesovima, školskim akcijama primjerne, pamfletima,
knjigama, drugim propagandnim materijalom, medijskim nastupima, promocijama, primjerne
djelatnosti na tom polju.
POZ - 339
ALKOHOLIZIRANI VOZAČI I PROMETNE NESREĆE
JAGETIĆ N, Breitenfeld D, Matas D, Lucijanić M, Kust D, Granić R
Poliklinika „Prometna medicina“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Poznata je činjenica da prometne nesreće mogu biti uzrokovane nizom čimbenika te da je
alkohol samo jedan u sljedu toga. Međutim što prometna nesreća postaje teža, sa težim ozljedama
sudionika u prometu to alkohol postaje važniji čimbenik, kako bi u slučaju fatalnih nesreća postao
dominantan. Stoga se i nastoji uvesti vrlo stroga i redovita kontrola vozača na alkoholiziranost te se
nastoji spriječiti nastajanje tih nesreća visokim kriterijima trijeznosti u prometu.
U svijetu se već dugo zna da je relativna većina fatalnih prometnih nesreća uzrokovana alkoholiziranošću
prebrzih, vikendskih, noćnih, mladih vozača. Sve teže prometne nesreće koje traže hitni prijevoz i
medicinski tretman također proizlaze iz gornjeg razloga.
To nas usmjeruje prema preventivnim mjerama, daleko češćoj općoj cestovnoj alkohološkoj policijskoj
kontroli, kao i prema stalnim vikendskim, noćnim policijskim dežuranjima na izrazito kritičnim
prometnim mjestima (u blizini noćnih lokala, napose onih u koje zalazi punoljetna mladež). Dapače
je potrebno da je policija samo tih desetak vikendskih noćnih sati u cijelom sastavu stacionirana
na mjestima potrebne intervencije kod mladih ponoljetika a to je pred disko-klubovima i sličnim
ustanovama iz kojih oni izlaze alkoholizirani voziti se kući.
Također treba na početku odgajanja u vrtiću i dječjeg školovanja zahvatiti problematičnu djecu i
roditelje (najčešće alkoholičare, koji zakazuju u odgoju svoje djece, zanemaruju ih), kako bi mladež
u prijelomnim godinama odrastanja bila u boljem obiteljskom okruženju već alkoholne apstinencije
i sređenijih međusobnih odnosa te bila zahvaćana srednjoškolskom prometnom kulturom kao
nastavnim predmetom i dolazila bolje pripremljena u auto škole koje trebaju sadržavati intenzivniju
interakcijsku alkohološku problematiku. I po polaganju vozačkog ispita treba godinama doeducirati
mlade vozače za dodatne teške uvjete kao i izazovne situacije moguće alkoholizirane vožnje.
Preventivno će djelovati i stroge restriktivne mjere u smislu vozačkih dozvola, kazni itd. te alkohološki
tretmani. U času prometne nesreće i pružanja hitne pomoći treba misliti na alkoholiziranost vozača,
adekvatno medicinski brzo transportno reagirati te po potrebi ih preko javnih službi kasnije upućivati
prema alkohološkoj prevenciji – edukaciji te liječenju i rehabilitaciji.
Zaključak: Alkoholiziranost vozača kao bitni faktor teških do fatalnih prometnih nesreća treba
definitivno najozbiljnije shvatiti u smislu poduzimanja potrebnih preventivnih do restriktivnih mjera
koje će prekinuti eventualni recidivizam tih pojava.
86
Podtema Subtopic:
ZDRAVSTVENA PISMENOST
HEALTHCARE LITERACY
Plenarno predavanje Plenary lecture
ZDRAVSTVENA PISMENOST I NOVI MEDIJI: DOBROBITI I OPASNOSTI /
HEALTH LITERACY AND THE NEW MEDIA: BENEFITS AND DANGERS
FRANKLIN APFEL
World Health Communication Associates, Axbridge, UK
[email protected]
DVORANA HALL: KORNATI II
Tema Topic
b) JAVNOZDRAVSTVENE INTERVENCIJE PUBLIC HEALTH INTERVENTIONS
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Podtema Subtopic:
SPRJEČAVANJE BOLESTI - Okoliš i zdravlje
DISEASE PREVENTION - Environment and Health
Poster prezentacije Poster presentations
JZI - 184
STAVOVI HRVATSKIH RODITELJA O SPRIJEČAVANJU NESREĆA I
POVEĆANJU SIGURNOSTI DJECE PREDŠKOLSKE DOBI
MUJKIĆ A1, Crnica V1, Miškulin M2, Kovačić L1
1
2
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Osijek
amujk[email protected]
Svake godine u Hrvatskoj značajan broj djece gubi život zbog nesreća koje nakon dojenačke dobi
postaju vodeći uzrok smrtnosti. Osim toga nesreće su i čest razlog bolničkog liječenja i traženja
medicinske pomoći na svim razinama. Roditelji imaju dvostruku ulogu: oni su prvenstveno modeli
ponašanja za svoju djecu, ali i učitelji i osobe koji najlakše mogu djelovati u okružju djeteta kako
bi povećali sigurnost za dijete. Stavovi roditelja prema sprečavanju nesreća i povećanju sigurnosti
značajni su kao mogući predskazatelji njihovog aktivnog sudjelovanja u programima čiji je cilj
promjena znanja i ponašanja vezanog uz moguće nesreće u djece. Cilj ove studije bio je ispitati stavove
u svezi sprečavanja nesreća i povećanja sigurnosti na uzorku roditelja novorođene djece. Istraživanje
je provedeno u sklopu projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa “Spriječavanje nesreća i
povećanje sigurnosti djece predškolske dobi”. Anonimnom anketom obuhvaćeno je 257 majki i 60
očeva. U setu pitanja koji je promatran u ovome radu anketa je sadržavala 13 izjava. Izjave opisuju
stavove vezane uz odgoj koji mogu utjecati na sigurnost djeteta. Ponuđeni odgovroi bili su brojčane
vrijednosti koji su redom opisivali slaganje (vrijednost 1), neodlučnost (vrijednost 2) ili neslaganje
(vrijednost 3) roditelja s ponuđenom izjavom. Dobiveni rezultati pokazuju da većina roditelja ima
stavove koji podržavaju spriječavanje nesreća i povećanje sigurnosti. Na primjer, sve majke i očevi
odogovorili su da se ne slažu s izjavom da “vatreno oružje ne predstavlja opasnost za predškolsko
87
dijete jer ono njime ne zna i ne može rukovati” (srednja vrijednost 1). Također se nitko od roditelja
ne slaže sa izjavom da “male količine alkohola neće štetiti predškolskom djetetu” (srednja vrijednost
1). Međutim, dio roditelja smatra da “starije dijete u obitelji treba čuvati mlađe” (srednja vrijednost
1.6), a zabrinjavajuće je visok dio roditelja koji se slaže s izjavom da “zdravstveni djelatnik treba čuvati
profesionalnu tajnu ako mu se dijete povjeri da je zlostavljano” (srednja vrijednost 2.7). Ovi rezultati
pokazuju da ima mjesta za unapređenje stavova roditelja kroz ciljanu edukaciju. Posebno se ističe
potreba za osmišljavanjem programa koji pomoći roditeljima da svoje pozitivne stavove prevedu u
uobičajeno ponašanje i odgoj djece.
JZI - 75
KATASTROFE - JAVNOZDRAVSTVENA INTERVENCIJA
NOLA IA, Doko Jelinić J
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
JZI - 116
CHARACTERIZATION OF ECOLOGICAL RISKS POSED BY CONTAMINATED
MARINE SEDIMENTS IN THE RIJEKA BAY
TRAVEN L
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
The use of in vitro bio-tests in combination with chemical determination of priority pollutants is a
promising approach in the identification and characterization of the risk posed by contaminated
marine sediments. The aim of this study was to establish the environmental risk associated with
contaminated marine sediments present in the Rijeka Bay on the basis of chemical determination of
priority pollutants such as polycyclic aromatic hydrocarbons (PAHs), polychlorinated biphenyls (PCBs),
and heavy metals. Also, CYP1A induction potency was determined in vitro using the measurement
of ethoxyresorufin-O-deethylase (EROD) activity in PLHC-1 fish hepatoma cells. The results were
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Povećano uvažavanje vitalne uloge koju javnozdravstveni djelatnici imaju u scenarijima
katastrofa posljedica je povećanog broja katastrofa u posljednja dva desetljeća koje su ugrozile i
odnijele više milijuna ljudskih života. Većina zemalja Evrope ima razvijene sustave ranog obavješćivanja
i menadžmenta katastrofa, pa tako i Hrvatska. Međutim, uz postupnike za pristup u slučaju katastrofe,
još uvijek je neprepoznata uloga javnozdravstvenih djelatnika u svakoj fazi ciklusa katastrofa.
Cilj: Prikazati menadžment katastrofa u razvijenim zemljama svijeta i Hrvatskoj i ulogu javnozdravstvenih
djelatnika u njemu. Ukazati na potrebu izobrazbe djelatnika javnog zdravstva i njihovu ulogu u
scenarijima katastrofa.
Metode: Pregled literature, postupnika i zakonskih akata koji propisuju načine djelovanja u kriznim
situacijama.
Rezultati: Predložen je popis vještina koje bi na edukacijskoj razini omogućile bolju pripremljenost
javnozdravstvenih djelatnika u slučaju katastrofe.
Zaključak: Iako postoji razvijena svijest o potrebi organiziranja i edukacije javnozdravstvenih djelatnika,
još uvijek nisu u cijelosti razvijeni scenariji za svaki segment ciklusa katastrofa koji zahtijeva poseban
pristup. Predloženi popis vještina predstavlja osnovu za razvoj dobro strukturirane i organizirane
javnozdravstvene pomoći u scenarijima katastrofa.
Ključne riječi: katastrofe, menadžment katastrofa, javnozdravstvena intervencija, javnozdravstveni
djelatnici
88
compared to the potency of the model CYP1A inducer 2,3,7,8-tetrachlorodibenzo-p-dioxin (TCDD)
and expressed in 2,3,7,8-TCDD equivalents. The results obtained in this study indicate that the
environmental risk associated with contaminated marine sediments in the Rijeka Bay is very high, in
some cases even higher than 95 %. All tested samples were able to induce EROD activity in a dosedependent fashion. However, a very small amount of the measured biological activity can be explained
by the concentration of priority pollutants in the tested sediments, which ranged from 0.82% for the
cargo terminal in Bakar up to 11% for the Rijeka harbour. The results of this study indicate that the
list of priority pollutants usually determined in an attempt to evaluate the environmental risk posed
by contaminated marine sediments, should be revised and reconsidered.
JZI - 136
CHANGES ON CELL MEDIATED IMMUNITY OF PEOPLE SITUATED NEAR
GASOLINE INDUSTRY
BULOG A1, Mićović V1, Mrakovčić-Šutić I2
1
2
Department of Public Health, Rijeka, Croatia
Department of Physiology and Immunology, Medical Faculty, University of Rijeka, Rijeka, Croatia
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
INTRODUCTION: The majority of environmental diseases are airway illnesses of a multi-factorial
background, including genetic background and exposure to different kinds of air-borne irritants
and allergens. Altered lifestyle and changes in environmental exposures (such as: traffic emissions,
cigarette smoke, photochemical smog components, industry irritants) contribute to the occurrence
of these diseases.
Recent studies have indicated that diesel exhaust particles act as an adjuvant in the immune response
and may lead to the enhancement of pro-inflammatory and pro-allergic response even without an
actual exposure to allergen. The activities of diesel exhaust particles (DEPs) and volatile aromatic
hydrocarbons (BTEX), may increase respiratory morbidity and mortality rates. Benzene is one of the
most important air pollutants emitted by oil industry, since it is involved in almost every refinery
process. Volatile organic compounds (BTEX) are the major group of air pollutants and play a crucial
role in ecological damages, disturbing the ecosystem and human health.
AIM: Immunological status of people situated near gasoline industry was the subject of our interest. It
seems that cellular immunity is the most important host defence mechanism that prevents the onset
of environmental diseases. In this study we wanted to analyze the cytolitic activity of lymphocytes
in peripheral blood of 30 subjects living adjacent to the oil industry and the same number of health
donors. Cytotoxic lymphocytes or killer-cells are mediators of cell-mediated cytotoxicity (CMC)
reactions. They comprise cytotoxic T lymphocytes (CTL) and natural killer (NK) cells. CTLs are a part of
the acquired immune system and NK cells stand for the innate or the natural immune system. Both
CTL and NK cells are endowed with cytoplasmatic granules containing the cytolytic molecule perforin
and the accompanying granule proteases. Perforin “perforates” target cell membranes by forming
trans-membrane pores, which leads to the equilibration of ionic gradients.
METHODS: In this study, a flow cytometry technique for detecting cytoplasmatic perforin (P) has
been used to quantify changes in peforin expression in human peripheral blood lymphocytes (PBL)
of inhabitants leaving near gasoline industry, as compared to healthy donors recruited among the
laboratory staff. Immunophenotypic profiles of perforin (P)-positive peripheral blood lymphocyte
subsets were measured using simultaneous detection of P (intracellular antigen; (FITC)-conjugated
anti-perforin ) and cell-surface antigens (phycoerythrin (PE)-conjugated anti-CD 3, CD4, CD8, CD16 and
CD56), (Becton Dickinson Co). All samples had adequate isotypic controls. The analysis was performed
on a flow cytometer (FACSCalibur, Becton Dickinson) using CELLQuestPro Software (Macintosh,
Quadra 650). BTEX-targeted urinalysis as an important method should also be included into this
kind of environmental monitoring. BTEXs were analyzed in urine using HS-SPME method similar to
that described by Brčić-Karačonji and co-authors. The results were analyzed using Sigma Plot for
Windows, version 1.02. Statistical analyses were performed using Student’s t-test one way analysis for
the comparison of means. All experiments have been approved by the local Board of Ethics.
89
RESULTS: Our data pointed out that the percentage of total perforin-positive cells in subjects living
near gasoline industry is significantly decreased. The percentage of double-positive (perforin-positive
and surface marker-positive) cells was also decreased in all examined lymphocyte subpopulations.
People living in urban industrial areas have a significantly increased concentration of benzene and
toluene as compared to the healthy donors.
CONCLUSION: These results point out the distinctive expression of human perforin in different subpopulations of peripheral blood lymphocytes of people exposed to gasoline and diesel, implicating
the important role of perforin-positive cells in genuine immune response and cytotoxic activity of
peripheral blood lymphocytes.
JZI - 218
AIR QUALITY AND RESPIRATORY DISEASES AMONG SCHOOLCHILDREN: A
PREVALENCE STUDY IN ZAGORJE OB SAVI MUNICIPALITY, SLOVENIA
Kukec A, Farkas-Lainscak J, Erzen I, ZALETEL KRAGELJ L
Public Health Center, Faculty of Medicine, University of Ljubljana, Ljubljana, Slovenia
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Aim. One of the major public health concerns of today is outdoor air pollution. Slovenia is increasingly
facing health problems due to air pollution as well, and Zagorje ob Savi municipality is considered
as one of the most polluted parts of the country. The aim of this study was to assess the association
between air pollution level and respiratory diseases in children from Zagorje ob Savi municipality/
Slovenia at the individual level to identify the potential need for public health action.
Methods. Data were collected during 2008 in a cross-sectional study with final sample including 769
schoolchildren, aged 6-12 years. Data on respiratory diseases, socio-demographic and environmental
determinants and exposure to air pollution were collected using a questionnaire. Zagorje ob Savi
municipality was divided according to air pollution in three areas: low pollution level area (LPLA),
moderate pollution level area (MPLA), and high pollution level area (HPLA). Logistic regression was
used in statistical analyses.
Results. The global prevalence of acute respiratory diseases was 7.5% in LPLA, 15.6% in MPLA and
17.1% in HPLA (p=0.007). After adjustment for the effects of confounders, significantly highest odds
ratio (OR) for acute respiratory diseases were in comparison to LPLA registered in MPLA (OR=2.5;
p=0.004).The global prevalence of chronic respiratory diseases was 3.3% in LPLA, 7.4% in MPLA
and 9.5% in HPLA (p=0.033). After adjustment for the effects of confounders, significantly higher
odds ratio for chronic respiratory diseases were, in comparison to LPLA, registered in HPLA (OR=2.4;
p=0.045).
Conclusions. The study confirmed significantly higher prevalence of respiratory diseases in
schoolchildren living in MPLA and HPLA in comparison to LPLA. The situation regarding air pollution
in Zagorje ob Savi municipality is very complex and difficult to solve since the sources of pollution
are located in the observed municipality as well as in neighboring municipalities. In the future, it is
important to find the solutions how to ensure effective and sustainable cross-community cooperation
to reduce the environmental problems harmful for health of children from Zagorje ob Savi municipality.
90
DIZ - 111
Percepcija kvalitete vode za piće dobivene iz rijeke Omble, Grad
Dubrovnik
LAKIĆ M1, Jadrušić M1, Čale Mratović M1, Grilec D1, Kolarić B2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, Dubrovnik, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Zaprešić, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Četiri su osnovna cilja ove studije. Prvi je ustanoviti kakva je percepcija kvalitete i kontrole vode za
piće stanovnika koji se nalaze na području opskrbe vodom iz rijeke Omble. Zatim želimo doznati čega
se ljudi boje kad je u pitanju voda za piće, koga drže najodgovornijim za kvalitetu vode, i na kraju koje
su moguće intervencije našeg Zavoda.
Metode: U radu je korišten upitnik s 30 pitanja, koja su postavljana telefonskom anketom slučajnim
odabirom broja. Sudionici su bile punoljetne osobe s područja koje se opskrbljuje vodom za piće s
izvora Omble.
Rezultati: Obrađivani rezultati su prikupljani u razdoblju od 13. travnja do 16. lipnja 2010. godine
Odgovorenih anketa bilo je 198, uz postotak odbijanja ankete od 32,4%.
Najveći broj ispitanika bio je ženskog spola (58,9%), srednje stručne spreme (56,7%). Sve dobne
skupine su bile podjednako zastupljene, osim najstarije koja broji najmanje ispitanika.
Vodovodnu vodu za piće u svom stanu ili kući koristi 90,7% anketiranih, a uglavnom ovu vodu koristi
84,5%.
51,5% osoba smatra da je kvaliteta vodovodne vode dobra, dok njih 31,6% smatra da nije ni dobra
ni loša. Od onih koji smatraju da voda nije dobre kvalitete, 59,5% ih to zabrinjava. Od svih ispitanih
34,4% se boji bolesti kojima bi uzrok bila vodovodna voda.
Najodgovornijima za kvalitetu vodovodne vode ispitanici drže Vodovod Dubrovnik s prosječnom
ocjenom 4,22, te sanitarnu inspekciju s 4,06.
68,9% anketiranih smatra da se voda redovito kontrolira. Većina ispitanika misli da informacije o
kvaliteti vode za piće nisu dostupne (41,2%), iako ih čak 70,8% vjeruje informacijama ZZJZ-a. 71,8%
bi ih voljelo znati više o tome što se nalazi u vodi za piće.
85,6% ispitanih nikada ne koristi kućne filtere za vodu.
80,0% ih smatra kako odlagalište otpada Grabovica ima osrednji ili veliki utjecaj na vodu iz Omble.
Najveća disperzija rezultata bila je na pitanju utjecaja gradnje HE Ombla na vodu iz rijeke Omble.
Zaključak: Ispitanici u najvećem broju koriste vodu za piće, a nešto više od polovice ih smatra da je voda
dobre kvalitete i da se redovito kontrolira. Iako je dokazano da odlagalište otpada ima neznatan utjecaj
na vodu iz Omble, gotovo 80% anketiranih smatra kako ima značajniji ujecaj. Najodgovornijima za
kvalitetu vode drže vodovod i sanitarnu inspekciju. Zavod će nastojati povećati dostupnost informacija
o vodi za piće preko medija.
DIZ - 124
ODRE\IVANJE KONCENTRACIJE NITRATA, KAO POTENCIJALNIH
KANCEROGENA, U POVRĆU
BEVARDI M, Barušić L, Jurak G, Budeč M
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Nitrati su grupe spojeva koje, osim što pripadaju kategoriji aditiva u mesnim proizvodima,
mogu se naći kao kontaminanti u zelenom povrću poput špinata i zelene salate. U navedenu hranu
dolaze kao posljedica tretiranja tla dušičnim gnojivima. Postoje indikacije da povećano uzimanje
nitrata/nitrita i nastanak nitrozamina može imati za posljedicu razvoj karcinoma gastointestinalnog
91
trakta. Kako je primjena navedenih gnojiva u sve većem porastu tako je kontrola prisutnosti nitrata
sve važnija.
Materijali i metode: Uzorci su analizirani tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti.
Provedena je validacija i mjerna nesigurnost i dokazano je da je metoda prihvatljiva za rutinsku analizu.
Rezultati: U ovom radu analizirane su različite vrste povrća (mrkva, luk, krumpir, rajčica...) i određivana
je koncentracija nitrata. U Pravilniku je navedena maksimalna dozvoljena količina (MDK) samo za
zelenu salatu i špinat, a nitrati se nalaze i u ostalom povrću stoga je cilj ovoga rada bio analizirati i
ostale vrste povrća kako bi se utvrdila koncentracija nitrata i usporedila s koncentracijom određenom
za zelenu salatu i špinat.
Zaključak: Rezultati analize su pokazali da koncentracija nitrata u ostalom povrću ne premašuju MDK
određen Pravilnikom za zelenu salatu i špinat, ali rezultati nisu zanemarivi pa bi bilo dobro provesti
ispitivanja na većem broju uzoraka i na osnovu dobivenih rezultata dati odgovarajuću preporuku.
DIZ - 129
MONITORING VODE ZA PIĆE U RAZVODNOJ MREŽI NA PODRUČJU
ZAGREBAČKE ŽUPANIJE TIJEKOM 2009. GODINE
PAJAN LEHPANER G, Šarčević L
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Velika Gorica, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Zagrebačka županija smještena je u središnjem dijelu sjeverozapadne Hrvatske. Površinom je
šesta, a naseljenošću četvrta po veličini županija. Vodoopskrba stanovništva osigurana je izgrađenom
javnom vodoopskrbnom mrežom ili lokalnim vodovodima s ili bez formalnog upravitelja.
Cilj: Utvrditi zdravstvenu ispravnost voda za piće u razvodnoj mreži na području Zagrebačke županije
u sklopu Monitoringa voda za piće tijekom 2009. godine.
Metode: Mjesta i frekvencija uzorkovanja, te vrsta analize definirani su Pravilnikom o zdravstvenoj
ispravnosti voda za piće. Planom je bilo predviđeno uzorkovanje voda s 136 mjernih točaka iz 23 javna
i 21 lokalnog vodovodnog sustava. Praćeni su mikrobiološki i fizikalno kemijski pokazatelji. Pojedini
fizikalni pokazatelji iz B analize određeni su na temelju specifičnosti okoliša. Proveden je i terenski izvid
izvorišta I dijelova vodovoda koliko je to bilo maksimalno moguće.
Rezultati: Analizom je obrađeno 2012 uzoraka vode za piće. Rezultati svih analiza ukazuju na
odstupanja od maksimalno dozvoljenih vrijednosti u 168 uzoraka vode odnosno 8,3%. Najčešća
odstupanja (139 uzoraka odnosno 7,7%) odnosila su se na prisustvo jednog ili više parametara
mikrobiološke analize (ukupne koliformne bakterije, aerobne bakterije, enterococcus i E. coli). 89
neodgovarajućih uzoraka bila su iz lokalnih vodovoda. Nedozvoljene vrijednosti za fizikalno kemijske
parametre (mutnoća, amonijak, potrošnja KMnO4) utvrđene su u 22 uzoraka vode, odnosno 1,2% od
ukupnog broja. Od ispitivanih pokazatelja B analize u jednom je dokazano željezo, u 3 mangan, a u 5
arsen što u ukupnom broju B analiza čini 4% odstupanja. Na temelju terenskih izvida uočeno je da veći
dio lokalnih vodovoda nema upravitelja, a i da tehnički ne udovoljavaju zahtjevima o izgledu izvorišta.
Zaključak: Praćenje kvalitete vode za piće iz razvodne mreže u Zagrebačkoj županiji tijekom 2009.
godine pokazuje da 8,3% uzoraka vode ne odgovara Pravilniku o kvaliteti vode za piće. Jedan
dio problema može se svesti na relativno veliki udio (47,7%) lokalnih vodovoda koji osiguravaju
stanovnicima vodu za piće. Trajno rješenje bilo bi priključenje tih domaćinstava na javnu vodoopskrbu.
Jedan o javnozdravstvenih problema svakako je i prisutan arsen u vodi za piće koji je geološkog porjekla.
Rezultati istraživanja ukazuju na važnost kontinuiranog praćenja i poduzimanja javnozdravstvenih
intervencija za poboljšanje kvalitete vode za piće.
92
JZI - 134
PRIMJENA QUECHERS METODE U ANALIZI PESTICIDA U VOĆU I POVRĆU
JURAK G, Jelušić S, Barušić L, Bevardi M, Budeč M, Lasić D, Krivić N
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Cilj rada bio je utvrditi da li primjena Quechers metode u laboratorijskim uvjetima daje
očekivane rezultate kako navode literaturni podatci. Metoda se primjenjuje u izolaciji, a samim tim i
u identifikaciji i kvantifikaciji pesticida značajnih u provjeri zdravstvene ispravnosti hrane, poglavito
voća i povrća. Quechers metoda pokazala se kao izuzetno brza, učinkovita, robusna, sigurna i metoda
niskih troškova.
Materijali i metode: Prikazani su rezultati analize tijekom perioda od jedne godine.Ukupno je
analizirano 260 uzoraka na ostatke organoklornih i organofosfornih pesticida. Analizirane su sljedeće
skupine namirnica: svježe voće i povrće, zamrznuto voće i povrće, sušeno voće i povrće te čajevi.
Uzorci su pripremljeni Quechers metodom i snimljeni na plinskom kromatografu sa spektrometrijom
masa (GC-MS).
Rezultati: Od ukupno 260 analiziranih uzoraka, 259 uzoraka ocijenjeno je kao zdravstveno ispravno
dok je jedan uzorak ocijenjen kao zdravstveno neispravan zbog povećane koncentracije Etiona .Od
ukupno 39 uzoraka citrusa na kojima je primijenjena navedena metoda, kod 10 (25,6%) uzoraka
utvrđena je prisutnost pesticida Imazalila u koncentracijama blizu MDK, a uzorci su ocijenjeni kao
zdravstveno ispravni.
Zaključak: Quechers metoda pokazala se kao vrlo brza, točna i pouzdana metoda za izolaciju pesticida
iz hrane, osobito voća i povrća i njihovih proizvoda te se može preporučiti kao metoda za rutinski rad
u laboratoriju.Također može se zaključiti da je još uvijek moguća prisutnost pesticida u hrani, stoga
kontinuirana kontrola kako uvoznih, tako i proizvoda domaćeg podrijetla mora se i dalje sustavno i
temeljito provoditi.
JZI - 65
PRISTUP PROBLEMATICI BUKE U ISTARSKOJ ŽUPANIJI
STOJANOVIĆ A, Ciliga E
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Pula, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Ljudi su sve više svakodnevno izloženi okolišnoj buci posebno u gradskim područjima. Buka je
subjektivan osjećaj i velike su razlike u osjetljivosti, a čovjek nema sposobnost privikavanja na trajno
povišen zvučni podražaj.
Štetni utjecaji mogu imati auditivne simptome (zaglušenost, šum, neugodna bol, gubitak sluha,
vrtoglavica, “zvonjava” u ušima) i neauditivne simptome (reakcija endokrinološkog i autonomnog
živčanog sustava uz lučenje hormona stresa).
Prema procjenama oko 20% stanovništva EU izloženo je prekomjernim razinama buke.
Vizija EU-a do 2020. godine je sačuvanje mirnih područja i prevencija svih štetnih utjecaja buke, s
ciljem da nitko ne bi smio biti izložen prekomjernim razinama buke.
Cilj: Opisati aktivnosti i probleme vezane za mjerenje buke u Istarskoj županiji.
Metode: Služba za zdravstvenu ekologiju ZZJZIŽ se 2000. godine opremom i osobljem osposobila
za navedene poslove (Ovlaštenje Ministarstva zdravstva za obavljanje mjerenja i predviđanja buke u
sredini u kojoj ljudi rade i borave).
Dugi niz godina obavljamo poslove za potrebe privrede, inspekcijskih službi, turističko-ugostiteljskog
sektora, izrade podloge za procjene SUO, privatne osobe.
Od 2007 god. akreditirani smo od strane HAA prema normi HRN EN ISO/IEC 17025.
93
Od 2008 god.akreditirani smo za akustička ispitivanja buke okoliša prema HRN ISO 1996-1:2004 i HRN
ISO 1996-2:2008.
Sudjelovali smo na međunarodnom međulaboratorijskom ispitivanju buke okoliša u Sloveniji-Vrhnika.
Postoji problem umjeravanja opreme i edukacije stručnjaka (zahtjevi norme HRN EN ISO/IEC 17025).
Zaštitom od buke bave se različiti profili stručnjaka, čiji krajnji rezultat nije prevencija nego donošenje
mjera za zaštitu od buke.
Postoji zakonska regulativa više ministarstava koja nije međusobno dovoljno usklađena.
Zaključak: Mali broj javnozdravstvenih ustanova u svojoj djelatnosti bavi se problemima zaštite,
praćenja i određivanja razine buke.
Zbog aktualnosti teme nameće se potreba praćenja provođenja nadzora, mjera zaštite i aktivnog
uključivanja javnog zdravstva u upoznavanje stanovništva sa posljedicama štetnosti kod izloženosti
prekomjernoj razini buke. Također je potrebno slijediti preporuke EU o sačuvanju mirnih područja.
JZI - 14
PROCJENA ZDRAVSTVENIH RIZIKA OD UTJECAJA KOMUNALNE BUKE U
GRADU SPLITU
ĆURIN K1, Periš N1, Andrić B1, Gjeldum I2
1
2
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
Medicinski Fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Komunalna buka je bitan čimbenik okoliša koji u urbanim područjima postaje sve veći javno zdravstveni
problem, jer može bitno oštetiti psihofizičko zdravlje ljudi i značajno smanjiti kvalitetu njihova života.
Cilj rada je utvrditi razinu buke cestovnog prometa na tri izabrane lokacije (1. izvangradska brza
prometnica - prigradska stambena zona, 2. gradsko raskrižje - stambena, poslovna i zdravstvena KBC
Split zona i 3. gradska prometnica s nagibom - stambena, poslovna, škole - obrazovno-edukativna zona)
u gradu Splitu, te usporediti dnevne i noćne razine buke radi procjene rizika na zdravlje pučanstva.
Ispitivanje buke izvršeno je u razdoblju od 1996. do 2009. godine na tri prema procjeni izvršitelja od
najrizičnijih lokacija u Splitu tijekom dana (10-12 sati) i noći (23-01 sat) u proljetno-ljetnom (srpanj,
kolovoz) i jesensko-zimskom (listopad, studeni) razdoblju. Mjerenja su izvršena prema normi HRN ISO
1996 dio 1 i 2, Akustika - Opis, mjerenje i utvrđivanje buke okoliša, te normi HRN EN 60804, Zvukomjer
s integriranjem i usrednjavanjem što omogućava usporednu analizu rezultata. Mjerilo se pomoću
aparata Noise Level Analyser tip 2260. U radu su prikazane najviše i najniže, te izračunate srednje
ekvivalentne razine buke L ek za dan i noć. Rezultati su interpretirani na temelju važećih zakonskih
propisa, tehničkih normativa, te na temelju ciljeva i mjera zaštite od buke na području SDŽ. Standard je
bio ekvivalentna razina buke od 65 dB danju i 50 dB noću. Uvidom u izmjerene podatke utvrđeno je da
su razine ekvivalentne buke prelazile danju i noću zadane normative na sve tri lokacije s tendencijom
rasta posebno noćne buke u vremenu tijekom 4 godine i do 18 dB. S obzirom na trajnu prisutnost i
izvršenu procjenu rizika od buke potrebno je ekološko-epidemiološkom studijom objektivizirati učinke
na psihofizičko zdravlje izloženog pučanstva u gradu Splitu.
Ključne riječi: komunalna buka, okoliš, zdravstveni rizik, psihofizičko zdravlje, Split
94
JZI - 73
KAKVOĆA PREHRANE U ZATVORU U RIJECI OCIJENJENA POMOĆU
INDEKSA ZDRAVE PREHRANE
KENĀEL JOVANOVIĆ G, Pavičić Žeželj S, Radeta A, Linšak Ž
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Pravilna prehrana je jedan od životnih glavnih elemenata koji utječe na zdravlje, a utjecaj prehrane
u prevenciji i liječenju bolesti je dobro poznat. Zatvorenicima u zatvoru se osiguravaju dnevni obroci
koji trebaju zadovoljiti njihove energetske i prehrambene potrebe. Nastavni Zavod za javno zdravstvo
Primorsko-goranske županije provodi dugogodišnju zdravstvenu kontrolu prehrane u Zatvoru u Rijeci.
Cilj ovog rada bio je ocijeniti kakvoću prehrane u Zatvoru u Rijeci u cilju osiguranja pravilne prehrane.
Metode: Za ocjenu kakvoće prehrane zatvorenika koristili smo rezultate kemijskih analiza cjelodnevnih
obroka uzetih u Zatvoru u Rijeci posljednjih deset godina četiri puta godišnje metodom duplih obroka
(N=40), te Prehrambeni standard za prehranu zatvorenika i indeks zdrave prehrane (HEI), gdje HEI
manji od 51 ukazuje na “lošu” prehranu, od 51 do 80 prehranu koja “treba poboljšanje”, a veći od 80
na “dobru” prehranu.
Rezultati: Prosječna energetska vrijednost cjelodnevnih obroka bila je viša od preporuka za prehranu
zatvorenika, te energetski udjel bjelančevina kao posljedica veće količine mesa i mesnih proizvoda.
Energetski udio masti i ugljikohidrata bio je unutar preporuka, sa većim rasponom vrijednosti za
masti. Prosječna količina biljnih vlakana bila je viša od preporuka. Voće je bilo zastupljeno u 65%
analiziranih cjelodnevnih obroka, a kuhana povrtna jela u 40%. Prema indeksu zdrave prehrane,
prosječna prehrana ocijenjena je s “treba poboljšanje” (53,2 ± 25,3) s velikim rasponom vrijednosti.
Zaključak: Prema dobivenim rezultatima zdravstvene kontrole prehrane u Zatvoru u Rijeci može se
zaključiti da postoji trend nepravilne prehrane, zbog velikog udjela jela veće energetske, a manje
hranjive gustoće. Dugogodišnje, takva prehrana može utjecati na pojavnost bolesti vezanih uz
nepravilnu prehranu. Briga javnog zdravstva je da utvrđuje kakvoću prehrane zatvorenika, utječe
na dostupnost poželjnih skupina namirnica i provođenje odgovarajuće prehrane, te da utječe na
edukaciju zatvorenika o pravilnoj prehrani u cilju očuvanja zdravlja i preventive bolesti vezanih uz
nepravilnu prehranu.
Ključne riječi: prehrana zatvorenika, zdravstvena kontrola prehrane, javno zdravstvo, indeks zdrave
prehrane
DIZ - 241
NESREĆE ME\U BOLNIČKI LIJEČENIM OSOBAMA MLA\E I STARIJE
ŽIVOTNE DOBI
KOLČIĆ I1, Vorko Jović A1, Rodin U2, Brkić Biloš I2, Antoljak N1,2, Polašek O1
1
2
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj rada bio je istražiti rizike pojave nesreća u hospitaliziranoj populaciji mlađe (18-64) i starije životne
dobi (≥ 65 godina).
U ovom presječnom istraživanju prikupljeni su podaci iz 21 bolnice iz svih dijelova Hrvatske. Posebno
pripremljeni upitnik ispunilo je 1138 osoba koje su bile hospitalizirane zbog ozljede/nesreće tijekom
ožujka do svibnja 2008. godine. Upitnik se sastojao od pitanja o osobnim obilježjima, socioekonomskom
statusu, navikama, zdravstvenom stanju prije nesreće te o okolnostima nesreće (vremenu i mjestu
nesreće, aktivnosti prije nesreće, načinu ozljeđivanja, itd). Podaci su šifrirani u skladu s NOMESCO
klasifikacijom. U analizi je korišten hi-kvadrat test.
95
U uzorku je bilo 773 ispitanika mlađih od 65 godina (78,2%) i 216 ispitanika starih 65 ili više godina
(21,8%). U starijoj dobnoj skupini bilo je 64,8% žena i 35,2% muškaraca (P<0,001). Razlike između
dviju dobnih skupina pronađene su i u razini obrazovanja, bračnom statusu, broju članova kućanstva,
navikama pušenja i konzumacije alkohola (svi P<0,001). Najčešće vrste nesreće za mlađe od 65
godina bile su pad (51,0%), prometne nesreće (44,4%) i nasilje, tj. napad (3,2%), dok je u starijoj
dobnoj skupini pad bio zastupljen s 88,1%, a slijedile su prometne nesreće (8,9%) i samoozljeđivanje
(1,2%). U mlađoj dobnoj skupini nesreće su bile najčešće u prometu (31,3%), a slijedili su obavljanje
kućanskih poslova (17,1%) i fizičkog rada na poslu (13,1%), a u starijoj dobnoj skupini to su bili
poslovi u kućanstvu (44,2%), sudjelovanje u prometu (12,1%) i aktivnosti vezane uz slobodno vrijeme i
rekreaciju (9,2%; P<0,001). Mjesto nesreće u starijoj dobnoj skupini je najčešće bilo u kući, zatim oko i
izvan kuće i na prometnicama (35,0; 27,6 i 17,1%), a u mlađoj dobnoj skupini na prometnicama, izvan
kuće i u radnom prostoru (34,7; 19,3 i 12,2%; P<0,001). Zabilježena je i statistički značajna razlika
u danu u tjednu kad se dogodila nesreća (kod mlađih najčešće u subotu [16,1%], a kod starijih u
ponedjeljak [20,7%], P=0,014) i u dobi dana (P=0,002).
Ovi rezultati pokazuju rizike i rizične uvjete u kojima se događaju nesreće s teškim posljedicama u
skupini osoba mlađih i starijih od 65 godina. Takvim saznanjima mogu se predlagati učinkovitiji
programi prevencije tih nesreća u Hrvatskoj.
DIZ - 345
JAVNOZDRAVSTVENI ZNAČAJ MEDITERANSKE PREHRANE
CATTUNAR A, Capak K, Mićović V
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Mediteranska prehrana zasniva se na tradicionalnoj prehrani južne Italije i priobalne Grčke i Krete, a
pojedinci ju smatraju ne samo načinom prehrane već i stilom života. Osnovu piramide mediteranske
prehrane čine namirnice biljnog podrijetla kao što su povrće, voće, žitarice, tjestenina i kruh, maslinovo
ulje, zatim riba (osobito plava), nešto manje perad i jaja, te umjerene količine crnog vina (bevanda).
Sve te vrste namirnica sadrže bioaktivne komponente koje imaju dokazano pozitivno djelovanje na
zdravlje a osobito treba naglasiti maslinovo ulje koje je jedna od najvažnijih komponenti mediteranske
prehrane. Zadnja zdravstvena studija, provedena u Grčkoj 2009. godine, došla je do zaključka da
dominantne komponente, kao što su visoka konzumacija voća, povrća, maslinovog ulja, mahunarki
(leguminoza) i oraha, umjerena konzumacija alkohola, te niska konzumacija mesa i mesnih prerađevina
služe kao prediktor niže stope mortaliteta. U toj studiji sudjelovalo je oko 24 000 muškaraca i žena
koji su imali dokumentirani zdravstveni status, odnosno kod kojih ranije nije bio dijagnosticiran
rak, srčana oboljenja ili dijabetes. Kada se govori o vrstama raka tipičnim za razvijena društva (rak
debelog crijeva, dojke i prostate) trebalo bi spomenuti da se radi o vrstama raka koje su povezane
s prehranom. Mediteranska prehrana bogata je prehrambenim tvarima koje imaju zaštitnu ulogu,
pogotovo maslinovo ulje koje zaustavlja promociju raka debelog crijeva, ponajviše zbog antioksidansa
i fitosterola koje sadrži. Mediteranska prehrana ima i svoju ulogu i u prevenciji prekomjerne tjelesne
težine i pretilosti. Debljina je ozbiljna bolest, a zbog svoje prevalencije postala je globalnom
epidemijom. Debljina nastaje interakcijom genetskih, metaboličkih i vanjskih čimbenika (ponajviše
tjelesne aktivnost i prehrane). Prevencija debljine od velike je važnosti za zdravlje, a isto tako i uloga
mediteranske prehrane koja, zbog svojih karakteristika, može bitno utjecati na prevenciju i smanjenje
debljine. Mediteranska prehrana, uz primjerenu tjelesnu aktivnost, pridonosi boljoj tjelesnoj i duševnoj
kondiciji, očuvanju funkcionalnih sposobnosti, mišićne mase, rada organa i organskih sustava, te
usporavanju degenerativnih procesa, uključujući i one kognitivne, što je od izuzetne važnosti za stariju
populaciju. Ljudi sve više razmišljaju čime se i kako hrane, te na koji način mogu hranom poboljšati
svoje zdravlje i tom smislu nužno je promovirati mediteransku prehranu.
Četvrtak
Thursday
96
JZI - 357
SPECIFIČNOSTI UVJETA STANOVANJA I KOMUNALNIH UVJETA NA
OTOCIMA VISU, MLJETU I LASTOVU
JANEV HOLCER N, Mustajbegović J, Vitale K, Senta Marić A
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Otoci Jadrana su područja od posebnog državnog interesa RH, a prema klasifikaciji OECD-a
pripadaju značajno ruralnim područjima. Na 48 naseljenih otoka (5,46% ukupnog teritorija) živi
2,75% stanovništva. Značajke ruralnih područja su u ekološkom smislu lošiji uvjeti života i pristupa
stanovništva temeljnim pogodnostima (opremljenost WC-om, kupaonicom, tekućom vodom,
kanalizacijom, odlagalištem otpada).
Cilj: Procijeniti specifičnost uvjeta života na otocima Visu, Mljetu i Lastovu obzirom na kvalitetu i
opskrbljenost vodom za piće, postojanje sustava odvodnje otpadnih voda i dispozicije krutog
otpada. Prepoznavanje relevantnih stanja i okolišnih čimbenika pruža mogućnost modificiranja
javnozdravstvenog i komunalnog pristupa stanovništvu i podizanja ukupne kvalitete života.
Metode: Upitnikom HELS je procijenjena dostupnost komunalnoj infrastrukturi stanovnika otoka,
izabranih kao model ruralnog života na otocima. Analizirani su fizikalno-kemijski i mikrobiološki
pokazatelji kvalitete vode za piće, prikupljeni podaci o opskrbljenosti vodom za piće, odvodnji otpadnih
voda, dostupnosti odlagalištu otpada, stanja infrastrukture te uvjeta stanovanja.
Rezultati: Uzorak je sačinjavalo ukupno 364 ispitanika, od čega na Visu 131, Lastovu 113 i Mljetu 120
ispitanika.
Na Visu su svi ispitivani stanovnici priključeni na vodoopskrbni sustav, na Lastovu 77,87%, a na
Mljetu samo 13,33%. Ostali stanovnici za piće koriste vodu iz obiteljskih cisterni punjenih kišnicom,
desaliniziranom vodom i vodom s brodova-vodonosaca. Uzorci vode za piće iz vodopskrbnih sustava
zadovoljavaju kvalitetom po svim pokazateljima. Svi uzorci vode za piće iz cisterni na Mljetu bili su
mikrobiološki neispravni, na Lastovu čak 98,23%, a na Visu 63,36%. Komunalni otpad se prikuplja i
deponira na određenom, neograđenom prostoru, a manjim djelom nekontrolirano spaljuje. Sustav
odvodnje otpadnih voda pokazuje najnižu izgrađenost. Na Visu je većina, a na Lastovu i Mljetu samo
10% domaćinstava priključeno na kanalizaciju te za odvodnju otpadne vode koriste septičke jame.
Zaključak: Zbog sveukupnih ekoloških i socio-ekonomskih uvjeta na otocima, potrebno je promatrati
svaku otočnu sredinu zasebno. Obzirom na mali broj stanovnika i njihovu disperziranost potrebno je
napraviti ciljane javno zdravstvene intervencije, čiji opseg nužno ne mora biti velik, već odgovarajući
za lokalnu zajednicu. Rezultati ukazuju na potrebu sanacije i poboljšanje pojedinih infrastrukturalnih
segmenta, a od posebnog značaja je edukacija i osnaživanje stanovništva za sudjelovanjem i
partnerstvom u javno zdravstvenim akcijama.
97
Podtema Subtopic:
SPRJEČAVANJE BOLESTI - Može li zajednica biti zdrava ako je okoliš bolestan?
DISEASE PREVENTION - Can the Community be healthy if the environment is sick?
Usmena izlaganja Oral presentations
POZ - 140
PROCJENA UTJECAJA NA ZDRAVLJE - ISKUSTVO S VIŠKOVA
BENČEVIĆ-STRIEHL H1,2, Malatestinić Ā1,2, Bilajac L1,2
1
2
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
JZI - 34
PREVENCIJA POREMEĆAJA PREHRANE
BALABANIĆ MAVROVIĆ J, Balabanić I
Udruga PET+, Zagreb, Hrvatska
mavrović[email protected]
Poremećaji prehrane pretežno se javljaju među adolescentskom populacijom. Procjenju se da otprilike
20 posto djevojaka ima simptome bulimije, anoreksije, kompluzivnog prejedenja ili nespecifičnog
poremećaja prehrane. Provedeno istraživanje je evaluacija učinkovitosti programa primarne prevencije
poremećaja prehrane provedenog putem radionica među populacijom zagrebačkih srednjoškolskih
učenica. Radionice su osmišljene posebno za potrebe provedbe ovog programa, te su održane u
ciklusu od 10 radionica po 45 min, od rujna do prosinca 2009.
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Prikazati provedbu i rezultate procjene utjecaja na zdravlje koju je Nastavni zavod za javno
zdravstvo proveo u Općini Viškovo kako bi se procijenio utjecaj odlagališta opasnog otpada “Sovjak”
i komunalnog opada “Viševac”.
Metode: Odabrana je Procjena utjecaja na zdravlje (PUZ), razine brze PUZ. Provedene aktivnosti
za procjenu uključivale su: uključivanje suprostavljenih strana u proces PUZ, istraživanja dostupnih
dokumenata i izvještaja,novinskih članaka, inspekciju područja, proučavanje relevantne literature,
razgovori sa stanovništvom, stručnjacima relevantnih područja, predstavnicima Općine Viškovo i
udruga građana na području Općine. Za procjenu se koristio i posebno strukturirani upitnik, dijelom
preuzet iz PUZ koju je proveo “North Sheffield Primary care trust” za odlagalište “Parkwood” u
Velikoj Britaniji. Prvenstveno se utvrđivalo čimbenike koji mogu djelovati štetno na odrednice zdravlja,
uključujući i društvene odrednice zdravlja.
Rezultati: Kvantitativni pokazatelji iz podataka koje rutinski prikuplja Zavod za javno zdravstvo nisu
dali rezultate koji bi sa sigirnošću potvrdili povećan broj određenih dijagnoza bolesti u promatranom
području. Stanovništvo oko odlagališta ima simptome koji mogu ukazivati na utjecaj odlagališta na
zdravlje. Zajednica je uznemirena, članovi zajednice su loše povezani. Činjenica je da do sada nije
napravljena niti jedna opsežnija studija koja bi dala nepobitne zaključke u vezi zdravlja ljudi na tom
području, a komunikacija s predstavnicima lokalnih vlasti i komunikacija s prestavnicima zdravstva
odvija se uglavnom preko predstavnika lokalne interesne skupine i medija. Svaki prijedlog PUZ za
poboljšanje socijalne kohezije u promatranoj zajednici odbačen je kao nepotreban. Povjerenje ukazano
osobama uključenim u provedbu PUZa izigrano je objavljivanjem preliminarnog izvješća koje je trebalo
služiti kao matrijal za konsenzus konferenciju.
Zaključak: Socijalni koncept zdravlja i kvaliteta života kao važan segment zdravlja nisu doprli do
svijesti sudionika ove PUZ. Promocija ovog koncepta važna je za opstanak javnog zdravstva i cjelovito
shvaćanje uloge stručnjaka javnozdravstvenih usmjerenja.
98
Ciljevi programa bili su (1) promjena slike o sebi i podizanje samopouzdanja polaznica, (2) unaprjeđenje
zdravih navika hranjenja i ostalih ponašanja važnih za zdravlje, (3) promjena stavova i kulturnih
stereotipa mršavosti kao ideala ženske ljepote. Istraživanje je provedeno na uzorku od 165 učenica u
osam srednjih škola tj.u 15 razreda na širem području Zagreba, a vrsta uzorka je prigodni. Učenice su
ispunjavale upitnik na početku i na kraju radioničkih ciklusa.
Koristili smo metodu anketnog upitnika koji je sadržavao je pitanja vezana uz opću razinu
samopoštovanja pojedinca (Rosenbergova skala), pitanja vezana uz opće zadovoljstvo tjelesnim
izgledom (Body Shape Questionnaire), pitanja kojim su se utvrđivala mišljenja učenica o važnosti
„mršavog“ tijela za kvalitetan i sretan život (te u sklopu toga i njihovi stavovi o pretilim pojedincima) i
pitanja o prehrambenim navikama srednjoškolskih učenica te moguća prisutnost simptoma poremećaja
prehrane. Također, upitnik je sadržavao i pitanja o percepciji vlastitog tijela te pitanja o dobi, težini
i visini učenice. Time smo dobili indeks samopoštovanja (30,53 – 32,03 [1], p<0,05) indeks važnosti
mršavosti (24,4-25,4; p<0,05), indeks općeg zadovoljstva tjelesnim izgledom (19,92- 19,54) i indeks
rizičnog ponašanja (8,52- 8,44; p<0,05). Razlika između dva mjerenja testirana je t-testom za zavisne
uzorke a povezanost između pojedinih indeksa utvrđivala se regresijskom analizom.
Rezultati su pokazali da su učenice nakon pohađanja radionica pokazivale veću stupanja
samopoštovanja (mjerenog Rosenbergovom skalom), da su imale pozitivnije mišljenje prema pretilim
osobama te da su pridavale manju važnost „mršavosti“ u ukupnoj kvaliteti života. Također, značajno
su se smajnjili obrasci rizičnog ponašanja povezani s javljanjem anoreksije, bulimije, kompulzivnog
prejedanja i nespecifičnog poremećaja prehrane. Provedeno istraživanje je ukazalo i na povezanost ovih
varijabli. Nezadovoljstvo tjelesnim izgledom, samopoštovanje osobe, mišljenja o važnosti mršavosti za
kvalitetu života te samo ponašanjem koje može ukazivati na poremećaj prehrane usko su povezane
varijable i svaka od njih može služiti kao značajan prediktor druge varijable.
Temeljem provedenog istraživanja Zaključujemo da je program prevencije poremećaja prehrane
učinkovito djelovao na ciljnu skupinu te da je smanjio vjerojatnost pojave oboljenja kod polaznica
programa.
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
JZI - 217
IMPACT OF AIR POLLUTION WITH PARTICULATE MATTER ON ADMISSIONS
TO THE PHC UNIT DUE TO RESPIRATORY DISEASES IN CHILDREN: AN
ECOLOGICAL STUDY
Kukec A, Farkas-Lainščak J, ZALETEL KRAGELJ L
Public Health Center, Faculty of Medicine, University of Ljubljana, Ljubljana, Slovenia
[email protected]
Aim. Several epidemiological studies have consistently demonstrated an association between
admissions to the PHC unit due to respiratory diseases in children and different levels of particulate
matter (PM10). The aim of this study was to assess this association in children from Zagorje ob Savi
municipality/Slovenia to identify the need for public health action.
Methods. A time series ecological study was carried out between April 2008 and November 2009.
The daily admission rate due to acute respiratory diseases as well as acute exacerbations of chronic
respiratory diseases at the Community Health Centre Zagorje ob Savi was observed. The children aged
between one month and 11 years were observed. For the purpose of assessment of the level of PM10
air pollution, existing data collected in Slovenia through regular environmental monitoring carried out
by Environmental Agency of the Republic of Slovenia were used. The data included 24-hr averages of
PM10 concentrations and data on daily meteorological conditions (temperature, relative air humidity,
wind speed and direction).
Results. A total of 1,559 first visits of children due to respiratory diseases at the Community Health
Centre Zagorje ob Savi were registered during the observed period. The daily admission rates due to
all and due to specific respiratory diseases were calculated. The results of daily PM10 concentrations
showed that the average daily concentration exceeded the daily limits recommended by WHO air
quality guidelines almost all of the time. The analysis of average annual concentrations of PM10
additionally showed two extreme peaks of PM10 concentration, one at the beginning of winter and
99
one in the spring time. The daily admission rates relative of the first visits due to respiratory symptoms
showed the same pattern.
Conclusion. The results of our study confirmed the association between daily admission rates due
to respiratory diseases in children from Zagorje ob Savi municipality and different levels of PM10
concentration; the association in reference was proven on the population level and imposes the need
for public health action in the near future.
JZI - 354
DISTRIBUCIJA ALERGIJA DIŠNOG SUSTAVA I URE\ENJE PROSTORA U
VINKOVCIMA OD 1995. DO 2005. GODINE
SANKOVIĆ M
Grad Vinkovci, Vinkovci, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Incidencija astme i alergijskog rinitisa u porastu je u cijelom svijetu. Uzroci ovog povećanja nisu
razjašnjeni, ali se smatra da značajnu ulogu imaju čimbenici okoliša.
Cilj istraživanja bio je procijeniti utjecaj urbanog odnosno ruralnog načina stanovanja, zagađenja
zraka cestovnim prometom, raširenosti ambrozije i intenziteta sadnje alergogenog drveća na spolno i
dobno specifične godišnje stope incidencije astme i alergijskog rinitisa u različitim dobnim skupinama
tijekom 10-godišnjeg razdoblja u gradu Vinkovci.
Restrospektivno istraživanje provedeno je u razdoblju od siječnja 2006. do srpnja 2007. godine.
Istraživanjem su obuhvaćeni svi stanovnici Vinkovaca koji su zdravstveno osigurani u Vinkovcima (oko
99%), a u kojih je od siječnja 1996. do prosinca 2005. godine u zdravstvenom kartonu obiteljskog
liječnika navedena dijagnoza alergijskog rinitisa i/ili astme. Ukupno je pregledano 43.200 zdravstvenih
kartona u svih 24 ambulanti obiteljske medicine u Vinkovcima.
Tijekom promatranog razdoblja otkriveno je 558 slučajeva alergijskog rinitisa (J30), te 394 slučaja
astme (J45). Regresijska analiza potvrdila je značajnu pozitivnu korelaciju između stope incidencije
alergijskog rinitisa i astme i muškog spola. Kao i u slučaju alergijskog rinitisa, najveće stope incidencije
astme uočene su u djece mlađe od 15 godina života. Stopa incidencije J30 rasla je tijekom promatranog
razdoblja samo u djece (RR 1,32; 95% CI 1,24-1,42; P<0,001), ali ne i u odraslih osoba. Utjecaj dobi
još je bolje uočljiv u slučaju J45. Vremenski trend stopa incidencije J45 bio suprotnog smjera u djece
i u odraslih osoba: povećavala se u djece tijekom promatranog razdoblja (RR 1,21; 95% CI 1,141,29; P<0,001), a smanjivala se u odraslih osoba (RR 0,81; 95% CI 0,76-0,86; P<0,001). Najveći broj
dijagnoza J30 bio je postavljan tijekom dva razdoblja u godini: proljetne vršne vrijednosti najbolje
se podudaraju s razdobljem cvjetanja određenih vrsta drveća, prvenstveno breze, i cvjetanja trava, a
vršna vrijednost u kasno ljeto i ranu jesen s cvjetanjem ambrozije. Potpuno drugačija slika uočena je u
slučaju J45. Postavljenih dijagnoza bilo je više tijekom rane jeseni i zime, što može upućivati na ulogu
izloženosti peludi ambrozije, te na nastup/pogoršanje simptoma astme tijekom hladnog dijela godine.
Ruralni način stanovanja bio je povezan s manjom godišnjom stopom incidencije alergijskog rinitisa
i većom godišnjom stopom incidencije astme u odnosu na urbani način stanovanja, ali samo u
odraslih osoba, a ne i u djece. Od ostalih proučavanih čimbenika okoliša, jedino je sadnja jako do
vrlo jako alergogenog drveća bila povezana s višom godišnjom stopom incidencije astme u ruralnim
područjima grada. Sezonalnost postavljanja dijagnoze alergijskog rinitisa i astme upućuje na važni
javnozdravstveni problem izloženosti stanovnika grada peludi drveća, trava i ambrozije, koji je moguće
u većoj mjeri smanjiti mjerama komunalnog i urbanog uređenja.
100
JZI - 130
MONITORING NITRATA U VODI ZA PIĆE NA PODRUČJU KOPRIVNIČKOKRIŽEVAČKE ŽUPANIJE
NEMČIĆ-JUREC J, Vadla D
Zavod za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije, Koprivnica, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: U Nitratnoj direktivi Europske unije navodi se da je poljoprivreda izvor onečišćenja pitke
podzemne vode nitratima. Na području Koprivničko-križevačke županije, podzemna voda koristi se
kao jedini izvor vode za piće, stoga je od iznimnog interesa spoznaja o izmjerenim koncentracijama
nitrata u vodi za piće s obzirom na mogućnost štetnog djelovanja nitrata na ljudsko zdravlje.
Prema dosadašnjim znanstvenim spoznajama prekomjerni unos nitrata u organizam može doprinijeti
pojavnosti tumora probavnog trakta, Non-Hodkin limfoma, methemoglobinemije te izazvati spontane
abortuse i poremećaje intrauterinog rasta koji mogu dovesti do razvoja urođenih mana.
Metode: U razdoblju od 2002. do 2007. godine u poljoprivrednim domaćinstvima na području
Koprivničko-križevačke županije, uzorkovano je 1170 uzoraka vode za piće iz plitkih bunara s ciljem
utvrđivanja koncentracije nitrata te predlaganja mjera za korekciju poljoprivrednih zahvata kojima bi
se spriječilo daljnje onečišćenje vode za piće nitratima. Koncentracija nitrata u vodi za piće utvrđena
je metodom ionske kromatografije, HRN EN ISO 10304-1:1998.
Rezultati: Od ukupnog broja ispitanih uzoraka na području Koprivničko-križevačke županije u 25%
uzoraka utvrđena je koncentracija nitrata iznad maksimalno dozvoljene koncentracije propisane
Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Na području grada Križevaca i okolnih naselja udio
neispravnih uzoraka je 38% (N=382), na području Koprivnice i okolnih naselja 23% (N=613), dok je
6% (N=175) neispravnih uzoraka utvrđen u vodi za piće iz domaćinstava sa područja grada Āurđevac
i okolnih naselja. Udio neispravnih uzoraka različit je ovisno o području županije, stoga je utvrđen
prostorni raspored nitrata. Najveće onečišćenje pitke vode nitratima porijeklom je iz poljoprivredne
proizvodnje koja uključuje primjenu organskih i mineralnih gnojiva, te nepropisno izvedenih staja i
septičkih jama u blizini bunara. Na pojedinim lokacijama uzorkovanja utvrđena je i pozitivna (r=0,87)
ili negativna (r=-0,66) korelacija između povišene koncentracije nitrata i količine oborina.
Zaključak: Djelotvorna zaštita pitke podzemne vode bazira se na utvrđivanju izvora i intenziteta
onečišćenja na područjima intenzivne poljoprivrede stoga i ovo istraživanje doprinosi boljoj primjeni
Nitratne direktive u cilju smanjenja rizika za okoliš i zdravlje ljudi na području Koprivničko-križevačke
županije, a može se primijeniti i na ostalom dijelu Sjeverozapadne Hrvatske.
JZI - 198
PROFESIONALNE BOLESTI - POKAZATELJ POTREBE PREVENTIVNOG
DJELOVANJA U ZAŠTITI ZDRAVLJA RADNIKA
BOGADI ŠARE A, Knežević B, Šarić I
Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Cilj rada je prikazati učestalost, vrstu i preventabilnost profesionalnih bolesti registriranih u
Registru profesionalnih bolesti pri Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.
Metode: Sve bolesti koje se priznaju profesionalnim u sustavu zdravstvenog osiguranja zaštite
zdravlja na radu, upisuju se u Registar profesionalnih bolesti pri Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja
i sigurnost na radu. Analizirane su sve profesionalne bolesti registrirane u 2009. godini, s obzirom
na dijagnozu bolesti, duljinu radnog staža, gospodarstvenu djelatnost i radne uvjete zaposlenog, te
mogućnost preventivnog djelovanja.
Rezultati: Tijekom 2009. godine u registar je upisano 195 profesionalnih bolesti, dijagnosticiranih
najčešće u muškaraca (76%), u radnika srednje stručne spreme (50%), u životnoj dobi iznad 50 godina
101
(75%) i s prosječnim radnim stažom od 21 godinu na radnom mjestu koje je uzrokovalo bolest.
Profesionalne bolesti su utvrđene najčešće u prerađivačkoj industriji (stopa/100000 zaposlenih =
38,06), poljoprivredi, lovu i šumarstvu (29,90), ribarstvu (21,23) i u djelatnosti zdravstvene zaštite
i socijalne skrbi (12,76), a bile su uzrokovane fibrogenim prašinama, odnosno azbestom (62%),
vibracijama (11%), statodinamičkim opterećenjima (9%) i biološkim štetnostima (6%). Dijagnosticirane
profesionalne bolesti bile su najčešće bolesti dišnog sustava, prvenstveno bolesti uzrokovane
azbestom (62%), bolesti cirkulacijskog sustava prvenstveno bolesti uzrokovane vibracijama (10%),
zarazne bolesti (6%), bolesti živčanog sustava (6%) i novotvorine (5%). Kad se izdvoje bolesti
uzrokovane azbestom, kod kojih su registrirane bolesti dijagnosticirane ne samo u 2009. godini, već i
u prijašnjim razdobljima, onda je vidljivo da je samo 31% (N=23) registriranih profesionalnih bolesti
ireverzibilne prirode, a većina (N=52,69%) je reverzibilna, tj. potpuno izlječiva ili je liječenjem moguće
postići značajno poboljšanje. Među potonjim se ističu zarazne bolesti, astma i kontaktni dermatitisi.
Primjenom tehničkih i organizacijskih mjera te upotrebom osobnih zaštitnih sredstava moguće je
spriječiti ili bitno smanjiti broj profesionalnih bolesti, kao što su npr. nagluhost uzrokovana bukom,
sindromi prenaprezanja, vibracijski sindrom ili zarazne bolesti.
Zaključak: Najveći broj profesionalnih bolesti je uzrokovan štetnostima koje se mogu dijelom ili
potpuno prevenirati, zbog čega su podaci o registriranim profesionalnim bolestima dobar pokazatelj
i temelj za preventivno djelovanje u zaštiti zdravlja radnika.
JZI - 270
Uloga Instituta za javno zdravlje Vojvodine u unaprJe\enju
zdravlja populacije
JEVTIĆ M, Popović M, Novakov Mikić A
Institut za javno zdravlje Vojvodine, Novi Sad, Srbija
[email protected]
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Institut za javno zdravlje Vojvodine je zdravstvena, nastavna i naučna ustanova, koja se bavi javnozdravstvenom djelatnošću, promocijom i obrazovanjem za zdravlje, kao i praćenjem stanja životne
sredine i drugih pokazatelja važnih za procjenu zdravstvenog stanja populacije, u okviru svoje
teritorijalne nadležnosti.
Grad Novi Sad je multinacionalna zajednica, administrativni i obrazovni centar Vojvodine, koji potiče
i podržava razvoj suvremene privrede i privlači stanovništvo kao mjesto za život. U Gradu Novom
Sadu egzistira četrnaest gradskih uprava i većina, direktno ili indirekno, u okviru svojih nadležnosti,
obavlja poslove od značaja za zdravlje stanovništva, urbanu ekologiju i održivi razvoj. Budžetom
Grada Novog Sada opredjeljuju se sredstva za praćenje zdravstvenog stanja stanovništva Grada
Novog Sada, praćenje stanja životne sredine, posebno se vodi računa o unaprjeđenju kvalitete života
vulnerabilnih kategorija stanovništva, unaprjeđenju položaja dece i mladih. Imajući u vidu značaj i
važnost unaprjeđenja kvalitete života mlađih generacija Grad Novi Sad se opredijelio i za aktivnosti u
izradi lokalnog akcionog plana politike za mlade Grada Novog Sada. U Mreži evropskih gradova Grad
Novi Sad je pridruženi član te ima mogućnost suradnje s gradovima u mreži EUROCITIES i razmjenu
iskustava, kao i pomoć u rješavanju problema koji se nameću u životu urbane sredine.
Usvojen Zakon o javnom zdravlju daje dodatnu osnovu nosiocima aktivnosti za javno zdravstveno
djelovanje. Institut za javno zdravlje Vojvodine se u okviru djelatnosti, kroz različite aktivnosti bavi
unaprjeđenjem fizičkog, mentalnog i socijalnog zdravlja stanovništva; promocijom zdravlja u zajednici,
praćenjem stanja životne sredina i zdravlja stanovništva. Ostvaruje suradnju s Gradom Novim Sadom,
pokrajinskim institucijama, ali i drugim zainteresiranim institucijama i nevladinim sektorom. Na osnovu
svojih projektnih i drugih aktivnosti i rezultata rada, Institut publicira Zdravstveno stanje stanovištva
Grada Novog Sada i Zdravstveno stanje stanovništva Vojvodine, kao jedan od važnih evaluacionih
instrumenata, i daje prijedlog mjera za unaprjeđenje stanja životne sredine i zdravlja stanovništva.
U okviru svoje djelatnosti Institut predlaže mjere i aktivnosti, pokreće akcije, motivra institucije,
organizacije i nevladin sektor, s ciljem očuvanja i unaprjeđenja zdravlja stanovništva i održivog razvoja.
U svim aktivnostima vezanim za informiranje i obrazovanje za zdravlje ostvaruje intenzivnu suradnju
s medijima.
Ključne riječi: zdravlje populacije, održivi razvoj, urbana ekologija
Četvrtak
Thursday
102
Podtema Subtopic:
SPRJEČAVANJE BOLESTI - Sprječavanje zaraznih bolesti
DISEASE PREVENTION - Communicable diseases prevention
Poster prezentacije Poster presentations
JZI - 305
DVOGODIŠNJI EPIDEMIJSKI CIKLUS INFEKCIJA RESPIRATORNIM
SINCICIJSKIM VIRUSOM U HRVATSKOJ (VAŽAN ZA SPECIFIČNU
MEDIKAMENTOZNU PROFILAKSU OVE BOLESTI)
MLINARIĆ-GALINOVIĆ G, Sim R
Odjel za virologiju, Služba za mikrobiologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Cilj ovog rada bio je određivanje epidemioloških karakteristika infekcija respiratornim sincicijskim
virusom (RSV) u djece na području zagrebačke županije kroz dvije zimske sezone: 2005/2006. i
2006/2007. godine.
Metode: U istraživanju je sudjelovalo 1394 bolesnika s akutnom respiratornom infekcijom (ARI).
Bolesnici su bili s područja zagrebačke županije i hospitalizirani u zagrebačkim bolnicama od 01.
kolovoza 2005. do 01. kolovoza 2007. godine.
Od svakog bolesnika uzet je klinički materijal-nazofaringealni sekret, te je detekcija virusa rađena
pomoću komercijalnih monoklonskih protutijela u izravnom imunofluorescentnom testu (Light
diagnostics, Temecula, CA 92590), a izolacija virusa u staničnoj kulturi.
Rezultati: Infekcija RSV-om dokazana je u 275/1394 tj. 19,73% bolesnika s ARI. RSV je bio uzročnik
bronhiolitisa u 102/196 (52,04%), te pneumonije u 31/110 (28,18%) slučajeva.
Vrhunac epidemijskog tijeka RSV-infekcije u sezoni 2005/2006. je bio u ožujku 2006. godine. U zimskoj
sezon 2006./2007. godine vrhunac epidemije RSV-om bio je u sječnju 2007. kao što je bilo predviđeno
i u skladu s našim prijašnjim zapažanjima.
Zaključak: Kako je RSV čest uzročnik infekcija donjeg dišnog sustava u dječjoj dobi, poglavito u
zimskim mjesecima, nužno je - provođenjem adekvatne virološke dijagnostike- ustanoviti bolest zbog
individualnog liječenja i profilakse, te početak epidemije i njen tijek u populaciji zbog poduzimanja
mjera sprječavanja širenja infekcije u dječjim kolektivima. U Hrvatskoj epidemije RSV-om imaju
dvogodišnji ciklus što je potvrdilo i ovo istraživanje. Saznanja o dvogodišnjoj periodičnosti javljanja
RSV-infekcija su vrlo važna za planiranje i provođenje specifične medikamentozne prevencije ove
bolesti u djece i kontrole ovih infekcija u regiji.
JZI - 252
DIJAGNOSTIKA LEGIONELLA PNEUMOPHILA INFEKCIJA U PRIMORSKOGORANSKOJ ŽUPANIJI
TIĆAC B, Rukavina T, Farkaš M, Peruč D, Gregorović-Kesovija P
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Legionella pneumophila (L.pneumophila) je značajan uzročnik bolničkih pneumonija kao
i pneumonija koje se javljaju u zajednici. Učinjeni su značajni napori, kako na unapređenju
dijagnostičkih postupaka tako i na području suzbijanja pojavljivanja L. pneumophila u okolišu, kako
bi se kontrolirala bolest. No, tri desetljeća od otkrića uzročnika legionarska bolest i nadalje predstavlja
veliki javnozdravstveni izazov. U radu smo željeli prikazati rezultate dijagnostičkih pretraga koje se s
ciljem dijagnostike L. pneumophila infekcija već desetak godina rutinski izvode u laboratorijima na
103
Mikrobiološkom odjelu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije (NZZJZPGŽ).
Metode: Etiološka dijagnoza Legionarske bolesti se zasniva na kultivaciji, detekciji antigena,
serodijagnostici i molekularnim testovima. Prema podacima retrospektivne analize na Mikrobiološkom
odjelu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Rijeci od 01. siječnja 2003. do 31. prosinca 2009.
godine imunoenzimskom (EIA) metodom obrađen je 131 uzorak urina i 137 seruma prikupljenih od
bolesnika s područja čitave Primorsko-goranske županije.
Rezultati: L. pneumophila O1 antigen je otkriven u 7 (5,3%) obrađenih uzoraka urina. Serološki je,
EIA metodom, utvrđena prisutnost L. pneumophila protutijela u ukupno 34 ili 24,8% obrađenih
uzoraka. Samo IgM protutijela detektirana su u 7 (20,6%) pozitivnih seruma. Pozitivan nalaz IgM i IgA
protutijela zabilježen je u 4 (11,8%), IgM i IgG u 1 (2,9%), IgM zajedno s IgA i IgG u 7 (20,6%) od 34
pozitivna seruma. U 10 ili 29,4% pozitivnih seruma, dokazana je samo prisutnost L. pneumophila IgG
protutijela, dok je prisutnost IgG zajedno s IgA protutijelima potvrđena u 5 uzoraka (14,7%). U cjelini,
u razdoblju od 2003. do 2009. godine, L. pneumophila pozitivni nalazi utvrđeni su u uzorcima od
ukupno 17 bolesnika.
Zaključak: U razdoblju od 2003. do 2009. godine L. pneumophila infekcije su u našim laboratorijima
u većini slučajeva dijagnosticirane detekcijom Legionella antigena u urinu i/ili s imunoenzimskim (EIA)
anti-Legionella IgM pretragama kao najranijim serološkim pokazateljem infekcije. Detekcija antigena
u urinu i L. pneumophila protutijela, primjenom osjetljive imunoenzimske metode, prema našem se
iskustvu pokazala korisnom u ranoj dijagnostici legioneloza.
JZI - 78
CUT-OFF VALUE OF TST (MANTOUX) IN BCG VACCINETED CHILDREN OF
MACEDONIA
TAUSHANOVA B, Zafirova B, Pavlovska I
Institute of epidemiology and biostatistics, Faculty of Medicine, University “St. Cyril and Method”, Skopje,
Macedonia
[email protected]
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Purpose: Instead of arbitrary diameters of Mantoux induration for distinguishing positive of negative
tuberculin reaction, there is a method which demarks positive from negative response by means of
determination the critical Mantoux induration diameter size (Cut-off value Mantoux induration size).
As for the other tuberculin skin tests, the cut-off values vary from one region to another.Therefore,
the aim of the study was to determine cut-off Mantoux induration size, valid for our children´s
population.
Material and method: 270 children, aged 0-14, immunized with BCG at birth, currently suffering
from various forms of TB (87,8% from pulmonary form).The cut-off value of the Mantoux induration
was determined through the analysis of the test results distribution. The results of the Mantoux
induration sizes were plotted on the frequency distribution graph. A curve was superimposed onto
the graph and the mode and the antimode were identified. The antimode was taken to represent the
demarcation between negative and positive results.
Results: The Mantoux distribution curve shoved bimodal forme with the primary mode at 0 mm
and the second mode between 15-19 mm.The antimode between the two modes was between 5-9
mm. From the frequency distribution it could be concluded that the point of 5 mm demarcates the
negative from the positive reactions.
Key words: BCG; TST; Mantoux; Cut-off value;
Četvrtak
Thursday
104
JZI - 120
RIZIK OD RAZVOJA AKTIVNE TUBERKULOZE KOD KONTAKATA OSOBA
OBOLJELIH OD PLUĆNE TUBERKULOZE
BAN B, Šoić V, Bastaić O, Bačun-Ivček Lj, Žagar-Petrović M, Perko G, Lesnikar V, Jergović M, Zrilić S,
Kosanović I, Vedriš N
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
U gradu Zagrebu je u razdoblju od 2004. do 2008. godine Zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija
Štampar“ prijavljena ukupno 731 osoba oboljela od tuberkuloze. Od plućne TB je bolovalo 643, a
izvanplućne TB 88 osoba. Recidiva je bilo 80 (11%). Kod 366 (54%) pacijenata oboljelih od plućne TB,
Mycobacterium tuberculosis je dokazan mikroskopski , a kod 135 (21%) kulturom.
Epidemiološka služba je evidentirala 2 777 kontakata osoba oboljelih od plućne TB. Pregledom je
obuhvaćeno 2 643 kontakata što čini obuhvat od 90,6%. Obrađeno je 2019 osoba koje su bile u
kontaktu s pacijentima kod kojih je TB dokazana mikroskopski (prosjek 5,6 kontakata jedne oboljele
osobe), te 624 osoba u kontaktu sa osobama kod kojih je TB dokazana kulturom (4,6).
Obradom kontakata otkriveno je 28 osoba oboljelih od TB. Prema tim podacima 1% osoba koje su bile
u kontaktu s BK+ bolesnikom, oboljelo je od tuberkuloze u prvoj godini nakon kontakta. Kod 117 (5%)
obrađenih kontakata utvrđeno je da su hiperreaktori, a 88 osoba stavljeno je pod kemoprofilaksu.
U jednom slučaju TB je otkrivena kod kontakta sa kulturom pozitivnom TB, 25 u kontaktu s mikroskopski
pozitivnom TB. Obradom konatakata dvoje djece kod kojih TB nije dokazana bakteriološki, otkriveno
je da su članovi obitelji, koji su bili izvor zaraze, mikroskopski pozitivni na TB. Osim jedne bolničke
infekcije (4 oboljela kontakta), sve ostale oboljele osobe (85%) bile su kućni kontakti. Među kontaktima
koji su razvili aktivnu TB više od 50% čine osobe mlađe životne dobi, medijan 17 godina (3-26 godina).
Zaključak: Najveći rizik od razvoja aktivne tuberkuloze imaju kućni kontakti osoba oboljelih od
mikroskopski pozitivne tuberkuloze, i to najčešće osobe mlađe životne dobi. Važna preventivna mjera
u suzbijanju širenja tuberkuloze je što ranije otkrivanje i liječenje oboljele osobe. Upravo zbog tog
razloga, istraživanje kontakata i aktivno traženje oboljelih osoba, treba biti ključ preventivne strategije
u borbi protiv tuberkuloze.
DIZ - 322
MIKROBIOLOŠKI DOKAZANI BAKTERIJSKI IZOLATI IZ PROBAVNOG
SUSTAVA U ME\IMURJU OD 1999. DO 2009.
POJE JELENIĆ B, Payerl-Pal M, Vršić Krištofić V, Zadravec M
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Infekcije probavnog sustava još su uvijek raširene svuda u svijetu, pa i kod nas. Klinička slika u
malom je broju slučajeva specifična za uzročnika bolesti, zato je potrebna etiološka dijagnostika radi
pravilnog liječenja, epidemiološkog praćenja i postupanja.
Cilj: Cilj je retrospektivna analiza kretanja bakterijskih primoizolata iz probavnog sustava u Međimurju
u 11-godišnjem razdoblju.
Metode: U našem laboratoriju rutinski izoliramo: Salmonella spp., Shigella spp., Campylobacter
spp., EHEC O157, a kod djece do druge godine života i EPEC. Svi postupci izolacije, identifikacije,
serotipizacije i testiranja osjetljivosti rade se standardnim metodama.
Rezultati: U promatranom razdoblju broj uzoraka povećao se 14%. Salmonele su i dalje vodeći
primoizolati, ali s tendencijom pada broja kroz godine. Godine 1999. imali smo 264 primoizolata, a
prošle 158. Broj izoliranih kampilobaktera nema značajnijih godišnjih odstupanja, prosječno se radi
o 117 primoizolata godišnje. S. enteritidis vodeći je izolat (87%), dok se učestalost ostalih serotipova
105
mijenja kroz godine. Tijekom godina ne uočava se značajnija promjena u rezistenciji. Ukupno je najviše
primoizolata bilo iz uzoraka poslanih iz ambulanti opće medicine. Zbog sezonizma u infekcijama
salmonelama uočava se iznad prosječni porast primoizolata u rasponu od 5.-10. mjeseca. Zahvaljujući
višem životnom standardu šigele se izoliraju sporadično ili u manjim obiteljskim epidemijama. Također
u promatranom razdoblju bilježimo tendenciju značajnog smanjenja broja EPECa.
Zaključak: Incidencija salmonela pada, što odgovara trendovima u razvijenim zemljama, ipak zajedno s
kampilobakterom još su najznačajniji uzročnici trovanja hranom. U razvijenim zemljama kampilobaktri
su češći od salmonela dok kod nas to još nije slučaj. Virusi; rota i adeno, a zadnjh godina i norovirusi
postaju najčešći uzročnici infekcija probavnog sustava. Taj trend prisutan je i u našoj sredini, bilježimo
i povećan broj uzoraka za virusološke pretrage čak za 76% i pozitivnih uzoraka za 81%. Razlozi za taj
trend su vjerojatno u vrlo lakom prenošenju feko-oralnim putem, maloj infektivnoj dozi, otpornosti i
grupiranju ljudi, te se javljaju kao uzročnici bolničkih infekcija, u dječjim vrtićima i svim stacionarnim
ustanovama. Radi javnozdravstvenog značaja novih virusnih infekcija i pravilnog liječenja nužno je
pratiti trendove i uvoditi nove metode pretrage u dijagnostici.
JZI - 144
KONTROLA KOLONIZACIJE MRSA U DOMU ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE
KOPRIVNICA
JANEŠ POJE V1, Mađarić V2, Vadla D1, Dulikravić V1
1
2
Zavod za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije, Koprivnica, Hrvatska
Opća bolnica „Dr. T. Bardek“ Koprivnica, Koprivnica, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Prema dosadašnjim znanstvenim spoznajama smatra se da u populaciji ima 25-30% zdravih
nosioca bakterije Staphylococcus aureus na koži ili u nosu. Kod zdravih pojedinaca S. aureus ne izaziva
nikakva zdravstvena oštećenja, no kod imunološki oslabljenih osoba može dovesti do teških infekcija
te smrtnog ishoda.
Methicillin rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) je vrlo patogena bakterija otporna na većinu
antibiotika uključujući i meticilin. Najviše ugrožava novorođenčad, starije osobe i oboljele od kroničnih
bolesti koji imaju nedovoljno razvijeni ili oslabljeni imunitet.
S obzirom da Opća bolnica „Dr. T. Bardek“ u Koprivnici od 2002. godine prati pojavnost MRSA infekcije
zanimala nas je pojavnost MRSA kolonizacije u korisnika u Domu za starije i nemoćne Koprivnica koji
se liječe u Općoj bolnici Koprivnica. Cilj nam je bio uspostava nadzora nad kretanjem MRSA pozitivnih
pacijenata i poduzimanje adekvatnih preventivnih mjera sukladno nacionalnim Smjernicama.
Metode: Tijekom srpnja 2007. godine uzeto je 119 obrisaka nosa i ždrijela korisnicima smještenim u
polupokretnom dijela Doma za starije i nemoćne Koprivnica, te 36 obrisaka u djelatnika koji pružanju
njegu korisnicima s ciljem kontrole MRSA kolonizacije.
Obrisci su obrađeni u Zavodu za javno zdravstvo Koprivničko križevačke županije prema standardnoj
mikrobiološkoj metodi kultivacije na selektivnom i diferencijalnom kromogenom agaru te neselektivnoj
tekućoj podlozi za namnožavanje i subkultivacijom nakon 24 sata. Za identifikaciju je korišten test
koagulaze i DNA–za, a otpornost je ocijenjena prema CLSI Standardu disk difuzijskom metodom 1µg
diskom oxacillina na slanom Muller Hintonu.
Rezultati: Među korisnicima Doma MRSA pozitivnih je bilo 7,6%, a među djelatnicima 5,5%.
Provedena je edukacija djelatnika koji sudjeluju u njezi i članova uprave Doma te adekvatne mjere za
dekolonizacija, daljnju kontrolu i prevenciju širenja MRSA u Domu.
Dogovorena je kontinuirana kontrola bolesnika korisnika Doma koji borave u Općoj bolnici Koprivnica
te se nakon liječenja vraćaju u Dom. Od kolovoza 2007. do kraja 2009. godine 79 korisnika Doma
liječilo se u Općoj bolnici u Koprivnici od kojih se 5% vratilo u Dom kolonizirano s MRSA. Obje ustanove
sada koriste iste smjernice u prevenciji i kontroli MRSA.
Zaključak: Domovi za starije i nemoćne osobe predstavljaju rizična mjesta za pojavnost MRSA
kolonizacije/infekcije te se trebaju primjenjivati sve mjere praćenja i prevencije širenja prema važećim
nacionalnim Smjernicama za MRSA infekcije
106
DIZ - 201
C. DIFFICILE U EUROPI: PRVA PANEUROPSKA STUDIJA
MATICA B, ECDIS grupa
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
C. difficile infekcija je česta intrahospitalna komplikacija. Uspostavljanjem ispitivanja u Europi i
pridruženim članicama željelo se utvrditi učestalost, mikrobiološka, klinička i molekularna karakteristika
bolesti
Materijal i metode: U 34 zemlje Europe i pridruženih članica uspostavljena je mreža laboratorija.
Broj zastupljenih laboratorija pojedine zemlje utvrđen je prema broju stanovnika .Pretraživane su
stolice bolesnika starijih od 2 godine koji su bili hospitalizirani više od 2 dana tijekom 10. mjeseca
2008. godine. C. difficile je dokazivan imunoesejom na CD toxin A/B, pozitivnom citotoksičnošću,
te izolacijom toksogenih sojeva. Uzorci stolice i sojeva su prikupljeni i poslani za PCR ribotipiziranje.
Slijedeća 3 mjeseca su praćeni i zapisani podaci o kliničkoj slici bolesnika.
Rezultati: Učestalost infekcije C. difficile je bila 5,5 na 10,000 hospitalizitranih bolesnika u bolnici,
raspon je bio od 0-36,3. Za 509 bolesnika prikupljeni su podaci i 395 sojeva bolesnika je tipizirano.
Nađeno je 65 različitih PCR ribotipova od kojih je 014/020 (16%), 001(9%) i 078 (8%), dok je učestalost
PCR ribotipa 027 je 5%. Tijekom praćenja 22% bolesnika je umrlo, u 40 % smrti CD je imao utjecaj
na letalan ishod. U multivarijantnoj analizi u dobi iznad 65 godina makrolidi su značajno povezani s
ishodom bolesti. Tijekom praćenja slijedeća tri mjeseca uočena je učestala rekurencija u bolesnika koji
su primali ceftazidim.
U ovoj studiji incidencija C. difficile infekcija između bolnica jako varira. Prosječna i povezana smrtnost
je visoka. Dominantan PCR ribotyp je 014/020, 001 i 078. Komplikacije bolesti su vezane uz PCR ribotip
015, 018 i 056
JZI - 173
PREVENTION OF HUMAN RABIES IN REGION SEMBERIA / MAJEVICA (BIH)
IN THE PERIOD 2000-2009
DAKIĆ Z1, Dakić M1, Havić N1, Bilić V2, Fišeković E3
Health center Bijeljina, Bijeljina, Bosnia and Herzegovina
Health center Sarajevo, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
3
Fami foundation, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
1
2
[email protected]
The AIM of this paper was to determine the epidemiological characteristics of rabies prevention in
the people inhabiting Semberia – Majevica area situated in the North-East Bosnia in the past ten
years, to point out the possible doubts and difficulties connected with these activities, and to suggest
measures to promote this very important segment of immunization.
Methods and materials: Used methods include an observational study, descriptive (retrospective)
analysis, and population-based case series. In this part of the B & H state territory, surveillance of
infectious diseases is regulated by the Law on protection of the population from infectious diseases
(Official Gazette No 10/95). The procedure to be followed in case of animal bites or rabies suspicious
animals is regulated by the Rules of immunization and chemoprophylaxis against infectious diseases
(Official Gazette No 4/08.) Data included in this paper came from the official sources of outpatient,
ambulatory and laboratory facilities that deal with surveillance and diagnosis of rabies. All these data
were submitted to epidemiological services in the Health Centre Bijeljina.
Results: In the reporting period, a total of 918 persons were reported injured by animals, as follows
in annual intervals (given in percents): 6.7, 8.3, 8.9, 11.4, 13, 11.4, 7.9, 10.1, 12.2, and 10.1. Sex ratio
of the injured was as follows: male 53% and female 47%. Most reported victims were at the age of
107
0-20 (44%), followed by those aged 51-60 (19%), 61-70 (10%), and other (in a small percentage).
In relation to the type of settlement – accidents of this type predominately take place in an urban
environment (60%). The most common anatomical location of injury: lower limbs (65%), upper limbs
(23%), head, body, and multiple sites (12%). The incriminated animal: dog (94%), cat (4%), other
(2%): rodents, pigs, horse, and peacock. The distribution of the screening results was as follows:
Confirmed rabies 1%, NA 18% and rabies-free 81%. Anti-rabies treatment was carried out in 7.3% of
injured, declined by 0.2%, not completed in 8.5%, and not indicated in 84% of cases.
Conclusion: We failed to observe a significant variation in the frequency of injuries in annual intervals;
most accidents were registered in July (13%) and May (12%). There exists a concern about the
significant lack of feedback information from injured persons respective of the results of veterinary
supervision over incriminated animals; inadequate cooperation with Veterinary Medicine services
and inspection bodies and not fully defined legal procedures also come as issues. All of the above
difficulties and a chronic lack of anti-rabies immunological preparations make this kind of prevention
hard to pursue, but the fact that 1% of the population - people injured by animals with confirmed
rabies – have received an adequate anti-rabies treatment, encourages us to stick on this path.
SZZ - 207
DISTRIBUCIJA I POTROŠNJA OBAVEZNOG CJEPIVA U ZAGREBAČKOJ
ŽUPANIJI U VREMENU OD 01.04.2007. DO 31.03.2010.
LJUBIĆ B, Fabijan-Koštal Z
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Zaprešić, Hrvatska
[email protected]
JZI - 210
CRITICAL POINTS OF EPIDEMIOLOGICAL INTERVENTION IN
MENINGOCOCCAL SEPTICAEMIA
PERKO G, Zrilić S, Šoić V, Ban B
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Meningococcal septicaemia is a very serious infectious disease caused by Neisseria meningitidis. This
invasive form of meningococcal disease presents alone or in combination with meningitis.
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Zagrebačka županija ima po procjeni za 2008. godinu 326,880 stanovnika. Županija ima 8 higijenskoepidemioloških ispostava (Dugo Selo, Ivanić Grad, Jastrebarsko, Samobor, Velika Gorica, Vrbovec,
Zaprešić i Sveti Ivan Zelina). Prema programu obavezne imunizacije provodi se cijepljenje djece
predškolske i školske dobi te odraslih osoba. Županijski zavodi su prema zakonu o zdravstvenoj zaštiti
(NN 1/97) obvezni voditi nadzor nad provedbom obveznih cijepljenja, kao i distribuciju obveznih
cjepiva na području svoje Županije. Cijepljenjem se u županiji bavi ukupno 175 liječnika, od toga
21 pedijatar,9 liječnika školske medicine te 145 liječnika obiteljske medicine. Cjepivo se nabavlja od
Imunološkog zavoda jednom mjesečno te se putem hladnog lanca distribuira po HEO ispostavama.
Imunizacija se provodi s oko 20 vrsta različitih cjepiva. U toku 2007. godine uvedeno je cijepljenje
novoređenčadi protiv hepatitisa B, 2008. godine dolazi do zamjene cjelostaničnog sa acelularnim DTP
te je OPV u cijelosti zamijenjen IPV-om.
U radu su korišteni podaci dobiveni od liječnika cjepitelja koji su dužni krajem mjeseca izraditi izviješće
o potrošnji cjepiva i broju cijepljenih osoba. Mjesečna izvješća trebaju biti ispravno popunjena, što
znači da stanje na početku mjeseca treba biti jednako broju preostalih doza na kraju prethodnog
mjeseca. Broj utrošenih doza treba odgovarati broju cijepljenje djece. Izvješća se predaju nadležnim
HEO službama koje ih zbirno dostavljaju u HZJZ i HZZO
Četvrtak
Thursday
108
Meningococcal disease can be found all over the world and has a seasonal character with peak levels
in late winter/ early spring months. The incidence of meningococcal septicaemia is highest in children
between two and five years of age. Patients with immunodeficiency disorders can be predisposed
to meningococcal disease. The majority of adults have protective antibodies against Neisseria
meningitidis. There are at least 13 sero-groups differentiated bases on the characteristics of their
polysaccharide capsule. The incidence of meningococcal disease in non-epidemic areas of the world is
estimated at 0.5–10 cases per 100,000 people. Meningococcal disease in Croatia occurs sporadically
with the overall annual incidence of 0.7-1.6 per 100,000-population. The most common group of
N.meningitidis is the sero-group B. Transmission occurs in close contact with an infected individual
through multiple routes, including aerosol, droplets or direct contact with respiratory secretions.
One of the key factors in the field of epidemiological intervention related to meningococcal disease
outbreak is an early detection and administration of chemoprophylaxis to persons in close contact
with a patient with a meningococcal disease. Accordingly, it is of the outermost importance to provide
all necessary information and health advice to households or persons in close contacts. In case of a
large number of contacts living in the same area, one of the critical point in such intervention is to
provide this information to pharmacies as soon as possible after an outbreak. Other critical points
include epidemiological consulting, expert methodological directions, and the establishment of good
cooperation and the relationship of mutual trust with the persons in close contact with the patient.
SZZ - 219
ZARAZNE BOLESTI U ZAGREBAČKOJ ŽUPANIJI U RAZDOBLJU OD 2001. DO
2009.
SLAVIĆ-VRZIĆ V
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Samobor, Hrvatska
[email protected]
Zarazne bolesti predstavljaju stalnu opasnost za zdravlje ljudi. Neke zarazne bolesti su povećanjem
životnog standarda te javnozdravstvenim mjerama iskorijenjene ili svedene na zanemariv broj dok se
druge zahvaljujući antimikrobnoj rezistenciji, klimatskom promjenama i intenzivnom međunaraodnom
prometu u kratko vrijeme mogu pojaviti na područjima gdje se nikad prije nisu pojavljivale. Stoga je
praćenje pojavljivanja zaraznih bolesti od interesa svake države te se provodi na temelju međunarodnih
zdravstvenih propisa s ciljem pravovremenog sprečavanja i suzbijanja širenja.
U Hrvatskoj nadzor nad pojavljivanjem i širenjem zaraznih bolesti provodi epidemiološka služba, u
Zagrebačkoj županiji to je 8 higijensko-epidemioloških ispostava Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke
županije. Kretanje zaraznih bolesti prati se na temelju pojedinačnih prijava oboljenja od zarazne bolesti
te na temelju prijava epidemija i to po svakoj HE ispostavi mjesečno, te mjesečno i godišnje zbirno za
županiju.
Zarazne bolesti prikazane su za razdoblje od 9 godina (2001. - 2009.). Broj godišnje prijavljenih oboljenja
od zaraznih bolesti u tom razdoblju kreće se od 4,213 prijava 2006. godine do 15,652 prijave u 2009.
godini. Najveći broj prijava zaraznih bolesti odnosi se na prijave gripe i grupe respiratornih oboljenja
(streptokokna upala grla, šarlah i upale pluća) te vodene kozice. Po učestalosti slijede crijevne zaraze,
tuberkuloza te virusni hepatitisi. Prijavljene zoonoze pokazuju izrazito sezonski karakter pojavljivanja
kao i virusni meningitisi. Neka područja Zagrebačke županije su i endemska područja hemoragijske
groznice s bubrežnim sindromom, u devetogodišnjem razdoblju registriran je 21 oboljeli. Sve bolesti
protiv kojih se cijepi pokazuju nisku učestalost, međutim ipak smo u navedenom razdoblju registrirali
2 epidemije ospica (2003./04 s 49 oboljelih te 2007./08. s 8 oboljelih) te jednu manju epidemiju
hripavca među školskom djecom. Oboljeli od sifilisa u Zagrebačkoj županiji dio su epidemije sifilisa
sa šireg Zagrebačkog područja koja je započela još 2004. godine među MSM populacijom. Ostale
prijavljene epidemije odnose se na trovanja hranom.
Osim epidemija ospica te endemske HGBS kretanje zaraznih bolesti u Zagrebačkoj županiji u razdoblju
2001. - 2009. godine prati kretanje zaraznih bolesti na razini cijele Hrvatske.
109
JZI - 306
- MISLE DA SMO MALE - PRIČA O TOME KAKO I ZAŠTO JE: BOLJE
SPRIJEČITI NEGO LIJEČITI’
DORIĆ A1, Matanović J1, Maljković Z2
1
2
Poliklinika VirogenaPlus, Zagreb, Hrvatska
Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb, Hrvatska
[email protected]
DIZ - 330
PROCJENA RIZIKA OD CAMPYLOBACTER SPP. U PILEĆEM MESU I
PROIZVODIMA OD PILEĆEG MESA
POLJAK V, Brlek Gorski D, Capak K
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Prikazati procjenjenu razinu rizika za određene populacijske skupine u RH na temelju rezultata
monitoringa pilećeg mesa i proizvoda od pilećeg mesa na Campylobacter spp. i rezultata ankete
prehrambenih navika pučanstva u RH, koristeći metodologiju CAC (WHO/FAO) i model ststistike
vjerojatnosti Risk 4.5.
Metode: U radu je primjenjena analitička metoda kultivacije prema normi HR ISO 10272:1995
“mikrobiologija hrane I stočne hrane- Vodoravni postupak dokazivanja termotolerantnih sojeva
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
S prevalencijom od 9-13%, odnosno oko 630 milijuna zaraženih u svijetu, infekcija s humanim
papiloma virusom (HPV) je najčešća spolno prenosiva bolest među mladom populacijom. Dokazano
je da određeni HPV genotipovi mogu uzrokovati zloćudne preobrazbe stanica i rak vrata maternice
u žena. U Hrvatskoj godišnje od raka vrata maternice oboli oko 400, a umre oko 200 žena. Rak
vrata maternice moguće je prevenirati kroz organizirane programe prevencije, te niti jedna žena ne
bi trebala oboljeti od ove bolesti. Ustaljena citološka metoda probira (Papa test) kojom se bolest
otkriva na vrijeme i HPV-DNA test za potvrdu infekcije i određivanje HPV genotipa dostupni su u
zdravstvenoj zaštiti. U preventivnim mjerama, osim organiziranog programa probira na nacionalnom
nivou, neizostavan je dio primarne prevencije i suvremeni program spolnog odgoja o odgovornom
spolnom ponašanju. Značajan, ako ne i presudan doprinos u prevenciji HPV infekcije u budućnosti,
donijet će primjena cjepiva protiv HPV-a.
Međutim, informiranje o značaju HPV infekcija još je uvijek nedostatno u svijetu i kod nas, a svijest o
značaju prevencije nedovoljno razvijena, osobito među spolno aktivnim tinejdžerima i adolescentima,
mladoj populaciji koja je i najviše pogođena, misli da je dobro informirana, a zapravo stječe loša
”znanja”’ o spolnim bolestima iz često nepouzdanih, senzacionalistički intoniranih izvora modernih
masmedija, na pedagoški i socijalno-zdravstveno neprikladne načine.
Da bi se ovaj problem približio ponajprije mladoj populaciji, stvorile smo književno-dokumentarnu
priču o jednoj ženskoj sudbini (iz pera hrvatske književnice Julijane Matanović) s kojom se prepliće
u jednostavnoj formi izloženo stručno medicinsko štivo (kroz pero liječnice Anke Dorić). Autorice
nastoje senzibilizirati ne samo mlade ljude, već i širu javnost na značaj prevencije, poštujući načela
ljudskih prava i etičke okvire Globalne strategije o prevenciji i kontroli HPV i drugih spolno prenosivih
infekcija. Ovaj književno-stručno-medicinski uradak, zahvaljujući sluhu urednika Mozaika Knjiga,
Zorana Maljkovića, ima i posebnu javnozdravstvenu vrijednost jer je prvi ovakve vrste u suvremenoj
domaćoj literaturi za mlade. Autori knjigom žele doprinijeti širenju istinitih informacija i stručnih
spoznaja o mogućnostima prevencije i liječenja HPV infekcije. Ciljne skupine su primarno mlada
populacija, te njihovi roditelji i učitelji. Posebna je svrha knjige osvijestiti potrebu prestanka tabu-šutnji
i stigmatizacije spolno prenosivih bolesti općenito i učiniti istinite i valjane informacije o ovoj bolesti
lako dostupnima mladima na pedagoški, psihološki i znanstveno-medicinski primjeren način.
110
Campylobacter spp.” I metoda ELISA-e automatiziranim sustavom dokazivanja mini VIDAS prema
preporukama proizvođača (bioMerieux) na randomiziranom uzorku pilećeg mesa i proizvoda od
pilećeg mesa u maloprodaji na tržištu RH. Metodom intervjua i ispunjavanjem ankentnog listića su
prikupljeni podatci o unosu pilećeg mesa i proizvoda od pilećeg mesa. Modeliranje je izvršeno na
programu Risk 4.5 tvrtke palisade. Rezultati: Rezultati monitoringa su pokazali da 30% uzoraka pilećeg mesa ne odgovara kriterijima
zdravstvene ispravnosti, a svi uzorci proizvoda od pilećeg mesa su bili zdravstveno ispravni.
Metodologijom procjene rizika utvrđen je rizik za određene populacijske skupine. Trenutno nema
dovoljno znanstvenih informacija za potpuno razumijevanje epidemiološke uloge ovog patogena.
Modeliranjem smo prikazali različite scenarije i mogućnosti koje ovaj patogen može prouzročiti. Zaključak: Zoonoze, uključujući Campylobacter spp. Izrazito je teško kontrolirati i eliminirati iz lanca
hrane. Strgom primjenom higijenskih mjera “od farme do stola” može se utjecati na smanjenje rizika
po konzumente. Pileće meso je vodeći nosilac bakterije campylobacter spp. I značajan udio pilećeg
masa na tržištu je kontaminiran tom bakterijom. Dobra komunikacija rizikom može smanjiti rizik od
Campylobacter spp.
DIZ - 331
ULOGA CIJEPLJENJA U PREVENCIJI BOLESTI UZROKOVANIH HPV-OM
JUHOVIĆ MARKUS V, Posavec M, Koder Krištof I
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Obzirom na čimbenike rizika za spolno prenosive bolesti (rana dob stupanja u spolni život, veći broj
spolnih partnera, seksualni odnosi bez kondoma, seksualna aktivnost pod utjecajem alkohola ili droge
te postojanje još neke spolno prenosive infekcije ili bolesti (SPI/SPB)) mladi su posebno rizična skupina.
Danas najčešća spolno prenosiva infekcija je ona uzrokovana HPV-om. Prevencija SPI/SPB temelji se
na edukaciji mladih o izbjegavanju rizičnih spolnih ponašanja, održavanju spolne higijene, redovitih
odlazaka liječniku, ranom otkrivanju zaraženih, brzoj dijagnostici i učinkovitoj terapiji i cijepljenju.
Najučinkovitiji način sprječavanja HPV infekcije, osim spolne apstinencije, je cijepljenje.
Cilj ovog rada je prikazati zagrebački model prevencije infekcija HPV-om koji provodi Služba za školsku
i sveučilišnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar” (ZZJZAŠ) u suradnji s Gradskim
uredom za zdravstvo i branitelje grada Zagreba.
U Službi za školsku i sveučilišnu medicinu ZZJZAŠ dobrovoljno cijepljenje protiv HPV-a se provodi
četverovalentnim cjepivom od listopada 2007. g. Cijepljenju prethodi informiranje o cjepivu, zaštiti
koju pruža, načinu primjene, trajanju zaštite, savjetovanje o prijenosu i načinima sprječavanja svih SPI/
SPB te naglašavanje potrebe za redovitim ginekološkim pregledima.
Školske godine 2007/08 Gradski ured za zdravstvo i branitelje je financira besplatno cijepljenje
djevojaka 7. razreda iz socijalno ugroženih obitelji i djece branitelja. Cijepljeno je 49 učenica. Školske
godine 2008/09 besplatno cijepljenje svih učenica 7. razreda u Gradu Zagrebu organizira također
Gradski ured za zdravstvo i branitelje. Cijepljenje provode školski liječnici, a cijepljenju prethode
roditeljski sastanci s ciljem edukacije o SPI/SPB. Održano je 106 roditeljskih sastanaka, cijepljene su
692 učenice (17,9%). U školskoj godini 2009/10 navedeni program je nastavljen te je besplatnom
cijepljenju pristupilo 458 učenica (11,8%). Do 15.06.2010. aplicirano je ukupno 3638 doza. Do sada
smo registrirali dvije lakše nuspojave.
Besplatno cijepljenje je jedan od načina prevencije HPV infekcija, ali i odlična prilika za edukaciju
mladih i roditelja o SPI/SPB i važnosti preventivnih pregleda.
111
Podtema Subtopic:
SPRJEČAVANJE BOLESTI - Kontrola zaraznih bolesti
DISEASE PREVENTION - Communicable diseases control
Usmena izlaganja Oral presentations
JZI - 160
KOLIKO SE KASNI U OTKRIVANJU I POČETKU LIJEČENJA TUBERKULOZE U
HRVATSKOJ?
JURČEV-SAVIČEVIĆ A1, Ban B2, Kožul K3, Bačun-Ivček Lj2, Valić J4, Popijač-Cesar G5, MarinovićDunatov S6, Kretonić K3, Lipovac I5, Nakić V5, Grle-Popović S7, Šimunović A8
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo „Dr Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
3
Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Osijek, Hrvatska
4
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Pula, Hrvatska
5
Zavod za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske županije, Zlatar, Hrvatska
6
Zavod za javno zdravstvo Zadarske županije, Zadar, Hrvatska
7
Bolnica za plućne bolesti „Jordanovac“ Zagreb, Hrvatska
8
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Kašnjenje u postavljanju ispravne dijagnoze i početku liječenja tuberkuloze povećava razdoblje
u kojemu je izvor zaraze prisutan u populaciji. Osim toga, može dovesti do težih oblika bolesti i veće
smrtnosti na razini samog pacijenta. Nije poznato koliko iznosi razdoblje između pojave simptoma i
početka liječenja u Hrvatskoj i predstavlja li to problem u našem sustavu nadzora nad tuberkulozom.
Metode: Prospektivna kohortna studija bolesnika s navršenih 15 godina koji su oboljeli od plućne
tuberkuloze s pozitivnim kulturama na M. tuberculosis u sedam nasumice odabranih županija čime
je obuhvaćeno više od 50% ukupne hrvatske populacije i više od 50% oboljelih prema podatcima iz
prethodne godine. Podatci su se prikupili strukturiranim intervjuom svakog bolesnika nakon prijave
bolesti Epidemiološkoj službi te analizom dostupne medicinske dokumentacije. Za svakog bolesnika
izračunato je kašnjenje pacijenta (vrijeme od pojave simptoma do javljanja liječniku), kašnjenje
zdravstvenog sustava (vrijeme od javljanja liječniku do početka uzimanja antituberkulozne terapije) i
ukupno kašnjenje (vrijeme od pojave simptoma do početka uzimanja terapije). Kašnjenjem se smatralo
vrijeme duže od medijana, a ekstremnim kašnjenjem vrijeme duže od 75 percentile.
Rezultati: U istraživanje je uključeno 242 bolesnika. Medijan i 75 percentila pacijentovog kašnjenja
iznosili su 38 i 80 dana, zdravstvenog sustava 15 i 42 dana te ukupnog kašnjenja
68 i 120 dana. Čimbenici povezani s kašnjenjem višim od medijana i 75 percentile nalazili su se među
demografskim, socioekonomskim i zdravstvenim obilježjima te izloženosti čimbenicima i navikama
opasnim po zdravlje.
Zaključak: Vodeće internacionalne smjernice preporučuju usmjeravanje dijagnostike i na tuberkulozu
kod kašlja koji traje duže od 2-3 tjedna, a dijagnostika bolesti u Hrvatskoj je dostupna i brza. Polovica
bolesnika je započela liječenje tuberkuloze nakon više od dva mjeseca od početka simptoma, a četvrtina
nakon četiri mjeseca. Ovako dugi period u kojem je bolesnik zarazan za svoju okolinu i u opasnosti
po svoje zdravlje, ukazuje na potrebu intervencije na više razina. Jedna se odnosi na inteziviranje
informiranosti opće populacije o ključnim činjenicama o tuberkulozi, a druga na podizanje razine
znanja o tuberkulozi među liječnicima koji sudjeluju u nadzoru nad tuberkulozom u Hrvatskoj.
112
SZZ - 250
ZNAČAJ LABORATORIJSKIH PODATAKA U KONTROLI TUBERKULOZE U
ME\IMURSKOJ ŽUPANIJI
PAYERL-PAL M1, Katalinić-Jankovič V2, Obrovac M2, Vršić Krištofić V1, Poje Jelinić B1, Zadravec M1
1
2
Zavod za javno Zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska,
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Tuberkuloza je, iako drevna bolest, i danas od velikog medicinskog i javnozdravstvenog značaja.
Mikrobiološka dijagnostika tuberkuloze temeljna je točka svakog nacionalnog programa za kontrolu
tuberkuloze. U Međimurskoj županiji je godišnja incidencija na razini prosjeka Hrvatske, osim u 2009.
godini kada je Hrvatskoj zabilježena incidencija od 19/100 000 naspram 23/100 000 u Međimurskoj
županiji.
Svaki izolat M. tuberculosis izoliran u Mikrobiološkom laboratoriju ZZJZ Međimurske županije
genotipizira se u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo - Odjel za dijagnostiku tuberkuloze metodom
MIRU-VNTR. Prospektivna studija genotipizacije svih novoizoliranih sojeva koja se provodi na HZJZ
omogućava praćenje prijenosa infekcije na lokalnoj, nacionalnoj sve do globalne razine, kao i
mogućnost razlučivanja endogene reaktivacije prethodne infekcije od superinfekcije.
U promatranom periodu od 2007. do 2009. godine metodom MIRU-VNTR ukupno je tipizirano 59
sojeva bolesnika iz Međimurske županije, od kojih je 27 (45,8%) jedinstvenog genotipa u nacionalnoj
bazi podataka, a 32 (54,2%) je raspodijeljeno u ukupno 22 klastera s brojem pripadajućih sojeva od
2 do 22. Jedinstveni genotip obično označava endogenu reaktivaciju, dok klasteri (2 ili više sojeva
identičnog genotipa) najčešće predstavljaju nedavni prijenos. Od ukupno 22, dva klastera - jedan
s 2 člana, a drugi s 5 članova - čine sojevi izolirani isključivo u Međimurskoj županiji. Osim što su ti
sojevi karakteristični za Županiju, bolesnici u kojih su izolirani ti sojevi najvjerojatnije pripadaju istim
putevima prijenosa. Ostalih 25 sojeva u klasterima je raspodjeljeno u ukupno 20 klastera, pri čemu
su ostali sojevi izolirani u bolesnika koji dolaze iz drugih županija, a broj bolesnika iz Međimurske
županije u tim klasterima varira od 1 do 3.
Relativno visoki postotak sojeva jedinstvenog genotipa ukazuje da je stupanj nedavnog prijenosa
bolesti relativno nizak. Rezultati molekularne epidemiologije u praćenju puteva prijenosa tuberkuloze
ukazuju na učinkovitost protuepidemijskih mjera otkrivanjem neočekivanih puteva prijenosa,
identificiranjem sojeva koji su prisutni u određenoj zajednici i imaju veću mogućnost izazivanja bolesti.
DIZ - 104
EVALUACIJA AKCIJSKOG PLANA ZA ROME ZA PODRUČJE ZDRAVSTVA
RODIN U
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar”, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Nacionalnim programom za Rome i sudjelovanjem u Dekadi za Rome 2005-2015 Hrvatska se strateški
odredila prema programima socijalnog uključivanja Roma na četiri prioritetna područja: stanovanje,
obrazovanje, zapošljavanje i zdravlje. Ciljevi Akcijskog plana za Rome 2005-2015 godine u području
zdravstva su usmjereni na:
- osiguranje jednake dostupnosti zdravstvenim službama informiranjem o pravima i mogućnostima
zdravstvenog osiguranja
- unaprjeđenje i zaštitu zdravlja djece i smanjenje smrtnosti
- zdravstveno prosvjećivanje i zaštitu vezano uz sigurno majčinstvo, planiranje obitelji i reproduktivno
zdravlje
- financijsku potporu školovanja Roma za zdravstvena zanimanja
113
Za praćenje provođenja Akcijskog plana i mjerenje dostupnosti zdravstvene zaštite i zdravstvenog
stanja neophodni su pokazatelji o broju i obuhvatu Roma za svaki od navedenih ciljeva: o informiranima
vezano uz ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, o obuhvaćenima zdravstvenim
osiguranjem, o romskoj djeci obuhvaćenoj cijepljenjem, o romskoj novorođenčadi rođenoj u rodilištima,
o antenatalnoj zaštiti i kontroli trudnoće u Romkinja, o obuhvaćenima edukacijom o planiranju obitelji,
o stopi smrtnosti i uzrocima smrti Roma, o Romima stipendistima za zdravstvena zanimanja. Većinu
ovih pokazatelja nije moguće dobiti bez posebnih istraživanja, a pokazatelji koji se rutinski prate
kvalitativno ne zadovoljavaju. Tome doprinosi i neizjašnjavanje Roma o etničkoj pripadnosti pa su
analize smrtnosti i uzroka smrti iz rutinske statistike nepouzdane.
Na državnoj razini se ni za jedan od navedenih zdravstvenih ciljeva nije moglo dobiti specifične
pokazatelje o provođenju, ali neki pokazatelji postoje u pojedinim jedinicama lokalne uprave i
samouprave (Baranja i Međimurska županija). Prema istraživanjima, više od 50% Roma u Hrvatskoj
živi u Međimurju gdje čine 3,4% svih stanovnika, ali 53% primatelja socijalne pomoći. U Međimurskoj
županiji se lokalnim sredstvima i iz europskih fondova omogućilo provođenje nekih mjera zaštite od
zaraznih bolesti, uz zdravstveno prosvjećivanje u svrhu suzbijanja neznanja i nepovjerenja Roma prema
cijepljenju. U Baranji su, osiguranjem sredstava iz državnog proračuna, provedeni preventivni pregledi
zdravstveno neosiguranih Romkinja uz zdravstveno prosvjećivanje o mjerama sigurnog majčinstva,
planiranja obitelji i zdravstvene zaštite dojenčadi. Iako Akcijski plan sadrži niz mjera za poboljšanje
zdravlja Roma, nije ga moguće ostvariti niti mjeriti učinke bez jasno definiranih nositelja aktivnosti,
sredstava za provođenje te pokazatelja procesa i ishoda. JZI - 167
ASSESSMENT IMPACT OF EMERGENCY ON THE PROCESS OF
IMMUNIZATION / CURRENT EPIDEMIC OF RUBELLA AND MUMPS IN
BOSNIA AND HERZEGOVINA FOCUSED ON MUMPS OUTBREAK
DAKIĆ Z1, Medić S2, Havić N1, Fišeković E3, Bilić V4, Dakić M1
Health center Bijeljina, Bijeljina, Bosnia and Herzegovina
2
Department of Public Health, Sremska Mitrovica, Serbia
3
Fami foundation, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
4
Health center Sarajevo, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
1
The aim of this paper was to describe epidemiological features of current epidemics of vaccinable
diseases in Bosnia and Herzegovina (B&H) and to assess the impact of emergencies on the process of
immunization. Special attention is devoted to the mumps epidemic because of its specific territorial
distribution.
Methods and Material: The method used is the descriptive (retrospective) analysis, i.e. populationbased case series. Classification of cases was based on the European Commission case definition of
rubella and mumps. The surveillance of infectious diseases is regulated by the Law on the protection
of population from infectious diseases (Official Gazette No.29/05 (FBIH) and 10/95, 14/10 (RS)).
According to the Law, health care institutions are obliged to deliver the report on infectious diseases
to the competent epidemiological service. The data included in this paper come from the official
reports of Public Health Institutes in Bosnia and Herzegovina, in particular from the local Registry of
Infectious Diseases kept by the Health Centre Bijeljina.
Results: Since April 2009, the RS entity has registered a total of 11 outbreaks of rubella with a total of
1100 reported cases. From December 2009 to the end of March 2010, FBIH (4 cantons) had reported
total of 424 cases of rubella. The total number of cases registered across B & H is about 1,500. The
largest share of cases was encountered among the population aged 15 to 19, with a higher prevalence
in male (2/3). Mumps outbreak was registered only in Bijeljina; it began in February 2009 and ceased
in April 2010, with the total of 380 reported cases. Age distribution was equivalent to that in the
rubella epidemic. The vaccination-against-mumps status of the target population is largely unknown:
no data- 55%, fully vaccinated - 13%, incompletely vaccinated -14% and non-vaccinated 18%. In
August 2009, the Department of Public Health in Sremska Mitrovica reported mumps outbreak in
their municipality, “exported” from Bijeljina. Conclusion: According to the available data from relevant
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
[email protected]
Četvrtak
Thursday
114
studies, the duration of vaccine-induced immunity is at least 25 years and probably life-long in most
of the vaccinated persons. In connection with the epidemics in B & H, it seems that there were issues
related to immunogeneity of vaccines (either because of the properties of the vaccine alone or because
of the difficulty with maintenance of the cold chain) and most probably because of war consequences
(migration, poor response to immunization, inadequate immunization records). Emergencies, natural
disasters and human catastrophes have an enormous influence on the immunization system because
planning in such situations takes time. We believe that national immunization week is a good chance
to correct any flaws in the process of immunization and that it is imperative to do so.
JZI - 179
EPIDEMIOLOŠKE KARAKTERISTIKE OSOBA CIJEPLJENIH PROTIV
PANDEMIJSKE GRIPE U ZAGREBU
KOSANOVIĆ ML
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Prikazati epidemiološke osobitosti osoba cijepljenih protiv pandemijske gripe u Centru za
cijepljenje i putničke bolesti Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“.
Metode: Analiza epidemioloških karakteristika učinjena je na uzorku svih osoba koje su pristupile
cijepljenju protiv pandemijske gripe u periodu od 27.11.2009-15.03. 2010. Prilikom cijepljenja svaka
osoba svrstana je prema anamnestičkim podacima u kategorije: djeca u dobi od 6 mjeseci do 8 godina
starosti s kroničnim bolestima, osobe u dobi od 9 do 60 godina starosti s kroničnim bolestima, osobe
starije od 60 godina sa kroničnim bolestima (vrstom kronične bolesti), trudnice, zdravstveni djelatnici,
zdravi kućni kontakti osoba koje imaju povećani rizik za komplikacije, a ne mogu se cijepiti i ostali
(zdrave osobe, putnici).
Rezultati: Tijekom 3,5 mjesečnog perioda (studeni-ožujak) u Ambulanti za cijepljenje i putničke bolesti
ZZJZ „Dr. A. Štampar“ ukupno je cijepljeno 689 osoba (65% M : 35 Ž) od čega je 181 osoba primila
dvije doze cjepiva. Udio osoba cijepljenih na Zavodu čini 1/5 svih cijepljenih protiv pandemijske gripe
u gradu Zagrebu.
Najviše cijepljenih njih 60% pripada u skupinu osoba starijih od 60 godina s kroničnim bolestima,
18% u skupinu kroničnih bolesnika između 9 i 60 godina, po 0% u skupinu zdravstvenih djelatnika i
skupinu ostalih; te 2% u skupinu djece starije od 6 mjeseci do 8 godina starosti s kroničnim bolestima.
Kronični srčani i plućni bolesnici čine 25% cijepljenih kroničnih bolesnika, 6% su dijabetičari, 4% osobe
oboljele od malignih bolesti, 1% pretile osobe, preostali oboljeli od nekih drugih bolesti (hipertenzija,
hiperlipidemija, sistemske bolesti i dr.).
Od svih cijepljenih osoba protiv pandemijske gripe, 2% ih se nikada nije cijepilo protiv sezonske gripe.
Diskusija.
Izuzetno niska procijepljenost prioritetnih skupina kao i znatan broj osoba (40%) koje nisu uredno
procijepljene (osobe koje su prema preporukama trebale biti cijepljene dvjema dozama) ukazuje na
slabu osvještenost i brigu o vlastitom zdravlju građana grada Zagreba. Visoki udio cijepljenih osoba u
skupini osoba starijih od 60 godina jedan je od pokazatelja neadekvatno tumačene dinamike kretanja
oboljelih kao i dobne distribucije oboljelih, zbog činjenice da je među osobama starijim od 60 godina
najmanje oboljelih (rezidualni imunitet), dok se u mlađim dobnim skupinama zabilježio najveći broj
oboljelih kao i najteže kliničke slike.
Kako bi se spriječio veliki broj oboljelih, a posebice onih koji mogu razviti tešku kliničku sliku svi
zdravstveni djelatnici (poglavito javnozdravstveni) moraju educirati svoje pacijente o važnosti
cijepljenja i njegovoj dobrobiti te argumentirano motivirati što veći broj vlastitih bolesnika da pristupe
cijepljenju.
115
JZI - 7
NAŠA ISKUSTVA U NADZORU NAD PANDEMIJSKOM GRIPOM, A(H1N1)V
MUSA S, Ravlija J, Mulaomerović M, Zeljko M
Zavod za javno zdravstvo FBIH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
[email protected]
Krajem aprila 2009.godine identificiran je novi virus gripe A(H1N1) u uzorcima oboljelih od akutne
respiratorne infekcije u Meksiku. Svjetska zdravstvena organizacija proglašava javnozdravstveni
događaj od međunarodnog značaja i savjetuje zemljama da intenziviraju nadzor nad bolestima ILI i
teškim upalama pluća.
Pri Federalnom ministarstvu zdravstva formiran je Koordinacijski stručni tim koji će pratiti epidemiološku
situaciju u FBiH, preporuke SZO, i koordinirati i surađivati sa svim zdravstvenim institucijama u
Federaciji BiH i BiH.
Aktivnosti Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH bile su: izrada Stručno metodološkog uputstva
o načinu utvrđivanja oboljenja od gripe A(H1N1), prijevod pisanog materijala SZO o definiciji slučaja
gripe A(H1N1), izrada posebnih vodiča o ličnoj higijeni namijenjenih različitim kategorijama građana,
izrada prigodnih letaka sa potrebnim preventivno-promotivnim preporukama, specifikacija potrebne
količine antiviralnih lijekova (informacija o stanju zaliha), specifikacija potrebne količine vakcina za
FBiH, dostavljanje informacija o SZO preporukama, učestvovanje u radio i TV programima, izrada
smjernica za provođenje nadzora nad oboljevanjem od nove gripe A(H1N1), učestvovanje u samom
prikupljanju podataka.
U situaciji povećanog rizika kakav je pandemijska prijetnja, uvedene su dodatne, efikasnije mjere
nadzora koji je, izmedju ostalog, podrazumijevao svakodnevno kontaktiranje većih zdravstvenih
ustanova, bolničkih i kliničkih centara, zdravstvenih ustanova radi prikupljanja podataka-praćenja
oboljevanja i smrti koje se mogu povezati sa A(H1N1).
Cilj rada je prikazati ulogu i aktivnosti Federalnog zavoda za javno zdravstvo u suočavanju sa
izvanrednim stanjem u javnom zdravstvu.
SZZ - 211
ZDRAVSTVENI RAZLOZI PRIVREMENE I TRAJNE NESPOSOBNOSTI
BAVLJENJA SPORTOM U SPORTSKOJ AMBULANTI U SAMOBORU
ALIĆ A, Papeš Ibrišević Z
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Samobor, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Zakonom o sportu je propisano da su sportaši u Republici Hrvatskoj obvezni svakih 6 mjeseci
obaviti liječnički pregled. U Samoboru je u kolovozu 2008.g započela s radom ambulanta u kojoj se,
u okviru Službe za školsku medicinu, obavljaju pregledi sportaša Samoborskog sportskog saveza. U
njoj rade dvije liječnice.
Preventivni (prethodni) pregledi sportaša su prihvaćeni u svijetu kao način brige za zdravlje sportaša
s ciljem rane dijagnoze i prevencije bolesti, ozljeda i kroničnih stanja koja mogu utjecati na zdravlje i
sigurnost sportaša. Posebna je pažnja posvećena otkrivanju bolesti koje mogu dovesti do iznenadne
smrti sportaša, te onih stanja i bolesti koja se mogu pogoršati tjelesnom aktivnošću.
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Podtema Subtopic:
SPRJEČAVANJE BOLESTI - Kronične bolesti, rano otkrivanje
DISEASE PREVENTION - Chronic conditions, early detection
Poster prezentacije Poster presentations
Četvrtak
Thursday
116
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj rada: Cilj rada je navesti najčešće zdravstvene razloge za ocjenu sportaša nesposobnim, privremeno
ili ograničeno sposobnim.
Metode: Podaci su sakupljeni pregledom baze podataka sportske kartoteke sportaša pregledanih u
ambulanti tijekom 2009.godine. Pregled sportaša uključuje uzimanje obiteljske i osobne anamneze,
osnovna antropološka mjerenja (visina, težina, indeks tjelesne mase), 12 kanalni EKG, pulsnu
oksimetriju, liječnički pregled kardiovaskularnog, respiratornog i mišićno-koštanog sustava, zuba, a
prema potrebi radi se i pregled na oštrinu vida i boje, te spirometrija. Podaci o pregledima se upisuju
u bazu podataka prilikom svakog pregleda.
Rezultati: Tijekom 2009 godine u sportskoj je ambulanti pregledano 915 sportaša. Njih 854 (93,3%)
ocijenjeno je sposobnim za bavljenje sportom, dvoje (0,2%) trajno nesposobnim, 15 (1,6%) ograničeno
sposobnim te 44 (4,8%) privremeno nesposobnim .
Razlozi trajne nesposobnosti za bavljenje sportom su dijagnoze obiteljske hipertrofične kardiomiopatije
odnosno aortne insuficijencije.
Među privremeno nesposobnim sportašima, koji su upućeni na daljnje pretrage ili liječenje, kod njih
38 se posumnjalo na bolest kardiovaskularnog sustava, četvero je imalo bolest sustava za kretanje, a
dvoje bolest žlijezda s unutrašnjim lučenjem.
U skupini ograničeno sposobnih, osam je imalo bolest kardiovaskularnog sustava, troje bolest sustava
za kretanje, dvoje bolest dišnog sustava, jedan bolest žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, te jedan
anemiju.
Zaključak: Među sportašima u Samoboru bolesti kardiovaskularnog sustava bili jedinim razlogom
za ocjenu sportaša trajno nesposobnim za bavljenje sportom. Također je sumnja na bolest
kardiovaskularnog sustava najčešći razlog za davanje ocjene privremeno ili ograničeno sposoban te
upućivanje sportaša na daljnje pretrage ili liječenje.
Upravo redovitim pregledima moguć je probir bolesti i stanja koja mogu dovesti do pogoršanja
zdravstvenog stanja sportaša te do iznenadne smrti. Stoga, redoviti pregledi sportaša doprinose
smanjenju rizika bavljenja sportom.
JZI - 335
PROBLEM NEUSTRAJNOSTI PACIJENATA PREMA TERAPIJI
LEPPEE M1, Bošković J2
1
2
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Ustrajnost govori o tome do koje se mjere ponašanje pacijenta podudara s preporukama liječnika
o uzimanju propisane terapije. Na ustrajnost utječe niz čimbenika. Lijekovi djeluju povoljno samo
ako se uzimaju primjereno, u propisanoj dozi, kroz dovoljno dugo vremensko razdoblje. Cilj je bio
utvrditi razloge neustrajnosti, značenje dobi za ustrajnost, stavove pacijenata o poštivanju liječničkih
preporuka te stavove o djelotvornosti propisane terapije.
Metode: Anketirano je 635 osoba koje su u ljekarni podizale ili kupovale lijekove za kronične bolesti.
Najviše ih je liječeno, uz eventualne druge bolesti, od arterijske hipertenzije (n=361; 56,9%).
Rezultati: Nije utvrđena razlika ustrajnosti po dobi (u svim dobnim skupinama bila je vrlo slična). Broj
ispitanika se povećavao s dobi, tako da ih je gotovo dvije trećine (64,7%) bilo starije od 55 godina.
Više je bilo neustrajnih (n=370; 58,3%) nego ustrajnih (n=265; 41,7%). Kao glavni razlog neuzimanja
lijeka većina ispitanika navela je zaborav (n=381; 60,0%), a slijede izbivanje od kuće (n=288; 45,4%)
i nedostatak lijeka (jer je potrošen) (n=282; 44.4%). Većina (n=602; 94,8%) je odgovorila da sigurno
mogu uzimati lijekove na propisani način, kao i da će liječenje imati pozitivan utjecaj na njihovo
zdravlje (n=595; 93,7%). S dobi se, neočekivano, blago povećavao stupanj ustrajnosti; osobe iznad
65 godina imale su nešto viši stupanj ustrajnosti od ostalih dobnih skupina.
Zaključuje se da ustrajnost nije obrnuto razmjerna dobi.
117
JZI - 247
PROBIR RIZIČNOG PIJENJA KAO OBAVEZNI DIO SISTEMATSKOG PREGLEDA
TILJAK H, Kujundžić Tiljak M, Cerovečki-Nekić V
Škola narodnog zdravlja „Andrije Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
JZI - 45
ČIMBENICI RIZIKA I VAŽNOST PREVENCIJE U NASTANKU MOŽDANOG UDARA
PREKSAVEC M, Gržinčić T, Šklebar D
Djelatnost za neurologiju, Opća bolnica Bjelovar, Bjelovar, Hrvatska
[email protected]
Moždani udar je jedan od vodećih uzroka morbiditeta, invaliditeta i mortaliteta u svijetu. U Hrvatskoj
se prema podacima za 2008. godinu nalazi na prvom mjestu ljestvice deset najčešćih uzroka
invaliditeta, a na drugom mjestu ljestvice mortaliteta te zbog toga predstavlja veliki javnozdravstveni
i socioekonomski problem. Iako je u današnje vrijeme postignut napredak u liječenju i rehabilitaciji
oboljelih, rezultati su još uvijek ograničeni, i vodeću ulogu u smanjivanju incidencije moždanog udara
ima sustavno i kontinuirano provođenje mjera prevencije na više razina zdravstvene zaštite. Glavne
smjernice u prevenciji uključuju edukaciju stanovništva o prepoznavanju čimbenika rizika i napuštanju
nezdravih životnih navika, a zatim i o ranom prepoznavanju simptoma moždanog udara i shvaćanju
moždanog udara kao hitnog stanja. U cilju promoviranja zdravog načina života provode se mjere
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Racionalni izbor pretraga primjerenih za preventivni sistematski pregled predstavlja stalni izazov
za stručnjake. Pri dizajniranju pojedinih vrsta sistematskih pregleda stručnjaci se obično rukovode
starosnom dobi ispitanika i namjeni sistematskih pregleda. Traga se za rizicima za zdravlje koji se
temelje na naslijeđu i vanjskim čimbenicima zdravlja, a mijenjaju se s dobi osoba. Karakteristike pobola
i uzroka smrti pojedinih dobnih grupa opravdano utječu na dizajn preventivnih pregleda.
Probir mentalnih problema je rijetko prisutan u preventivnim sistematskim pregledima. Postoji više
razloga zbog kojih bi takav pristup valjalo promijeniti: (1) velika učestalošću problema mentalnog
zdravlja u populaciji; (2) značajna povezanosti mentalnih problema sa ukupnim stanjem zdravlja
pojedinca; (3) zamjetno povećanje smrtnosti koje se može povezati s problemima mentalnog zdravlja;
(4) težina posljedica i broj kolateralnih žrtva tog oblika pobola; (5) postojanje široke palete primjerenih
i djelotvornih intervencija.
Problematika alkoholizma predstavlja slikoviti primjer važnosti ranog otkrivanja problema mentalnog
zdravlja. Prometni traumatizam, suicidi i homocidi u velikoj su mjeri povezani s alkoholizma. Pri
tome trajno i prekomjerno konzumiranje alkohola nije jedini izvor tragičnih posljedica. Takozvano
incidentno ili epizodno pijenje je dovoljno da uništi više života. Zbog toga probir usmjeren na rano
otkrivanje rizičnog pijenja može biti spasonosan.
Za detekciju rizičnog pijenje postoji više jednostavnih instrumenata koji je moguće uvrstiti u preventivne
sistematske preglede. CAGE upitnik se sastoji od 4 pitanja usmjerena na osjećaj subjektivnog zdravlja
i funkcioniranja vezanog za konzumaciju alkohola. AUDIT instrumentom se testira količina jedinica
konzumiranog alkohola u određenom vremenskom periodu prema jednostavnoj shemi primjerenoj
laicima.
M-SASQ je upitnik od 4 jednostavna pitanja kojim se testira učestalost konzumiranja veće količine
alkohola u određenom vremenskom periodu uz dodatno provjeru epizodnog ekscesnog pijenja do
mjere gubitka kontrole ponašanja.
Svaki od tri instrumenta su jednostavni u primjeni, nisu vremenski zahtjevni i razumljivi su za sve
korisnike bez obzira na obrazovni status. Također, pokazali su se vrijednim za otkrivanje prekomjernog,
rizičnog i ponavljanog pijenja alkohola u mjeri koja može predstavljati ugrozu za zdravlje. Predlaže se
uvrštenje tih instrumenta među testove koje rutinski provode u sistematskim preventivnim pregledima.
118
primarne prevencije dok sekundarna prevencija podrazumijeva praćenje i liječenje ranije prepoznatih
čimbenika rizika te liječenje i rehabilitaciju bolesnika koji su preboljeli moždani udar. Na neke od
čimbenika rizika kao što su dob, spol, rasa, prethodno preboljeni moždani udar i hereditet, nažalost
ne možemo utjecati, ali je zato važno prepoznati i preventivne postupke usmjeriti prema onim
životnim navikama i načinima ponašanja na koje možemo utjecati, te bolestima na tijek kojih možemo
utjecati dosljednim liječenjem poput pretilosti, hipertenzije, šećerne bolesti I dislipidemije. Mjere
prevencije uključuju prestanak pušenja, smanjivanje prekomjerne tjelesne težine, ranu identifikaciju
faktora rizika kroz periodične kontrolne preglede mjerenja krvnog tlaka, vrijednosti šećera i lipida u
krvi te primjenu odgovarajuće medikamentne terapije a slučajevima asimptomatske stenoze karotida
i kirurško liječenje. U cilju poboljšanja kvalitete života utjecajem na smanjenje učestalosti moždanog
udara i posljedičnog invaliditeta modifikacijom životnih navika nužan je multidisciplinarni pristup.
On uključuje stručnjake javnoga zdravstva, obiteljske liječnike, specijaliste u polikliničko-konzilijarnim
službama, patronažne sestre, njegovatelje, te audio-vizualne i pisane medije. Uz sve navedeno ključna
je aktivna uloga svakog od nas u preuzimanju odgovornosti za očuvanje osobnog zdravlja.
Ključne riječi: moždani udar, javnozdravstveni problem, mortalitet, invalidnost, čimbenici rizika,
mjere prevencije, multidisciplinarni pristup
JZI - 33
CURRENT CIGARETTE SMOKERS AND THEIR RISK FOR OCCURRENCE OF
LARYNGEAL CANCER
PAVLOVSKA I, Tausanova B, Zafirova B, Zdravkovska M
Institute of Epidemiology and Biostatistics, Skopje, Macedonia
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cancer represents a particular problem in highly-developed industrial countries. In these countries, a
great percent of general population belongs to older age categories in which the risk of the occurrence
of this disorder is higher. In developed countries, cancer is the second most frequent cause of death,
right after cardiovascular diseases, and is responsible for one quarter of all deaths. According to many
studies, several risk factors are brought in connection with laryngeal cancer (LarC). The most significant
and generally accepted is alcohol consumption and cigarette smoking. Cigarette smoking caused
about 30% of all cancers, due to which it represents the most significant risk factor for occurrence
of these disorders in humans. Aim of the study was to determine the existence of possible causal
associations between cigarette smoking and the development and distribution of LarC.
Methods: The research was conducted as a case-control study. It included 185 patients diagnosed
with LarC and the same number of persons not having a malignant disease (control group-CG). Risk
analyses were done using unconditional logistic regression, which provides results in the form of
adjusted odds ratios. The odds ratios and their 95%-confidence intervals (CI) were computed. Results:
The patient group consisted of 79% of current smokers (CS), 18.3% of former smokers (FS) and only
2.7% of never- smokers (NS), as compared to 40.5% of CS, 28.7% of FS and 30.8% of NS among
controls. More than half of the CS has been smoking 21-40 cigarettes per day (c/day) (54.8%), while
in CG members this percent was 29.3%. The group of so called “heavy” smokers (>40 c/day) included
13.7% of patients, and only 4% of CG members. The majority of CS members diagnosed with LarC
have smoked for 31-45 years (56.2%). CS had 16.03% (95% CI, 6.25-41.12) times, i.e. a significantly
higher risk of LarC developing as compared to the NS. CS who were smoking < 20 c/day had 10.49(95% CI, 3.87-28.45) times higher and those smoking > 20 c/day 45.6- (95% CI, 16.55-125.67) times
(significantly) higher LarC risk as compared to the NS. Univariate CS analysis showed a significantly
higher LarC risk in persons who were smoking > 40 years as compared to those who were smoking
< 40 years (OR=3.73; 95% CI 2.03-6.84). The risk of LarC occurrence is four times (95% CI, 2.35-7.88)
(significantly) higher in the CS smoking > 20 years > 20 c/day, as compared to those who smoke <
20 c/day equally long. Conclusion: Cigarette smoking is by far the most important risk factor for LarC.
Concerted control of smoking appears to be an urgent priority in LarC prevention, including efforts to
prevent adolescents from starting to smoke.
Keywords: laryngeal cancer, smoking.
119
DIZ - 79
USER’S SATISFACTION WITH EATING DISORDERS PROGRAMS OFFERING IN
THE MUNICIPALITY OF LJUBLJANA (SLOVENIA)
HAFNER A, Torkar T
Zavod za zdravstveno varstvo Kranj, Slovenia
[email protected]
Background: Eating disorders are a major public-health problem. A large part of patients because of
the stigma never visited a doctor, so in the project Eating disorders- who and what assistance offers
in Ljubljana, which ran from May 2008 to October 2009, we wanted to know who are the service
providers in the field of eating disorders and how their offers meet the needs of users.
Description: The project was first identified all potential providers of assistance in the field of
eating disorders in the Municipality of Ljubljana, five health institutions and five non-governmental
organizations, and then used a questionnaire to assess the needs of users. 130 questionnaires were
distributed to users through the services personally, 55 to users of health institutions and 75 to NGOs
users.
Results: 56 completed questionnaires were received (responce rate 43%). The project results showed
that the programs offer in the field of health organisations and NGOs in the Municipality of Ljubljana
is inadequate, but existing programs were all the users were very well received and are broadly
adequate for their needs, positively influenced their relationships with relatives and friends as well as
the development of social networks, health and general well-being. Users were very well appreciated
by programs of health institutions as well as programs of NGOs.
Conclusions: In future programs key measures of assistance to people with eating disorders should
be targeted to increase the availability of assistance and prevention work, both in terms of prevention
as early detection of eating disorders.
JZI - 254
PERUČ D, Tićac B, Rukavina T
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Hepatitis C prepoznat je kao važan javno-zdravstveni problem u svijetu. Prema procjeni Svjetske
zdravstvene organizacije iz 1999. godine, 170 milijuna ljudi (3% ukupne populacije) bilo je kronično
inficirano hepatitis C virusom (HCV). U Hrvatskoj prevalencija HCV infekcije iznosi približno 1%.
Cilj rada je bio utvrditi učestalost pozitivnih seroloških HCV nalaza u uzorcima koji su obrađeni u
Serološkom laboratoriju Mikrobiološkog odjela Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorskogoranske županije.
Metode: U radu su retrospektivno analizirani rezultati dobiveni imunoenzimskim testiranjem uzoraka
seruma koji su dostavljeni na pretragu iz ordinacija s područja Primorsko - goranske županije u
razdoblju od 01. siječnja 2006. do 31. prosinca 2009. godine.
Rezultati: U razdoblju obuhvaćenom analizom u Laboratoriju je ukupno pretraženo 15191 uzorak
seruma osoba, u dobi od tjedan dana do 84 godine. Prisutnost HCV protutijela utvrđena je u 547
uzoraka (3,6%) odnosno evidentirane su 437 anti-HCV pozitivne osobe. Zastupljenost spolova je među
pozitivnim osobama bila podjednaka, dok je analiza dobne raspodjele pokazala najveću zastupljenost
u dobi od 21-30 godina (36,2%), te 31-40 godina (23,8%).
Zaključak: Kronični hepatitis C često dovodi do nastanka ciroze, dekompenzirane jetrene bolesti
i hepatocelularnog karcinoma. Stoga je iznimno važno rano otkrivanje i liječenje oboljelih s ciljem
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
SEROLOŠKA DIJAGNOSTIKA HEPATITIS C VIRUSNE INFEKCIJE U
PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI
Četvrtak
Thursday
120
sprječavanja nastanka komplikacija kronične infekcije. Prema našem iskustvu upotreba osjetljivih
imunoenzimskih pretraga korisna je u ranom otkrivanju hepatitisa C u populaciji.
JZI - 24
MODEL PERSONALIZIRANE PREVENCIJE DIJABETES MELITUSA
PULJAK A, Radašević H, Gall Trošelj K
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zabreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Cilj ovog rada je predstaviti mogućnost definiranja i implementiranja individualiziranog preventinog
modela na primjeru dijabetes melitusa (sprječavanje pojave dijabetesa) što je najučinkovitiji oblik
prevencije (primarna prevencija-sprječavanje pojave bolesti).
Primjenom ovog modela, dugoročno bi se smanjila učestalost dijabetesa (incidencija, prevalencija),
smanjio broj komplikacija te bi se smanjila smrtnost uzrokovana ovim bolestima i njihovim
komplikacijama.
Metode: Definiranjem i detektiranjem polimorfizama koji predstavljaju rizik za dijabetes (TNF, IL-6,
APOE, interleukin 6 (IL6R), angiotenzinogen (AGT), angiotenzin-konvertirajući enzim (ACE), receptor
tipa 1 za angiotenzin 2 (AGTR1) i „transcription factor 7 – like 2“ (TCF7L2) uz ostale definirane i
prepoznate rizike (obiteljska anamneza, biokemijski nalazi koji ukazuju na povećani rizik za razvoj
dijabetesa-predijabetes, analiza životnih navika i stila kao što su prehrana, tjelesna aktivnost, radni
okoliš, pušenje) otvara se mogućnost definiranja individualnog preventivnog modela. Drugim riječima,
na osnovi analiziranih podataka izradili bi se individualizirani preventivni programi (prilagođeni
pojedincu) koji bi uključivali preporuke o prehrani, tjelesnoj aktivnosti, promjeni štetnog zdravstvenog
ponašanja te potrebi i učestalosti obavljanja pojedinih preventivnih pregleda (raspored potrebnih
preventivnih pregleda).
Rezultati: Razvojem ovog modela prevencija dijabetesa idividualizirala bi se, odnosno prepoznale bi se
pojedinci koji su pod povećanim rizikom za pojavu bolesti te bi se pravilnim zdravstvenim ponašanjem
spriječila pojava bolesti.Ukoliko bi model bio primjenjen na određenoj populacijskoj skupini (primjerice
osobe starije od 40 godina s dijabetesom u obiteljskoj anamnezi, odnosno s nalazom za predijabetes)
primjenom ovog modela smanjila bi se incidencija dijabetesa kao i mogućnost pojave komplikacija.
Zaključak: Ovaj model predstavlja primjenu nove tehnologije, u smislu očitavanja genetske strukture
pojedinca te primjenu rezultata u svrhu prevencije bolesti. Model je sa stajališta prevencije sveobuhvatan
jer uključuje i podatke o stilu života , antropometrijske mjere, kao i biokemijske nalaze, anamnezu i
obiteljsku anamnezu. Model je inovativan i nije šire primjenjen. Obzirom na razvoj medicine prema
individualiziranom pristupu pacijentu, personalizirani oblik preventivne zdravstvene zaštite bit će šire
primjenjiv.
JZI - 82
PROBIR DEPRESIVNIH SIMPTOMA U BOLESNIKA SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU RAZLOŽNOST I MOGUĆE DOBITI
Pibernik-Okanović M, AJDUKOVIĆ D, Metelko Ž
Sveučilišna klinika „Vuk Vrhovac“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj je ovog istraživanja bio 1. Utvrditi učestalost depresivnih simptoma u slučajno odabranom uzorku
ambulantno liječenih dijabetičkih bolesnika i 2. Utvrditi psihosocijalne i medicinske rizike za razvoj
depresivnosti.
Postupak: U 469 slučajno odabranih bolesnika u ambulantnoj dijabetološkoj kontroli primjenjeni su
upitnici za procjenu depresivnih simptoma i emocionalnih problema uvjetovanih šećernom bolešću.
121
Korištene su psihometrijski validirane hrvatske verzije upitnika CES-D (Center for Epidemiologic
Studies-Depression) i PAID (Problem Areas in Diabetes). Razdjelne vrijednosti od 16 bodova na CES-D,
te 40 bodova na PAID korištene su za prepoznavanje bolesnika s ozbiljnim depresivnim simptomima,
odnosno visokom razinom emocionalnog distresa uvjetovanog bolešću.
Podaci o psihosocijalnim uvjetima življenja i psihološkoj povijesti prikupljeni su u okviru polustrukturiranog
psihologijskog intervjua. Podaci o zdravstvenom statusu, uključujući trajanje šećerne bolesti, način
liječenja, glikemijsku kontrolu, indeks tjelesne mase, kasne komplikacije šećerne bolesti, pridružene
bolesti, prikupljeni su iz povijesti bolesti
Rezultati: Povišena razina depresivnih simptoma (CES-D≥16 bdv) zabilježena je u 22% ispitanika.
Ozbiljni depresivni simptomi značajno su se učestalije iskazivali u žena (χ2=9,70 P=0,0001), bolesnika
liječenih inzulinom (χ2=8,43 P=0,003), samaca (χ2=6,22 P=0,001), financijski prikraćenih bolesnika
(χ2= 27,5 P<0,0001), te onih koji su se nedavno suočavali sa stresnim životnim zbivanjima (χ2=11,66
P<0,0001). Depresivni su bolesnici značajno češće od nedepresivnih izvješćivali o psihološkim
problemima u prošlosti (χ2=26,52 P<0,001), te iskazivali značajno višu razinu emocionalnog distresa
uvjetovanog šećernom bolešću (39±17 vs 25±17 P=0,0001). Samo je 55% bolesnika s povišenim
depresivnim simptomima bilo uključeno u farmakološko liječenje, najčešće nespecifično za depresiju. O
terapiji antidepresivima izvijestilo je 18% bolesnika.
Nisu nađene razlike između depresivnih s nedepresivnih bolesnika glede dobi obrazovanja trajanja
šećerne bolesti, glikemijske kontrole i indeksa tjelesne mase (svi P>0,05).
Zaključak: U 22% ispitanih dijabetičkih bolesnika zabilježeni su ozbiljni depresivni simptomi. Emocionalni
problemi uvjetovani šećernom bolešću u depresivnih su se bolesnika pokazivali ozbiljnijima nego
u nedepresivnih. Samo je 18% bolesnika s povišenim depresivnim simptomima bilo uključeno je u
odgovarajuće farmakološko liječenje. Redoviti probir za depresiju i psihoedukacija bolesnika mogli bi
utjecati na spremnost bolesnika za traženje stručne pomoći, te unaprijediti njihovu dobrobit.
JZI - 10
DIABETES MELLITUS TYPE 2 - RISK FACTORS
DANILOVSKA B, Stojanov A, Filipovik D
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
PHO Center for Public Health - Skoplje, R Macedonia
Introduction: According to 1977 WHO data and the data provided by the International Diabetes
Federation for the same year, 135 million people were diagnosed with diabetes worldwide. Expectation
is that this number will rise up to 366 million people till 2030. Diabetes assumed an epidemiological
profile and became a trend in human race; as of now, more than 3 million people worldwide die from
diabetes complications each year.
Aim: To show the influence of some risk factors of relevance for the survey performance, and to rank
them based on their epidemiological potential.
Method and Materials: This analytic study shows epidemiological variables relevant for the survey
groups (105 persons having diabetes type 2).We surveyed two groups using a specially designed nonstandard questionnaire where all relevant data were noted. All data were analysed using adequate
statistic methods and the risk factors were defined as factors contributing to the illness onset and
weighted against their statistical relevance in view of the endpoints of this investigation.
Results: Our survey shows that familial diabetes type 2 burden increases the risk of the disease
onset by 8 times, while overweight and arterial hypertension increase that possibility by 4 times.
Physical inactivity and high triglycerides increase the odds by 3 times, while high cholesterol levels
are responsible for 2 –fold risk increase. Place of residence (urban surroundings), social background,
poor standard, age and smoking are additional risk factors, but nationality, religion, marital status,
education, occupation and alcohol consumption, failed to prove themselves as valid as risk factors
when it comes to type 2 diabetes mellitus.
Conclusions: Diabetes is a costly, complex, and devastating chronic illness that poses as a major
public health problem. However, diabetes prevention is possible. Diabetes type 2 risk can be reduced
in many cases by making lifestyle changes - changes in eating habits, physical activity increase,
weight control and so forth.
Keywords: Diabetes type 2, Risk factors, Prevention.
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
[email protected]
122
JZI - 181
RANO OTKRIVANJE NEURORIZIČNE DJECE I UKLJUČIVANJE U RANE
HABILITACIJSKE PROGRAME
BOŠNJAK-NAĀ K, Bošnjak Mejaški V, Skoko-Poljak D, Gverić Ahmetašević S, Popović Miočinović Lj
Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, Goljak 2 Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Perinatalna oštećenja mozga su najčešći uzok neuroloških odstupanja kod djece 10% novorođenčadi
je perinatalno rizično i osobito podložno oštećenju mozga.
Cilj je prikazati projekt praćenja i evidentiranja perinatalno rizične djece i rezultate jednogodišnjeg
praćenja visokoneurorizične djece u okviru pilot projekta.
Neonatolog već u rodilištu izdvaja visoko i niskoneurorizičnu djecu na temelju anamnestičkih,kliničkih
čimbenika rizika i ranog neonatalnog UZ mozga. Ispunjava formular s neurorizičnim čimbenicima
i šalje ga elektronskom poštom u Regionalni (visokoneurorizičnu djecu) ili u Županijski centar
(niskoneurorizičnu djecu).Roditelji uz informaciju o neurorizičnim čimbenicima i potrebi da se dijete
uključi u program praćenja,dobivaju i termin prvog pregleda.Program dijagnostičkih pretraga i
opseg praćenja ovisi o stupnju rizičnosti.Za visokoneurorizičnu djecu obuhvaća: neuropedijatrijsko i
fizijatrijsko praćenje,praćenje UZ mozga,snimanje spontanih pokreta,EEG poligrafije,vidnih i slušnih
evociranih potencijala,po potrebi oftalmološko,audiološko,ortopedsko praćenje.Neuropedijatar prati
UZ glave i razvoj kod niskoneurorizične djece i po potrebi proširuje obradu.Djeca s odstupanjem u
razvoju odmah se uključuju u habilitaciju.Svi nalazi dobiveni dijagnostičkom obradom vežu se uz
podatke o čimbenicima rizika koje je za to dijete poslao neonatolog.Ovim načinom evidentiranja
dobiva se mogućnost uvida u sve podatke o neurorizičnom djetetu,a stvara se i registar neurorizične
djece iz kojeg će se tijekom praćenja formirati i registar djece s cerebralnom paralizom.
Pilot studija trajala je od 1.1.2007.do 31.8.2008.godine i obuhvatila je 170 visokoneurorizične djece
rođene u rodilištu Petrova i 150 niskoneurorizične djece rođene u rodilištu Merkur.Prikazujemo ishod
170 visokoneurorizične djece koja su u oviru pilot projekta praćena i habilitirana u Specijalnoj bolnici
Goljak.
Neuromotorni ishod u dobi 12 mjeseci bio je uredan u 107 djece,47 je imalo usporen razvoj,a16 djece
je imalo odstupanje u smislu neuroloških sindroma prediktivnih za cerebralnu paralizu.Kod 75% djece
sa težim neuromotornim odstupanjem UZ mozga je bio patološki.Poremećaj vida je imalo 38 djece,3
djece sljepoću. Patološki EEG s rizikom za pojavu epilepsije imalo je 14 djece, Westov sindrom 2,
febrilne konvulzije 2 djece.
Perinatalna oštećenja mozga su neprogresivna, procesi maturacije i plastičnosti uz ranu primjenu
terapijskih postupaka mogu dovesti do funkcionalnog oporavka.Zbog toga je važno neurorizičnu
djecu rano prepoznati, nadzirati njihov razvoj,u slučaju neurorazvojnih odstupanja rano uključiti u
habilitacijske programe.
JZI - 300
OSTEOPOROSIS(OP) IN MALE POPULATION IN CROATIA
KRAPAC L
Policlinic of Rheumatology, physical medicine and rehabilitation “Dr. D. Cop” Zagreb, Croatia [email protected]
Background: Hypomobility is a big problem of the 21. century. Sport as a recrectiion is recorded in
7.1% cases in a sample of a male population in Croatia born between 1925 and 1944. Osteoporosis
(OP) as a disease of older and hypomobilic population s not expected to be spread among males.
Purpose: During 2008, the Rheumatologic Clinic dr. Cop in Zagreb (PRF&R) has processed 12.150
patients for the first time. 75% of them were female.
Methods: With patients suspected of OP, we conducted clinical examination and densitometry by the
123
DXA method. We valued their height and possible loss of height, BMI and dynamometric values of
strength of hands. We also looked into comorbidity in the policlinic PR&FR. Results: We recorded 12.7% femaleand 0.8% male cases with OP. In 153 males in the age group from
35 to 88 years old ( X=65.74 +/- 11.67 ) we found 97 cases of OP (X 66.73+/- 10.98) while another
46 ( X 63.82 +/- 12.88 ) of them had osteopeny. The loss of height was recorded in 50 % males with
OP (width from 0 to 14 cm). The most recorded bad habit was alcoholism (47% males), smoking
(14%), while 16% other patients admitted both of those bad habits.
Conclusions: This data of the policlinic rheumatology practice suggests that the problem of OP in
males is underestimated. We emphasise the value of prevention of alcoholism, nicotinism as well as
the usage of caffeine and other new “refreshing” drinks. Sport and recreation must be incorporated
into projects of prevention of OP.
We proposed an ergonomic approach to work posture to prevent a forced posture of a “sitting man”
of the 21st Century. Through these measures and/or exercises we wanted to overweigh understrained
muscles and relax overstrained muscles and tendons.
DVORANA HALL: RAB
Tema Topic
b) JAVNOZDRAVSTVENE INTERVENCIJE PUBLIC HEALTH INTERVENTIONS
Podtema Subtopic:
UNAPRJEĀENJE ZDRAVLJA - Zdravlje djece i mladih
HEALTH PROMOTION – Children and adolescent health
DIZ - 69
PREHRAMBENE NAVIKE DJECE PREDŠKOLSKOG UZRASTA
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
ŽAGAR-PETROVIĆ M, Ban B, Kružić A, Delfin D
[email protected]
Cilj ispitivanja: prehrambene navike djece predškolskog uzrasta, incidencija prekomjerne tjelesne
težine, te zastupljenost sideropenične anemije.
Metode: Istraživanje je obuhvaćalo djecu predškolskog uzrasta tijekom sistematskog pregleda za upis
u 1. razred osnovne škole u Službi za školsku medicinu Velika Gorica. Izmjerena je tjelesna težina
i visina djeteta, te vrijednost hemoglobina u krvi. Roditeljima je dobrovoljno ponuđen upitnik o
prehrambenim navikama djeteta i njihovim podacima o tjelesnoj težini i visini.
Rezultati: Ukupno je prikupljeno 387 anketa, što je oko 50% od ukupnog broja djece koja su
pregledana za upis u prvi razred osnovne škole. U istraživanje je bilo uključeno 217 dječaka (56,1%)
i 170 djevojčica (43,9%). Kod ispitivanja prehrambenih navika zanimao nas je broj dnevnih obroka,
broj obroka voća, povrća, mesa, ribe i mlijeka koje dijete pojede tijekom dana, te količina slatkiša i
grickalica. Na temelju podataka o tjelesnoj težini i visini roditelja uspoređen je indeks tjelesne mase
djeteta s indeksom tjelesne mase oba roditelja.
Najveći broj djece ima četiri obroka dnevno (58,7%), 58,9% djece ima jedan obrok voća dnevno,
čak 10,6% mališana tijekom dana ne pojede niti jednu voćku. Obroci povrća u ranoj dobi slično su
zastupljeni, 64,3% djece pojede jedan obrok povrća dnevno, dok približno 10% povrće uopće ne jede.
Meso je bilo zastupljeno 4 puta tjedno kod 22,2 % ispitanika, a riba jedanput tjedno kod 60,2%
ispitanika. Čak 25,3% djece svakodnevno konzumira slatkiše. Dvije šalice mlijeka dnevno popije tek
trećina predškolaca (32,0%).
Prema tjelesnoj težini 77,5% djece nalazi se unutar 10.-90. precentile za dob, 18,3% ima tjelesnu
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska, Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke
županije, Velika Gorica, Hrvatska
124
težinu iznad 90. percentile, a 4,1% djece je pothranjeno. Čak 86% djece s prekomjernom tjelesnom
težinom imalo je jedan ili oba roditelja s ITM iznad 25. Za tjelesnu visinu prvoškolaca dobiveni su
slijedeći podaci: 81,4% nalazi se unutar 10.-90. percentile, 9,0% nalazi se iznad 90. percentile, te
9,6% predškolaca je niskog rasta ispod 10. percentile. Analizirajući vrijednosti hemoglobina 20,7%
predškolaraca imalo je niske vrijednosti hemoglobina ispod 110 g/L, dok je 75,1% imalo je vrijednosti
hemoglobina u granicama normale > 110 g/L.
Zaključak: Na temelju provedenog istraživanja može se zaključiti da čak 18,3% ima prekomjernu
tjelesnu težinu, da su neke loše prehrambene navike zastupljene u visokom postotku. Stjecanje zdravih
prehrambenih navika male djece ovise o prehrambenim navikama roditelja, stoga treba poduprijeti
stvaranje dobrih, a odbacivanje loših prehrambenih navika kod male djece već od rane vrtićke dobi
putem javnozdravstvenih aktivnosti i podizanjem kvalitete obroka u dječjim vrtićima i školama.
JZI - 67
NUTRITION QUALITY DIFFERENCE BETWEEN DIET PLANNING
KINDERGARTENS AND KINDERGARTENS WITHOUT PLANNED DIET IN
PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA
KENĀEL JOVANOVIĆ G, Pavičić Žeželj S, Radeta A, Klarić S
Department of Health Ecology, Teaching Institute of Public Health of Primorsko-goranska County,
Rijeka, Croatia
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Aim: Proper nutrition can provide sufficient energy and nutrients’ quantity to achieve and maintain
health and adequate physiological functions. During childhood, a healthy diet is a very important
factor because of the children’s increased energy and nutrient demands. Due to the importance of
healthy diet for the preschool children, the Teaching Institute of Public Health of the PrimorskoGoranska County is carrying out energy and nutritive health control in 41 kindergartens established in
the County. The aim of this study was to evaluate data obtained in the last five control years in those
kindergartens and to assess the difference in diet quality between kindergartens seeking the advice of
a nutritionist with their diet and their polarities.
Methods: The nutrition value was assessed by virtue of evaluating 310 whole-day meals served in
kindergartens in which the diet is planned by a nutritionist, as well as 360 whole-day meals served
in kindergartens which lack diet planning. The evaluation was performed using the duplicate meals
method. The results were compared to the recommendations of the Nutrition Standards for Planning
Diet in Preschools Centres.
Results: The average whole-day meal energy seen in kindergartens that undertake diet planning
fell within the recommended boundaries, while in kindergartens which neglect to do so this energy
was a little lower than recommended; the difference between the two was statistically significant
(p=0.017). Although both kindergarten groups had protein energy fraction at the upper limit normal,
they statistically differed (p=0.001). Fat and carbohydrate-generated energy fraction was better in
kindergartens that plan their protégée’s diet; within the same, the oscillations in nutrients’ quantity
were less substantial. The energy and nutrients’ quantity in these kindergartens were also more in line
with the recommendations applicable for the preschool children diet.
Conclusion: On the basis of the provided results, we can conclude that nutrition health control yielded
better results in diet-planning kindergartens. A healthy diet is important for preschool children as they
embrace dietary habits based on the diet served in their kindergartens, as well as from kindergartens’
personnel. Public health duty is to maintain kindergartens’ diet monitoring, to educate kindergarten
personnel, and to participate more in their diet planning by engaging nutrition professionals.
125
DIZ - 2
CILJEVI ZDRAVSTVENOG ODGOJA SADA I U BUDUĆNOSTI
PUHARIĆ Z1, Pavleković G2, Miklić T3
Zavod za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije, Bjelovar, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
3
Privatna pedijatrijska ordinacija Bjelovar, Bjelovar, Hrvatska
1
2
[email protected]
JZI - 146
POUČNA IGRA: “PRAVILNA PREHRANA”
MAJOR G, Papeš Ibrišević Z, Stojaković I
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Planom i programom mjera zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja predviđeno
je u okviru zdravstvenog odgoja i promicanja zdravlja za učenike od prvog do četvrtog razreda provesti
edukaciju o značaju pravilne prehrane i njenom utjecaju na rast i razvoj.
Cilj: Cilj provođenja poučne igre bio je proširivanje i utvrđivanje stečenog znanja o pravilnoj prehrani
kod učenika trećih razreda osnovne škole.
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: U svijetu i kod različita su iskustva u provođenju zdravstvenog odgoja u školi. Ciljevi i aktivnosti
tog rada dio su tradicije, organizacije sustava zdravstva i prosvjete te različito prate programe
promocije zdravlja u školi kao okružju i modele sveobuhvatnog pristupa zdravlju.
Kod nas se zadnjih godina javio zahtjev da se, uz program koji provodi školska medicina, uvede
poseban predmet „Zdravstveni odgoj“ uz nositelje koji su izvan zdravstva te dijelom jasnim ciljem i
sadržajem. Kako je prije svakog uvođenja promjena neophodno ispitati mišljenje onih koji su aktivni
sudionici programa, provedeno je istraživanje o sadašnjem stanju te zahtjevima i očekivanjima u
budućnosti.
Ciljevi istraživanja: Ispitati mišljenje učenika, učitelja, roditelja i školskih liječnika o svrsi/ciljevima
zdravstvenog odgoja koji se danas provodi u školama kod nas te kako ga vide u budućnosti.
Ispitanici i metode rada: U anonimnom anketiranju sudjelovalo je 98 liječnika zaposlenih u službama
za školsku medicinu hrvatskih zavoda za javno zdravstvo, 311 nastavnika osnovnih i srednjih škola
urbanih i ruralnih sredina, 555 učenika sedmih razreda osnovnih škola i trećih razreda srednjih škola te
490 roditelja učenika. Ispitivanje je provedeno u školama na području Bjelovarsko-bilogorske, Požeškoslavonske, Splitsko-dalmatinske i Zagrebačke županije te na području grada Zagreba.
Rezultati istraživanja: Najveći broj ispitanika (45,3 %) smatra kako je zdravstveni odgoj danas
prijenos znanja i poučavanje o činjenicama, a to odgovara pojmu «zdravstveno prosvjećivanje», a ne
«zdravstveni odgoj». Slijedi zatim odgovor kako je cilj zdravstvenog odgoja danas u školi razvoj navika
i stavova prema zdravlju (30,7 %), a najmanje je onih koji smatraju da se u školi učenici osposobljavaju
u vještinama za zdrav život (14,5%) što bi bilo najkorisnije. Dio ispitanika, svaki deseti ispitanik, nije
znao odgovor na postavljeno pitanje (9,5%).
Niti jedan od ispitanih školskih liječnika nije naveo prijenos znanja kao cilj budućeg odgoja u školi.
Učitelji/nastavnici su mišljenja kako to treba podjednako biti razvoj stavova i navika te učenje vještina,
a roditeljima je najvažniji razvoj navika. Od svih ispitanika, učenici najviše smatraju kako im treba ipak
dati i znanja. Razlika je statistički značajna (p<0,001)
Zaključak: U budućnosti treba mijenjati koncept zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim
školama iz tradicionalnog „davanja znanja“ prema „razvoju navika i učenju vještina“, jer je to način
osposobljavanja mlade osobe za kvalitetan život koji će znati prepoznati, cijeniti i primjenjivati takav
stil života i dalje, ne samo na sebe već i za svoju obitelj
126
Metode i ispitanici: Poučna igra osmišljena je prema predlošku iz publikacije „Promicanje zdravlja u
školi“.
Znanje je testirano anonimnim upitnicima kod 251 učenika trećih razreda OŠ „Ljubo Babić“u
Jastrebarskom tijekom 3 školske godine (2007/08., 2008./09, 2009/2010.) Upitnici su sadržavali osam pitanja vezanih uz pravilnu prehranu, a učenici su testirani prije provođenja poučne igre i neposredno
nakon nje.
Rezultati: Na pitanje „Koliko je potrebno obroka dnevno?“ prije edukacije točno je odgovorilo
13,5% učenika, a nakon edukacije njih 61,3%. Točan odgovor na pitanje „Što je najzdravije jesti za
međuobrok?“ prije edukacije dalo je 75,7% učenika, a nakon edukacije njih 90,1%. „Koliko često
trebamo prati zube“ znalo je 79,4% učenika prije i 81,9% poslije edukacije Na pitanje „Što je najvažnije
za našu prehranu?“ točan odgovor znalo je svega 9,1% učenika prije edukacije, da bi nakon edukacije
to znalo 24,3% učenika. „Koliko je potrebno popiti čaša vode dnevno?“ znalo je 25,9% prije i 71,3%
nakon edukacije, dok je na isto pitanje o mlijeku omjer bio 28,9% točnih odgovora prije i 75,5 %
nakon edukacije. Najlošije su znanje učenici pokazali na pitanju „Koliko je potrebno obroka voća i
povrća dnevno?“ Tek je 5,2% učenika prije edukacije odgovorilo točno ali je nakon nje to učinilo njih
43,5%.
Zaključak: Vidljiv porast postotka točnih odgovora nakon poučne igre na sva upitnikom postavljena
pitanja upućuje na zainteresiranost učenika za takav način zdravstvene edukacije i želju za usvajanjem
znanja o pravilnoj prehrani. Obzirom na stanje uhranjenosti populacije o kojoj skrbimo i na trendove
prisutne u našoj zemlji i svijetu, potrebna je sustavna edukacija učenika uz osmišljavanje novih, djeci
zanimljivih i prihvatljivih načina za njeno provođenje.
DIZ - 162
PREHRAMBENE NAVIKE MLADIH I PROMOCIJA ZDRAVLJA
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
KOPRIVNJAK J
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Zaprešić, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Zdrava prehrana je osnova brige za rast i razvoj, te zdravlje djece, važan cilj svake obitelji, ali i
zdravstvene službe. Za jednostavno sastavljanje zdravog jelovnika roditelji, kao i voditelji kolektivne
prehrane trebali bi poznavati osnovne skupine namirnica, njihov sastav, te hranidbenu vrijednost.
Cilj: Istražiti prehrambene navike uč. V raz.OŠ, te uč. I raz.SŠ, na području Grada Zaprešića i okolice,
međusobne razlike, te mogućnosti intervencije.
ISPITANICI I METODE: 765 uč. V raz.OŠ tokom š.g. 2004./05. i 2005./06. i 883 uč. I raz.SŠ
Tokom š.g. 2003./04, 2004./05., 2005./06. i 2006./07. Rezultati su dobiveni analizom anonimne ankete
o njihovim prehrambenim navikama, za vrijeme sistematskog pregleda uz prethodna pojašnjenja.
Rezultati: Anketa je pokazala da rijetko ili nikada ne doručkuje 18,2% uč. V raz.OŠ i čak 41,5% uč. SŠ.
Kuhani obrok rijetko ili nikada ima 23,6% uč. V raz.OŠ i 20,5% uč. I raz. SŠ.
„Brzu hranu“ svakodnevno konzumira 4,3% uč. V raz. OŠ i 7,5% uč. I raz SŠ. Nedovoljno voća dnevno
konzumira 31,9% uč V raz.OŠ i čak 62,5% uč. I raz SŠ, a nedovoljno povrća dnevno jede 58,7% uč.
V raz.OŠ. i 79,9% uč. I raz.SŠ. Nedovoljno mlijeka dnevno uzima 57,6 uč. Vraz.OŠ i 58% uč I raz.SŠ.
Rasprava: Za skladan rast i razvoj u doba Puberteta, uz ostale preduvjete važna je i zdrava i raznovrsna
prehrana raspoređena u više dnevnih dobro izbalansiranih obroka. Pubertet je ujedno i period stvaranja
dobrih i loših navika, pa tako i prehrambenih, koje onda najčešće ostaju cijeli život. Iz gore navedenih
podataka vidljivo je da kod jednog dijela učenika postoje
Neke loše prehrambene navike naročito kod uč SŠ (doručak, kuhani obrok), te kod velikog dijela uč.
obje grupe: pre malo voća i povrća, te mlijeka u svakodnevnoj prehrani.
Zaključak: Potrebno je poduprijeti dobre prehrambene navike, te promijeniti loše. Nameću se dva
pravca djelovanja, koji se mogu međusobno nadopunjavati i ispreplitati.
Jedno je zdravstveno-odgojni rad s djecom i njihovim roditeljima, a drugo kvalitetna kolektivna
prehrana.
127
SZZ - 233
STUDIJA SLUČAJA: INOVATIVNI ME\USEKTORSKI ŠKOLSKI PREVENTIVNI
PROGRAM STELLA POLARIS - REZULTATI, LEKCIJE I PREPORUKE ZA
BUDUĆNOST
RUSSO A1,2, Milić R2, Martinić M2
1
2
Sveučilišni studijski centar za stručne studije, Split, Hrvatska,
Zdravi grad, Split, Hrvatska
[email protected]
Zdravlje se stvara, unapređuje ili unazađuje našim svakodnevnim izborima. Važnost ulaganja u zdravlje
te preuzimanja odgovornosti za kvalitetu vlastitog zdravlja i života jedno je od temeljnih postavki
mreže zdravih gradova koje je pokrenula Svjetska zdravstvena organizacija prepoznajući potencijal
lokalnog sustavnog zdravstveno-preventivnog djelovanja. Zdravlje nije više samo pitanje zdravstva,
već se sve jasnije iskazuje potreba razumijevanja i usklađivanja utjecaja ekonomskih, socijalnih,
okolišnih, kulturnih i odgojno-obrazovnih konteksta koji izravno i dalekosežno utječu na ljudsko
zdravlje. Ipak, ovaj potonji, odgojno-obrazovni, iako često izvan fokusa, vjerojatno ima najznačajniji
potencijal stvaranja dugoročnih, obuhvatnih promjena u zajednicama. Svijest, znanje i vještine postaju
sve jasnije odrednice uspjeha strategija i mjera, pa i onih složenih i sve više interdisciplinarnih poput
kvalitetne zdravstvene prevencije i postizanja ideala zdravlja o kojem govori i definicija zdravlja SZO.
Projekt Stella Polaris - socijalno zdravstveni akcijsko prevencijski program primjer je takvog nastojanja
usmjerenog odgoju i obrazovanju te stvaranju kapaciteta, alata i rješenja za uvođenje kvalitetnih i
učinkovitih školskih preventivnih programa u hrvatske osnovne škole. Eksperimentalnu primjenu ovog
projekta podržala je Europska unija, Vlada RH kroz gotovo sva relevantna resorna ministarstva, ali i
druge međunarodne, nacionalne, regionalne i lokalne institucije, zaklade, te tijela uprave. Ovaj rad
predstavlja rezultate i iskustva ovog dvogodišnjeg eksperimenta, naučene lekcije, te preporuke za
daljnje iskorake na području zdravstvene prevencije i rada s najmlađim naraštajima, ali preko njih i s
njihovim obiteljima, prosvjetnim djelatnicima i lokalnim zajednicama u kojima žive.
JAVNOZDRAVSTVENA-EDUKATIVNA KAMPANJA O PREVENCIJI I RANOM
OTKRIVANJU RAKA U HRVATSKOJ
KERANOVIĆ A1, Radica V2, Pleština S1, Katavić K2
Međunarodna udruga studenata medicine CroMSIC, Zagreb, Hrvatska
Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
3
Udruga oboljelih i liječenih od malignih bolesti, njihovih obitelji i prijatelja, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
[email protected]
Uvod: Hrvatska je prema EUROSTAT-u na drugom mjestu po smrtnosti od raka u Europi. Razloge
visoke smrtnosti treba tražiti u starosti stanovništva, ali i u činjenici da se rak kod hrvatskih građana
dijagnosticira kasnije i povezan je sa zdravstvenim ponašanjem. Kako je jedan od pristupa u rješavanju
ovog problema afirmativna kampanja o prevenciji i ranom otkrivanju bolesti, međunarodna udruga
studenata medicine Hrvatske „CroMSIC“, u suradnji s udrugom oboljelih i liječenih od malignih
bolesti, njihovih obitelji i prijatelja „Za novi dan“ odlučila je pokrenuti javnozdravstvenu-edukativnu
kampanju srednjoškolaca o prevenciji i ranom otkrivanju raka.
Ciljevi rada: (1) Potaknuti studenti medicine da aktivno promoviraju primarnu prevenciju i rano
otkrivanje raka; (2) Omogućiti studentima medicine da prošire znanje te steknu iskustvo i samopouzdanje
u radu s pacijentima; (3) Povećati odaziv građana na programe skrininga te (4) Informirati javnost o
prevenciji, rizičnim faktorima, znakovima i simptomima raka.
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
JZI-53
Četvrtak
Thursday
128
Metode rada: Javnozdravstvenu-edukativnu kampanju o prevenciji raka planiramo provoditi u srednjim
školama vršnjačkom edukacijom, Y-PEER metodom. Vršnjačka edukacija je pristup kojom se dobro
trenirani i motivirani mladi ljudi organiziraju kako bi doprijeli do svojih vršnjaka i pomogli osigurati, bilo
na formalan ili neformalan način, optimalno poznavanje činjeničnih informacija, formiranje stavova i
usvajanje vještine za odgovorno ponašanje, zaštitu vlastitog zdravlja te prijenos znanja i vještina na
članove obitelji i širu zajednicu. Edukacija edukatora, nositelja programa i članova „CroMSIC“ (studenti
medicine) će se provoditi od strane specijalista onkologa u specijalističkim ambulantama i klinikama.
Sadržaj i ciljevi osposobljavanja studenata medicine obuhvatit će prevenciju karcinoma, važnost
samopregleda, ranu dijagnostiku i stigmatizaciju oboljelih. Nakon završene edukacije, pristupit će se
Y-PEER radionici kako bi ih se osposobilo da educiraju srednjoškolce u vještinama vršnjačke edukacije
i sadržajima vezanim uz problem. Pomoć u tome bit će prateći materijali s ciljem prijenosa poruka
članovima obitelji i široj zajednici. Vrednovanje kampanje bit će procesna evaluacija.
Očekivani rezultati: Edukacijom edukatora (studenti medicine) očekujemo razvoj njihovih
profesionalnih znanja, stavova i vještina u prepoznavanju i rješavanju raka u Hrvatskoj kao vodećeg
javnozdravstvenog problema, utjecaj mladih na mlade (rad studenata medicine sa srednjoškolcima)
u oblikovanju njihovih stavova prema problemu te utjecaj srednjoškolaca na zdravlje obitelji (osobito
poticaj roditeljima, balkama i djedovima na sudjelovanje u ranom otkkrivanju rada) te utjecaj na
stavove zajednice o važnosti ovog zdravstvenog problema.
JZI-222
BIHEVIORALNO ISTRAŽIVANJE ME\U ADOLESCENTIMA U KOLEKTIVNOM
SMJEŠTAJU U REPUBLICI SRPSKOJ
BOJANIĆ J, Jandrić Lj1, Mijović B2
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
1
2
Institut za zaštitu zdravlja Republike Srpske, Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Medicinski fakultet Foča, Foča, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
[email protected]
Bihevioralno istraživanje provedeno među adolescentima u kolektivnom smještaju u Republici Srpskoj
je prvo istraživanje o rizičnom ponašanju mladih u domu za djecu bez roditeljske skrbi i đačkim
domovima. Istraživanje u četiri đačka doma i u jednom domu za djecu bez roditeljske skrbi. je proveo
Institut za zaštitu zdravlja Republike Srpske u saradnji sa UNICEF-om 2008. godine.
Cilj istraživanja je bio, ispitati i utvrditi postojanje različitih oblika rizičnog ponašanja kod adolescenata
smještenih u domu za nezbrinutu djecu i u đačkim domovima, zatim ispitati nivo znanja, stavove i
ponašanje u vezi HIV infekcije i spolno prenosivih infekcija, te utvrditi eventualno prisustvo stigme,
diskriminacije, i nasilja među adolescentima u kolektivnom smještaju.
U istraživanju je korišten strukturirani upitnik, a intervju su provodili psiholozi. Anketiranje je bilo
anonimno i dobrovoljno. Učestvovalo je 199 ispitanika, i to 114 (57,3%) dječaka i 85 (42,7%) djevojčica
dobi od 12 do 20 godina. Najbrojnija kategorija ispitanika je od 15-17 godina (71,9%).
Rezultati istraživanja ukazuju na to da samo 9% ispitanika nikada nije popilo neko alkoholno piće, dok
je skoro polovina ispitanika manje od jednom mjesečno popila neko alkoholno piće. Više od polovine
ispitanika (55,3%), nije nikada probalo cigaretu, dok njih 23,6% svakodnevno koristi duvanske
proizvode. Tri ispitanika (1,5%) su navela da su konzumirala kanabis i to jedan od njih je probao
kanabis između 13 ili 14 godina, a dvoje u dobi od 15 do 16 godina. Znanje vezano za prenos HIV
infekcije ima 35% ispitanika, navedena tendencija je veća kod djevojčica, nego kod dječaka. Vaginalni
seksulani odnos je imalo 39,7% ispitanika oba spola, od kojih njih 13,1% su ženskog spola, a 26,6%
su ispitanici muškog spola. Prvi vaginalni seksualni odnos ispitanici muškog spola imaju u prosjeku
između 15 i 16 godina, a ispitanice ženskog spola sa navršenih 16 godina. Tokom proteklih 12 mjeseci,
52.8% ispitanika su bili sa dva ili više partnera, pri tome je 62,5% ispitanika muškog spola i 42,9 %
ispitanika ženskog spola navelo da su uvijek koristili kondom tokom seksulnog odnosa.
Oko 30% ispitanika ističe da se djeca iz škole drugačije ophode prema osobama koje žive u internatu/
institucijama. Ispitanici iz domova za djecu bez roditeljske skrbi znatno više opažaju drugačiji odnos
njihovih školskih vršnjaka prema njima, nego ispitanici koji žive u đačkim domovima.
Na osnovu dobijenih rezultata možemo zaključiti da među mladima koji žive u đačkim domovima i
129
domovima za djecu bez roditeljske skrbi najčešće rizično ponašanje je konzumiranje alkoholnih pića
i cigareta, a zatim slijede: nasilje u institucijama i školi, potencijalna stigmatizacija od strane vršnjaka
koji žive sa roditeljima te rizično seksualno ponašanje praćeno slabim znanjem o spolno prenosivim
bolestima, HIV infekciji i mjerama zaštite, što predstavlja potencijalnu opasnost po zdravlje mladih
ljudi.
DIZ-93
UHRANJENOST I KVALITETA PREHRAMBENIH NAVIKA UČENIKA NA
PODRUČJU POŽEŠKO-SLAVONSKE ŽUPANIJE
BILOBRK Ā, Zombori D, Matijević M
Zavod za javno zdravstvo Požeško Slavonske županije, Požega, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Istražiti kvalitetu prehrambenih i životnih navika, ispitati stanje uhranjenosti učenika, te utvrditi
razlike prema spolu, vrsti škole te samoprocjeni kvalitete života i slike o sebi. Navedene parametre za
našu županiju, usporedili smo sa rezultatima HBSC (RH-2007) ankete.
Metoda: Uzorak je činilo 677 učenika (M-38%, Ž-62%) 1. razreda srednjih škola. Izmjerena im je visina/
težina, određen ITM. Ispunili su upitnik o prehrambenim i životnim navikama, samoprocjeni zdravlja,
zadovoljstvu životom i razini tjelesne aktivnosti. Formiran je indeks prehrambenih navika („IPN“
raspona 0%-100%). Analitički, korištena je deskriptivna statistika te parametrijski i neparametrijski
testovi za statističko zaključivanje uz p<0,05. Linearni trend testiran je u sklopu ANOVA-e metodom
polinomnih kontrastnih kodova.
Rezultati: Prosječan ITM učenika (X=21,7;SD=3,36) i učenica (X=20,8;SD=3,47), statistički se
razlikuje (t(509)=2,3;p=0,022). ITM >25 ima 13,3%M i 8,3%Ž. Prosječan ITM ne razlikuje se prema
zanimanju, školi, IPN-u, razini samoprocjene tjelesne aktivnosti i zdravlja (p>0,05).
Analizom prehrambenih navika utvrdili smo da 53,6% učenika doručkuje radnim danom što se ne
razlikuje od RH prosjeka. Radnim danom nikad ne ruča 7,1% učenika/ca. Učenice češće svakodnevno
jedu voće; 19,5%(RH-29%)vs.11,3%(RH-28%). Povrće iznimno rijetko jede 26,4%M i 20,3%Ž. Slatkiše
učestalo konzumira 49,1%, a slatka pića 46,2% uzorka.
IPN prosječno iznosi 67,42%(SD=11,00), u odnosu na spol nema razlike (p>0,05). Primjetan je opadajući
linearni trend u prosječnom IPN-u povezan sa predodžbom o vlastitom tijelu; izrazito mršavi-71%/
izrazito pretili-61% (F(1,675)=25,98;p<0,001). Postoji pozitivna povezanost između vrijednosti IPN-a i
samoprocjena kvalitete života te zdravlja (ρ=0,195;ρ=-0,185;oba p<0,001).
Higijenske navike vrednovane kao učestalost svakodnevnog pranja zubi razlikuju se prema spolu (M38,8% vs. Ž-78,9%, χ(3)=118,73;p<0,001), te se učenici razlikuju (46%) u odnosu na RH.
Manje od pola sata umjerene dnevne aktivnosti navodi svaki 3. učenik/ca. Dnevno ispred ekrana 21,3%
učenika/ca provodi više od 4 sata.
Postoji očekivana povezanost između predodžbe o svojoj tjelesnoj težini i držanja dijete
(χ(12)=423,78;p<0,001), te samoprocjene kvalitete života s predodžbom o vlastitoj težini
(F(4,671)=9,21;p<0,001).
Zaključak: Istraživanje pokazuje da srednjoškolska populacija u PSŽ nema lošiji ITM u usporedbi s RH
vršnjacima, iako jedu značajno manje voće i povrća, a učenici imaju lošiju oralnu higijenu. Ukupno
gledano, nužan je viši IPN, te držimo da je potreban značajan javno-zdravstveni angažman usmjeren
razvijanju zdravih životnih stilova naših učenika.
130
DIZ-102
UPORABA ALKOHOLA I DUHANA KOD SPLITSKIH STUDENATA
UTROBIČIĆ I
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-Dalmatinske županije, Split, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Prva iskustva pušenja i pijenja alkohola, a kasnije i navike, stiču se u pubertetu i adolescenciji.
Istraživanjem smo željeli utvrditi koliki je postotak tih štetnih navika kod budućih intelektualaca, koji
su bitni nositelji društva.
Metode: Podaci su prikupljeni iz zdravstvenih listova studenata sa sistematskog pregleda studenata
Splitskog sveučilišta akademskih godina 2007/2008 i 2008/2009. Studenti su bili s medicinskog,
ekonomskog, filozofskog, građevinskog i arhitektonskog fakulteta. Oni su prije pregleda ispunili
zdravstveni list koji između ostalog sadrži i pitanja vezana uz navike pušenja i pijenja alkohola.
Ukupno je bilo 1255 studenata (359 M, 896 Ž). Od toga je iz visoke škole 1009 studenata (292 M, 717
Ž), a iz više škole 246 studenata (67 M, 179 Ž).
Rezultati: U posljednjih mjesec dana u obje vrste škola i mladići i djevojke su u najvećem broju
(oko 50%) pili 1 do 2 puta mjesečno, a najmanje 6 i više puta mjesečno(7,5 mladića i 0% djevojaka u
višoj i 0,2% mladića u visokoj školi i 1,3% djevojaka u visokoj školi).
Najviše mladića i iz više i visoke škole (31,8% i 41,8%) se napilo 10 i više puta u životu, dok se djevojke
iz obiju vrsta škola u najvećem broju (32,1 i 33,5 %) nikad u životu nisu napile, a one koje jesu, u
najvećem broju je to bilo 1 do 2 puta u životu (22,9% u visokoj i 23% u višoj školi).
Djevojke najčešće piju miješana alkoholna pića, mladići u visokoj školi najčešće piju pivo (29,8%), a u
višoj razna alkoholna pića (34,3%).
U životu je pušila otprilike polovica studenata jednih i drugih škola (oko 50%).
U zadnjih mjesec dana djevojke i iz više i visoke škole su u većini slučajeva pušile više od 5 cigareta
dnevno (35,2 i 32,1%), dok su mladići iz više škole u najvećem broju pušili manje od 1 cigarete dnevno
(37,1%), a mladići iz visoke škole više od 5 cigareta dnevno (41,5%).
Zaključak: Naši rezultati se poklapaju sa sličnim istraživanjima u drugim djelovima naše zemlje. Pušenje
i alkohol su nažalost postali obavezni dio života mladih, nevezano za vrstu škole koju pohađaju.
DIZ-223
UČESTALOST PUŠENJA U STUDENATA MEDICINE
SOVIĆ S, Musil V, Majer M, Božikov J, Jureša V
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
[email protected]
Cilj: Ispitati učestalost navike pušenja cigareta u studenata medicine na prvoj i završnoj godini studija
obzirom na spol i pušenje roditelja.
Metode: Upitnikom o zdravstvenom stanju i ponašanju mladih anketirani su studenti upisani u prvu
godinu studija medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ak. godine 2004./05. i ponovno
na šestoj godini studija ak. godine 2009./10. Između više pitanja koja se odnose na pušenje, izabrali
smo pitanje o broju popušenih cigareta dnevno u posljednjih 30 dana pri čemu smo pušačima smatrali
one koji su pušili dvije ili više cigareta dnevno. Uspoređeni su podaci o učestalosti pušenja na prvoj i
šestoj godini studija i to obzirom na spol i pušenje roditelja, a razlike su testirane χ2 testom na razini
p=0,05.
Rezultati: Anketirana su 243 studenta prve godine studija (68,7% studentice) od kojih je njih 126
131
(75,4% studentice) ponovno ispunilo isti upitnik na šestoj godini studija (tzv. čista generacija). Na
prvoj godini studija učestalost svakodnevnog pušenja bila je 15,6% (18,7% u studenata i 14,5% u
studentica), dok je na šestoj godini taj postotak 12,7% (16,1% i 12,0%). Iako je očita manja učestalost
pušenja na šestoj godini u odnosu na prvu godinu studija isto kao i da studentice puše u manjem
postotku od svojih muških kolega, niti jedna od tih razlika nije se pokazala statistički značajnom.
Nađena je statistički značajna povezanost pušenja studenata s pušenjem njihovih roditelja: svaki drugi
student koji puši ima i roditelja pušača, dok među studentima nepušačima tek svaki treći ima roditelja
pušača (p=0,033).
Zaključak: Očito je transgeneracijsko prenošenje navike pušenja. Smanjenje učestalosti pušenja
tijekom studija medicine je neznatno ali bi trebalo istražiti koji su čimbenici na njega utjecali jer bi
rezultati mogli biti korisni za kreiranje preventivnih programa i programa za prestanak pušenja koji
su nužni kako u školskoj dobi tako i za vrijeme studija, pa i studija medicine. Očito je da znanje o
štetnosti pušenja koje bi studenti nužno trebali steći tijekom studija nije dovelo do statistički značajnog
smanjenja udjela pušača ali bi podatke trebalo usporediti s podacima za studente drugih fakulteta.
JZI-5
RADNA TERAPIJA U PREVENCIJI OVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIM TVARIMA
KOD DJECE ŠKOLSKE DOBI
ŠIMUNOVIĆ D, Škrbina D1, Havelka Meštrović A2, Njegovan Zvonarević T3
Zdravstveno Veleučilište, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Školska dob obilježena je promjenama u svakodnevnom funkcioniranju. Zahtjevi za sudjelovanjem
u provedbi svakodnevnih okupacija (izvršavanje školskih obveza, vanškolskih aktivnosti, zaduženja
u domu, potreba za sudjelovanjem u aktivnostima vršnjačke grupe) u većini dovode do poteškoća
u prilagodbi na životne uloge. Novija istraživanja ukazuju na povećanu pojavnost zlouporabe
psihoaktivnih tvari u školskoj dobi. Prema podacima Vlade Republike Hrvatske iz 2008. godine,
prosječna dob prvog uzimanja sredstva ovisnosti je 15 godina. Zbog navedenog sve se veća pozornost
pridaje ranim preventivnim mjerama. Prevencija u školskim uvjetima podrazumijeva aktivan proces koji
podrazumijeva stvaranje i poticanje uvjeta koji unapređuju zdrave navike i stil života i time omogućava
djeci i mladima da se suoče sa životnim izazovima. Istraživanja u svijetu u provedbi preventivnih
programa ističu nužnost uvođenja radno terapijskih postupaka kroz provođenje preventivnih programa
u suzbijanju pojave ovisnosti u djece školske dobi. Radni terapeut kao član multidisciplinarnog
tima u preventivnim programima sudjeluje u procesu prevencije kroz: procjenu aktivnosti djeteta/
adolescenta; razvijanje motivacije i poticanje mladih na donošenje odluka o promjenama njihovih
ugrožavajući ponašanja; osnaživanje mladih u fazama promjene; pomoć u učenju i svladavanju
životnih vještina; razvoj interesa; izgradnju zdrave i pozitivne slike o sebi; pomoć mladima da djeluju
unutar svojih odabranih uloga; pomoć u kvalitetnom strukturiranju vremena; pomoć u izgradnji
zdravog stila života; promoviranje okoline koja je pogodna i podražavajuća za mlade. Dakle, temeljni
cilj radno terapijske intervencije u sklopu preventivnih programa jest poticanje aktivnog sudjelovanja u
svakodnevnim okupacijama koje podižu neovisnost, osposobljavanje pojedinca za uspjeh u društvenim
ulogama (radnim, društvenim, obiteljskim, prijateljskim), osposobljavanje za samostalan život kroz
niz planiranih aktivnosti, uvježbavanje socijalnih vještina. Radni terapeut kod djeteta/adolescenta teži
usvajanju „vještina življenja“ radi postizanja maksimuma u izvedbi svakodnevnih aktivnosti, dobrobiti
i kvaliteti života. Ključne riječi: ovisnost , prevencija, radna terapija, školska dob Četvrtak
Thursday
132
DIZ - 339
PREVENCIJA NEPLODNOSTI RANIM OTKRIVANJEM I LIJEČENJEM
VARIKOKELE U ADOLESCENATA
DŽEPINA M, Posavec M1, Čavlek T1, Karin Ž2
1
2
Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo Splitsko dalmatinske županije, Split, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Obzirom na depopulacijska demografska kretanja u Hrvatskoj i Europi, stope ukupnog fertiliteta ispod
vrijednosti za jednostavno obnavljanje stanovništva te istovremeni porast broja neplodnih parova,
opravdano je pozornost usmjeriti promjenama i bolestima genitourinarnog sustava adolescenata kao
čimbenika rizika za poremećaje reproduktivnog zdravlja. Učestalost neplodnih parova je u oko 10%
parova fertilne dobi, a još u 10% plodnost je umanjena. Razlog neplodnosti para u 40% su bolesti
muškarca, u 50% žena, a u 10% parova razlozi su nejasni.
Najčešći uzrok neplodnosti odraslih muškaraca koji je moguće izliječiti je varikokela. Pojavnost idiopatske
elongacije i varikoznog proširenja unutarnje vene spermatike i vena pleksusa pampiniformisa najčešća
je u adolescentnoj dobi.
Učestalost u dječaka u dobi 10-17 godina je između 9-25%, a u dobi 17-25 godina očekivana je
učestalost od 15%. U polovine se nađu znaci oštećene spermatogeneze. Rana dijagnoza i liječenje
varikokele tijekom adolescentnog razdoblja prijedlog je za smanjenje rizika neplodnosti.
Zbog izuzetnog značenja postavljanja rane dijagnoze i pravovremenog liječenja Služba za školsku i
sveučilišnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo „dr. Andrija Štampar“ izradila je prijedlog postupnika
za dijagnostiku i obradu varikokele u mladića obuhvaćenih sistematskim preventivnim pregledima.
Postavljanje dijagnoze varikokele uključuje: anamnezu, pokazatelje o spolnom ponašanju i reprodukciji,
fizikalni pregled, ovisno o dobi dva nalaza spermiograma ili UZV nalaz te ostale potrebne dijagnostičke
postupke. Budući da su mlađi adolescenti općenito neskloni surađivati i sudjelovati u određivanju
spermiograma stoga se u toj dobi kriterij za praćenje i kirurško liječenje varikokele temelji na stupnju
varikokele i smanjenom volumenu testisa.
Adolescenti s varikokelom, normalnim nalazom spermiograma i volumena testisa u riziku su za
testikularnu disfunkciju pa se stoga, uz praćenje volumena testisa, spermatogeneza mora pratiti svake
godine /dvije da bi se što ranije otkrio poremećaj.
Budući da su tijekom obveznog školovanja sva školska djeca u Hrvatskoj temeljem Plana i programa
mjera zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (N.N.126/2006) dostupna preventivnim
aktivnostima moguće je pravovremeno dijagnosticirati, pratiti i izliječiti varikokelu, a time i prevenirati
posljedice.
SZZ-340
VARIKOCELA KOD ADOLESCENATA U SPLITSKIM SREDNJIM ŠKOLAMA
STIPIĆ N, Petric I
Nastavni zavod za javno zdravstvo, Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
[email protected]
Cilj rada je bio ustanoviti učestalost varikocele u populaciji adolescenata (14–18 god) u splitskim
školama, otkrivenih na sistematskim pregledima. U istraživanju, provedenom 2005. godine, uočili
smo manji postotak dijagnoza varikocele (9%) od očekivanih prema literaturi (15%-19%). Nakon tih
rezultata, poduzeli smo o aktivnosti u cilju poticanja školskih liječnika da obrate više pozornosti
dijagnosticiranju varikocele.
133
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Retrospektivnom metodom obrađeno je 1537 preventivnih zdravstvenih kartona učenika iz 10 splitskih
srednjih škola (1. i 2. razred šk. god. 2004/05). To čini 41,3% od ukupno 3710 učenika tih generacija
u splitskim srednjim školama. Broj adolescenata s varikocelom je 142 (9,23%). Većina adolescenata
(88,8%) s otkrivenom varikocelom bila je upućena na dodatne specijalističke preglede i obradu.
Uredan nalaz nakon pregleda dječjeg kirurga i ultrazvučnog pregleda bio je kod 13 učenika (9,1%).
Više od polovice upućenih 77 (54,2%) je operirano, a 50 (35,2%) je pod kontrolom dječjeg kirurga ili
školskog liječnika. Ponovno smo retrospektivnom metodom obradili 3358 preventivnih zdravstvenih
kartona učenika iz 10 splitskih srednjih škola (1., 2., .3. i 4. razred šk. god. 2009/10). U dobi od 14 - 18
godina. To čini 50% od ukupno 6695 učenika tih generacija u splitskim srednjim školama. Potražili
smo podatke o pregledima učenika u zdravstvenoj dokumentaciji. Prema predviđenom programu
zdravstvene zaštite, učenici su pregledani na sistematskim pregledima u 1., 5. i 8. razredu osnovne
škole te 1. razredu srednje škole. Preglede su obavljali školski liječnici, nadležni za školu koju učenik
pohađa. Pregledi se obavljaju u stojećem stavu, inspekcijom. Bilježili smo dob kada je dg. Varikocele
uspostavljena, te dalje nalaze i postupke uvedene u zdravstvene kartone. Pregledali smo evidenciju
obavljenih kirurških zahvata na Odjelu za dječju kirurgiju KBC Split u periodu od rujna 2007. do svibnja
2010. godine. Podatke smo usporedili s rezultatima nađenim 2005. god.
Zbog varikocele na odjelu za dječju kirurkiju KBC Split od rujna 2002. do travnja 2005. god. - operirano
je 267 adolescenata u dobi od 10 do 18 godina.
U periodu od rujna 2007. do svibnja 2010. operirano je 290 adolescenata zbog varikocele u dobi od
10 do 18 godina.
Broj adolescenata s varikocelom koji su 2004/05 pohađali 1. i 2. razred srednje škole bio je je 142
(9.23%), od 1537 pregledanih zdravstvenih kartona. Broj adolescenata s varikocelom 2009/10 je 470
(14%) Od 3358 adolescenata koji su tijekom 2009/10 školske godine pohađali 1, 2, 3, i 4. razred
srednje škole.
Istodobno je bilježena dob u kojoj je postavljena dijagnoza varikocele (5. i 8. razred osnovne škole, ili
1. razred srednje škole). Nakon sistematskog pregleda u 1. razredu srednje škole nije bilo niti jedne
naknadno evidentirane djagnoze varikocele.
U
11-12. god. kod 95 učenika (20%) (5. razred osnovne škole sistematski pregled)
13-14. god. kod 241 učenika (52%) (8. razred osnovne škole sistematski pregled)
14-15. god. kod 132 učenika (28%) (1. razred srednje škole sistematski pregled)
Prema rezultatima istraživanja od ukupno dijagnosticiranih varikocela na dodatne preglede i pretrage
upućeno je 329 učenika (70%). Uredan nalaz nakon pregleda dječjeg kirurga bio je kod 40 učenika
(8%). Pod kontrolom dječjeg kirurga ili školskog liječnika je 286 učenika (61%). Operirano je 130
(28%). Roditelji 15 učenika odbili su pregled kod dječjeg kirurga. Značajno manji postotak djece je
operiran, a veći broj je pod kontrolom kirurga ili školskog liječnika. Postotak operiranih 2005 bio
54%, ove godine dobili smo podatak da je od nađenih varikocela operirano 28%. Prema podatcima iz
2005 godine, pod kontrolom kirurga bilo je 18% učenika, sada (2010.) 31%. Pod kontrolom školskog
liječnika 2005 bilo je 17% učenika, a sada (2010.) 30 %.
Naši rezultati koji su 2005. godine bili ispod prosjeka ispitivanja učestalosti varikocele u svijetu,
nametnuli su potrebu potpunijeg obavljanja sistematskih pregleda u primjerenijim uvjetima i animaciju
liječnika za taj problem.
Rukovodeći se ovim zaključkom, rezultati su prikazani službi liječnika školske medicine Županije Splitskodalmatinske, a dječji kirurzi prikazali su svoje rezultate i opažanja na predavanjima za liječnike školske
medicine i pedijatrije. Mislimo da je ovo dalo dobre rezultate koje smo sada prikazali. Očekujemo
dalju suradnji s dječjim kirurzima KB Split, razmjenu iskustava u dijagnosticiranju, tretmanu i kontroli
varikocele te postoperativnom tijeku.
134
Podtema Subtopic:
UNAPRJEĐENJE ZDRAVLJA - Obitelj i zdravlje HEALTH PROMOTION - Family and health
Usmena izlaganja Oral presentations
JZI-139
SVEOBUHVATNA PSIHOSOCIJALNA PODRŠKA ZDRAVLJU POREČKIH
OBITELJI
BASANIĆ ČUŠ N
Fond zdravi grad Poreč, Poreč, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Život ljudi današnjice izuzetno je složen, dinamičan, stresan, podložan čestim promjenama te nameće
potrebu fleksibilnog prilagođavanja svih članova obitelji na promjene. U Gradu Poreču kontinuirano
se ispituju potrebe građana i utvrđuju zdravstveni prioriteti temeljem kojih se planiraju intervencije te
sveobuhvatni pristup podrške porečkim obiteljima. Ovakav pristup, u okviru projekta „Zdravi grad“, u
Poreču se razvija od 1993. godine.
Razvojem projekta „Zdravi grad“ Poreč potaknuto je otvaranje gradskog savjetovališta za djecu,
mlade, brak i obitelj; ginekološkog savjetovališta za mlade; osposobljavanje mladih volontera za
pomoć i humani pristup sugrađanima; osmišljavanje preventivnih programa za suzbijanje ovisnosti;
osnaživanje mladih parova u pripremi za roditeljstvo; pružanje podrške roditeljima u kvalitetnom
roditeljstvu; rad s rizičnim skupinama mladih i odraslih; pružanje podrške bolesnim članovima obitelji;
osobama s invaliditetom; osiguravanje podrške u procesu žalovanja te provođenje kriznih intervencija.
Sustavna briga o građanima objedinjena je u knjizi Obiteljska politika Grada Poreča pri čemu politika
označava skup lokalnih znanja, programa, metoda i tehnologija u skrbi za zdravlje građana.
Praćenje višegodišnjih pokazatelja ukazuje na to da pomoć najčešće traže građani odrasle dobi
(27-45 godina). Iz istih proizlazi da je psihosocijalna podrška najpotrebnija skupini radno aktivnog
stanovništva, a to su parovi koji tek formiraju obitelj ili roditelji koji realiziraju vlastito roditeljstvo,
a istovremeno prolaze period radno profesionalne afirmacije i počinju brinuti o svojim starima.
Psihosocijalnu pomoć pružaju educirani stručnjaci (psiholozi, liječnici, defektolozi), a koriste različite
savjetodavne i psihoterapijske pristupe (Gestalt, Realitetna terapija, Psihodinamski pristup) u
individualnom, obiteljskom ili grupnom obliku rada, provode osmišljene edukacije, razvijaju sustav
informiranja građana o rizicima današnjice putem medija, letaka i brošura te stvaraju snažnu socijalnu
mrežu podrške u zajednici. Za realizaciju programa usmjerenih obitelji Grad Poreč koristi dominantno
vlastite resurse.
Učinke svih programa procjenjuju korisnici i voditelji programa. U kvalitativnim procjenama građani
Poreča izražavaju veliko zadovoljstvo i interes za programe usmjerene obiteljima jer su programi u
zajednici dostupni i ekonomični. Od 95% do 98 % korisnika psihosocijalnih programa izjavljuju da su
ostvarili značajan pomak u zadovoljstvu životom, komunikaciji, međuljudskim odnosima te osobnoj
funkcionalnosti. Voditelji, procjenjujući učinke programa, iskazuju da 93 do 96% korisnika postiže
značajne funkcionalne pomake u različitim sferama života.
135
JZI-230
ZAJEDNO S VAMA U SUSRET RODITELJSTVU
ĆEPIĆ J, Šatorić V, Stanković A, Delost J, Križanović M, Mrakovčić N
Dom zdravlja Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Zbog uočene potrebe da se trudnice rano educiraju o trudnoći, pripremi za porođaj i roditeljstvo,
osmišljen je i organiziran tečaj pod nazivom ”Priprema trudnica za porod i roditeljsku funkciju”.
Posebnost tečaja je poticanje na dolazak trudnica s partnerima u ranim tjednima trudnoće kako bi se
savjeti i upute mogle primjeniti u odgovarajućem tjednu trudnoće.
Voditelji tečaja su patronažne sestre koje u skrbi izravno i kontinuirano sudjeluju i u njihovom domu
tijekom trudnoće, babinja i u prvim tjednima života novorođenog djeteta.
Tečaj je započeo radom u rujnu 2005. godine uz potporu Primorsko-goranske županije, a već nakon
prvih pozitivnih pokazatelja potporu je dao i Grad Rijeka. Svake se godine tečaju, na osnovi postignutih
rezultata, dodjeljuje nova koncesija za nastavak, što znači da je postignut kontinuitet i kvaliteta. Tečaj
se održava deset mjeseci u godini-mjesečno 20 sati.
Tečaju mjesečno u prosjeku prisustvuje 20-25 trudnica, što zajedno sa partnerima ili pratnjom često
prelazi broj od 35 do 40 prisutnih osoba.
Aktivnim sudjelovanjem u radu Tečaja trudnice i njihovi partneri pripremaju se za roditeljstvo,
sagledavajući samo dio životne dimenzije u kojoj sreća dolazi iz zdravlja,a radost se nalazi u obitelji.
Na tom putu s njima su i patronažne sestre koje će im pružiti pomoć i uporište kada im bude potrebno.
Cilj je razumljivim riječima, ali i praktičnim primjerima pomoći roditeljima na njihovom putu roditeljstva,
umanjiti strah od porođaja, poticati samopouzdanje, ali i odgovornost za svoje zdravlje i zdravlje još
nerođenog djeteta, usvajati zdrave navike i smanjivati mogućnost za nastanak poremećaja u trudnoći
ili ih otklanjati, dojiti sa što manje trauma i što više užitka,njegovati svoje dijete s potrebnim znanjem
i lakoćom.
GRUPE ZA POTPORU DOJENJU - VIŠE DOJENE DJECE
MENDAŠ LJ, Jurović D
Dom zdravlja Zagreb-centar, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Zaštita, promicanje i potpora dojenju prioritet su javnog zdravstva u cijeloj Europi. Niske stope i rani
prestanak dojenja imaju negativne zdravstvene posljedice za majke i djecu. Nove preporuke SZO i
UNICEF-a predlažu isključivo dojenje do 6 mjeseci, a uz uvođenje dohrane nakon tog perioda, dojenje
se produžava do 2 godine, ponekad i duže.
Za postizanje ovog cilja, majkama je potrebno osigurati kontinuiranu potporu za dojenje nakon izlaska
iz rodilišta. Potpora se odnosi na zdravstvene djelatnike te članove društvene zajednice. Iskustva iz
razvijenih zemalja svijeta govore nam da je rad grupa za potporu dojenju jedan od najučinkovitijih
načina pružanja pomoći i potpore majkama koje doje, osobito u onim sredinama gdje nedostaje
potpora obitelji. Uostalom, to je i stav UNICEF-a i SZO, definiran kao deseti korak do uspješnog dojenja.
U svijetu postoji više modela osnivanja grupa za potporu dojenju, a kod nas se do sada najbolje
pokazao onaj koji vode patronažne sestre.
Cilj ovog rada je prikazati na temelju dugogodišnjeg rada dvije zagrebačke grupe za potporu dojenju
postignute rezultate, dobivene istraživanjem. Grupa za potporu dojenju u zagrebačkim Dugavama
osnovana je 23.03.2000. godine, a u Botincu 29.09. 2000. godine. Grupa u Dugavama sastaje se u
prostoriji patronažne sestre, a grupa u Botincu u stanu jedne od majki. U radu obje grupe sudjelovalo
je 128 žena i 136 djece. 31 žena prisustvovala je radu grupe i s drugim djetetom, a po 1 s trećim,
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
JZI-228
Četvrtak
Thursday
136
odnosno četvrtim djetetom. Održana su 174 sastanka grupe, a u radu su sudjelovale i 43 trudnice,
33 su nastavile rad, a 10 ih je odustalo. Majke su sudjelovale u grupi između 8 do 12 mjeseci, većina
je prisustvovala grupi do polaska na posao, odnosno do navršene prve godine života djeteta. Analizu
nivoa majki nismo radile, jer nam je cilj našeg istraživanja bio utvrditi razliku u duljini dojenja majki
koje su prisustvovale radu grupe, te onih gdje smo radile individualne kućne posjete.
Osim toga krajnji cilj je uključiti sve majke iz lokalne zajednice u rad grupe, bez obzira na njihov nivo
obrazovanja. Slične podatke vezane uz dužinu dojenja u radu grupi imaju i kolegice koje duže vrijeme
vode grupe.
Što se tiče struktura obitelji najveći interes pokazale su mlade majke iz nuklearne obitelji. Sve majke
koje smo uključile u ispitivanje su u radnom odnosu. Grupu su najčešće posjećivale prvorotke.
Sukladno broju majki u grupi za svaku kalendarsku godinu (ispitivanje smo provele za osmogodišnji
rad grupe), metodom slučajnog uzorka obradile smo isti broj majki i djece u kalendarskoj godini
koje nisu sudjelovale u radu grupe (samo individualna kućna posjeta patronažne sestre). Grupi je
prisustvovalo oko 30 studenata Visoke zdravstvene škole u okviru praktične nastave iz predmeta
“Zdravstvena njega u zajednici”.
U našem istraživanju željele smo utvrditi razliku u dužini isključivog dojenja, vremenu uvođenja
dohrane, te dužine ukupnog dojenja kod majki koje su prisustvovale u radu grupe za podršku dojenja,
te istom broju majki izabranih metodom slučajnog uzorka koje nisu prisustvovale grupi.
Što se tiče dužine isključivog dojenja u grupi, rezultati su dosta slični u obje grupe te imamo rezultat
isključivog dojenja do 6 mjeseci starosti 33%, a kod ostale djece 13%.
Vrijeme uvođenja dohrane kod djece u grupi je u vrlo visokom postotku od 83% u razdoblju između
5,5 – 7 mjeseci, dok je kod ostalih za isto razdoblje postotak znatno niži, 38%.
Dužina ukupnog dojenja kod djece u grupama u prosjeku iznosi 13,4 mjeseca, a kod ostalih 6 mjeseci.
Rezultati našeg istraživanja egzaktno pokazuju kolika je važnost grupa za potporu dojenju.
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
JZI-80
PROGRAM PREVENCIJE KARIJESA DJECE GRADA ZAGREBA-REZULTATI
DVOGODIŠNJE STUDIJE
LULIĆ DUKIĆ O, Klaić B2, Picek V2, Kadić S2, Dukić W1, Delija B1, Šostar Z3
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska,
Stomatološka poliklinika Zagreb, Zagreb, Hrvatska,
3
Gradski ured za zdravstvo i branitelje, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Cilj: Analiza oralnog statusa djece u gradu Zagrebu koristeći vizualni pregled i uređaj za lasersku
detekciju karijesa. Potrebno je i analizirati novi program prevencije i njegove prednosti u odnosu na
dosadašnje programe.
Metode: U istraživanje je bilo uključeno 1168 djece u dobi od 6-14 godina iz dvije osnovne škole
u gradu Zagrebu. Pribavljen je informirani pristanak roditelja kao i odobrenje etičkog povjerenstva
Stomatološke poliklinike Zagreb. Djecu su pregledavala dva doktora dentalne medicine s višegodišnjim
iskustvom. Vizualnim pregledom uz pomoć stomatološke sonde i ogledala uz standardno stomatološko
osvjetljenje (WHO kriteriji 1997) zabilježeni su sljedeći indeksi: KEP zubi, KEP ploha i kep mliječnih
zubi (K-kariozni zub, E-ekstrahirani zub, P-zub s ispunom). Analiza stanja fisura prvih trajnih kutnjaka
je rađena uređajem za lasersku detekciju karijesa DIAGNOdent (KaVo) te je na taj način pregledano
5 različitih mjesta na trajnim kutnjacima: mezijalna fisura, centralna fisura, distalna fisura, bukalna
ploha te oralna ploha. Vrijednosti kod DIAGNOdent metode bile su: 0-13 nema karijesa, 14-20 karijes
cakline, 21-30 karijes cakline i caklinsko-dentinskog spojišta, 31-99 karijes dentina. Za analizu rezultata
korišten je hi-kvadrat test.
Rezultati: Vizualnim pregledom prema WHO kriterijima dobivene su visoke vrijednosti KEP zuba i KEP
ploha, s tendencijom rasta u odnosu na dob ispitanika. Većina ispitanika ima jedan ili dva karijesa,
a vrlo mali broj ispitanika nema niti jedan karijes. Detekcija karijesa okluzalne plohe s DIAGNOdent
137
uređajem je pokazala isto tako visoke vrijednosti, te je stupanj podudaranja u analizi karijesa između
te dvije metode detekcije iznosio 80-90%, ovisno o lokaciji na zubu.
Zaključak: Ovo istraživanje pokazuje važnost kombinacije više dijagnostičkih metoda u svrhu
kvalitetnije i točnije detekcije karijesa s ciljem liječenja u skladu s minimalno invazivnim tehnikama koje
štede zdravu zubnu strukturu. Također, obzirom na visoke KEP indekse među populacijom zagrebačke
djece, nedovoljnu prevenciju i terapijske tehnike, ovaj program prevencije karijesa pokazuje da postoji
velika potreba za suvremenim metodama terapije karijesa. Dodatna ulaganja u programe prevencije
su potrebna kako bi se oni prilagodili potrebama svakog djeteta i provodili na osnovama moderne
preventive i minimalno invazivne stomatologije.
SZZ-60
PATOLOŠKO KOCKANJE: ISKUSTVO U RADU S OBITELJIMA PATOLOŠKIH
KOCKARA
TUFTAN P
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: U Centru za prevenciju i izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti Rijeka NZZJZ PGŽ od početka
2008. godine provodi se organizirano liječenje patoloških kockara.
U listopadu iste godine osnovana je i grupa obitelji patoloških kockara od tri obitelji. Održano je 11
susreta grupe. U 2009. godini održano je 43 susreta grupe. Broj obitelji povećan je na 9 sa 19 članova.
U 2010. godini u grupu je uključeno 13 kockara i njihovih obitelji, sa ukupno 24 člana. Kockari su
muškarci od 19 do 48 godina. Grupa se sastaje jednom tjedno u večernjim satima. Osnivač i voditelj
grupe je psiholog. Cilj: Prikazani rad i iskustva u radu s patološkim kockarima i članovima njihovih obitelji.
Metoda i rezultati rada: Prije ulaska u grupu poučava se obitelj i sam kockar o patologiji kockanja,
posljedicama i načinu liječenja, raspolaganja financijama, te upoznavanje sa osnovnim pravilima rada
grupe. Obavezan je pregled kod psihijatra Centra uz određivanje medikamentozne terapije.
Pojedine obitelji koje dolaze na grupu već su se ranije liječile zbog problema sa kockanjem. Niti jedan
kockar nije samoinicijativno zatražio stručnu pomoć, nego isključivo potaknut svojom obitelji.
Provodi se psihologijska obrada kockara. Patološki kockari posjeduju povećanu nekontroliranost, smanjenu bojažljivost, povećanu depresivnost. Emocionalno su nestabilni, ekstravertirani i agresivniji. Skloniji
su krimogenom i ovisničkom ponašanju. Anksiozniji su i autodestruktivniji.
Procjena 13 kockara i njihovih obitelji je da su prokockali oko €2.000.000 novaca. Promjene na području
osobnosti kockara obitelj uočava tek nakon oko osam i više mjeseci redovitih dolazaka na liječenje.
Kod pojedinih kockara provodi se individualno - obiteljski tretman. Obitelji u grupi samo su dio obitelji
koje su zatražile pomoć, ali nisu uspjele motivirati kockara za nastavak liječenja.
138
DIZ-109
SMRTNOST ROMSKE DOJENČADI U ME\IMURSKOJ ŽUPANIJI
RODIN U1, Kutnjak-Kiš R2, Ćorić T3
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska,
3
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
1
2
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
U Nacionalnom programu za prava i interese djece kao i u ratificiranim Milenijskim razvojnim ciljevima
među prioritetima je smanjenje dojenačke smrtnosti. Na razini države i prema usporedbi s EU stanje
zadovoljava, ali u nekim županijama je dojenačka smrtnost kontinuirano iznad hrvatskog prosjeka
(5,4/1000), s najvišom stopom u Međimurskoj županiji (6,8/1000) u razdoblju 2004.-2008. godine.
Ciljevi:
1. usporediti određene značajke umrle dojenčadi u Međimurskoj županiji s hrvatskim prosjekom uzroke smrti, dob umrlog dojenčeta, mjesto smrti, liječenje prije smrti, provođenje obdukcije
2. utvrditi udio romske dojenčadi među umrlom dojenčadi u Međimurskoj županiji u kojoj, prema
podacima Popisa 2001. godine, živi 30,5% romskog stanovništva u Hrvatskoj
3. predložiti mjere za smanjenje smrtnosti
Rezultati: Tri vodeće skupine uzroka smrti u dojenačkoj dobi su: perinatalni uzroci, kongenitalne
malformacije i simptomi i nedovoljno definirana stanja. Prve dvije skupine, karakteristične za razvijene
zemlje, u ukupnim dojenačkim smrtima sudjeluju 89%, a u Međimurju 50%. Simptomi i nedovoljno
definirana stanja u hrvatskom prosjeku čine 4%, u Međimurju 24%. Prema dobi, u postneonatalnom
razdoblju umire prosječno 25% dojenčadi, u Međimurju 33%. Izvan zdravstvene ustanove umire 8%
dojenčadi, u Međimurju 48%. Prije smrti nije liječeno 7% od ukupno umrle dojenčadi, u Međimurju
43%. Uzrok smrti nije utvrđen obdukcijom u 24% ukupno umrle dojenčadi, u Međimurju u 36%.
U razdoblju 2004.-2008. godine je u Međimurskoj županiji umrlo ukupno 42 dojenčadi od kojih je 19
(45%) romske dojenadi, prema podacima vitalne statistike. Prema medicinskoj dokumentaciji, broj i
udio umrle dojenčadi iz naselja ili dijelova naselja/općina pretežito nastanjenih Romima je veći - 24
(57%).
Zaključci: Visoka dojenačka smrtnost u Međimurskoj županiji je usko povezana s umiranjem romske
dojenčadi. Visok udio neliječene dojenčadi, umrlih u postneonatalnom razdoblju, izvan zdravstvene
ustanove te od nedovoljno definiranih uzroka smrti i bez provođenja obdukcije u slučaju nepoznatog
uzroka smrti je istovjetan obrascu umiranja dojenčadi u nerazvijenim zemljama. U odnosu na iste
značajke u ukupnoj populaciji umrle dojenčadi, Hrvatska pripada razvijenim zemljama. Primjenom
posebnih mjera zdravstvene zaštite za ovu ranjivu skupinu, povećanjem dostupnosti liječenja,
provođenjem zdravstvene edukacije Roma i drugih preventivnih mjera doprinijelo bi se izbjegavanju
nepovoljnog ishoda.
JZI-176
PRIKAZ CAP PROGRAMA PREVENCIJE ZLOSTAVLJANJA DJECE
HITREC G
Udruga roditelja "Korak po korak", Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Svrha rada je prikazati CAP program (prema akronimu Child Assault Prevention), jedan od najpoznatijih
svjetskih programa primarne prevencije zlostavljanja djece koji je u Republici Hrvatskoj prisutan već
10 godina. Cilj mu je smanjiti ranjivost djece i njihovu izloženost različitim oblicima zlostavljanja kroz
139
Podtema Subtopic:
KVALITETA ŽIVOTA QUALITY OF LIFE
Poster prezentacije Poster presentations
JZI-85
PRIMJERENI OBLICI ŠKOLOVANJA UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLA U PRIMORSKO GORANSKOJ ŽUPANIJI
MALOVIĆ BOLF M1, Kosanović V1, Dabo J1, Bolf L2
1
2
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
Dom zdravlja Krk, Krk, Hrvatska
[email protected]
Školovanje je dug i složen proces koji zahtijeva adekvatan stupanj emocionalne, socijalne i kognitivne
zrelosti, te je djeci s teškoćama u razvoju potrebno osigurati primjereni oblik školovanja uz edukacijsko
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
točno informiranje i poučavanje učinkovitim prevencijskim strategijama, uz istovremeno poticanje i
informiranje djeci važnih odraslih kako im u tome pružiti kvalitetnu podršku. Polazi od stava da djecu
treba poučiti što mogu sama učiniti ako se nađu u opasnoj situaciji, s kime o tome mogu razgovarati
i kako tražiti pomoć i podršku.
Program je verificiran od strane Ministartsva znanosti, obrazovanja i športa, a provodi ga Udruga
roditelja „Korak po korak“ koja je ovlašteni Regionalni trening centar Međunarodnog centra za
prevenciju napada (International Center for Assault Prevention – ICAP) iz Sewell-a, New Jersey, SAD.
Udruga je razvila mrežu CAP timova koju čine posebno educirani prosvjetni djelatnici. U razdoblju od
2000. do 2010.g. programom je obuhvaćeno preko 42.000 djece, 29.000 roditelja i 11.300 djelatnika
vrtića i osnovnih škola.
ICAP je razvio više varijanti programa namijenjenih djeci različite dobi i potreba. U Hrvatskoj se
provodi Predškolski CAP (djeca u godini prije polaska u školu), Osnovni CAP (mlađa školska djeca)
i TeenCAP (djeca u završnim razredima osnovne škole), a planira se primjena CAP-a namijenjenog
djeci s lakšim intelektualnim oštećenjima. Bez obzira koja je varijanta programa u pitanju, uvijek se
provode 3 sukcesivne aktivnosti: 1. predavanje za zaposlenike vrtića/ škole, 2. predavanje za roditelje,
3. radionice za djecu.
Rad s odraslima uvijek prethodi radu s djecom. Uz pregled problema i indikatore zlostavljanja, osoblje
i roditelji detaljno se upoznaju sa sadržajem radionica za djecu i upućuju kako podržati prevencijske
strategije koje će djeca naučiti, informira ih se o zakonskim odgovornostima oko prijavljivanja
zlostavljanja, kako razgovarati s djetetom koje otkriva zlostavljanje i koji su izvori pomoći u zajednici.
Roditelje se posebno upućuje u komunikacijske vještine koje olakšavaju razgovor s djetetom o
zlostavljanju.
U radionicama za djecu polazi se od ljudskih prava i zlostavljanje predstavlja kao ugrožavanje tih
prava. Koristeći igrokaze (djeca) ili scenarije (adolescenti) i vođenu raspravu, djeca uče kako prepoznati
potencijalno opasne situacije i učinkovito koristiti različite mogućnosti obrane. CAP program cilja
na prevenciju bullyinga i seksualnog zlostavljanja djece i jedini je program prevencije seksualnog
zlostavljanja djece predškolske i rane školske dobi koji ovog trenutka imamo u Hrvatskoj.
U mnoštvu različitih preventivnih programa koji se danas provode u Hrvatskoj, CAP spada u mali
broj onih koji udovoljavaju općim načelima djelotvornih preventivnih programa: utemeljen je na
spoznajama o ponašanju, učenju i promjenama ponašanja, pruža sveobuhvatne usluge (uključuje
djecu, roditelje i osoblje odgojno-obrazovne ustanove) razvijajući pristup koji se može opisati kao
„edukacija o prevenciji“, uključuje višestruke metode djelovanja i poučavanja, uključivo komponentu
razvoja vještina, primjeren je razvojnim potrebama djece i usmjeren na pomažući odnos između djece
i odraslih, kulturalno je relevantan, provodi ga dobro educirano osoblje, te se sustavno evaluira.
140
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
rehabilitacijsku pomoć, sukladno važećim zakonima, koji im omogućavaju školovanje u skladu s
njihovim sposobnostima.
Cilj: ispitati prevalenciju teškoća među učenicima PGŽ i pokrivenost edukacijsko rehabilitacijskom
pomoći obzirom na geografske i demografske specifičnosti županije, kao što je brdsko planinsko
područje Gorskog Kotara i otočno područje.
Metode: analiza podataka o primjerenom obliku školovanja učenika s teškoćama u razvoju temelji
se na zdravstveno- statističkoj obradi 971 Rješenja iz 58 osnovnih škola u PG Ž za šk.g. 2009/10,
prikupljenih od prvostepenih Povjerenstava za određivanje primjerenog oblika školovanja, te podaci
o kapacitiranosti punktova za provođenje rehabilitacijskih postupaka.
Rezultati: U školskoj godini 2009/10 na području PGŽ 971 učenik (4,8%), od 20 184 učenika osnovnih
škola, ima Rješenje o primjerenom obliku školovanja. Grad Rijeka i okolne općine imaju 712 (4,5%),
Gorski Kotar 98 (6,5%), otoci 162 (5,7%) učenika s Rješenjem Najveći broj učenika ima Rješenje prema
članku 4. Pravilnika: to su učenici s lakšim teškoćama, potpuno integrirani u redovne razredne odjele,
njih 58% školuje se po redovnom nastavnom programu, a 30% po prilagođenom nastavnom programu.
Najučestalije su govorno jezične teškoće, zatim kombinirane s smetnjama pažnje, koncentracije
i ponašanja. 12% učenika ima veće teškoće u razvoju, te se školuju prema člancima 6. (senzorno
motorička oštećenja), 7. (lako mentalno zaostajanje), 10. (organski uvjetovani poremećaji u ponašanju
i progredijentna psihopatološka stanja) ili 12. (učenici s većim teškoćama u razvoju koji se školuju u
posebnim organizacijama odgoja i obrazovanja). Najbolja pokrivenost edukacijsko rehabilitacijskim
postupcima je u Rijeci i okolnim općinama sa 5 i ½ logopeda, 7 socijalnih pedagoga i 3 edukacijska
rehabilitatora što je nedostatno obzirom da 626 (88%) učenika s teškoćama treba njihovu pomoć.
Otoci su izrazito neujednačeni. Najbolju pokrivenost imaju otoci Rab i Lošinj. Odskače Gorski Kotar sa
jednim edukacijskim rehabilitatorom, te su učenici prisiljeni putovati da ostvare odgovarajuću pomoć
ili što je najčešće ne pohađaju određene rehabilitacijske postupke.
Zaključak: Edukacijsko rehabilitacijski postupci nisu dostatni niti dostupni svoj djeci koja takvu pomoć
trebaju i imaju na nju zakonsko pravo. Gorski Kotar je tu u najlošijoj situaciji. Otocima je takva pomoć
dostupna samo povremeno i nesustavno, te se ostvaruje suradnjom lokalne zajednice i raznih udruga.
Neujednačenost postoji i u školama grada Rijeke i okolnih općina. Stoga je potrebna intersektorska
suradnja u rješavanju ovoga problema.
JZI-231
VIZUALNA OSJETLJIVOST NA KONTRASTE U DJECE S PERINATALNIM
OŠTEĆENJIMA MOZGA
ALIMOVIĆ S, Petrović Sladetić T, Seitz S
Mali Dom, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Djeca s perinatalnim oštećenjem mozga mogu razviti različite simptome oštećenja vida. Takva
oštećenja vida, uzrokovana poremećajima posteriornih vidnih putova i okcipitalnog režnja nazivaju se
cerebralno oštećenje vida (CVI - cerebral visual impairment). U ove djece se najčešće opisuju simptomi:
smanjena oštrina vida, suženo vidno polje, problem s okulomotorikom, fiksacijom i prebacivanjem
fiksacije s predmeta na predmet. U literaturi je malo podataka o osjetljvosti na kontraste u djece s CVI
i razlikuju se kod različitih autora.
Cilj ovog istraživanja je utvrditi postoje li i koliko često problemi vizualne osjetljivosti na kontraste u
djece s perinatalnim oštećenjima mozga, kao i utjecaj vidnih stimulacija na poboljšanje rezultata.
U istraživanje je uključeno 25 djece starosti 3 do 9 mjeseci (pri prvoj procjeni), s dijagnozom perinatalnog
oštećenja mozga koju je postavio neuropedijatar.
Djeci je učinjena prva procjena osjetljivosti na kontraste, nakon čega je provođen program vidnih
stimulacija i poticanje senzomotoričkog razvoja. Na kraju je učinjena druga procjena i uspoređeni su
rezultati, kako bi se utvrdio utjecaj vidnih stimulacija na poboljšanje vizualne osjetljivosti na kontraste.
Osjetljivost na kontraste ispitivana je testom baziranim na preferencijalnom gledanju, Hiding Heidi.
141
Rezultati će pokazati uspješnost programa vidnih stimulacija na vizualnu funkciju osjetljivost na
kontraste u djece s perinatalnim oštećenjima mozga unutar prvih godina života.
Vizualna osjetljivost na kontraste je najvažnija vizalna funkcija za uspostavljanje dobre rane komunikacije
majka dijete. Kod djece sa sumnjom na oštećenje vida, potrebno je ovu funkciju procijeniti što ranije
kako bi se provođenjem vidnih stimulacija i adaptacijom okoline utjecalo na što bolje korištenje vida
u komunikaciji.
JZI-81
KAKO UKLJUČITI PSIHOLOŠKU PODRŠKU U POSTUPKE MEDICINSKI POTPOMOGNUTE OPLODNJE?
AJDUKOVIĆ D, Pibernik-Okanović M, Jug I
Sveučilišna klinika “Vuk Vrhovac”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Zakonski je propisano obavezno savjetovanje svih parova prije početka postupaka medicinski
potpomognute oplodnje. Iz ovog konteksta se pojavila potreba za procjenom subjektivne potrebe
parova u MPO za psihološkom podrškom, izvora podrške koje namjeravaju koristiti i evaluacijom
uspješnosti psihološkog savjetovanja.
Metode: 100 uzastopnih parova je nakon psihološkog savjetovanja ispunilo anonimne upitnike. Upitnici
su ispitivali njihovo iskustvo psihološkog savjetovanja na 6 skala (skala semantičkog diferencijala od
7 stupnjeva; dimenzije: korisno-beskorisno, učinkovito-neučinkovito, ugodno-neugodno, umirujućeuznemirujuće, jednostavno-zahtjevno, jasno-zbunjujuće), izvore socijalne podrške koje namjeravaju
koristiti za razgovor o svojim psihološkim reakcijama u sljedećih 3 mjeseca (izvori podrške: obitelj,
prijatelji koji imaju iskustvo MPO, prijatelji koji nemaju iskustvo MPO, kolege, liječnik, medicinska sestra,
psiholog, svećenik) skala od 5 stupnjeva: uopće nije vjerojatno-jako je vjerojatno) te vjerojatnost da
će u sljedećih 3 mjeseca trebati neku vrstu psihološke podrške vezano uz MPO. Rezultati su analizirani
zasebno po spolu testovima za zavisne uzorke. Rezultati: Parovi su svoje ukupno iskustvo psihološkog savjetovanja procjenjivali visoko pozitivnim
(skala raspona -18 do +18; Ž: M=14.3, SD=3.93, M: M=14.0, SD=3.86, p>0.05). Na razini
pojedinačnih dimenzija procjene, i žene i muškarci ocijenili su postupak izrazito jasnim, ugodnim i
jednostavnim te umjereno umirujućim, korisnim i učinkovitim.
Parovi su vjerojatnost da će trebati psihološku podršku procijenili malom do umjerenom (M=2.1,
SD=0.90), iako su žene tu vjerojatnost procjenjivale većom (M=2.4, SD=0.99 vs M=2.0, SD=0.80;
t=3.93, p<0.01).
Parovi procjenjuju da su najvjerojatniji izvori podrške neformalni (obitelj, prijatelji), dok među formalnim
izvorima podrške ističu liječnika. Ipak, žene procjenjuju da će podršku iz ovih izvora tražiti vjerojatnije
nego muškarci (p<0.05). Profesionalne izvore podrške parovi procjenjuju manje vjerojatnima: i žene
i muškarci smatraju da je malo vjerojatno da će se obratiti psihologu ili medicinskoj sestri za podršku
te navode da svećenike uopće ne doživljavaju mogućim izvorom podrške.
Zaključak: Iskustvo psihološkog savjetovanja pacijenti procjenjuju pozitivnim, ali iskazuju da će malo
vjerojatno samoinicijativno tražiti podršku psihologa vezano uz MPO. Ovi parovi su skloniji koristiti
neformalne izvore podrške, ali liječnike ističu kao važan izvor psihološke podrške. Predlaže se diskusija
optimalnog načina uključivanja psihološke podrške u postupke MPO s osvrtom na svjetska iskustva i
nalaze istraživanja.
142
SZZ-8
ZAŠTITA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA I PRAVA IZ SOCIJALNE ZAŠTITE
DJECE ŠKOLSKE DOBI U ŠIBENSKO-KNINSKOJ ŽUPANIJI
ŠKARICA KRNIĆ J
Zavod za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije, Služba za školsku medicine, Šibenik, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Cilj rada je upoznati liječnike školske medicine pri Zavodima za javno zdravstvo, koji su
članovi Komisije za procjenu psihofizičkog stanja djeteta prije polaska u školu, s rezultatima rada.
Prvostupanjskog tijela vještačenja Centra za socijalnu skrb Šibensko-kninske županije, kako bi pri
pregledu djece za upis u osnovnu školu, onu djecu koja već imaju zdravstvene teškoće, a nisu do tada
ostvarili svoja prava, uputili u Centar za socijalnu skrb da ih ostvare.
Uvod: zaštita djece s teškoćama u razvoju obuhvaća niz prava, a između ostalog i prava iz socijalne
zaštite, koja su regulirana Pravilnikom o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja
prava iz socijalne skrbi, NN br.105/07.
Članovi Prvostupanjskog tijela vještačenja za djecu školske dobi su: liječnik specijalist školske medicinepredsjednik Komisije, psiholog i socijalni radnik. U postupku ostvarivanja pojedinog prava potrebno je
odrediti vrstu, stupanj i težinu tjelesnog ili mentalnog oštećenja. Komisija donosi svoj nalaz i mišljenje
na temelju pregleda djeteta i medicinske dokumentacije.
Vrsta, stupanj i težina tjelesnih, mentalnih i psihičkih oštećenja:
- Oštećenje vida
- Oštećenje sluha
- Oštećenje govorno-glasovne komunikacije
- Oštećenje lokomotornog sustava
- Oštećenje središnjeg živčanog sustava
- Oštećenje perifernog živčanog i mišićnog sustava
- Oštećenje drugih organa i organskih sustava
- Mentalna oštećenja
- Psihičke bolesti
U Šibensko-kninskoj županiji od 2006. do 2009. godine, prava iz socijalne skrbi steklo je 250 djece
školske dobi. Najčešće dijagnoze su bile: Mentalna retardacija 23%; Cerebralna paraliza 17%, teškoće
govora 7%, EPI 7%, Dijabetes 6%, Zloćudne bolesti 6%, Celijakija 5%, Anomalije lokomotornog sustava
3%, Psihoze 3%, Gluhoća 3%, Srčana greške 3%, Autizam 2%, Sy Down 2%, Slabovidnost 2%, Ozljede
2%, Glikogenoza 2%, Mišićna distrofija 2%, Glomerulonefritis 2%, Cistična fibroza 2%, Zlostavljanje
0,5%, CVI 0,5%.
Treba napomenuti da većina djece ima više dijagnoza, a ne samo jednu.
U 36% slučajeva Komisija je odobrila i pravo djetetu na individualan rad u provođenju psihosocijalne
rehabilitacije, što znači da dijete dobiva individualnu pomoć u poticanju razvoja grafomotorike,
perceptivno-motoričkih sposobnosti, kognitivnih sposobnosti, stimulacije ostatka vida, kretanja u
prostoru, auditivnog treninga i dr.
Stoga je važno da liječnici koji pregledavaju djecu poznaju Pravilnik i upute ih u CZSS kako bi mogli
ostvariti prava koja im pripadaju.
143
JZI-84
PREVENCIJA POSLJEDICA KRONIČNE DIJALIZE U DJECE PREEMPTIVNOM
TRANSPLANTACIJOM BUBREGA
PASINI J1, Bekavac Mišak V2, Kuliš T1, Nola IA3, Doko Jelinić J3, Kaštelan Ž1
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za urologiju, Zagreb, Hrvatska
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje,
Zagreb, Hrvatska
3
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
1
2
[email protected]
Cilj: Prikazati problematiku djece s kroničnim bubrežnim zatajenjem i potrebom za zamjenskim
organom kroz predijaliznu (preemptivnu) transplantaciju. Zbog nedostatne informiranosti i liječnika
i bolesnika o toj alternativnoj mogućnosti nasuprot konvecionalnoj poslijedijaliznoj transplantaciji
iznosimo podatke iz literature, pravila alokacije organa u Eurotransplantu te naše iskustvo s
preemptivnom transplantacijom.
Metode: Prikazani su bolesnici Kliničkog bolničkog centra Zagreb kojima je transplantiran bubreg bez
prethodne dijalize u dobi do 18 godina. Prednosti predijalizne transplantacije u djece koja imaju živog
darivatelja kao i moguće probleme koji se mogu javiti obrađeni su uvidom u medicinsku dokumentaciju.
Rezultati: Preemptivna transplantacija bubrega učinjena je u šest bolesnika. Svi bolesnici su dobili
bubreg od živog, srodnog darivatelja. Imunosupresija je uključivana preoperacijski po ustaljenom
protokolu Klinike. U proteklom periodu 5 bolesnika imaju očuvanu funkciju presatka, dok je jedan
započeo s hemodijalizom nakon više godina zadovoljavajuće funkcije presatka.
Zaključak: Predijalizna transplantacija u djece pridonosi boljoj kvaliteti življenja i dorastanja djeteta
te prevenciji posljedica kronične dijalize. S medicinskog i socioekonomskog stajališta ovo je metoda
izbora u liječenju terminalne bubrežne insuficijencije malih bolesnika.
ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA KVALITETU ŽIVOTA ŽENA S INVALIDITETOM
BARIŠIN A1, Benjak T1, Vuletić G2
1
2
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska,
Filozofski fakultet, Sveučilište Osijek, Osijek, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Odrediti te rangirati prema važnosti čimbenike koji, prema iskazu žena s invaliditetom, utječu na
njihovu kvalitetu života te napraviti usporedbu navedenih faktora između zaposlenih i nezaposlenih
žena s invaliditetom.
Metode: Čimbenici koji utječu na kvalitetu života žena s invaliditetom prikupljeni su anketnim
upitnikom u kojem su ispitanice same navodile čimbenike koji im unapređuju odnosno smanjuju
njihovu kvalitetu života. Ukupno je anonimno i dobrovoljno ispitano 296 žena s invaliditetom: 137
zaposlenih i 159 nezaposlenih. Navedeni čimbenici su uspoređeni na osnovi frekvencije njihovog
navođenja, a usporedba je učinjena i između ispitivanih skupina.
Rezultati: Rezultati pokazuju da prema samoiskazu ispitanica postoji niz čimbenika koji utječu na
razinu kvalitete života pri čemu postoje razlike između zaposlenih i nezaposlenih žena s invaliditetom.
Zaključak: Različiti čimbenici na različite načine i u različitim smjerovima, u smislu pozitivnog i
negativnog, utječu na razinu kvalitete života žena s invaliditetom. Rezultati ovog istraživanja mogu
doprinijeti provedbi mjera Nacionalne strategije za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom
te unapređenju izjednačavanja mogućnosti i kvalitete života za ovaj posebice vulnerabilan dio populacije.
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
JZI-303
Četvrtak
Thursday
144
DIZ-297
TERAPIJSKA KVANTNA GLAZBA
MARJANOVIĆ-GONSKI M1, Novoselac R2, Marković S3, Dorić A4
Zagrebačka filharmonija, Zagreb, Hrvatska
Europski centar za lijepe umjetnosti i glazbu, Zagreb, Hrvatska
3
Centar Cedrus, Zagreb, Hrvatska
4
Udruga inicijativa za žensko zdravlje, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Predstavit ćemo glazbeni projekt terapijske kvantne glazbe sa svrhom unaprijeđenja zdravlja. Radi
se o fenomenu pozitivnog učinka poticanjem prirodne sposobnosti usklađivanja osobne pozitivne
energetske vibracije (PEV) s okolinom. Putem individualnog energetskog vibracijskog fokusa (IEVF),
nastojimo eliminirati stanja negativnih energetskih vibracija (NEV), koja doprinose stresu i bolestima.
JZI-76
PRIMJENA GELOTOLOGIJE U PRIMARNOJ ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
MIHOK D, Puljak A
Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
Četvrtak
Thursday
[email protected]
Listopad
October
Uvod: Gelotologija (grč. gelos - smijeh) je nauka o fiziološkom i psihološkom utjecaju smijeha i humora
na tijelo i zdravlje.
Sve je veći broj znanstvenih istraživanja koja potvrđuju pozitivne efekte smijeha na psihičko i fizičko
zdravlje osoba. Smijeh poboljšava raspoloženje, oslobađa od stresa, može ublažiti anksioznost i
depresiju. Smijeh povećava količinu kisika u organizmu, pomaže kod sniženja krvnog tlaka, relaksira
napetost mišića, masira unutrašnje organe doprinoseći njihovom boljem funkcioniranju. Psihoneuro-imunološka istraživanja humora i smijeha pokazuju mnoge pozitivne efekte na zdravlje / npr.
nakon smijanja, razina serumskog kortizola i adrenalina je smanjena, povećava se spontano stvaranje
limfocita i aktivnost NK- (natural killer) stanica, izlučuje se više endorfina, dopamina i noradrenalina,
koji smanjuju bol i potiču osjećaj sreće i zadovoljstva, itd.
Ovaj poster prikazuje planirani program, čija je svrha primijeniti pozitivne zdravstvene efekte humora i
smijeha na korisnike primarne zdravstvene zaštite kroz distribuciju edukativno-humorističkih tiskanih,
video i audio materijala u čekaonicama ordinacija primarne zdravstvene zaštite.
Ciljevi
1: Korisnicima zdravstvene zaštite smanjiti njihovu anksioznost i zabrinutosti za zdravlje, tijekom
čekanja u čekaoni.
2: Stvaranje pozitivnijeg stava korisnika prema sebi i svom zdravlju, uz pozitivan utjecaj na tijek
ozdravljenja.
Metoda: Programom se predviđa kreiranje, izrada i distribucija edukativno-humorističkih tiskanih,
video i audio materijala u čekaonicama ordinacija obiteljske i školske medicine te stomatoških,
ginekoloških i pedijatrijskih ordinacija. Tiskani materijali će sadržavati karikature i viceve s medicinskom
tematikom, ali i šire. Predviđa se tiskanje brošure s pojednostavljenim objašnjenjenjem mehanizma
djelovanja smijeha i humora na zdravlje te serije letaka s tematskim humoristički osvrtima na
pojedine zdravstvene poteškoće ili bolesti. Osim toga, predviđa se korištenje već postojećih audio
i video humorističkih materijala, koji ne moraju biti direkno povezani sa zdravstvenim poteškoćama
ili bolešću, nego imaju funkciju podignuti raspoloženje, nasmijati i opustiti korisnike zdravstvene
zaštite u čekaonama. Od liječnika se očekuje aktivnije uključivanje u stvaranje atmosfere opuštenosti i
praktičnu primjenu gelotologije, što će se ostvariti uz pomoć motivacione edukacije za liječnike, koja
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
14
145
bi se grupno provela na početku programa.
Tijekom provedbe programa u cilju praćenja i kasnije evaluacije, planira se praćenje promjena
subjektivnih stavova korisnika i njihove simptomatologije te observacija liječnika o promjenama koje
on zapaža kod korisnika, uz pomoć dvije vrste upitnika.
Očekivani rezultati: Djelujući humorom na korisnike zdravstvene zaštite očekujemo poboljšanje
kvalitete pružene zdravstvene usluge uz bolji i opušteniji kontakt liječnika s korisnikom te pozitivnog
djelovanja na poboljšanje zdravlja korisnika te veće zadovoljstvo liječnika. Takva pojedinačna skustva
u praksi već postoje, no program predviđa proširenje obima tih pozitivnih iskustava. Humor motivira
korisnike zdravstvene zaštite da s manje ozbiljnosti i težine promatraju svoje tegobe i pomaže im da u
pozitivnijem raspoloženju pristupaju tijeku svog liječenja, odnosno prevenciji nastanka bolesti.
DIZ-57
ZDRAVSTVO, ZDRAVLJE I OSOBE S INVALIDITETOM U ME\IMURSKOJ
ŽUPANIJI
BIJELIĆ L, Najman Hižman E
Međimurska županija, Upravni odjel za zdravstvo, socijalnu zaštitu i nacionalne manjine međimurske
županije, Čakovec, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
U Međimurskoj županiji na dan 14.12.2009. godine živi 11.239 osoba s invaliditetom od čega 6083
muškaraca (54%) i 5210 (46%) žena koji zajedno čine 9,5% ukupnog stanovništva Županije. Invaliditet
je prisutan u svim dobnim skupinama, a sa 14,25% prisutan je i u dječjoj dobi (od 0-19 godina) najviši
od svih županija u Republici Hrvatskoj.
Cilj rada: Ukazati na stanje u zdravstvenim ustanovama na području Međimurske županije u 2008. i
2009. godini, a vezano uz pristupačnost osobama s invaliditetom, kao i pregled pojedinih usluga za
osobe s invaliditetom, koje su nastale u suradnji s organizacijama civilnog društva.
Metode: Koristeći deskriptivne metode u obradi prikupljenih podataka kroz obrazac za pisanje izvješća
o provedbi mjera Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007.
do 2015. godine (NN 67/07)., za 2008. i 2009. godinu izrađen je prikaz usluga i provedenih aktivnosti,
prema pojedinim područjima.
Rezultati: Međimurska županija je u 2008. godini za projekte udruga osoba s invaliditetom izdvojila
235.000,00 kn, a u 2009. godini 121.000,00 kn, što iznosi pad od 48,51%. Sveukupan broj prijavljenih
projekata u 2008. godini iznosio je 16, a u 2009. godini 17 projekata, što predstavlja rast u iznosu od
6,25% u odnosu na 2008. godinu. U 2008. godini bilo je podržano sveukupno 15 projekata, a u 2009.
godini 14, što predstavlja pad u iznosu od 6,67%, u odnosu na 2008. Vezano uz svih 15 područja
Nacionalne strategije, u 2008. godini aktivnostima je bilo obuhvaćeno sveukupno 10 područja (66%)
te je provedeno sveukupno 18 mjera Strategije dok je u 2009. godini projektima i programima udruga
civilnog društva bilo obuhvaćeno 8 područja (53,33%), te je bilo provedeno sveukupno 13 mjera. Za
2009. godinu iznos sredstava namijenjenih za provedbu aktivnosti usmjerenih osobama s invaliditetom
i udio u proračunu gradova i općina na području Županije kreću se u rasponu od 0,024-10.77%.
Zaključak: Praksa u našoj Županiji pokazuje kako kontinuirana suradnja u svim segmentima društva,
posebno s organizacijama civilnog društva, te provođenje projekata i programa sa svrhom pružanja
podrške osobama s invaliditetom, kao i senzibilizacija šire lokalne zajednice jedina može doprinijeti
poboljšanju uključenosti i podizanju kvalitete života i zdravlja osoba s invaliditetom.
146
JZI-253
REHABILITACIJSKI PROGRAM - UTJECAJ TERAPIJE UMJETNOŠĆU I POKRETOM NA KVALITETU ŽIVLJENJA OSOBA S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA U
ZAJEDNICI
ŠKES M1, Lukavečki V 2, Kliček M1
1
2
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska,
Ozana - Udruga sa socijalno-humanitarnim ciljevima i Dnevni centar za rehabilitaciju i radne
aktivnosti, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Poticanje punog sudjelovanja osoba s invaliditetom u obiteljskom životu i životu zajednice
jedan je od ciljeva Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007.
do 2015. godine. U Gradu Zagrebu osobe s invaliditetom čine 11,7% ukupnog stanovništva grada,
od toga 81% živi u obitelji. Prema vrsti oštećenja koje uzrokuje invaliditet, mentalna retardacija čini
3% od ukupnog broja osoba s invaliditetom. U Dnevnom centru za rehabilitaciju i radne aktivnosti
provode se programi rada za odrasle osobe s teškoćama u intelektualnom funkcioniranju.
Cilj: Rehabilitacijsko-terapeutske aktivnosti u području umjetnosti i pokreta, te sadržaji kulturnog i
socijalnog karaktera, bazirani na individualnim specifičnostima korisnika, imaju za cilj poticati unutarnje
kreativne snage, u korist općeg napretka osobe, oživjeti smisleno vođeni pokret koji unaprijeđuje
sačuvane kognitivne sposobnosti i olakšava usvajanje novih znanja i vještina, svladavanje životnih
vještina koje će omogućiti samostalnije planiranje osobnog života i života u zajednici. Dugoročni
cilj je unaprjeđivanje izvaninstitucijskih oblika kvalitetne podrške na razini zajednice što će osobi s
invaliditetom omogućiti slobodu izbora i osigurati bolju kvalitetu života u zajednici.
Metode: Zadani ciljevi se ostvaruju primjenom Programa bazične perceptivno-motoričke stimulacije
koji je usmjeren na razvojna područja: motoričko, perceptivno, komunikacijsko, emocionalno-socijalno
i kognitivno. Program se ostvaruje kroz radionice samostalnog življenja, ručnog rada, keramike, likovna
radionica, dramska, glazbena te sportska radionica kao i briga o uređenju okoliša. U individualnom i
grupnom obliku rada primjenjuju se različite suportivne komplementarne metode.
Rezultati: Rehabilitacijski program - terapija umjetnošću i pokretom, razvija i naglašava prvenstveno
sposobnosti korisnika programa, njihove sačuvane i razvijane potencijale: u području emocionalnog
razvoja, kreativnog izražavanja, motoričke spretnosti, samostalnosti i samopouzdanja te razvijanja
socijalne kompetencije. Rezultati aktivnosti korisnika Udruge predstavljeni su na izložbama, plesnim
nastupima, dramskim predstavama, sportskim natjecanjima.
Zaključak: Uz standardne metode prevencije, edukacije, terapije i rehabilitacije, koje su usmjerene
na očuvanje rasta i razvoja, mentalnog i fizičkog zdravlja osoba s invaliditetom, važnu ulogu ima i
primjena različitih suportivnih komplementarnih metoda. U poboljšanju životnog standarda i pružanju
mogućnosti za aktivno uključivanje osoba s invaliditetom, organizacije civilnog društva značajno
pridonose stvaranju pozitivne predodžbe u javnosti o osobama s invaliditetom i njihovim potrebama
i time promiču njihovo uključivanje u život zajednice.
JZI-101
UTJECAJ DUHOVNOSTI NA ZDRAVLJE - ISKUSTVA MEDICINSKE SESTRE
STIPANIČEV MUSTAPIĆ J, Math A
Dom zdravlja Zagreb Centar, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Pokušati ćemo prenjeti naša radna iskustva primjene duhovnosti na zdravlje stanovništva koja
provodimo u svakodnevnom radu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, patronažnoj službi.
147
Upoznati s ciljevima i zadacima sestrinstva u očuvnju zdravlja građana ne zaboravljajući pri tom da
su ti ciljevi iako u različitom stupnju zajednički su svim zdravstvenim radnicima: pružanje pomoći
pojedincima, obiteljima i grupama radi određivanja i postizanja tjelesnog, psihičkog i socijalnog
zdravlja i blagostanja u sklopu njihovog socijalnog i ekološkog okruženja.
Razlučiti ćemo pojmove duhovnost, etika, moral, vjera te na osnovu toga razraditi kvalitetan pristup
korisniku naših usluga (zdravom i bolesnom čovjeku) na holističkoj razini.
Duhovnost se posljednjih dvadesetak godina intezivno istražuje posebno u području medicine.
U predavanju se govori o utjecaju duhovnosti u svakodnevnom radu medicinske sestre u pristupu
bolesniku s naglaskom kako vjera osnažuje osobu da u cijelosti sudjeluje u svim životnim iskustvima.
Analizirajući duhovnost u radu s bolesnicima medicinske sestre kroz svoj djelokrug rada mogu mnogo
doprinjeti na poboljšanju zdravlja pučanstva.
Ljudska razboritost nam nalaže da se držimo načela: poštuj, štiti, unapređuj život! Osnovna je misao
da učimo čovjeka da ima pravo, ali i dužnost da svoj život čuva, u slučaju bolesti potrebnom njegom
očuvati život i zdravlje. Potrebno je približiti se što više osobi, usmjeravajući svoju aktivnost na
adekvatne zdravstvenoodgojne metode.
Bolesnikovo Pravo na odgovarajuću njegu i liječenje treba uvažavajuti sve njegove potrebe. SZO u
studiju kvalitete življenja uključuje šest dimenzija: tjelesno i psihičko zdravlje, osobnu nezavisnost,
socijalne odnose, okoliš, duhovnost i religijske običaje.
Mišljenja smo da je potrebna edukacije na temu pozitivnog učinka duhovnosti na ljudsko zdravlje.
Znanstvene studije potvrđuju pozitivnu spregu duhovnosti u procesu ozdravljenja, večom otpornošću
na bolest i poboljšanom kvalitetom življenja kroničnih i terminalnih bolesnika i omogućavaju relativno
blag i miran kraj umirućih.
Nastojeći se približiti bolesniku održavamo predavanja zdravstvenog odgoja za starije osobe u lokalnoj
zajednici. Predavanja su osmišljena da se upute o zdravlju približe kroz duhovanost.
Danas, nakon šest godina možemo reči da su naši bolesnici zainteresirani za takav oblik rada, ujedno
vole spoznaju da je medicinska sestra koja im pomaže vjernik i obraćaju joj se s povjerenjem.
Zaključak: Ozračje unutarnjeg duševnog mira koje je utemeljeno na vjeri je najbolja prevencija protiv
raznih duševnih i tjelesnih oboljenja.
Samo dovoljno obrazovana i informirana medicinska sestra može kvalitetno raditi na osjetljivom
području preventivne medicine i unapređenja zdravlja, poštujući timski rad postižemo bolje rezultate
u svim segmentima zaštite života i zdravlja.
RAZVOJ, RAD I ULOGA SLUŽBE ZA PREVENCIJU OVISNOSTI U PULI
MEŠIN K, Orbanić S, Dejanović B, Marinov V, Mitrović H, Todorović V
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Pula, Hrvatska
[email protected]
Cilj ovog rada je prikazati razvoj, rad i ulogu Službe za prevenciju u suzbijanju bolesti ovisnosti.
Služba je započela s radom 1996. godine, a 2004. godine postaje dijelom ZZJZIŽ.
Temeljna zadaća Službe jest rad s konzumentima i ovisnicima o psihoaktivnim drogama, koji
se provodi u suradnji sa svim relevantnim resursima lokalne zajednice. Pored toga, unapređenje i
provedba niza preventivnih djelatnosti - osobito mjera rane sekundarne prevencije te epidemiološko
praćenje, koordinacija i provedba programa smanjenja potrošnje droga na području djelovanja Službe.
Ovi zadaci se provode kroz niz programa: motivacijski program, programi smanjenja štete, zaštitni
preventivni programi - hepatitis, AIDS.
Metode rada u Službi za prevenciju ovisnosti uključuju: individualni i obiteljski savjetovališni tretman,
psihoterapiju, psihodijagnostiku, predavanja i edukacije. Tijekom 2009. godine radilo se sa 651
korisnikom i 282 roditelja. Od ovog broja, 569 osoba se javilo u Službu zbog heroina.
Rad Službe odvija se kroz sljedeće programe:
1. Savjetodavni i edukacijski rad na prevenciji bolesti ovisnosti s obiteljskim liječnicima u suradnji
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
JZI-255
Četvrtak
Thursday
148
sa Službom za prevenciju ovisnosti HZJZ Zagreb.
2. Rad s konzumentima, ovisnicima i njihovim obiteljima kao i s ostalim korisnicima Službe.
3. Praćenje pojave ovisnosti na području djelovanja Službe
4. Suradnja Službe i ostalih institucija na području djelovanja Službe
5. Testiranje osoba na AIDS, B i C hepatitis te epidemiološko praćenje rezultata
6. Medicinska i psihološka priprema i podrška kod liječenja ovisnika od hepatitisa C
7. Suradnja s medicinskim institucijama u kojima se provodi liječenje
8. Provođenje Protokola o resocijalizaciji ovisnika Ureda za droge Vlade RH.
9. Uvid u stanje, praćenje i suport obiteljima u kojima su ovisnici roditelji.
10. Obitelj i prevencija ovisnosti, predavanje za roditelje školske djece
11. Uloga škole u ranom otkrivanju konzumacije psihoaktivnih droga i alkohola kod mladih,
predavanje za djelatnike škola
12. Projekt resocijalizacije ovisnika o drogama koji su završili neki od programa odvikavanja od
ovisnosti i rehabilitacije
Može se zaključiti da Služba već dugi niz godina uspijeva privući značajan broj korisnika. S obzirom
da se radi o vrlo kompleksnom problemu, potrebno je uporno i sinkronizrano sve mjere primarne,
sekundarne i tercijarne prevencije, kao i resocijalizaciju ovisnika.
SZZ-105
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
USPJEŠNOST RADA S HEROINSKIM OVISNICIMA: ISKUSTVO SLUŽBE
ZA ZAŠTITU MENTALNOG ZDRAVLJA, PREVENCIJU I IZVANBOLNIČKO
LIJEČENJE OVISNOSTI ZAVODA ZA JAVNO ZDRAVSTVO ZAGREBAČKE
ŽUPANIJE
PERVAN T
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Služba za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke
županije počela je s radom kao zadnja takva služba u Hrvatskoj (studeni 2007. godine). U Službi je
do sada radio jedan stručni tim sastavljen od liječnika, psihologa, socijalnog radnika i više medicinske
sestre.
U dvadeset pet mjeseci rada u Službu se javilo 90 opijatska (heroinska) ovisnika na liječenje, manji dio
po prvi put na liječenje uopće, veći dio u sklopu nastavka liječenja započetog uglavnom u KB „Sestre
milosrdnice“ te Službi za prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti Grada Zagreba. Osim opijatskih, Služba
je skrbila za još stotinu konzumenta drugih droga te isto toliko alkoholičara u fazi liječenja. Posebno
organiziran i evaluiran bio je preventivni rad.
Relativno mali broj pacijenata u Službi je pogodovao intenzivnijem tretmanu, češćim susretima
s stručnim djelatnicima Službe te dopustio dovoljno vremena za savjetovanja i rad na modifikaciji
njihova ponašanja.
Cilj: Ispitati uspješnost rada s heroinskim ovisnicima usporedbom pokazatelja pri njihovom dolasku u
tretman i nakon organiziranog i kontinuiranog rada s njima.
Metode rada: Pacijenti su, prema rezultatima liječenja podijeljeni u tri kategorije: u poboljšanju, u
pogoršanju i bez promjene, pri čemu su korišteni slijedeći kriteriji:
1. u poboljšanju: zadnjih 6 mjeseci stabilan, bez recidiva i/ili povišenja dnevne doze supstitucijske
terapije, redovit u dolascima u Službu
2. u pogoršanju: nestabilan, ne dolazi redovito ili napustio Službu, recidivira, značajnije povišena
dnevna doza supstitucijske terapije u zadnjih 6 mjeseci
3. bez promjene: relativno stabilan, rijetki recidivi, stanje se nije značajnije promijenilo od prvog
dolaska u službu (najmanje 6 mjeseci)
149
Kao izvor podataka poslužila je kartoteka korisnika Službe temeljito vođena istovremeno u
elektroničkom i pisanom obliku a prema ISO 9001 sustavu upravljanja kvalitetom, prema kojemu je
organiziran rad u cijelom Zavodu za javno zdravstvo Zagrebačke županije.
Rezultati: U odnosu na gornje kriterije, od 90 opijatskih ovisnika, pacijenata Službe:
1. u poboljšanju su 34 pacijenta (37%)
2. u pogoršanju je 26 pacijenata (28%)
3. bez značajnije promjene 30 pacijenata (35%)
Zaključci: Iako nedostaju parametri za usporedbu kvalitete rada s drugim Službama za izvanbolničko
liječenje ovisnosti ZZJZ, dobiveni pokazatelji (poboljšanje kod 37% i bez promjena u 35% pacijenata)
ukazuju na kvalitetan rad u njihovom liječenju, broj pacijenata po jednom stručnom timu je optimalan
i pruža dovoljno vremena za temeljit terapijski pristup te je neophodno unapređivati stručne kriterije
za službe za izvanbolničko liječenje ovisnosti u županijskim zavodima radi evaluacije njihovog rada.
JZI-332
FIZIKALNA MEDICINA KAO OBLIK TERAPIJE POREMEĆAJA TEMPOROMANDIBULARNOG ZGLOBA (TMZ) - JAVNOZDRAVSTVENI PRISTUP
KRAPAC L1, Badel T2, Marotti M3, Kern J4
Poliklinika za reumatske bolesti, fizikalnu terapiju i rehabilitaciju „Dr. Drago Čop“, Zagreb,
Hrvatska,
2
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Hrvatska
3
Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb Hrvatska
4
Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
1
[email protected]
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Temporomandibularni poremećaji (TMP) su skup funkcijskih poremećaja žvačnih mišića i
temporomandibularnih zglobova (TMZ). Primjenom metoda fizikalne medicine praćen je terapijski
učinak na smanjenje bolova i poboljšanja funkcije stomatognatskog sustava.
Metode: Od 2006. do 2009. u dijagnostičko-terapijski tretman uključeno je 60 pacijenata (medijan dobi
36,6 godina) s poremećajem TMZ. Kliničkom dijagnostikom postavljena je inicijalna dijagnoza, koja
je definitivno potvrđena magnetskom rezonancijom (MR). Pacijenti su liječeni fizikalnim metodama
koje su obuhvaćale i specifični kinezio-terapijski tretman po Schulteu. Bol u TMZ mjerena je AVS od 0
do 10.
Rezultati: Utvrđene su pojedinačne dijagnoze anteriornog pomaka diska u 73,3%, osteoartitis
u 5% i obje dijagnoze u 21,7% pacijenata. Pokazala se je statistički signifikanta razlika u liječenju
temporomandibularne boli nakon fizikalnog tretmana. Medijan boli pri kretnjama mandibule bio je
6.25 prije i 2,01 nakon fizioterapije.
Zaključak: U Hrvatskoj ima relativno malo reprezentativnih epidemioloških podataka i studija o TMP.
Naša provedena istraživanja na skupinama nepacijentnih i pacijentnih populacija, kao i primjena
optimalne radiološke dijagnostike su temelj za suvremeno planiranje zdravstvene zaštite pacijenata
s TMP. Važnost primjene MR je u provjeri kliničke dijagnostike, odnosno kliničkoga stanja u odnosu
na kliničke simptome i znakove te u evaluaciji incijalne terapije. Neliječenje TMPstvara i nesigurnost
samoga pacijenta što može narušti njegovo psihološko zdravlje. Ciljanom organizacijom zdravstvene
usluge pacijentima s TMP i edukacijom u okviru javnog i privatnog zdravstva postiglo bi se optimalno
korištenje zdravstvenih ekonomskih resursa. Najvažniji terapijski cilj treba biti analgezija, a ovoje je
istraživanje pokazalo važan potencijal fizikalne terapije u uspostavi pune funkcije TMZ.
Četvrtak
Thursday
150
Usmena izlaganja Oral presentations
DIZ-6
UPOTREBA GLAZBE U PALIJATIVNOJ SKRBI
ŠKRBINA D, Šantek V, Njegovan Zvonarević T, Šimunović D
Zdravstveno Veleučilište, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Čovjek je smrtno biće, iz čega proizlazi da je kao zemaljsko tjelesno biće propadljiv, konačan. Bolest
i smrt će uvijek biti neizbježan i integralan dio ljudskog iskustva. Način kojim nastojimo utvrditi i
odgovoriti na jedinstvene i individualne potrebe umirućih pokazatelj je naše zrelosti kao društva. Broj
osoba koje trebaju palijativnu skrb raste. Palijativna skrb ne namjerava ni ubrzati ni odgađati smrt,
ona naglašava život i gleda na umiranje kao na normalan proces. To je aktivan oblik skrbi za bolesnike
s uznapredovanim, progresivnim bolestima, a s ciljem suzbijanja boli i drugih simptoma, uz pružanje
psihološke, socijalne i duhovne potpore čime se postiže najbolja moguća kvaliteta života za bolesnika
i njegovu obitelj. Stoga traži koordiniran doprinos interdisciplinarnog i multiprofesionalnog tima.
Raznolikost profesija u timu je fleksibilna, a određuju je potrebe bolesnika. Treba biti spreman pružiti
fizičku, psihološku, socijalnu i duhovnu potporu pomoću metoda koje proizlaze iz interdisciplinarnog,
kolaborativnog timskog pristupa. Razvoj holističkih pristupa i svijesti u medicinskim i srodnim strukama
doveo je do obnavljanja zanimanja za uključivanjem glazbe i ostalih ekspresivnih medija u suvremene
koncepte palijativne skrbi, koji su u skladu sa problemskim područjem, kliničkom slikom i potrebama
bolesnika. Glazba nudi direktan i nekompliciran medij bliskosti, živi u čovjeku koji ju sluša, ima svoje
mjesto tamo gdje riječi gube svoju moć. Glazba je kao i naša egzistencija, stalno polarizirajuća i
emocionalno poticajna, ona kao medij dotiče najranije slojeve našeg postajanja. Korištenje glazbe u
palijativnoj skrbi se pokazalo vrlo učinkovito zbog različitih učinaka koje glazba stvara kod bolesnika.
Ti učinci se postižu kroz korištenje različitih glazbenih tehnika poput glazbene improvizacije, pisanje
pjesama, receptivno kreativnih tehnika, te vođene imaginacije glazbom. Navedene tehnike omogućuju
raznolikost ciljeva u tretiranju bolesnika kao što su smanjenje anksioznosti i stresa, opuštanje, kontrola
boli, ublažavanje duhovne rastrojenosti, izražavanje emocija, iskustvo samospoznaje, ohrabrivanje
kreativnog samoizražavanja, izazivanje promjene raspoloženja - emocionalne, kognitivne i bihevioralne,
pobuđivanje bolesnikove imaginacije, omogućavanje bolesniku kronološko razvrstavanje životnih
iskustava, te proradu neriješenih boli, žalosti ili pogrešaka. Adekvatan izbor i primjena glazbenih
tehnika u palijativnoj skrbi je u službi postizanja najbolje moguće kvalitete života za bolesnika na kraju
života. Ključne riječi: glazba, holistički pristup, kvaliteta života, palijativna skrb
JZI-177
STANJE I PRIJEDLOG UNAPRIJE\ENJA SUPSTITUCIJSKE TERAPIJE OPIJATNIH OVISNIKA ZADARSKE ŽUPANIJE
PUPIĆ-BAKRAČ M, Klepac Erstić S, Mesić M
Zavod za javno zdravstvo Zadar, Zadar, Hrvatska
[email protected]
Supstitucijska terapija ovisnika o opijatima provodi se agonistima (metadon) i agonistima/antagonistima
(buprenorfin) opijatnih receptora mozga koju propisuju ovlašteni liječnici za propisivanje supstitucijske
terapije Službi za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti županijskih Zavoda
za javno zdravstvo sukladno Smjernicama za izdavanje supstitucijske terapije, a provode je liječnici
obiteljske medicine.
Kako bi se dobio uvid u stanje provedbe supstitucijske terapije na terenu, epidemiologinje Službe
151
Zavoda u Zadru su tijekom jeseni 2009. godine osobno posjetile i ankretirale 88 liječnika obiteljske
medicine, dok je 4 liječnika Zadarske županije kontaktirano telefonom.
U Zadarskoj županiji postoje 92 liječnička tima obiteljske medicine kod kojih se supstitucijskom
terapijom u trenutku obilaska liječilo 517 ovisnika. 57% buprenorfinom a 43% metadonom. Ovlašteni
liječnici Službe 75% pacijenata naručuju na kontrolne preglede jednom tjedno do jednom mjesečno
dok su ostali u rjeđim vremenskim intervalima. Samo 47% pacijenata na vrijeme dolazi na kontrolu, dok čak njih 20% kasni duže od 6 mjeseci. Iako se ne odazivaju na kontrole, liječnici obiteljske medicine
im ne uskraćuju supstitucijsku terapiju. U 90% slučajeva supstitucijska terapija izdaje se jednom
tjedno do jednom mjesečno. 34% liječnika bilo je konstruktivno glede liječenja ovisnosti u budućnosti
zahtjevanjem eduakcije, uvođenjem kvalitetnije kontrole uzimanja terapije, kvalitetnijih supstituta i sl.
Proces liječenja ovisnika koji redovito ne dolaze na kontole možemo smatrati osakaćenim jer se najčešće
ne postiže zadovoljavajući cilj uzimanja propisanog supstituta. Ukoliko je kod pacijenta prisutan
nedovoljan stupanj motivacije za liječenje ovisnosti moguće je da pacijenti posegnu za zlouporabom
supstitucijske terapije obavljanjem kriminalne radnje preprodaje iste.
Edukacija liječnka obiteljske medicine o važnosti kontolnih pregleda i upoznavanje istih sa samim
načinom rada u Službi mora biti jedan od ciljeva djelatnika Službe Zavoda.
Mišljenja smo da bi supstitucijska terapija bila kvalitetnije propisana kada bi se određivala u
stacionarnim a ne, kao što je danas praksa, u ambulantnim uvjetima.
Budući Služba obavlja poslove iz opsega primarne zdravstvene zaštite njezini liječnici bi trebali imati
određeni broj HZZO uputnica za potrebe kvantitativnih toksikoloških pretraga supstituta u tjelesnim
tekućinama i izlučevinama pacijenta.
Unapređivanju kvalitete liječenja ovisnika o opijatima koji su na supstitucijskoj terapiji uvelike bi
pridonijelo i uključivanje postojećih Službi Zavoda u informacijski sustav primarne zdravstvene zaštite.
JZI-309
SKRB O OVISNICIMA U ZATVORU
KMETOVIĆ PRKAČIN K, Jerinić Njirić M
[email protected]
Uvod: Grupni rad s ovisnicima u zatvoru razvija osjećaj grupne povezanosti i solidarnosti, osigurava
zajedničko stvaranje, pogodan je za grupno rješavanje problemskih situacija, razvija kreativnost, potiče
poštovanje, jača osjećaj odgovornosti kod zatvorenika te zadovoljava potrebu za komunikacijom i
pripadnosti .
Poticanje apstinencije, priprema na izlazak iz zatvora, podrška terapeuta i drugih članova grupe od
velike su važnosti u grupnom radu s ovisnicima.
Cilj: Cilj ovog rada je prikazati evaluaciju grupnog rada s ovisnicima koji odslužuju kaznu u Zatvoru
„Dubrovnik“. U grupni rad, tijekom 2009. g., bilo je uključeno 46 osoba s područja Hrvatske te Bosne
i Hercegovine u dobi od 19 do 54 godine. Zatvorenici su podijeljeni u 3 grupe i to; grupa pritvorenika,
grupa zatvorenika čija kazna zatvora nije dulja od 1 godine, te grupa zatvorenika čija kazna zatvora
traje više od 1 godine.
Metode: Psihosocijalni tretman zatvorenika temeljen je na principu grupnog rada sličan klubu liječenih
ovisnika. Unutar grupe postoje pravila, a zadaci voditelja su razvijanje komunikacijskih i drugih socijalnih
vještina ovisnika zatvorenika, njihovo suočavanje s problemom ovisnosti, preuzimanje odgovornosti
za vlastito ponašanje, uvid u vlastitu situaciju, podjela iskustava unutar grupe, rješavanje aktualnih
problema, priprema zatvorenika na izlazak iz zatvora. Osim psihosocijalnog tretmana, ovisnici su
uključeni u kreativne radionice slikanja, pisanja i modelarstva.
Nakon održane radionice zatvorenici ovisnici popunjavaju evaluacijski listić (Likertove skale) na
temelju kojeg procjenjuju vlastiti stupanj zadovoljstva u pogledu zanimljivosti sadržaja radionice kao
i mogućnost stjecanja novih znanja.
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, Centar za mentalno zdravlje, prevenciju
i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Dubrovnik, Hrvatska
Četvrtak
Thursday
152
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Također procjenjuju rad voditelja grupe, te daju svoje primjedbe i prijedloge za daljnji rad.
Nakon jednogodišnjeg razdoblja djelatnici zatvora (upravitelj, medicinsko osoblje i stražari) ispunili
su kratki upitnik (Likertove skale) procijenivši korisnost grupnog rada, kao i ponašanje zatvorenika
ovisnika. Tako su procijenili postojanost pozitivne promjene u njihovom ponašanju, da li svojim
ponašanjem služe kao pozitivni primjer drugim zatvorenicima, da li imaju realniji uvid u vlastitu situaciju
vezanu uz problem ovisnosti, da li više poštuju pravila vezana uz uzimanje medicinske terapije, te da
li prema njihovom mišljenju grupni rad pomaže u pripremi ovisnika zatvorenika na izlazak iz zatvora.
Po isteku istog razdoblja rada u zatvoru, pratili smo koliko se istih zatvorenika nakon izlaska iz zatvora
ponovno uključilo u tretman Centra za mentalno zdravlje prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti.
Rezultati: Evaluacija grupnog rada s ovisnicima temelji se na odgovorima svih 46 zatvorenika ovisnika,
muškog spola u dobi od 19 do 54 godine.
Rezultati pokazuju da se 80% zatvorenika osjećalo vrlo ugodno za vrijeme grupnog rada, 79%
zatvorenika smatra realizirani sadržaj zanimljivim, njih 70% smatra da su naučili nešto novo i korisno,
a njih 94% rad voditelja smatra jako dobrim.
Da je grupni rad sa zatvorenicima koristan i vrlo koristan smatra 75% zaposlenika zatvora. Svi su
primijetili (100%) da zatvorenici više poštuju pravila ponašanja unutar ćelije, te da svojim ponašanjem
daju pozitivan primjer drugim zatvorenicima. 75% djelatnika primjećuje kako zatvorenici imaju realniji
uvid u vlastitu situaciju vezanu uz problem ovisnosti, te više poštuju pravila vezana uz uzimanje
medicinske terapije.Također 75% djelatnika smatra kako grupni rad pomaže u pripremi zatvorenika
ovisnika na izlazak iz zatvora.
Analizom podataka o povratku u tretman Centra za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko
liječenje ovisnosti ustanovili smo da u grupi pritvorenika, sveukupno 17 osoba, njih 18% nastavilo je
komunikaciju i suradnju s djelatnicima Centra za mentalno zdravlje, 24% ih se nije javilo nakon izlaska
iz zatvora, a 59% ih je premješteno u drugi zatvor nakon završenog suđenja.
Grupa zatvorenika osuđenih do 1 godine zatvora njih 18, 39% nastavili su suradnju s djelatnicima
Centra za mentalno zdravlje, 17% ih se nije javilo, 39% ih je nakon izlaska otišlo u drugi grad/državu.
Grupa zatvorenika osuđenih na više od jedne godine zatvora (11osoba), njih 64% još uvijek je u
zatvoru i redovito pohađa tretman, a 36% ih je prekinulo dolazak na grupni rad.
Zaključak: Grupni rad s ovisnicima zatvorenicima pozitivno utječe na njihovo ponašanje jer:
- ovisnici zatvorenici imaju realniji uvid u vlastitu situaciju vezanu za problem ovisnosti,
- više poštuju pravila vezana uz uzimanje medicinske terapije u zatvoru,
- grupni rad im pomaže u pripremi izlaska iz zatvora.
DIZ-95
ISKUSTVA U PROVEDBI ZAŠTITNE MJERE OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI - ALKOHOLIZMA KB „SESTRE MILOSRDNICE“
PRAŽETINA I, Marušić S, Balog-Petrović I
Klinička bolnica “Sestre milosrdnice”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Zakonska zaštita žrtava nasilja u obitelji određena je Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, u kojem
je predviđeno da se za zaštitu od nasilja u obitelji, počiniteljima mogu propisati zaštitne mjere, kazna
zatvora, novčana kazna i druge prekršajnopravne sankcije propisane Prekršajnim i Kaznenim zakonom.
Svrha zaštitnih mjera je da se njihovom primjenom spriječi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita
zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju te otklone okolnosti koje pogoduju ili poticajno
djeluju na počinjenje novog prekršaja, a primjenjuju se radi otklanjanja ugroženosti osoba izloženih
nasilju i drugih članova obitelji. Stoga, sud može nad počiniteljem nasilja u obitelji primijeniti zaštitnu
mjeru obveznog liječenja od ovisnosti - alkoholizma.
Od 2006. godine na Odjelu za alkoholizam, Klinike za psihijatriju KB „Sestre milosrdnice“ pratimo
provedbu i liječenje pacijenata sa sudskom mjerom obveznog liječenja od alkoholizma. Zaključno
s 2009. godinom na Odjel za alkoholizam, sudovi su uputili 420 osoba, od kojih se 65% odazvalo
153
liječenju. Pacijenti su se na Odjelu za alkoholizam liječili stacionarno (30%), u programu dnevne
bolnice (46%), ambulantno (19%), kroz obiteljsku grupnu terapiju (5%) te kasnije kroz sustav Klubova
liječenih alkoholičara.
U radu je prikazana analiza sudskih presuda:
1.) najčešća osnova kažnjavanja temeljem Kaznenog zakona (35%) i Zakona o zaštiti od nasilja u
obitelji (65%);
2.) učestalost kazni i zaštitnih mjera, od kojih se ističu mjera obveznog liječenja od ovisnosti, kazna
zatvora, novčana kazna, te njihovo izrečeno trajanje.
Temeljem podataka dat je kritički osvrt i prijedlozi kako adekvatno propisivati i izricati navedene
zaštitne mjere s obzirom na nepripremljenost, nedobrovoljnost i ne motivaciju kažnjavanih osoba u
kompleksnom i dugotrajnom liječenju alkoholizma, a poseban osvrt stavljen je na njihovo vremensko
trajanje, izrečen oblik liječenja te tretmane koji vrlo često ne odgovaraju realitetu u kojem se nalazi
pacijent, njegova obitelj, no i okolina u kojoj bi se iste trebale provesti.
SZZ-242
PROTOKOL O POSTUPANJU SA STARIJIM PSIHIČKI BOLESNIM OSOBAMA
ŠENDULA-JENGIĆ V1, Josipović I1, Bošković G2, Hodak J2
1
2
Primorsko-goranska županija, Rijeka, Hrvatska,
Psihijatrijska bolnica Rab, Rab, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
U Republici Hrvatskoj sustav zdravstva i socijalne skrbi reguliran je pozitivnom pravnom regulativom i
pod ingerencijom je Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Uz primjenu suvremenih metoda liječenja
na načelima medicine temeljene na dokazima (evidence based medicine) te personalizirane medicine
zdravstveni sustav nastoji osigurati dostupnost i efikasnost zdravstvenih usluga. Kvaliteta ovih usluga
ovisi o brojnim faktorima koji su samo dijelom financijske prirode. Sustav zdravstvene i socijalne skrbi
nije uvijek komplementaran kada su u pitanju osobe s istovremenim potrebama za zdravstvenom i
socijalnom skrbi. Od velike je važnosti implementirati program koji će biti usmjeren prema korisniku,
osobito onome s istovremenim postojanjem raznovrsnih potreba. Interdisciplinarni tim za zdravlje
Primorsko-goranske županije osnovan je 2001. godine s ciljem utvrđivanja stvarnih potreba lokalnog
stanovništva i izoliranjem najosjetljivijih područja potreba te uvođenjem standarda za zbrinjavanjem
tih potreba, odnosno prioriteta. Jedan od pet prioriteta je skrb za starije psihički oboljele osobe.
Nakon depistaže sastavljen je protokol koji sadržava različite subjekte: ustanove zdravstva i socijalne
skrbi, udruge, pravni sustav, lokalnu samoupravu, sustav primarne zdravstvene zaštite, patronažu,
itd. (ukupno 30 subjekata). Jasno su definirana pravila postupanja u situacijama kada je starijoj osobi
s psihičkim smetnjama potrebna zdravstvena zaštita, socijalna skrb ili druga pomoć. Praćenje, pomoć
i stručna interdisciplinarna mreža uspostavljena je da bi starijim osobama omogućila kvalitetnije,
neovisno i zdravo starenje što je dulje moguće. S obzirom na rastući broj samačkih domaćinstava
te s rastom dizabiliteta starijih osoba, raste i potreba za različitim vrstama i razinama pomoći te u
konačnici, smještanjem ove vulnerabilne populacije u ustanove socijalne skrbi te domove za stare i
nemoćne. S ciljem povećavanja kvalitete stručnog rada u takvim ustanovama organiziran je i proveden
interdisciplinarni program cjeloživotnog učenja u domovima za stare i nemoćne širom županije te je
objavljena i knjiga - praktikum za djelatnike.
154
DIZ-333
INTERESNE GRUPE GRA\ANA ZA PODRŠKU OSOBAMA S INVALIDITETOM
PROJEKTA „RIJEKA - ZDRAVI GRAD“
DEŽE STARČEVIĆ I
Zdravi grad Rijeka, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: prikazati djelovanje interesne grupe građana za podršku osobama s invaliditetom koja djeluje u
sklopu projekta „Rijeka - zdravi grad“.
Još od ranih devedesetih godina u sklopu projekta „Rijeka - zdravi grad“ pokrenuto je niz projekata,
programa i aktivnosti koji imaju prvenstveno za cilj neposredno uključivanje osoba s invaliditetom u
aktivan svakodnevni život. Od opremanja i otvaranja prve plaže za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj
1996. godine riječki se projekt može pohvaliti cijelim nizom kontinuiranih projekata unapređenja
kvalitete života ovih osoba. Interesnu grupu građana za podršku osobama s invaliditetom u projektu
„Rijeka - zdravi grad“ čine stručne osobe koje se profesionalno bave osobama s invaliditetom, same
osobe s invaliditetom i njihove nevladine udruge te roditelji djece s teškoćama u razvoju (urođenim ili
stečenim invaliditetom).
Projekti koje je ova grupa inicirala i/ili implementirala tematski se mogu svrstati u projekte: unapređenja
mobilnosti, unapređenja pristupačnosti (javnim institucijama i zdravstvenim uslugama), razvoja
tolerancije za različitosti, jačanja vidljivosti i uspostavljanja komunikacije te kreativnog razvoja.
a) P
rojekti olakšane mobilnosti nastoje omogućiti bolju pokretljivosti osoba u invalidskim kolicima i
slijepih osoba. To su npr. projekt pod nazivom “Otklonimo barijere” koji uključuje: obilježavanje
parkirnih mjesta u gradu, postavljanje rukohvata, zvučnu signalizaciju semafora, prilagodbu
telefonskih govornica osobama u invalidskim kolicima, inicijativu gradnje prilagođenih sanitarnih
čvorova, postavljanje upuštenih rubnjaka, postavljanje rekreativnih sprava za djecu s poteškoćama
u razvoju
b) Projekti unapređenja pristupačnosti uključuju osnivanje posebne stomatološke ordinacije za djecu s
teškoćama u razvoju, osnivanje prilagođene ginekološke ambulante za žene u invalidskim kolicima
te prilagodbu ostalih zdravstvenih i javnih institucija ...
c) P
rojekti poštivanje različitosti djeluju na povećanju tolerancije, prvenstveno kod djece i mladih.
Pokrenuti su projekti “Moj prijatelj u invalidskim kolicima“ - projekt tolerancije za predškolski uzrast,
“Tolerirajmo različitosti“ - namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola” te “Debatni klub” u
kojem sudjeluju učenici srednjih škola posebnih odjeljenja i mladi s teškoćama u razvoju.
d) Projekti uspostavljanja komunikacije i boljeg prepoznavanja potreba ostvaruju se već punih deset
godina kroz projekt “Otvorimo vrata udruge - Dobro došli!” te projekt “Obilježimo datume Istaknimo potrebe - Prepoznajmo probleme”. Navedeni projekti odlično su medijski praćeni kroz TV
i radio emisija te tiskovno praćenja aktivnosti udruga i njenih članova. Organiziraju se i neposredni
susreti sa Saborskim zastupnicima - kako bi osobe s invaliditetom ponudile prijedloge vezano uz
moguću dopunu zakonske regulative na području brige i skrbi o osobama s invaliditetom.
e) Projekti kreativnog razvoja „Što se sve može postići?“ obuhvaćaju grupu projekata “Kvalitetna
organizacija slobodnog vremena djece s poteškoćama u razvoju”, “Likovna terapija osoba s
invaliditetom”, “Festival stvaralaštva i dostignuća djece s poteškoćama u razvoju i osoba s
invaliditetom”, “Ljeto na plaži” i “Riječke sportske igre za djecu s teškoćama u razvoju”.
155
DIZ-353
VOLONTERSKI POLIVALENTNI TIM ZA PRUŽANJE CJELOVITE SKRBI
DROŽDJEK D1, Lang S2, Budigan B3, Krajačić S3
1
2
Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Gospodin N.N., samac, bio je u kućnoj volonterskoj polivalentnoj skrbi zbog stanja nakon operacije
karcinoma bubrega i crijeva te metastaze u jetri.
Posredstvom koordinatora, volontera SUH-a u tim obiteljskog liječnika s medicinskom i patronažnom
sestrom bili su uključeni i volonteri Katoličke udruge “Kap dobrote” (liječnici specijalisti bolnica),
stručnjak za polivalentnu skrb (prof.dr. Jušić), psiholog i fizioterapeut. Kako čovjeku nije dostatna
samo briga za fizički integritet i u ovom se slučaju mislilo na duhovnu komponentu. Upravo
u ovakvim teškim trenucima za pojedinca, treba se maksimalno založiti kako bi bile zadovoljene i
njegove duhovne potrebe koje je pružao pater Cvek.
Osim gore navedenih osoba pomoć i njegu pružale su i volonterke Kapi dobrote i lokalne zajednice
tijekom cijelog dana, pa i noći, zbog pacijentovog iznimno teškog stanja. Pored pomoći u održavanju
osobne higijene, volonterke su održavale kako higijenu postelje, tako i čistoću stana. Donosile su i
gotove obroke iz doma umirovljenika, a i pripremale hranu u stanu.
Medicinske sestre su uz njegu provodile i terapiju po preporuci liječnika (davanje i.v. glukoze,
lijekove protiv boli i dr.).
Istraživanje SUH-a 1998. godine također ukazuje na nužnost uvođenja ovakvog izvaninstitucionalnog
oblika socijalne i zdravstvene skrbi.
Ciljevi ove skrbi su:
- obiteljsko okruženje i podrška obitelji
- njega i pomoć u kući primjerena utvrđenoj zdravstvenoj potrebi uz stalni nadzor patronažne
sestre, obiteljskog liječnika, liječnika - volontera i dr.
- razvijanje navike pomaganja i pozitivniji stav prema dobrovoljnom radu
- znatno veće prihvaćanje i provođenje volonterskog rada kao nužnost civilnog društva
- senzibilizacija većeg broja mladih i starih za probleme ugroženih osoba u njihovoj okolini
Provedba njege i pomoći u kući je najhumanije i ekonomski najopravdanije rješenje u skrbi za ugrožene
osobe. Ova aktivnost značajno doprinosi kvaliteti življenja ugroženih ljudi.
Ključne riječi: volonterska njega i pomoć u kući, bolesnik u kući
156
Podtema Subtopic:
KVALITETA ŽIVOTA - Treća životna dob QUALITY OF LIFE - Third age
Poster prezentacije Poster presentations.
DIZ-94
UTJECAJ SOCIOEKONOMSKOG STATUSA NA INDEKS TJELESNE MASE
UMIROVLJENICA S PODRUČJA OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE - PILOT
ISPITIVANJE
PERIŠ D1, Miškulin M2,3, Šincek D1,4
Udruga Optimalnom težinom do zdravlja „VAGA“, Osijek, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Osijek, Hrvatska
3
Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
4
Filozofski fakultet, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
1
2
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Prekomjerna tjelesna težina kao direktna posljedica neuravnotežene prehrane smatra se jednim
od glavnih rizičnih čimbenika za nastanak nekoliko različitih kroničnih nezaraznih bolesti koje su u
samom vrhu pobola i smrtnosti stanovništva u Hrvatskoj te svijetu uopće. Cilj istraživanja bio je utvrditi
prehrambene navike te indeks tjelesne mase (ITM) žena umirovljenica s područja Osječko-baranjske
županije te procijeniti utjecaj njihova socioekonomskog statusa na te parametre.
Metode: U razdoblju od rujna do prosinca 2009. godine na području Osječko-baranjske županije
provedeno je cross-sectional istraživanje tijekom kojeg je mjerenjima i vaganjem pomoću kompjutorskog
analizatora sastava tijela Tanita TBF 300 bilo obuhvaćeno ukupno 88 umirovljenica, prosječne dobi
66,8±6,6 godina. U sklopu provedenih mjerenja svakoj je ispitanici određen ITM. Anonimnim anketnim
upitnikom dobiveni su podaci o dobi, prebivalištu, prosječnim mjesečnim primanjima kućanstva te
prehrambenim navikama svake pojedine ispitanice. Kriterij za utvrđivanje socioekonomskog statusa
bila su prosječna mjesečna primanja kućanstva, pri čemu je niži socioekonomski status podrazumijevao
prosječna mjesečna primanja kućanstva manja od 3 000 kuna dok je viši socioekonomski status
podrazumijevao prosječna mjesečna primanja kućanstva veća od 3 000 kuna.
Rezultati: Sukladno socioekonomskom statusu među svim je ispitanicama bilo 49/88 ispitanica nižeg
socioekonomskog statusa te 39/88 ispitanica višeg socioekonomskog statusa. Povećana tjelesna
težina, te pretilost I. i II. stupnja utvrđena je kod 39/49 ispitanica nižeg te 26/39 ispitanica višeg
socioekonomskog statusa. Prehrambene navike povezane s povećanim indeksom tjelesne mase u
promatranoj populaciji uključivale su svakodnevno konzumiranje slatkiša, kuhanje na masti te značajnu
potrošnju kruha (200 grama i više ili 4 i više kriški kruha po osobi dnevno). Svakodnevno konzumiranje
slatkiša zabilježeno je kod 13/49 ispitanica nižeg te 6/39 ispitanica višeg socioekonomskog statusa.
Kuhanje na masti kao dominantni način pripreme obroka utvrđeno je kod 16/49 ispitanica nižeg te
5/39 ispitanica višeg socioekonomskog statusa. Značajna potrošnja kruha zabilježena je kod 37/49
ispitanica nižeg te 10/39 ispitanica višeg socioekonomskog statusa.
Zaključak: Veća učestalost prekomjerne težine među populacijom nižeg socioekonomskog statusa
potvrđuje kako i u Hrvatskoj postoji trend povezanosti siromaštva i učestalije pojave debljine zbog čega
preventivne akcije za sprječavanje debljine svakako treba usmjeriti na ciljane, posebno vulnerabilne
podskupine stanovništva kao što su starije osobe te osobe nižeg socioekonomskog statusa.
157
JZI-157
RANA DETEKCIJA ZLOĆUDNIH BOLESTI PROGRAMOM PREVENTIVNIH
PREGLEDA OSIGURANIH OSOBA STARIJIH OD 50 GODINA U 2009. GODINI
U GRADU ZAGREBU
MARIĆ BAJS M
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
SZZ - 88
RADNA TERAPIJA KAO SASTAVNICA KVALITETE ŽIVOTA STARIJIH OSOBA
NJEGOVAN ZVONAREVIĆ T, Pulić E, Šantek V, Šimunović D, Škrbina D
Zdravstveno veleučilište, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Većina dostupnih istraživanja pokazuju da pojedinac stariji od 70 godina koji živi u vlastitom domu
treba pomoć u izvedbi najmanje jedne aktivnosti dnevnog života: hranjenje, odlazak na toalet,
kupanje, kretanje. Radna terapija bitna je i osnovna zdravstvena usluga koja promovira konstantno
sudjelovanje u dnevnim aktivnostima, neovisnost, sigurnost i što duži i samostalniji život u vlastitom
domu.Radni terapeut djeluje na promociju dnevnih aktivnosti, unapređenje zdravlja i kvalitetu života.
Radno terapijskom intervencijom kroz aktivnosti svakodnevnog života djelujemo na prevenciju
pojave dodatnih kroničnih bolesti i onesposobljenja vezanih uz bolest, na smanjenje depresivnih
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Svi osiguranici stariji od 50 godina koji nisu bili kod izabranog liječnika opće/obiteljske medicine
najmanje 2 godine tijekom 2009.godine imali su pravo na besplatan preventivni pregled i određene
laboratorijske pretrage kod izabranog liječnika opće/obiteljske medicine.
Izvor podatak i metode: Liječnici opće/obiteljske medicine prosljeđuju individualne obrasce Zavodu
za javno zdravstvo „Dr. A. Štampar“. Kao izvor podataka korištena je Baza provedenih preventivnih
pregleda pri Zavodu te je učinjena deskriptivna statistička analiza varijabli.
Rezultati: Kod 16,4% odnosno 125 osoba od ukupno 762 preventivno pregledane osobe evidentirani
su nespecifični znakovi zloćudnih bolesti. Dijagnosticirani su kod 70 žena (15,4% od 454 preventivno
pregledane) i 55 muškaraca (17,9% od 308 preventivno pregledana). Ukupno je evidentirano 169
nespecifičnih znakova zloćudnih bolesti i to: oteklina, promuklost, alteracija madeža, promjene u
stolici, dugotrajni kašalj, patološki iscjedak i patološko krvarenje. Neki osiguranici imali su 2 i više
znaka istovremeno. Oteklina je zamijećena kod 27 osoba (15 žena,12 muškaraca), promuklost kod 33
osobe (18 žena,15 muškaraca), alteracija madeža kod 19 osoba (7 žena,12 muškaraca). Promjene u
stolici kao najmanje specifičan znak zamijećen je kod 44 osobe (26 žena,18 muškaraca), od toga 16 s
tragovima krvi. Dugotrajni kašalj zamijećen je kod 33 osoba (15 žena,18 muškaraca), patološki iscjedak
kod svega 6 osoba (5 žena,1 muškarca) te patološko krvarenje kod 7 osoba (2 žene, 5 muškaraca).
Papa test u posljednje tri godine učinilo je 263 (57,9%) od ukupno 454 osiguranica, a mamografiju
293 (64,5%).
Digitorektalni pregled učinjen je kod 703 (92,3%) osobe. Pri tome su kod 47 žena (10,4%) i 59
muškaraca (19,2%) pronađene patološke pojave.
Na preventivnim pregledima postavljena je sumnja na ukupno 958 novootkrivenih bolesti od toga 31
(3,2%) su bile novotvorine te su osiguranici upućeni na daljnju obradu.
Zaključak: Ovim programom obuhvaćeni su osiguranici koji nisu bili u kontaktu s izabranim liječnikom
opće/obiteljske medicine tijekom 2 godine niti su sami zamijetili ili reagirali na koji od spomenutih
nespecifičnih znakova. Daljnjom analizom moglo bi se istražiti kod koliko od 31 osobe sa postavljenom
sumnjom je dijagnoza novotvorine potvrđena.
158
stanja, mijenjamo sjedilački način života i time smanjujemo funkcionalno propadanje starije osobe.
Osnovna svrha takvog složenog radno terapijskog pristupa jest prevencija nesposobnosti i poboljšanje
kvalitete života starijih osoba. Uslijed pomanjkanja mogućnosti korištenja preostalih funkcionalnih
sposobnosti uzrokovanih starenjem, kod osoba starije životne dobi opadaju i funkcije izvođenja
aktivnosti svakodnevnog života, koje uključuju samozbrinjavanje, produktivnost i kvalitetno korištenje
aktivnosti u slobodnom vremenu. Navedeno ukazuje na sve veću potrebu za intervencijom radnog
terapeuta u domu korisnika i u zajednici u kojoj osoba živi, a isto tako i u okolini u kojoj funkcionira.
Bitno je naglasiti da radni terapeut u zajednici gotovo nikada ne radi samostalno već uvijek u suradnji
s ostalim članovima tima, liječnicima, medicinskim sestrama, fizioterapeutima, socijalnim radnicima,
volonterima i drugim profilima stručnjaka koji su uključeni u rad s korisnikom. Intervencije radnog
terapeuta u domu korisnika fokusirane su na korisnikovo izvođenje aktivnosti dnevnog života obzirom
na njegove uloge te na prilagodbu fizičkog okružja. Terapija je usmjerena na funkcioniranje starije
osobe u njegovom vlastitom domu, u maksimalnoj neovisnosti u fizičkom, psihičkom, duhovnom,
socijalnom i ekonomskom aspektu života.
Ključne riječi: kvaliteta života, aktivnosti dnevnog života, neovisnost, radna terapija, stariji ljudi
SZZ-43
ORALNO ZDRAVLJE TREĆE ŽIVOTNE DOBI
KULIŠ D, Gruden-Pokupec S, Klaić B, Klemenčić M, Pažin B
Stomatološka poliklinika Zagreb, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Oralno zdravlje je bitan element općeg zdravlja i kvalitete života u životu pojedinca, zato je bitno
njegovo promicanje i održavanje. Prevencija oralnog zdravlja u starijih osoba je u mnogim zemljama
zauzela važno mjesto u organizaciji zdravstvenih usluga. Effective information-sharing between oral
health professionals and other health care disciplines is critical for efficient health care and public
health. Ovim projektom i mi to želimo ostvariti.
Cilj: Promicanje oralnog zdravlja
1. Kratkoročni: - naučiti korisnike o važnosti oralnog zdravlja
- omogućiti im oralno zdravlje
- motivacija korisnika
2. Dugoročni: - preventivno djelovati i spriječiti posljedice neodržavanja oralnog zdravlja.
Metode:
A) Kontrolni pregledi oralnog zdravlja zbog preventivnog djelovanja kod starijih osoba u Domovima
za nemoćne i starije osobe.
B) Edukacija srednjeg medicinskog kadra i pomoćnog osoblja u Domovima za nemoćne i starije osobe.
Upoznati ih s povezanošću i međusobnim utjecajem oralnog i općeg zdravlja.
C) Predavanja u Gerontološkim centrima
D) Edukacija pacijenata
D.1. Savjetovalište za pacijente starije životne dobi.
D.2. Power-point prezentacija u prostoru naše odjelne čekaonice.
Rezultati:
A) Kontrolni pregledi u Domovima za nemoćne i starije osobe u Zagrebu počinju od rujna 2010.
godine.
B) Edukacija srednjeg medicinskog kadra i pomoćnog osoblja
Održana su predavanje u Domu za nemoćne i starije osobe “Maksimir“ i “Sveta Ana“ u Zagrebu.
C) Predavanja održana u Gerontološkom centrimu “Maksimir”.
1. Dunja Kuliš, dr.dent.med. spec.: “Oralno zdravlje treće životne dobi”.
2. Mr.sc. Martina Lauš-Šošić, dr.dent.med.spec.: “Parodontitis - Započnite sa zdravljem u ustima».
3. Dr.sc. Sanja Gruden-Pokupec, dr.dent.med.spec.: “Bolesti usta kod treće dobi”.
159
4. Mr.sc. Sanja Štefančić, dr.dent.med.: “Stomatološka protetika osoba starije životne dobi”.
5. Mr.sc. Nives Rinčić, dr.dent.med.: “Oralna higijena kod osoba starije životne dobi”.
6. Boris Pažin, dr.dent.med.spec.: “Moderna endodoncija”.
D) Edukacija pacijenata u prostorima Stomatološke poliklinike Zagreb.
D.1. Savjetovalište - radi petkom: od 10-12h i 16-18h.
D.2. Power-point prezentacija i web stranica o projektu su u tijeku realizacije.
Zaključak: Nezadovoljavajuće stanje oralnog zdravlja u starijoj životnoj dobi zahtijeva neodgodivu
provedbu multidisciplinarne gerontostomatološke terapije. Svjetska zdravstvena organizacija je dala
Smjernice za usvajanje strategije poboljšanja oralnog zdravlja koje mi kroz projekt želimo afirmirati.
DIZ-25
STANJE ORALNOG ZDRAVLJA OSOBA STARIJE DOBI U GRADU ZAGREBU
OGRAJŠEK ŠKUNCA D1, Klaić B1, Klemenčić M1, Tomek-Roksandić S2, Ćatović A3, Čelebić A3, Šostar Z4
Stomatološka poliklinika Zagreb, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
3
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
4
Ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Oralno zdravlje je važan dio aktivnog starenja i ima važan utjecaj na opće zdravlje i kvalitetu življenja
starijih ljudi.
Cilj: Utvrditi stanje oralnog zdravlja i potrebu za stomatološkom skrbi u osoba starije životne dobi u
gradu Zagrebu.
Metode: Stomatološkim pregledom obuhvaćeno je 1826 osoba starijih od 65 godina (511
muškaraca i 1315 žena). Procjena stanja zubi, parodonta i oralne sluznice, te potreba za protetskim
zbrinjavanjem,obavljeni su prema indeksima Svjetske zdravstvene udruge / WHO /.
Žvačna učinkovitost iskazana je i brojem sekstanata zubi koji nedostaju.
Rezultati: U muškaraca je utvrđeno da prosječno nedostaje 4 od 6 sekstanata zuba, a u žena
nedostaju 3 sekstanta. KEP index stanja zuba u obje spolne skupine iznosio je 24. Najčešće utvrđena
stanja oralne sluznice i oralne bolesti su: glositis u 21%, varices linguae u 34%, kserostomija u 80% i
stomatopiroza u 86% ispitanika. Istraživanjem je utvrđeno da novi protetski nadomjestak zuba treba
76% ispitanika. Potreba za donjom potpunom protezom utvrđena je u 17% ispitanika, za gornjom
potpunom protezom u 21% ispitanika.
Zaključci: Istraživanjem je utvrđen visok postotak djelomičnog gubitka zuba i smanjene žvačne
učinkovitosti, veći u muškaraca (4 sekstanta zuba koji nedostaju), nego u žena (3 sekstanta zuba
koji nedostaju) . Najčešće utvrđeno stanje i bolest oralne sluznice bile su stomatopiroza u (86%) i
kserostomija (80%) ispitanika. Potreba za izradom nove potpune proteze više je bila izražena u gornjoj
čeljusti u 21% slučajeva, zbog postizavanja bolje retentivnosti i esteskog učinka, za razliku od donje
potpune proteze, gdje je retentivnost često upitna, a estetski učinak manji u usporedbi za gornjom
protezom iste vrste. Istraživanje je potvrdilo nužnost provedbe preventivnih gerontostomatoloških
mjera, gdje važnu ulogu imaju pregledi, radi pravovremenog planiranja edukacijskih i preventivnih
stomatoloških mjera, kao i potrebne specijalističke stomatološke terapije osobama starije životne dobi.
160
JZI-70
PROVO\ENJE PROGRAMA PREVENTIVNIH PREGLEDA OSIGURANIH OSOBA
STARIJIH OD 50 GODINA U 2009.GODINI U GRADU ZAGREBU
MARIĆ BAJS M
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Svi osiguranici stariji od 50 godina koji nisu bili kod izabranog liječnika opće/obiteljske medicine
najmanje 2 godine tijekom 2009.godine imali su pravo na besplatan preventivni pregled i određene
laboratorijske pretrage kog izabranog liječnika opće/obiteljske medicine. Osiguranici su trebali biti
adekvatno obaviješteni o svome pravu (putem medijske kampanje, plakatima po DZa) ili osobno
pozvani od strane liječnika na pregled. Program je pokrenut 2004. godine od strane Ministarstva
zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Izvor podataka i metode: Kao izvor podataka korištena je Baza provedenih preventivnih pregleda pri
Zavodu za javno zdravstvo „Dr. A. Štampar“. Liječnici opće/obiteljske medicine prosljeđuju individualne
obrasce Zavodu. Podaci su analizirani deskriptivnim statističkim metodama.
Rezultati: U gradu Zagrebu tijekom 2009. godine evidentirano je ukupno 762 preventivna sistematska
pregleda osiguranih osoba starijih od 50 godina pristiglih od 66 ugovorenih liječnika opće/obiteljske medicine.
Broj timova ugovorenih liječnika opće/obiteljske medicine u Gradu Zagrebu u 2009.godine je 438 što
pokazuje da je u izvještavanju o provođenju preventivnih sistematskih pregleda sudjelovalo svega
15,1% liječnika.
Svaki tim LOMa prosječno je pregledao 11,6 osiguranika. Raspon preventivnih sistematskih pregleda
obavljenih od strane jednog tima LOMa je iznimno velik i varira od obavljenih minimalo 1 pregled
do maksimalno 72 pregleda godišnje. Median iznosi 6 što znači da je 50% liječnika obavilo do 6
pregleda. Grafički prikaz distribucije obavljenih pregleda ukazuje da je većina liječnika izvršila do 10
preventivnih sistematskih pregleda dok broj liječnika koji su obavili veći broj pregleda (20, 30, 40,..)
eksponencijalno pada.
S obzirom na spol preventivno pregledanih osiguranika žene su bili zastupljene s udjelom od 59,6%
(N=454), dok je udio osiguranika muškog spola iznosio 40,4% (N=308).
Polovica preventivno pregledanih osoba bila je stara između 50 i 60 godina (30,1% 50-54 godine,
23,4% 55-59 godine, 16,0% 60-64 godine i 12,2% 65-69 godine ). Zastupljenost osoba starijih od 70
godina eksponencijalno opada.
Zaključak: Udio liječnika opće/obiteljske medicine koji je sudjelovao u provođenju je malen te bi se
daljnjom analizom trebalo utvrditi razloge takvog obuhvata (promjena načina financiranja, redovit
posjet osiguranika liječniku koji time ovim programom niti nisu obuhvaćeni).
DIZ-352
VOLONTERSKA, ZDRAVSTVENA I PSIHOSOCIJALNA SKRB O STARIJIM
OSOBAMA U LOKALNOJ ZAJEDNICI
DROŽDJEK D1, Lang S2
1
2
Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, Sindikat umerovljenika Hrvatske
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
U cjelokupnoj zdravstvenoj i psihosocijalnoj skrbi za starije ljude osnovni je cilj socijalna reintegracija
u zajednici gdje živi.
Taj cilj postiže se provedbom zdravstvenih mjera primarne, sekundarne prevencije, kao i kroz
zdravstveni odgoj i savjetovanja o prevenciji bolesti.
Stariji građani nisu homogena skupina stanovništva pa ih se, prema njihovim obilježjima i potrebama,
161
SZZ-282
GERONTOLOŠKOJAVNOZDRAVSTVENI MENADŽMENT
TOMEK-ROKSANDIĆ S1, Lukić M1, Štimac D1, Vračan S1, Sigl G1, Majić T1, Fortuna V2, Šostar Z3
entar za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ Referentni centar
C
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH za zaštitu zdravlja starijih osoba, Zagreb, Hrvatska
2
Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Zagreb, Hrvatska
3
Gradski ured za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba, Zagreb, Hrvatska
1
[email protected]
Nedvojbena je značajnost zdravstvenog menadžmenta za starije ljude u planiranju, primjeni i evaluaciji
Programa zdravstvenih mjera i postupaka u zaštiti zdravlja starijih ljudi s primjenom Programa
primarne, sekundarne i tercijarne prevencije za starije U provedbi Programa zaštite zdravlja starijih
osoba zdravstveni manadžment diktira primjerenu, dostupnu i učinkovitu zdravstvenu skrb za starije
osobe te racionalnu gerijatrijsku zdravstvenu potrošnju.
Centar za gerontologiju - Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske za zaštitu
zdravlja starijih ljudi, kao vrhovni zdravstveni menadžment za starije osobe, obavlja najsloženije zadaće
i poslove kroz četiri sljedeća područja redovite gerontološkojavnozdravstvene djelatnosti NN71/010:
1. kontinurano prati, proučava, evaluira te planira zdravstvene potrebe i funkcionalnu
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
može podijeliti u tri temeljne skupine:
1.starije osobe (80-85%) sposobne za samostalni život u vlastitom domu
2.10 – 15% osoba kojima je potrebna privremena ili trajna društvena podrška
3. 4 – 5% osoba kojima treba trajni institucionalizirani oblik skrbi
Nakon predavanja o preventabilnim bolestima u lokalnoj zajednici Zagreba i u 19 gradova Hrvatske
izmjereni su arterijski tlak, šećer i kolesterol u krvi, spirometrija i mjerenje gustoće petne kosti
ultrazvučnom metodom. Osobe čiji su nalazi odstupali od normalnih vrijednosti upućeni su liječniku.
Zbog visokog postotka (40,83%) osoba koje nisu adekvatno liječene predloženo je osnivanje
samozaštitnih jedinica (klubovi hipertoničara) kao i provedba kontrole tlaka u svim zdravstvenim
ustanovama u koje dolaze.
Potrebe druge skupine starijih ljudi mnogo su veće. U najnepovoljnijem položaju su oni koji žive
potpuno sami ili u staračkim kućanstvima.
U odnosu na psihofizičke mogućnosti starijih osoba potrebno je razvijati sustav pomoći prema
njihovim poteškoćama:
POBOLJŠATI I ODRŽAVATI UVJETE KVALITETE STANOVANJA
Eventualna zamjena stana prema njihovim potrebama.
UNAPRIJEDITI POMOĆ U KUĆI
Osim članova obitelji, susjeda i prijatelja mogle bi pomoć pružati i razne privatne agencije.
POVEĆATI POMOĆ U PREHRANI
Volonteri potrebitima dostavljaju gotove obroke ili namirnice iz pučke kuhinje.
KORISTITI NOVE OBLIKE POMOĆI U KOMUNIKACIJI S OKOLINOM
Brojnim nedostatno korištenim društvima, organiziranom rekreacijom, uspostavom telefonskih
komunikacija, dobrosusjedskom pomoći, posjetima prijatelja i osnivanjem ustanova za dnevni boravak.
Ovdije još ističemo tercijarnu prevenciju za drugu i treću skupinu koju čine fizioterapijske i rehabilitacijske
mjere kojima se odgađa invalidnost u cilju što duljeg održavanja preostalih funkcije organizma.
Duševni život starog čovjeka često je obilježen kriznim stanjima. To su umirovljenje, teškoće u braku,
udovištvo, bolest i dr. Ove okolnosti mogu prouzročiti osjećaj usamljenosti, strah, zabrinutost i
potištenost, pa i gubitak volje za životom.
Prevencija se provodi podržavanjem djelomičnog zapošljavanja (geronto servis) ili odgađanjem
umirovljenja, radom u raznim organizacijama, klubovima starih koji omogućavaju rekreaciju, izlete,
mjerenje tlaka, šećera u krvi i dr.
162
onesposobljenost starijih osoba na svom području djelovanja;
2. pruža stručno-metodološku pomoć, te provodi instruktažu i reedukaciju gerontoloških
manadžera i drugih provoditelja u zaštiti zdravlja starijih ljudi;
3. aktivno sudjeluje u oblikovanju Programa zdravstvenih mjera i postupaka u zaštiti zdravlja
starijih ljudi kao i provedbe Programa osnovnih preventivnih zdravstvenih mjera primarne,
sekundarne i tercijarne prevencije za starije ljude;
4. aktivno sudjeluje i provodi znanstvenoistraživačku i publicističku gerontološkojavnozdravstvenu
edukacijsku djelatnost.
Na razini srednjeg zdravstvenog menadžmenta za starije osobe djeluju regionalni Centri za gerontologiju
ZZJZ-a Hrvatske. Osnova poslova i zadaća Gerontološkog tima na županijskoj razini Zavoda za javno
zdravstvo sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Programu statističkih istraživanja je praćenje,
utvrđivanje, proučavanje i izvješćivanje Referentnom Centru za gerontologiju ZZJZGZ o zdravstvenim
potrebama funkcionalno onesposobljenih starijih ljudi od 65 i više godina za institucijskom i
izvaninstitucijskom zdravstvenom skrbi za svoje područje praćenja zdravstvenih potreba starijih ljudi
županije/regije te predlaže zdravstvene mjere zaštite zdravlja za ranjivo staračko pučanstvo. Programi
praćenja, proučavanja i evaluacije zdravstvenih potreba i funkcionalne sposobnosti starijih ljudi provode se
individualnim gerontološkim pristupom na osnovu stručno-metodoloških gerontoloških instrumentarija.
Osnovni zdravstveni menadžment za starije predstavljaju Gerontološki centri, Centri za gerijatrijsku
zdravstvenu njegu,domovi za starije i nemoćne osobe, gerijatrijske bolnice, dnevne bolnice za
gerijatrijske bolesnike, dnevni boravci za starije s gerontodomaćicama, geronto-servisi, centri
za rehabilitaciju, radnu terapiju i pomoć starijim ljudima, udruge i klubovi za starije i dr. Oni su
zaduženi za operativnu razinu planiranja, odnosno za specifične procedure i procese u zdravstvenom
managementu za starije.
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Podtema Subtopic:
KVALITETA ŽIVOTA - Gerontološko javnozdravstvena zaštita
QUALITY OF LIFE - Gerontological public health care
Usmena izlaganja Oral presentations
SZZ-283
ČETIRI STUPNJA GERIJATRIJSKE ZDRAVSTVENE NJEGE I OBITELJSKA/OPĆA
MEDICINA U DOMOVIMA ZA STARIJE
TOMEK-ROKSANDIĆ S, Lukić M, Ljubičić M, Deucht A, Županić M, Šimunec D, Šepec S, BlažekovićMilaković S, Tomasović Mrčela N, Vučevac V, Pavković F, Jelić M, Garić S; Mioković V, Duraković Z,
Kovačić L
Centar za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ - Referentni centar
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH za zaštitu zdravlja starijih osoba, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Primjena Programa četiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege u domovima za starije, na razini
primarne zdravstvene zaštite za starije, s nositeljima timovima spec.opće/obiteljske medicine s
primjerenim brojem medicinskih sestara uz ostale zdravstvene djelatnike, učinkovita je u odnosu na
zadovoljenje zdravstvenih potreba i funkcionalne sposobnosti gerijatrijskih osiguranika. Nužan uvjet je
osiguranje 1 stalnog tima SOM-a (liječnika obiteljske medicine) po 1 domu za starije osobe.
Glavni indikator za određivanje minimalnog kadrovskog standarda zdravstvenih djelatnika na broj
gerijatrijskih osiguranika u stambenom i stacionarnom dijelu domova za starije osobe, definira se na
osnovi utvrđivanja funkcionalne sposobnosti u odnosu na fizičku pokretljivost i psihičku samostalnost
gerijatrijskog bolesnika, odnosno korisnika doma za starije osobe. Kadrovsku normu broja medicinskih
sestara, po gerijatrijskom osiguraniku, diktira najvažniji kriterij - utvrđivanje funkcionalne sposobnosti
gerijatrijskog osiguranika, osim utvrđenog zdravstvenog stanja i obilježja negativnog zdravstvenog
163
ponašanja. Time se usmjerava kategorija gerijatrijskog bolesnika/korisnika doma za starije za primjenu
postupnika gerijatrijske zdravstvene njege.
Glavne determinante kategorije gerijatrijskog osiguranika određuju četiri stupnja gerijatrijske njege: od
prvog (minimalan stupanj) do četvrtog (maksimalan stupanj), koji su sukladni gerijatrijskim europskim
normama u stacionarnom i stambenom dijelu domova za starije. Kadrovska norma za opću/obiteljsku
medicinu i četiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege je slijedeća:
1 TIM SOM-a : 1 doktor spec. obiteljske medicine i 1 medicinska sestra (VŠS) i četiri stupnja gerijatrijske
zdravstvene njege
BROJ MEDICINSKIH SESTARA
Prvi stupanj gerijatrijske zdravstvene njege
(minimalan stupanj - za stambeni dio doma)
BROJ GERIJATRIJSKIH BOLESNKA
KORISNIKA DOMA ZA STARIJE
1
12
Drugi stupanj gerijatrijske zdravstvene njege
(minimalni stupanj za stacionar u domu)
1
6
Treći stupanj gerijatrijske zdravstvene njege
(optimalni za stacionar u domu)
1 4
Četvrti stupanj gerijatrijske zdravstvene njege
(maksimalni stupanj za stacionar u domu)
1 3
Stacionar u domu
Tako je po prvi puta u Hrvatskoj, donesena povijesna potvrda u prosincu 2009. godine Hrvatske
komore medicinskih sestara o prihvaćanju sestrinske dokumentacije gerijatrijske zdravstvene njege
u domovima za starije osobe. Provedba primarne zdravstvene zaštite za starije u domovima za
starije je u cilju geroprofilakse nastanka “4 N“ u gerijatriji. To se odnosi na prevenciju nepokretnosti,
nesamostalnosti, nestabilnosti i nekontroliranog mokrenja. Gerijatrijski „domino-efekt“ je obilježje
koje se javlja samo u pravilu kod gerijatrijskog bolesnika. Gerijatrijska zdravstvena njega i opća
medicina u domovima za starije učinkovito, primjereno i dostupno rješava gerontološke zdravstvene
probleme na razini primarne zdravstvene zaštite za starije.
THE PROGRAMME TERMED “BETTER QUALITY OF LIFE FOR ELDERLY” - A
CONTRIBUTION TO A BETTER QUALITY OF LIFE
KRAJNC NIKOLIĆ T, Belović B, Fujs A, Mesarič E
Institute of Public Health Murska Sobota, Murska Sobota, Slovenia
[email protected]
Background: Living in domestic environment supplemented by sufficient homecare, contributes to
social inclusion and to the quality of life. Older family members often need lay homecare because
of chronic diseases and eventual physical disabilities. It is therefore useful for family members and
relatives to master in homecare basics. The programme »Better quality of life« was developed and
implemented in order to educate and motivate local community inhabitants for homecare.
Methods: The target group was constituted of adult inhabitants of local communities and indirectly
general population too. Methods used have mutually supporting effects. The training course was used
as the method of gaining knowledge and skills in lay home are, supported by workshops, exhibitions
and media activities, mainly in so called »small media« (local cable TV and broadcasting, regional and
local newspapers). Partnership between public health experts and NGO is an important element in
achieving these goals.
Results: Over 700 participants took part in training courses. The training manual was printed in order
to be used on the national level. Workshops and media activities were used to inform population
about this topic. Red Cross Organisation of Slovenia enabled the transfer of the project on national
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
JZI-196
Četvrtak
Thursday
164
level and its implementation in other regions. The programme continues in Pomurje region according
to financial sources and interest.
Conclusion: Successful cooperation of NGO (the regional Red Cross office), public institutions (the
Institute of Public Health Murska Sobota) and cross-border partners (from Hungary) is an example of
a good practice when it comes to the development, pilot implementation and transfer of the project
to the national level. The programme itself contributes to a higher quality of homecare and social
inclusion, and consequently to better quality of life.
JZI-324
PERSPEKTIVA MULTIDISCIPLINIRANOG PRISTUPA ORGANIZIRANE SKRBI ZA
OSOBE TREĆE ŽIVOTNE DOBI
GRGURINA G1,2, Torbarina Z1,2
1
2
Gradsko društvo Crvenog križa Opatija, Opatija, Hrvatska
Odjel za društvene djelatnosti Grada Opatije, Opatija, Hrvatska
[email protected]
Četvrtak
Thursday
14
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Rad Hrvatskog Crvenog križa Gradskog društva Opatija je osim klasičnih aktivnosti i djelatnosti
Crvenog križa usmjeren na rad sa starijom populacijom. Ovim izlaganjem želimo upoznati javnost
s rezultatima dobre prakse na području vaninstitucionalne skrbi o starijim osobama. Naziv ovog
izlaganja je Perspektiva multidisciplinarnog pristupa u organiziranju skrbi za osobe treće životne dobi
na području ne samo Grada Opatije, već i cijele Liburnije (općina Matulji, Lovran, Mošćenička draga i
Opatija). Projekti su nastali postepeno, razvijali su se tijekom vremena i upravo zahvaljujući kvalitetnoj
pripremi projekata, informiranja i integriranosti usluge s već postojećim uslugama, kao i osluškivanju
potreba na terenu svi projekti su se uspješno implementirali i polučili rezultate nekoliko razina više
od planiranog. Riječ je o nekoliko projekata. Za građane starije dobi koji su pokretni osnovala sam
Klub60+, dnevni boravak za starije građane koji mogu tijekom dana doći u prostorije i kvalitetno se
družiti s vršnjacima. Mogu popiti kavu, pročitati novine, igrati društvene igre, imamo likovnu i foto
radionicu, pjevački zbor. Često se organiziraju izleti u prirodu, a nerijetko smo i domaćini natjecanja
za starije. Danas je članstvo u Klubu 60+ oko 500 članova, što u usporedbi s oko 3,000 umirovljenika
s područja Opatije, govori da je svaki peti umirovljenik naš član. Postali smo najbrojniji klub u Gradu
Opatiji. U razgovoru s članovima Kluba uočila se potreba za objedinjavanjem informacija koje su
potrebne u nevolji ili bolesti. Napisan je Vodič za starije građane Liburnije koji objedinjava sve kontakt
informacije vezane za cijeli niz usluga socijalne skrbi, zdravstvene njege, mirovinskog osiguranja i sl.
korisne informacije, kao i savjete i preporuke stručnjaka za stariju dob. Nakon toga uočila se potreba
za pomoći osobama koje su slabo pokretne. Tako se treći projekt odnosi na organizaciju Pomoći u kući,
za sve teže pokretne starije građane, koji žive sami i koji nemaju mogućnosti plaćanja privatne pomoći.
Pilot projekt krenuo je na području općine Matulji prije dvije godine, a nakon godinu dana krenuli
smo i na području Grada Opatije i Lovrana. Već imamo 85 korisnika ovog projekta. Zainteresiranost je
sve veća i planiramo proširenje usluga za područje općine Mošćeničke Drage. Upravo razgovarajući s
teže pokretnim korisnicima ovog projekta uočila se potreba za pokretanje još jednog projekta koji je
upravo sada u procesu planiranja i čekamo potporu lokane zajednice. Riječ je o tečajevima za članove
obitelji teže pokretne osobe u savladavanju osnova pravilne njege bolesnika i teže pokretnih osoba.
Ovo su projekti koji su neposredno vezani za starije osobe. No, postoje i besplatne usluge Savjetovališta
za članove obitelji koji već dugi niz godina brinu za teže pokretnu osobu (usluge psihologa i socijalnog
radnika), nadalje Klub dijabetičara i Klub kardiovaskularnih bolesti koje smo također pokrenuli u sklopu
Crvenog križa Opatija i u suradnji s Tallasotherapiom iz Opatije. Pomažemo socijalno najugroženijim
obiteljima u vidu hrane i odjeće, preventivnih akcija mjerenja tlaka i šećera u krvi, posudbe ortopedskih
pomagala i sl. Sve projekte Gradsko društvo Opatija ostvaruje uz pomoć lokalnih zajednica brojnih
donacija, sredstvima dobivenih na različitim natječajima i samofinanciranjem.
Želim naglasiti kako je moguće napraviti jako mnogo, ali samo dobro osmišljenim programom koji je
pokrenut u skladu s potrebama stanovništva, na način da se makar malo duže projekt priprema, ali
da u kasnijoj fazi bude uspješniji i da se kvalitetno implementira. Potrebno je veliko srce, dobra volja
i sagledavanje cjelokupne slike svih potreba skrbi o starima. Često sam u pripremi projekata nailazila
na političare koji nisu razumjeli potrebe, birokrate na pojedinim mjestima koji nisu razumjeli proces
165
komunikacije, zdravstvene djelatnike koji su stariju osobu gledali kao još jednu glavarinu. Mislim da
za ove projekte treba ponajviše puno humanosti i spremnosti da pomognemo onima, koji su prije
dosta godina pomogli nama da postanemo odgovorni ljudi u zajednici. Kad se prepozna upravo
ova pozitivna energija i kada se profesionalno pristupi poslu (koji vrlo često produži radno vrijeme)
projekti uspijevaju, rezultati premašuju bilo koje prethodno zacrtane ciljeve, a osmijeh na njihovim
licima je najveća nagrada za uloženi trud.
SZZ-325
GERONTOLOŠKOJAVNOZDRAVSTVENI PROGRAM PRIMARNE, SEKUNDARNE I TERCIJARNE PREVENCIJE ZA STARIJE
TOMEK-ROKSANDIĆ S, Ljubičić M, Smolej Narančić N, Perko G, Lukić M, Županić M, Deucht A,
Šimunec D, Štimac D, Tomasović Mrčela N, Vučevac V, Bošnir J, Blažeković-Milaković S, Katić M,
Duraković Z
Centar za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar“ - Referentni centar
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH za zaštitu zdravlja starijih osoba, Zagreb, Hrvatska
spomenka.tomek-roksandić@stampar.hr
Četvrtak
Thursday
14
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Gerontološko-javnozdravstveni pokazatelji jasno ukazuju da je sustavna promocija aktivnog zdravog
starenja te razvijanje pozitivnog zdravstvenog ponašanja u razvijenim zemljama svijeta rezultirala
smanjenjem incidencije preventabilnih bolesti kao uzroka smrti i funkcionalne onesposobljenosti
starijih ljudi. Primjenom Programa zdravstvenih mjera primarne, sekundarne i tercijarne prevencije u
zaštiti zdravlja starijih ljudi ciljno se otkriva stupanj funkcionalne onesposobljenosti kako u gerijatrijskog
bolesnika tako i u starijeg čovjeka sa malo izraženim zdravstvenim poteškoćama.
Ključnu ulogu u zaštiti zdravlja starijih ljudi, koja uključuje provedbu Programa geroprofilakse, ima
tim obiteljske medicine s gerijatrijskim sestrama koji ujedno koordinira i usmjerava sve zdravstvene
aktivnosti za zaštitu i unaprjeđivanje zdravlja starijih ljudi u zajednici u kojoj stariji čovjek živi i stvara.
Zbog toga je nedvojbena činjenica određivanje sredstava državnog proračuna na preraspodjelu za
ubrzani razvoj, primjenu i evaluaciju Programa preventivnih zdravstvenih mjera i postupaka u zaštiti
zdravlja starijih ljudi, osiguranja Gerontoloških centara - izvaninstitucijske skrbi za starije, dnevnih
boravaka s gerontodomaćicama, domova za starije s četiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege,
dnevnih centara i dnevnih bolnica za starije i sl. U protivnom će biti nužno osigurati mnogo veću
institucijsku, ujedno vrlo skupu gerijatrijsku skrb, vodeći računa i o terminalnim obilježjima tih
ustanova, a one su dugoročno za gerontološke stručnjake stručno neopravdane i neracionalne. Cilj nije
samo spriječiti preranu smrtnost zbog bolesti nego je mnogo važnije očuvati funkcionalnu sposobnost
starijih ljudi i u dubokoj starosti u dobi od 85 i više godina.
U primjeni Programa zdravstvenih mjera i postupaka u zaštiti zdravlja starijih ljudi u obiteljskoj medicini
od presudnog je značenja upravo provedba preventivne gerontološke zdravstvene skrbi.
Primjenom mjera primarne prevencije spriječava se bolesno starenje u srednjem životnom razdoblju
sa očuvanjem funkcionalne sposobnosti, onemogućavanjem nastanka najučestalijeg zdravstvenog
poremećaja u starijih - aterosklerotičnog procesa. Rezultatima primjene sekundarnih preventivnih
mjera u zaštiti zdravlja starijih ljudi se pravodobno otkriva bolest kako bi se njezin razvoj mogao
zaustaviti ili ukloniti liječenjem, njegom i rehabilitacijom. Tercijarna prevencija obuhvaća različite
zdravstvene postupke sprječavajući fizičku i psihičku dekompenzaciju u bolesnog starijeg čovjeka, te
razvija preostalu njegovu funkcionalnu sposobnost
166
Petak, 15. listopada 2010.
Friday, October 15, 2010
DVORANA HALL: KORNATI I
Tema Topic
a) SUSTAV ZAŠTITE ZDRAVLJA HEALTH CARE SYSTEM
Plenarna predavanja Plenary lectures
EUROPEAN HEALTH CARE SYSTEM AND CHALLENGES THEY ARE FACING
IN THE 21st CENTURY
FIGUERAS J (Belgija / Belgium)
[email protected]
SZZ - 366
Petak
Friday
15
Listopad
October
HEALTH SERVICES RESEARCH IN EUROPE AND CROATIA: A ROADMAP FOR
FUTURE RESEARCH
HANSEN J
NIVEL - Netherlands Institute for Health Services Research, Utrecht, the Netherlands
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Health services research (HSR) is an important tool to inform policy makers in their evidence-based
decision making. A Support Action to the European Commission’s Seventh Framework Programme,
called HSR-Europe, aims to evaluate and improve this contribution of HSR to the health policy process
at European and national level. In order to achieve this, a working conference in The Netherlands
(April 2010) led to the identification of research priorities in various target areas of HSR, including:
a) Health systems research, among other with emphasis on methods to monitor and evaluate health
systems performance and health systems reforms.
b) Health care organisation research, with particular focus on evaluating the role of primary and
secondary care in the organisation and delivery of care.
c) Linkage between research and policy, determining whether current infrastructures are sufficient to
meet the needs of health policy makers.
For each of these areas we will present major lessons and priorities as distilled from the working
conference and its mapping activities of the European literature (more information and reports are
available at www.healthservicesresearch.eu). This allows for a comparison of the state of the art in
different regions of Europe and a determination whether priorities identified at European level are
shared in Croatia and its neighbouring countries. To help solve Europe’s health care challenges, which
areas of HSR need to be developed further, this to get a research agenda reflective of the needs of
Europe’s health care systems and its actors? Moreover, which investments are needed in order to
strengthen the contribution and use of HSR in policy across Europe? We will address a number of
directions, including the infrastructure of HSR, its capacity & training, the HSR community, funding,
and the knowledge transfer into the policy cycle at European and national level.
167
IZAZOVI KOJI STOJE PRED SUSTAVOM ZDRAVSTVENE ZAŠTITE U
REPUBLICI HRVATSKOJ
VLAHUŠIĆ A
Grad Dubrovnik, Dubrovnik, Hrvatska
[email protected]ik.hr
SZZ - 370
THEORY, QUALITIES AND INSTRUMENTS FOR MANAGING HUMAN
SUSTAINABILITY AT WORK: HUMAN QUALITY MANAGEMENT AND HUMAN
WORK INDEX
KARAZMAN R1,3, Karazman I2
IBG Vienna - Institute for Innovative Occupational Health Management, Vienna, Austria
University of Economics and Business, Vienna, Austria
3
Medical University Vienna, MBA Health Care Management, Vienna, Austria
1
2
[email protected]
Table 1: The Human-ecological model of work: domains, dynamics and dimensions of HWI
Domains in human work
Human-ecological
qualities at work
Lack of humanecological quality
Dimensions of HWI
Social domain
Conflict
Noetic domain
Social inclusion
Meaning &
Self-actualisation
Crisis
Co-operation
Meaning &
Self-actualisation
Psychobiological domain
Work ability
Disorder
Work capability
Human dynamic
Salutogenic impact
Pathogenic risks
Personal productivity
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
In occupational medicine and psychology, as well as in ergonomic sciences, pathogenic aspects as
illness, intoxication, accident or death dominate the focus on the impact of work on human health.
A second bias in these sciences often arises from an individualistic or biologistic reduction in the view
on human work instead. Human work, however, is always interaction of persons with other persons,
and human work is always integration of social, personal, psychological and biological capabilities
and resources. On the other side, anthropological, sociological and evolutionary sciences elaborated
the essential role of human work for human evolution and health, resp. the role of unemployment
for biopsychosocial disintegration causing crisis, illness and death. Summarising these sciences, the
impact of work on human health carries a “double character”: work can promote health and work
can promote illness or even death. In our research, we intended to integrate both evident aspects in
a “human theory of work”.
Antonovsky’s theoretical works on Salutogenesis and modern Psychoneuroendocrinology broadened
the way for health sciences at work. In addition, the Austrian psychotherapeutic and sociological
tradition with Viktor Frankl’s salutogenic paradigm of Man’s Will to Meaning, Paul Watzlawicks
communication theory or Jahoda’s and Lazarsfeld’s Marienthal studies on pathogenesis by social
exclusion led us to three salutogenic qualities in human work: social inclusion at work, personal
meaning in work and psychobiological capability for work (table1). Work itself can promote health and
work ability, if the work situation bears these “human” qualities for those who work. These qualities
define three domains as essential for human working life: the social domain, the noetic (personal)
domain and the psychobiological domain. We call this three dimensional model Human-ecological
Model of Work and in case of concurrence of social inclusion, personal meaning and reclaimable
effort, the work dynamic as salutogenic and sustainable.
168
We created the management approach Human Quality Management, which offers scientific vision,
values, theory, goals, methods and instruments to create sustainable working life for all employees
in a company with sustainable productivity. The Human Work Index measures the human-ecological
quality of a personal work-situation by classifying in three ordinal-scaled levels of their impact on
health and human sustainability (table 2). Sustainability is the result of salutogenic quality in all three
domains of human work. If one domain failed human-quality at work, the salutogenic concurrence is
missed and sustainability for an “impersonal routine” at “medium” HWI-Level cannot be supposed.
At a “low” HWI-level, personal under demand, psychobiological over demand or social discrimination
creates “anti-personal pressure” at work with increased risk for psychobiological disorders, illness,
personal crisis or social conflicts.
Table 2: Classification of human-ecological quality by HWI-levels, prognosis on human sustainability
HWI level
Number of
dimensions
High
3
Medium
2
Low
0-1
Human-ecological quality
at work
Personal quality
at work
HR-Prognosis
for the next years
Social inclusion
Meaning
Work ability
Evolution
Personal productivity
Sustainable
Lack of Social inclusion
Lack of Meaning
Biological overdemand
Stagnation
Un-per sonal routine
Not sustainable
Involution
Anti-personal pressure
Displacing
Social exclusion
Meaninglessness
Biological Exhaustion
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Podtema Subtopic:
PLANIRANJE I FINANCIRANJE SUSTAVA ZAŠTITE ZDRAVLJA – Planiranje, organizacija,
financiranje sustava zdravstva
PLANNING AND FINANCING HEALTH CARE SYSTEM – Planning, organising, financing of the
health care system
Poster prezentacije Poster presentations
SZZ - 1
DA LI JE PREVENCIJA UISTINU JEFTINIJA?
CERONJA I1, Šošić Z2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije, Bjelovar, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Jedna od ozbiljnih posljedica neliječene arterijske hipertenzije je cerebrovaskularni inzult (CVI).
Cilj ovog rada je usporediti cijenu sekundarne prevencije i liječenja na primjeru CVI kao posljedice
neliječene arterijske hipertenzije. Istraživanje je učinjeno na temelju cost-effectiveness analize troškova
terapije hipertenzije tijekom jedne godine i tijekom prosječnog životnog vijeka (trajanje terapije 30
godina) u usporedbi sa troškovima zbrinjavanja CVI kao posljedice neliječene hipertenzije.
Metode: Cost–effectiveness analiza troškova dijagnostike i terapije arterijske hipertenzije s jedne
strane i zbrinjavanja CVI s druge strane. Podaci su dobiveni temeljem cijena plaćanja po terapijskom
postupku (PPTP) Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) za 2006., podataka o potrošnji
lijekova Odjela za farmakoepidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba te prema
statističkim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2006./2007. Zbrinjavanje CVI uključuje
bolničku skrb (po dijagnozi CVI - prema PPTP) uz boravak prosječno 3 dana u jedinici intenzivne njege,
169
zatim stacionarnu rehabilitaciju (po HZZO-u odobrava se 21 dan) te naknadu plaće (prema prosječnoj
hrvatskoj plaći, FINA) za vrijeme bolovanja od 2 mjeseca (prema pravilniku HZZO-a).
Rezultati: Cijena sekundarne prevencije CVI za jednog pacijenta za jednu godinu, po cijenama iz 2006.
iznosi 1.589,19 kn, što za 30 godina terapije znači trošak od 15.107,75 kn (uz primjenu discount
faktora), dok zbrinjavanje jednog CVI-a iznosi prosječno 17.237,54 kn.
Zaključak: Broj pacijenata koje treba liječiti kako bi spriječili jedan nepovoljan ishod, odnosno number
needed to treat (NNT) iznosi za CVI 850, prema Medical Research Council Working Party. Znači da
je potrebno liječiti 850 hipertoničara kako bi spriječili jedan CVI, što košta 14.626.409 kn. Dakle,
sekundarna prevencija nije jeftina, ali njezin je učinak nemjerljiv ako se usporedi s učinkom pasivnih
oblika zaštite (dijagnozom, liječenjem i rehabilitacijom). Prevencija ima dugoročni protektivni učinak,
poboljšava kvalitetu života pacijentima i spriječava potencijalnu invalidnost nakon moždanog udara,
kao i odlazak u prijevremenu mirovinu. Prema tome, benefit prevencije su zdravi i produktivni ljudi,
stoga i ušteda za društvo u ekonomskom smislu. Stoga prednost prevencije, kako primarne, tako i
sekundarne, nije u nižoj cijeni nego u većoj koristi za pacijenta, što je teško monetarno vrednovati.
Ključne riječi: prevencija, hipertenzija, moždani udar, cost-effectiveness analiza
SSZ - 20
ORGANIZACIJA JAVNOG ZDRAVSTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ
VRAČAN S
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Organizacije unutar sustava javnog zdravstva nisu značajnije mijenjale svoje poslovanje zadnjih 50
godina. Menadžment unutar takvih organizacija se ne razvija, nego zadržava postojeći status. Unutar
tih 50-tak godina uvelike su se promjenili demografski pokazatelji. Amerika i Velika Britanija, veliki
oslonac u sprječavanju bolesti i smanjenju troškova našle su u javnom zdravstvu. Također u EU javno
zdravstvo ima jednu od glavnih uloga u zdravstvenom sustavu. Ulaskom Republike Hrvatske u EU i
mjerama da se smanje troškovi zdravstvene skrbi, javno zdravstvo trebalo bi početi stvarati svoju novu
viziju i mijenjati postojeće organizacijske strukture.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Hrvatskoj je dobno standardizirana stopa
smrtnosti viša od prosjeka EU-15 za sve najvažnije nezarazne bolesti. Takvo je stanje usko povezano
s nezdravim načinom života stanovništva. Gotovo je četvrtina odraslih pretila (23%), što je gotovo
dvostruko više od prosjeka EU-15 (13%), i upola više od prosjeka EU-10 (14%). Potrošnja alkohola je
25% veća od prosjeka EU-10. Učestalog redovitog pušenja vrlo je visoka. Na svakog stanovnika dolazi
više od 2000 popušenih cigareta, što je daleko iznad europskog prosjeka, gdje taj broj iznosi 1600.
Od posljedica pušenja svake godine u Hrvatskoj umre 13000 ljudi, a zdravstvo ima oko dvije milijarde
troškova. Cilj javnozdravstvene politike je očuvanje i unaprjeđenje zdravlja te produljenje trajanja
i kvalitete života populacije i pojedinca. U skaldu s time postojeće organizacije za javno zdravstvo
moraju mijenjati svoju politiku poslovanja.
Cilj rada je prikazati promjenu organizacijske strukture unutar organizacija javnog zdravstva kroz koju
moraju mijenjati svoju politiku poslovanja te usvojiti pozitivan stav prema promjenama kao i brže reagirati
na društvene i tržišne promjene. Sektor javnog zdravstva je organiziran prema funkcijskoj organizacijskoj
strukturi. Funkcionalna organizacija otežava orijentaciju na učinak, dovodi do podčinjavanja, ne
samo ciljeva drugih funkcija, nego i ciljeva cijele organizacije interesima jedne funkcije. Matrična
organizacijska struktura je kombinacija funkcijske i projektne organizacijske strukture.
U uvjetima nestabilne okoline i ubrzanog tehnološkog razvoja, kada ljudski potencijali, odnosno znanje,
postaju temeljni organizacijski resurs, primjenjiva je matrična organizacijska struktura uz uvođenje
projektnog menadžmeta. Matrica je troškovno učinkovita struktura budući da se plaćaju samo
potrebne usluge osoblja u funkcijskim odjelima, dovodi do povećane radne motivacije, menadžment
najvišeg ranga je oslobođen svakodnevnog uključivanja u operativne poslove. Do sada niti društvo,
kao ni sektor zdravstva nije našao pretjeranu korist od dosadašnjeg javnog zdravstva, ali uvođenjem
radikalnih promjena, javno zdravstvo može biti oslonac cijelom sektoru zdravstva.
170
SZZ - 21
FINANCIRANJE SUSTAVA ZDRAVSTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ U
USPOREDBI S EU
VRAČAN S
Zavod za javno zdravstvo “Dr.Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Porast zdravstvene potrošnje predstavlja izazove svim zdravstvenim sustavima diljem svijeta. U Republici
Hrvatskoj postoji značajan problem, a to je problem fiskalne neodrživosti financiranja zdravstva.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2009. godine u Hrvatskoj je čak 98,4% stanovnika
zdravstveno osigurano. 1,6% stanovnika nema zdravstveno osiguranje, što potvrđuje tezu da je Hrvatska
socijalna država po pitanju zdravlja. U ukupnom udjelu zdravstveno osiguranih osoba u Hrvatskoj 36%
čine aktivni radnici, 1% čine aktivni poljoprivrednici, 24% čine umirovljenici, 9% nezaposleni, 3%
ostale osigurane osobe, te 27% članovi obitelji. Dakle, 37% aktivnih radnika i poljoprivrednika pokriva
100% osiguranih, što znači da jedan zaposleni pokriva 2,7 stanovnika. Ukupni troškovi zdravstva
dosegnuli su gornji limit koje bi hrvatsko gospodarstvo i državni proračun mogli podnijeti.
Cilj rada je prikazati nužnost pravilnijeg dizajniranja fiskalnog sustava u financiranju zdravstva te
uvođenje novih izvora financiranja. Po udjelu zdravstvene potrošnje u BDP-u od 8%, Hrvatska ne
zaostaje bitno za starim članicama EU (koje na zdravstvo troše u prosjeku 8,8%), a prednjači pred
novim članicama (s prosječno 7,1% BDP-a). Relativno velika sredstva koje društvo izdvaja za zdravstvo
neracionalno se troše. U Hrvatskoj je sa čak 80% zastupljeno državno osiguranje, za razliku od EU-15
gdje ono iznosi 29%, a u EU-10, 55%. Iz državnog proračuna Hrvatske tek se 3% izdvaja za financiranje
zdravstva, dok u EU-15 iznosi 45%, a u EU-10, 18%.
Očita je neusklađenost udjela privatnih osiguravajućih društava u financiranju troškova zdravstva
Hrvatske u odnosu na EU, samo 1% se financira na taj način. Javna potrošnja u Hrvatskoj iznosi 84%
što je više od prosjeka EU-15 gdje iznosi 75%, a u EU-10, 73%.
Hrvatska odskače od novih i starih članica EU po nerazmjerno velikom udjelu državnoga zdravstvenog
osiguranja i po istodobno nerazmjerno malom udjelu proračunskih sredstava u financiranju ukupne
zdravstvene potrošnje. Stoga bi povećanjem iznosa poreznih prihoda koji se prenose iz državnoga i
lokalnih proračuna trebalo promijeniti strukturu prihoda HZZO-a. Velik broj država Europe (Španjolska,
Portugal, Italija...) prešao je na Beveridge sustav financiranja zdravstva iz istih razloga u kojima se
nalazi hrvatsko zdravstvo a to je trenutna održivost financiranja.
SZZ - 37
PRAĆENJE INDIKATORA SIGURNOST I ZDRAVLJA NA RADU PUTEM
INFORMACIJSKOG SISTEMA KAO OSNOVE PREVENTIVNOG DJELOVANJA
DOMIĆ M1,Tanasić J2, Gvozdenov S3
Dom zdravlja Obrenovac, Beograd, Srbija
Stalna konferencija gradova i općina, Beograd, Srbija
3
Gradska uprava grada Beograda, Zavod za informatiku i statistiku, Beograd, Srbija
1
2
[email protected]
Globalni akcioni plan SZO za zdravlje na radu nastavak je globalne strategije o zdravlju svih zaposlenih
i okvir za udruživanje napora svih zdravstvenih i drugih subjekata u cilju zaštite zaposlenih. Polazeći od
činjenice da više od 80% zaposlenih u svijetu radi i živi bez pristupa Službama medicine rada, smatrali
smo da je korisno dati primjer gdje Medicina rada strategijom za osiguravanje zdravlja zaposlenih
i korištenjem suvremene informacijske tehnologije, doprinosi sveukupnom kvalitetu života radnika
i društva, već niz godina unazad, prije nego što je na ovim prostorima informatizacija u području
zaštite zdravlja radnika praktično i zaživjela.
171
Cilj rada je prikazati jedan od mogućih modela praćenja indikatora sigurnosti i zdravlja na radu putem
informacijskog sistema i korist koja iz toga proizlazi u preventivnom djelovanju i unaprjeđenju zdravlja
radno aktivnog stanovništva, a u skladu s pretpostavkom da je informatizacija u području zaštite
zdravlja radnika jedan od ključnih ciljeva Globalnog akcionog plana za zdravlje na radu 2008. - 2013.
Metode: Korištena je baza podataka Ambulante PD TENT, Sektora za upravljanje rizicima, Kadrovske
službe i Službe ljudskih resursa, koje su međusobno umrežene. Za rad su uzeti podaci iz posljednjih
deset godina, od kada se predloženi indikatori SZO i Svjetske banke, prate i statistički obrađuju.
Rezultati se kreću u dva pravca: jedan se tiče formiranja objedinjene baze podataka, u zakonski
dozvoljenoj formi, dostupne direktno zainteresiranim korisnicima u PD; drugi je statističko praćenje
indikatora, a preko njih uspješnosti preventivnog djelovanja. Najznačajniji rezultati postignuti su u
postotku zaposlenih koji obavljaju redovne periodične preglede (sa 78,5 do 99,2% predviđenih),
prostotku zaposlenih kod kojih se radi procjena potrebe unaprjeđenja zdravlja na radnom mjestu i
postotku onih koji učestvuju u posebnim programima za unapređenje zdravlja (sistematski pregledi,
dijagnostičke procedure, rehabilitacija, psihosocijalni, nutricionistički programi, od 11,5 – 60,8 %).
Statistički je izrazito značajno smanjenje postotka bolovanja (s 13,5 na 3,6%), smanjenje broja pušača
(s 55,9 na 48,1%) kao i povećanja broja radnika koji su zadovoljni svojim poslom (od 79,1 na 88,4%).
Zaključak: Postojeći sistem vođenja podataka doprinosi sveobuhvatnijem praćenju i uspoređivanju
indikatora sigurnosti i zdravlja na radu, implementaciji dobre prakse u upravljanju zdravljem, sredinom
i humanim resursima. Ovo je dovelo tokom godina do uspješnijeg preventivnog zdravstvenog
djelovanja kod zaposlenih u PD. S aspekta zdravlja i sigurnosti na radu, na osnovu ovih pokazatelja,
rade se godišnji planovi posebnih aktivnosti, koji bi trebali dovesti do poboljšanja pojedinih negativnih
pokazatelja u narednom periodu. S aspekta poslovanja firme, ovako prikazani i praćeni pokazatelji
služe za unaprjeđenje ljudskih resursa i izradu poslovnih planova.
JZI - 39
VRJEDNOVANJE I SAMOVRJEDNOVANJE RADA
BRLAS S
Petak
Friday
15
Listopad
October
Zavod za javno zdravstvo „Sveti Rok“ Virovitičko-podravske županije, Virovitica, Hrvatska
Vrjednovanje i samovrjednovanje stručnoga rada u pomagačkim zanimanjima neizostavni je dio
stručnih postupaka jer se radi se o važnom ispravljačkom mehanizmu u radu. Rad u pomagačkim
zanimanjima teško je kvantificirati i objektivno mjeriti pa se koriste posebni oblici vrjednovanja i
samovrjednovanja rada. Evaluacija stručnoga rada opisana u ovome konceptu kroz rad s ovisnicima
(podrobno u mojoj knjizi „Kako znati kamo idemo; vrjednovanje i samovrjednovanje rada s ovisnicima“)
novina je u odnosu na dosadašnje iskustvo u radu s ovisnicima, ali je novina u radu s klijentima i
pacijentima u zdravstvenom sustavu općenito. Prednost je ovoga koncepta što je osmišljen tako da se
može brzo i jednostavno prilagoditi za primjenu u radu s pacijentima i klijentima.
Primjena koncepta omogućuje nam sustavno prikupljanje informacija o tome što i kako radimo, od sebe
samih i od drugih, kroz primjenu iskustvenih instrumenata (koriste se već dulje u neposrednom radu
autora) vrjednovanja i samovrjednovanja stručnih postupaka koji se mogu neposredno primjenjivati u
radu. Takav evaluativni mehanizam nazivamo vrjednovanje odnosno samovrjednovanje rada. Koncept
objašnjava što činiti s dobivenim pokazateljima, kako (re)definirati stručne postupke s obzirom na
pokazatelje evaluacije i kako rad usmjeriti u željenom smjeru.
Osnova postupka jest postavljanje temeljnih pitanja (iz kojih se deriviraju konkretna pitanja u
pojedinom instrumentu):
1.Kakva smo ustanova/služba?
2.Kakav sam stručnjak?
3.Kakav smo tim?
4.Kako sve to znam(o)?
5.Što možemo učiniti da budemo bolji?
6.Što mogu učiniti da budem uspješniji (uspješnija)?
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
[email protected]
172
Koncept daje odgovore na pitanja:
1.Što je vrjednovanje i samovrjednovanje rada uopće i koja je razlika između njih
2.Zašto je važno provoditi vrjednovanje i samovrjednovanje stručnoga rada
3.Kako provoditi vrjednovanje i samovrjednovanje stručnoga rada (donosi prijedlog i opis
instrumenata koji su iskustveno evaluirani)
4.Koji su posebni oblici (samo)vrjednovanja stručnoga rada s ovisničkom populacijom
5.Što činiti s pokazateljima o vrjednovanju i samovrjednovanju stručnoga rada
6.Kako se postavljaju ciljevi u radu i planira i programira stručni rad, zašto je to nužno, što
mogu biti ciljevi u radu, kako znamo približavamo li se ciljevima te što učiniti kada im se ne
približavamo
JZI - 61
TIME IS BRAIN, TIME IS HEART- PREVENCIJA NEŽELJENOG ISHODA
ŠKLEBAR D1, Preksavec M1, Gržinčić T 1, Klobučić M 2, Ivanac Janković R2
1
2
Djelatnost za neurologiju Opće bolnice Bjelovar, Bjelovar, Hrvatska
Djelatnost za interne bolesti Opće bolnice Bjelovar, Bjelovar, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
U pokušaju utjecaja na ishod akutnog ishemijskog moždanog udara kao i srčanog udara, uvođenjem
trombolize kao dokazano djelotvorne metode, ključna je uloga vremena proteklog od nastanka
simptoma do dolaska u bolnicu, i vremena od dolaska u bolnicu do započimanja terapije (tzv.
„door-to-needle time“). Zbog vremenski ograničenog tzv. „terapijskog prozora“ za intravensku ili
intraarterijsku primjenu trombolitičkog sredstva puno značenje dobili su slogani „vrijeme je mozak“ i
„vrijeme je srce“.
Na području Bjelovarsko-bilogorske županije značajan je napredak postignut u zbrinjavanju bolesnika
s akutnim srčanim udarom primjenom trombolitičke terapije i organizacijom premještaja indiciranih
slučajeva u najbližu kliniku radi invazivne kardiološke terapije. U slučajevima akutnog ishemijskog
moždanog udara koji zadovoljavaju stroge kriterije tzv. protokola za trombolizu ona za sada ostaje
jedina metoda kauzalnog liječenja.
Rezultati dvije prospektivne studije koje smo proveli 2008. i 2009. godine u OB Bjelovar na ukupno
269 bolesnika s poznatim vremenom nastanka simptoma ishemijskog moždanog udara pokazali su
da je samo 1/3 oboljelih stigla na liječenje u zdravstvenu ustanovu u ciljnom vremenskom okviru od
tri sata.
Rezultati navode na zaključak da je u javnozdravstvenom smislu potrebno i dalje raditi na edukaciji
stanovništva u ranom prepoznavanju simptoma bolesti i shvaćanju moždanog i srčanog udara kao
hitnog stanja. U tom smislu potrebna je trajna edukacija djelatnika službe hitne medicinske pomoći
i obiteljskih liječnika. Neophodno je poboljšanje kadrovske ekipiranosti povećanjem broja specijalista
neurologa i kardiologa, organiziranje jedinice za moždani udar po uzoru na koronarne jedinice uz
stalno prisutne liječnike specijaliste, te prilagodba radiološke i laboratorijske djelatnosti zadanim
vremenskim okvirima. Na nacionalnom nivou potrebna je organizacija mreže jedinica za moždani udar
čime bi prostorna udaljenost od županijske bolnice prestala biti ograničavajući faktor u djelotvornom
liječenju.
Ključne riječi: moždani udar- liječenje; srčani udar- liječenje; trombolitička terapija; jedinice za liječenje
moždanog udara; koronarne jedinice; hitne medicinske službe
173
POZ - 87
ZNANSTVENE PUBLIKACIJE O ZDRAVSTVENOM SUSTAVU U REPUBLICI
HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OD 1990. DO 2010. GODINE
KOVAČEVIĆ J1, Džakula A2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije, Požega, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
SZZ - 123
AMBULANTNA POTROŠNJA ANTIBIOTIKA U MEÐIMURJU
PAYERL-PAL M
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska
[email protected]
Potrošnja antibiotika najmoćnija je poticajna sila za nastanak rezistencije bakterija na antibiotike.
Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je bakterijsku rezistenciju kao jednu od tri najveće prijetnje
javnom zdravstvu.
Cilj rada je prikazati ambulantnu potrošnju antibiotika u Međimurju kroz razdoblje od osam godina,
specifičnosti u potrošnji antibiotika općenito, kretanje potrošnje pojedinih klasa antibiotika te uočene
trendove u praćenom razdoblju.
Izvor podataka su podaci o veleprodaji antibiotika u Hrvatskoj, koji prate potrošnju antibiotika
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Cilj ovog rada je utvrditi opseg i sadržaj recenziranih znanstvenih publikacija koji donose rezultate
istraživanja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do 2010. Godine
Metode: Osnovne odrednice istraživanja usklađene su s projektom Health Services Research into
European Policy and Practice (HSREPP) koji se provodi s ciljem identifikacije, evaluacije i unapređenja
doprinosa istraživanja sustava zdravstva razvoju zdravstvene politike u Europi.
Istraživanje u ovom radu obuhvaćalo je znanstvene radove indeksirane u bazi PubMed te magisterije
i doktorske disertacije objavljenje na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju od
1990. do 2010. godine. U skladu s metodologijom projekta, znanstveni radovi indeksirani u PubMed-u
(http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed) pretraživani su prema ključnim riječima „Croatia AND Health
care system OR Health system OR Healthcare system“. Pretraživanje doktorskih disertacija i magisterija
provedeno je neposrednim uvidom u gotove radove u knjižnici pri Školi narodnog zdravlja „Andrija
Štampar“. Analizirani su sažeci svih prikupljenih radova, magisterija i disertacija te su isključeni svi koji
sadržajno nisu odgovarali predmetu istraživanja.
Rezultati: Navedenim metodama nađeno je ukupno 536 radova indeksiranih u PubMed-u i 16
doktorskih disertacija te 68 magisterija koji udovoljavaju nekom od kriterija istraživanja. Za daljnju
analizu zasebno su razmatrani magisteriji i doktorske disertacije, te znanstveni radovi indeksirani na
PubMed-u. Svi radovi organizirani su prema godini objave, autoru te načinu objave. Nakon analize
sadržaja sažetaka magisterija i doktorskih disertacija izdvojene su 4 disertacije i 35 magisterija koji
udovoljavaju kriterijima istraživanja. Podijeljeni su u četiri skupine: istraživanja makro, mezo, i mikro
razine sustava zdravstva te ocjena rezultata sustava zdravstva. Baza znanstvenih radova indeksiranih u
PubMed-u sužena je uz pomoć ključnih riječi podijeljenih u 4 skupine prema uputama HSREPP. Zadane
kriterije zadovoljilo je 208 radova.
Zaključak: U svim objavljenim publikacijama nije moguće pronaći sustavnost istraživanja zdravstvenog
sustava, međutim prepoznat je trend porasta broja radova koji se bave istraživanjima sustava zdravstva
u Republici Hrvatskoj tijekom proteklih 20 godina. Usporedba broja radova o zdravstvenom sustavu u
Hrvatskoj ukazuje na značajno zaostajanje u odnosu na zemlje zapadne Europe, odnosno sličnost sa
zemljama istočne Europe.
174
i u definiranim dnevnim dozama. U skladu s ATK (anatomsko-terapijsko-kemijskom) klasifikacijom
analizirana je skupina J01- antibiotici za sistemnu primjenu. Podaci o potrošnji antibiotika prikupljaju
se na petoj razini, a objavljuju na trećoj razini WHO ATK/DDD klasifikacije. Kao jedinica mjere potrošnje
lijekova koristi se definirana dnevna doza (DDD), a predstavlja prosječnu dozu održavanja lijeka pri
njegovoj glavnoj indikaciji u odrasla bolesnika. U ambulantnoj potrošnji jedinica njene potrošnje je
definirana dnevna doza na 1000 stanovnika po danu. Podaci o potrošnji antibiotika prikupljeni su za
razdoblje od 2002. do 2009. godine.
Ambulantna potrošnja antibiotika u Međimurju čini više od 95% ukupne potrošnje. Ambulantna
potrošnja se kreće od 18,8 DDD/1000 stanovnika/dan do 22,2 DDD/1000 stanovnika/dan. Najveći udio
u potrošnji čine betalaktamski antibiotici (penicilini, cefalosporini) s relativnim udjelom u potrošnji
oko 70%. Najmanji relativni udio u potrošnji čine aminoglikozidi od 0,03 do 0,2%. Kontinuirani
porast u potrošnji uočava se u klasi antibiotika makrolid-linkozamid, čiji se relativni udio u potrošnji
udvostručio u praćenom razdoblju, dok se u klasi kinolona prati lagani pad. Najuočljivije smanjenje u
potrošnji bilježi se kod klase sulfonamida, čija potrošnja kroz godine pada te sudjeluje u potrošnji u
zadnjoj godini praćenja s 4,5% udjela u odnosu na prvu godinu praćenja (8,1%).
Praćenje rezistencije bakterija na antibiotike nužno je upotpuniti praćenjem potrošnje antibiotika,
kako bi se dobila cjelovita slika u jednoj regiji. Analizom i jednog i drugog mogu se planirati i poduzeti
ciljane mjere kojima bi se utjecalo na racionalizaciju potrošnje antibiotika, a time i na posljedično
smanjenje rezistencije bakterija na antibiotike. Bolja edukacija zdravstvenih djelatnika, građana te
cjelokupne javnosti najvažniji su put očuvanja djelotvornosti antibiotika.
SZZ - 150
Petak
Friday
15
Listopad
October
UVOÐENJE I VANJSKI PREGLED SUSTAVA UPRAVLJANJA KVALITETOM
PREMA NORMI ISO 9001:2000(2008) U ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO
ZAGREBAČKE ŽUPANIJE
GAJNIK D
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Cilj: Prikazati uvođenje sustava upravljanja kvalitetom i njegovu vanjsku procjenu prema normi ISO
9001:2000(2008) Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije u razdoblju 2007.-2010. godina.
Metode: Metode mjerenja su unutarnji i vanjski nadzori, te ponovni nadzor, kao i stalno otklanjanje i
rješavanje uočenih nesukladnosti sa sustavom upravljanja kvalitete kroz preventivne i popravne radnje,
te uspoređivanje sa postavljenim ciljevima za svaki pojedini proces rada, kao i poslovanje zavoda u
cjelini. Ujedno se mjeri zadovoljstvo naših korisnika, pravnih i fizičkih osoba, kvalitetom pruženih
usluga, ali se mjeri i zadovoljstvo zaposlenika radom i radnim okruženjem u zavodu.
Rezultati: Planom poslovanja zavoda, kao i drugim godišnjim planovima, postavljaju se ciljevi za
svaku kalendarsku godinu koji u sebi uključuju i pojedine elemente upravljanja kvalitetom, dok se
upravinom ocjenom i nadzorima (unutarnjim i vanjskim) provjerava objektivnost upravljanja sustavom
kvalitete. Od trenutka uvođenja sustava upravljanja kvalitetom prema normi ISO:9001:2000 zavod je
zadovoljio zahtjeve norme u dvije upravine ocjene, dva unutarnja nadzora, jednim vanjskim i jednim
ponovnim nadzorom. U posljednje navedenom nadzoru zavod je zadovoljio kriterije za certifikaciju
sustava upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001:2008.
Zaključak: Uvođenje sustava upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001:2000(2008) opravdalo
je očekivanja o kvalitetnijem pružanju usluga našim korisnicima, mjerenju rezultata upravljanja
kvalitetom, te sistemskoj podršci zaposlenicima zavoda kroz propisivanje radnji i odgovornosti
postupaka za svaku službu i pojedini značajniji postupak u radu (npr: vrsta i način pružanja usluga u
epidemiologiji) kako bi se osiguralo da su obavljeni procesi u skladu sa zahtjevima norme.
Financijska korist od uvođenja norme ISO 9001:2000(2008) je vrlo upitna jer uz troškove uvođenja
norme (savjetnici, mnoštvo preduvjeta), kao i troškova održavanja sustava upravljanja kvalitetom
(umjeravanje uređaja, godišnji servisi i sl.) , nisu zamijećeni značajniji dobici na tržištu. Čini se da je,
i dalje, glavni kriterij za dobivanje posla najniža cijena, bez obzira na kvalitetu.
175
DIZ - 185
RAZLIKE IZMEÐU ŽUPANIJA U KORIŠTENJU BOLNIČKE ZDRAVSTVENE
ZAŠTITE
IVIČEVIĆ UHERNIK A, Tomić B
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
SZZ - 220
KAKO LIJEČNICI OBITELJSKE MEDICINE OTKRIVAJU I LIJEČE BOLESNIKE S
HIPERTENZIJOM?
KLINAR I, Kolumbić Lakoš A, Maleković G, Krstinić D, Kovačić D, Gašparić M, Srkalović-Imširagić A
PLIVA Hrvatska d.o.o., Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Proces otkrivanja i liječenja bolesnika s hipertenzijom u ordinaciji liječnika obiteljske medicine istražen
je metodom grupne diskusije sa četiri liječnika opće/obiteljske medicine po strukturiranom vodiču uz
tehničku potporu agencije Hendal. Osnovni cilj istraživanja bio je uvid u načine otkrivanja i liječenja
hipertenzije, upućivanje bolesnika s hipertenzijom specijalistima te propisivanju lijekova. Ispitanici su
imali dvadesetak godina iskustva u radu u ambulanti opće i obiteljske medicine. Populacija bolesnika
kretala se od 1200 do 2380 bolesnika, a neki su imali više iskustva sa starijom populacijom. Liječnici
procjenjuju da oko 20% njihovih pacijenata ima hipertenziju. Svi se liječnici slažu da danas više nema
tipičnog hipertoničnog bolesnika. Hipertenzija se najčešće otkrije tako da bolesnici dolaze liječniku
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Cilj ovog istraživanja je odrediti postoje li razlike između županija u ukupnim stopama
hospitalizacija.
Metode: Kao izvor podataka korišteni su podaci iz baze bolničke statistike Hrvatskog zavoda za javno
zdravstvo za 2008. godinu u okviru koje su prikupljeni podaci o hospitalizacijama (isključujući porode,
pobačaje i bolničke rehabilitacije) iz svih javnih i privatnih bolnica u Hrvatskoj po županijama prema
prebivalištu pacijenta. Za svaku županiju i za Hrvatsku u cjelini izračunate su stope hospitalizacija
standardizirane prema dobi i spolu metodom direktne standardizacije na stanovništvo RH prema
Popisu iz 2001. godine, uz izračun 95% intervala pouzdanosti na temelju kojih je ocijenjena značajnost
razlika.
Rezultati: U odnosu na hrvatski prosjek (13,55/1.000 stanovnika, 95% CI 13,52-13,58), 14 županija
imalo je u 2008. godini značajno veće stope hospitalizacija na 1.000 stanovnika: Požeško-slavonska
(18,81, 95% CI: 18,56-19,06), Virovitičko-podravska (17,03, 95% CI: 16,79-17,26), Brodsko-posavska
(16,94, 95% CI: 16,77-17,11), Međimurska (15,57, 95% CI: 15,36-15,77), Karlovačka (15,15, 95% CI:
14,98-15,33), Varaždinska (15,03, 95% CI: 14,87-15,18), Sisačko-moslavačka (14,93, 95% CI: 14,7715,08), Istarska (14,80, 95% CI: 14,65-14,95), Ličko-senjska (14,44, 95% CI: 14,16-14,72), Bjelovarskobilogorska (14,30, 85% CI: 14,12-14,48), Dubrovačko-neretvanska (14,20, 95% CI: 14,01-14,39),
Koprivničko-križevačka (14,09, 95% CI: 13,90-14,27) te Grad Zagreb (13,86, 95% CI: 13,79-13,94),
dok je 7 županija u usporedbi s hrvatskim prosjekom imalo značajno manje stope na 1.000 stanovnika:
Krapinsko-zagorska (13,25, 95% CI: 13,09-13,42), Primorsko-goranska (12,92, 95% CI: 12,81-13,04),
Vukovarsko-srijemska (12,79, 95% CI: 12,65-12,93), Osječko-baranjska (12,34, 95% CI: 12,23-12,45),
Zagrebačka (11,32, 95% CI: 11,21-11,43), Šibensko-kninska (11,24, 95% CI: 11,06-11,41) te Splitskodalmatinska (10,69, 95% CI: 10,60-10,78).
Zaključak: Između županija postoje značajne razlike u korištenju bolničke zdravstvene zaštite. S
obzirom na veličinu i značajnost razlika, vjerojatno ih nije moguće u potpunosti obrazložiti razlikama u
pobolu, već su djelomice uzrokovane i razlikama između županija u dostupnosti bolničke zdravstvene
zaštite.
176
sa simptomima glavobolje, pritiska u glavi i/ili vrtoglavice, a pri mjerenju tlaka se ustanove povišene
vrijednosti. Ponekad bolesnici dođu zbog neke druge medicinske problematike, a pri rutinskom mjerenju
tlaka pokaže se i povišen tlak. Ispitanici procjenjuju da u svojim ordinacijama u jednom mjesecu
otkriju 2 do 6 novih pacijenata s hipertenzijom. Komentiraju da se kriteriji za postavljanje dijagnoze
hipertenzije mijenjaju kroz vrijeme i da postaju sve stroži, naročito za pojedine skupine bolesnika –
npr. dijabetičare. Liječnici vrlo rijetko novootkrivene bolesnike šalju specijalisti. Tvrde da se bolesnike
s hipertenzijom treba i može zbrinuti u ordinaciji obiteljske medicine. Jedino u slučaju da bolesnik
s novootkrivenom hipertenzijom ima i druge ozbiljne simptome bit će upućen specijalisti. Liječnici
nemaju “omiljeni” antihipertenziv kojim započinju terapiju. Napominju da lijek biraju s obzirom na
značajke svakog bolesnika ponaosob. Pozornost obraćaju na dob bolesnika, suradljivost, puls, druge
bolesti – npr. dijabetes, aritmiju, koronarnu bolest, bubrežne bolesti i sl. Navode da će dijabetičarima
dati najvišu dozu ACE inhibitora koju podnose, a npr. beta-blokator tahikardnoj ženi. Diuretici se
najčešće daju kao dodatna terapija uz “glavni” antihipertenziv. Prevladavajuća je tendencija davanja
lijekova novije generacije, bez obzira o kojoj se skupini antihipertenziva radi. Vjeruju da su noviji lijekovi
bolji za njihove bolesnike. Kada specijalist propiše neki/neke od antihipertenziva liječnici obiteljske
medicine vrlo rijetko mijenjaju taj lijek. Svi su se liječnici složili da su generički lijekovi podjednako
djelotvorni kao i originalni. Oni imaju povjerenje u generičke lijekove i propisuju ih bez zadrške.
POZ - 312
KAKO ISTRAŽIVATI JEDNAKOST I PRAVIČNOST U
ZDRAVSTVENOM SUSTAVU ?
BENČEVIĆ-STRIEHL H1,2, Bilajac L1, 2, Benković V3, Pristaš I4, Bogut M5, Stevanović R4
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
3
Hrvatsko društvo za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravtsva, Zagreb, Hrvatska
4
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
5
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Hrvatska
1
Petak
Friday
15
Listopad
October
2
[email protected]
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Cilj: Opisati razvoj metodologije koja se koristi za istraživanje u projektu «Promjene u socijalnom i
zdravstvenom sustavu i doživljaj razine jednakosti i pravičnosti u zdravlju i zdravstvenom sustavu».
Metode: Očekivano trajanje života produžuje se zahvaljujući tehnološkim inovacijama, ekonomskom
razvoju i povećanoj učinkovitosti zdravstvene njege, a usporedno se povećavaju razlike zdravstvenih
ishoda među različitim socioekonomskim grupama svih društava. Podatci koji opisuju ovu situaciju u
Hrvatskoj su relativno slabi. U svibnju ove godine sredstvima MSD & co provedena je terenska anekta,
u sklopu projekta, na reprezentativnom uzorku RH N=1000, s ciljem utvrđivanja razlika u jednakosti i
pravičnosti dobivanja zdravstvene zaštite kao zakonom zajamčenih vrijednosti.
Projekt se odvijao u tri faze. Prva faza bila je pretraživanje baza podataka «Medline» i «PubMed» za
sastavljanje baze upitnika za istraživanja jednakosti i pravičnosti. Na temelju delphi konsenzusa više
eksperata, kompilirana su najpogodnija pitanja iz validiranih upitnika te sastavljena dodatna pitanja
prilagođena našem sustavu. U drugoj fazi, provedena je validacija upitnika i provedeno je istraživanje,
anketiranje na uzorku od 1000 stanovnika RH u dobi između 25 i 70 godina. Ukupni uzorak za
istraživanje je slučajni reprezentativni uzorak domaćinstava u kojem se ispituje 2000 ispitanika.
Uzorak istraživanja je proporcionalni probabilistički uzorak iz 6 regija RH. Unutar svake regije, uzorak
je planiran kao tro-etapni probabilistički uzorak stanovništva regije u dobi 25-70 godina. U skupini
društveno-ekonomski nedepriviranih anketirano je 1000 i isto toliko ispitanika planira se anketirati
iz skupine depriviranih/marginaliziranih. Dio istraživanja na skupini depriviranih/marginaliziranih
provodit će patronažne sestre. U trećoj fazi istraživanja predviđena je prezentacija rezultata i izrada
prijedloga korištenja rezultata i informacija dobivenih u istraživanju.
Rezultati: Izrađen je upitnik od 75 pitanja kojim se istražuje društveno-ekonomski status u korelaciji
s korištenjem zdravstvene zaštite, dobivanjem, nabavom i korištenjem lijekova te plaćanjem
zdravstvenih usluga. Na uzorku nedepriviranih, u prvim rezultatima multiple regresije kriterijske
varijable “zdravlje”, u modelu koji objašnjava 29% varijance zdravlje, statistički su značajni slijedeći
177
prediktori socioekonomskog statusa: osobnost, društvene povezanosti i financijske prepreke. Prema
spolu, kod muškaraca su sva 4 prediktora podjednako povezana sa zdravljem, a kod žena, zanimljivo,
socijalna povezanost nije značajni prediktor zdravlja. Obavljen je prvi dio istraživanja, rezultati će biti
objavljeni koncem rujna, kada se očekuje i nastavak istraživanja na uzorku 1000 depriviranih.
Zaključak: Postoji povezanost socioekonomskog stanja i dostupnosti zdravstvenim uslugama koja
je nedovoljni istražena. Iako se u Hrvatskoj sve više govori o jednakosti i pravičnosti u zdravstvenom
sustavu, veći dio istraživanja proveden je od strane nezdravstvenih struka. Potrebno je pojačati
sudjelovanje zdravstvenih djelatnika u istraživanjima i smanjivanju razlika u jednakosti i pravičnosti u
zdravlju i korištenju usluga zdravstvenog sustava. Ovo istraživanje dat će znatan doprinos spoznajama
o jednakostima u zdravstvenom sustavu RH.
Podtema Subtopic:
PLANIRANJE I FINANCIRANJE SUSTAVA ZAŠTITE ZDRAVLJA – Izazovi organiziranja sustava
zdravstva
PLANNING AND FINANCING HEALTH CARE SYSTEM – Health care organisation challenges
Usmena izlaganja Oral presentation
SZZ - 107
UNAPRJEÐENJE KVALITETE ZDRAVSTVENE USLUGE U HITNOJ MEDICINI
Predavec S1, Šogoric S2, Jurkovic D1
1
2
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Reorganizacija hitne medicinske službe (HMS) dio je Nacionalne strategije razvitka zdravstva 2006. 2011. godine.
Postojeća organizacija izvanbolničke hitne medicinske pomoći neujednačena je po županijama, nema
kriterija hitnosti, medicinska oprema i vozila nisu standardizirani, a u bolnicama je najčešće organizacija
hitnog prijama unutar pojedine bolničke djelatnosti. Temeljni zahtjevi optimalnog funkcioniranja
HMS: jednakost, dostupnost, učinkovitost i opremljenost nisu ispunjeni.
Reorganizacija obuhvaća osnivanje Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, osnivanje 21 županijskog
zavoda za hitnu medicinu, uspostavu prijemno-dojavnih jedinica prema županijskom modelu,
objedinjavanje hitnog prijema u bolnicama, integracije telemedicine u djelatnost hitne medicine,
uvođenje specijalizacije iz hitne medicine za doktore medicine i uvođenje dodatnog specijalističkog
stručnog usavršavanja iz hitne medicinske pomoći za medicinske sestre - medicinske tehničare,
odvajanje sanitetskog prijevoza od HMS, standardizaciju medicinske opreme i vozila, izradu smjernica
protokola algoritama postupaka zbrinjavanja.
Kroz 5 godina od početka provođenja reorganizacije hitne medicinske službe cilj je postići: vrijeme
dolaska tima izvanbolničke HMS k pacijentu do deset minuta unutar urbanog područja, te dvadeset
minuta u ruralnim područjima u 80% intervencija timova; interval dojava - dolazak pacijenta u
bolnicu unutar 60 minuta („zlatnog sata“) u 80% slučajeva; 200 doktora medicine sa završenom
specijalizacijom iz hitne medicine i 220 medicinskih sestara-medicinskih tehničara za završenim
dodatnim specijalističkim stručnim usavršavanjem iz hitne medicinske pomoći.
Petak
Friday
178
JZI - 263
DOPRINOS ORGANIZACIJE PERINATALNE ZAŠTITE POBOLJŠANJU
PERINATALNIH ISHODA
RODIN U1, Filipović-Grčić B2, Dražančić A3
Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar» Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2
Klinički bolnički centar Zagreb, Zavod za neonatologiju Klinike za pedijatriju Rebro, Zagreb, Hrvatska
3
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za ženske bolesti i porode, Zagreb, Hrvatska
1
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Organizacija perinatalne zaštite prema stručno definiranim razinama (I, II i III) i upućivanje bolesnika
prema težini bolesti u ustanove više organizacijske razine u razvijenim zemljama se smatra temeljnim
organizacijskim preduvjetom za smanjenje perinatalnog mortaliteta (PNM). Prema postojećim
zdravstvenim propisima u Hrvatskoj ovaj organizacijski oblik nije ozakonjen, iako prema 30-godišnjem
stručnom konsensusu hrvatskih perinatologa predstavlja najprihvatljiviji oblik organizacije u svrhu
poboljšanja perinatalnih ishoda. To znači da bi trudnice bez patologije u trudnoći i porodnih
komplikacija rađale zdravu djecu u rodilištima I. razine, blaže patološke trudnoće s očekivanim
porodnim komplikacijama i djecom porodne težine 1800 -2500 grama bi se trebale zbrinjavati u
ustanovama II, razine, a trudnice s najtežom patologijom i očekivanim rađanjem djece ispod 1800
grama bi se trebale zbrinjavati u ustanovama III. razine. U rodilištima I. razine se očekuje da nema
PNM-a ili je vrlo nizak, u II. razini je PNM nizak, u III. razini bi bile najviše stope PNM-a zbog zbrinjavanja
majki iz transporta "in utero" i djece s najtežom patologijom i/ili ekstremnom nezrelošću, s porodnom
težinom manjom od 1000 grama i/ili ispod 28 tjedana trudnoće.
Cilj rada je procjena postojeće organizacije prema stručno preporučenim, ali još uvijek neformalnim
razinama u odnosu na dva pokazatelja perinatalnih ishoda - ukupni PNM i udio rođenih niske porodne
težine (NPT) ispod 2000 grama.
Metode: Iz rodilišnih podataka dostavljenih Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo za 2009. godinu je
izračunat udio rođenih NPT ispod 2000 grama te PNM za svaku rodilišnu razinu.
Rezultati: Udio rođenih NPT ispod 2000 grama u 34 hrvatska rodilišta je 1,7%, a ukupni PNM 7,6/1000
ukupno rođenih. U 23 rodilišta I. razine je udio rođenih NPT ispod 2000 grama 0,6%, u 6 rodilišta
II. razine 1,1%, u 5 rodilišta III. razine 2,9%. PNM u I. razini iznosi 5/1000, u II. razini 5,7/1000, u III.
razini 11,1/1000.
Zaključci: Udio rođenih NPT ispod 2000 grama je dvostruko veći u III. u odnosu na II. razinu i
peterostruko u odnosu na I. razinu što je sukladno stručnim preporukama. Ukupni PNM je niži u I. i
II. razini, ali ne prema očekivanjima vezanim uz pojedinu razinu. Visoki PNM u III. razini bi mogao biti
smanjen ukoliko se zakonski i u praksi provede organizacija prema stručnim standardima i primijene
kadrovski i tehnološki preduvjeti definirani prema razinama zaštite.
DIZ - 96
IMA LI HRVATSKA VIŠAK BOLNICA?
SMOLJANOVIĆ M, Smoljanović A, Mlikotić M
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
[email protected]
Cilj rada je prikazati bolnice u Hrvatskoj u odnosu na zemlje Europe prema broju, vrstama, veličini
bolnica, broju postelja i njihovom razmještaju na broj stanovnika i jedinicu površine, 2007. godine.
Od ukupno 44 europske zemlje, Hrvatska je s ukupno 79 bolnica na 35. mjestu (1,7 bolnica/100.000
stanovnika; Europa 3,4/100.000). Bez 10 izvanbolničkih stacionara i 6 izvanbolničkih rodilišta
hrvatski prosjek je 1,4/100.000, te je Hrvatska na 41. mjestu. Po broju bolnica za akutno oboljele
179
bez izvanbolničkih stacionara i rodilišta, Hrvatska je s 36 bolnica na pretposljednjem 43. mjestu
(0,8/100.000; Europa 2,6/100.000). Prema prosječnom broju postelja/1 bolnicu Hrvatska je na 23.
mjestu (Europa: 489 postelja/bolnici; Hrvatska: 352 postelja/bolnici). Prema broju bolnica za akutno
oboljele na 1.000 km² bez izvanbolničkih stacionara i rodilišta, Hrvatska je na 39. mjestu (0,6/1.000
km²; Europski prosjek bez Rusije: 2,3/1.000 km²). U Hrvatskoj najviše bolnica/100.000 stanovnika
ima Požeško-slavonska županija: (3,5/100.000), dok najmanje ima Splitsko-dalmatinska županija
(0,4/100.000). Bolnica za akutno oboljele najviše ima Požeško-slavonska županija (2,3/100.000), a
najmanje Splitsko-dalmatinska (0,2/100.000) ili 7 puta manje od prosjeka Hrvatske, a 13 puta manje
od europskog prosjeka. Po broju bolnica za akutno oboljele bez izvanbolničkih stacionara i rodilišta
na 1.000 km² u Hrvatskoj najviše bolnica imaju zajedno Grad Zagreb i Zagrebačka županija (3/1.000
km²), najmanje Ličko-senjska i Splitsko-dalmatinska županija (0,2/1.000 km²).
Po broju bolnica Hrvatska u odnosu na Europu zaostaje, osobito bolnica za akutne bolesnike. Obzirom
na gustoću naseljenosti i jedinicu površine na jugu Hrvatske je izraziti nedostatak bolnica za akutne
bolesnike, a što uzrokuje nejednakost u dostupnosti bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene
zaštite. Da bi se bolnička i specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita učinila dostupnom za 170.000
stanovnika Dalmacije, koji su udaljeni od bolnice više od sat vremena, neophodno je izvanbolničke
stacionare i rodilišta zamijeniti općim bolnicama.
SZZ - 295
PALIJATIVNA SKRB – RACIONALNIJI OBLIK BOLNIČKOG ZBRINJAVANJA
UMIRUĆIH
PEZELJ DULIBA D
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Hrvatska
dubravka.pezelj-du[email protected]
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Zakonski okvir za razvoj palijativne skrbi kao ravnopravnog čimbenika zdravstvene zaštite u Republici
Hrvatskoj stvoren je još 2003. godine Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.
Danas, sedam godina nakon stupanja na snagu rečenog Zakona, palijativna skrb još uvijek kao
djelatnost nije uključena u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja, a na nacionalnoj razini ne
postoji jasna politika palijativne skrbi.
Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, države sa srednjim dohotkom kamo spada i
Hrvatska, trebale bi uključiti palijativnu skrb u sve razine zdravstvene zaštite.
U Hrvatskoj se zdravstveno ekonomske studije uglavnom ne provode te tako nije provedena niti jedna
relevantna studija koja bi nedvosmisleno ukazala na ekonomsku korist uvođenja palijativne skrbi u
zdravstveni sustav.
Ekonomske studije u zdravstvu uvijek su opterećene dilemama o njihovoj etičnosti pa od toga ne
odstupaju niti studije o koristi palijativne skrbi, osobito stoga što se u ovom slučaju radi o delikatnom
dijelu ljudskog života, odnosno o njegovom kraju.
Prije izrade studije isplativosti palijativne skrbi, potrebno je utvrditi na kojim bi se razinama i u kojem
obliku provodila palijativna skrb, kakvi bi bili standardi i normativi u ovoj djelatnosti, koji bi bili pogodni
slučajevi i kako bi se uopće ta djelatnost financirala.
Isplativost uvođenja palijativne skrbi može se promatrati i kroz podatke o korištenju bolničke
zdravstvene zaštite.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2008. godini umrla je 52.151 osoba, a nešto
manje od polovice od tog broja umrlo je u bolnicama (oko 20.000 osoba).
Uzrok smrti u više od 20% slučajeva u bolnicama su zloćudne novotvorine.
Od ukupnog broja umrlih u bolnicama zbog zloćudnih novotvorina 50% umrlo je u kliničkim bolnicama,
a u specijalnim bolnicama i stacionarima domova zdravlja zbrinuto je samo 8% osoba koje su umrle
radi zloćudnih novotvorina. Intenzivnim liječenjem umirućih bolesnika u kliničkim bolnicama nije se
povećala kvaliteta njihovog života niti kvaliteta života njihovih bližnjih.
Stoga bi se smanjenjem intenziteta bolničkog zbrinjavanja umirućih, kod kojih je izvjestan kraj, i
Petak
Friday
180
preusmjerenjem tih sredstava u postupke palijativne skrbi, ukupni troškovi zdravstvene zaštite mogli
smanjiti, ali još veću važnost ima povećanje kvalitete života umirućih i kvalitete života njihovih bližnjih
- djece, supružnika, roditelja.
POZ - 323
IZRAVNO PLAĆANJE ZDRAVSTVENE NJEGE (OUT-OF-POCKET) U
HRVATSKOJ U TRANZICIJI - 15 GODINA KASNIJE
MASTILICA M, Benković V
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Zdravstvena reforma provedena nedugo nakon osamostaljenja Republike Hrvatske donijela je mnogo
izmjena u dotadašnji zdravstveni sustav. Jedna od najvažnijih promjena sa stajališta stanovništva bila
je pojava potrebe za sudjelovanjem u troškovima usluga zdravstvene njege. Ovoj pojavi pogodovala
je i tržišna ekpanzija (uglavnom privatnih) zdravstvenih usluga, koja je iz temelja mijenjala omjer
troškova koji plaćaju građani izravno. Tako je tijekom 1994. godine na uzorku ispitanika iz Zagreba
i Splita (N=443) provedeno istraživanje koje je imalo za cilj istražiti pojavnost izravnog plaćanja
troškova zdravstvenih usluga (out-of-pocket payments) prema dohodovnim skupinama ispitanika.
Analizirana su i plaćanja participacije i dodatna plaćanja za usluge u javnom i privatnom sektoru,
lijekovima bez recepta, kao i neformala plaćanja davateljima zdravstvenih sluga. Tijekom 2009. godine
ponovno je provedeno istraživanje korištenjem istog upitnika i metodološkog pristupa, provedeno na
reprezentativnom uzorku opće populacije Hrvatske (n=525).
Istraživanje iz 1994. godine pokazalo je nejednaku raspodjelu izravnog plaćanja s obzirom na osobni
dohodak, pri čemu su osobe s nižim prihodima plaćale veće izravne doprinose za pružanje zdravstvenih
usluga. Tijekom 2009. godine potvrđene su opsežne razlike u izravnim plaćanjima za različite
zdravstvene usluge. Istim je istraživanjem otkriveno kako građani smatraju da se uz izravno plaćanje
lakše pristupa zdravstvenim uslugama. Tijekom razdoblja od 15 godina nisu zabilježene izražene
promjene obrasca izravnog plaćanja za zdravstvene usluge, pri čemu je ta pojava bila izraženija kod
osoba lošijeg socioekonomskog statusa. Ovaj rezultat potvrđuje proširenost nejednakosti u zdravlju
građana s obzirom na njihova socioekonomska obilježja, a prije svega osobni dohodak. Potrebne
su učinkovitije mjere kojima bi se kvalitetnije izbalansirale ove razlike u nejednakosti u zdravlju i
učinkovitosti zdravstvenog sustava.
SZZ - 68
UNAPRJEÐENJE ORALNOG ZDRAVLJA I SMANJENJE OBOLJENJA OD
KARIJESA U DJECE DO 12 GODINA - PILOT PROJEKT
IVANČIĆ JOKIĆ N1, Bakarčić D1, Malatestinić Ð 2, Janković S2, Dabo-Deželjin J2
Katedra za dječju stomatologiju i ortodonciju, Studij dentalne medicine, Medicinski fakultet Rijeka,
Rijeka, Hrvatska
2
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
1
[email protected]
Pilot projekt „Unaprjeđenje oralnog zdravlja i smanjenje oboljenja od karijesa u djece do 12 godina“ na
području Primorsko-goranske županije proveo se 2008. godine. Provoditelji programa bili su Nastavni
zavod za javno zdravstvo PGŽ, Katedra za dječju stomatologiju i ortodonciju Medicinskog fakulteta u
Rijeci, pedijatri u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, patronažna služba DZ PGŽ i nezaposleni mladi doktori
dentalne medicine.
Projektom je provedena edukacija trudnica, predškolske djece, školske djece i roditelja. Također je
181
proveden dentalnomedicinski pregled 6 i 12 godišnjaka, s obzirom da SZO smatra ove starosne
skupine relevantnima za procjenu nivoa karijesa u mliječnoj, odnosno trajnoj denticiji pomoću kp, KEP
i SiC indexa.
Cilj: Cilj ovog rada je na primjeru skupine 6 godišnjaka prikazati vrijednosti kp, KEP (dft/DMFT) i SiC
indeksa, te pomoću RI indexa prikazati stupanj saniranosti mliječnih zuba.
Metode: Screening 1825 šestgodišnjaka proveo se prilikom sistematskog dentalnomedicinskog
pregleda kod upisa u prvi razred osnovne škole. Status zuba upisan je u za to predviđen obrazac. Za
svaki zub zabilježeno je da li je zdrav, zahvaćen karijesom ili saniran ispunom.
Rezultati: Statističkom obradom dobiveni su sljedeći podaci: kp 4.67 ± 4.190, KEP 0.22± 0.689. SiC
index za mliječne zube iznosi 9.58, a RI index je 0.199.
Zaključak: Iz ovih podataka vidi se vrlo niska razina dentalnomedicinske preventivne zaštite i očuvanja
oralnog zdravlja, te nizak stupanj sanacije mliječnih zuba.
Ovo su rezultati početnog screeninga, te se očekuje da će se kontinuiranom provedbom projekta
u narednom periodu, primjenom preventivnih mjera poboljšati stanje oralnog zdravlja u populaciji
obuhvaćenoj projektom.
SZZ - 169
FAMILY MEDICINE PREVENTIVE HEALTH CARE IMPROVEMENT MODEL IN CROATIA
JUREŠA V, Jurković D, Katić M, Gmajnić R, Diminić-Lisica I, Petric D, Tiljak H, Mazzi B, Šimunović R,
Predavec S, Vuković H, Hrastinski M, Prljević G, Jovanović A, Stevanović R
University of Zagreb, School of Medicine, Andrija Stampar School of Public Health, Zagreb Croatia
and Republic of Croatia, Ministry of Health and Welfare Working Group on Reform of Primary
Health Care, Zagreb, Croatia
[email protected]
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
The major part of preventive procedures targeted at adults in Croatia is entrusted with primary health
care services. Family medicine doctor's contract with the Croatian Institute for Health Insurance
contains the article on prevention and health promotion based on the Plan and program of health
protection to be delivered within the frame of the mandatory health insurance. Preventive measures
are declared as important, but the average number of preventive health checks in Family Medicine
settings declined from 0.02 in 2000 to 0.017 in 2006.
Results of international studies have shown difficulties in implementation of preventive procedures
in Family Medicine settings, in terms of: demanding every-day work, lack of time, non-funding of
executed activities, inadequate patients’ reach lack of guidelines, insufficient knowledge in the field
of disease prevention and health promotion.
Among health reforming measures in Croatia, a model is proposed to improve preventive health care
in Family Medicine. Possible solution involves secondary and tertiary prevention – implementation of
opportunistic screenings (the average number in General Practitioner’s office is 5.9 to 6.3 per year),
good reach of patients with high and low frequency of calls; under given domestic circumstances,
clearly defined and systematically applied opportunistic screening with adequate informatics backup
could improve preventive practice in Family Medicine. Combined payment model ensures the pursuance
of preventive activities. Fundamental income in combined payment system (100 %): 80 % of fixed
income coming from the capitation fee based on the total number and age structure of patients in
care, 10 % of income from Level I diagnostic-therapeutic procedures, 10 % of income from executed
selective Level I preventive procedures. First-level preventive activities are performed on a daily basis
in Family Medicine practice. The major part of these activities is directed towards early detection,
diagnostics and treatment in order to avoid complications of chronic diseases. The Program proposal
contains a variety of preventive measures that take into account the differences in characteristics of
population in Family Medicine doctors’ care. The results have to be shown in population targeted by
the planned preventive activities. The Program proposal is based on simulation done in 12 FMP offices
with considerably different population-in-care characteristics.
First-level preventive activities provided by a Family Medicine team require community and political
Petak
Friday
182
orientation towards preventive programs and health with an adequate selection and planning,
education and motivation of professionals and patients, adequate financial support and continuous
evaluation.
Podtema Subtopic:
RUKOVOĐENJE KVALITETOM U SUSTAVU ZDRAVSTA – Kvaliteta zdravstvene skrbi
QUALITY MANGEMENT IN THE HEALTH CARE SECTOR – Health care quality
Usmena izlaganja Oral presentation
DIZ - 299
OČUVANJE RADNE SPOSOBNOSTI BOLNIČKIH ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA
KNEŽEVIĆ B1, Mustajbegović J2, Golubić R2, Belošević LJ3, Milošević M2
Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Zagreb, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
3
Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Istražiti vrijednosti pokazatelja radne sposobnosti (Work Ability Index -WAI) u bolničkih
zdravstvenih djelatnika i analizirati čimbenike koji mogu utjecati na radnu sposobnost.
Metode: U istraživanju je sudjelovalo 1856 zdravstvenih djelatnika zaposlenih u pet bolnica grada
Zagreba. Korišteni su Upitnik za određivanje indeksa radne sposobnosti i Upitnik o stresorima na
radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika.
Rezultati: Pokazatelj radne sposobnosti (WAI) ukupnog uzorka je 38,68±6,28 što znači da je
prosječna radna sposobnost zdravstvenih djelatnika vrlo dobra. WAI je značajno viši u muškaraca
(WAI=40,43±5,81) nego u žena (WAI=38,27±6,32) (p<0,001). Dobivena je značajna razlika između
pojedinih dobnih skupina (p<0,001). Što su ispitanici mlađi, imaju veći WAI. Analizirajući kategorije
WAI-a (loš, dobar, vrlo dobar, izvrstan), između liječnika i medicinskih sestara dobivena je značajna
razlika u učestalosti pojedinih kategorija (p<0,001). Iako su liječnici su značajnije stariji od medicinskih
sestara (p<0,001), u liječnika je pokazatelj radne sposobnosti češće izvrstan, a u medicinskih sestara
dobar i vrlo dobar, što potvrđuje da poslovi visoko obrazovanih u kojima ima više mogućnosti
odlučivanja i napredovanja bolje održavaju radnu sposobnost od poslova u kojima je mogućnost
odlučivanja i kontrole mala. Čimbenici koji značajno predviđaju WAI zdravstvenih djelatnika su: spol
(p<0,001), dob i ukupni radni staž (p<0,001), te stresori vezani uz: organizaciju i financije (p<0,001),
opasnosti i štetnosti (p=0,040) i smjenski rad (P=0,001).
Zaključak: Temeljem rezultata predlažu se preventivne mjere za očuvanje radne sposobnosti na
organizacijskoj razini i razini pojedinca. Na razini zdravstvene organizacije potrebno je osigurati
optimalan broj djelatnika, adekvatna materijalna sredstva za rad i osobne dohotke, rasterećenje od
administrativnog posla, intenziviranje pozitivne suradnje s javnošću, posebno s medijima te edukacija
medicinskog osoblja o opasnostima i štetnostima u zdravstvu te zaštiti na radu. Na razini pojedinca
potrebno je: procijeniti individualnu osjetljivost na noćni i smjenski rad, uzimajući u obzir dob i
zdravstveno stanje, te podučavanje o tehnikama suočavanja sa stresom.
183
JZI - 226
KAKO ŽIVOT UČINITI KVALITETNIM
ŠATORIĆ V
Dom zdravlja Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj rada je prikazati djelokrug, udio i značaj aktivnosti patronažnih sestara u zdravstvenoj prevenciji
u kontekstu osnovnih razina.
Patronažna zdravstvena zaštita je sastavni dio primarne zdravstvene zaštite i djeluje u sastavu
domova zdravlja. U njoj rade više medicinske sestre s osnovnim ciljem - pružanje zdravstvene zaštite
korisnicima izvan zdravstvenih institucija, odnosno, u mjestu njihovog boravka i rada. Iako imaju
visok stupanj samostalnosti, patronažne sestre su dio interdisciplinarnog tima, koji čine zdravstveni
djelatnici različitih profesionalnosti, a njihov je cilj unapređenje, zaštita i čuvanje zdravlja, sprečavanje
nastanka bolesti i pomoć u osiguravanju i podizanju kvalitete života. Uz to, patronažne sestre sudjeluju,
kao izvršitelji, u različitim programima prevencije koji se provode u suradnji s domovima zdravlja i
institucija lokalnih samouprava.
Na razini primarne prevencije biti će prikazan dio rezultata preventivnog programa pod nazivom
„Prevencija kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti u zajednici“, koji je financirao Grad Rijeka
u razdoblju 2005. - 2009. godine, a provodile su patronažne sestre. Cilj ovog programa je procjena
navika i znanja ispitanika o čimbenicima rizika s utjecajem na CV i KV bolesti, otkrivanje ispitanika s
najzastupljenijim čimbenicima rizika i edukacija ispitanika s prisutnim čimbenicima rizika.
U razini sekundarne prevencije biti će prezentirani prvi djelomični rezultati preventivnog programa
pod nazivom „Projekt zdrava županija - Plan za zdravlje; Prevencija psihičkih oboljenja i zbrinjavanje
psihički oboljelih osoba“. Svrha je podizanje kvalitete zdravstveno socijalne skrbi o psihički bolesnim
osobama u slučajevima zdravstvene, socijalne i druge potrebe, a cilj unapređenje kvalitete života
oboljelih i njihovo zbrinjavanje u slučaju prijeke potrebe. Patronažne sestre nakon otpusta zaprimaju
sestrinsko otpusno pismo za svakog hospitaliziranog bolesnika, pružajući zdravstvenu zaštitu istima
izvan institucije, prateći uzimanje terapije, uključivanje obitelji i /ili socijalnog radnika ovisno o potrebi.
U tercijarnoj prevenciji biti će prikazana jednomjesečna patronažna zdravstvena zaštita kroničnih
bolesnika koji su u sustavu zdravstvene njege u kući. Cilj je ukazati na razinu veličine udjela tercijarne
prevencije u odnosu na primarnu i sekundarnu prevenciju kroničnih bolesti.
U zaključku se može reći da točna podjela između primarne, sekundarne i tercijarne prevencije nije uvijek
funkcionalna ili provedljiva. Patronažne sestre svojim znanjem, vještinama i ovlastima svoje struke,
aktivno pronalaze one kojima je potrebna zdravstvena i socijalna zaštita, sudjeluju u osposobljavanju
i pomoći pojedinaca, obiteljima i drugim grupama da provedu potrebne mjere zaštite.
184
SZZ - 194
ULOGA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA I SIGURNOST NA RADU
ZAVALIĆ M
Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (Zavod) oblikuje doktrine, prati i unapređuje
stanje i obavlja stručnu i znanstvenu djelatnost u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Zavod
vodi registar najčešćih potencijalnih rizika i analizira njihovu učestalost obzirom na radna mjesta, vrstu
rada, gospodarsku djelatnost, dob i spol zaposlenih radnika. Na osnovi analiza zavod donosi mjere
za unapređenje zaštite na radu sa svrhom smanjenja broja profesionalnih bolesti i ozljeda na radu.
Cilj je zavoda da se suradnjom sa specijalistima medicine rada, poslodavcima i stručnjacima zaštite na
radu u slijedeće tri godine smanji broj profesionalnih bolesti i ozljeda na radu za 25% u odnosu na
registrirani broj u 2008. godini te broj izgubljenih radnih dana zbog tih uzroka za 5% svake slijedeće
tri godine. Uz to je cilj smanjiti za 5% godišnje broj radnika koji zbog profesionalne bolesti i ozljede
na radu odlaze u invalidsku mirovinu. U slijedećih 5 godina, zavod planira povećati stupanj sigurnosti
na radu edukacijom radnika i poslodavaca o boljoj primjeni mjera zaštite na radu i boljem održavanju
strojeva i opreme s kojima radnici rade. Zavod planira provoditi sveobuhvatnu edukaciju radnika i
poslodavaca o štetnim utjecajima štetnosti, opasnosti i napora s radnog mjesta i iz radnog okoliša
na zdravlje radnika, organizirati sustavno informiranje i povezivanje svih sudionika u zaštiti zdravlja
na radu u stvaranju zdravih radnih uvjeta usklađivanjem zahtjeva radnog mjesta sa zdravstvenim i
radnim sposobnostima radnika. Za sada se ova aktivnost provodi tečajevima trajnog usavršavanja,
povremenim edukacijama te informiranjem putem web stranice svih sudionika zaštite na radu i
zaštite zdravlja. Uz to, zavod izrađuje i provodi programe trajne edukacije specijalista medicine rada
i stručnjaka zaštite na radu te ostalog osoblja koje aktivno surađuje u zaštiti na radu. U suradnji s
nadležnim ministarstvima zavod radi na izgrađivanju sustava kvalitete u ovom području. Zadaća
zavoda je i potpora i pomoć državnim tijelima i institucijama koje sudjeluju u zaštiti zdravlja na radu,
a sve u svrhu ostvarenja zadanih ciljeva.
JZI - 215
KAKO OSIGURATI I MJERITI KVALITETU NACIONALNOG PROGRAMA
RANOG OTKRIVANJA RAKA DOJKE U REPUBLICI HRVATSKOJU
STRNAD M
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Rak dojke pogađa žene više nego bilo koji drugi karcinom. Svaka deseta žena će u Hrvatskoj od
njega oboljeti tijekom života, a sa starenjem populacije njih i više. Na taj karcinom otpada 27%
novodijagnosticiranih i 17% od svih žena umrlih od karcinoma. Sukladno preporukama Međunarodne
agencije za istraživanje raka i Vijeća Europe, krenuli smo 2006. godine s mamografskim skriningom
svake dvije godine za žene u dobi 50-69 godina, kao dijelom javno zdravstvenog sustava. Mamografija
pomaže otkrivanju raka 3-4 godine ranije nego žena primijeti simptome i povećava šansu manje
invazivnog liječenja. Studije su pokazale da se smrtnost u žena koje su se odazvale na skrining smanjuje
za oko 35%. Uspješnost skrininga ovisi o dobrom stanju opreme, umijeću osoblja koje s njim radi i
onih koji interpretiraju rezultate. Neophodno je i održavanje visoko kvalitetnih standarda kroz sve
dijelove programa. Pri tome nam pomažu kao referentni dokumnet EU smjernice, koje postavljaju
jasne standarde kvalitete za sve aspekte skrininga i dijagnoze te svaku u program uključenih disciplina,
a koje su kreirane doprinosom Europskih organizacija za rak.
185
Fizikalni i tehnički aspekti kontrole mamografije već se u nas i provode. Međutim, za kvalitetu programa
ključne su epidemiološke evaluacije tijekom cijelog skrininga: za organizaciju, monitoring pojedinih
stadija programa i ocjenu uspješnosti. To uključuje:
1.utvrđivanje veličine problema raka dojke po populacijskim grupama (što je bio zadatak za
svaku županiju za petogodišnje razdoblje prije početka skrininga);
2.dobivanje popisa populacije žena koje će se zvati, prema županijama po imenu i prezimenu te
adresi (iz podataka cenzusa i podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, zadatak
koji je odradilo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi);
3.mjerenje kvalitete osigurane u dijagnostici i liječenju;
4.bilježenje podataka o skriniranim ženama, kao i posebno onih s otkrivenim karcinom dojke u
baze podataka u županijama korištenjem zajedničkog softvera i servera (svi zavodi za javno
zdravstvo);
5.mjerenje učinaka skrininga i liječenja na smanjenje smrtnosti od raka dojke i otkrivenih
intervalnih karcinoma u suradnji s Registrom za rak RH.
6.Rani indikator uspješnosti, već dostupan u nekim županijama, je broj uznapredovalih u odnosu
na početne stadije raka, jer na smanjenje smrtnosti treba čekati više godina.
SZZ - 153
POKAZATELJI KVALITETE PODATAKA MORTALITETNE STATISTIKE U HRVATSKOJ
ĆORIĆ T, Pristaš I, Mihel S
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
EUROSTAT je definirao pokazatelje za procjenu kvalitete mortalitetnih podataka (metadata) i
instrumente čijom bi se implementacijom osigurala njihova harmonizacija, međunarodna i regionalna
usporedivost.
Ciljevi:
1.Procijeniti kvalitetu mortalitetnih podataka u Hrvatskoj odabranim pokazateljima
2.Predložiti mjere i aktivnosti koje će unaprijediti kvalitetu mortalitetne statistike u Hrvatskoj
Metode: Korišteni su mortalitetni podaci iz evidencije Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i
dokumentacije Državnog zavoda za statistiku za 2007. godinu. Uspoređeni su slijedeći pokazatelji:
1.broj potvrda o smrti (PS) za koje su tražene dodatne informacije
2.udio provedenih obdukcija u ukupnom mortalitetu
3.udio izvršenih obdukcija kod nasilnih smrti
4.udio nedovoljno definiranih uzroka smrti i
5.udio nespecificiranog vanjskog uzroka kod nasilnih smrti.
Pokazatelji su izračunati prema metodologiji EUROSTAT-a. Podaci su prikazani na razini Hrvatske,
NUTS-2 regija i županija.
Rezultati: Upiti za dodatnim informacijama upućeni su za 1.221 PS što iznosi 2,3% od ukupnog broja
umrlih. Udjeli prema regijama su: Sjeverozapadna 3,6%, Jadranska 2%, Središnja i Istočna 1,2%. U
županijama vrijednosti su od 4,4% do 0,4%.
Udio izvršenih obdukcija u ukupnom mortalitetu iznosi 10,5%. Udjeli prema regijama su: Sjeverozapadna
14,8, Jadranska 8,1%, Središnja i Istočna 7,8%. U županijama vrijednosti su od 20% do 5%.
Udio izvršenih obdukcija kod nasilnih smrti iznosi 55%. Udjeli prema regijama su: Sjeverozapadna
64%, Jadranska 53%, Središnja i Istočna 47%. U županijama vrijednosti su od 77% do 30%.
Udio nedovoljno definiranih uzroka smrti (R00-R99) u ukupnom mortalitetu je 1%. Sjeverozapadna
regija te Središnja i Istočna imaju udjel u granicama hrvatskog prosjeka dok Jadranska ima udio od
1,5%. U županijama vrijednosti su od 0,3% do 2%.
Udio nespecificiranog vanjskog uzroka smrti (X59) je 3,5%, najviši je u Sjeverozapadnoj (3,8%), zatim
Petak
Friday
186
u Jadranskoj (3,6%) dok najniži ima Središnja i Istočna regija (3,2%). U županijama vrijednosti su od
0,4% do 13%.
Zaključak: Hrvatska ima kvalitetne mortalitetne podatke s obzirom na razvijeni sustav naknadnog
prikupljanja podatka i udio nedovoljno definiranih uzroka smrti. Ostali pokazatelji ukazuju da je
potrebno unaprijediti organizaciju mrtvozorničke službe tako da se svaki uzrok nasilne i nagle prirodne
smrti utvrdi obdukcijom. Uspostavom kontinuirane edukacije zdravstvenih stručnjaka koji ispunjavaju
i ovjeravaju potvrdu o smrti izravno će se unaprijediti kvaliteta mortalitetne statistike koja je jedan od
najvažnijih izvora podataka za ocjenu zdravstvenog stanja.
SZZ - 298
MIŠLJENJE LIJEČNIKA OPĆE MEDICINE O PROMJENAMA U ZDRAVSTVU I
PREDUVJETIMA ZA KVALITETNO FUNKCIONIRANJE ZDRAVSTVA
PAVLEKOVIĆ G1, Brborović O1, Ević J2, Vrcić Keglević M1
1
2
Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Ordinacija obiteljske medicine, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Svrha i cilj svake reforme zdravstva je unaprjeđenje kvalitete rada kroz osiguranje vrijednosnih
načela te načela razvoja i racionalnosti zdravstvene zaštite. Iskustva reformi u Republici Hrvatskoj
prate se na različite načine, ali se nedovoljno prati i istražuje zadovoljstvo i očekivanja djelatnika u
izvanbolničkoj zaštiti u kojoj je u organizaciji i financiranju rada došlo do najvećih promjena.
Cilj istraživanja: Istraživanje je provedeno s ciljem ispitivanja i analize mišljenja liječnika opće medicine
o preduvjetima za kvalitetno funkcioniranje zdravstva i promjenama u sustavu zdravstva te utvrđivanja
razlika u mišljenjima djelatnika doma zdravlja, zakupaca i privatnika.
Metoda: U istraživanju je sudjelovalo 145 liječnika iz Republike Hrvatske na specijalizaciji iz Obiteljske
medicine od kojih 42,8% radi u praksi duže od 15 godina. Instrument je bila posebno pripremljena
anketa. Podaci su analizirani prema statusu ordinacije u kojoj ispitanici rade: uspoređeni su odgovori
djelatnika doma zdravlja (36,6% ispitanika), onih u zakupu (51,7%) te liječnika u ordinaciji izvan doma
zdravlja uz ugovor s HZZO (11,7% „privatnika“).
Rezultati: Usporedba mišljenja o današnjim promjenama u izvanbolničkoj zaštiti pokazuju sličnosti i
razlike između tri skupine ispitanika. Svi podjednako smatraju da su danas jako prisutni „podilaženje
pacijentima“ i nedostatak timskog rada. Liječnici u zakupu značajnije od ostalih ističu prisutnost
nelojalne konkurencija, dok privatnici više od ostalih navode razlike u pozitivnoj kompeticiji i ulaganju
privatnih sredstava u prostor i opremu. Prema mišljenju djelatnika doma zdravlja reforma ne donosi
promjene u kvaliteti rada, dok zakupci i privatnici smatraju da je ona dosta i bitno promijenjena.
Svi ispitanici smatraju da su materijalna motivacija djelatnika i naknada troškova uloženih u nove
investicije najvažniji preduvjeti kvalitetnog rada. Suradnja s kolegama različito je vrednovana: za
djelatnike doma zdravlja važno je surađivati s kolegama iste struke i patronažnom službom, dok je za
privatnike i zakupce važnija suradnja sa sekundarnom zaštitom. Privatnici i zakupci suradnju s javnim
zdravstvom i preventivnim službama smatraju manje važnom. Za sve skupine važnije je redefinirati
način ugovaranja opsega i financiranja rada nego reorganizirati današnji dom zdravlja.
Zaključak: Legislativne promjene u zdravstvu neophodno je pratiti ne samo kroz pokazatelje
zdravstvenog stanja i troškove sustava već i kroz zadovoljenje očekivanja korisnika i davatelja usluga.
U tome je osobito važno kontinuirano praćenje zahtjeva i mišljenja djelatnika u izvanbolničkoj zaštiti.
187
DIZ - 346
ŠTO KORISNICIMA ZNAČI KVALITETAN ZDRAVSTVENI SUSTAV?
PRISTAŠ I1, Vončina L1, Kalanj K2, Stavljenić-Rukavina A3
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja "Dr. Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
3
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
JZI- 362
IZAZOVI U ORGANIZACIJI I FINANCIRANJU ZDRAVSTVENE NJEGE U KUĆI
BOLESNIKA NA PODRUČJU ISTARSKE ŽUPANIJE
MARAS-TKAČUK D1, Grozić-Živolić S1, Rakić D2
1
2
Istarska županija, Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb, Pula, Hrvatska
Istarski domovi zdravlja, Pula, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Prikazati iskustva i rezultate rada multidisciplinarnog tima na problematici organizacije i
financiranja zdravstvene njege u kući bolesnika
Metode: Pretraženi rezultati obrade pokazatelja o pruženim uslugama zdravstvene njege u kući u
razdoblju od siječnja do ožujka 2007. godine te izvršena analiza izvješća o radu Tima za zdravstvenu
njegu u kući bolesnika od 2006. do 2009. godine.
Rezultati: Radni tim za zdravstvenu njegu u kući čine obiteljski liječnik, predstavnici zdravstvene njege,
patronažne službe, HZZO-a, te lokalne i regionalne samouprave.
Organizirana je edukacija kojom su članovi stekli znanja i vještine potrebne za poboljšanje učinkovitosti
rada i upravljanja zdravstvenim resursima. Radni tim redovito se sastaje, razmatra promjene, prati
financiranje, razvija komunikaciju i suradnju između sudionika u procesu zdravstvene njege.
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj rada je ukazati na europske inicijative uvođenja novih pokazatelja za procjenu i usporedbu kvalitete
zdravstvenog sustava iz perspektive građana - korisnika zdravstvene zaštite koji često nisu u skladu s
konvencionalnim „objektivnim“ pokazateljima koje je definirala stručna zajednica.
Kvaliteta zdravstvenog sustava je multidimenzionalan pojam čije se razumijevanje kao posljedica
napretka interoperabilnosti i usmjerenosti ka krajnjem korisniku kontinuirano i ubrzano nadopunjuje
u širinu (prožimanje zdravstva s drugim društvenopolitičkim sektorima) i dubinu (promocija prava
pacijenata). Također, ubrzanim povećanjem mobilnosti pacijenata u Europi koja postaje jedinstveno
tržište zdravlja, sadašnje i buduće članice postaju svojim zdravstvenim sustavima međusobne realne
kompeticije. Tako se pod utjecajem kapitala konvencionalnom objektivnom sustavu usporedbe
zemalja prema zdravstvenim pokazateljima nameće usporedba prema pokazateljima iz perspektive
potencijalnih i stvarnih korisnika zdravstvene zaštite (pacijenata). Među potonje spadaju odabrani
pokazatelji o pravima i informiranju pacijenata, e-zdravlju, čekanju na liječenje, opsegu i dosegu
zdravstvenih usluga, kao i neki pokazatelji o zdravstvenim ishodima i lijekovima.
Određenim metodama mjerenja i ponderiranja te zbrajanja radi dobivanja jedinstvenog indeksa
pojedinog pokazatelja za određenu zemlju omogućuje se ukupna usporedba/rangiranje zemalja po
kvaliteti zdravstvenog sustava iz perspektive korisnika ili čak po svojevrsnoj zdravstveno-turističkoj
poželjnosti. Nadalje, kroz masovne medije, izabrani pokazatelji izravno utječu na svijest građana ali i
poteze donositelja odluka, jer i zdravstvena administracija želi pozitivan stav korisnika usluga prema
zdravstvenom sustavu i politici koja ga kreira. Sa strane stručnjaka je bitno naglasiti da se interpretacija
pojedinih indikatora nikako ne smije izuzeti iz sveukupne slike zdravlja određene nacije.
Zaključno, iako pružaju vrijedan i zanimljiv prikaz odabranih skupina pokazatelja, rezultati imaju
ograničenu upotrebljivost zbog metodoloških razloga.
188
Prikupljeni su kvantitativni pokazatelji i izvršena analiza potreba za uslugama zdravstvene njege
prema evidencijama obiteljskog liječnika, te prema izvršenju usluga od ustanova i privatnih praksi za
zdravstvenu njegu.
Multidisciplinarnim radom i obradom pokazatelja prepoznati su problemi: preveliko administriranje
u postupku odobravanja prava, nedovoljno definirani kriteriji za procjenu potrebe, nedostatan broj
ugovorenih medicinskih sestara, nedostatna financijska sredstva. Utvrđeno je da 88% bolesnika čine
osobe starije od 65 godina, da je potreba u kontinuiranom porastu, da su prijedlozi obiteljskih liječnika
veći za 21% od mogućeg financijskog normativa HZZO-a, da postoje razlike u dostupnosti usluga
bolesnicima obzirom na njihovo prebivalište.
Od 2007. godine Istarska županija sufinancira usluge zdravstvene njege za osobe starije od 65 godina.
Struci je pružena podrška u izradi novih standarda i normativa za procjenu potrebe, a jedinice lokalne
samouprave potiče se na veće uključivanje i suradnju.
Zaključak: Radom članova multidisciplinarnog tima omogućeno je cjelovito sagledavanje problematike
u procesu zdravstvene njege sa aspekta potreba, organizacije i financiranja, ukazani su nedostatci u
sustavu, pokrenuti su projekti sufinanciranja, a sudionici procesa zdravstvene njege motivirani su za
kontinuiranu suradnju.
Tim je postao operativno tijelo u implementaciji Plana za zdravlje građana Istarske županije u
javnozdravstvenom prioritetu - Socio-zdravstvena zaštita starijih osoba.
Podtema Subtopic:
Petak
Friday
15
Listopad
October
PLANIRANJE I FINANCIRANJE SUSTAVA ZAŠTITE ZDRAVLJA - Izazovi organiziranja sustava
zdravstva
HELTH CARE SYSTEM PLANNING AND FINANCING - Health care system organisation challenges
Usmena izlaganja Oral presentations
SZZ - 275
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
KVALITETA PROVOÐENJA PREVENTIVNIH PREGLEDA
PRISTAŠ I, Erceg M, Rodin U, Stevanović R
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Ukazati na nedostatke u provedbi preventivnih pregleda i dati prijedloge za poboljšanje kvalitete,
obuhvata i učinkovitosti.
Metode: Kvaliteta provođenja Programa preventivnih pregleda (osiguranih osoba starijih od 50 godina)
uz broj osigurane osobe ima najmanje još 5 potencijalnih kontrolnih/kritičnih točaka (neovisno gleda
li se iz perspektive osiguravatelja, pacijenta ili općenito deontološki): 1. aktivno pozivanje pacijenata,
2. sastojnice preventivnog pregleda, 3. metode ranog probira na odabrane bolesti, 4. pouzdanost
podataka, 5. poduzete mjere i praćenje pacijenata.
Rezultati: Osim broja osigurane osobe, niti jedana od navedenih kontrolnih točaka ne prati se kroz
bilo kakav danas poznati sustav upravljanja/kontrole kvalitete. Ugovorom i pravilnicima kvaliteta je
prepuštena uzajamnom povjerenju pružatelja zdravstvenih usluga - provoditelja preventivnih pregleda
(LOM) i osiguravatelja (HZZO). Nadalje, zbog dvostrukog izvješćivanja i načina naplate kontinuiran je
trend većeg prijavljenog broja pregleda osiguravatelju u odnosu na zdravstvenu statistiku pri HZJZ.
U petogodišnjem usporedivom razdoblju provedeno je u prosjeku godišnje oko 7700 preventivnih
pregleda. Indikativno, od svih unešenih podataka, jedino broj osigurane osobe ima stopostotnu
popunjenost. Kvaliteta podataka izrazito se razlikovala među pojedinim varijablama.
Nepostojanje podatka u klinički, javnozdravstveno i statistički najvažnijim varijablama kretao se u
prosjeku oko 12%, ali među svima i oko 50%, te među manje važnima i do 90%. Kroz godine se
kvaliteta ponešto poboljšava te se ovi udjeli vremenom smanjuju za 1-5%. Među varijablama s najvećim
189
trendom poboljšanja, bile su socioekonomske i bihevioralne varijable, koje su se u petogodišnjem
razdoblju ukupno kontinuirano poboljšale za oko 25-40%.
Zaključak: Glavni cilj održive uspostave ovog i sličnih programa trebao bi biti da kroz sve tri
konvencionalne razine prevencije koje u sebi nominalno sadrži poboljšava zdravlje nacije (vidljivo kroz
brojne pokazatelje u međunarodnim usporedbama). Međutim, stječe se dojam da je s vremenom
ostalo bitno samo njegovo postojanje kako bi se zadovoljio interes javnosti.
Potrebno je uvesti osnovne metode kontrole kvalitete provođenja ovog progama: a) preuzeti nadzor
nad aktivnim pozivanjem pacijenata, b) hitno revidirati obrazac i uvrstiti standardizirane i preporučene
stavke, a izbaciti one koje to nisu, c) aktivnije iskoristiti timove javnog zdravstva u kontroli kliničke
kvalitete i pouzdanosti podataka, d) uvesti praćenje poduzetih mjera za pacijente s novootkrivenim
bolestima, d) razmotriti mogućnost uvrštavanja programa u CEZIH i ukidanja papirnatih obrazaca
DIZ - 30
PRIJEDLOG PROGRAMA SUSTAVNE PREVENCIJE KARDIOVASKULARNIH
BOLESTI U OBITELJSKOJ MEDICINI
BERGMAN-MARKOVIĆ B, Katić M, Jureša V, Vrdoljak D
Katedra za obiteljsku medicini, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Prikazati nacrt programa prevencije kardiovaskularnih bolesti (KVB) u obiteljskoj medicini,
kreiranog u svrhu smanjenja pobola i smrtnosti od KVB u Republici Hrvatskoj (RH). Program obuhvaća
prevenciju KVB i cerebrovaskularnih bolesti na razini cjelokupne populacije, rizičnih skupina i pojedinaca,
temeljeno na smjernicama svjetskih i nacionalnih stručnih društava (Fourth Joint European Societies
Task Force on cardiovascular disease prevention in clinical practice 2007, Hrvatsko kardiološko društvo,
Hrvatsko društvo za hipertenziju, Hrvatsko društvo za aterosklerozu) te na Nacionalnom programu
prevencije kardiovaskularnih bolesti u RH izrađenoj 2001. godine. Usuglašen je sadržaj i razrađena
implementacija prevencije KVB u obiteljskoj medicini u RH.
Metode: U osoba u dobi od 40 godina treba učiniti i u elektronski zdravstveni zapis (EZZ) zabilježiti
slijedeće podatke: osobna anamneza, obiteljska anamneza o ranoj KVB, uzimanje alkohola, pušenje,
tjelesna aktivnost, tjelesna visina, težina, BMI, opseg trbuha, srednja vrijednost arterijskog tlaka
izmjerenog na obje nadlaktice baždarenim živinim sfigmomanometrom, razinu ukupnog kolesterola,
triglicerida i glukoze u krvi, % ukupnog 10-godišnjeg rizika fatalnog KV događaja prema SCORE tablici
(za primarnu prevenciju). Osobe u kojih se nađu čimbenici rizika i/ili znakovi KVB valja zbrinjavati
prema usuglašenim preporukama stručnih društava.
Rezultati: Program prevencije KVB bi se ugovarao na godinu dana te bio posebno plaćen. Plaćanje
programa je u mjesečnim obrocima, a izvješće liječnik mora dostavljati svaka tri mjeseca kako bi se
procijenio obuhvat pacijenata s programom i kako bi se eventualno interveniralo. Na kraju godine se
daje završno izvješće i u skladu s njime se korigira plaćanje. Sustav plaćanja ovisi o opsegu izvršenog
programa i progresivno se smanjuje u skladu sa izvršenjem. Kad je programom obuhvaćeno manje od
49% ciljne populacije ne plaća se ništa. Za izvršenje veće od planiranog predlaže se bonus u vrijednosti
10% cijene ukupnog programa.
Zaključak: Implementacija programa prevencije KVB u obiteljskoj medicini, praćena adekvatnom
legislativom i sustavom plaćanja postala je nužnost. Sustavnim, proaktivnim preventivnim pristupom
liječnika obiteljske medicine u identificiranju i zbrinjavanju čimbenika rizika za KVB populacije za koju
skrbi, uz dodatni individualni pristup rizičnim skupinama, postići će se bolji rezulatati u smanjenju
pobola i smrtnosti od KVB nego epizodnim, reaktivnim pristupom kakav u RH prevladava danas.
190
SZZ - 294
PLANIRANJE BOLNIČKE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE TEMELJEM PRAĆENJA
BOLNIČKE ZDRAVSTVENE POTROŠNJE
PEZELJ DULIBA D
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: U posljednjih 5 godina troškovi bolničke zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj bilježe porast
od 36% i čine 54% ukupnih troškova zdravstvene zaštite. Porast troškova uzrokovan je čimbenicima
na koje ne možemo utjecati kao što je starenje stanovništva, napredak zdravstvene tehnologije, ali i
čimbenicima na koje možemo utjecati primjerice neracionalnost sustava, moralni rizik zdravstvenih
radnika i pacijenata te neprilagođenost sustava zdravstvenim potrebama. Cilj rada je prepoznavanje
čimbenika na koje možemo utjecati, te utvrđivanje mjera kojima ćemo djelovati na te čimbenike kako
bi smanjili porast bolničke zdravstvene potrošnje.
Materijali i metode: Razradom ciklusa planiranja bolničke zdravstvene zaštite, identificirani su potrebni
koraci i pokazatelji potrebni za analizu korištenja, učinkovitosti i troškova bolničke zdravstvene zaštite.
Analiza je provedena na akutnim bolnicama Slavonske i Dalmatinske regije.
Rezultati: Bolnička zdravstvena zaštita dostupnija je u Slavonskoj regiji zbog većeg broja bolnica
i većeg broja postelja, te je veći broj i stopa hospitalizacija u odnosu na Dalmatinsku regiju.
Iskorištenost postelja manja je u Dalmatinskoj regiji, a u obje je regije manja od 70%. Hospitalizacije
prema uzroku - dijagnozama i DTS skupinama slične su u obje regije. U Dalmatinskoj regiji u većem je
postotku hospitalizacija proveden kirurški postupak nego u Slavonskoj regiji. Kompleksnost slučajeva
podjednaka je u obje regije, dok je prosječna klinička složenost (case mix indeks) viša u Dalmatinskoj
regiji. Prosječna cijena liječenja veća je u Dalmatinskoj regiji. Najveći porast prosječne cijene liječenja
nastupio je u obje regije uvođenjem plaćanja po DTS-u.
Zaključak: Rezultati ukazuju da je zbog povećane dostupnosti bolnica, dio hospitalizacija u Slavonskoj
regiji nepotreban i proveden je radi dijagnostike koja se mogla provesti u specijalističko-konzilijarnoj
zdravstvenoj zaštiti. Radi promjene zdravstvene tehnologije, mala je iskorištenost postelja u obje regije.
Troškovi su narasli uvođenjem novog sustava plaćanja radi početne prilagodbe, ali i zlouporabe novog
sustava. Navedeno su čimbenici na koje možemo utjecati uvođenjem kriterija za bolničko liječenje,
stručnih smjernica i uspostave kontrole sustava. Potrebno je dodatno educirati zdravstvene radnike
za pravilno ispostavljanje (grupiranje) računa. Bolničke kapacitete potrebno je prilagoditi novim
zdravstvenim tehnologijama i zdravstvenim potrebama pacijenata osobito starijoj populaciji koja je
sve brojnija, uvođenjem većeg broja postelja za produženo liječenje koje su jeftinije.
DIZ - 186
NEJEDNAKOSTI U BOLNIČKOM LIJEČENJU I REHABILITACIJI ISHEMIJSKE
BOLESTI SRCA I CEREBROVASKULARNE BOLESTI U HRVATSKOJ S OBZIROM
NA SPOL
IVIČEVIĆ UHERNIK A, Stevanović R, Erceg M, Tomić B
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Cilj ovog istraživanja je ispitati postoje li nejednakosti između muškaraca i žena u Hrvatskoj u
korištenju bolničkog liječenja i rehabilitacije za ishemijske bolesti srca i cerebrovaskularne bolesti.
Metode: Na temelju podataka HZJZ-a za razdoblje 2003. - 2007. godine, za ishemijske bolesti srca
i cerebrovaskularne bolesti analizirane su razlike prema spolu u dobno standardiziranim stopama
hospitalizacije i bolničke rehabilitacije te u njihovom omjeru, kao i u udjelima angine pektoris, akutne
te kronične ishemijske bolesti srca u ukupnim hospitalizacijama zbog ishemijske bolesti srca.
191
Rezultati: Za ishemijsku bolest srca, stope hospitalizacija kod muškaraca su između 6,2 i 7,1/1.000,
a kod žena između 2,6 i 3,1/1.000, dok stope bolničkih rehabilitacija za muškarce iznose od 0,05 do
0,6/1.000, a za žene od 0,02 do 0,2/1.000. Pri usporedbi udjela angine pektoris, akutne i kronične
ishemijske bolesti srca nema značajnih razlika između muškaraca i žena. Za cerebrovaskularnu
bolest, stope hospitalizacija kod muškaraca kreću se između 4,0 i 5,4/1.000, a kod žena između 2,6
i 3,6/1.000, dok stope bolničkih rehabilitacija za muškarce iznose od 0,6 do 1,4/1.000, a za žene od
0,4 do 0,8/1.000.
Kod ishemijske bolesti srca, omjer stopa hospitalizacija i bolničkih rehabilitacija u promatranom
razdoblju za muškarce se kreće između 11,3 i 128,5 hospitalizacija na jednu rehabilitaciju te je tijekom
svih pet godina značajno manji od omjera stopa za žene koji se kreće između 15,6 i 200,9. Kod
cerebrovaskularnih bolesti, omjer stopa hospitalizacija i bolničkih rehabilitacija za muškarce kreće se
između 3,4 i 7,0 hospitalizacija na jednu rehabilitaciju te je u samo dvije od promatranih pet godina
značajno manji od omjera stopa hospitalizacija i rehabilitacija kod žena koji se kreće između 4,7 i 8,5.
Zaključak: Za ishemijsku bolest srca nejednakost između spolova veća je za bolničku rehabilitaciju,
nego za hospitalizacije, dok je to značajno manje izraženo za cerebrovaskularnu bolest. Češće korištenje
bolničke rehabilitacije od strane muškaraca za ishemijsku bolest srca ne može se objasniti samo češćim
hospitalizacijama. Pretpostavka da se bolnička rehabilitacija češće koristi za akutnu, nego za kroničnu
ishemijsku bolest i anginu pektoris, također ne može objasniti razlike, s obzirom da između muškaraca
i žena nije bilo značajnih razlika u udjelu akutne u ukupnoj ishemijskoj bolesti srca.
SZZ - 319
TQM U POSTHOSPITALNOJ SKRBI ZA PSIHIČKI OBOLJELE OSOBE
JOSIPOVIĆ I1, Šendula-Jengić V2, Šendula-Pavelić M3
Primorsko-goranska županija, Rijeka, Hrvatska
Psihijatrijska bolnica Rab, Rab, Hrvatska
3
Hrvatski zavod za zapošljavanje, Rijeka, Hrvatska
1
2
[email protected]
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
U sklopu kontinuiranog nastavka skrbi za psihički bolesne nakon otpusta iz bolnice ekspertni tim
Primorsko-goranske županije za prioritet skrbi za starije psihički bolesne osobe uočio je probleme
izostanka praćenja psihički bolesnih osoba po otpustu iz bolnice, poglavito onih koji žive u samačkim
domaćinstvima i/ili onih čije obitelji nisu u mogućnosti voditi adekvatnu brigu nakon hospitalizacije. Po
metodi Total quality management (TQM) definirani su glavni problemi i aktualno stanje te je izrađen
plan aktivnosti. Cilj Total quality management (TQM) u pogledu ovog prioriteta je u tekućoj godini
poboljšati patronažne aktivnosti za otpuštene iz bolnice, uspostaviti kvalitetnu komunikaciju i edukaciju
patronažnih sestara te interdisciplinarnu i intradisciplinarnu komunikaciju. Preostali konkretni zadaci
jesu formiranje grupe za pregovore sa zdravstvenim ustanovama i primarnom zdravstvenom zaštitom
kao i s odgovornim osobama u dionicima procesa. Materijalni resursi su predviđeni samo u dijelu
informatizacije zbog lakše komunikacije dionika. Misija tima u narednom trogodišnjem razdoblju
je metodom Total quality management (TQM) povećati intenzitet i poboljšati kvalitetu skrbi te na
temelju utvrđenih činjenica i kontinuirane evaluacije postići transparentnost i vidljivost ovog klijentu
usmjerenog programa.
Petak
Friday
192
JZI - 235
PROMOVIRANJE ZDRAVOG STILA ŽIVOTA U MEÐIMURSKOJ ŽUPANIJI –
PROJEKT “PREVENCIJOM I KOREKCIJOM DEBLJINE PRODULJIMO ŽIVOT”
KUTNJAK KIŠ R
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Debljina danas predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih problema i izazova. Obzirom da
je prema podacima HZA iz 2003. godine u Sjevernoj regiji kojoj su pripadali ispitanici iz Međimurske
županije, utvđeno najveće breme prekomjerne tjelesne težine, debljine i abdominalne debljine, Zavod
za javno zdravstvo Međimurske županije pokrenuo je nekoliko projekata s ciljem promoviranja zdravog
stila života.
Cilj: prikazati aktivnosti i rezultate rada projekta «Prevencijom i korekcijom debljine produljimo život»,
kako bi se stečena iskustva mogla koristiti i u drugim sredinama.
Metode rada: u osmišljavanju projekta korištene su dosadašnje spoznaje o učinkovitim intervencijama
promoviranja zdravog stila života, a u prikazu rezultata rada, podaci interne dokumentacije ZZJZ
Međimurske županije temeljeni na evidencijama aktivnosti.
Rezultati: projekt je započeo u 9. mjesecu 2007. godine i još je u tijeku, a provode ga liječnici,
medicinske sestre i sanitarni inženjeri iz ZZJZ Međimurske županije. Uključuje rad savjetovališta za
prevenciju debljine, akcije analize tjelesne mase na terenu uz kraće savjetovanje liječnika i motivaciju
za dolazak u savjetovalište, izradu i distribuciju edukativnih materijala, medijske aktivnosti i istraživanje
prehrambenih navika i navika kretanja. Do sada je bilo provedeno 16 terenskih akcija sa više od 800
sudionika, a savjetovalište je posjetilo 317 osoba prvi put, te 31 osoba više puta. Održano je nekoliko
konferencija za medije, kratke medijske poruke (spotovi) na temu pravilne prehrane, tjelesne aktivnosti,
pušenja, debljine i povišenog krvnog tlaka, emitirane su na lokalnoj televiziji i Radio Čakovcu ukupno
u periodu od 4 mjeseca, u lokalnim tjednicima je bilo objavljeno 30-tak kolumni pod nazivom «Živimo
aktivno i zdravo». U projektu koristimo mnogobrojne edukativne i promidžbene materijale od kojih
smo većinu sami kreirali.
Zaključak: projektom smo obuhvatili preko 1000 direktnih korisnika, te gotovo 30.000 indirektnih,
a sigurno bismo postigli i puno bolje rezultate da se nismo susretali sa nedostatkom financijskih
sredstava i ljudskih resursa. Premda sa zadovoljstvom možemo konstatirati da u Međimurskoj županiji
u posljednjih nekoliko godina bilježimo značajan pad smrtnosti od srčano-žilnih bolesti, čemu su
zasigurno u određenoj mjeri pridonijeli i projekti ZZJZ Međimurske županije te drugi projekti pokrenuti
u sklopu programa «Zdrave županije», potrebno je učiniti dodatne napore kako bismo proveli kvalitetnu
evaluaciju ovog projekta i procijenili njegov doprinos u tome.
193
DVORANA HALL: KORNATI II
Tema Topic
a) SUSTAV ZAŠTITE ZDRAVLJA HEALTH CARE SYSTEM
Podtema Subtopic:
ZDRAVSTVENA TEHNOLOGIJA - Zdravstvena tehnologija i informacijski sustavi za 21. stoljeće
HEALT CARE TECHNOLOGY – Health care technologies and information systems for the 21st century
Usmena izlaganja Oral presentations
POZ - 29
FARMAKOEKONOMSKI POKAZATELJI POTROŠNJE LIJEKOVA U REPUBLICI
HRVATSKOJ I GRADU ZAGREBU U 2008. GODINI
ŠTAMBUK I1, Štimac D2
1
2
Jadranski Galenski laboratorij d. d., Rijeka, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Generički lijekovi uz istu učinkovitost imaju znatno nižu cijenu u odnosu na originalne lijekove te bi
generik u propisivanju imao prednost pred originalom.
Cilj ovog rada je utvrditi izvanbolničku potrošnju te ocijeniti racionalnost propisivanja kardiovaskularnih
lijekova u Gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj na temelju omjera propisivanja generičkih i originalnih
lijekova.
Metode: Podaci o financijskim pokazateljima te podaci o broju pakovanja kardiovaskularnih lijekova,
izdranih u 2008. godini u Republici Hrvatskoj i Gradu Zagrebu, dobiveni su od Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje. Na temelju tih podataka, za lijekove Anatomsko-Terapijsko-Kemijske skupine
C izračunat je broj definiranih dnevnih doza (DDD) i broj DDD na 1000 stanovnika na dan (DDD/1000/
dan). Kao farmakoekonomska mjera za ocjenu racionalnosti propisivanja utvrđen je indeks potrošnje
generika/originalnih lijekova za Zagreb i Hrvatsku te utvrđena značajnost razlike Hi kvadrat testom.
Rezultati: Značajno više originalnih kardiovaskularnih lijekova se propisuje u Gradu Zagrebu nego
u Republici Hrvatskoj. Index propisivanja generika prema originalnim lijekovima u Gradu Zagrebu
je 1,20 (249/208DDD/1000/dan), dok je on u Hrvatskoj 1,65 (249/151DDD/1000/dan). Značajnost
razlike u potrošnji generika između Zagreba i Republike Hrvatske utvrđena je Hi kvadrat testom,
čime je utvrđeno da je razlika na razini p <0,05 statistički značajna, p=0,021. Najveće razlike su u
najpropisivanijim skupinama: ACE inhibitori-C09, čiji je index generici/originalni lijekovi u Zagrebu
1,38, a u Republici Hrvatskoj 2,02, te u skupini hipolipemika-C10, gdje je index generici /originalni
u Zagrebu 0,96, a u Republici Hrvatskoj 1,34. Prema finacijskim troškovima index generici/originalni
lijekovi u Hrvatskoj je 1,44, dok je on u Zagrebu svega 0,96, a financijska potrošnja kardiovaskularnih
lijekova u Gradu Zagrebu čini 25% ukupne potrošnje u Hrvatskoj.
Zaključak: Nepostojanje jedinstvenih nacionalnih smjernica te značajno veći utjecaj marketinga
farmaceutske industrije u Gradu Zagrebu, ima za rezultat značajno veće propisivanje originalnih
lijekova što značajno poskupljuje troškove za lijekove. Potrebno je donijetti mjere na razini države za
stimuliranje propisiovanja generika.
Ključne riječi: izvanbolnička potrošnja, kardiovaskularni lijekovi, ATK/DDD klasifikacija, generički
lijekovi, Zagreb, Hrvatska
194
SZZ - 142
VISOKO-SOFISTICIRANA MEDICINSKA OPREMA U ZDRAVSTVENOM
SUSTAVU HRVATSKE
ERCEG M, Mihel S, Rodin U
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Prikazati rezultate snimka stanja medicinske opreme u zdravstvenom sustavu RH i usporediti s
drugim zemljama Europe.
Metode: Podaci su prikupljani putem elektronskih obrazaca koji su, zajedno s definicijama i uputama,
dostavljeni svim zdravstvenim jedinicama razine H1 (kliničke, opće i specijalne bolnice) i H3 (domovi
zdravlja, poliklinike, specijalističke ordinacije te trgovačka društva). Elektronski obrazac i upute
za njegovo ispunjavanje bile su dostupne na web stranicama HZJZ-a www.hzjz.hr. Sudionicima
u istraživanju bila je osigurana pomoć i savjetovanje bilo putem telefona ili e-mail komunikacije.
Podaci su većinom dostavljani e-mailom, a omogućena je i dostava na papirnatim obrascima faxom
ili regularnom poštom. Podaci su obuhvaćeni u bazu podataka koja je implementirana pomoću
programskog paketa MS Access. Za međunarodnu usporedbu korištena je baza podataka OECD-a.
Rezultati: U zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske u ustanovama javnog zdravstva evidentirano
je ukupno 51 CT jedinica (11,5/1.000.000 stanovnika), dok ih je u privatnim zdravstvenim jedinicama
zabilježeno još 16. Njih ukupno 67 daje stopu od 15,1/ 1.000.000 stanovnika. Stope CT jedinica na
milijun stanovnika u 2007. godini kretale su se od 30,3 u Italiji do 7,3 u Mađarskoj.
U zdravstvenim ustanovama javnog zdravstva evidentirano je 15 MRI uređaja (3,4/1.000.000
stanovnika), dok ih je u privatnim ustanovama zabilježeno još 16. Ukupno je zabilježeno 31 MRI uređaj
ili 7/1.000.000 stanovnika. Stope MRI jedinica na milijun stanovnika u 2007. godini kretale su se od
18,6 u Italiji do 2,8 u Mađarskoj.
U zdravstvenim ustanovama javnog zdravstva zabilježeno je 118 mamografa ili 26,6/1.000.000
stanovnika. U privatnim ustanovama zabilježeno je još 12 mamografa što ukupno daje stopu od
29,3/1.000.000 stanovnika Stope mamografskih jedinica na milijun stanovnika u 2007. godini kretale
su se od 35,5 u Portugalu do 8,4 u Velikoj Britaniji.
Zaključak: Postojeći resursi medicinske opreme u zdravstvenim ustanovama javnog zdravstva nisu
dostatni. Zdravstvene jedinice u privatnom vlasništvu raspolažu sa značajnim resursima medicinske
opreme te se njenim korištenjem može poboljšati dostupnost visoko razvijene tehnologije korisnicima
zdravstvene zaštite.
Uspostavom Registra medicinske opreme, koji bi kontinuirano pratio stanje i korištenje medicinske
opreme u svim zdravstvenim jedinicama Republike Hrvatske, neovisno o vlasništvu, osigurale bi se
informacije potrebne za planiranje i upravljanje ovim podsustavom.
SZZ - 71
CRODIAB WEB I UNAPRJEÐENJE DIJABETOLOŠKE SKRBI U PRIMARNOJ
ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
POLJIČANIN T, Šekerija M, Metelko Ž
Sveučilišna klinika “Vuk Vrhovac”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod i metode: CroDiab registar osoba sa šećernom bolešću je bitna sastavnica javnozdravstvenih
aktivnosti u Republici Hrvatskoj. Aktivno prijavljivanje bolesnika s razine primarne zdravstvene zaštite
počinje 2006. godine te se kontinuirano odvija do danas. Primarni način prijave bolesnika za liječnike
obiteljske medicine je CroDiab WEB - sustav za prikupljanje podataka o osobama sa šećernom
bolešću putem Interneta, koji uz osnovnu svrhu osigurava i mogućnost brze i učinkovite suradnje
195
s dijabetolozima i djelatnicima CroDiab registra. Također je omogućena i analiza osnovnih kliničkih
i javnozdravstvenih pokazatelja za bolesnike pojedinog liječnika. Liječnici koji nisu u mogućnosti
svoje bolesnike prijaviti putem Interneta isto mogu učiniti putem papirnatih obrazaca. Provode se
godišnji auditi u kojima se svakom liječniku koji je poslao prijave šalje odgovor s kratkom zahvalom
te ukazivanjem na eventualne propuste ili nesporazume pri vrijednostima pojedinih parametara.
Održavaju se radionice s ciljem upoznavanja liječnika obiteljske medicine s načinom djelovanja registra,
njihovim obavezama i potencijalnim benefitima za bolesnike vezanim uz prijavljivanje u registar.
Rezultati: Analizom parametara metaboličke regulacije bolesnika sa šećernom bolešću koji su
s primarne razine zdravstvene zaštite prijavljeni bar jednom svake godine od 2006.-2008. uočava
se trend sniženja HbA1c (glikirani hemoglobin; pokazatelj prosječne regulacije glukoze u zadnjem
tromjesečju) s 7,87±1,52% u 2006. na 7,39±1,17% (p<0,001). U bolesnika koji su intermitentno
prijavljivani uočava se neizraženi pad vrijednosti HbA1c koji nije statistički značajan. Od ove godine u
CroDiabWeb je uveden i Ekspertni sustav, koji liječniku obiteljske medicine prilikom unosa parametara
pojedinog bolesnika savjetuje jesu li vrijednosti unutar poželjnih granica ili ne. Na kraju pregleda
za svakog pojedinog bolesnika moguće je vidjeti i ispisati analizu predefiniranih parametara uz
jednostavan grafički prikaz za lakšu evidenciju i pojednostavljenje prikaza za bolesnika.
Zaključak: Potrebni su kontinuirani napori na unapređenju skrbi za osobe za šećernom bolešću
u Hrvatskoj. Vođenjem CroDiab registra, uz značajne edukacijske aktivnosti na razini primarne
zdravstvene zaštite, dodatni napori ulažu se u softversku prilagodbu i olakšavanje komunikacije s
tercijarnom zdravstvenom zaštitom. U konačnici to omogućuje poboljšanje odgovarajuće skrbi za sve
osobe sa šećernom bolešću.
SZZ - 350
KAKO LIJEČNICI OBITELJSKE MEDICINE OCJENJUJU INFORMATIZACIJU
SVOJIH ORDINACIJA?
ANDRIJAŠEVIĆ L, Angebrandt P, Kern J
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zagreb, Hrvatska
Petak
Friday
15
Listopad
October
[email protected]
Polazište i cilj: Informatizacijom obiteljske medicine (OM) očekuje se postizanje dostupnosti
i čitljivosti podataka, te operabilnost podataka koja će liječniku osigurati informacije potrebne za
kvalitetno odlučivanje tijekom pružanja zdravstvene usluge kao i različita izvješća (javnom zdravstvu,
zdravstvenom osiguranju). Informatička rješenja namijenjena liječnicima trebaju biti prilagođena
njihovim potrebama: rutina (izvješća/uputnice/recepti), fleksibilnost u ad hoc traženju informacija
(evaluacija rada, istraživanja), pouzdanost/sigurnost te dizajn/preglednost. Cilj ovog rada je procjena
zadovoljstva liječnika OM s postojećim informatičkim rješenjima.
Metode: U presječnoj pilot-studiji provedenoj u proljeće 2010. godine u namjerni uzorak uključeno je
67 ordinacija/liječnika (odaziv je bio 64%). U skladu s preporukama STARE-HI za evaluaciju zdravstvenih
informacijskih sustava načinjen je upitnik sa sljedećim skupinama pitanja: ordinacija (duljina rada
liječnika u OM, broj pacijenata – ukupno i dnevno), opseg korištenja informatičkog rješenja (potpuno,
djelomično), te pitanja na skali 1-5 pomoću kojih su liječnici ocjenjivali zadovoljstvo programom
(preglednost/dostupnost informacija, zaštićenost podataka, jednostavnost pisanja uputnica/recepata
itd.).
Rezultati: Ordinacije su imale prosječno 1816 pacijenata u skrbi s prosječno 53 posjeta dnevno.
Prosječna duljina staža liječnika u OM (22 godine) pokazuje da se radi o liječnicima s iskustvom u OM.
49% liječnika koristi isključivo elektronički oblik dokumentacije, 18% vodi dvostruku dokumentaciju
(elektroničku i papirnatu), dok ostali upisuju dio podataka u papirnati a dio u elektronički zdravstveni
zapis. Prosječne ocjene pojedinih funkcija programa su sljedeće: dizajn, preglednost i dostupnost
informacija ocijenjena je prosječnom ocjenom 3.8, unos općih podataka 3.6, preglednost povijesti
bolesti 3.3, jednostavnost pisanja uputnica 4.1, recepata 4.3 i bolovanja 4.1, dnevna/tjedna/mjesečna
izvješća 3.8. Fleksibilnost programa u dobivanju informacija koje bi omogućile kontrolu vlastitog rada
ili istraživanja ocijenjena je prosječnom ocjenom 3.4. Zaštićenost podataka pacijenata u računalu
liječnici su ocijenili ocjenom 3.0.
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
196
Zaključak: Istraživanje je pokazalo da je u informatičkim rješenjima namijenjenim OM najbolje ocijenjen
rutinski dio (uputnice/recepti/ bolovanja). Tu se može dodati i izvješća kao i dizajn samih programa te
preglednost podataka koji se unose ili ispisuju. Najslabiju ocjenu liječnici su dali sigurnosti sustava i
podataka u njima. Zaključno, programska rješenja zadovoljavaju u smislu davanja/dobivanja rutinskih
informacija ali zahtijevaju daljnju doradu u smislu funkcionalnosti i provjere zaštićenosti podataka o
pacijentima.
SZZ - 103
UČINKOVITOST JAVNOZDRAVSTVENIH NADZORNIH SUSTAVA
KERN J1, Erceg M2
1
2
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Definicija i funkcija: Nadzorni sustav se definira kao „kontinuirano sustavno prikupljanje, analiza
i interpretacija specifičnih podataka radi planiranja, implementacije i evaluacije javnozdravstvene
prakse“. Nadzorni sustav služi: za rano upozoravanje na mogući događaj, pri kreiranju javnozdravstvene
politike i strategije te za dokumentiranje učinka javnozdravstvene intervencije odnosno kontinuirano
praćenje realizacije javnozdravstvenog cilja. Učinkovit nadzorni sustav mora moći prepoznati relevantna
zdravstvena događanja, prikupljati o njima podatke, istražiti/potvrditi da se je izvjesni zdravstveni
događaj dogodio, dati povratnu informaciju onome tko je podatke proslijedio u nadzorni sustav, te
proslijediti informaciju na više razine u sustavu zdravstva. Važna funkcija je i mogućnost promptnog
izvještavanja, periodično ili na zahtjev.
Područje javnozdravstvnog nadzora: Predmet javnozdravstvenog nadzora su bolesti u humanoj/
veterinarskoj medicini, lijekovi, nuspojave, medicinski uređaji, rizična ponašanja/nesreće, zaštita na
radnom mjestu i sl. U Europskom centru (ECDC) kao najvazniji nadzirani problemi su sljedeći: rezistencija
na antibiotike, klimatske promjene, pandemija gripe H1N1, sezonska gripa, HIV i tuberkuloza. HZJZ
u suradnji s mrežom županijskih zavoda, prikuplja podatke o zdravstvenim djelatnicima, umrlim
osobama, hospitalizacijama, porodima, prekidima trudnoće, ovisnicima, profesionalnim bolestima,
ozljedama na radu, prijavi zaraznih bolesti, prijavi oboljelih od gripe, tuberkulozi, AIDS-u, korištenju
primarne zdravstvene zaštite, pobolu i potrošnji cjepiva, o nuspojavama cjepiva te izvješća laboratorija
za mikrobiološku dijagnostiku. Postoji i niz registara, modul zdravstvene ekologije i dr.
Stanje/stupanj nadzora: Svi navedeni izvori ispunjavaju neku funkciju koju nadzorni sustav treba
imati. Međutim, izvješćivanje ide sa zadrškom (osim za epidemije) uz razne oblike komunikacije (faks/
telefon/elektronički). Informacije se publiciraju godišnje i dostupne su na web-u. Koriste se u izradi
strateških dokumenata i planova zdravstvenog sustava. Podaci se dostavljaju nizu međunarodnih
institucija (WHO, EUROSTAT-u, OECD-u), te međunarodnim projektima (MONE, I2SARE, itd.).
Zaključak: Glavni problem postojećih javnozdravstvenih nadzornih sustava u Hrvatskoj je najčešće
neažurnost stanja – podaci stižu sa zadrškom (u izvorišnim ustanovama se bilježe na propisanim
formularima i šalju periodično) tako da informacije kasne. Problem je i nepostojanje učinkovite mreže
za prihvat podataka i za diseminaciju informacija koje nadzorni sustav proizvede. Valjano rješenje
može biti uspostavljanje informacijsko-komunikacijske mreže koja će podatke iz izvorišta (npr. iz
elektroničkog zdravstvenog zapisa) direktno prenijeti u nadzorni sustav, a informacije koje taj sustav
proizvede dostavljati promptno zainteresiranim stranama.
197
DIZ - 363
A HEALTH INDICATOR SET FOR TAJIKISTAN – COMPARISON WITH SEE COUNTRIES
BARDEHLE D
School of Public Health, Department of Epidemiology & International Public Health, University of
Bielefeld, Bielfeld, Germany
[email protected]
SZZ - 174
PROCJENA ZDRAVSTVENIH TEHNOLOGIJA (ENGL. HEALTH TECHNOLOGY
ASSESSMENT, HTA) U HRVATSKOJ
HUIĆ M
Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Procjena zdravstvenih tehnologija je multidisciplinaran, stručan, nepristran, objektivan, temeljen na
principima medicine utemeljene na dokazima i transparentan proces procjene kliničke učinkovitosti
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Background: Health Information System is important for countries in transition and all developing
countries. The big distance between the level of health information system in developed and developing
countries led to actions within the countries and from International Organizations like WHO.
Methods: The Minimum Health Indicator Set (MHIS) was developed for all 10 countries of South
Eastern Europe and funded by DAAD. The objective was to establish an indicator set with 30 health
indicators. The project started during the years 2001 – 2003 and was continued up to 2006.
In 2010 started the EU funded project “Support to the Health Management Information System
(HMIS)” for Tajikistan. The main aspects of the project are the modernization of the health information
system, the installation of a health indicator set, the review of the primary and secondary form sheets
and the review and computerization of civil registration system.
Results: The MHIS for SEE countries was developed within the Programs for Training and Research
in Public Health. Comparable health Indicators have been analyzed for the years 1990-2004. The
indicators covered the topics:
- demographic, socioeconomic indicators 5
- mortality-based indicators 16
- morbidity, disability, hospital discharges
3
- lifestyle, environment
0
- health care resources
4
- health care utilization, expenditure
2
- maternal, child health
2
The Health indicator set for Tajikistan should be developed on the basis of a draft set of 834 indicators.
Within the revision the following targets are envisaged:
- realization of first step with 3 groups of high priority health indicators (19 MDG indicators, 14
National Strategy Health Indicators, 13 Poverty Reduction Strategy Indicators)
- reduction of the number of health indicators to ca. 300 indicators
- give the indicators a structure and an identifier
- create a meta database
- computerization of the health indicator set
Conclusion: The advantage in Tajikistan is the government program to create a country wide
health indicator set for the state, the oblast and the rayon levels as well as for the facility level. The
disadvantage is the lack of qualified manpower and of technical prerequisites.
198
i sigurnosti, uz ekonomsku analizu (kao zlatni standard, analiza troška i učinkovitosti (engl. CEA,
cost-effectiveness analysis), odnosno analiza troška i probitaka (engl. CUA, cost-utility analysis)
novih ili već postojećih zdravstvenih tehnologija (lijekova, medicinskih proizvoda, kiruških procedura,
dijagnostičkih postupaka, kao i ostalih tehnologija s područja prevencije, dijagnostike, liječenja i
rehabilitacije), uzimajući u obzir etička, socijalna, pravna i organizacijska načela. Osnovni cilj procjene
zdravstvenih tehnologija je davanje nepristrane, stručne, objektivne i transparentne preporuke o
opravdanosti primjene nove tehnologije ili zamjeni dosadašnje zdravstvene tehnologije. Glavni
korisnici procjena zdravstvenih tehnologija u svijetu su Ministarstva zdravstva (za donošenje odluka
o kapitalnim investicijama u zdravstvu, donošenja novih zdravstvenih programa), nositelji državnih (u
svrhu njihovog donošenja odluke o stavljanju novih lijekova na državne Liste lijekova, kao i medicinskih
proizvoda i drugih tehnologija, te odluka o njihovom potpunom ili djelomičnom pokrivanju troškova)
i privatnih zdravstvenih osiguranja te Uprave bolnica, u svrhu daljnjeg donošenja konačne objektivne
odluke u zdravstvenoj politici (engl. Evidence-based health care policy and decision-making). Naravno
da su korisnici i zdravstveni djelatnici, njihova stručna društva, farmaceutska industrija te kao najvažniji
krajnji korisnici bolesnici i njihove udruge, odnosno društvo u cjelini, zbog posljedičnog poboljšanja
kvalitete i učinkovitosti zdravstvene zaštite.
Cilj je ovog rada dati pregled dosadašnjih i budućih aktivnosti Odjela za razvoj, istraživanje i zdravstvene
tehnologije Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu, kao javne, neovisne institucije koja na
nacionalnoj razini provodi postupak procjene zdravstvenih tehnologija i osigurava bazu podataka
procijenjenih zdravstvenih tehnologija; ukazati na potrebu edukacije osnovnih korisnika navedenih
procjena i svih sudionika u procesu procjene zdravstvenih tehnologija; te prikazati međunarodnu
suradnju i aktivno sudjelovanje u Europskom projektu „EUnetHTA Joint Action“ do 2012. godine.
SZZ - 271
Petak
Friday
15
Listopad
October
DEKLARACIJA O E-ZDRAVLJU
Odbor za e-zdravlje: BERGMAN MARKOVIĆ B, Deželić, Erceg M, Heim I, Huber Z, Ilakovac I, Kern J,
Kovačić L, Mađarić M, Margan A, Pale P, Pejakić P, Richter R, Trnka B, Vuletić S
Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Definicija i funkcija: E-zdravlje je zajednički naziv za razvoj i primjenu informacijskih i komunikacijskih
tehnologija (IKT) u sustavu zdravstva kako za potrebe zdravstvenih profesionalaca (rutinski odnosno
profesionalni rad; kontinuiranu edukaciju odnosno cjeloživotno učenje; evaluaciju profesionalnog rada
i istraživanja) tako i za potrebe svih građana (brigu za vlastito zdravlje; informiranje o funkcioniranju
zdravstvenog sustava; pouzdanost zdravstvenih informacija na internetu).
Pretpostavke za unapređenje e-zdravlja: E-zdravlje zahtijeva uključivanje zdravstvenih djelatnika
raznih profila u medicinskoinformatičke timove što podrazumijeva dodatna znanja i promjenu načina
rada u zdravstvu. Korisnici sustava koji se temelji na IKT-u moraju biti uključeni u osmišljavanje sustava,
ispitivanje, kontinuirano praćenje te evaluaciju a prije svega u obrazovanje. Sva programska rješenja
dizajnirana za različite razine u zdravstvenom sustavu moraju biti kompatibilna kako bi se osigurala
integralnost zdravstvenih informacija. Moraju biti funkcionalna (osigurati informacije za svakodnevni
rad s pacijentima, unapređivanje kvalitete medicinskog rada, podatke za zdravstveno-statistička
izvješća i potrebe poslovanja) i sigurna (zaštita podataka i sustava u cjelini). Normiranost je preduvjet
za valjano funkcioniranje sustava. Zakonska regulativa mora u potpunosti pokriti e-zdravlje.
Zaključak: S obzirom na zahtijevanu funkcionalnost e-zdravlja, osnovni izvor podataka u zdravstvenom
sustavu mora biti elektronički zdravstveni zapis (EZZ). Kao takav EZZ treba služiti dnevnom medicinskom
radu, opskrbljivati podacima zdravstveno-statistička periodična izvješća, registre i svaka druga
izvješća o sustavu zdravstva. Izgradnja sustava elektroničkih medicinskih zapisa mora biti usklađena s
europskom inicijativom u području e-zdravlja. Prije uporabe svaki informacijski sustav u zdravstu kao
svi njegovi elementi moraju proći postupak certifikacije (provjera funkcionalnosti, sigurnosti podataka
i sustava te interoperabilnosti). Za tu je svrhu potrebno postaviti primarne kriterije kojima proizvod
treba udovoljavati, ustanoviti tijelo koje će provoditi postupak certificiranja, definirati razdoblje za koji
će certifikat vrijediti kao i uvjete za potencijalnu re-certifikaciju proizvoda.
199
Podtema Subtopic:
ZDRAVSTVENI DJELATNICI – Obrazovanje, razvoj, uloga u sustavu zdravstva
HEALTH CARE PROFESIONALS – Education, development and the role within the health care system
Poster prezentacije Poster presentations
SZZ - 200
THE ROLE OF PATIENT IN HEALTH PROFESSIONALS DEVELOPMENT REVIEW
OF THE LITERATURE
DANČEVIĆ-GOJKOVIĆ, M
Public Health Institute of Federation B&H, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
[email protected]
SZZ - 205
ZAŠTO STUDENTI 6. GODINE MEDICINE NASTAVU IZ MEDICINSKE ETIKE
NE SMATRAJU VAŽNOM?
MURGIĆ L, Pavleković G, Brborović O
Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Medicina je djelatnost u kojoj se postavljaju strogi etički zahtjevi. Napretkom znanosti i tehničkih
mogućnosti etička pitanja postaju sve kompleksnija. Proces medicinske edukacije oblik je moralnog
usavršavanja kod kojeg formalna nastava etike sačinjava samo mali dio. Iako se zadnjih godina na
fakultetima širom svijeta mnogo raspravlja o nastavi iz medicinske etike i gotovo je svugdje (pa i
na našem zagrebačkom fakultetu u akademskoj godini 1995./96.) uvedena kao poseban kolegij,
prisutan je manjak istraživanja o navedenoj edukaciji, a glavne nastavne metode koje se koriste imaju
značajnih nedostataka. Posljedično, mnogi studenti ne prihvaćaju visoko teoretski pristup nastavi iz
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Background: Globalization and changes in the world that have criticised traditional health models
of service delivery as inefficient and insufficient to patient’s demands influenced to more active
involvement of users.
The aim of this paper is to determine whether the idea of user groups and/or
patients as trainers/educators/teachers of health staff is justified.
Methods: Systematic review of relevant English language studies in last 10 years through electronic
medical database.
Results: By search terms, only 10 full articles assessed by inclusion criteria. taking them as relevant for
comparison with B&H situation. Results were pooled within health topic and described qualitatively
and tabulated, evaluating patients’ satisfaction, different forms of education and sites performances
as well as thematic options. Additional resources have provided actual results from locally recognized
patient’s and advocacy associations among NGO’s and patient’s group concerning training activities
in B&H that target health professionals. Appropriateness is defined largely in terms of patient
involvement in learning and varies by service and setting, but also, country tradition. Current practice
in B&H, initiated more as the democratization process rather than litigation, has rather passive than
active form of patient’s engagement, mostly in research and in public debates. The possibility of
sheared responsibility that could improve health reform process in the country shouldn’t be neglected.
Conclusion: Broad published evidence on how to improve services by training health staff exists
globally. Interventions run by users are possible and involve clinical, patient and societal perspectives
are increasing.
200
tog predmeta.
Nastava iz medicinske etike nastoji dati pregled i razmotriti ulogu moralnih vrijednosti u liječnikovom
odnosu s pacijentima, kolegama i društvom, kako bi studenti budući liječnici prepoznali i integrirali
etičke principe u svoju kliničku praksu.
U radu su prikazani stavovi studenata 6. godine o važnosti nastave iz medicinske etike usporedno
sa stavovima o važnosti anatomije i kliničkih predmeta te su prikazani s obzirom na izbor buduće
specijalizacije. U istraživanju su obuhvaćeni podaci dobiveni anonimim upitnikom tijekom 5 uzastpnih
akademskih godina (2006. - 2010.), ukupno 804 ispitanika.
Rezultati pokazuju izrazito nisko mišljenje o važnosti nastave iz medicinske etike koju gotovo polovica
ispitanika i trećina ispitanica smatra nevažnom (ocjena 1 i 2, u rasponu ocjena od 1 – najniže do 5
najviše) a samo 27% muških i nešto više ženskih ispitanika (39%) smatra važnom (ocjena 4 i 5) naprema
važnosti anatomije kao predkliničkog predmeta i kliničkih predmeta koje preko 90% studenata smatra
važnima. Prosječna ocjena kliničkih premeta je 4,92, anatomije 4,53 a medicinske etike 2,99, s time da
postoji značajna razlika između studenata (2,71) i studentica (3,14).
Edukacija iz medicinske etike treba biti kontinuirani proces tijekom studija kao i tijekom cijele liječničke
prakse. S obzirom da manjak kontinuiteta nastave iz medicinske etike uzrokuje smanjenu percepciju
njene važnosti, od presudne je važnosti uloga i primjer nastavnika/mentora. Poznato je da na razvoj
sustava vrijednosti i etičke stavove studenata veliki utjecaj ima suptilniji, manje prepoznatljiv „skriveni
kurikulum“.
JZI - 114
STAVOVI MEDICINSKIH SESTARA O VAŽNOSTI MEÐUSEKTORSKE
SURADNJE U PREVENCIJI INTIMNOG PARTNERSKOG NASILJA
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
RACZ A
Zdravstveno veleučilište, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Intimno partnersko nasilje prožima sve strukture većine društava i predstavlja izrazito štetnu
i vrlo raširenu, međutim u nas nedovoljno istraženu društvenu pojavu. Uspostava međusektorske
suradnje na području prevencije intimnog partnerskog nasilja u značajnoj mjeri ovisi kako o jasnoći
vlastite profesionalne uloge, tako i o stavovima medicinskih sestara prema suradničkim službama koje
sukladno zakonskim obvezama moraju uključivati nakon susreta sa žrtvama intimnog partnerskog
nasilja.
Cilj: U radu se proučava važnost koju medicinske sestre pridaju vlastitoj struci i stavovi medicinskih
sestara o ulozi i važnosti komplementarnih službi (policija, pravosuđe, socijalna skrb, nevladine uloge)
u prevenciji intimnog partnerskog nasilja i pomoći žrtvama, te stavovi o međusektorskoj suradnji
između navedenih sektora.
Metode: Istraživanje je provedeno tijekom 2009. na slučajnom, stratificiranom uzorku 600 medicinskih
sestara svrstanih u dva stratuma: 250 izvanbolničkih (patronažna služba, ordinacije obiteljske medicine
i ustanove za pomoć i njegu u kući) i 350 bolničkih sestara (opće i kliničke bolnice).
Rezultati: Na razini ukupnog uzorka na Liekertovoj skali (1 najmanja važnost - 5 najviša važnost)
sumarnom analizom aritmetičkih sredina procijenjene važnosti pojedinih službi u prevenciji intimnog
partnerskog nasilja može se uočiti da medicinske sestre najveću značaj važnost ripisuju policiji (3,62) i
pravosuđu (3,60), nešto manju socijalnoj službi (3,46), dok manje važnima smatraju vlastiti zdravstveni
sustav (2,73), a gotovo posve nevažnim udruge civilnog društva (1,62). Vlastiti zdravstveni sustav
najvažnijim procjenjuje tek 11,3% medicinskih sestara, dvostruko više ih najznačajnijim procjenjuje
policiju (26,3%) i socijalne službe (26,5%), dok ih trostruko više najvažnijim procjenjuje pravosuđe
(33,5%). Vrlo je zabrinjavajuće što tek 3% medicinskih sestara najvažnijim smatra ženske udruge kao
dijelove civilnog sektora. Upravo suprotno, čak 30,5% ih nevladine organizacije smatra malo, a čak
64,3% i najmanje važnim za rješavanje problema nasilja nad ženom. Iako već pri sumnji na mogućnost
izloženosti nasilju nad pacijenticom medicinske sestre trebaju kontaktirati pored policije i socijalnu
službu, za uspostavu efikasne međusektorske suradnje sa socijalnom službom vrlo je otežavajuća
201
izrazito negativnu ocjenu rada socijalnih službi unatoč činjenici da ih preko 83% nikada u svojoj
sestrinskoj praksi nisu s njima ostvarile bilo kakav kontakt. Analiziraju li se stoga samo odgovori onih
medicinskih sestara koje su izjavile da su imale kontakt sa socijalnom službom, ponovno dolazimo do
vrlo zabrinjavajućih 76,8% onih koje su stekle sumnju u učinkovitost mehanizama koje CZSS stoje na
raspolaganju, 68,7% onih koje imaju bojazan da prijavu nadležni neće ozbiljno shvatiti, te 69,7% onih
koje nisu dobile nadu da će CZSS išta konkretno učiniti za žrtvu nasilja. Iako je istraživanje provedeno
na način da su ispitanice bile podijeljene u nekoliko stratuma s obzirom na mjesto rada, a time i
različitu incidenciju neposrednih posljedica izloženosti nasilju među pacijenticama s kojima se u radu
susreću, jednosmjernom analizom varijance uz razinu rizika od 2% i Scheffe-ovim 'post hoc' testom
utvrđene su statistički značajne razlike u stavovima sestara samo pri procjeni važnosti pravosuđa
kojem patronažne sestre pripisuju najveći, a zaposlene u ustanovama za pomoć i njegu najmanji
značaj, dok u ostalim opisanim slučajevima nije bilo značajnih razlika u stavovima medicinskih sestara
s obzirom na razinu zdravstvene zaštite u sustavu zdravstva na kojoj rade.
Zaključak: Iako složenost problema zahtijeva multidisciplinarno, kontinuirano i koordinirano djelovanje
brojnih javnih službi, nedovoljna jasnoća važnosti vlastite profesionalne uloge te prenaglašeno davanje
važnosti represivnom policijskom aparatu, uz brojne predrasude prema socijalnoj službi, te potpuno
neprepoznavanje važnosti udruga civilnog društva u ovom trenutku predstavljaju snažne prepreke
razvijanju kvalitetnije interdisciplinarne suradnje medicinskih sestara i komplementarnih struka na
prepoznavanju i zaštiti žena žrtava intimnog partnerskog nasilja.
Ključne riječi: obiteljsko nasilje, intimno partnersko nasilje, intersektorska suradnja
JZI - 182
STAVOVI HRVATSKIH ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA O SPRJEČAVANJU
NESREĆA I POVEĆANJU SIGURNOSTI DJECE PREDŠKOLSKE DOBI
CRNICA V1, Mujkić A1, Miškulin M2, Srček I3
Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Katedra za
socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite, Zagreb, Hrvatska
2
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Katedra za javno zdravstvo, Osijek, Hrvatska,
3
Dom zdravlja Sisak, Ispostava Hrvatska Kostajnica, Hrvatska Kostajnica, Hrvatska
1
Ozljede su vodeći uzrok smrti kod djece nakon dojenačke dobi te je od njihovih posljedica u razdoblju
od 1995. do 2008. godine u Hrvatskoj umrlo 2553 djece. Nesreće koje uzrokuju te ozljede dokazano su
sprječive, a prikladni preventivni programi važno društveno ulaganje. Poznavanje stavova zdravstvenih
djelatnika prema sprječavanju nesreća i povećanju sigurnosti djece predškolske dobi važno je zbog
uloge tih stavova kao mogućih predskazatelja aktivnog sudjelovanja zdravstvenih djelatnika u
programima čiji je cilj smanjenje bremena nesreća. Cilj ove studije bio je ispitati stavove patronažnih
sestara, pedijatara, liječnika opće medicine (LOM) i ginekologa. Istraživanje je provedeno u sklopu
projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa “Sprječavanje nesreća i povećanje sigurnosti djece
predškolske dobi”. Provedena je anonimna anketa koja je sadržavala pitanja znanja i pitanja o stavovima
vezanim uz sprječavanje nesreća i povećanje sigurnosti. Uzorak se sastojao od 175 patronažnih sestara,
91 pedijatra, 51 liječnika opće medicine i 29 ginekologa. Pitanja o stavovima, koja razmatramo u
ovome radu, bila su formulirana kao 13 izjava koje opisuju stavove vezane uz odgoj značajne za
sigurnost djeteta. Djelatnici su se s izjavama mogli složiti (vrijednost 1), bit neodlučni ( vrijednost 2) ili
se ne složiti (vrijednost 3). Dobiveni rezultati pokazuju da većina zdravstvenih djelatnika ima ispravne
stavove koji omogućuju sprečavanje nesreća i povećanje sigurnosti. Na primjer, nitko od zdravstvenih
djelatnika se ne slaže sa izjavom da “Male količine alkohola neće štetiti predškolskome djetetu”
(srednja vrijednost 1 za sve djelatnike) kao niti sa izjavom da “Ako je dijete predškolske dobi zločesto
pred gostima, treba ga zaključati u sobu dok gosti ne odu” (srednja vrijednost 1 za sve djelatnike). S
druge strane, postoji dio djelatnika koji se slaže ili je neodlučan oko izjave da “Zdravstveni djelatnik
treba čuvati profesionalnu tajnu ako mu se dijete povjeri da je zlostavljano” (srednja vrijednost za
patronažne sestre 1.5, za pedijatre 1.3, te 1.2 za LOM i ginekologe). Ciljanom edukacijom moguće je
unaprijediti stavove zdravstvenih djelatnika, a s obzirom na navedeni broj smrtnih ishoda od nesreća,
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
[email protected]
Petak
Friday
202
važno je osmisliti upravo takve obrazovne programe koji će pomoći zdravstvenim djelatnicima da
svoje ispravne stavove prenesu roditeljima i djeci u svakodnevnome radu.
JZI - 257
DOPRINOS LJEKARNIKA U PREVENCIJI I LIJEČENJU ŠEĆERNE BOLESTI
GOVORČINOVIĆ T, Huml D
Hrvatska ljekarnička komora, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da više od 220 milijuna ljudi u svijetu boluje od
šećerne bolesti te da će se ovaj broj i udvostručiti do 2030. godine.
Prema podacima iz 2008. godine, Hrvatska ima više od 183.000 dijabetičara. Sumnja se da otprilike isti
broj ljudi niti ne zna da boluje od šećerne bolesti, a dodatno zabrinjava i podatak Svjetske zdravstvene
organizacije koja je u 2000. godini procijenila da će Hrvatska dostići brojku od oko 180.000 dijabetičara
„tek“ u 2030. godini.
Šećerna bolest i njezine komplikacije imaju značajan učinak na oboljele, njihove obitelji, zdravstveni
sustav i zemlju.
Istraživanja su pokazala da sveobuhvatno liječenje šećerne bolesti koje uključuje sniženje vrijednosti
HbA1c za 1%, pozitivne promjene u životnom stilu te edukaciju bolesnika mogu prevenirati ili odgoditi
početak odnosno usporiti razvoj dugoročnih komplikacija šećerne bolesti.
Ljekarnici u Hrvatskoj trenutno nemaju važnu ulogu u procesu prevencije i liječenja šećerne bolesti.
Liječnici propisuju i prate terapiju, no u velikom broju slučaja radi svojih prenatrpanih rasporeda kao i
drugih razloga, nisu u mogućnosti pružiti kvalitetniju skrb.
Edukacija zajednice i bolesnika je važan segment u prevenciji i liječenju šećerne bolesti. Ljekarnici kao
uvijek i svuda dostupni, najposjećeniji zdravstveni stručnjaci i eksperti o lijekovima, imaju izvanrednu
priliku educirati i savjetovati pacijente te pratiti njihovu terapiju.
Brojne studije su pokazale da su savjetovanja o šećernoj bolesti koja provode ljekarnici dovela do bolje
regulacije razine šećera u krvi, smanjila broj komplikacija i prijema u bolnice te također poboljšala
kvalitetu života dijabetičara i smanjila troškove zdravstva. Također, pružanjem kontinuiranih mjerenja
u ljekarnama, u ovom slučaju šećera u krvi, ljekarnici mogu otkriti veliki broj neprepoznatih slučajeva
oboljenja od šećerne bolesti.
Kako bi se popravila kvaliteta života dijabetičara i osoba koje bi mogle oboljeti od šećerne bolesti,
smanjile komplikacije bolesti, ali i smanjili troškovi liječenja, ljekarnici u Hrvatskoj, u suradnji s drugim
zdravstvenim stručnjacima, bi trebali započeti s pružanjem dodatne usluge mjerenja šećera u krvi i
savjetovanja o šećernoj bolesti i njezinim komplikacijama.
SZZ - 128
EDUKACIJA ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA PRIMORSKO-GORANSKE
ŽUPANIJE O PRIJAVLJIVANJU SUMNJE NA NASILJE U OBITELJI
JANKOVIĆ S1, Rukavina Lazarević I1, Vlah N1, Benčević Striehl H2
1
2
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska,
Medicnski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Prikazati rad Odsjeka za prevenciju nasilja PGŽ-a u pripremi, provođenju i evaluaciji edukacije
zdravstvenih djelatnika o prijavljivanju sumnje na nasilje u obitelji.
203
Metode: Primorsko – goranska županija izradila je Akcijski plan “Sigurna kuća” kojim određuje
strategiju prevencije nasilja, u koji uključuje i Odsjek za prevenciju nasilja NZZJZ PGŽ. Zakon o zaštiti
od nasilja u obitelji (NN 116/03) obvezuje stručnjake koji profesionalno dođu u kontakt s žrtvama
nasilja na prijavu sumnje na nasilje. Zdravstveni djelatnici često prvi mogu primijetiti je li pacijent
izložen nekom obliku nasilja. Obzirom na to, pokrenuta je njihova edukacija u suradnji s Policijskom
upravom, Centrom za socijalnu skrb, Državnim odvjetništvom i udrugama. Teme predavanja u trajanju
od 4 sata jesu: Mehaničke ozljede i simptomi fizičkog zlostavljanja, Postupanje policijskih službenika
u istraživanju prekršajnih i kaznenih djela nasilja u obitelji, Nasilje u obitelji-psihološko-psihijatrijski
aspekti, Uloga centra za socijalnu skrb u prevenciji obiteljskog nasilja. Svrha edukacije je sekundarna
i tercijarna prevencija obiteljskog nasilja. Upitnik koji se popunjava prije edukacijeodnosi se na
dosadašnja iskustva s nasiljem i njegovim prijavanjem. Drugim upitnikom, nakon tečaja provjeravamo
stečena znanja na edukaciji (kome i na kakvim obrascima nasilje prijaviti, je li za prijavu potreban
pristanak žrtve, prepoznavanje znakova fizičkog i psihičkog zlostavljanja, koji su najčešći propusti
prijavljivanja tjelesnog ozlijeđivanja te najčešći razlozi šutnje žrtva nasilja). Polaznicima je podijeljena
brošura "Postupnik – vrste nasilja i načini prijavljivanja nasilja".
Rezultati: Educirano je 120 zdravstvenih djelatnika iz PGŽ-a: 28 (od 193) timova obiteljske medicine iz
Rijeke i otoka Krka koji skrbe o 43 623 pacijenata), 14 timova školske medicine (100%) i 53 patronažne
sestare (81,5%). Ostvarena je odlična suradnja s patronažnim sestrama i timovima školske medicine,
no lošija s timovima obiteljske medicine. Nakon tečaja, polaznici tečaja i predavači uspostavili su bolju
suradnju, više i kvalitetnije međusobno komuniciraju pri rješavanju nedoumica i problema vezano uz
prevenciju nasilja.
Zaključak: Potporom Doma zdravlja PGŽ-a, HLK i HKMS odaziv na edukaciju bio je dobar.
Svi sudionici edukacije istaknuli su potrebu održavanja istih. Podaci iz Policijske uprave PGŽ-a i Centra
za socijalnu skrb pokazuju da se zdravstveni djelatnici nakon edukacija više informiraju i konzultiraju
s državnim institucijama i u većoj mjeri prijavljuju sumnju na nasilje.
SZZ - 221
ON-LINE TEČAJEVI NA PLIVAMED.NET INTERNET PORTALU
Petak
Friday
15
Listopad
October
KLINAR I, Kolumbić Lakoš A, Kovačić D, Maleković G
[email protected]
Mogućnost korištenja Interneta dala je trajnom usavršavanju liječnika novu dimenziju, prvenstveno kroz
multimedijalnost i interakciju. Interaktivni i dinamični medicinski Web sadržaji potiču na samoučenje,
što je temelj cjeloživotne edukacije liječnika, uz značajnu uštedu vremena neovisno o mjestu rada ili
prebivanja. Kvalitetni on-line tečajevi na PLIVAmed.net portalu pružaju svim liječnicima širom Hrvatske
jednostavan način testiranja znanja i prikupljanja bodova za obnavljanje licence.
Cilj sustava on-line učenja na PLIVAmed.net portalu jest korištenjem tehnologije Interneta jednostavnije obnavljanje licence. Svi liječnici u Hrvatskoj imaju obvezu trajne edukacije i prikupljanja
bodova za obnavljanje licence za samostalni rad. Jedan uspješno riješen tečaj na PLIVAmed.net
portalu nosi 5 bodova, a do sada je objavljeno dvadeset i šest tečajeva. To znači da je obnova licence
hipotetski moguća isključivo uz rješavanje testova u sklopu tečajeva na PLIVAmed.net portalu, uz
značajnu uštedu vremena i drugih sredstava. Na osnovu tekstova mentor sastavlja 50 test pitanja
s jednim točnim odgovorom od 5 ponuđenih mogućnosti. Svi polaznici koji imaju 30 (60%) i više
točnih odgovora nagrađeni su s 5 bodova prema Pravilniku Komore. Tečaj je prvenstveno namijenjen
liječnicima opće i obiteljske medicine. Na kraju tečaja sudionici mogu pronaći i smjernice za daljnju
diskusiju. Rezultati tečaja, odnosno broj točno odgovorenih pitanja odmah se ispisuje na ekranu.
Upute o daljnjim postupcima, sudionici dobiju putem e-maila. Cijelo vrijeme tečaja moguća je pismena
komunikacija s mentorima. Svaki on-line test je oglašen u Liječničkim novinama u rubrici Kalendar
događanja i na PLIVAmed.net portalu. Analiza podataka je olakšana, jer se svi odgovori centralno
pohranjuju i statistički obrađuju, a svako polaganje zapisuje se u bazu. Do sada je na našim tečajevima
bilo više od 5600 polaznika, a obrađene su teme iz raznih područja medicine. Ukupna prolaznost na
tečajevima je 80%. Trajna edukacija obveza je svih liječnika u Hrvatskoj, a PLIVINI besplatni on-line
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
PLIVA Hrvatska d.o.o., Zagreb, Hrvatska
204
tečajevi na PLIVAmed.net portalu pokazuju da upravo za takvu vrstu edukacije postoji veliki interes
ciljne populacije. Kao glavni razlozi navode se praktičnost i mogućnost interakcije autora i polaznika
tečaja, što je dovoljno argumenata da se u svrhu stalnog podizanja kvalitete i sustava edukacije oni
organiziraju i ubuduće.
SZZ - 281
WORK ABILITY AS A MAJOR DETERMINANT OF CLINICAL NURSES’
QUALITY OF LIFE
MILOŠEVIĆ M, Golubić R1, Knežević B2, Mustajbegović J1, Janev Holcer N1
1
2
Andrija Stampar School of Public Health, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Croatian Institute for Health Protection and Safety at Work, Zagreb, Croatia
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Aims and objectives: The aim of this study was to examine quality of life determinants among clinical
nurses in Croatia with an emphasis on their work ability.
Background: An important personnel management challenge is to explore factors that stimulate or
hinder the development of individual work ability and quality of life throughout a career.
Design and Methods: A cross-sectional study was performed during 2007-2008 in six randomly
selected hospitals in Croatia. The self-administered questionnaires included the Work Ability Index
(WAI) developed by the Finnish Institute of Occupational Health, the Quality of Life questionnaire
(WHOQL-BREF) developed by the World Health Organization and additional socio-demographic
questions. A total number of 1212 nurses completed the questionnaires, giving a response rate of
67.3%. Binary logistic regression was performed to assess how socio-demographic characteristics and
work ability groups predict each of the WHOQL-BREF domains.
Results: Having a satisfactory WAI score (WAI≥37) was significantly the most important predictor for
all quality of life domains, with the odds ratios (OR) being as follows: OR=6.8 (95%CI: 4.8-9.6) for the
physical domain, OR=2.3 (95%CI: 1.7-3.1) for the psychological domain, OR=1.7 (95%CI: 1.3-2.4) for
the social relationship domain and OR=1.7 (95%CI: 1.3-2.3) for the environmental domain.
Conclusions: Satisfactory work ability was a major quality of life determinant in all WHOQL-BREF
domains with the highest odds ratio for the physical domain. Maintaining clinical nurses’ work ability
is an important issue, because it is foundational for the quality of life of the workforce.
Relevance to clinical practice: Our study provides quantified estimates of the extent to which
a satisfactory WAI score predicts a better score in physical, psychosocial, social relationships and
environmental domain of nurses’ quality of life. Therefore, maintaining or improving nurses’ work
ability remains the essential aim of hospital managers.
Key words: quality of life, nurses, nursing, work force issues, work force planning
POZ - 308
IZGRADNJA SUSTAVA ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU I U ŠPORTU
MUSTAJBEGOVIĆ J1, Knežević B2, Milošević M1, Golubić R1, Fazlić H1
1
2
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Iako je od 2003. godine više od 60 liječnika stupilo na specijalizaciju medicine rada i športa, Hrvatska
ima relativni manjak specijalista koji skrbe za specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika i apsolutni manjak
onih koji brinu za osobe uključene u sportske aktivnosti. To je posljedica prirodnog odljeva kadrova u
205
mirovinu, specijalizacije malog broja liječnika u razdoblju od 1993. do 2003. godine te najviše zbog
odlaska velikog broja specijalista medicine rada iz djelatnosti. Naime, 1993. godine uslijed promjene
zakonskih odredbi I razdvajanja preventivnih postupaka od liječenja, dio specijalista medicine rada
otišao je u opću medicinu. Uskoro bi se trebali očekivati bolji rezultati jer je uvođenjem novog sustava
zdravstvene zaštite na radnom mjestu u srpnju 2006. donesen Zakon o zdravstvenom osiguranju
zaštite zdravlja na radu. U zakonskom smislu poseban je naglasak na proširenju nadležnosti specijalista
medicine rada koji postaje izabrani doktor poduzeća/ustanove i nadležan za prevenciju, dijagnosticiranje,
te nadzor nad liječenjem i rehabilitacijom u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. Stoga
prema Globalnom planu djelovanja na zdravlje radnika 2008. - 2017. godine Svjetske zdravstvene
organizacije i Nacionalnom programu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu Republike Hrvatske iz
prosinca 2008. godine, za implementaciju plana djelovanja na zdravlje radnika kao odgovarajućeg,
obuhvaćaju sve aspekte zdravlja radnika uključujući primarnu prevenciju profesionalnih opasnosti,
zaštitu i unaprjeđenje zdravlja pri radu, uvjete zapošljavanja i bolji odaziv iz zdravstvenih sustava na
zdravlje radnika. U Hrvatskoj je apsolutni nedostatak specijalista za područje medicine športa: u ovom
je trenutku svega 8 specijalista medicine rada i/ili športa, a Prijedlog pravilnika za pregled sportaša već
nekoliko godina čeka u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi na dalji postupak.
JZI - 256
ULOGA LJEKARNIKA U JAVNOM ZDRAVSTVU
HUML D, Govorčinović T
Hrvatska ljekarnička komora, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj je rada opisati mogućnosti utjecaja ljekarnika na promociju zdravlja, prevenciju bolesti te
poboljšanje ili održanje kvalitete bolesnikova života, kao inaglasiti njihov doprinos javnom zdravlju
stanovnika. Također će se navesti konkretne ljekarničke intervencije koje su dokazano učinkovite u
poboljšanju zdravlja populacije.
Javni ljekarnici su uvijek imali značajnu ulogu u promociji, održavanju i poboljšanju zdravlja zajednice
kojoj služe. Oni su najdostupniji visoko obrazovani zdravstveni stručnjaci koji pružaju stručan i
objektivan savjet bez prethodnog naručivanja. Smješteni u središtima gradova, predgrađima ali i
ruralnim područjima, kroz svakodnevnu interakciju s članovima zajednice, ljekarnici imaju posebno
razumijevanje za njihove potrebe. Unatoč tome, oni su slabo prepoznati i iskorišten potencijal u
hrvatskom javnom zdravstvu.
U radu će se prikazati primjeri i iskustva kako javni ljekarnici u Europi doprinose poboljšanju zdravlja
stanovnika osiguravajući postizanje maksimalne terapijske koristi od propisanih lijekova, pružajući
savjet koji osigurava sigurno i odgovorno liječenje, potičući zdrave životne stilove kroz učinkovitu
promociju zdravlja i zdravstvenu edukaciju. Dokazano je da uključivanjem u rad zajednice aktivnostima
poput savjetovanja za oboljele od astme, šećerne bolesti, savjetovanje u odvikavanju od pušenja,
te kod cijepljenja i kontrole razine lipida u krvi, ljekarnici mogu pružiti značajan doprinos zdravlju
stanovnika. Osmišljavanje i standardizaciju takvih usluga provode u velikoj većini zemalja stručne
organizacije poput farmaceutskih društava i komora.
S obzirom da postoje brojni dokazi učinkovitosti određenih ljekarničkih intervencija po zdravlje
stanovništva, u radu će se prikazati mogućnosti da Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te ostale
zainteresirane strane omoguće ili barem podrže sve one korake koje je potrebno poduzeti u cilju
razvoja ovakvih usluga u Hrvatskoj.
Petak
Friday
206
SZZ - 55
STRUČNA I MORALNA KOMPETENENCIJA ZA OBAVLJANJE PRAKSE
INTEGRATIVNE MEDICINE
MIHOK D
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Integrativna medicina uključuje primjenu najboljih mogućih tretmana i procedura naučne,
alopatske medicine u kombinaciji sa najboljim metodama komplementarne medicine /CAM/, koja
zadovoljava kriterije medicine osnovane na stručnim i znanstvenim dokazima. Ona integrira oba
medicinska sistema prilagođavajući ih individui. Koristeći najsigurniji, najučinkovitiji, najmanje
invazivni i najekonomičniji pristup, objedinjuje ih u holistički tretman individue.
U Hrvatskoj još nema zakonske regulative, koja bi regulirala područje integrativne medicine te nam to
u najkraćem roku predstoji kao zadatak, radi usklađivanja sa EU legislativom. Liječnici i drugi stručnjaci
koji u Hrvatskoj već primjenjuju integrativnu medicinu, čine to u „sivoj zoni“, koja treba biti regulirana
i uklopljena u sustav zdravstvene zaštite, prema postojećim modelima u EU.
Metodologija: Kroz analizu kriterija za potrebnu stručnu oposobljenost kompetentnih liječnika/
stručnjaka integrativne medicine te analizu negativnih moralnih karaktreristika lažnih iscjeljiteljašarlatana i nedovoljno kompetentnih liječnika i drugih stručnjaka, prikazan je profil kompetentnog
liječnika/stručnjaka integrativne medicine. U cilju formiranja hrvatske zakonske regulative biti će
potrebno učiniti detaljnu analizu postojećih praksi i modela integrativne medicine u EU i svijetu, kako
bi se kreirao „Hrvatski model integrativne medicine“, što za sada prelazi okvire ovoga rada.
Cilj: Ustanoviti kriterije osnovnih stručnih i moralnih kvaliteta liječnika i drugih stručnjaka koje su
potrebne za stručno, kompetentno obavljanje prakse integrativne medicine. Krajni cilj je poticanje
formiranja zakonske regulative radi zaštite pacijenata i statusa liječnika stručnjaka koji prakticiraju
integrativnu medicinu, odnosno sankcioniranja šarlatanstva na tom području.
Rezultati: Nakon prikaza negativnih karaktreristika lažnih iscjeljitelja, odnosno šarlatana te nedovoljno
kompetentnih liječnika i drugih stručnjaka slijede moralne i stručne karakteristike kompetentnog
liječnika/stručnjaka integrativne medicine: formalno obrazovanje, praktično iskustvo i znanje,
terapeutske i komunikacijske vještine uz holistički pristup, suosjećanje, empatija, samopouzdanje,
skromnost, jednostavnost, etičnost, fleksibilnost, kreativnost, znanstveno razmišljanje, svjesnost o
osobnim ograničenjima ili granicama medicinske struke, uvažavanje i poštivanje pacijenta, poticanje
pacijenta na preuzimanje odgovornosti za svoje izlječenje, otvorenost prema novom i sl.
Zaključak: Potrebno je potaknuti formiranje zakonske regulative, koja bi regulirala područje
integrativne medicine u Hrvatskoj u skladu sa EU legislativom, kako bi se omogučila praktična primjena
integrativne medicine s najvišim standardima „Evidence-based integrative medicine “. Praksu
integrativne medicine bi trebali obavljati samo doktori medicine, veterine, stomatologije i farmaceuti,
koji su dodatno educirani za prakticiranje neke od CAM metoda, prema stogim stručnim kriterijima
najboljih praksi u EU.
Osim formalne stručne osposobljenosti stručnjaka koji prakticiraju integrativnu medicinu trebaju biti
zadovoljeni i svi ostali kriteriji po pitanju njihove etičke, moralne, ljudske i duhovne zrelosti te stvarnog
znanja, iskustva i vještina koje posjeduju.
207
Podtema Subtopic:
ZDRAVSTVENI DJELATNICI – Obrazovanje, razvoj, uloga u sustavu zdravstva
HEALTH CARE PROFESIONALS – Education, development and the role within the health care system
Usmena izlaganja Oral presentations
SZZ - 248
MOTIVACIJA ZA IZBOR STUDIJA MEDICINE I SPECIJALIZACIJE: PROMJENE
U DESETOGODIŠNJEM RAZDOBLJU
MURGIĆ L, Pavleković G, Brborović O
Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
JZI - 112
USTROJAVANJE NA KOMPETENCIJIUTEMELJENOG PROGRAMA
MEDICINSKE PRAKSE: ANKETIRANJE PUTEM UPITNIKA
PRANJIĆ N
Katedra za javno zdravstvo, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, Bosna i Hercegovina
[email protected]
Uvod: Medicinsko obrazovanje je usmjereno ka kreiranju liječnika koji su osposobljeni da naučno
razmišljaju i povezuju teoretsko medicinsko znanje sa praktičnim vještinama. Rad je poduzet u cilju
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Brojni čimbenici utječu na motivaciju mladih u odabiru studija medicine kao profesionalnog
opredjeljenja te izbor specijalizacije nakon završetka studija. Promjene u društvu, osobito promjene
u gospodarskoj i socijalnoj politici te, sukladno tome, reforme sustava zdravstva, utječu na javno
mnijenje o položaju, zadaćama i ugledu liječnika u društvu. Strategija razvoja kadrova u medicini
i zdravstvenoj zaštiti temelji se na zdravstvenim potrebama, ali odluka mladih o izboru buduće
profesije ovisi o njihovim zahtjevima i očekivanjima te dijelom o javnom mnijenju. Stoga je provedeno
istraživanje s ciljem analize promjena u desetgodišnjem razdoblju između motivacije mladih za izbor
studija te njihovih želja za specijalizacijom u medicini.
Istraživanje je provedeno među studentima na početku studija medicine (prvi dan organizirane
nastave). Instrument u istraživanju bio je anoniman upitnik s ponuđenim i slobodnim odgovorima
o poticajima za odabir studija i specijalizacije. Uspoređivane su dvije skupine studenata: (a) studenti
koji su upisali studij medicine akademske godine 1997./1998., 1998./1999. i 1999./2000. – ukupno
683 ispitanika, te (b) studenti koji su studij započeli deset godina kasnije (generacija 2007./2008.,
2008./2009. i 2009./2010. – ukupno 748 studenata).
Rezultati istraživanja pokazuju porast utjecaja osobnih motiva za izbor studija. Nema promjena
u stavu mladih da je kirurg najugledniji liječnik u društvu, slijede internist, ginekolog i pedijatar,
dok su liječnik obiteljske medicine i „preventivac“ najniže rangirani. Slično je i s izborom buduće
specijalizacije. Ne mijenja se broj onih koji ne znaju što bi specijalizirali (oko 30% studenata). On
onih koji su već na početku studija donijeli odluku, najpoželjnija specijalizacija je kirurgija (35,8% u
prvoj skupini ispitanika i 23,7% drugoj). Iako je preko 65% ispitanika u obje skupine ženskog spola,
smanjuje se zanimanje za specijalizacijom iz pedijatrije (13,4% u prvoj i 8,1% u drugoj skupini), a
raste interes za internom medicinom (5,7% u prvoj skupini i 8,7% u drugoj) te psihijatrijom (4,1% i
5,4%). Izuzetno mali interes je za obiteljskom medicinom (2,8% u obje skupine studenata), a najniži
za javnim zdravstvom i epidemiologijom (1,6% u prvoj skupini i 1,2% deset godina kasnije). Kako ova
očekivanja i zahtjevi ne slijede potrebe sustava zdravstva, velika je odgovornost studija medicine u
promjeni stavova studenata.
208
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
otkrivanja ishoda obrazovnog procesa tradicionalnog kurikuluma u odnosu na kompetencije liječničkog
poziva u mladih liječnika u javnozdravstvenom sektoru i otkrivanju faktora za poboljšanje kurikuluma.
Metode: Proveli smo istraživanje na Medicinskom fakultetu i javnozdravstvenim ustanovama u Tuzli,
2009. godine. Procjenu kompetencija proveli smo upotrebom Upitnika o kompetencijama koji je
sadržavao pitanja o 25 bazičnih kompetencija, važnih za liječnički poziv današnjice. Istraživanje je
obuhvatilo n=316 ispitanika (129 zaposlenika javnozdravstvenih institucija: 108 mladih liječnika opće
prakse sa <5 godina radnog iskustva + 21 liječnik, predstavnik nadređenih (šefovi); 187 predstavnika
nastavnog procesa: 133 studenata viših godina Medicinskog fakulteta od III. do VI. studijske godine
+ 54 nastavnika), 122 muškaraca i 194 (61%) žena. Pitanja o kompetencijama koja su sadržana u
upitniku zahtijevale su od ispitanika samo - izjašnjavanje po četrverostepenoj Likertovoj skali odgovora
usmjerene na nivo važnosti (od 1 do 4; od neophodno do nebitno, inverzna ljestvica). Istovremeno
su ispitanici davali potvrdan ili odričan odgovor da li su podučavani na fakultetu za određenu
kompetenciju (odgovori da ili ne).
Rezultati: Svih 25 kompetencija bilo je podržano kao važno u edukaciji (zbroj odgovora neophodan
i bitno) od 80-90% među svim ispitanicima. Studenti i nastavni kadar Medicinskog fakulteta
neophodnim su istakli samo znanja u dijelu specifičnih liječničkih kompetencija (uzimanje anamneze,
provođenje fizikalnog pregleda i prepoznati akutnu hitnost). Devedeset tri posto mladih liječnika je
istaklo da im je tokom edukacije na Medicinskom fakultetu najviše nedostajao samostalni rad, a 76%
se izjasnilo da je u dodiplomskoj medicinskoj edukaciji potrebno više praktične nastave. Izostala
je podrška za vještine iz područja menadžmenta u zdravstvu (neophodnost izražena od 30% do
54%): upravljanje rizicima (31%), primjeni principa medicine zasnovane na dokazima (EBM, 30%),
organizacijskim sposobnostima (42%), promociji zdravlja (31%), sposobnosti liderstva (32%), timskog
rada (45%), upravljanje stresom na radu (51%), uvažavanje različitosti i multikulturalnosti (47%) i
primjeni znanja u praksi (44%). Stavovi o važnosti sticanja kompetencija za: procjenu mentalnog
stanja pacijenta, sposobnost efikasne komunikacije sa pacijentom, procjena psihološkog i socijalnog
statusa pacijenta, sposobnost primjene medicine zasnovane na dokazima, raditi efikasno u sistemu
zdravstvene zaštite, angažman na unapređenju zdravlja populacije, sposobnost prepoznavanja
sopstvenih granica, sposobnost samostalnog rada, sposobnost rješavanja problema, sposobnost
donošenja odluka, sposobnost rada u multidisciplinarnim timovima, sposobnost liderstva, sposobnost
prenošenja znanja i sposobnost organizacije i planiranja statistički značajno nisu prepoznate u učesnika
nastavnog procesa u odnosu na uposlenike javnozdravstvenij institucija (potrebe poziva). U procjeni
signifikantnih protektora i instrumenata za intervenciju u skupini uposlenika-liječnika procijenjeno
da je potrebno obogatiti kurikulum na medicinskim fakultetima, a provoditi kontinuiranu edukaciju
liječnicima u cilju stjecanja slijedećih kompetencija: komunikacijskih vještina posebno u dijelu
savjetovanja pacijenta (β=-1.146; p=0.021); interpersonalnih komunikacijske vještine (β=-0.814;
p=0.021); efikasan rad u sistemu zdravstvene zaštite (β=-0.756; p=0.001); sposobnost da prepozna
vlastite granice (β=-0.355; p=0.032); sposobnost učenja i prenošenja znanja (β=-1.146; p=0.021);
sposobnost donošenja odluka (β=0.521; p= 0.019); sposobnost multidisciplinarnog timskog rada
(β=1.620; p=0.0001); te sposobnost organizacije i planiranja (β=-1.215; p= 0.004).
Zaključci: Na Medicinskom fakultetu u Tuzli neophodno je kontinuirano provoditi reformu kurikuluma
u skladu sa smjernicama Bolonjske dekleracije i evropskog visoko-obrazovnog sistema, ali prvenstveno
ih bazirati na rezultatima kontinuirane evaluacije ishoda i kompetencija. Također je potrebno uvođenje
novih obrazovnih metoda, izrada kataloga kliničkih vještina, unaprjeđenje procjene i evaluacije znanja
(ocjenjivati i kompetencije: praktične vještine i stavove). Studenti i nastavni kadar, kao i liječnici u
javnozdravstvenom sektoru, uglavnom reagiraju pozitivno i podržavaju bitnost promjena kurikuluma.
Posebno favoriziraju mnogo praktične nastave u cilju usvajanja praktičnih vještina uključujući sesije
problem-orijentiranog učenja (engl. problem based learning, PBL). Ostaje da se u budućnosti da
prioritet u sticanju komunikacijskih vještina, multidisciplinarnog timskog rada, EBM, upravljanja
stresom na radu, promociji zdravlja, novom javnom zdravstvu i menadžmentu u zdravstvu.
209
DIZ - 168
EVALUACIJA KOLEGIJA STRUČNA PRAKSA U ZAJEDNICI STUDENATA
MEDICINE
JUREŠA V, Musil V, Šošić Z, Majer M
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskiog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, Katedra
za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
SZZ - 307
DOKTORI MEDICINE U HRVATSKOJ: "DOBNA FOTOGRAFIJA" IZ 1999. I
2009. GODINE
TROŠELJ M, Mayer V
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Usporediti i analizirati promjene nastale u populaciji liječnika kroz desetogodišnje razdoblje s
obzirom na njihove dobne i osnovne stručne značajke.
Metode: Struktura 11.103 doktora medicine iz 1999. godine i 12.407 doktora zaposlenih 2009.
godine u zdravstvu Hrvatske prikazana je i uspoređena prema pojedinačnim godinama života i razini
stručne izobrazbe (pripravnik, doktor bez specijalizacije, specijalizant, specijalist). Osnovne značajke o
svim zaposlenim zdravstvenim djelatnicima prati Registar zdravstvenih djelatnika iz kojeg su dobiveni
podaci o ukupno zaposlenim doktorima medicine prema stanju na dan 31. prosinca za dvije istraživane
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Kolegij stručna praksa u zajednici provodi Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” u Zagrebu
od 1952. godine na temelju pristupa u medicinskoj edukaciji da je područje djelovanja liječnika
zajednica i ljudsko okruženje, a ne samo ordinacija i klinika.
Cilj: Cilj ovog rada bio je usporedba studentske evaluacije kolegija stručna praksa u zajednici,
neposredno nakon pohađanja na četvrtoj i na šestoj godini studija.
Ispitanici i metode: Istraživanjem je obuhvaćeno 225 studenata u generaciji koji su pohađali stručnu
praksu na četvrtoj godini studija u akademskoj godini 2007./08. i 192 (obuhvat 85,3%) studenta iste
generacije na šestoj godini 2009./10. Studenti su popunili evaluacijski upitnik o aktivnostima tijekom
kolegija, ocjenjujući ih ocjenama 1-vrlo loše do 5-izvrsno, uz opisna zapažanja i esej.
Rezultati: Studenti (n=225) u akademskoj godini 2007./08. bili su vrlo zadovoljni (ocjene 4 i 5) s
pripremnim seminarom 98%, završnim seminarom 97%, organizacijom 90% i sadržajem 89% prakse.
Terenskim istraživanjem bilo je zadovoljno 98%, praktičnim radom s patronažnom 94%, radom
u obiteljskoj medicini i zdravstvenim odgojem 93% i uzimanjem i analizom uzoraka vode 87%
studenata. Zadovoljstvo stručnom praksom vrlo je emotivno opisivano i u završnim esejima: “…rad s
patronažnom sestrom u najsiromašnijem području Hrvatske promijenio mi je život. U svega par sati
naučio sam da trebam željeti manje, a davati više. Svaki bi liječnik to trebao iskusiti, jer to je stvarni
svijet.“ U akademskoj godini 2009./10. (n=192) dobiveni rezultati pokazuju da su isti studenti i dalje
vrlo zadovoljni s aktivnostima u kojima su sudjelovali na stručnoj praksi: zdravstvenim odgojem 94 %,
radom u patronaži i obiteljskoj medicini 92%, sadržajem 86% i organizacijom 82% prakse, završnim
seminarom 78%, pripremnim seminarom 64%, terenskim istraživanjem 63%, te uzorkovanjem i
analizom uzoraka vode 49% studenata.
Zaključak: Rezultati evaluacije kolegija pokazuju da studenti prepoznaju vrijednost stručne prakse i
doživljavaju je kao jedno od najljepših i najkorisnijih iskustava tijekom studija. Sudjelujući u aktivnostima
lokalnog sustava zdravstvene i socijalne zaštite u ruralnoj sredini, stječu uvid u epidemiološke i
socijalno-medicinske determinante zdravlja u zajednici.
210
godine.
Rezultati: Obuhvaćena je liječnička populacija od 24. do 77. godine života, a grafikoni dobno-stručne
raspodjele predstavljaju snimke stanja, «dobne fotografije» koje omogućuju ne samo uvid u postojeće
stanje, nego i usporedbu, praćenje mjera intervencije odnosno promjena u zapošljavanju i planiranju
specijalističkog usavršavanja. Grafikon za 2009. godinu otkriva bolju popunjenost u dobnoj skupini
od 25. do 34. godine sa 2383 doktora, za razliku od 2086 doktora deset godina ranije. Razlog
ukupnog većeg broja zaposlenih je još više u broju starijih od 60-te godine, 1999. godine bilo je 873,
a 2009. godine 1810 liječnika, ili prema udjelima, 8% prema 15%. Vjerojatan razlog tome je promjena
zakonske mogućnosti odlaska u mirovinu za žene, nakon 65. godine. U obje promatrane godine, po
brojnosti izrazito dominiraju rođeni 1961. i 1960. godine, s više od 450 liječnika u svakoj generaciji.
Značajna promjena vidljiva je u skupini doktora medicine od 35. do 44. godine u kojoj krajem 1999.
godine 1.147 ili 29% liječnika nije imalo niti je započelo specijalističko usavršavanje, dok se 2009.
godine to odnosilo na 489 ili 17% liječnika. Za istu dobnu skupinu, vidljivo je i nešto ranije dosezanje
specijalističke razine, prije 59%, a 2009. godine 63%. Ranije upućivanje na specijalizaciju potvrđuje
udio specijalizanata u broju zaposlenih u skupini od 25-34 godine, koji u 1999. godini iznosi 29% (613
liječnika), a u 2009. godini 52% (1233 liječnika).
Zaključak: Mogući opseg, vrstu i kvalitetu rada u sustavu zdravstva određuju ne samo brojnost, nego
stručne, socijalne i demografske značajke zdravstvenih djelatnika. Prikazani grafikoni te usporedba
udjela kao pokazatelja strukture omogućuju uvid u trenutno stanje i daju dobru orijentaciju za daljnju
analizu zaposlenih. Ujedno, za planiranje dovoljnog broja potrebnih specijalista, naglašavaju važnost
poznavanja dobnih i stručnih značajki jer se one ne mogu mijenjati u kratkom vremenskom razdoblju.
SZZ - 237
Petak
Friday
15
Listopad
October
SESTRINSKA STRUKA U SLUŽBI UNAPRJEÐENJA ZDRAVLJA I PREVENCIJE
BOLESTI
NOVIČIĆ R1, Vrabec B2, Županić M3,4
Zatvorska bolnica, Zagreb, Hrvatska
Dom zdravlja Zagreb-Zapad, Zagreb, Hrvatska
3
Zdravstveno veleučilište, Zagreb, Hrvatska
4
Dom zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb, Hrvatska
1
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
2
[email protected]
Uvod: U vrijeme kada se zdravstveni sustav bori s kroničnim nedostatkom kadrova, naročito
visokoobrazovanih i specijaliziranih stručnjaka, medicinske sestre i medicinski tehničari sposobni su
preuzeti dio aktivnosti za čije obavljanje je potrebna visoka i specijalistička naobrazba. Sestrinska
struka postaje profesija sa svim karakteristikama koje jedna profesija treba imati pa se njezina uloga
u ukupnom zdravstvenom sustavu postupno mijenja iz asistentske u suradničku. Zdravstveni sustav
Republike Hrvatske s novim konceptom obrazovanja medicinskih sestara i medicinskih tehničara
dobiva strukturu visokoobrazovanih stručnjaka koji mogu kompetentno participirati na području
unapređenja zdravlja i prevencije bolesti.
Cilj: Cilj rada je upoznati stručnu javnost s doprinosom koji može dati sestrinska struka na području
unapređenja zdravlja i prevencije bolesti, a koji proizlazi iz sustava visokog obrazovanja medicinskih
sestara i medicinskih tehničara u Republici Hrvatskoj.
Metode: Prikaz sustava i strukture visokog obrazovanja medicinskih sestara i medicinskih tehničara u
Republici Hrvatskoj te mogućnosti koje takvo obrazovanje pruža u smislu kompetencija.
Rezultati: Do sada je diplomiralo ukupno 115 medicinskih sestara i medicinskih tehničara i to 27
na Specijalističkom diplomskom stručnom studiju „Javno zdravstvo“ te 88 na Specijalističkom
diplomskom stručnom studiju „Menadžment u sestrinstvu“. Analiza broja, trenutnog angažmana i
područja na kojima ovi stručnjaci djeluju ukazuje na potrebu svrsishodnijeg korištenja ovih kadrova i
to upravo na području za koje su školovani.
Zaključak: Diplomirane medicinske sestre i medicinski tehničari su zdravstveni stručnjaci koji uopće
nisu iskorišteni ili su nedovoljno i neadekvatno iskorišteni u zdravstvenom sustavu iako ga mogu
značajno unaprijediti te dati nemjerljiv doprinos u obrazovanju nadolazećih generacija. Područje
211
primarne zdravstvene zaštite upravo je područje na kojem u punom obimu mogu doći do izražaja
elementi profesionalnog i stručnog djelovanja medicinskih sestara i medicinskih tehničara novog
doba. To su zdravstveni stručnjaci koji imaju potencijal za povećanje efikasnosti zdravstvenog sustava
Republike Hrvatske, a naročito područja primarne zdravstvene zaštite. Dakle, govori se o novom profilu
zdravstvenih stručnjaka, a stereotip zdravstvenog osoblja sa srednjom i višom stručnom spremom
postaje dio prošlosti.
SZZ - 285
THE ROLE AND IMPORANCE OF TRAINING OF TRAINERS IN CPD PROCESS
FOR MEDICAL PROFESSIONALS IN PRIMARY HEALTH CARE IN BOSNIA AND
HERZEGOVINA
FIŠEKOVIĆ E1, Dakić Z2, Medić S3, Sredić D1, Bilić V4, Havić N2
Foundation Fami, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Health Center Bijeljina, Bijeljina, Bosnia and Herzegovina
3
Public Health Institute Sremska Mitrovica, Sremska Mitrovica, Serbia
4
Health Center Novo Sarajevo, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
1
2
[email protected]
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
The aim of this paper was to describe the structure of the CPD framework for health professionals
in the primary healthcare settings in Bosnia and Herzegovina, with an emphasis on the role and
importance of training of trainers (TOT). TOT course is a basic, practical and interactive introduction
to the tools and techniques of training, facilitation and supervision.
Method used: descriptive analysis, population case series involving official data from government
institutions and NGOs. TOT training is created for the Continuous Professional Development (CPD)
of primary healthcare providers in B & H so as to improve their knowledge, practice and skills. This
training also allows the participants to obtain credits.
Results: The TOT training programme lasts for 2 days and integrates topics covering training
and facilitation; it also reinforces areas such as implementation, evaluation, communication and
organization skills. This two-day programme is based on adult learning principles. A group of 3 local
trainers, representatives of health centres from two B & H Entities and Foundation Fami, deliver the
TOT training. The TOT curriculum consists of the following topics: Introduction to the course and
CPD principles, structure and design of an educational program, Training need analysis and learning
objectives, Learning styles and adult learning principles, Group dynamics and problem solving
skills, Training techniques and methods, Communication, motivation and listening skills, Evaluation
of training and learning effectiveness and Summary, evaluation and conclusion of the course. The
participants should attend a minimum of 80% of the courses in order to receive certificates signed
by the Federal Ministry of Health and the Ministry of Health and Social Welfare of the Republic of
Serbia. All TOT participants are also recognized by respective MOHs and existing doctors’ and nurses’
chambers as trainers.
Conclusion: The CPD sustainability has been increased by having 256 doctors and nurses from 19
health centres in both B&H entities trained in TOT, thus creating the preconditions for delivery of more
then 300 presentations in their institutions. It has also ensured a more efficient internal knowledge
and experience-sharing among healthcare professionals.
212
SZZ - 347
MOGUĆNOSTI I OGRANIČENJA SUDJELOVANJA HRVATSKIH
JAVNOZDRAVSTVENIH STRUČNJAKA U EDUKATIVNIM MEÐUNARODNIM
PROGRAMIMA: ISKUSTVA ETC-PHHP PROGRAMA
PAVLEKOVIĆ G1, Contu P2, Lindstrom B3, Fosse E4, Kennedy L5, Vaandrager L6, Masanoti G7,
Hofmeister A8, Pluemer K9
Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
2
University of Cagliari, Cagliari, Italy
3
Nordic School of Public Health Gothenburg, Gothenburg, Sweden
4
University of Bergen, Bergen, Norway
5
University of Liverpool, Liverpool, UK
6
Wageningen University, Wageningen, The Netherlands
7
University of Perugia, Perugia, Italy
8
University of Applied Science Magdeburg, Magdeburg, Germany
9
University of Public Health Duesseldorf, Duesseldorf, Germany
1
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Prije dvadeset godina, na inicijativu Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, tri europske škole javnog zdravstva (Liverpool, Gotheborg, Valencia) te WHO/
EURO, osnovan je European Training Consortium in Public Health and Health Promotion (ETC-PHHP).
Ovaj jedinstveni europski konzorcij danas čini deset stalnih članova (Valencia, Gothenburg, Liverpool,
Zagreb, Cagliari, Wageningen, Dusseldorf, Perugia, Bergen i Magdeburg). Detalji o ETC-PHHP dostupni
su na www.etc-phhp summerschool.eu. Osnovna aktivnost ETC-PHHP je održavanje Ljetne škole pod
naslovom «Strategies for Health in Europe», akreditirane od strane WHO/EURO i ASPHER-a te u svim
državama - članicama EU priznata uz ECTS kao obvezan modul na studiju Javnog zdravstva.
Cilj rada je prikaz ovog inovativnog nastavnog modula te prikaz iskustava i evaluacije međunarodne
suradnje u edukaciji javnozdravstvenih djelatnika temeljem pokazatelja i SWOT analize. Cilj prikaza je
poticaj na raspravu o ulozi i mogućnostima naših javnozdravstvenih djelatnika za aktivno sudjelovanje
u programima međunarodne edukacije.
Rezultati pokazuju da je ETC-PHHP Ljetna škola originalan program koji se od ostalih međunarodnih
programa razlikuje po nekoliko osobitosti: (a) program je zajedički razvijen na europskoj razini s
naglaskom na razvoj europske strategije, (b) program uključuje inovativne metode edukacije, osobito
rad u internacionalnim grupama polaznika koji razvijaju zajedničke projekte (koji čine završni ispit),
(c) program ima do u detalje razvijen „distance-learning“ dio u trajanju od dva mjeseca, (d) program
sadrži dva tjedna nastave u jednoj od članica ETC-a (sistem rotacije), (e) program je imao utjecaj na
nastavnike koji ga provode te su inovativne edukacijske tehnologije prenesene na nacionalnu razinu
i (f) impact evaluacija polaznika programa ukazuje na umrežavanje polaznika i nakon održavanja
nastave.
Zaključak: Uz brojne prednosti i pozitivna iskustva, međunarodni program ima i ograničenja u
pripremi i provođenju. Posebno se to odnosi na Republiku Hrvatsku koja nije članica EU. Zagreb će biti
domaćinom jubilarnom 20-om programu 2011. godine i konferenciji „Strategies for Health in Europe“
te je nužno odrediti prioritete u edukaciji koja odgovara novim potrebama i zahtjevima u području
javnog zdravstva i promocije zdravlja.
213
DVORANA HALL: RAB
Tema Topic :
b) Javnozdravstvene intervencije Public health interventions
Podtema Subtopic:
RANO OTKRIVANJE BOLESTI: Zdravlje žena EARLY DISEASE DETECTION: Women's health
Poster prezentacije Poster presentations
DIZ- 288
ZDRAVLJE ŽENA U RURALNIM PODRUČJIMA SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE
FRIŠČIĆ T, Pelin M, Vugrinčić M, Meštrović M, Štimac D, Džakula A
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
[email protected]
JZI- 225
DIJAGNOSTIKA UROGENITALNIH INFEKCIJA U ZAVOD ZA JAVNO
ZDRAVSTVO MEÐIMURSKE ŽUPANIJE U PETOGODIŠNJEM RAZDOBLJU
VRŠIĆ KRIŠTOFIĆ V, Payerl-Pal M, Poje Jelenić B, Zadravec M
Djelatnost mikrobiološki laboratorij, Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Chlamydia trachomatis vodeći je uzročnik spolno prenosivih infekcija. U žena infekcija je često
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Ruralna područja Sisačko-moslavačke županije obilježena su složenim socio-ekonomskim
uvjetima koji direktno utječu na zdravstveno stanje i stupanj zdravstvene zaštite. Zbog velikog broja
starijih osoba te specifičnih životnih i radnih uvjeta zdravlje žena predstavlja nejasan i izrazito slabo
istražen javnozdravstveni problem. Prije svega radi se o mnogostrukim ulogama koje žene u selima
imaju, te vezano uz to brojnim čimbenicima koji određuju zdravlje žena. Među čimbenicima posebno
značenje imaju karakteristike i dinamika zajednice u kojima žena živi.
Cilj: Utvrditi osnovne odrednice zdravlja i zdravstvene zaštite žena na području pilot istraživanja u
ruralnom dijelu Sisačko-moslavačke županije.
Metode: Ispitanice su bile sve stanovnice odabrane zajednice koju čine tri sela. Podaci su prikupljeni
anketom o dostupnosti i korištenju primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, socioekonomskim i
biološkim pokazateljima zdravlja te korištenju lijekova.
Rezultati: Liječnici obiteljske medicine ne provode mjere specifične zaštite zdravlja žena. Udaljenost
nadležne ginekološke ordinacije je oko 30 kilometara, ali nema organiziranog javnog prijevoza niti
većina žena ima vlastiti prijevoz. Patronažna služba nema programe specifične zaštite zdravlja žena.
Većina žena koja je dobila poziv na mamografiju se odazvala. Najveći broj žena imao je dvoje ili
troje djece, većina ih navodi da su imale barem jedan abortus, ali nije moguće dobiti cjelovit uvid u
korištenje specifične zdravstvene zaštite žena. Zajednici obilježava tradicionalni ustroj u kojem žene
brinu o ostalim članovima obitelji.
Zaključak: Problem ženskog zdravlja nije specifično prepoznat u ovoj zajednici, te se uglavnom svodi
na osobni pristup i motiviranost žene u skrbi za vlastito zdravlje. Socio-ekonomski status, položaj
u obitelji te posebice stupanj obrazovanja onemogućuju veću proaktivnost žena u skrbi za vlastito
zdravlje. Zdravstveni sustav nije prepoznao ovaj javno zdravstveni problem niti mogućnost da se kroz
osnaživanje zajednice i susjedstva unaprijedi zdravlje žena.
214
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
asimptomatska i može rezultirati ozbiljnim komplikacijama kao što su ektopična trudnoća i sterilitet.
U muškaraca klamidija je najčešći uzročnik negonokoknog uretritisa.
Genitalne mikoplazme dio su normalne flore urogenitalnog trakta, ali mogu biti i uzročnici infekcija.
Cilj: Cilj ovog rada bio je utvrditi učestalost izolacije bakterijskih patogena iz urogenitalnih uzoraka
pacijenata.
Materijali i metode: U razdoblju od 2005. do 2009. godine ispitano je 3586 uzoraka od 3240 pacijenata
na C. tachomatis ELFA metodom koja se izvodi na uređaju mini VIDAS (Bio Merieux). U istom razdoblju
testirano je 4056 uzoraka na Ureaplasmu urealyticum i Micoplasmu hominis komercijalnim testom
Mycoplasma-duo (BIO RAD). Test omogućuje istovremenu identifikaciju oba uzročnika i određivanje
koncentracije bakterija u niskom titru <10³CCU/ml koji smatramo kolonizacijom i u visokom titru
>104CCU/ml značajnom za izazivanje infekcija.
Rezultati: Na C. trachomatis je ispitano je 2448 (68,3%) obrisaka cerviksa, 649 (18,1%) urina i 489
(13,6%) obrisaka uretre. U 63 uzorka od 60 pacijenata dokazana je C. trachomatis (1,8%). Pozitivno
je bilo 28 (1,1%) obrisaka cerviksa, 19 (3,9%) obrisaka uretre i 16 (2,5%) urina. 50 pacijenata u kojih
je dokazana klamidija bilo je u dobi od 18-35 godina, a 10 ih je bilo u dobi od 36-47 godina. U.
urealyticum dokazana je u visokom titru u 686 uzoraka (17,0%), a M. hominis u 103 uzorka (2,3%).
Od ostalih uzročnika izoliranih obradom 9433 urogenitanih uzoraka najčešći su bili:E. coli (5,3%),
Enterococcus spp. (5,0%), Candida (2,7%), Streptococcus spp. (2,3%), ostale enterobakterije (2,1%) i
drugi uzročnici (1,9%).
Zaključak: Najčešći izolat iz urogenitalnog sustava u našem laboratoriju bila je U. urealyticum što je u
skladu s podacima iz literature. Pri procjeni kliničkog značaja izolacije ureaplazme koja je dio normalne
flore urogenitalnog trakta treba uzeti u obzir prisutnost uzročnika u uzorku u velikom broju uz pojavu
upalnih stanica. Učestalost izolacije klamidije nešto je niža u usporedbi s podacima iz literature za
Hrvatsku.Najviše pozitivnih bilo je u dobi od 18 do 35 godina.Nizak postotak dokazane klamidije
vjerojatno je i posljedica liječenja infekcije prije obavljanja dijagnostičkih pretraga. Kako bismo
poboljšali dijagnostiku infekcija uzrokovanih klamidijom u našem laboratoriju planiramo uvođenje
molekularne metode koja ima veću osjetljivost od metode koju koristimo.
DIZ- 191
KOLONIZACIJA TRUDNICA BETA HEMOLITIČKIM STREPTOKOKOM GRUPE B
U MEÐIMURSKOJ ŽUPANIJI
ZADRAVEC M, Payerl-Pal M, Vršić Krištofić V, Poje Jelenić B
Djelatnost mikrobiološki laboratorij, Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska
[email protected]
Beta hemolitički streptokok grupe B ( βHS-B ili Streptococcus agalactiae ) je i danas jedan od vodećih
uzročnika pobola i smrtnosti novorođenčadi. Izvor infekcije novorođenčadi je porođajni kanal majke.
Jedna od strategija za prevenciju bolesti je pretraživanje trudnica na vaginalno i rektalno nosilaštvo
streptokoka B grupe i primjena odgovarajućeg antibiotika za eradikaciju u porodu (Centers for Disease
Control and Prevention. Prevention of perinatal group B streptococcal disease. MMWR Morb Mortal
Wkly Rep 2002; 51: 1-22.)
Cilj: Cilj našeg rada je retrospektivnom analizom dobiti podatke o stupnju vaginalne kolonizacije
grupom B streptokoka kod naših trudnica.
Metode: Od 24.02.2005. u našem laboratoriju obrađujemo obriske vagine na ßHS-B.
Obriske uzimaju nadležni ginekolozi, trudnicama od 35. do 37.tjedna trudnoće.
Obriske nasađujemo na krvni agar (Columbia agar s 5% ovčjom krvi- Biomerieux) i na selektivno tekuće
hranilište (Todd- Hewitt s 15 μg/ml nalidiksične kiseline i 10 μg/ml kolistina Biomerieux). Podloge
inkubiramo 18-24 sata na 370C uz 5 % CO2, te nakon inkubacije pregledavamo porasle kolonije na
krvnom agaru i obrađujemo sumnjive na ßHS-B (1-2 mm velike, sivobijele kolonije s uskom zonom ß
hemolize). Tekuće hranilište presađujemo na krvnu podlogu i inkubiramo narednih 18-24 sata, te opet
tražimo sumnjive kolonije, a ako ih nema inkubiramo još 18-24 sata i opet pregledavamo.
215
Također pri obradi urina trudnicama, uvijek, bez obzira na dob trudnoće, tražimo i obrađujemo ßHS-B
u bilo kojoj količini, te isto izdajemo u nalaz, uz opasku da je ßHS-B dio normalne flore genitourinarnog
trakta, te da ga nije potrebno liječiti (osim ako nije uzročnik uroinfekta), već je potrebno provesti
profilaksu u porodu
ßHS-B dokazujemo sljedećim testovima:
• mikroskopski preparat obojen po gramu (gram pozitivne bakterije u paru ili kraćim i dužim
lančićima),
• test katalaze je negativan,
• CAMP test (ßHS-B producira protein-CAMP faktor, koji pojačava ß hemolizu stafilokoka) je
pozitivan,
• test lateks aglutinacije za dokaz grupno specifičnog polisaharida stanične stijenke (daje B
grupu) .
Svakom izoliranom soju ßHS-B određujemo osjetljivost na antibiotike metodom disk difuzije.
Rezultati: U navedenom vremenskom razdoblju, u našem laboratoriju, obrađena su 2820 obriska
introitusa vagine,od kojih je 259 bilo pozitivno (9 %), a ako tome pribrojimo pozitivne urine (189) i
pozitivne obriske cerviksa (33) dolazimo do 481 pozitivnog uzorka , odnosno 16 % kolonizacije.
Zaključak: Učestalost βHS-B vaginalne kolonizacije u trudnica je u našoj županiji u granicama svjetskih
rezultata (10-30 %).U smislu poboljšanja osjetljivosti metode u budućnosti planiramo uzimati i obrisak
rektuma.
JZI - 216
TIPIZACIJA HUMANIH PAPILOMAVIRUSA IZ UZORAKA OBRISAKA VRATA
MATERNICE ŽENA S CITOLOŠKIM ABNORMALNOSTIMA U PRIMORSKOGORANSKOJ ŽUPANIJI
RUKAVINA T, Sučić N, Klausberger L, Volarević N, Tićac B
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
Petak
Friday
15
Listopad
October
[email protected]
Cilj: Humani papilomavirusi (HPV) su najznačajniji čimbenici nastanka karcinoma vrata maternice.
Spomenuti karcinomi su drugi po učestalosti među karcinomima koji se javljaju u žena diljem svijeta.
Nastanak ovih karcinoma je povezan s infekcijom visokorizičnim tipovima virusa, među kojima se
tipovi HPV 16 i 18 smatraju odgovornima za preko 70% slučajeva. U Republici Hrvatskoj registrirana
su dva cjepiva protiv HPV infekcija koja su usmjerena ka prevenciji infekcija uzrokovanih upravo
spomenutim tipovima virusa. Molekularna dijagnostika HPV-a se provodi pri Mikrobiološkom odjelu
Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije (NZZJZPGŽ) od 2005. godine.
Cilj ovog rada bio je odrediti raširenost pojedinih tipova HPV-a u uzorcima obrisaka vrata maternice
žena s citološkim abnormalnostima s područja Primorsko-goranske županije (PGŽ).
Metode: U radu su analizirani podaci arhivirani u elektroničkim bazama NZZJZPGŽ. Dijagnostika se
u našem laboratoriju provodi upotrebom komercijalnih kitova za detekciju i tipizaciju HPV-a (Sacace
Biotechnologies Srl., Como, Italija). Ovim se kitovima dokazuju virusi niskog rizika (HPV 6 i 11) te virusi
visokog rizika (HPV 16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 52, 56, 58, 59 i 66). Spomenuta se dijagnostika u našem
laboratoriju provodi u uzorcima s potvrđenim citološkim abnormalnostima.
Rezultati: Sveukupno je analizirano 390 uzoraka obrisaka vrata maternice. U 102 uzorka (26,15%)
dokazano je ukupno 175 HPV-a. U 44 uzorka (43,14% pozitivnih uzoraka) dokazana je prisustnost tipa
16 HPV-a. Po učestalosti slijede tipovi HPV 31 (23 ili 22,55%), HPV 6 (16 ili 15,69%) i HPV 52 (15 ili
14,71%) dok su preostali tipovi HPV-a dokazani u manjem broju uzoraka. HPV 18 koji se spominje kao
jedan od tipova koji je najčešće vezan uz pojavu karcinoma vrata maternice u našem je laboratoriju
dokazan u svega 8 uzoraka (7,84%).
Zaključak: Molekularna dijagnostika predstavlja temeljni način dokaza HPV-a u uzorcima epitela
vrata maternice. U obriscima vrata maternice s citološkim abnormalnostima kod žena s područja PGŽ
najučestaliji su HPV tipovi visokog rizika 16 i 31, dok je tip 18 zastupljen u relativno maloj proporciji
pozitivnih uzoraka.
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
216
JZI- 133
PRIKAZ PROGRAMA U «RANO OTKRIVANJE RAKA VRATA MATERNICE KOD
ŽENA PRIGORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE»
GLIBOTIĆ KRESINA H1, Janković S1,2 ,Gašparović Babić S1, Benčević Striehl H1,2 , Vlah N1
1
2
Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Prikaz metoda i rezultata Županijskog programa «Rano otkrivanje raka vrata maternice kod žena
Primorsko-goranske županije» u 2009. godini
Metoda rada: Šest liječnika ginekologa u PGŽ dobrovoljno se prijavilo u Program za 2009. godinu.
Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ osigurava im svu potrebnu logistiku (četkice za uzimanje Papatestova Cytobrush tehnikom, adresirane koverte, pozivna pisma i anketne upitnike za pacijentice).
Ginekolozi, obzirom na osobne mogućnosti, pozivaju u određenim vremenskim intervalima žene na
Papa testiranje, u dobi od 20-64 godine, koje godinu ili više dana nisu napravile Papa test. NZZJZ,
ginekolozi i citolozi tijekom provedbe Programa međusobno surađuju s ciljem poboljšanja kvalitete
testiranja. U svrhu edukacije žena o spolnom zdravlju i poboljšanja odaziva NZZJZ kreirao je i distribuirao
10 000 edukativnih brošura «Spolno zdravlje žene-u znanju je moć» u ginekološke ordinacije, srednje
škole, ljekarne i tiskovne medije.
Žene koje se odazovu pozivu ispunjavaju anketni upitnik posebno izrađen za potrebe ovog Programa.
Upitnik sadrži 13 pitanja koja se odnose na spolno zdravlje i korištenje zdravstvene zaštite žena.
Rezultati: U 2009. godini poslano je 6 000 poziva, na Papa testiranje odazvalo se 2514 (41,9%)
pozvanih žena. Otkriveno je 112 (5,1%) abnormalnih nalaza. Loše kvalitete bilo je 10 (0,4%) briseva
te se nisu mogli analizirati.
Posebno interesantna pokazala se analiza dva pitanja anketnog upitnika (gdje odlazite na ginekološke
preglede i kada ste zadnji put bili na ginekološkom pregledu).
Kod svog izabranog liječnika ginekologa 2009. god. kontroliralo se 90,7% žena. Jednom godišnje
ginekološki se kontrolira 66,7% žena.
Zaključak: Obzirom da veliki broj žena nije bio na ginekološkom pregledu više od dvije godine ovakvi su
programi potrebni u svrhu povećanja svijesti i motivacije žena za redovitim preventivnim pregledima.
Uzimajući u obzir činjenicu da ovaj karcinom spada u preventibilne novotvorine budući je dijagnostički
lako dostupan i terapijski sasvim izlječiv u preinvazivnom stadiju, jasno se vidi potreba za strategijama
prevencije i promotivnoedukacijskim aktivnostima.
JZI- 158
ANALIZA REZULTATA MAMOGRAFSKOG SKRININGA U DUBROVAČKONERETVANSKOJ ŽUPANIJI OD 2006. DO 2009. GODINE
DŽONO-BOBAN A, Čale Mratović M, Mašanović M
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, Dubrovnik, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Analizirati rezultate prvog ciklusa mamografskog skrininga tijekom provedbe Nacionalnog
programa ranog otkrivanja raka dojke za žene u dobi 50-69 godina u Dubrovačko-neretvanskoj
županiji 2006.-2009. godine, te prikazati novootkrivene slučajeve raka dojke kod skriniranih žena.
Metode: Korišteni su podaci iz baze podataka ZZJZ DNŽ (mamografski nalazi, ONKO-obrasci, Neoprijave i PHD nalazi). Deskriptivnom metodom analizirani su rezultati mamografskog skrininga prema
BI-RADS klasifikaciji, te novootkriveni slučajevi raka dojke potvrđeni patohistološkom dijagnostikom.
217
Rezultati: Na mamografski skrining u prvom ciklusu programa ranog otkrivanja raka dojke, od listopda
2006. do listopada 2009. godine, pozvano je 19.478 žena u dobi 50-69 godina. Za sva pozvana
godišta odaziv je 58,7%; 52,0% za godišta 1937.-1939., 59,3% 1940.-1944., 57,4% 1945.-1949.,
63,1% 1950.-1954., 58,3% 1955.-1958. Prema BI-RADS klasifikaciji 10,0% žena ima BI-RADS 0 (nalaz
nedovoljan za procjenu te je potreban daljnji dijagnostički postupak), 33,8% je negativno (BI-RADS
1), 45,4% s benignim promjenama (BI-RADS 2), 9,8% s vjerojatno benignim promjenama (BI-RADS
3), 1,0% sa sumnjivim abnormalnim promjenama (BI-RADS 4), te 0,1% s jako sumnjivim malignim
promjenama (BI-RADS 5).
Otkriveno je 56 novih slučajeva raka dojke, od čega je 58,9% BI-RADS 4 i 5, 14,3% BI-RADS 3, 21,4%
BI-RADS 1 i 2, te 5,4% BI-RADS 0. Stopa novootkrivenih slučajeva raka dojke iznosi 6,3 na 1.000
skriniranih žena, odnosno za godišta 1937.-1939. 16,1/1.000; 1940.-1944. 8,4; 1945.-1949. 5,7;
1950.-1954. 4,6; 1955.-1958. 1,6/1.000.
Među novootkrivenim slučajevima raka dojke 41,1% žena je obrađeno u intervalu do 45 dana od
mamografskog snimanja do utvrđivanja patohistološke dijagnoze raka dojke, 10,7% u intervalu 46-90
dana, 48,2% za više od 90 dana. Rak dojke za žene s nalazom BI-RADS 4 i 5 potvrđen je u intervalu
do 45 dana nakon mamografskog snimanja u 60,6% žena, za 46-90 dana u 15,2%, te za više od 3
mjeseca u 24,2% žena.
Zaključak: Potrebno je osigurati kvalitetno i sustavno promicanje važnosti mamografskog skrininga,
unaprijediti razinu suradnje svih nositelja programskih aktivnosti, te skratiti vremenski interval između
mamografskog snimanja i dodatne dijagnostičko-terapijske obrade za žene s nalazima sumnjivim na
maligne promjene (osigurati odgovarajuću dijagnostičko-terapijsku skrb).
JZI- 204
PROVEDBA NACIONALNOG PROGRAMA RANOG OTKRIVANJA RAKA
DOJKE U ISTARSKOJ ŽUPANIJI U RAZDOBLJU OD 2006. DO 2010. GODINE
LAZARIĆ – ZEC D, Dabović-Rac O, Radolović LJ
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Pula, Hrvatska
Petak
Friday
15
Listopad
October
[email protected]
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Prikazani su rezultati Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke u Istarskoj županiji (IŽ)
u razdoblju od 2006.-2010. godine, i opisana organizacija provedbe programa.
Metode: Korišteni su podaci o provedbi Nacionalnog programa dostupni Zavodu za javno zdravstvo
(ZJZ) IŽ. Ispitanice su sve žene iz IŽ dobi 50-69 godina.
Rezultati: U prvom ciklusu (11.10.2006.-31.08.2009.) ZJZIŽ je na mamografiju pozvao 35.397 žena
rođenih 1937.-1958.g. Putem besplatnog telefona ZJZIŽ žene su mijenjale termine, javljale da su
mamografiju već obavile, da su u postupku liječenja ili boluju od raka. Poslano je 14.922 ponovnih
poziva ženama koje se nisu odazvale, odnosno trećih poziva ženama rođenima 1937. i 1938.g. Putem
Programa 45,88% žena je obavilo mamografiju. Ukupni obuhvat (ubrojena mamografija obavljena
izvan Programa unutar godinu dana) bio je 71,92%, varira po godištima od 64,74% (1939.g.) do
82,63% (1955.g.). Odazivom na mamografiju i sudjelovanjem u programu u zajednici žene su učile
kroz direktno vlastito iskustvo. Sumnjivih nalaza (BI-RADS 4 i 5) bilo je 108, dodatno obradu trebalo je
i 723 žena s BI-RADS 0, a praćenje 1.207 žena s Bi-RADS 3. Rak dojke otkriven je kod 78 žena, većinom
lokaliziran.
U rujnu 2009. godine otpočeo je drugi ciklus - pozivanje žena na drugu mamografiju u Programu. Do
rujna 2010. pozvano je 26.254 žena.
Na Programu u ZJZIŽ je zaposlena medicinska sestra koja ispisuje i kuvertira pozive i razne obavijesti
(putokaze, pravo na putni nalog, vezanost termina uz menstruacijski ciklus), kod vraćenih poziva traži
nove adrese (kod liječnika, u HZZO-u), unosi podatke iz baze ZJZIŽ o umrlima i oboljelima od raka
dojke, kontaktira s liječnicima (provjera javljanja na obradu, prijava novooboljelih), unosi upitnike i
nalaze, radi na besplatnom telefonu. U radu pomažu, uz koordinatoricu, i druge zdravstvene radnice.
Pozivano je u 6, od svibnja 2010. u 4 mamografske jedinice (Pula, Labin, Buzet, Rovinj).
Zaključak: U organizaciji programa pomogla je infrastruktura i organizacija osigurana kroz Plan za
218
zdravlje IŽ. Nacionalni program je u IŽ dočekan sa zadovoljstvom među ženama i stručnjacima, te
je u prvom ciklusu i ostvario zapažene rezultate. Nužno je osigurati kontinuitet provođenja i dobrog
odaziva kako bi se ostvario cilj ranog otkrivanja.
JZI- 126
EDUKACIJA ŽENA LABINŠTINE O METODAMA RANOG OTKRIVANJA RAKA DOJKE
MUŠKOVIĆ S1, Mrzlić B2
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Pula, Služba za epidemiologiju-ispostava Labin, Labin,
Hrvatska,
2
Istarski domovi zdravlja, Ispostava dr.Lino Peršić-Labin, Labin, Hrvatska
1
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Sažetak: U registru za rak labinske epidemiološke službe, za razdoblje 1999-2006., ističe se rak dojke
(rd) sa 30,1% kao vodeće sijelo malignoma kod žena.
Županijski plan za zdravlje izdvaja rano otkrivanje kao preduvjet smanjenja mortaliteta od rd. Edukacija
predstavlja važnu točku strategije za postizanje tog cilja.
Cilj rada je prikaz edukacije žena o metodama ranog otkrivanja rd, izvršene 2009. Na labinštini, te
osvrt na okolnosti provođenja iste.
2009. Su ligi protiv raka labin od strane istarske županije odobrena sredstva za edukaciju o ranom
otkrivanju rd. Autorice rada održale su 22 predavanja kojima je prisustvovala 391 žena starosti 25-65
god. Po stručnoj spremi 29,8% je vss, 60,2% sss, a 10,0% nkv. Predavanja su uključivala pp prezentaciju,
brošure o samopregledu, te prikaz i vježbanje samopregleda na modelu dojki.
Predavanja su organizirana u suradnji sa obrazovnim ustanovama na području grada labina i
pripadajućih općina za majke završnih vrtićkih grupa, te završnih razreda osnovnih i srednje škole.
Obzirom na očekivani broj, odaziv je bio ~50,0%, najveći u malim sredinama (75,0%), manji u gradskoj
sredini (40,0%). Rezultati ankete, koju su ispunile 362 žene, govore da 33,1% žena redovito obavlja
mjesečni samopregled, kod 63,0% dojke nisu nikada pregledane od strane obiteljskog liječnika. 80,8%
je unutar godine dana obavilo ginekološki pregled, kod 67,7% je pritom pregledana dojka. 49,7%
starijih od 40 god. nije nikada obavilo mamografiju.
Olakšavajuće okolnosti u provođenju edukacije jesu, po procjeni autora, suradnja i pomoć ravnatelja
i razrednika, njihovo aktivno uključivanje u pozivanje majki, manja i povezanija sredina u kojoj se
predavanje organiziralo, te ''vrednovanje'' predavača kao već poznatog javnozdravstvenog djelatnika.
Nezainteresiranost razrednika, gradska sredina, majke djece srednjoškolske dobi, te veća grupa za
koju je predavanje organizirano rezultiraju slabijim odazivom.
Neprofitabilnost udruge (liga protiv raka) predstavlja mogućnost za objedinjenje zajedničkog interesa
zdravstva i zajednice, te omogućava provođenje preventivnih mjera bez obzira na administrativna
ograničenja.
Uključivanje lokalne samouprave u sufinanciranje omogućava kontinuitet edukacije „generacijskim
slijedom“ u obrazovnim ustanovama, čime se općenito postiže visoki obuhvat. Sustavno provođenje
edukacije omogućilo bi dugoročno podučavanje, praćenje i anketiranje žena o razini i primjeni stečenih
znanja.
Obzirom na tek jednogodišnje provođenje edukacije nije još moguća procjena uspješnosti u smislu
ranog otkrivanja rd.
219
JZI- 189
PRIKAZ REZULTATA PRVOG CIKLUSA NACIONALNOG PROGRAMA RANOG
OTKRIVANJA RAKA DOJKE U KRAPINSKO-ZAGORSKOJ ŽUPANIJI
STANKOVIĆ GJURETEK M
Zavod za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske županije, Zlatar, Hrvatska
[email protected]
JZI- 49
REZULTATI PROVEDBE NACIONALNOG PROGRAMA RANOG OTKRIVANJA
RAKA DOJKE U OSJEČKO-BARANJSKOJ ŽUPANIJI - PRVI CIKLUS
SANTO T1, Samardžić S1, Kraljik N1, Štimac D2
1
2
Zavod za javno zdravstvo Osiječko-baranjske županije, Osijek, Hrvatska
Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, Hrvatska
[email protected]
Uvod: U Hrvatskoj je rak dojke vodeći uzrok smrti žena od maligne bolesti. 2007. je u Hrvatskoj
incidencija iznosila 111,8/100.000 a smrtnost je 2008. bila 39,2/100.000. I u Osječko-baranjskoj županiji
je rak dojke vodeći uzrok pobola i smrti od malignih bolesti kod žena. Incidencija se, prije početka
provođenja Nacionalnog programa kretala od 172 žene godišnje 2003. godine (100,1/100.000)
do 138 2006. godine (80,3/100.000). U 2007. godini je bilo 209 novootkrivenih slučajeva ca dojke
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj rada: Ukazati važnost ranog otkrivanja raka dojke i prikazati rezultate prvog ciklusa provođenja
skrining mamografije.
Metode i ispitanici: U radu su korišteni podaci Izvješća o provođenju Nacionalnog programa
ranog otkrivanja raka dojke za Krapinsko-zagorsku županiju korištenjem softwerskog programa pri
Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske kojim se služe županijski Zavodi za javno zdravstvo, podaci
Odjela za radiologiju OB Zabok i SB Krapinske Toplice o daljnjoj obradi pacijentica preporučenoj
tijekom skrining mamografije, podaci o stadiju bolesti iz BSO-onko tip iz OB Zabok i Prijava maligne
neoplazme od obiteljskih liječnika, te kopije patohistoloških nalaza također iz OB Zabok, podaci
Registra za rak Republike Hrvatske o novootkrivenim ženama s karcinomom i podaci mortalitetne
statistike Državnog zavoda za statistiku.
Uvod: Rak dojke je najčešći rak i vodeći uzrok prijevremene smrti žena u dobi od 35 do 64 godine.
Stopa incidencije raka dojke za županiju je u porastu i iznosila je 51,3/100.000 u 1996. godini, ali
niže od stope za Hrvatsku (72,3/100 000), a u 2006. godini 69,8/100.000 žena (95,7u Hrvatskoj).
Mortalitet od raka dojke je u periodu od 2001.-2006. godine bio u skladu sa hrvatskim prosjekom, a
2003. godine je bio i nešto veći, stopa 35,6/ 100 000 (Hrvatska 34,8).
Rezultati: Mamografski skrining u Krapinsko-zagorskoj županiji započeo je u studenom 2006. godine.
U Krapinsko-zagorskoj županiji je u prvom ciklusu Nacionalnog programa pregledano je 11588 žena.
Rak dojke otkriven je kod 42 žene, te je stopa novootkrivenih karcinoma na 1000 pregleda iznosila
3,6. Od 42 novootkrivenih karcinoma kod 16 žena (38%) je dijagnosticiran neinvazivni karcinom, a
u 26 žena radilo se o invazivnom karcinomu (62%). Uz izvrsnu suradnju s Patronažnom službom,
gradskim društvom Crvenog križa, udrugom žena, lokalnom samoupravom, podrškom Županije i
zainteresiranost medija uspjeli smo mobilizirati zajednicu i sa početnog rezultata od 54% ostvariti na
kraju prvog ciklusa odaziv od 69,6%.
Zaključak: Temeljem navedenog, možemo utvrditi da smo predhodnom trogodišnjem vremenskom
periodu koliko se skrining mamografija provodi ostvarili dobre rezultate i kvalitetnu suradnju s drugim
zdravstvenim ustanovama, udrugama civilnog društva, regionalnom i lokalnom samoupravom i
medijima.
220
(121,6/100.000), a mortalitet je iznosio 2008. 47,1/100.000.
Cilj: prikazati rezultate provedbe Programa u Osiječko-baranjskoj županiji nakon prvog ciklusa.
Metode: Nacionalnim programom su obuhvaćene žene u dobi od 50-69 godina, a metoda probira je
visoko kvalitetna mamografija s dvostrukim očitanjem. Za očitanje je korištena BI-RADS klasifikacija.
Žene su poštom dobivale poziv za pregled, kao i upitnik s pitanjima o osobnoj i obiteljskoj anamnezi. Na
lokalnoj razini je Program implementirao ZZJZ OBŽ u suradnji sa zdravstenim ustanovama, jedinicama
radiološkog snimanja i obiteljskim liječnicima.
Rezultati: U prvom ciklusu pozvano je 52.680 žena, od kojih se na poziv odazvalo 62,2%. Od 29.297
žena koje su obavile mamografiju 321 (1,1%) je imala nalaz BI-RADS 4 i 5, odnosno bile su upućene
na daljnji dijagnostički postupak. Dijagnosticiran je 141 karcinom (0,5%). Incidencija karcinoma dojke
se u 2007. godini povećala za 71 ženu u odnosu na godinu prije početka Programa.
Zaključak: Prva iskustva opravdavaju provedbu Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke,
a iskustva stečena tijekom implementacije služit će za poboljšanje provebe ovog i sličnih preventivnih
programa.
JZI- 125
PROGRAMI RANOG OTKRIVANJA RAKA DOJKE U ZAGREBU
TEŠIĆ V
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Cilj rada je prikazati rezultate provođenja programa za rano otkrivanje raka dojke u Zagrebu, u
periodu od 2004. do 2009. godine.
Metode: Korišteni su podaci za grad Zagreb iz baze podataka Preventivne mobilne mamografije i
Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke. Procjena kvalitete provođenja programa
rađena je u skladu s 4. izdanjem europskih smjernica za osiguranje kvalitete i iskazana kroz slijedeće
pokazatelje: obuhvat, odaziv, distribucija nalaza prema BI-RADS klasifikaciji, ukupan broj te udio
potvrđenih karcinoma na 1000 pregleda.
Rezultati: U periodu od 2004. do 2009. godine kroz Program preventivne mobilne mamografije
mamografski pregled obavilo je 27 905 žena. Više od 40% žena (11631) kroz taj Program obavilo je
svoju prvu mamografiju. Broj sumnjivih mamografskih nalaza na malignitet (BI-RADS 4 i 5) je 233 ili
0,8%. U prvom krugu Nacionalnog programa u Zagrebu, u periodu od studenog 2006. godine do
rujna 2009. godine, poslano je 136 267 poziva ženama rođenim od 1937. do 1958. godine. U čak
7785 slučajeva adresa je bila netočna, 566 žena ne živi privremeno u Zagrebu, 911 je umrlo, 3628
ne želi pregled, 3255 ima rak dojke, a 16 554 žena je obavilo mamografiju unutar godine dana.
Mamografskom snimanju pristupilo je 58 230 žena, te je odaziv u Zagrebu 61,98%. Broj sumnjivih
mamografskih nalaza na malignitet (BI-RADS 4 i 5) je 620 ili 1,1%. Ukupno je otkriveno 270 karcinoma
dojke (4,6/1000 mamografija).
Zaključak: U usporedbi s rezultatima sličnih programa drugih zemalja, koje imaju višegodišnje iskustvo
provođenja, možemo biti zadovoljni s rezultatima prvog kruga skrininga u Zagrebu. Kako bi se dostigao
cilj od 70% odaziva potrebno je u narednom periodu - drugom krugu skrininga nastaviti raditi na
poboljšanju kvalitete podataka, osigurati kontrolu ispunjavanja obveze slanja podataka u Zavode,
provoditi kontinuiranu medijsku promidžbu s ciljem povećanja svjesnosti o važnosti mamografije, te
osigurati veću financijsku podršku.
221
JZI- 23
INTERDISCIPLINARNI PRISTUP I ZAŠTITA ŽRTAVA NASILJA U OBITELJI
BARIĆ Ž
Dom za djecu i odrasle žrtve nasilja u obitelji, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
O ustanovi: Dom „Duga – Zagreb“ osnovan je s ciljem pružanja sigurnosti i stručne pomoći i to kroz
nekoliko djelatnosti: smještaj za žrtve obiteljskog nasilja, vanjsko savjetovalište (pravno, socijalno,
psihološko), te psihosocijalni tretman počinitelja obiteljskog nasilja i telefonska linija pomoći.
Uvod: Zaštita žrtava obiteljskog nasilja odgovornost je cjelokupnog društva, posebice ako imamo u
vidu posljedice ne tretiranja takvog oblika nasilja, a koje mogu ići u smjeru razvoja socijalne patologije
širih razmjera, pa tako i psihopatologije, što pojedinca dovodi u nezavidan položaj odsustva zdravlja.
Tijekom pružnja smještaja žrtvama, imamo priliku uočiti niz posljedica traumatskih iskustava što se
odražava na njihovo ukupno zdravstveno stanje. No, prije dolaska na smještaj, žrtve nasilja u obitelji
odlaze više mjeseci ili čak više godina liječniku/liječnici obiteljske medicine ili drugim specijalistima
po pomoć zbog niza psiho-fizičkih poremećaja koji nastaju kao posljedica izloženosti stresu. Žrtve su
uglavnom sklone negirati problem s nasiljem što ne isključuje obvezu liječnika/liječnice u smislu daljnje
prijave o sumnji nasilja u obitelji.
Prema našim saznanjima iz kontakata s liječnicima/liječnicama naših korisnika kada dođe do realizacije
smještaja u našu ustanovu, poremećaji koje žrtve iskazuju prilikom dolazaka obiteljskom liječniku/
liječnici su: nesanica, glavobolja, gastritis, nedostatak apetita, pojačani apetit i debljanje, modrice
po tijelu i licu, opsesivno pranje tijela, napuknuća i/ili prelomi malih zglobova i kostiju, stanje opće
nesigurnosti u sebe, nepovjerenje prema ljudima, različiti strahovi, tjeskoba i sl. Upravo takvi poremećaji
nastavljaju se i kada žrtva dođe na smještaj u našu ustanovu. Posebno uočavamo povećanje apetita i
debljanje, glavobolje, stanje opće nesigurnosti u sebe, nepovjerenje prema ljudima, prisutnost različitih
strahova, tjeskoba, te na početku ponekad i paranoidne epizode koje vremenom kako se osoba opušta
u novom okruženju, praktički prestaju. Ujedno, to jest i dokaz da su poremećaji bili posljedica življenja
u krugu nasilja, jer kad je osoba fizički izašla iz takvog nasilnog okruženja, poremećaji se smanjuju pa
čak i potpuno prestaju o čemu svjedočimo kroz trogodišnji rad naše ustanove.
U praksi uočavamo kako liječnici/liječnice vrlo malo znaju o tome što se od njih kao struke očekuje u
postupanjima u slučajevima nasilja u obitelji te ne doživljavaju da postoji potreba pojačanog nadzora i
predanosti pacijentima/pacijenticama koji su i žrtve nasilja u obitelji. Najveći problem je što od liječnika/
liječnica često čujemo rečenicu čuđenja nakon što je osoba smještena kod nas: „Dolazila/dolazio je k
meni zbog glavobolja i nesanice, bilo je i nekih modrica ali nikad mi nije rekla/rekao da ima problema
s nasilnim partnerom/partnericom kod kuće!“ To su momenti zbog kojih liječnici/liječnice trebaju biti
educirani i osviješteni da moraju reagirati kao jedna od ukupno pet razina u sustavu koja kontaktira i
tretira žrtve nasilja u obitelji, bez obzira jesmo li sigurni da se radi o žrtvama nasilja u obitelji. Želimo
ukazati da se tu ne radi o etičkoj dilemi nego o obvezi prema Protokolu o postupanju u slučajevima
nasilja u obitelji prema kojem svi subjekti u postupanju imaju obavezu prijaviti SUMNJU.
Predstavnici spomenutih razina su: policija, socijalna skrb, pravosuđe, školstvo i zdravstvena skrb.
Cilj: Cilj je progovoriti o pravilnom postupanju liječnika/liječnica sa žrtvom nasilja u obitelji što je u
ovom kontekstu zapravo „rano otkrivanje bolesti“. Liječnik/liječnica ne trebaju dokazivati postojanje
nasilja u obitelji pacijenta/pacijentice, ne trebaju imati njegovo/njezino priznanje o tome, dovoljno je
da posumnjaju i prijave nadležnom centru socijalne skrbi ili policijskoj postaji u svom gradu ili kvartu.
„Adekvatno liječenje“ u slučajevima nasilja u obitelji jest pokretanje procesa zaštite žrve/žrtava na
način da prijavite sumnju, da odradite njegu i skrb s medicinske strane, te održavate nadzor nad
situacijom pozivajući pacijenta/pacijenticu da se redovito javlja na kontrole.
Zaključak: Zaključak je da je za sve navedeno neophodna međusektorska suradnja sa centrom socijalne
skrbi, policijom i/ili pravnom osobom koja pruža uslugu smještaja žrtava izvan obitelji kada je do toga
došlo.
222
Usmena izlaganja Oral presentations
DIZ - 28
CAN HOUSEWIVES BE DEFINED AS AN ENDANGERED AND A LESS
AFFABLE GROUP?
ŽALAR A, Renar I, Fajdiga Turk V
National institute of public health, Ljubljana, Slovenia
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Introduction and methods: The analysis of some data about a lifestyle and one's own estimation
of health, connected with nutrition, will be presented. The data was collected through inquiries the
national research Nutrition habits of Adults in Slovenia. 1193 people were included. The analyses
of the data showed that, apart from the unemployed, the workers with shorter working hours and
the retired, housewives are the ones, who are especially at risk. Therefore we have, in view of all
the female interviewees, carried out a comparative analysis of data for the category of housewives,
especially exposing country housewives (N=661, 5.3% of them were housewives). The χ2 test was
used for the statistical analysis.
Results: The analysis of this data showed important differences regarding some answers, which may
signify greater health risk for housewives (data in brackets are for country housewives). In comparison
with all the female interviewees, housewives are less educated: 58.8% (61.1%) of housewives have
finished only elementary school, among all 22.2% (p=0,000); are older: 58.8% (72.2%) of them is
in the age group 46-65, among all 42.1% (p=0,000); are overweight: 50.0% (41.2%) of housewives
have an ITM above 27, among all 26.3% (p=0,000); the percentage of those, who have breakfast
regularly is smaller (with the exception of country housewives): 54.7% (88.9%), all the included 63.3%
(p=0,000); quite a few of them estimate their health conditions as bad or very bad: 11.8% (11.1%)
of housewives, among all 4.9% (p=0,001); quite a few housewives have mentioned the following
illnesses: higher blood pressure: 29.4% (22.2%), among all 16.2% (p=0,000); higher cholesterol
levels: 17.6% (16.7%) and 11.2% among all (p=0,020); or diabetes: 5.9% (5.6%), among all 3.8%
(p=0.025).
Conclusion: The existing republical statistical sources do not suffice for more detailed analyses and
definitions of social medical problems of housewives. The category of housewives is not negligible at
all. According to the data of the statistical office of the Republic of Slovenia 15% of women have the
status of a housewife, 10% have the status of a countrywoman. The results of our research represent
an important starting point for further research In any case, in spite of the small percantage of
the interviewees, our analysis shows, that housewives cannot be overlooked, when discussing social
exclusion and less affable groups.
JZI - 97
ZDRAVSTVO U INTERSEKTORSKOM RJEŠAVANJU OBITELJSKOG NASILJA:
RASKORAK LEGISLATIVE I PRAKSE
PAVLEKOVIĆ G
Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
[email protected]
Početkom 2000. godine, Svjetska zdravstvena organizacija označila je nasilje kao jedan od vodećih
javno-zdravstvenih problema za čije rješavanje je predloženo niz mjera primarne, sekundarne i
223
tercijarne prevencije. Pri tome je posebno istaknut problem nasilja nad djecom i ženama u obitelji kao
najvulnerabilnijih skupina. Poziv na aktivno rješavanje problema prepoznat je temeljem podataka o
prevalenciji te direktnih i indirektnih troškova zajednice.
Republika Hrvatska odgovorila je na izazov nizom aktivnosti – od sazivanja konferencije ministara
zdravstva u regiji, razrade Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, donošenjem Zakona o
zaštiti od nasilja u obitelji te drugim legislativnim aktima. Istovremeno je donesen i Protokol rada
svih aktivnih sektora u suzbijanju obiteljskog nasilja (policija, socijalna skrb, zdravstvo, pravosuđe,
školstvo) koji osigurava preduvjete za djelotvoran, cjelovit i usklađen međusektorski rad u lokalnoj
zajednici. Izuzetno vrijedna aktivnosti koja se provodi zadnjih godina na razinama županija/lokalnih
zajednica u RH je primjena legislative kroz program unapređenja suradnje te ujednačavanja postupaka
predviđenih Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.
U radu su prikazana iskustva u provedbi tih intersektorskih programa u lokalnoj zajednici, s naglaskom
na aktivnost i sudjelovanje sustava zdravstva. Iako se, dijelom sukladno legislativi o nasilju u obitelji,
mijenjao i Zakon o lječništvu, zdravstveni djelatnici pokazuju najmanju zainteresiranost, ne provode
ono što se od njih Protokolom očekuje te su najslabija „karika“ suradnje. Rad navodi moguće razloge
za to te daje prijedlog kako problem riješiti.
JZI - 202
PLAN ZA RANO OTKRIVANJE RAKA DOJKE ISTARSKE ŽUPANIJE – 5 GODINA
RADA I ISKUSTVA
LAZARIĆ-ZEC D1, Rojnić R2, Tatković M3, Počekaj A4, Kuzmanović D5, Vojnić Lj6
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije Pula, Hrvatska
Istarska županija, Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb, Pula, Hrvatska
3
Opća bolnica Pula, Hrvatska
4
Istarski domovi zdravlja Pula, Hrvatska
5
Liga protiv raka Pula, Hrvatska
6
Klub žena operiranih od raka dojke Gea, Pula, Hrvatska
1
2
Petak
Friday
15
Listopad
October
[email protected]
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Prikazati petogodišnji rad i iskustva u implementaciji plana ranog otkrivanje raka dojke u Istarskoj
županiji.
Metode: Pretražena su izvješća o provedbi Plana za zdravlje građana Istarske županije (prioritet rak
dojke) za razdoblje 2005. do 2009. godine, usvojena na Županijskoj skupštini.
Rezultati: Prema Planu kupljeno je 5 mamografa (dostignut standard od 1 na 5000 žena iznad 40 g.),
jedan s mogućnošću stereotaksije.
Pet godina kontinuirano je provođena skrining mamografija na području čitave županije jedne
generacije žena sredstvima županijskog proračuna u organizaciji multiprofesionalnog tima pri
Istarskim domovima zdravlja uz nadzor i evaluaciju Županijskog zavoda za javno zdravstvo. Pozvano je
preko 9000 žena u dobi od 46 godina uz odaziv od 51%. U suradnji s udrugom invalida organizirano
je oko 200 mamografskih pregleda za žene s invaliditetom. Povećan je ukupan broj mamografiranih
žena u županiji s 5.000 na 15.000.
Pripremljeni su edukativni materijali, educirani edukatori te o ranom otkrivanju od strane patronaže,
školske medicine, epidemiologa i udruga educirano preko 12.500 osoba (žena, muškaraca,
srednjoškolki).
Održano je 11 tečajeva trajne edukacije o raku dojke (od epidemiologije do rehabilitacije) sa 194
polaznika zdravstvenih radnika.
Otvorena je Ambulanta za bolesti dojke pri Općoj bolnici Pula sa ciljem koordinacije skrbi o ženama.
Radom TQM tima (sveukupno upravljanje kvalitetom) skraćeno je trajanje dijagnostičkog postupka
kod žena s rakom dojke s 49 na 26 dana. Uvođenjem imunohistokemijske dijagnostike za identifikaciju
tumorskih receptora vrijeme od operacije do nastavka terapije je sa 45 dana skraćeno na 20 dana.
U rad Savjetovališta za psihijatrijsko-psihološku podršku onkološkim bolesnicima uključen je liječnik
psihijatar.
224
Liga protiv raka Pula pomaže u nabavci perika, proteza i grudnjaka te savjetima i preporukama. Za
terminalne pacijentice pruža se palijativna skrb (posudba pomagala, terapija boli, pomoć obitelji
tijekom liječenja i u žalovanju).
U okviru Kluba žena operiranih od raka dojke «GEA» radi savjetovalište za oboljele i članove njihovih
obitelji (liječnik i psiholog), održavaju se ciljane medicinske vježbe i limfna drenaža.
Zaključak: Suradnjom politike, struke, gospodarstva i udruga na regionalnom, lokalnom i nacionalnom
nivou, stvorena je infrastruktura i pokrenuti kontinuirani programi koji su unaprijedili rano otkrivanje,
dijagnostiku, liječenje, rehabilitaciju, ali i palijativnu skrb žena oboljelih od raka dojke u IŽ.
JZI - 83
TERMOGRAFIJA KAO MOGUĆA METODA PROBIRA U PRAĆENJU RAKA
DOJKE
ANTONINI S1, Herceg Ž2, Kolarić D3, Nola IA4, Ramljak V1, Kuliš T5, Borojević N1
Dom zdravlja Centar, Zagreb, Hrvatska
Klinika za tumore, Zagreb, Hrvatska
3
Institut "Ruđer Bošković" - CIR, Zagreb, Hrvatska
4
Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar", Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
5
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za urologiju, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Najveći postotak žena umrlih od raka dojke pripada dobnoj skupini od 40-59 godina.
U Republici Hrvatskoj bilježimo incidencijski rast raka dojke od preko 70% u proteklih 40 godina.
Budući je uspješnost liječenja raka dojke obrnuto proporcionalna veličini i proširenosti raka u trenutku
dijagnosticiranja, ključno je sustavno provoditi i unaprijediti metode njegovog ranog otkrivanja.
Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je ustanoviti mogućnosti termografije kao dijagnostičke metode za
podizanje specifičnosti i osjetljivosti ranog otkrivanja raka dojke.
Ispitanice i metode: U studiju je uključeno 26 ispitanica koje su bile podvrgnute operacijskom zahvatu,
a bile su starije od 35 godina. Sve ispitanice pregledane su ultrazvučno, mamografski i termografski,
te su uzorci obrađeni i citološki i patohistološki.
Rezultati: Na mamografskim nalazima nađena je ukupno 31 opisana promjena u 26 ispitanica, na
termografskim snimkama 37 promjena (6 više od opisanih nakon mamografije). Citološkom analizom
37 uzoraka nađeno je 35,12% benignih promjena s atipijom ili proliferacijom, i 43,24% malignih
promjena. Patohistološkom metodom otkriveno je približno 76% malignih promjena u ukupnom broju
uzoraka. Statističkom obradom svih rezultata ustanovljena je vjerojatnost ispravnog mamografskog
nalaza od 85% (osjetljivost 85%, specifičnost 84%), dok je vjerojatnost ispravnog termografskog
nalaza iznosila čak 92% (osjetljivost 100%, specifičnost 79%).
Zaključak: Metoda termografskog pregleda dojki ne predstavlja biološki rizik za ispitanika, već
zahtjeva vježbu i iskustvo, stoga smatramo kako će u skoroj budućnosti ona naći mjesto u kliničkoj
praksi i u Republici Hrvatskoj.
Ključne riječi: rak dojke, javnozdravstveni probir, termografija, mamografija.
225
JZI - 193
NACIONALNI PROGRAMI RANOG OTKRIVANJA RAKA DOJKE I RAKA
DEBELOG CRIJEVA ZA PODRUČJE LIČKO-SENJSKE ŽUPANIJE
JOHN V
Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije, Gospić, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Cilj rada je prikazati stanje provedbe ranog otkrivanja raka dojke i raka debelog crijeva na
području Ličko-senjske županije koju karakteriziraju vrlo specifični geografski, klimatski, kulturološki i
povijesni uvjeti koji mogu negativno djelovati na zacrtane ciljeve programa: obuhvat ciljne populacije
programima probira, suradljivost istraživane populacije, uloga i utjecaj primarne zdravstvene zaštite
u osvješćivanju i motivaciji populacije u sudjelovanju u programima probira, uloga nevladinih
organizacija i javnih medija.
Metode: Podaci: Pozivi za mamografski probir žena u dobi 50-69 godina poslani na kućne adrese
iz županijskog Zavoda za javno zdravstvo na temelju ažuriranih popisa iz HZZO-a i MUP-a. Pozivi za
probir raka debelog crijeva osoba 50-74 godine poslani na kućne adrese na temelju ažuriranog popisa
HZZO-a,MUP-a i baze podataka umrlih. Ti će podaci biti uneseni u računalne programe Ministarstva
zdravstva i socijalne skrbi i nakon obrade poslužiti kao pokazatelji provedbe i uspješnosti provedenih
programa: obuhvat ciljnih populacija programima probira, broj i postotak otkrivenih tumora u
lokaliziranom stadiju, smanjenje mortaliteta od raka dojke i debelog crijeva.
Udaljenost mjesta stanovanja u odnosu na najbližu mamografsku, odnosno kolonoskopsku jedinicu:
Pokušati će se utvrditi koliko udaljenost mjesta stanovanja od najbliže mamografske, odnosno
kolonoskopske jedinice utjeće na postotak odaziva.
Grad/selo boravište: Istražiti će se utjecaj života u gradu odnosno na selu na uspješnost obuhvata
programima probira.
Pristupačnost primarne zdravstvene službe: Procijeniti će se utjecaj ove varijable na odaziv populacije
u programima probira ali i na njenu veoma važnu ulogu u poduzimanju bitnih dijagnostičkih i
terapijskih postupaka probir pozitivnih.
Klimatološki-sezonski utjecaji: Zimski uvjeti mogu vrlo značajno utjecati na pr. provedbu mamografijemobilni mamograf u zimskim uvjetima ne može stići na pojedina odredišta, ali ti isti uvjeti mogu
onemogućiti osobe iz ciljnih skupina da se podvrgnu mamografiji, odnosno kolonoskopiji.
Statističke analize: Deskriptivna analiza i tabelarni prikaz svih varijabli uz korištenje hi-kvadrat testa,
dvostranih t –testova za usporedbu svih mogućih prediktora dobrog odaziva.
Rezultati: Najvažniji uvjet ranog otkrivanja raka dojke i raka debelog crijeva-adekvatan obuhvat i
to 70%-tni za rak dojke i 50%-tni za rak debelog crijeva nije postignut na području naše županije.
Razlozi za to su višestruki. Jedan od važnijih je visoki postotak vraćenih kuverti sa naznakom netočna
(kriva) adresa. Udio ove kategorije među neodazvanima iznosi 20% ali u nekim (ratom zahvačenim)
područjima doseže i 60%. Razloge tako visokog neodaziva treba tražiti u stanoništvu koje je prijavljeno
a stvarno ne živi na području Ličko-senjske županije. No ako izuzmemo ovu kategoriju na koju je teško
ili nemoguće utjecati, ostaje zavidna proporcija onih koji se nisu odazvali, unatoč uredno dostavljenim
pozivima, uvodnoj i trajnoj medijskoj kampanji, animiranju i stimuliranju svih sudionika primarnarne
zdravstvene zaštite, a naročito liječnika obiteljske medicine i patronažnih sestara da pomognu
u motiviranju populacije u sudjelovanju u programima probira. Utvrđeno je da postoji pozitivna
korelacija između angažmana patronažnih sestara i postotka obuhvata pr.mamografijom (Novalja,
Senj), urbane sredine imaju veći postotak obuhvata u odnosu na ruralne za oba programa. Zimska
sezona, prometni uvjeti, udaljenost od screening usluga imaju značajan utjecaj na postotak odaziva.
Zaključak: U ovom su radu istraživani razlozi nedovoljnog obuhvata ciljnih populacija Ličko-senjske
županije programima probira ranog otkrivanja raka dojke i debelog crijeva. S obzirom da je veliki
dio Ličko-senjske županije bio zahvaćen ratom devedesetih godina razloge velikom neodazivu treba
tažiti i u stanovništvu koje je prijavljeno a stvarno ne živi na području Ličko-senjske županije. Ostali
se razlozi trebaju tražiti u rijetkoj naseljenosti ove županije, velikoj geografskoj raspršenosti njenih
stanovnika, relativno velikim geografskim udaljenostima pojedinih područja od najbližih mamografskih
i kolonoskopskih mogućnosti, obrazovnoj i starosnoj strukturi stanovništva sa visokim udjelom onih
sa najnižim stupnjem obrazovanja i veoma starim stanovništvom što sve zajedno utjeće na nisku
zdravsvenu prosvječenost i slabu kooperativnost stanovnika naše županije.
226
JZI - 234
REZULTATI PROVEDBE PROGRAMA RANOG OTKRIVANJA RAKA DOJKE U
ME\IMURSKOJ ŽUPANIJI UZ PRIJEDLOG MJERA ZA KONTROLU I
OSIGURAVANJE BOLJE KVALITETE
KUTNJAK KIŠ R
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: Program ranog otkrivanja raka dojke u Republici Hrvatskoj provodi se od 2006. godine, te je
stečeno bogato iskustvo. Sa rezultatima 1. kruga programa možemo biti zadovoljni. U narednom
razdoblju potrebno je više pažnje posvetiti njegovoj kvaliteti.
Cilj: Prikazati rezultate provedbe programa «mamma» u Međimurskoj županiji uz prijedlog mjera za
kontrolu i osiguravanje bolje kvalitete.
Metode: Za prikaz rezultata rada korišteni su podaci izvješća o provođenju programa za Međimursku
županiju, interni podaci Županijske bolnice i ZZJZ Međimurske županije, te podaci rutinske zdravstvene
statistike, a u prijedlogu mjera za kontrolu i osiguravanje bolje kvalitete iskustvo lokalnog koordinatora,
te Europske smjernice za osiguravanje kvalitete skrining mamografije.
Rezultati: U 1. krugu programa „mamma» upućeno je 16.738 prvih poziva (100% obuhvat pozivima),
mamografiju je obavilo 11.425 žena (68%), a ukupni je odaziv iznosio (81%). Na dodatnu obradu
upućeno je 729 žena (BIRADS 0,4i5) ili (6,9%). Sumnjivi su nalazi (BIRADS 4 i 5) utvrđeni kod 89 (0,9%)
žena, od kojih su dodatnu obradu u županijskoj bolnici obavile 83 žene. Rak dojke potvrđen je kod 63
žene, te je stopa iznosila 5,5/1000 pregleda. Neinvazivnih karcinoma je bilo 8 (12,7%), te 55 invazivnih
(77,3%). Od invazivnih karcinoma, u 22 žene bili su zahvaćeni limfni čvorovi (40%). U županijskoj
bolnici operirana je 31 žena. Stadij bolesti poznat nam je samo za 39 žena.
Zaključak: program «mamma» u Međimurskoj županiji polučio je najbolje rezultate u Hrvatskoj, a
i rezultati na nacionalnom nivou su zadovoljavajući. Organizacija programa je dobra, no postojeća
izvješća o provedbi programa omogućuju praćenje malog broja indikatora, isto kao i podaci rutinske
zdravstvene statistike, te nije moguća kvalitetna usporedba sa drugim zemljama. U manjim sredinama
u kojima većina pacijenata gravitira lokalnoj bolnici te uz maksimalni angažman koordinatora i dobru
volju onih koji nam omogućuju uvid u podatke koji nisu predviđeni rutinskim izvješćima, moguće
je pratiti i druge indikatore. U narednom razdoblju potrebno je definirati dodatni set indikatora (uz
prihvatljive i željene razine), kao i suradnike u provedbi zadužene za slanje podataka potrebnih za
izračun tih indikatora. Uz to je nužno definirati točne puteve slanja podataka, te zadužiti subjekte
odgovorne za njihovo prikupljanje, praćenje, analizu i objavu.
DIZ - 326
VAŽNOST POSTOJANJA SAVJETOVALIŠTA ZA MLADE OPRAVDANA
POKAZATELJIMA SPOLNOG PONAŠANJA I NALAZIMA GINEKOLOŠKIH
PREGLEDA
POSAVEC M, Juhović Markus V1, Džepina M1, Čavlek T1, Mičija J2, Tešić V1, Drenški I1, Bokulić B1
1
2
Zavod za javno zdravstvo „dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Važnost postojanja Savjetovališta za mlade na principu „otvorenih vrata“ (bez uputnice i prijave)
prepoznata su i poticana u strategijama Svjetske zdravstvene organizacije i nacionalnim programima
o zaštiti i očuvanju zdravlja adolescenata.
Cilj ovog rada je prikazati šest godina rada Savjetovališta za mlade pri Službi za školsku i sveučilišnu
medicinu ZZJZ „dr. Andrija Štampar“ s naglaskom na zaštitu reproduktivnog zdravlja djevojaka.
227
Od 2004. do 2009. godine obrađeno je 1429 djevojaka u dobi od 12 do 26 godina, od čega 1394 spolno
aktivnih. Sto dvadeset i pet djevojaka obratilo se u Savjetovalište s partnerom. Nakon ispunjavanja
zdravstvenog lista o spolnom životu i ponašanjima, napravljen je pregled ginekologa (PAPA test
kod spolno aktivnih i prema potrebi: cervikalni brisevi, HPV tipizacija) i savjetovanje liječnika školske
medicine (spolno prenosive bolesti, zaštita od neplanirane trudnoće, partnerski odnosi, dijagnostika
te uključivanje partnera...).
U spolne odnose prije 15-te godine stupilo je 2,7 % djevojaka, dok je najveći broj postalo spolno
aktivno sa 17 godina. Svaka peta djevojka (22,0%) imala je 3 ili više spolnih partnera, a 10,8% imalo
je spolne veze kraće od 2 mjeseca. Sto i pet djevojaka (7,5%) koristi isključivo prekinuti snošaj kao
metodu kontracepcije. Prekid trudnoće u prošlosti potvrdilo je 25 djevojaka. Tek 7,1 % djevojaka
koristi dvojnu zaštitu (kondom+ oralna hormonska kontracepcija). Ginekološki pregled je svakoj petoj
djevojci bio prvi u životu.
Patološki nalaz Papa testa utvrđen je u 58,8% djevojaka: upala 48,3 %; ASCUS 13,7%; CIN I 34,9%;
CIN II 1,6%; CIN III 1,3%, te CIS kod jedne djevojke. Karcinom nije dijagnosticiran, a HPV visokog rizika
detektiran je kod 9,5% djevojaka.
Vulnerabilnost adolescentne populacije, u smislu građe reproduktivnog sustava i potencijalnih rizičnih
spolnih ponašanja, te pokazatelji Savjetovališta za mlade ukazuju na potrebu postojanja više, lako
dostupnih i besplatnih, mjesta za savjetovanje.
Podtema Subtopic:
RANO OTKRIVANJE BOLESTI - Prevencija kardiovaskularnih bolesti
EARLY DISEASE DETECTION – Cardiovascular deseases prevention
Poster prezentacije Poster presentations
JZI - 197
MODELING COMPLEX HEALTH RISKS BY MULTIVARIATE STATISTICS OF
COMBINED DATA FROM MEDICAL QUESTIONNAIRES, BIOCHEMICAL TESTS
AND GENETIC TESTS
Institute of Public Health "Dr. Andrija Štampar", Zagreb, Croatia
University of Zagreb School of Medicine, Center for Translational and Clinical Research, Zagreb,
Croatia
1
2
[email protected]
Recent advancement of biosciences and biotechnologies as well as rapid development of new
applications in medicine based on those technologies creates numerous opportunities for preventive
medicine to treat patients before they really become ones. By combining data from standard
biochemical tests, from medical questionnaires that provide information on person’s medical history
including the family history, from diet and behavior with information that can be obtained from
well composed batteries of genetic tests it becomes possible to determine health risks that could be
reduced by behavior modification or other means of preventive interventions. Terms like pre-diagnosis
and pre-therapy will soon become common in medical practice and in matter of few years we will
witness whole new market of preventive medical services including some forms of disputed genetic
therapies. But before doctors can pre-cure soon-to-be-patients there must be consensus on acceptable
algorithms and methodologies for assigning high probability health risks to people with no symptoms.
Multivariate statistics applied to a reasonable large data sets containing before described information
can produce interpretable models capable of assigning reasonably accurate health risks as well as of
pinpointing the root causes of future medical problems, including the prediction of early symptoms
when values of critical biochemical tests change through patients lifetimes due to different diets or
unhealthy behavior (like smoking, heavy drinking or abusing drugs). Alternatively, models based on
neural networks can also be applied to calculate highly accurate health risks that will however lack the
possibility of reasonable interpretation of internal model mechanics and therefore lack of information
why certain diseases will develop and when.
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
NADRAMIJA D1, Puljak A1, Vračan S1, Verbanac D2
Petak
Friday
228
JZI - 117
PROGRAM „RANOG OTKRIVANJE HIPERTENZIJE“ U SKLOPU PROGRAMA
„PREVENCIJA BOLESTI SRCA I KRVOŽILJA KOD STANOVNIKA PRIMORSKOGORANSKE ŽUPANIJE“
GAŠPAROVIĆ BABIĆ S1, Benčević Striehl H1,2, Glibotić Kresina H1, Janković S1,2, Grbac R1
1
2
Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: prikazati i opisati provođenje programa „Rano otkrivanje hipertenzije“ u sklopu programa
„Prevencija bolesti i krvožilja kod stanovnika Primorsko-goranske županije“ koji provodi Nastavni
zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije u suradnji s patronažnim sestrama Doma
zdravlja Primorsko-goranske županije, a financira Primorsko-goranska županija.
Metoda: krvni tlak mjerile su patronažne sestre u Primorsko-goranskoj županiji ispitanicima s prosječnim
rizikom određene dobne skupine (45-54 godine). Ako je tlak pri prvom mjerenju bio povišen, a osoba
nije do sada imala povišen krvni tlak mjerenje se ponavljalo za tjedan dana u istim uvjetima. Sestre
su ispitanicima preporučavale higijensko-dijetetske mjere ili uputile liječniku. Ispitanici su ispunjavali
anketni upitnik s pitanjima o socio-demografskim podacima i samoprocjeni zdravstvenog stila života.
Upitnik se slao u Zavod gdje se unosio u pripremljeni informatički program. Program s patronažnim
sestrama se započeo provoditi u drugoj polovici 2008. godine i nastavio u 2009. godini, kao nastvak
istog programa s liječnicima obiteljske medicine.
Rezultati: U drugoj polovici 2008. godine u program se uključilo 48 patronažnih sestara iz cijele
Primorsko-goranske županije, a u 2009. godini 45 sestara. U računalni program uneseno je i primarno
obrađeno 3 212 anketnih upitnika. Dobiveni su sljedeći rezultati: hipertenziju ima 884 (28%)
ispitanika, a nema 2 122 (66%) ispitanika. Nije bilo podataka (nije upisano u anketni upitnik) za 206
(6%) ispitanika. Hipertenzija je novootkrivena kod 183 (20%) ispitanika, a od ranije dijagnosticirana
kod 701 (80%) ispitanika. Vrsta obrade bila je: higijensko-dijetetske mjere kod 1 883 (59%) ispitanika,
liječnički pregled kod 339 (10%) ispitanika, a nisu dane preporuke 990 (31%) ispitanika.
Zaključak: Uzimajući u obzir javnozdravstveno značenje koje imaju kardiovaskularne bolesti, društveno
opterećenje koje je s njima povezano, jasno se vidi potreba za strategijama primarne i sekundarne
prevencije koje bi se trebale provoditi sustavno. Važnost preventivnih programa prepoznala je i
Primorsko-goranske županija koja financira projekt od početka provođenja. U unapređenju projekta
potrebno je poboljšati kvalitetu ispunjavanja anketnog upitnika.
JZI - 63
EFEKTIVNOST PROGRAMA PREVENCIJE I KONTROLE NEZARAZNIH BOLESTI
JANJIĆ B, Kvaternik M, Todorović M
Instiut za zaštitu zdravlja Republike Srpske, Regionalni zavod Doboj, Doboj, Bosna i Hercegovina
[email protected]
Cilj: Prikazati efektivnost interventnog programa, temeljem smanjenja broja i opsega pojavnosti rizičnih
čimbrnika za razvoj nezaraznih bolesti modelom promjene ponašanja, savjetovanjem i korištenjem
lijekova i prikazati broj pozitivnih nalaza stolica na okultno krvarenje.
Metode: Korišteni su izvještaji za 2009. godinu o obavljenim preventivnim aktivnostima timova
obiteljske medicine u sedam domova zdravlja dobojskog područja, temeljem više dostupnih izvora
podataka.
Rezultati: Na dobojskom području zabilježeno je 22.251 bolesnika u priručnom registru u 2009.
godini. Modelom promjene ponašanja krvni tlak je smanjen kod 9% bolesnika, indeks tjelesne mase
kod 12%, povišeni šećer u krvi kod 11% i povišen kolesterol kod 9% bolesnika. U okviru Programa, u
229
2009.godini od ukupnog broja pregledanih stolica na okultno krvarenje zabilježeno je 1,2% pozitivnih
nalaza.
Zaključak: Primjenom Programa prevencije kroničnih bolesti došlo je do otkrivanja osoba sa prisutnim
čimbenicima rizika, što omogućuje njihovo registriranje u timovima obiteljske medicine, te primjenu
interventnih mjera.
JZI - 163
PREHRAMBENE INTERVENCIJE U PREVENCIJI KARDIOVASKULARNIH BOLESTI
PERŠIĆ V, Ružić A, Laškarin G, Miletić B, Pehar-Pejčinović V
Thalassotherapia Opatija, Opatija, Hrvatska
[email protected]
SZZ - 172
PSIHOLOŠKI FAKTORI U PREVENCIJI KARDIOVASKULARNIH BOLESTI
NJEGOVAN M, Peršić V, Ružić A
Thalassotherapia Opatija, Opatija, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Povezanost psiholoških, socijalnih i emocionalnih faktora s kardiovaskularnim bolestima (KVB)
poznata je od davnih dana. Još 1628. William Harvey je naveo kako «mentalna agitacija» koja
dovodi do zadovoljstva ili emocionalne boli utječe na funkcioniranje srca, dok je godine 1910. Sir
William Osler opisao kardiološke bolesnike kao ekstremno ambiciozne i sklone nekritičkom izlaganju
naporima. Psihološki ključnu definiciju arterijske hipertenzije dao je Alexander kroz postavku o njenoj
zastupljenosti kod pojedinaca snažno orijentiranih na postignuće i sklonih inhibiciji emocionalnih,
te kognitivnih aspekata ljutnje s ciljem izbjegavanja interpersonalnih konflikata. Značaj i uloga
psiholoških faktora u KVB postupno se obogaćuju i proširuju sve do današnjih dana kada raspoloživi
dokazi uvjerljivo upućuju na njihovu nedjeljivost i snažnu međuovisnost. Cilj ovog preglednog rada
je istražiti, sumirati i pregledno prikazati utjecaj psihosocijalnih čimbenika na KVB kroz analizu
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Usprkos naporima koji se poduzimaju u suzbijanju kardiovaskularnih bolesti (KVB), one i dalje
predstavljaju vodeći uzrok smrtnosti u mnogim zemljama, pa tako i u Republici Hrvatskoj. Ukazivanje
na široke mogućnosti i neiskorišten potencijal unaprijeđenja prevencije KVB sustavnim prehrambenim
intervencijma i promocijom zdravih navika hranjenja, cilj je ovog preglednog rada.
Metode: Pregled, analiza, integracija i kritička interpretacija dostupnih znanstvenih izvora, pregled i
analiza informacija iz predmetnog područja u masovnim medijima, sagledavanje njihove znanstvene
utemeljenosti i modaliteta interpretacije.
Rezultati: Promjena prehrambenih navika razvojem kritičnog pristupa korisnika i njihovog
osposobljavanja za samostalno vođenje ispravnog obrasca prehrane dugoročno donosi značajne
pozitivne pomake u prevenciji KVB. Mjere usmjerene suzbijanju pandemije pretjerane uhranjenosti
kontrolom prosječnog dnevnog energetskog unosa, kvalitativno ispravan i kvantitativno primjeren
unos prehrambenih masnoća, redovito konzumiranje voća i povrća, kritičan stav prema gotovim
prehrambenim proizvodima, unosu soli i konzumaciji alkoholnih pića, vodeći su elementi u prevenciji
KVB koje treba sustavno promovirati. Na neodgodivost djelovanja upućuju nezadovoljavajuća
dostupnost i pretežno neprimjerena interpretacija činjenica iz kliničke prehrane u javnim glasilima, ali
i nedostatna informiranost zdravstvenih djelatnika.
Zaključak: Sustavna promocija znanstveno utemeljenih prehrambenih intervencija u formi
jednostavnih, nedvosmislenih, prihvatljivih i zanimljivih preporuka, prioritet je bez alternative u
daljnjem unapređenju prevencije KVB.
230
izrazito dinamičnog radoblja rane kardiološke rehabilitacije u kojem se zbivaju ključni adaptacijski
patofiziološki, klinički i psihološki procesi novonastale bolesti.
Metode: Sustavni pregled znanstvene građe, analiza, integracija i rasprava dostupnih izvora.
Rezultati: Recentna istraživanja pružaju konzistentne podatke o povezanosti incidencije i prognoze
KVB s psihosocijalnim faktorima: depresijom, anksioznošću, pojedinim crtama osobnosti, socijalnom
izolacijom te kroničnim stresom. Postoji nekoliko mogućih ponašajnih i bioloških puteva kojima se
ostvaruje opisana veza. Psihosocijalni faktori mogu utjecati na ponašanja povezana sa zdravljem poput
pušenja, neprimjerene dijete i nedostatka tjelesne aktivnosti koji onda dovode do razvoja glavnih
rizičnih čimbenika oboljenja. Također mogu dovesti do patofizioloških promjena koje povećavaju rizik
obolijevanja od KVB (npr. hormonalne neravnoteže, metaboličkih poremećaja) te u konačnici mogu
predstavljati barijeru u suradljivosti pacijenta u liječenju i time utjecati na brže napredovanje bolesti.
Zaključak: Ishodi kod bolesnika koji su preboljeli koronarni incident ne ovise isključivo o fizičkim
obilježjima incidenta već i o obilježjima njihove osobnosti te kvaliteti psihološke prilagodbe. Mnogi od
dostupnih znanstvenih izvora ističu depresiju kao značajan nezavisan prediktor ponavljanja incidenta i
ukupne smrtnosti kardiovaskularnih bolesnika, dok primjerice nedostatak kvalitetne socijalne podrške,
po utjecaju na ishode oboljenja, uspoređuju s pušenjem. Sadašnja saznanja naglašavaju imperativnu
integraciju psihološke procjene i tretmana u rutinsku rehabilitacijsku praksu donoseći zadatak detaljne
evaluacije i kvantifikacije njenih dugoročnih učinaka pred buduća znanstvena istraživanja.
JZI - 159
SMANJENJE PREKOMJERNE TJELESNE TEŽINE PRIMJENOM METODE RADA
U MALOJ GRUPI
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
VEZILIĆ M1, Čale Mratović M2, Džono-Boban A2
1
2
Ekotours d.o.o., Zagreb, Hrvatska
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, Dubrovnik, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Cilj ovog rada je prikazati rad u maloj grupi na smanjenju prekomjerne tjelesne težine kod odraslih
osoba.
Metode: U Programu smanjenja prekomjerne tjelesne težine u trajanju od 12 tjedana sudjelovalo
je 14 odraslih osoba (13 žena i 1 muškarac) u dobi od 27-69 godina. U grupu su se uključile osobe
koje su željele smanjiti svoju tjelesnu težinu, a nakon što su o programu čule iz medija. Rad u maloj
grupi, vodila je dipl. ing. nutricionist. Korištene metode: procjena stanja uhranjenosti, procjena
prehrambenih navika, radionice o principima pravilne prehrane, načinu pripremanja hrane i važnosti
tjelesne aktivnosti te radionice izrade vlastitih jelovnika. Antropometrijskim mjerenjima praćene su
promjene indeksa tjelesne mase, opsega struka i opsega bokova.
Rezultati: Od 14 polaznika programa u dobi od 27–69 godina, jedna osoba je napustila program
nakon 8 tjedana. Sve osobe su imale prekomjernu tjelesnu masu osim jedne, s prosječnim indeksom
tjelesne mase 31,19kg/m2. Nakon 12 tjedana dijete prosječni indeks tjelesne mase iznosio je 30,81kg/
m2. Gubitak tjelesne mase kretao se od 2kg do 13,5kg, odnosno prosječno 7,98kg. Kod 2 polaznika
gubitak tjelesne težine iznosio je do 5%, kod 6 polaznika 5-10% te kod 5 polaznika 10-15%. Opseg
struka je smanjen u prosjeku za 7,98cm, odnosno od 2 do 19cm, a opseg bokova u prosjeku za 5,77
cm, odnosno od 1 do 14cm.
Zaključak: Rezultati antropometrijskih mjerenja pokazali su smanjenje indeksa tjelesne mase, opsega
struka i opsega bokova kod odraslih osoba u radu u maloj grupi. Iako je uzorak malen, rad u maloj
grupi daje dobre rezultate budući omogućava učenje kroz kreativne vježbe, interaktivni razgovor i
razmjenu iskustava, praćenje rezultata grupno i pojedinačno te uzajamnu podršku i motivaciju
sudionika. Ovo bi trebalo poslužiti za razmatranje pri planiranju i uvođenju ovakvih programa kao
integralni dio patronažne skrbi.
231
JZI - 148
PREVENTION OF STROKE-CONCEPT OF OUR CENTER FOR PREVENTION
MOROVIĆ S, Bašić-Kes V, Demarin V
University department of neurology, University hospital Sestre Milosrdnice, Zagreb, Croatia
[email protected]
JZI -156
STANJE UHRANJENOSTI PREVENTIVNO PREGLEDANIH OSOBA U GRADU
ZAGREBU U 2009.GODINI
MARIĆ BAJS M
Zavod za javno zdravstvo „Dr.Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Uvod: Svi osiguranici stariji od 50 godina koji nisu bili kod izabranog liječnika opće/obiteljske medicine
najmanje 2 godine tijekom 2009.godine imali su pravo na besplatan preventivni pregled i određene
laboratorijske pretrage kod izabranog liječnika opće/obiteljske medicine.
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
The Centre for the Prevention of Cerebrovascular Diseases was established at the end of 2009 with a
help of Zagreb's foundation aiding to individuals who suffer from cerebrovascular diseases. It forms
a part of our Department of Neurology at the University hospital “Sestre Milosrdnice” in Zagreb
(Croatia), and represents an unique establishment of such sort.
Visits to the Centre are intended for all middle-aged and aged individuals, i.e. for those who have
entered into the period in life when changes caused by ageing become evident. We also welcome
young individuals who carry the burden of a positive family history or of the presence of known stroke
risk factors.
The Centre currently employees a team of experts constituted of neurologists, residents, research
fellows, a technician and a nurse.
Our wish is to educate individuals about stroke risk factors and about things they can do to prevent
it. Just as important is the teaching of public about early stroke signs and the importance of an
appropriate timely action. Some people simply need guidelines, or attention drown to the resolution
of their specific problems.
Preventive check-up performed in our Centre differs in many ways from a routine visit to a physician’s
office. Such a check-up comprises an extensive history taking and the recognition and assessment of
known risk factors. The changes detected using modern technology show preclinical signs of blood
vessel ageing while they are still reparable. New ultrasound methods are used in assessment of arterial
stiffness, which, when increased, is considered to be a risk factor for stroke. Following the exam, all of
the obtained information is assessed and recommendations are given. These recommendations serve
individuals and their general practitioners as an orientation in further steps/actions planning.
We welcome patients to return for a follow-up examination upon introducing the recommended
lifestyle change or upon regulating some of the risk factors (in terms of reduction of body weight,
smoking cessation, etc.) so as to register positive changes detectable through changes in risk factor
scores or arterial stiffness.
We are a young institution in formation of definite prevention program strategies. During early
months of our operation, we had performed 400 examinations.
Centre’s establishment is an indicator of continuous development of Neurology as a profession which
not only recognizes but also accepts and appreciates the importance of prevention as one of the
most important steps in disease management. On the other hand, great citizen interest in prevention
of cerebrovascular diseases shows that we are becoming a part of an exceptionally health-aware
environment leading towards a society with a continuously lower number of cerebrovascular diseases,
which still represent leading causes of death and disability.
The Centre for the Prevention of Cerebrovascular Diseases established at out Clinic, provides support
to everyone who wishes to live healthier, make positive lifestyle changes and become an active
participant in determining his or her health status by modifying stroke risk factors.
232
Izvor podataka i metode: Liječnici opće/obiteljske medicine prosljeđuju individualne obrasce Zavodu
za javno zdravstvo „Dr. A. Štampar“. Kao izvor podataka korištena je Baza provedenih preventivnih
pregleda pri Zavodu te je učinjena deskriptivna statistička analiza varijabli.
Rezultati: Prema veličini indeksa tjelesne mase (ITM) preventivno pregledane osobe svrstane su u 5
grupa koje pokazuju stanje uhranjenosti. Visina i težina izmjerena je kod 747 (98%) od ukupno 762
pregledane osobe (454 žena i 308 muškaraca) te izračunat ITM. Pothranjenost je definirana kao ITM
<18,5 kg/m2, normalna uhranjenost kao ITM 18,5-24,9 kg/m2, prekomjerna tjelesna težina kao ITM
25-29,9kg/m2, debljina kao ITM 30-39,9 kg/m2 te ekstremna debljina kao ITM 40 i više kg/m2.
Od ukupno 301 izmjerenog muškaraca svega petina je bila normalno uhranjena 65; (21,6%), a
dominirala je pretilost prekomjerna tjelesna težina 143; (47,5%), debljina 88; (29,2%) i ekstremna
debljina 2; (0,7%). Pothranjena su bila 3 muškaraca (1,0%). (4,3%) muškaraca je više prekomjerno
teško od prevalencije prekomjerne tjelesne težine muškaraca Hrvatske prema rezultatima Hrvatske
zdravstvene ankete 2003. (43,2%). (9,1%) muškaraca je više debelo od prevalencije debljine muškaraca
Hrvatske prema rezultatima Hrvatske zdravstvene ankete 2003. (20,1%).
Od ukupno 446 izmjerenih žena nešto više od četvrtine je bilo normalno uhranjeno 127; (28,5%), a
također je kao i kod muškaraca dominirala pretilost (prekomjerna tjelesna težina 171; (38,3%), debljina
137; (30,7%) i ekstremna debljina 10; (2,2%). Pothranjena je bila samo 1 žena (0,2%). (4,7%) žena je
više prekomjerno teško od prevalencije prekomjerne tjelesne težine žena Hrvatske prema rezultatima
Hrvatske zdravstvene ankete 2003. (33,6%). (10,1%) žena je više debelo od prevalencije debljine žena
Hrvatske prema rezultatima Hrvatske zdravstvene ankete 2003. (20,6%).
Zaključak: (77,4%) muškaraca i (71,2%) preventivno pregledanih žena s povećanom tjelesnom masom
ističe važnost pretilosti kao javnozdravstvenog problema. Centralna pretilost definirana opsegom
struka dodatni je pokazatelj stanja uhranjenosti te ukazujemo na potrebu uvođenja te mjere u redoviti
Program preventivnih pregleda osiguranika HZZOa.
Petak
Friday
15
Listopad
October
DIZ - 361
UČINKOVITOST PROGRAMA ČUVAJ SVOJE SRCE U PREVENCIJI I RANOM
OTKRIVANJU RIZIČNIH ČIMBENIKA KARDIOVASKULARNIH BOLESTI
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
KATAČIĆ R1, Grozić Živolić S1, Radolović Lj3
Udruga Procvat zdravlja, Pula, Hrvatska,
Istarska županija, Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb, Pula, Hrvatska,
3
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Pula, Hrvatska
1
2
[email protected]
Cilj: Prikazati program Čuvaj svoje srce, te trogodišnji rad i iskustva u implementaciji unutar različitih
grupacija polaznika.
Metode: Pregledani su kartoni polaznika koji su prošli kroz program od 2007. do ljeta 2010. godine,
obrađeni su glavni pokazatelji rezultata rada, izvršeno je pismeno anketiranje polaznika iz 2007.
godine u cilju evaluacije dugoročnih rezultata programa.
Rezultati: Čuvaj svoje srce je preventivni program ranog otkrivanja hipertenzije, hiperglikemije,
hiperkolesterolemije i povećanog rizika od kardiovaskularnih bolesti, uz teorijsko-praktičnu edukaciju
polaznika i njihovo stručno vođenje kroz promjenu zdravstvenog ponašanja.
Od 2007. do 2010. godine kroz grupne radionice je prošla 261 osoba, od kojih je 239 redovito
prisustvovalo programu, kompletno testirano i uspješno odradilo praktični dio. Struktura polaznika je
bila raznolika: studenti, zdravstveni i nezdravstveni radnici, nezaposlene žene, umirovljenici, miješano
građanstvo. 18% polaznika su bili muškarci, 82% žene. Pismeni testovi rizika su pokazali da je 4,1%
polaznika bilo u visokom riziku od kardiovaskularnih bolesti; 37,8% osoba je bilo u prosječnom
riziku, a 58,1% u kategorijama ispod prosjeka. U 30% polaznika je izmjeren povišen krvi tlak, u 45%
hiperkolesterolemija, u 3,8% hiperglikemija, a u 49,6% prekomjerna tjelesna težina. Uz savjetovane
promjene, 34,4% polaznika se počelo baviti tjelesnom aktivnošću, 46,2% njih je povećalo pijenje
čiste vode; 26% polaznika je povećalo unos voća i povrća u prehrani, a 13,4% njih je smanjilo unos
namirnica bogatih zasićenim masnim kiselinama.
233
Dugoročno promijenjeno ponašanje je ostalo kod 18% polaznika iz 2007. godine; 55% njih se
povremeno drži usvojenih navika; a 27% je nakon radionica usvojilo i dodatne navike.
Zaključak: Program Čuvaj svoje srce svojim širokim pristupom pokriva glavne rizične čimbenike za KVB
i svojim teorijsko-praktičnim aktivnostima osvještava polaznike na osobnu odgovornost za očuvanje
vlastitog zdravlja, upoznaje ih s problematikama vezanima uz KVB i potiče ih na praktične promjene u
zdravstvenom ponašanju kako kratkoročno, tako i dugoročno.
JZI - 138
PROMJENA PONAŠANJA KOD OSOBA S PREKOMJERNOM TJELESNOM
TEŽINOM
RAJČEVIĆ M, Basanić N
Fond zdravi Grad Poreč, Poreč, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
„Zdravi grad“ Poreč je projekt usmjeren svim građanima grada Poreča. Njegovi projektni timovi već 15
godina kontinuirano ispituju potrebe građana, iniciraju i realiziraju programe za unaprjeđenje psihosocijalne komponente zdravlja i podizanje kvalitete života pojedinaca i čitavih obitelji.
U posljednjih nekoliko godina debljina se identificira kao ozbiljan zdravstveni problem razvijenih
zemalja.
Prema rezultatima Hrvatske zdravstvene ankete iz 2003. godine u Istarskoj županiji umjereno je
pretila gotovo polovina muškaraca srednje dobi i osoba starije dobi. Povećan opseg struka ima oko
trećine osoba srednje dobi, oko polovine muškaraca starije dobi i više od tri četvrtine žena starije dobi.
Nezdrava prehrana je najčešće zastupljeni rizični čimbenik kod 80% do 100% ispitanika.
Podaci iz Gradske slike zdravlja Grada Poreča iz 2008. godine pokazuju da su bolesti cirkulacijskog
sustava vodeći uzrok smrtnosti stanovnika Poreča. U skladu s navedenim pokazateljima, „Zdravi
grad“ težinom pod nazivom „Debljina – bolest ili izbor“. Program se temelji na promjeni ponašanja
zamjenom loših prehrambenih navika novim zdravim navikama hranjenja, uvođenju redovite fizičke
aktivnosti, učenju tehnika relaksacije i primjeni naučenog u svakodnevnom životu. Voditelji osnovnog
programa su liječnik i psihologinja koji realiziraju 20 grupnih radionica po 90 min za svaku grupu od
12-15 polaznika u ukupnom trajanju od 6 mjeseci. U svom radu koriste se metodama i tehnikama
Realitetne terapije. Konačni ishod programa je pozitivna promjena antropometrijskih karakteristika
polaznika.
U prvoj godini program su polazile 93 osobe, 11 muškaraca i 82 žene, prosječne dobi od 55 godina koje
su prema antropometrijskim karakteristikama (ITM, WHR te opseg struka i bokova) imale prekomjernu
tjelesnu težinu ili pretilost. Evaluacijom je utvrđeno da polaznici tijekom i nakon programa usvajaju i
primjenjuju zdrave prehrambene navike, reduciraju mjesečno 2 kg, proporcionalno smanjuju opseg
bokova i struka te iskazuju znatno veće zadovoljstvo životom.
Program ima značajan utjecaj na indirektne korisnike jer polaznici programa, dominantno žene,
podučavaju svoju obitelj i prijatelje zdravoj prehrani.
Realizirajući ovaj program „Zdravi grad“ se profilirao u savjetovalište za osobe s problemima prehrane
pa tako imamo sve više klijenata ne samo s problemima viška kilograma nego i s anoreksijom,
bulimijom i atipičnim poremećajima hranjenja.
234
SZZ - 12
EFIKASNA PREVENCIJA PRETILOSTI
GAŠANIN I
Dom zdravlja, Sjenica, Srbija
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Uvod: U suvremenim dispanzerima ishrani novorođenčeta je posvećena velika pažnja, djelimično
predškolskoj djeci, i sve manje kako dijete odrasta. Kasnije se više svodi na kritike zbog loših navika.
Ako se pretilost pojavi kod odraslih, problem je skoro nerješiv, jer se starenjem smanjuju metabolički
procesi i fizička aktivnost je manja. ''PRETILOST JE SASVIM NOVO FUNKCIONALNO STANJE SA NOVIM
OBRASCEM ZA RESORPCIJU, METABOLIZAM I ELIMINACIJU'' (veća resorpcija; veći broj nosača; veća
količina i aktivnost enzima, veći skladišta glikogena, triglicerida, holesterola...).
Cilj: Cilj rada je dokazati da je prevencija primjenom ’’volumenskog pravila’’ najbolji način borbe protiv
pretilosti i bolesti koje su neminovna poslijedica-pavilo koje ne isključuje omiljenu hranu, odnosno
zadovoljstvo koje uzrokuje sintezu endorfina.
Materijal, metode i rezultati: Uzrokom, prevencijom i liječenjem gojaznosti počela sam se baviti kao
mlad liječnik. Prevenciju pretilosti provodim rutinski u ordinaciji primjenom ''volumenskog pravila''.
Teoriju o ’’volumenskom pravilu’’ u ishrani prvi put sam iznjela u znanstvenom radu "Esencijalna
hipertenzija, etiologija, prevencija i liječenje" (IV Kongres interne medicine Jugoslavije, Igalo 1997.)
Najveći efekt u prevenciji pretilosti postigla sam u svojoj porodici jer skoro svakodnevni kontakt
omogućava kontrolu u ishrani: od 12 članova 11 ima normalnu tjelesnu težinu, dok 1 osoba od 67
godina ima laku pretilost i krepkost četrdesetogodišnjakinje (prije 10 godina imala je 12 kilograma
više).
VOLUMENSKO PRAVILO'': hrana se uzima u količini 1-2 svoje šake u 2-3 obroka (djeca 3-5) zavisno
od fizičke aktivnosti. Kruh (skrob) čini najviše 50% od ukupne količine, ostali dio mora biti bogat
bjelančevinama, vitaminima i mineralnim materijama. Slatkiši i masnoća se isključuju ili ograničavaju,
zavisno od uzrasta i uslova života. Moje ‘’volumensko pravilo’’ prevencije pretilosti, nešto modificirano,
je najadekvatniji način liječenja pretilosti: 2-4 obroka u količini 1 šake normalno pretile osobe uz
adekvatnu fizičku aktivnosti (skrob u minimumu, bez vidljive masnoće, dok su proteini, vitamini
i mineralne materije adekvatno prisutne-deficit se nadoknađuje medicinskim preparatima o čemu
odlučuje liječnik- slatkiši, masnoća i alkohol se potpuno izbacuju).
Zaključak: Primjenom ''VOLUMENSKOG PRAVILA'' spriječit će se pretilost, poslijedice pretilosti, a
estetsko zadovoljstvo uzrokovaće psihičku ravnotežu. Primjenom nešto modificiranog ‘’volumenskog
pravila’’ uz adekvatnu fizičku aktivnost je najadekvatniji način liječenja pretilosti.
DIZ - 301
PREVENCIJA PREKOMJERNE TEŽINE KROZ PROGRAME UDRUGE
NJUNJIĆ S, Švenda I
Udruga za prevenciju prekomjerne težine, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Udruga za prevenciju prekomjerne težine osnovana je u listopadu 2002. godine kao dobrovoljna
i nedobitna udruga fizičkih i pravnih osoba. Temeljni cilj udruge je širenje spoznaje o korisnijim i
zdravijim prehrambenim navikama u prevenciji prekomjerne težine, postizanju i održavanju zdravlja
pojedinca i cjelokupnog društva.
Osnova svih aktivnosti udruge je edukacija o najvažnijim uzrocima nastanka prekomjerne težine
(generatoru teških bolesti) i načinima kako ju spriječiti, a provoditi će se kroz sve zdrave i ugrožene
skupine stanovnika, naročito kroz edukaciju roditelja i djece, kroz obitelj, školu i cjelokupnu zajednicu.
235
Usmjerena je na psihološke i sociološke uzroke nastanka prekomjerne težine uz sudjelovanje stručnjaka
iz relevantnih područja.
U suradnji i uz potporu MZSS, Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba, te ustanova i centara čije
su djelatnosti također usmjerene preventivnim i terapeutskim djelatnostima kod prekomjerne težine i
debljine, nastojimo ukazati na potrebu sve veće brige o ovom javno zdravstvenom problemu.
Kroz ispitivanja interesa građana kako i na koji način doći do nekih određenih spoznaja o svom
zdravlju i koji su najveći rizici za nastanak bolesti uzrokovanih debljinom, zaključili smo da su metode
javnozdravstvenih akcija najbolje, najučinkovitije i da se na taj način potiču građane na preuzimanje
brige o svom zdravlju kroz preventivne preglede.
Tako smo prevenciju nanovo promovirali (prilažemo podatke koliko su u RH umanjeni preventivni
pregledi do godine 2006.) kao najučinkovitiji i najjeftiniji način u održavanju i očuvanju zdravlja.
Najveće poteškoće s kojima smo se suočavali kroz nekoliko prvih akcija je činjenica da smo trebali
puno animacije, konkretnih pristupa "motiviranja" da svaki čovjek mora osvijestiti svoje zdravstveno
stanje, navike i probleme koji su ga eventualno doveli do bolesti koje mu umanjuju kvalitetu življenja,
skraćuju život (debljina, dijabetes, kardiovaskularne bolesti,…).
Uspjeli smo nakon prve godine aktivnog rada 2006. (statistike u prilogu), potaknuti 90% osoba za
preuzimanje odgovornosti za vlastito zdravlje, jer se samo znanjem i ispravnim načinom življenja,
pravilnom prehranom i fizičkom aktivnošću može raditi na osobnoj prevenciji.
Projekt 2006. se proširio slijedećih četiri godine i odvija se pod nazivima Prevencijom do zdravlja
("Savjetovalište za debljinu pri ljekarnama", "Zdravlje za sve", "Zdravo srce", "Unapređenje življenja
osoba s invaliditetom" i "Vaga – Vaš prijatelj pri DZ-a) (prilog statističkih podataka).
Djelatnosti udruge odvijaju se kroz slijedeće programe:
- Redukcija težine – grupe potpore sa ciljanom edukacijom – realitetne terapije
- Program edukacije kroz javna predavanja (ustanove, vrtići, škole) i javnozdravstvene akcije sa
preventivnim pregledima (ŠUK, kolesterol, tlak, izračun BMI te 2009. i 2010. i EKG)
- Program edukacije za članove udruge
- Radionice primijenjene nutricije
Kroz predavanje, seminare i radionice koje vode stručnjaci i zdravstveni djelatnici uz susrete i razmjene
iskustava članova udruge djelujemo u smjeru postizanja i održavanja optimalne težine pojedinca,
što je preduvjet osobnog kolektivnog zdravlja zajednice i uštede zdravstvenog fonda za liječenje
posljedičnih bolesti uzrokovanih debljinom.
TJELESNA AKTIVNOST KAO DIO PREVENTIVNIH PROGRAMA
JAVNOZDRAVSTVENE GENOMIKE
RADAŠEVIĆ H, Puljak A
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Javnozdravstvena genomika djelatnost je koja analizira utjecaj gena na zdravlje populacije u
interakciji sa životnim stilom, prehranom i okolišem. S druge strane, javnozdravstvena genomika
može biti usmjerena i na pojedinca, kroz izrade individualnih preventivnih programa baziranih na
genetskom testiranju koji omogućavaju procjenu rizika za pojedine bolesti s ciljem prevencije, ranog
suzbijanja ili odgode pojave bolesti. Programi tjelesne aktivnosti aktivno sudjeluju u individualnim
preventivnim programima budući da imaju dokazano veliku ulogu u prevenciji bolesti, unapređenju
zdravlja te samim tim i povećanju kvalitete života.
Metode: Individualni preventivni program izrađuje se na osnovu rezultata DNA analize i rezultata
genotipskog nalaza koji se dobiju genetskim testiranjem te podataka o životnom stilu i navikama
pojedinca koji se dobiju na osnovu sistematski razrađenog anketnog upitnika. Anketni upitnik treba
biti kompleksan te sadržavati iscrpne podatke o zdravstvenom stanju pojedinca, njegovoj obiteljskoj
anamnezi, sveobuhvatne podatke o prehrambenim navikama, navikama pušenja i pijenja alkohola
te navikama svakodnevnog življenja u koje pripada i tjelesna aktivnost. Podaci iz anketnog upitnika
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
JZI - 46
Petak
Friday
236
o tjelesnoj aktivnosti trebali bi prije svega sadržavati detaljne podatke za svaki dan u tjednu o vrsti
aktivnosti, intenzitetu, trajanju aktivnosti i periodu/intervalu aktivnosti.
Rezultati: Izrada individualnog preventivnog programa rezultira izvješćem koji sadrži opsežnu ocjenu
životnog stila i procjenu predispozicije za određenu testiranu bolest te specifičnih preporuka za zdravu
prehranu, tjelesnu aktivnost i životni stil temeljenih na procjeni rizika za testirane bolesti. Preporuke
za tjelesnu aktivnost individualno određuju intenzitet, učestalost, trajanje i vrstu aktivnosti. One u
konačnici rezultiraju poboljšanjem komponenti tjelesnog fitnesa, odnosno dovođenjem komponenti
do razine preporučenog nivoa, kako bi se rizici za oboljevanje od testiranih bolesti sveli na minimum.
Zaključak: Tjelesna aktivnost kao važni čimbenik životnog stila neosporno igra veliku ulogu u
individualnim preventivnim programima baziranim na genetskim testiranjima, upravo zbog činjenice
da se izbjegavanje, odnosno smanjivanje rizika za određeno oboljenje, između ostalog, može postići
i promjenama u načinu života. Tjelesna aktivnost u svojoj osnovi ima nekoliko specifičnih ciljeva kao
što su poboljšanje tjelesnog fitnesa, poboljšanje stupnja zdravlja, prevencija bolesti te psihološka i
socijalna dobrobit. Integracija ovih ciljeva u praksi, u osnovi služi zdravstvenoj dobrobiti, što potvrđuje
i definicija zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije.
Ključne riječi: javnozdravstvena genomika, prevencija, tjelesna aktivnost
JZI - 149
CRYPTOGENIC STROKE – CHALLENGES IN RECOGNIZING AND TREATING
FABRY DISEASE
DEMARIN V, Bašić-Kes V, Morović S
University department of neurology, University hospital Sestre Milosrdnice, Zagreb, Croatia
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
[email protected]
The majority of ischemic strokes are due to cardio-embolism (CE), large vessel athero-thromboembolism,
small vessel occlusive disease, or other unusual mechanisms. However, many ischemic strokes occur
without a well-defined aetiology and are labelled as cryptogenic. Other terms used in the literature to
describe cryptogenic stroke (CS) include cryptogenous stroke and infarcts of an unknown, uncertain,
or undetermined cause (IUC). CS accounts for 30 to 40 percent of ischemic strokes in most modern
stroke registries and databases.
By the TOAST classification, which is most commonly used in clinical practice, CS (or stroke of an
undetermined origin in TOAST terminology) is defined as brain infarction not attributable to a source
of definite cardio-embolism (CE), large artery atherosclerosis (LAA), or small artery disease (SAD)
despite extensive vascular, cardiac, and serologic evaluation.
In the past, about 40% of ischemic strokes were judged to be cryptogenic, but with technical and
medical advances this proportion has become as low as 18%. Study by Rolfs and colleagues found
out that 4% of patients with cryptogenic stroke had Fabry's disease. The investigators predict that this
value might correspond to the prevalence of about 12% in the general stroke population aged 18–55.
In most of Fabry patients, stroke is the first sign of illness, without any preceding renal or cardiac
events.
Fabry disease is an X-linked inborn error of glycosphingolipid catabolism resulting from deficiency
of the lysosomal hydroxylase, alpha galactosidase A (AGLA). In humans, the disease is characterised
by systemic accumulation of glycosphingolipid substrate, ceramide trihexoside (CTH) and ceramide
dihexoside in the tissue. Clinical manifestations of Fabry disease include chronic pain, kidney
impairment, skin lesions, ocular opacities, vascular deterioration, stroke and cardiac deficiencies
leading to premature mortality. Recently, enzyme replacement therapy (ERT) has become available.
Enzyme replacement therapy has given new hope to patients with Fabry's disease. Agalasidase is a
recombinant form of the human enzyme a -Gal A which is deficient in patients with Fabry disease.
Data from clinical trials show a decrease in GL-3 levels following enzyme replacement, reversal in
lipid tissue storage, stabilized or improved renal and cardiac function, and reduction or relief of
neuropathic pain.
237
JZI - 132
SENZIBILIZACIJA JAVNOSTI O BITNOSTI SMIJEHA U SVAKODNEVNOM
ŽIVOTU
BIONDIĆ-VIDAKOVIĆ D
Udruga “Vibida”, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Moderna znanost potvrdila je da bogata mreža emocionalne povezanosti među ljudima je na prvom
mjestu za stvaranje osobne sreće i dobrih odnosa u zajednici. Svjedoci smo činjenice da se ljudi u trci
za osiguranjem egzistencije sve rijeđe međusobno druže, a unutar obitelji odnosi djece i roditelja
uglavnom su podređeni brojnim obvezama jednih i drugih, pa najčešće nemaju vremena za zajedničku
zabavu. Nedostatak opuštenog i neopterećenog kontakta rezultira nesuglasicama koje mogu trajno
otuđiti članove obitelji. Između ostalog, to je jedan od razloga zašto su nasilje među mladima i
maloljetnička delikvencija postali naša svakodnevnica. Svjesni situacije osmislili smo i pokrenuli project:
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
"RELAKSACIJA SMIJEHOM"
Cilj: Prikazati projekt „Senzibilizacija javnosti o bitnosti smijeha u svakodnevnom životu“ koji smo
osmislili i pokrenuli s ciljem da potaknemo zajednicu na kvalitetniji odnos prema sebi i drugima, na
svima pristupačan način.
Metoda: U radu se koristi metoda relaksacije smijehom koja je kombinacija je smijeha i pravilnog
disanja. Smijeh, pjevanje, ples i igra elementi unutarnje radosti koje potičemo vježbajući smijeh. Takav
pristup omogućuje nam da se smijemo kada to poželimo i da nam za to nije potreban razlog ni
smisao za humor. Budući da je znanstveno dokazano da tijelo ne poznaje razliku između prirodnog
i simuliranog smijeha, te da i jedna i druga vrsta smijeha izazivaju iste pozitivne fiziološke promjene,
vježbama smijeha pristupamo kao inventivnoj vrsti tjelovježbe putem koje postajemo razigrani poput
male djece i izražavamo svoju urođenu, ali često potisnutu radosnu prirodu.
Očekivani rezultati: trenutno podizanje raspoloženja, smanjivanje stresa i međusobnih tenzija,bolja
komunikacija, razvijanje emaptije, poboljšanje ukupnog zdravstvenog stanja, smanjivanje depresije i
anksioznih stanja, bolje uklapanje u zajednicu, povećanje samopouzdanja i sposobnosti samoizražavanja
te vrlo učinkovita aerobik vježba
Zaključak: Dobrom organizacijom kraćih predavanja i radionica namjenjenih ciljanim skupinama:
mladi,roditelji i djeca zajedno,treća dob, branitelji ,invalidi, očekujemo kvalitetno preventivno
djelovanje na cijelu zajednicu.Ovim putem pozivam struku na suradnju i podršku u provedbi našeg
projekta.
238
Podtema Subtopic:
RANO OTKRIVANJE BOLESTI - Kronične bolesti
EARLY DISEASE DETECTION – Chronic conditions
Usmena izlaganja Oral presentations
JZI - 243
REGIONAL (CONTINENTAL VERSUS MEDITERRANEAN) BEHAVIORAL, INTERIM
AND PSYCHOSOCIAL CHARACTERISTICS OF CROATIAN HOSPITALIZED
CORONARY HEART DISEASE PATIENTS
BERGOVEC M1, Bergovec M1, Vražić H1, Šikić J1, Lucijanić T1, Raguž M1, Starčević B1, Rajčan Špoljarić
I1, Romić A2, Samardžić P2, Polić S2, Jukić N2, Tršinski D2, Zaputović L2, Mirat J2, Grman J2, Knežević A2,
Šutalo K2, Ivanuša M2
School of Medicine (University of Zagreb) and Department of cardiology (University Hospital Dubrava),
Zagreb, Croatia,
2
School of medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
1
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Purpose. Our group investigated regional differences among coronary heart disease (CHD) patients
examining selected behavioural, interim and psychosocial characteristics among Croatian CHD patients.
Methods. 1,298 CHD patients from 12 research centres participated in this study; 7 centres in the
continental and 5 centres in the Mediterranean region. We investigated behavioural characteristics (use
of tobacco, regular alcohol use and the level of physical activity), interim cardiovascular risk factors
(hypertension and overweight/obesity), and psychosocial characteristics - socioeconomic status (income,
education, occupation, place of residence) and psychosocial status (marital status, job loss, familiarlyrelated stress such as death or illness).
Results. Regular alcohol consumption was recorded in more than 51% M and more than 17% F, with
smaller proportion of M in the continental region (45.18% vs. 59.95%, P<0.0001). Hypertension was
found in more than 67% of M and more than 83% of F, and there were significantly more hypertensive
M in the continental region (71.83% vs. 62.50%, P=0.0031). More than 76% of M and 77% of F were
overweight or obese, and there were more obese M (31.08% vs. 21.34%, P=0.0046) and F (39.50%
vs. 18.18%, P<0.0001) in the continental region. More than 85% of M and more than 86% of F had
abnormal waist circumference, again with more M in the Mediterranean region (82.89% vs. 89.97%,
P=0.0029). 49.6% of females and 47.4% of males younger than 65 had at least one psychosocial
stress factor [more men who had this factor(s) present in the continental part (53.50% vs. 43.83%,
P=0.0036)].
Conclusions. Results of this study confirm that the prevalence of selected modifiable cardiovascular
risk factors is still unacceptably high among Croatian CHD patients, with psychosocial characteristics
seeming to play an important role in the aetiology of coronary heart disease in Croatian patients. These
results show that there are clear regional differences, which should serve as a guideline for regionspecific better treatment and prevention. Multidisciplinary approach, both primary and secondary, can
be helpful in preventing and treating coronary heart disease.
239
JZI - 62
STAVOVI I PRAKSA DOKTORA OBITELJSKE MEDICINE DOBOJSKE REGIJE
VEZANI ZA ODVIKAVANJE OD PUŠENJA
KVATERNIK M, Janjić B, Gojković S, Todorović M
Institut za zaštitu zdravlja Republike Srpske, Regionalni zavod Doboj, Doboj, Bosna i Hercegovina
[email protected]
JZI - 66
KADA SE MIJENJA SLIKA U OGLEDALU?
ČULINA T, Anđelić-Breš S, Korolija-Ćuić Z
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Krešimirova 52 a, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Cilj: Istraživanje je potaknuto spoznajom da je pretilost jedan od vodećih javnozdravstvenih problema.
Usmjereno je utvrđivanju povezanosti uhranjenosti s dobi i spolom, ali i sa prehrambenim navikama,
zadovoljstvom izgledom i tjelesnom aktivnošću.
Metode: Istraživanje je provedeno u Rijeci tijekom školske godine 2009/2010. na uzorku od 248
studenata Tehničkog, Građevinskog i Filozofskog fakulteta (151 sudent i 97 studentica) prosječne
dobi od 20 godina i 164 srednjoškolaca (120 mladića i 44 djevojaka) u dobi od 16 godina koji su u
zaštiti dvaju timova školske medicine. Uhranjenost ispitanika je procjenjena temeljem BMI (kg/m2) po
kriterijima WHO i odgovarajućih percentilnih krivulja. Ostali podaci prikupljeni su upitnikom koji je,
između ostalog, sadržavao pitanja o bavljenju sportom, zadovoljstvu vlastitim izgledom i načinu na
koji se on mijenja te ljestvicu samopoštovanja.
Rezultati: Rezultati istraživanja pokazuju da su studenti u odnosu na srednjoškolce zadovoljniji svojim
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Uporediti stavove i praksu doktora obiteljske medicine vezano za rad sa pušačima na odvikavanju
od pušenja, koji su prošli odgovarajuću edukaciju i oni koji je nemaju. Metoda rada: Ukupno je
anketirano 70 doktora medicine koji rade u obiteljskoj medicini. Upitnik je sačinjen za ovu priliku
i sadržavao je 10 pitanja koja su se uglavnom odnosila na trenutnu praksu, te stavove anketiranih
vezano za njihov rad sa pušačima na odvikavanju od pušenja. U statističkoj obradi korišten je hi
kvadrat test.
Rezultati: Među anketiranim,edukaciju za rad sa pušačima je završilo 59 (84,0%) a 11 (16,0%) se
izjasnilo negativno. Pušački status pri svakom pregledu utvrđuje (74,1%) doktora sa edukacijom, a
samo (27,3%) bez edukacije, dok povremeno to čini (25,9%) sa i (72,7%) bez edukacije uz statistički
značajnu razliku (p<0.01). Na pitanje „koliko zdravstveni djelatnici mogu pomoći u procesu
odvikavanja“, ponuđena je skala odgovora od „malo“ do „jako puno“. Ispitanici bez edukacije su čini
se manje kritični te se njih 81,9% izjasnilo da mogu „mnogo“ ili „jako puno“ pomoći,dok kod onih
sa edukacijom dobivamo takve odgovore u svega (56,9%) slučajeva, s time da ne postoji statistički
značajna razlika (p>0.05). Na pitanje „zašto češće ne rade na savjetovanju pušača“, obje grupe u
podjednakom postotku daju odgovor da „sasvim dovoljno rade na savjetovanju“ (45%). Razlog zašto
to češće ne rade, ispitanici sa završenom edukacijom (52,6%) češće od onih bez edukacije nalaze u
„nedostatku vremena“ (34,2%). Na pitanje bi li po njima „educirane medicinske sestre mogle raditi
uspješno na savjetovanju pušača“, doktori sa edukacijom su se u (44,8%) slučajeva potvrdno izjasnili
a bez edukacije u samo (27,3%). Razlike u odgovorima po ovom pitanju nisu statistički značajne
(p>0.05).
Zaključak: Kvalitetno obrazovan zdravstveni djelatnik za rad na odvikavanju od pušenja može biti
značajna stručna potpora pušačima u procesu prestanka jer pored ispravnih savjeta oni realno
sagledavaju svoje mogućnosti i mogućnosti ove metode u ovom vrlo zahtjevnom procesu promjene
ponašanja ovisnika o nikotinu.
240
izgledom i višeg su samopoštovanja. U promjeni izgleda češće kombiniraju promjene u prehrani i
pojačanu tjelesnu aktivnost, dok je među srednjoškolcima više onih koji ili samo pribjegavaju dijetama
ili se pojačano bave sportom. Kada je riječ o razlikama s obzirom na stupanj uhranjenosti, rezultati
pokazuju da pretili ispitanici jedu manje obroka dnevno te češće preskaču međuobroke. Značajno
je niže njihovo zadovoljstvo vlastitim izgledom i u većoj mjeri su usmjereni na njegovu promjenu,
primarno promjenama u prehrani. Sličan je obrazac i u uzorku srednjoškolaca i u uzorku studenata.
Utvrđeno je i da ispitanici koji se bave sportom imaju zdravije prehrambene navike.
Zaključak: Rezultati dobiveni ovim ispitivanjem upućuju na potrebu za daljnjim intenziviranjem
zdravstveno-odgojnih aktivnosti usmjerenih na edukaciju roditelja i djece o razvojnim aspektima
tjelesnog rasta i razvoja, pravilnoj ishrani, broju i kvaliteti obroka te o zdravim načinima održavanja
tjelesne težine. Pri oblikovanju programa u obzir je potrebno uzeti i dob i spol učenika.
DIZ - 164
DEBLJINA I GLOBALNA EKONOMIJA
RUŽIĆ A1, Nola IA2, Peršić V1
1
2
Thalassotherapia Opatija, Opatija, Hrvatska,
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Progresivan porast prevalencije debljine koji pratimo od 70-ih godina prošlog stoljeća dosegao
je pandemijske razmjere. Debljina danas ima dobro definirane patofiziološke i kliničko-medicinske
aspekte, ali ona neminovno uključuje i važne ekonomske utjecaje. Pretile osobe imaju visok rizik
od razvoja metaboličkih poremećaja, kardiovaskularnih i malignih bolesti, te poremećaja koštanomišićnog i drugih organskih sustava što sve značajno opterećuje socijalne i zdravstvene resurse
svakog pretilog društva. Cilj ovog preglednog rada je istražiti ekonomske aspekte debljine u globalnoj
ekonomiji, njen utjecaj na radnu sposobnost i troškove medicinske skrbi, ali i često zapostavljen aspekt
uske povezanosti s razinom opće potrošnje i prosperitetom specifičnih tržišnih područja. „Treba li
suvremena ekonomija debelu populaciju?“ pitanje je čijem konačnom odgovoru rad želi dati doprinos.
Metode: Pregled, analiza, integracija, interpretacija i diskusija dostupnih znanstvenih izvora.
Rezultati: Debljina nedvojbeno predstavlja veliko financijsko opterećenje za društvo: izravnim i
neizravnim troškovima ona značajno utječe na razinu potrošnje društvenih dobara, no zahvaljujući
visokoj prevalenciji u općoj populaciji, istodobno djeluje i na povećanje potrošnje čime sve više
sažima karakter značajnog čimbenika u poticanju industrijskog rasta. Iako je potonje malo poznato
i nedovoljno istraženo, jasno je kako su bihevioralne i ekonomske specifičnosti pretilog društva
kompleksne i višeznačne u odrasloj, ali i u populaciji djece. Nadzor nad zdravstvenim rizicima
pretilih, utjecaj poslovnih aktivnosti majki na dječju pretilost, međudjelovanje s tržištem rada, nove
okolnosti poslovanja zdravstvenih osiguranja, a posebno značaj za održavanje i daljnji rast potrošnje
prehrambenih i srodnih proizvoda, neki su od vrlo aktualnih i nedovoljno istraženih aspekata debljine
u globalnoj ekonomiji.
Zaključak: Prema dostupnim podacima, debljina jasno iskazuje značajno međudjelovanje s
tehnološkim promjenama, ekonomskim i socijalnim razvojem. Prave razmjere, utjecaje i perspektive
tog međudonosa tek treba detaljno istražiti, a zaključke integrirati u buduće strategije borbe protiv
pretilosti.
241
JZI - 286
PROBLEMI OTEŽANOG UKLJUČIVANJA PATRONAŽNIH SESTARA U PROGRAM
PRIMARNO- SEKUNDARNE PREVENCIJE KARDIOVASKULARNIH BOLESTI
IVEZIĆ J1, Džakula A2, Vuletić S2
Dom zdravlja Kutina, Ispostava Novska, Novska, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
1
2
[email protected]
JZI - 115
EVALUACIJA ZDRAVSTVENE KNJIŽICE U
PREVENCIJI KARDIOVASKULARNIH BOLESTI
PRIMARNO
SEKUNDARNOJ
PAVIĆ J 1, Županić M 1 Tomić Ž 2, Golek M 3
Zdravstveno veleučilište, Zagreb, Hrvatska,
Dom zdravlja Splitsko dalmatinske županije, Split, Hrvatska,
3
Dom zdravlja Varaždinske županije, Varaždin, Hrvatska
1
2
[email protected]
U radu je prikazana evaluacija zdravstvene knjižice koja je nastala kao rezultat rada unutar intervencijskog
modela patronažne djelatnosti u primarno – sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnih bolesti.
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Uvod: Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske 2003. godine pokrenulo je istraživački projekt za
prevenciju kardiovaskularnih bolesti pod nazivom Hrvatska zdravstvena anketa 2003. Ciljana populacija
bile su osobe starije od 18 godina. Anketiranje na terenu provodilo je 238 patronažnih sestara koje je
koordiniralo 16 supervizora. U anketi je bilo uključeno 9070 ispitanika.
Zbog loših pokazatelja zdravstvenog ponašanja stanovništva, odlučeno je da se istraživanje ponovi
2008. godine i da se razvije model primarno sekundarne intervencije za kardiovaskularno zdravlje.
Napravljena je epidemiološka anketa o kardiovaskularnim rizicima 2008. godine (dopunjena anketa iz
2003.) i Zdravstvena knjižica patronažne službe za provedbu intervencija za kardiovaskularno zdravlje.
Projektne aktivnosti tijekom 2008. godine potvrdile su postojanje značajnijih problema u provedbi
ovakvih oblika intervencija od strane patronažne službe.
Cilj: Utvrditi ključne probleme i uzorke otežanog uključivanja patronažnih sestara u provedbu program
primarno- sekundarne prevencije kardiovaskularnih bolesti
Metode: U radu su korišteni rezultati i izvješća o provedbi projekta HZA tijekom 2008, te je provedeno
zasebno kvalitativno istraživanje među patronažnim sestrama odgovornim za koordinaciju projekta
na terenu tijekom 2008. godine.
Rezultati: Od ukupno 9070 ispitanika u uzorku ovog istraživanja patronažne sestre uspjele su anketirati
3506 (39%) osoba. Od preostalog broja ispitanika 805 (9%) je umrlo, 3210 (35%) odbilo je sudjelovati
u istraživanju, a za 1539 ispitanika patronažne sestre nisu imale nikakvih informacija.
Kvalitativnim istraživanjem utvrđeno je da su glavi problemi u provedbi istraživanja bili: teritorijalna
specifičnost svake županije, nejasno definiran normativni položaj patronažne službe u odnosu na
ovakve projekte, neprepoznavanje važnosti primarne zdravstvene zaštite od strane korisnika, potreba
za usvajanjem dodatnih specifičnih znanja za provedbu ovakvog projekta te propusti u pripremi za
istraživanje 2008. godine.
Zaključak: Patronažne sestre mogu uspješno sudjelovati u provođenju programa primarno-sekundarne
prevencije kardiovaskularnih bolesti, ali su za uspjeh nužna značajna unapređenja u organizaciji rada
patronažne službe, afirmacija patronaže u javnosti te dodatna edukacija patronažnih sestara u
području rada s osobama koje su pod povećanim rizikom za nastanak kardiovaskularnih bolesti.
242
Cilj rada: Identifikacija prevalencije kardiovaskularnih čimbenika rizika, motiviranost ispitanika za
promjenu rizičnog ponašanja te evaluacija intervencija
Metoda rada: Intervencijski model u patronažnoj djelatnosti provodio se unutar Hrvatske zdravstvene
ankete (HZA/08). U prvom djelu učinjena je objektivna procjena ispitanika kroz kvantitativnu i
kvalitativnu analizu te samoprocjena rizičnosti i motiviranosti ispitanika. Istovremeno je provedena
edukacija ispitanika te evaluacija provedenih intervencija. U tu svrhu priređena je zdravstvena knjižica
za provedbu primarno-sekundarne prevencije kardiovaskularnih bolesti. Podijeljeno je 3286 knjižica u
svim županijskim patronažnim središtima. Ispunjeno je 1175 knjižica (35,75%) a za evaluaciju je bilo
primjenjivo 832 zdravstvene knjižice (71%).
Rezultati: Prevalencija KV čimbenika rizika obuhvaća 564 (70%) ispitanika s ITM većim od 25 te
410 (51%) koji ima opseg struka veći od 100. Arterijski krvni tlak veći od 140/90 ima 220 (27%)
ispitanika dok sistolički krvni tlak veći od 140 a dijastolički manji od 90 ima 201 (25%) ispitanika.
Nakon provedene edukacije, motiviranost za promjenu rizičnog ponašanja u području promjene
čimbenika rizika debljine pokazalo je 10% ispitanika, 70% slabu te 20% nikakvu. Dobru motiviranost
za prestankom pušenja pokazalo je 45% ispitanika, slabu 26% a nikakvu 29%. Motiviranost za
prestankom konzumiranja alkohola pokazalo je 43% ispitanika, 34% slabu te nikakvu 23%. Konačan
ishod cjelokupne intervencije kao potpuno uspješan ocijenjen je kod 189 ispitanika (24,5%) ispitanika,
bez uspjeha kod 188 (24,4%) te djelomični uspjeh kod 379 (49,1%) ispitanika. Ostatak ispitanika je
odselio (0,7%), odbio intervenciju (0,9%), umrlo (0,5%), te iz tog razloga intervencija nije provedena
u cijelosti.
Zaključak: Rezultati provedenih intervencija pokazuju značaj provedbe intervencijskog modela u
kojem patronažne sestre neposredno, poznavajući prilike i dinamiku domaćinstva, među prvima su u
prepoznavanju i ublažavanju utjecaja čimbenika rizika. Rezultati evaluacije pokazuju značajni utjecaj
edukacije na motiviranost korisnika. Sustavnim planiranjem primarno – sekundarne prevencije te
informatizacijom patronažne djelatnosti dobile bi se epidemiološke procjene te praćenje rezultata
kod bihevioralnih rizika u populaciji pod patronažnom skrbi
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
JZI - 258
PRIMARNA PREVENCIJA KRONIČNIH NEZARAZNIH BOLESTI NA PRIMJERU
ŠEĆERNE BOLESTI
METELKO Ž1, Poljičanin T1, Šekerija M1, Skoko-Poljak D2
1
2
Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac, Zagreb, Hrvatska,
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Kronične nezarazne bolesti (KNB) velik su javnozdravstveni problem. Njihov tijek je dugotrajan
i doživotan te često dovode do redukcije kvalitete života oboljelih. Mogu dovesti do invalidnosti,
prijevremene smrtnosti i čine rastuće opterećenje zdravstvenih fondova. U europskoj regiji 86% smrti
uz 77% opterećenja bolešću uzrokovano je ovom širokom skupinom poremećaja (koja uključuje
kardiovaskularne bolesti, maligne bolesti, mentalne bolesti, šećernu bolest, kronične respiratorne
bolesti te bolesti mišićno-koštanog sustava), povezanih zajedničkim rizičnim čimbenicima i
mogućnostima intervencije.
Današnji pristup u prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti zbog toga ukazuje na potrebu preventivnog
djelovanja prvenstveno na razini pojedinih rizičnih čimbenika kao učinkovitog načina smanjenja
pojavnosti navedenih bolesti.
S obzirom na navedeno, Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Republike Hrvatske pokrenuli su inicijativu s ciljem unapređenja preventivnih aktivnosti usmjerenih
na sprječavanje razvoja šećerne bolesti, a posredno i u primarnoj prevenciji vodećih kroničnih
bolesti u Republici Hrvatskoj. Analizirane su dosadašnje aktivnosti na području primarne prevencije
osnovnih bihevioralnih (pušenje, zlouporaba alkohola, tjelesna neaktivnost i nepravilna prehrana) te
biomedicinskih (prekomjerna tjelesna težina, povišen krvni tlak, štetan profil lipida) rizičnih čimbenika.
Prepoznato je preko 50 različitih nacrta, prijedloga, inicijativa, programa i strategija koji se trenutačno
provode ili planiraju provoditi u Republici Hrvatskoj koji se fokusiraju na navedene rizične čimbenike.
243
Zaključak je da se unutar Republike Hrvatske provode mnoge akcije, no da također postoji dosta
preklapanja unutar pojedinih akcija na određenim geografskim područjima dok je prevencija pojedinih
rizičnih čimbenika slabije zastupljena.
Naglašena je potreba aktivne komunikacije između društava koja se bave prevencijom pojedinih
kroničnih nezaraznih bolesti uz težnju ka djelovanju na prevenciju svih rizičnih čimbenika. Takvim
strukturiranim pristupom omogućit će se konačno ujedinjavanje i sveobuhvatna prevencija kroničnih
nezaraznih bolesti unutar Hrvatske.
S obzirom na složenost koordinacije provođenja takvih mjera, predlaže se započeti s akcijom
provođenja prevencije šećerne bolesti putem prevencije rizičnih čimbenika kao modela za provođenje
sveobuhvatnije akcije prevencije KNB. Po istim principima prevencija ostalih KNB se nastavlja na već
postojećim temeljima započetih akcija i projekata uz prepoznavanje potrebe integracije akcija putem
zajedničkih rizičnih čimbenika.
Nakon provođenja navedenog modela, procjenom indikatora učinka te postupnim poopćavanjem
i integracijom modela, otvorila bi se mogućnost postepenog širenja na prevenciju drugih kroničnih
nezaraznih bolesti.
JZI - 304
PREVENCIJA KRADIOVSKULARNIH BOLESTI NA PODRUČJU GRADA POREČA
IVANČIĆ A1, Žužić S1, Marenić S1, Jendrašić Z2
1
2
Istarski domovi zdravlja, Ispostava Poreč, Poreč, Hrvatska,
Valamar, Riviera d.d., Poreč, Hrvatska
[email protected]
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Grad Poreč, koji je 2008. proglašen pobjednikom u natjecanju ”Zdravih gradova” u Hrvatskoj, u
poslijednjem je desetljeću učinio puno u zaštiti i unapređenju zdravlja svojih građana, posebno osjetljivih
i ugroženih skupina. Grad je 2006. pokrenuo inicijativu za projekt unapređenja kardiovskularnog
zdravlja. Nositelj Projekta je Ispostava Poreč Istarskih domova zdravlja, a financira se isključivo
sredstvima Grada u iznosu od 100 000,00 kn. godišnje.
Formiran je projektni tim od 5 članova: liječnika, medicinskih sestara i predstavnika udruga pacijenata.
Aktivnosti se provode kroz tri nivoa prevencije:
1.U primarnoj je kao prioritet određena prevencija pretilosti kod djece ,a planira se poseban
projekt usmjeren cijeloj populaciji : ”Pješice i biciklom umjesto automobilom”
2.U sekundarnoj se radi s rizičnim skupinama: pušačima, pretilima, dijabetičarima i
hipertoničarima. Pokrenuto je:
a.škola nepušenja
b.grupni rad s pretilima
c.grupni rad s dijabetičarima.
Kretanje i tjelovježba su temelj preventivnih aktivnosti. Organizirane se grupe osoba s
kardiovaskularnim rizikom koje tri puta tjedno vježbaju pod vodstvom kineziologa. Osnova
aktivnost je ”nordijsko hodanje” koje je postalo hit u gradu.
3. trecijarna prevencija je namjenjena osobama koje su oboljele od kardiovaskularnih bolesti,
prvenstveno inafarkta, ili su imale zahvat na srcu. Njima se nudi permanentna - doživotna
rehabilitacija u zajednici.
Elementi tog dijela projekta su:
- edukacija : jednom mjesečno na radionicama koje vode
kardiolozi, psiholozi i nutricionisti.
- redovito praćenje zdravstvenog stanja
- kretanje: tijekom cijele godine grupa 3 puta tjedno vježba pod vodstvom i kontrolom kineziologa.
Posebnost porečkog projekta je da se sve aktivnosti provode u suradnji s obiteljskim liječnicima.
Liječnici se redovito obavještavaju o svim aktivnostima, a pacijenti za bilo koju aktivnost moraju donijeti
Petak
Friday
244
uputnicu od svog doktora. Na taj način je iskorišten ”ugled” liječniče uputnice: liječnik je informiran o
tome što se događa s njegovim apcinentoma, a pacijent svjestan da se radi o aktivnostima vrlo bitnim
za njegovo zdravlje.
Podtema Subtopic:
RANO OTKRIVANJE BOLESTI - Rano otkrivanje malignih bolesti
EARLY DISEASE DETECTION – Early malignant diseases detection
Usmena izlaganja Oral presentations
Poster prezentacije Poster presenatations
JZI - 213
COLORECTAL CANCER SCREENING PROGRAM IN CROATIA-CURRENT
RESULTS AND FUTURE
ANTOLJAK N, Katičić M, Strnad Pešikan M, Kujundžić M, Štimac D, Šamija M, Ebling Z, Skoko Poljak
D, Stamenić V, Kramarić D
Croatian National Institute of Public Health, and University of Zagreb School of Medicine-School of
PubliHealth „dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Croatia
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Introduction: Colorectal cancer (CRC) is a major public health burden among malignant diseases
worldwide, affecting over 1 million people each year. In Croatia it is the second cause of cancer
mortality in men (N=982, 46.0/100000), as well as in women (N=756, 32.9/100000) for 2008. There
exists clear evidence that early detection and removal of CRC or its precursor lesions by virtue of
population screening can reduce mortality and improve outcomes. In almost all of the developed EU
countries screening programs are organized.
Methods: Croatian National population program for CRC screening was established by the Ministry of
Health and Social Welfare and its implementation started at the beginning of 2008. The coordinators
in each county Institute of Public Health are obliged to ensure performing of faecal occult blood
testing (FOBT), followed by colonoscopy in all positive cases. The FOBT is performed by guaiacumbased Hemognost card test with detection limit of 0.2 ml blood in 500 g of stool. The test and short
questionnaire are delivered to home addresses of all citizens aged 50–74 in two consecutive years.
Each participant is required to fulfil the questionnaire, and send it together with a stool specimen
on 3 test cards back to the Institute for further analysis. According to the screening results of other
authors, 4% FOBT-positive cases were expected to be found in normal-risk population and model
calculations pointed out a need for 24000 colonoscopies per year.
Results: Of 628,135 invited individuals (born between 1933 and 1945), 110,935 (21%) returned
the test correctly. Until now, positive FOBT was found in 8,526 individuals (7.7%). Colonoscopy was
performed in 4,984 cases (compliance 76%). Screening has identified 329 CRC patients (3.9% of
FOBT-positive and 0.3% of all screened individuals). Polyps were found and removed in 1,913 (38%)
patients.
Conclusion: These results suggest a need for further strengthening of Croatian CRC screening
National program. Successful intervention strategies include organizational changes, an improved
colonoscopy network, provision of reminders for users about screening opportunities, educational
strategies to improve awareness of usefulness of CRC screening, and multifactor interventions aimed
at participation rates’ increase.
245
JZI - 227
PROVOĀENJE NACIONALNOG PROGRAMA RANOG OTKRIVANJA RAKA
DEBELOG CRIJEVA U DUBROVAČKO-NERETVANSKOJ ŽUPANIJI ZA
RAZDOBLJE OD 2008. DO 2009. GODINE
Mašanović M, Džono-Boban A, Čale Mratović M
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, Dubrovnik, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Cilj rada je prikazati rezultate provedbe Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog
crijeva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (DNŽ) u razdoblju od 2008. do 2009. godine. Provođenje
programa na županijskoj razini obuhvaća slanje uzoraka od strane ispitanika u Zavod, očitanje testova
u Zavodu, dogovaranje kolonoskopskih pregleda za pozitivne ispitanike u županijskoj općoj bolnici,
upis podataka u informatički program.
Metode: U radu su korišteni zbirni podaci Zavoda za javno zdravstvo DNŽ (ZZJZ DNŽ) obrađeni
deskriptivnom statistikom (broj poslanih poziva, broj odazvanih ispitanika, broj testiranih uzoraka
stolice, broj obavljenih kolonoskopija, prijave patohistoloških nalaza -PHD).
Rezultati: Prema preliminarnim podacima od siječnja 2008. do prosinca 2009. godine iz Ministarstva
zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske (MZSS), poslano je 17.210 pozivnih pisama s testom za
okultno fekalno krvarenje na kućne adrese osoba rođenih od 1933. do 1945. godine. U županijski
Zavod je pristiglo 2.311 uzoraka stolica za testiranje. Pravilno uzetih uzoraka bilo je 2.234 (96,7%), od
čega je potvrđeno 209 pozitivnih testova (9,4%). Ukupna stopa odaziva bila je (14,7%), dok je najbolji
odaziv zabilježen za osobe rođene 1937. godine (21,4%).
Prema shemi programa MZSS, za svaku osobu s pozitivnim testom potrebno je osigurati kolonoskopski
pregled. Ministarstvo je odobrenje za obavljanje kolonoskopskih pregleda u sklopu ovog programa u
DNŽ dalo samo endoskopskom centru u Općoj bolnici Dubrovnik (OB Dubrovnik).
Za osobe s pozitivnim testom dogovoreno je 26 kolonoskopskih pregleda prema dobivenim
terminima u OB Dubrovnik, 15 u KBC Split-u, a 48 pregleda je ispitanik dogovorio osobno. Za 104
osobe nije dobiven termin za pregled. Svaki četvrti ispitanik s pozitivnim testom je osobno dogovorio
kolonoskopski pregled. Prosječna dužina čekanja na pregled iznosila je 64 dana.
Patoloških nalaza bilo je 64, i to 8 karcinoma, 27 polipa, 6 divertikla i 23 proširena hemoroidalna
spleta.
Zaključak: Osmišljavanje i organiziranje Programa zahtjeva postojanje odgovarajuće infrastrukture
(kadrovi, oprema), te dostupnost iste s obzirom na teritorijalnu razvedenost Županije. U DNŽ u
sklopu provedbe Programa verificiran je jedan kolonoskopski centar pri OB Dubrovnik, koji obavlja
istovremeno dijagnostičke i terapijske zahvate. OB Dubrovnik je samo na početku provedbe Programa
(ukupno 4 mjeseca) osigurala 4-5 termina tjedno. Nakon toga, sljedećih 5 mjeseci Zavod je osigurao
termine u splitskim kliničkim bolnicama, dok je većina ispitanika morala sama dogovarati pregled.
Prema nama dostupnim podacima u ovakvim slučajevima zastoja nije planirana alternativa. Trenutno
je provedba programa u DNŽ zaustavljena zbog nemogućnosti dobivanja termina za kolonoskopski
pregled ispitanika s pozitivnim testom. Pacijenti moraju sami dogovarati termine, što nije u planu
aktivnosti programa. Ovakva situacija dovodi u pitanje održivost provođenja Programa u DNŽ.
1. Za podizanje odaziva ispitanika nužno je aktivnije uključivanje liječnika obiteljske medicine te
intezivnija javnozdravstvena kampanja na nacionalnoj i regionalnoj razini.
2. Za postignuće dobrih ishoda Programa na razini DNŽ potreban je ponovni odgovarajući
angažman kolonoskopskog centra OB Dubrovnik te uključivanje ostalih postojećih resursa
(dom zdravlja, privatnici).
246
JZI - 203
PROVEDBA NACIONALNOG PROGRAMA RANOG OTKRIVANJA RAKA DEBELOG
CRIJEVA U ISTARSKOJ ŽUPANIJI U RAZDOBLJU OD 2008. DO 2010.GODINE
DABOVIĆ-RAC O, Lazarić–Zec D, Radolović Lj
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Pula, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: U ovom radu prikazani su rezultati Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva
u Istarskoj županiji (IŽ) u razdoblju od 2008. do 2010. godine, a opisani su i problemi u provedbi
programa.
Metode: Obuhvaćeni su ispitanici oba spola od 1933. do 1945. godišta. U radu su korišteni podaci o
provedbi Nacionalnog programa dostupni Zavodu za javno zdravstvo IŽ.
Rezultati: Od 2008.g. do kraja 2009.g. na testiranje stolice na okultno krvarenje su pozvane osobe
oba spola rođene 1933.-1945.g. (ukupno 30267 osoba u IŽ). Odazvalo se 6175 (20,40%) osoba. U
odaziv nisu uračunate osobe koje već imaju neku bolest crijeva ili su se testirali unutar 12 mjeseci,
niti su iz računanja izuzete osobe nepoznate adrese ili umrle, obzirom na nedostupnost podataka i
neadekvatnost računalnog programa, pa je stvarni odaziv svakako veći. Među testiranima, 591 (9,57%)
osoba bilo je pozitivno. Termin za kolonoskopiju ponuđen je za 520 osoba, od čega je kod 369 osobe
obavljena kolonoskopija, 97 osoba je odustalo/odbilo, a 54 je naručeno na kolonoskopiju u sljedećem
razdoblju. Preostala 71 osoba bit će naknadno pozvana na kolonoskopiju po dobivanju termina. Kod
296 (80,22%) kolonoskopiranih osoba nađen je patološki nalaz - najčešće polipi (158 osoba ili 42,81%
kolonoskopiranih odnosno 53,38% onih s patološkim nalazom). Dobroćudne promjene (polipi) nađene
tijekom kolonoskopije odmah su odstranjene i tako spriječena njihova maligna alteracija. Nešto rjeđe
su kolonoskopijom otkriveni hemoroidi (66 osoba ili 17,89% kolonoskopiranih), divertikli (47 ili
12,74%) odnosno ostale bolesti crijeva. Kod 22 osobe otkriven je karcinom (5,96% kolonoskopiranih).
U 2010.g. na testiranje su pozvani rođeni 1955.-1957.g. (11.019 osoba).
U provedbi su uočeni razni materijalni i tehnički problemi: neadekvatna rješenja računalnog programa,
komplicirane upute za stanovništvo (kako dati stolicu), broj i starost kolonoskopa, broj i opterećenost
kolonoskopičara, nedovoljan broj kadrova u Zavodu, nerazrađena metodologija upućivanja ponovnih
poziva osobama koje se nisu odazvale na testiranje. Stanovništvo nije dovoljno senzibilizirano niti
upoznato s problemom raka debelog crijeva.
Zaključak: Organizirati ovako složeni program nije bilo lako ni jednostavno te su početni rezultati
zadovoljavajući. Važan je daljnji rad na otklanjanju navedenih problema, osobito kadrovskih,
financijskih i programskog računalnog rješenja uz medijske kampanje i osvješćivanje javnosti.
DIZ - 108
NACIONALNI PROGRAM RANOG OTKRIVANJA RAKA DEBELOG CRIJEVA U
ZADARSKOJ ŽUPANIJI
PETRIĆ A, Ćosić Dukić J
Zavod za javno zdravstvo Zadar, Zadar, Hrvatska
[email protected]
Rak debelog crijeva (C18-C21, MKB-10) u Zadarskoj županiji predstavlja značajan problem kako u
pobolu tako i u smrtnosti od zloćudnih novotvorina.
Cilj: Prikazati dosadašnje rezultate provođenja Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog
crijeva u Zadarskoj županiji, kako bi uočili da li postoji:
1) razlika između muškaraca i žena u odazivu,
2) razlika između muškaraca i žena u patološkim nalazima.
247
Metode: U radu su primjenjene metode deskriptivne epidemiologije. Korištene su grube stope
smrtnosti izračunate na stanovništvo Zadarske županije prema procjeni broja stanovnika za razdoblje
2000. - 2008. godine dobivene od Državnog zavoda za statistiku. Podaci za broj novooboljelih od raka
debelog crijeva, za Zadarsku županiju, u razdoblju 2000.-2007. godine, preuzeti su iz Registra za rak,
Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Podaci o odazivu i patološkim nalazima preuzeti su iz baze podataka Službe za socijalnu medicinu i
javno zdravstvo Zadar koja se vodi za osobe s pozitivnim nalazom testa na okultno krvarenje u stolici.
Uzorak čine osobe s prebivalištem u Zadarskoj županiji, rođene 1933. - 1945. godine, koje su se
odazvale na testiranje do 30. travnja 2010. godine (4097). U radu su korišteni udjeli (postoci).
Rezultati: U Nacionalnom programu veći je udio pozvanih žena (52,2%) od muškaraca (47,7%).
Odaziv u Zadarskoj županiji je (15,7%), a bolji odaziv imaju žene (54,2%) u odnosu na muškarce.
Kod muškaraca je veći broj patoloških nalaza (63,9%), u odnosu na žene. Udjeli prema pojedinačnim
dijagnozama kod muškaraca u odnosu na žene su: karcinom (81,3%), polipi (71,6%), hemeroidi (55%),
divertikli, (50%) i ostali (75%).
Zaključak: Rezultati pokazuju da je veći broj patoloških nalaza kod muškaraca, nego kod žena ukupno
i prema dijagnozama pojedinačno, osim udjela divertikla. Rezultat je očekivan jer su po statističkim
podacima prema broju novootkrivenih i broju umrlih od ovog raka muškarci u našoj Županiji
zastupljeniji.
Odazvao se manji broj muškaraca, zato ih je potrebno dodatno motivirati specifičnim javno
zdravstvenim akcijama koje uključuju upoznavanje s čimbenicima rizika i važnosti ranog otkrivanja
raka debelog crijeva.
JZI - 244
POTEŠKOĆE U PROVEDBI PROGRAMA RANOG OTKRIVANJA RAKA
DEBELOG CRIJEVA U ME\IMURSKOJ ŽUPANIJI
KUTNJAK KIŠ R
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Čakovec, Hrvatska
Petak
Friday
15
Listopad
October
[email protected]
Rak debelog crijeva u Međimurskoj županiji predstavlja vrlo značajan javnozdravstveni problem.
Smrtnost od tog sijela raka bila je 2008. godine na 1. mjestu kod žena, te na 2. mjestu kod muškaraca.
Stoga je neophodno ostvariti što bolji odaziv.
Cilj: Ukazati na glavne poteškoće s kojima se susrećemo u provedbi programa na lokalnoj razini uz
prijedlog promjena za reorganizaciju te tako i postizanje željenog odaziva.
Metode rada: u radu su prikazana zapažanja lokalnog koordinatora te ostalih članova tima za javno
zdravstvo koji rade na organizaciji, koordinaciji i evaluaciji programa kao i ostalih subjekata uključenih
u provedbu programa, te iskustva drugih zemalja.
Rezultati: premda se program provodi već 2,5 godine, do sada je pozivima obuhvaćeno 15 generacija
(od predviđenih 25), te će se interval pregleda produljiti na 4 godine. Prilikom pokretanja programa
očekivalo se 1-5% ispitanika s pozitivnim testom na okultno krvarenje u stolici, te se sukladno tome
u Međimurskoj županiji uz 50% odaziva predviđala potreba za kolonoskopijom u 258 osoba. No,
udio pozitivnih u Hrvatskoj sada iznosi 8%, a u Međimurskoj županiji 14%. Stoga je u Međimurskoj
županiji, od 13 obuhvaćenih generacija i odaziv od 29%, registrirano 547 osoba s pozitivnim testom.
Postojeći kapaciteti županijske bolnice za provedbu skrining kolonoskopija nisu dostatni, a ukinuta
je mogućnost provedbe istih u privatnoj poliklinici te se na pretragu čeka i do 5 mjeseci. Stoga nije
prihvatljivo osobe s pozitivnim testom obavještavati o nalazu tek prilikom poziva na kolonoskopiju.
Također nije prihvatljivo da se ne obavještavaju osobe s negativnim testom jer ih treba upozoriti da
negativan nalaz ne znači potpunu sigurnost (osjetljivost testa je samo 50%). Za uspješnost programa
neophodna je kontinuirana medijska kampanja koja je potpuno izostala na nacionalnom nivou, a
izostala je i kontinuirana edukacija zdravstvenih djelatnika čiji stav, poticaj ili aktivno uključivanje,
osobito PZZ, može značajno utjecati na odaziv. Za bolju suradljivost ciljane populacije i jednostavniju
primjenu bilo bi bolje koristiti imunokemijski test, čime bi se ujedno anulirala subjektivna procjena
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
248
osobe koja vrši testiranje.
Zaključak: Premda rezultati provedbe ovog programa u Republici Hrvatskoj, a još manje u Međimurskoj
županiji nisu značajno lošiji u odnosu na programe država u okruženju, brojne poteškoće, kao i veličina
problema, nameću potrebu detaljne revizije organizacije cjelokupnog programa.
DIZ - 31
ZLOĆUDNA NOVOTVORINA TRAHEJE, BRONHA I PLUĆA U SPLITSKO DALMATINSKOJ ŽUPANIJI
MARASOVIĆ ŠUŠNJARA I
Nastavni zavbod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Hrvatska
[email protected]
Petak
Friday
15
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Cilj: Prikazati mortalitet Zloćudne novotvorine traheje, bronha i pluća u Splitsko-dalmatinskoj županiji
(Županija) u razdoblju 2003.-2007., kao osnove za odabir javnozdravstvenih prioriteta i intervencija.
Metode: Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije podaci o smrtnosti prema uzrocima
glavni su izvor informacija o učestalosti bolesti kao osnovnih uzroka smrti te pokazatelj komparacije
zdravstvenog stanja zemlje ili s drugim zemljama čijem se zdravstvenom standardu teži. Izvor podataka
za smrtnost stanovništva Županije od Zloćudne novotvorine traheje, bronha i pluća (C33-C34, MKB10) su baze podataka Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.
U analizi mortaliteta od Zloćudne novotvorine traheje, bronha i pluća korišteni su apsolutni brojevi,
udjeli (%), specifične stope smrtnosti na 100.000 stanovnika (Popis stanovništva Hrvatske 2001. Procjene
stanovništva Državnog zavoda za statistiku), dobno standardizirane stope smrtnosti (standardno
europsko stanovništvo) i potencijalno izgubljene godine života (dob 1-75 godina, program YPLL75).
Za usporedbu odabrani su Hrvatska, Austrija, Slovenija i Europska Regija.
Rezultati: Među umrlim stanovnicima Županije u razdoblju 2003.-2007., Novotvorine su bile drugi
uzrok smrtnosti (25,03% u 2003.; 28,00% u 2004.; 26,76% u 2005.; 27,15% u 2006. i 26,34% u
2007. godini), iza Bolesti cirkulacijskog sustava (I00-I99, MKB-10). U umrlim od Novotvorina u Županiji
2007., na prvom mjestu je Zloćudna novotvorina traheje, bronha i pluća (278 umrlih; 23,52%). Kod
muških umrlih od Novotvorina, vodeći uzrok smrti bila je Zloćudna novotvorina traheje, bronha i pluća
(213 umrlih; 30,47%), a kod ženskih umrlih na drugom su mjestu s 13,46% bili Zloćudna novotvorina
traheje, bronha i pluća i Zloćudna novotvorina dojke (C50, MKB-10) iste 2007. Standardizirane stope
smrtnosti Zloćudne novotvorine traheje, bronha i pluća u Županiji pokazuju trend rasta u promatranom
razdoblju, dok su od 2004. iznad stopa Hrvatske, Europske Regije, Slovenije, Austrije. U Županiji
2007. najviše potencijalno izgubljenih godina otpada na Novotvorine (33,36%), od toga na Zloćudnu
novotvorinu dušnika, bronha i pluća 9,5%. Rezultati upućuju na nedostatnu primjenu preventivnih
programa odnosno mjera zdravstvene zaštite osnovnog zdravstvenog osiguranja.
Zaključak: Prema smrtnosti od Zloćudne novotvorine traheje, bronha i pluća u Županiji, visoko mjesto
među javnozdravstvenim prioritetima Županije trebale bi zauzimati mjere preventivnih programa
usmjerenih rizičnim čimbenicima za njihov nastanak.
249
DIZ - 31
URBAN-SUBURBAN-RURAL DIFFERENCES IN POPULATION-BASED BREAST
CANCER SCREENING PROGRAMME IN CROATIA
STAMENIĆ V
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Aim. The objective of the study is to analyse urban-suburban-rural differences in reproductive,
anthropometric and family history of breast cancer risk factors among 1499 screened women with
histologically confirmed breast cancer aged 50-69 who participated in the first round of Croatian
population-based Breast Cancer Screening Programme «Mamma» started in November 2006.
Methods. This study used the data of self-reported questionnaires of 654 screen-detected breast
cancer women residing in 13 rural counties where live more than 50% rural inhabitants, 575 women
residing in 6 counties where live between 15-50% rural inhabitants and 270 women from urban
County city of Zagreb to test whether differences exist in the breast cancer risk factors between rural,
suburban and urban counties.
Results. The screen detected breast cancer rate per 1000 mammographies was 4,47 in rural counties,
5,40 in suburban counties and 4,63 in city of Zagreb. Among urban women the study found a
significant higher proportion of characteristics associated with Western lifestyle that increase breast
cancer risk (nulliparity or low parity, late age ≥30 yr at first live birth, no breast feeding or short
duration and hormone replacement therapy use) and family history of first degree relative (P=0.002).
Among women residing in rural counties compared with women residing in urban and suburban
counties the study found a significant higher proportion of obesity (BMI>30), multiparity and early
age <20 yr at first live birth (P=0.0001).
Conclusion. Knowing where differences in preventable breast cancer risk factors exist can help policy
makers and educators to plan more effective cancer control interventions.
ISKUSTVA SA REGISTROM ZA RAK U FEDERACIJI BIH
OMANIĆ J, Zeljko M, Ravlija J, Tahirović S
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
[email protected]
Uvod: Registar za rak u Federaciji BiH je uspostavljen 2004. godine kao posebna djelatnost za
prikupljanje, analizu i interpretiranje podataka o svakom novom slučaju raka na području F BiH, kroz
dato vremensko razdoblje.
Cilj rada: prikazati podatke o oboljevanju i umiranju od raka u FBiH u razdoblju; 2004.-2008.godine
kao rezultat uspostave i aktivnosti Registra za rak.
Metodologija: U radu su korišteni podaci iz Registra za rak o osobama kojima je dijagnoza raka
(bez raka kože) postavljena u razdoblju od 2004. do 2008. godine i podaci mortalitetne statistike
Federalnog zavoda za statistiku.
Rezultati: Prosječna stopa pojavnosti raka u razdoblju od 2004-08. godine kod muškaraca iznosi
2007,7/100000, kod žena 179,8/100000. Prosječna dob registriranih oboljelih je 61,21 godina.
Zaključak: Populacijski ragistar za rak omogućava procjenu opterećenosti društva rakom (incidenca,
mortalitet), analizu vremenskih trendova (uzrast, spol, mjesto, oboljenje...) analizu vremenskih trendova
(dob, spol, mjesto) ali i slabosti u kvaliteti registracije i potrebu korekcije detektiranih nedostataka.
Ključne riječi: rak, Registar, FBiH, incidenca, mortalitet
15
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
JZI - 9
Petak
Friday
250
Subota, 16. listopada 2010.
Saturday, October 16, 2010
DVORANA HALL: KORNATI I
Tema Topic
d) POLITIKA ZDRAVLJA HEALTH POLICY
Plenarna predavanja Plenary lectures
ZDRAVLJE I LJUDSKA PRAVA
LANG S
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Subota
Saturday
16
Listopad
October
EUROPSKE SMJERNICE O KONZUMIRANJU ALKOHOLA
MATIĆ S
WHO Regional Office for Europe, Copenhagen, Denmark
[email protected]
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
POZ - 367
HEALTH DEVELOPMENT PLANNING OF A LOCAL AUTHORITY
DUNICHIN M
Braun School of Public Health, Hadassah and the Hebrew University, Jerusalem & national
Coordinator of the Israel Healthy Cities Network, Jerusalem, Israel
[email protected]
Background: The Israel Healthy Cities network has been in operation since 1990. Upon joining the
network, each city member commits to adopting the principles and strategies for achieving ‘health for
all’ and sustainable development in order that current and future generations will benefit from better
health and quality of life. Each member city also commits itself to prepare a city (health) profile which
enables it to assess the state of health of the population and its social and environmental determinants
and to map its services and programs. An integral part of the city profile is the identification of
inequalities between regions in the city and between different population groups. This information
serves as a basis for planning and prioritization for action towards improving the environmental,
educational and social determinants of health and for reducing the inequalities in the city.
The Israel Healthy Cities Network encourages its member cities to prepare the city (health) profile
and assists in its preparation. The network has developed a standard tool which also provides a core
questionnaire to all cities. Each city can add questions of their own interest.
A city profile / data collection: In each city a population survey is conducted on a sample of adults age
251
22+. Face to face interviews are conducted by trained and supervised interviewers. The city health
coordinator is responsible for the data collection. The sample is drawn by the Israel Central Bureau of
Statistics.
The analysis is performed by a professional team along with consultation with a local task team.
The latter includes (at least) the city health coordinator, the head of the strategy department and
representatives of the steering committee.
In each city, inequalities are defined both by regions (defined according to the divisions in use by
the city council) and by socio-demographic determinants (defined by the local task team). In each
city comparisons between population groups are analyzed in relation to health status, health
behaviors, attitudes and satisfaction from their neighborhood, as well as by their socio-demographic
characteristics.
Five cities have completed their profiles and are now in different stages of a process towards preparing
strategic and action plans.
Health development planning: In each city findings are presented first to the mayor and then
discussed with the local steering committee. A list of evidence based recommendations is made. The
recommended areas of action are usually categorized as thematic, directed to the total population
or to high risk groups (geographically or socially defined), and as infrastructure development ones.
The recommendations are discussed in relation to the assets’ mapping (existing services, programs,
projects, leadership), in order to set priorities for action towards diminishing inequalities. The
participatory level of the process depends on a municipal decision.
Conclusion: A city health profile should be performed in each city as a basis for identifying and
prioritizing needs and as a basis for evaluating the implementation of a health equity policy.
Dissemination of the idea: The above mentioned process was presented to the Labor, Welfare and
Health Committee of the Knesset, April 27, 2010, as part of the Network’s annual conference which
marked its 20th anniversary. The decisions made by the committee included a call upon other local
authorities to join the Network and to act jointly with ministries in order to reduce public health
inequalities.
Subota
Saturday
16
Listopad
October
POZ - 368
ZRINŠČAK S
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Premda je, shodno načelu supsidijarnosti, EU nadležnost u području zdravstvene politike ograničena
kako s obzirom na mehanizme djelovanja (koordinacija, suradnja, razmjena informacija i sl.) tako i s
obzirom na izravnu nadležnost (promocija javnog zdravlja, prevencija bolesti i identifikacija opasnosti
za ljudsko zdravlje), u radu se polazi od teze da su izazovi europeizacije u području zdravstvene
politike dublji i važniji nego što se to kod nas uobičajeno percipira. To će se ilustrirati temom
zdravstvene nejednakosti, odnosno načelima pristupa, kvalitete i održivosti zdravstvene zaštite,
a kroz četiri EU mehanizma. Prvi je model otvorene koordinacije (MOK) koji na EU razini postavlja
ciljeve, dok nacionalnim razinama ostavlja implementaciju. Međutim, nužni aspekti tog modela
jesu identifikacija mjerljivih indikatora, kontinuirana evaluacija te učenje iz primjera dobre prakse
drugih zemalja, aspekti koji su kod nas nedovoljno prepoznati. Drugi je Memorandum o socijalnom
uključivanju (tzv. JIM) koji upravo kroz model otvorene koordinacije siromaštvo i socijalnu isključenost
vidi kao multidimenzionalan fenomen, a koji je nemoguće adresirati bez analize zdravstvenih aspekata
siromaštva i socijalne isključenosti. Ipak, analiza iskustva primjene hrvatskog JIM-a pokazuje s jedne
strane njegovu nedovoljnu zaživljenost izvan područja socijalne skrbi, tako i posve nedovoljnu
prožimljenost sa zdravstvenim sustavom. Treće je model dobre vladavine, novi način konstrukcije,
primjene i evaluacije politike, model koji traži aktivnu uključenost svih zainteresiranih dionika u svim
fazama političkog procesa. Model dobre vladavine gotovo je nepoznat u Hrvatskoj, kako na razini
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
ZDRAVSTVENA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE I IZAZOVI EUROPEIZACIJE
252
koncepta, tako još više na razini njegove primjene. Četvrto se odnosi na djelovanje Europskog suda
pravde čije odluke u sve većoj mjeri utječu na oblikovanje EU zdravstvene politike i koji će ubuduće
itekako utjecati i na hrvatsku zdravstvenu politiku, osobito u području prava pacijenata.
Usmena izlaganja Oral presentations
POZ - 280
THREATS AND OPPORTUNITIES OF FINANCIAL AID FOR HEALTH
LAASER U
World Federation of Public Health Associations, Washington, USA
[email protected]
Subota
Saturday
16
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Our world is confronted with vital risks which can be categorized as global warming, global divides,
global security and global health. To cope with such threats, financial investment is essential though
not sufficient. (1) The liberalisation of services from tariff and non-tariff barriers is likely to be
advantageous as long as essential social services including the health sector are exempted even if
provided in competition with other service suppliers. (2) The global financial crisis may still lead to
cutting off essential spending for the poorest populations in order to meet debt payments. (3) The
steep global gradient between rich Highly Developed Countries (HDL) and the poor Least Developed
Countries (LDC) is well known. With a few exceptions the low GDP per capita goes in parallel with
limited access to food and water, low housing standards, incomplete educational coverage, high
levels of (hidden) unemployment and high emigration as well as with limited access to and low quality
of health care services and population health measured as (healthy) life expectancy. (4) The Monterrey
consensus of 2002 reiterated the obligation of developed countries to make efforts towards the
target of 0.7% as ODA (art. 42) which is reached only by some smaller donor countries. (5) One of
the obvious reasons for imbalances is the extreme fragmentation and therefore ineffectiveness of
international aid. (6) Loans are mainly spent for experts and equipment from the crediting countries
but have to be repaid from tax money later. Is the long-term outcome worth this national investment?
(7) The Paris/Accrah indicators are not met. (8) The percentage of aid through bilateral channels
against declarations has increased. (9) In developing and transitional societies coordinative capacities
and competences are limited for a complicated and time consuming process of implementing
international/bilateral aid efficiently. International and even more bilateral aid often is disrupting
coherent national development plans and priorities.
Conclusions:
I. The concept of Sector-wide Approaches should be developed.
II. A code of conduct for NGO’s has to be developed and enforced.
III. A global awareness in the sense of a New Global Health is a first essential step.
POZ - 359
CONTRIBUTION OF THE PH-SEE STABILITY PACT PROJECT NETWORK TO
THE PEACE BUILDING AND STABILIZATION OF THE SEE REGION
DONEV D
Institute of Social Medicine, Faculty of Medicine-Skopje, R. Macedonia
[email protected]
Aim: Armed conflicts had persisted in many SEE countries during the transitional period in 1990s and
253
early in the 21st century. The aim is to present main activities and contribution of the PH-SEE Stability
Pact Project Network related to peace building and stabilization of SEE Region.
Methods: Review of the relevant literature and Internet sources, including personal experience and
observations of the author, about the activities of PH-SEE Project Network and to estimate possible
contribution and impact to the peace building process in SEE Region.
Results: The basic social role of Public Health is maintaining and promoting health of the population,
preventing diseases and injuries, and creating conditions for equal accessibility to quality health care
for entire population. But, Public Health is recognized as a catalyst for peace with a role for promotion
of solidarity, social justice and humanity, decreasing of social tensions and preventing violence,
eradication of poverty and all forms of discrimination, resettlements, humiliation, promotion of the
democratic principles and creation of more equal, stable and democratic world.
The PH-SEE Network, formed in November 2000 within the framework of the EU Stability Pact
collaboration among SEE countries, recognized the need for sustainable collaboration and strongly
supported networking and cooperation, and contributed to the reconstruction of postgraduate public
health training and research based on regional specificities and following international standards in
public health education. In addition, PH-SEE Network reacted promptly to the armed conflict in R.
Macedonia in 2001 with many activities during the year followed by the International Conference
on “Public Health and Peace”, held in Skopje, December 6-8, 2001, and adopted Declaration on
Public Health, Human Rights and Peace with SEE regional and broader international importance for
supporting the peace building and conflict management efforts of the international community.
Conclusion: Public Health professionals from PH-SEE Network, had permanent role and contributed, in
various ways, for societal healing in the post-conflict period, particularly in communities traumatized
by violence, through promoting dialogue, personal contacts and restoration of trust and confidence
within a community, cooperation and building health bridges for peace, renew relationships in the
affected areas and prevent future violence, and moving divided communities towards coexistence and
reconciliation.
Key words: public health, social justice, social support, peace, war, refugee, relief work, human rights
POZ - 190
BELOVIĆ B, Krajnc Nikolić T
Institute of Public Health Murska Sobota, Slovenia [email protected]
Aim: The document »Health promotion strategy and action plan for tackling health inequalities
in Pomurje Region« is a result of the bilateral project of capacity building, performed by Flemish
Institute for Health Promotion VIG and the Institute of Public Health Murska Sobota. The aim of the
strategic document is to reduce health inequalities in the region by means of health promotion.
Methods: Strategic document is a result of cooperation with Flemish Institute for Health Promotion.
The successive steps in the process were carried out as a situation analysis and SWOT-analysis on the
environmental policy at local and national level. The core planning team defined 5 strategic aims,
based on the input of multisectoral working group. The aims reflected regional priorities adjusted to
the existing capacity and were chosen according to the available statistical data and indicators. We
set short-term targets and activities for which we defined process, structure or output indicators.
Short-term targets and activities are planned for implementation within a year. Strategic aims and
objectives are planned for long-term implementation. We deliberately avoided rigid timing, because
of the postponed effects of measures and the impact of changes on national policy level.
Results: The main result is a continuous implementation of strategic aims adjusted to everchanging environment. Each of the five aims consists of objectives, targets and activities
measured by indicators. Strategic aims and objectives have been continuously implemented,
such as the implementation of specific objective on reducing inequalities in vulnerable group
16
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
“HEALTH PROMOTION STRATEGY FOR TACKLING HEALTH INEQUALITIES IN
POMURJE”- A BOTTOM UP APPROACH
Subota
Saturday
254
of Roma population. One of the targets was to identify health needs of Roma population. The
activity performed was a survey on lifestyle, with the total budget of 60 000 Euros. Besides the
implementation of objectives, health inequalities as a topic were incorporated in the Regional
development plan to be pursued within 2007-2013 timeframe. The transfer of this bottom –up
approach to strategic planning into other Slovenian regions is in progress.
Conclusion: The strategic document represents an example of knowledge transfer and participative
capacity building. The model of strategic approach could be adjusted to other environments and
transferred into other regions, producing a sustainable effect in terms of an increased capacity of
participants. The document serves as a guide for public health professionals and policy makers at
regional level.
JZI - 318
SLOVENIAN UNION OF HEALTH PROMOTION AND HEALTH EDUCATION:
HOLISTIC APPROACH IN DEVELOPMENT OF STRATEGIES FOR HEALTH AT
LOCAL, NATIONAL AND INTERNATIONAL LEVELS
REHAR V
Slovenian Union for Health Promotion and Education, Žalec, Slovenia
[email protected]
Subota
Saturday
16
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
This presentation is an overview of the Slovenian Union of Health Promotion and Health Education
(SUHPE)’ activities and experiences gained at local, national and international levels in the last 20
years based on the creativity and innovations in comprehensive approach to health.
There is no doubt that civil society has a great impact in development of a healthy society. The
SUHPE philosophy and vision, based on initiative and program “Healthy people for health”,
introduced new knowledge in favour of the progress in the country – positive approach to health
promotion and health education using advanced theories and methods, spread countrywide and
provoking changes in thinking patterns of both professionals and lay people. Being a pioneer
in development of salutogenic learning process, social marketing and individual and public
communication, we have been more and more aware of the needs and requests as well as
responsibility for health in society. Sustainable healthy environment, personal skills’ development
in decision to choose and adapt individuals in quality of life achievement and personal self-esteem
support, started to be our main strategies for health.
Several models of good practice (successful stories) in twenty years of the SUHPE activities are
presented. SUHPE organized and designed many projects, for example: (1) Health promotion in
family setting, (2) Health promotion, vision, philosophy and smoking cessation, (3) Non-smoking
and smoking related cancer, (4) Prevention of non-communicable diseases, (5) Human rights and
health, (6) Humour, smile and health, (7) »Ego« communication with myself, with others and
public, (8) Positive messages in HP-how to orient them in the right direction in profession, (9)
Media and society, (10) IRFL- for cancer survivors, (11) Health promotion and cancer prevention by
children and healthy people, (12) Poorness and reaches, (13) Eco team in the family, (14) Emotional
intelligence, (15) Weather, climate and health, etc.
SUHPE is the organizer of different seminars, workshops, national and international conferences,
public health events, national and international health expositions, and the author of materials
and proceedings. Target groups are families, children, pupils, students, adults, cancer survivors, in
summary – people and professionals wherever they live, work and go to school.
In the last 20 years, the SUHPE has been sharing knowledge and experiences with many national
and international NGOs and institutions, for example Slovenian Nursing Association, ICC, IULA,
WHO, IUHPE, BZgA, ACS, CECHE, Andrija Stampar School of Public Health, ETC-PHHP, ECPC, UICC,
etc. This collaboration is of a great value for our goals and agenda.
255
POZ - 90
LOKALNI SAVJETI ZA ZDRAVLJE - DECENTRALIZACIJA STRATEŠKOG
RUKOVO\ENJA
TANASIĆ J1, Šaranović-Racić D2
1
2
Stalna konferencija gradova i općina, Beograd, Srbija,
Ministarstvo zdravlja Republike Srbije, Beograd, Srbija
[email protected]
POZ - 268
DECENTRALIZACIJA I KAKO JE PROVESTI – REVOLUCIJSKI ILI EVOLUCIJSKI?
ŠOGORIĆ S1, Džakula A1, Polašek O1, Lang S2
kola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Š
Hrvatska
2
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
1
[email protected]
Jačanje javnozdravstvenog i upravljačkog kapaciteta regionalne samouprave kao preduvjet za uspješno
provođenje decentralizacije u Republici Hrvatskoj
Cilj rada: Temeljem rezultata prve faze programa „Rukovođenje i upravljanje za zdravlje“, provedenog
u Republici Hrvatskoj u periodu 2002. do 2008. godine, dokazati da bez primjerene edukacije (i uz
nju vezanog jačanja javnozdravstvenog i upravljačkog kapaciteta županijske samouprave) nema
spontanog usvajanja vještina strateškog planiranja i rukovođenja za zdravlje.
Hipoteza: Decentraliziran model rukovođenja i upravljanja za zdravlje nije moguće razviti samom
Subota
Saturday
16
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Zdravstveni sistem u Srbiji je u proteklim desetljećima bio visokocentraliziran. Od 2005. pa naovamo se
sistemski vrši prijenos prava na lokalnu samoupravu u oblastima primarne zdravstvene zaštite i javnog
zdravlja. Cilj ovog rada je da se ukaže na nova rješenja u oblasti kreiranja i sprovođenja zdravstvenih
politika na lokalnom nivou, kroz osnivanje lokalnih savjeta za zdravlje. U Srbiji se od centraliziranog
rukovođenja i planiranja zdravstvenih politika postupno prešlo na provođenje funkcionalne i fiskalne
decentralizacije. Funkcionalna decentralizacija, koja se ogleda u prenošenju osnivačkih prava ustanova
primarne zdravstvene zaštite na lokalne samouprave, nije u potpunosti podržana financijskim
mehanizmima. To nije jedini problem. Lokalne samouprave se u većini slučajeva ne osjećaju kao
vlasnici procesa kreiranja i praćenja zdravstvenih politika u svojim lokalnim zajednicama, iz više
razloga: nedostatka kapaciteta, činjenice da je to nova nadležnost, nedovoljno razvijene svesti o
odgovornosti i nadležnostima. Takodje, akteri koji su važni za ovaj proces su nedovoljno povezani:
kako u lokalnoj zajednici, tako i nivou lokalna samouprava-Ministarstvo. Stalna konferencija gradova
i opština, kao nezavisna asocijacija svih lokalnih samouprava u Srbiji je u cilju unapređenja ove oblasti
potpisala Sporazum o suradnji s Ministarstvom zdravlja, krajem prošle godine. Preporuka, koja je
proistekla iz ove saradnje je pretočena u jedan od ciljeva investicionog kredita RS-DILS (Unapređenje
usluga na lokalnom nivou u oblastima obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite). Njime se predviđa,
između ostalog, osnivanje 42 lokalna savjeta za zdravlje. Na ovaj način bi gradovi i općine, od pasivnih
promatrača, umrežavanjem bitnih aktera u svojoj zajednici, prešle u proaktivne generatore planiranja,
praćenja i unapređenja zdravlja svojih građana. Ove lokalne samouprave upravo prolaze obuku čiji je
cilj unapređenje strateških, upravljačkih i organizacionih kapaciteta i to zajedno s direktorima domova
zdravlja, zavodima za javno zdravlje i organizacijama civilnog društva. Krajem srpnja, trebalo bi da
napišu svoje lokalne strategije za javno zdravlje, kojih u Srbiji ima samo nekoliko, trenutno. U naredne
dvije godine, kontinuiranim aktivnostima DILS projekta, MZ i SKGO, planira se osnivanje 42 lokalna
savjeta za zdravlje. Sljedeći korak bi bio razvijanje medjuopćinske suradnje. Osnovni zaključak je da
bez integriranog i koordiniranog pristupa planiranju zdravstvenih politika na svim nivoima, nema
efikasnog očuvanja i unapređenja zdravlja stanovništva.
256
promjenom legislative. Nižoj razini upravljanja potrebna je edukacijska podrška koja će joj omogućiti
usvajanje vještina oblikovanja javnozdravstvene politike.
Metode i ispitanici: U razdoblju od 2002. do 2005. godine u prvu (edukacijsku) fazu programa
bilo je uključeno 15 Županija (županije prvog ciklusa). One su u ovom istraživanju korištene kao
eksperimentalna skupina. Kroz šestomjesečni proces modularne edukacije (četiri edukacijska modula sa
četiri dana intenzivne nastave i domaćom zadaćom između modula), temeljen na doktrini „znati-činiti“
trenirani su županijski timovi za zdravlje sastavljeni od 12 do 15 članova, predstavnika političke i upravne
komponente, tehničke komponente (institucija) i predstavnika zajednice (nevladinog sektora i medija).
Tijekom 2007. i 2008. godine edukaciju prve faze polazi i preostali 5 županija koje su u ovom
istraživanju tretirane kao kontrolna skupina.
Kao evaluacijski instrument korištena je matrica temeljnih funkcija javnog zdravstva (The Local Public
Health Practice Performance Measures instrument razvijen u US CDC’s Public Health Practice Program
Office) koju je svaki županijski tim ispunio na početku edukacije.
Rezultati: Usporedbom matrica temeljnih funkcija prvih grupa županija u edukaciji (2002. do 2005.)
sa matricama županija uključenih nekoliko godina kasnije nije nađena razlika. Nije se desio proces
„prelijevanja znanja ili spontanog učenja“. Iako je nastavni materijal o tome kako oblikovati javno
zdravstvenu politiku (od procjene potreba, određivanja prioriteta, do definiranja i izrade intervencija za
rješavanje prioritetnih potreba, procjene resursa, raspodjele resursa temeljem potreba i mogućnosti te
mjerenje postignuća i evaluacija) godinama bio javno dostupan županije drugog ciklusa samostalno,
bez organizirane edukacije, ga nisu znale iskoristiti.
Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazuju da decentraliziran model rukovođenja i upravljanja za
zdravlje nije moguće razviti bez pružanja edukacijske podrške nižoj razini upravljanja. Tek prolaskom
kroz edukaciju u programu „Rukovođenje i upravljanje za zdravlje“ županijski su timovi u Republici
Hrvatskoj uspjeli razviti funkciju oblikovanja zdravstvene politike i izraditi Županijske slike zdravlja i
Strateški okviri Županijskog plana za zdravlje.
Subota
Saturday
16
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
SZZ - 287
NOVE ZAKONSKE OBAVEZE ŽUPANIJA U ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI – SAVJET
ZA ZDRAVLJE I ŽUPANIJSKI PLANOVI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
DŽAKULA A1, Jurković D2, Šogorić S2
kola narodnog zdravlja «Andrija Štampar» Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Š
Hrvatska,
2
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
1
[email protected]
Prijedlog da se zakonski regulira osnivanje Savjeta za zdravlje, utemeljen je na višegodišnjem iskustvu
nekoliko projekata i studija, među kojima aktivnosti u programu „Odgovorno upravljanje i rukovođenje
za zdravlje“ (poznatiji kao „Zdrave županije“) zauzimaju ključno mjesto.
Zakonskom regulacijom rada Savjeta za zdravlje napravljen je ključan korak prema uvođenju sustavne
prakse analiziranja potreba i planiranja prema stručnim kriterijima. Međutim do punog oživotvorenja
ovog modela nužno je uspješno proći još nekoliko koraka. Prije svega tu je postupak osnivanja Savjeta
te izbor članova u svakoj županiji. Ovim postupkom otvara se mogućnost za punu afirmaciju stručnjaka
i drugih dionika zdravstvenog sustav u procedurama donošenja odluka na lokalnoj razini.
Iako članak 10. Zakona o zdravstvenoj zaštiti specifično opisuje Savjet i njegov rad, potpunu sliku
njegove uloge za zdravstveni sustav moguće je sagledati tek širim sagledavanjem zakonskih promjena
koje se odnose na ulogu lokalne samouprave u skrbi za zdravlje. Naime, izmjenama članka 9. Zakona
o zdravstvenoj zaštiti, županije su postale obavezne donositi jednogodišnja i trogodišnje planova
promicanja zdravlja te prevencije i ranog otkrivanja bolesti.
Cilj: Cilj je ovog rada prikazati iskustva u osnivanju i radu Savjeta za zdravlje te načine ispunjavanja
zakonskih obaveza izrade planova promicanja zdravlja i prevencije bolesti nakon izmjena zakona 2008.
godine. U rad će biti prikazan i posebno razvijena matrica koja omogućuje odgovornim osobama u
županijama da usklade svoje upravne ovlasti, zakonske obaveze i aktivnosti sa stručnim kriterijima u
javnom zdravstvu.
257
POZ - 224
HEALTH CARE IN CROATIAN ELECTIONS, 2005 - 2010
RADIN D1, Džakula A2
1
2
Department of Political Science and Public Administration, Mississippi State University, USA
Andrija Stampar School of Public Health, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
POZ - 278
ŠTO SMO NAUČILI IZ HRVATSKE LIGE ZDRAVIH GRADOVA?
ŠOGORIĆ S1, Lang S2, Lazarić-Zec D3
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska,
3
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Pula, Hrvatska
1
2
[email protected]
Cilj rada: prikazati metodu evaluacije postignuća projekta zdravi grad koju su razvili gradovi članovi
Mreže te opisati rezultate njezine primjene.
Materijali i metode: 2007. godine gradovi i županije, članovi Hrvatske mreže zdravih gradova, sami
su odabrali kriterije uspješnosti kojima će usporediti svoja postignuća u periodu od 2003. do 2008.
godine. Uz stručnu pomoć razvili su instrument za samo-procjenu (i ocjenu istih - peer review) kojim
će sagledati svoje rezultate u pet područja djelovanja projekta: a) razvoja Politike zdravog grada, b)
postojanja legitimiteta i infrastrukture za provođenje projekta, c) broja ostvarenih rezultata i proizvoda,
d) sposobnosti učenja i usvajanja tehnologije Zdravog grada te e) kooperabilnost, sposobnosti suradnje
s drugima. Polu-strukturiran anketni upitnik ispunjavali su gradski/županijski projektni timovi. Svaki
potvrdni navod projektni je tim trebao potkrijepiti pisanim dokumentima (dokazom o istinitosti navoda).
Subota
Saturday
16
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Introduction: In democratic regimes, elected government officials depend on the trust of the voters
to place and keep them in office. In this study, we present and analyze the public evaluation of the
health care sector in Croatia, and compare this to the government responsiveness to the same.
Methods: We present results from original data collected through surveys from 2005 until 2009.
The surveys were administered through a Computer Assisted Telephone Surveying method (CATI) on
representative samples of the Croatia population and were statistically weighted according to gender,
age, level of education, and political party affiliation. The surveys were administered during the 2005
and 2009 Presidential election, the 2007 Parliamentary election, and the 2009 Local election. The
analysis consists of χ2 tests and multivariate regression.
Results: We consistently find that, over the years, health care system performance is one of the
top two issues Croatian people perceive as problematic, and recent health care reforms have not
addressed the issue areas of concern. In 2005, health care performance ranked as the second most
important issue area (46%), only to come to the first place in 2007 (58%), closely followed by the
economy (57%). While there are statistically significant differences between center left (C-L: 14.8%)
and center right (C-R: 26.9%) voters selecting health care as the most important issue in 2005, in
2007 that difference disappears and remains insignificant through 2009. With regard to specific
issues, poor health care organization ranks as the most important issue (2007:43%), followed by
lack of funding (2007:42%) and health care corruption (2007:40%). For the same year, there is a
statistically significant difference between C-L and C-R voters when selecting health care corruption
as the most important health care issue to be addressed by the new government.
Conclusion: Health care performance has consistently remained one of the top issues for the Croatian
voters. In 2005 it remains the second most important issue, rising to the top in the 2007 elections,
only to be most recently overshadowed by consequences of the global financial crisis. Evidence from
surveys shows that health care is an issue area that cuts across party lines.
258
Rezultati: Ispunjene upitnike poslalo je 13 (od 35) gradova članova Mreže i 7 (od 15) županija. Prikazat
ćemo samo rezultate gradova. U svih 13 gradova Ured gradonačelnika uključen je u projekt (koji se i
tretira kao strateški projekt gradske uprave) no samo u 6 gradonačelnik podnosi Gradskom Vijeću (i
javnosti) godišnje izvješće o zdravlju i djelovanju projekta zdravi grad. Infrastruktura za provođenje
projekta zdravi grad postoji u svih 13 gradova, ali ne i redovitost predstavljanja rezultata (npr. godišnji
izvještaj o radu HMZG dostavlja svega 3 grada). Dokumenti politike razvoja zdravlja (petogodišnji
Gradski Plan za zdravlje) postoje u gradovima koji su proveli RAP (participativna, brza procjena potreba
sa konsenzus konferencijom i odabirom gradskih prioriteta) no ne postoje u gradovima koji to nisu.
Među njima postoji i razlika u sposobnosti učenja i usvajanja metodologije rada na projektu. Gradovi
koji nisu proveli RAP imaju manju sposobnost korištenja različitih izvora informacija, okupljanja i
posebno edukacije ključnih dioničara, razvoja politike i programa koji adresiraju prioritete i razvoja
mehanizma monitoringa i evaluacije. Umrežavanje i kapacitet suradnje s drugima je to niži što je
aktivnost zahtjevnija. Svi plaćaju članarinu i sudjeluju u aktivnostima koje organizira Mreža no samo 6
gradova aktivno prenosi iskustvo mentorski radeći s drugima.
Rasprava i zaključci: Evaluacijski je instrument prvi puta jasno definirao očekivanja od gradova
kao i način dokazivanja postignutog (što svakom članu Mreže može poslužiti i za samo-procjenu
progresa). Provođenjem evaluacije prepoznati su i izazovi koji stoje pred Mrežom u budućnosti kao
npr. povećanje transparentnosti (obaveze podnošenja izvještaja o radu projekata lokalno), dizanje
kapacitet za suradnju (međusobno i sa drugima) te kontinuirani daljnji rad na jačanju sposobnosti
strateškog planiranja za zdravlje lokalno.
JZI - 341
PROMICANJE ZDRAVLJA I DOBROBITI DJECE I MLADIH U HRVATSKOJ
Subota
Saturday
16
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Kuzman M1, Pavić Šimetin I1, Pejnović Franelić I1, Dabo Deželjin J2, Malatestinić Ð2
1
2
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska,
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Cilj rada: Sačiniti pregled i procjenu mogućnosti i kapaciteta za promicanje zdravlja u Hrvatskoj, s
osobitim naglaskom na populaciju djece i mladih.
Metode: Za ocjenu stanja primijenjen je adaptirani instrument procjene (“spidergram tool”) koji je
predložila i primijenila Svjetska zdravstvena organizacija na 6. globalnoj konferenciji promicanja
zdravlja.
Rezultati: Postojeći politički i strateški dokumenti kao i programi promicanja zdravlja podupiru
načela i vrijednosti promicanja zdravlja. Načela promicanja zdravlja naglašena su u području primarne
prevencije kao zajednička intersektorska odgovornost i aktivnosti. No i nadalje nedostaju nacionalni
dokumenti koji bi imali jasno definirane ciljeve, ciljne populacijske skupine, planirane aktivnosti,
definiranu primjenu i evaluaciju. Sustavni pristup promicanju zdravlja bi valjalo osnažiti jer projekti
promicanja zdravlja su limitirani i vremenski i izvorima financiranja. Okvir za djelovanje morao bi
osnažiti i ulogu lokalne zajednice, pri čemu bi se otvarale mogućnosti fleksibilnijeg pristupa te
programa i akcija usmjerenih lokalnim potrebama. Organizacijska struktura u sustavu javnog zdravstva
pruža otvorene mogućnosti za razvoj i održanje resursa usmjerenih promicanju zdravlja populacije.
Nedvojbena je potreba za sveobuhvatnom edukacijom iz područja promicanja zdravlja za sudionike
iz različitih sektora.
Zaključak: Ima mnogo primjera usvojenih i primijenjenih dokumenata, programa i aktivnosti koji su
usmjereni širim odrednicama zdravlja. Ipak, još su nedostatne sustavne održive strateške smjernice
promicanja zdravlja. Neusklađenost između teorijskih planova i provedbe još se uočava u oba smjera.
Ključne riječi: promicanje zdravlja, zdravlje i dobrobit djece i mladih.
259
DVORANA HALL: KORNATI II
Podtema Subtopic:
LJUDSKA PRAVA, PRAVA PACIJENATA HUMAN RIGHTS, PATIENTS' RIGHTS
Usmena izlaganja Oral presentations
POZ - 313
PRAVO NA ZDRAVLJE KAO PRIRODNO LJUDSKO PRAVO
RISTESKI T1, Spirksoki V1, Spirkoska A2, Spirkoska B3, Mangaroski D4
FON Skoplje, Makedonija
IZJ Skoplje, Makedonija
3
Univerzitetni klinični center Ljubljana, Slovenija
4
MF Skoplje, Makedonija
1
2
[email protected]
SZZ - 195
PREGLED VAŽNIH ETIČKIH PITANJA VEZANIH UZ PRIMJENU HPV CJEPIVA
VUČEMILO L1, Majer M1, Borovečki A1, Jureša V2
1
2
Psihijatrijska bolnica “Sveti Ivan”, Zagreb, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) je među najčešćim spolno prenosivim infekcijama i
predstavljaju jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Perzistirajuća HPV infekcija, može dovesti
do razvoja intraepitelnih neoplazija različitog stupnja različitih regija te karcinoma cerviksa kao
najčešće teške posljedice HPV infekcije. Danas se u prevenciji spolno prenosivih infekcija susrećemo
sa cijepljenjem kao metodom primarne prevencije. U prevenciji HPV infekcije u Republici Hrvatskoj je
dopuštena upotreba dvaju cjepiva, četverovalentnog i dvovalentnog. Primjenom obaju cjepiva želimo
postići odgovarajući stupanj zaštite od infekcije HPV-om kao vodećeg čimbenika u nastanku karcinoma
Subota
Saturday
16
Listopad
October
2nd CROATIAN CONGRESS ON PREVENTIVE MEDICINE AND HEALTH PROMOTION
with international participation
October 13 - 16, 2010, Zagreb, Croatia
Cilj: Da se sagleda pravna priroda prava na zdravlje kao ljudskog prava kroz prizmu teorije prirodnog
prava i na osnovu međunarodnih normativnih akata o ljudskim pravima, kao što su: Univerzalna
deklaracija o pravima čovjeka, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima,
Evropska socijalna povelja, Konvencija o pravima djeteta i dr.
Metod: U radu je korištena metoda analize sadržaja navedenih međunarodnih normativnih akata.
Analiza se temelji na pravno-filozofskim postavkama teorije prirodnog prava koje je idejno izvorište
većine međunarodnih normativnih akata o ljudskim pravima.
Rezultat: Analiza međunarodnih normativnih akata o ljudskim pravima omogućava cjelovito
sagledavanje medjunarodnih pravnih osnova prava na zdravlje kao prirodnog ljudskog prava, na
kojima su utemeljena nacionalna zakonodavstva pojedinih država o zaštiti zdravlja građana.
Zaključak: Međunarodni normativni akti o ljudskim pravima: Univerzalna deklaracija o pravima
čovjeka, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Europska socijalna
povelja, Konvencija o pravima djeteta i dr. predstavljaju kvalitetnu normativno-pravnu osnovu za
uspostavljanje nacionalnih normativnih regulativa o zaštiti zdravlja građana utemeljenih na pravnofilozofskim osnovama teorije prirodnog prava. Prema ovoj teoriji pravo na zdravlje je urođeno pravo
čovjeka koje se u praksi normativnog reguliranja prava građana pojedinih država svodi na pravo na
najviši standard fizičkog i mentalnog zdravlja.
260
cerviksa. Primjenom četverovalentnog cjepiva dodatno preveniramo i nastanak genitalnih bradavica.
Cijepljenje predstavlja medicinsku intervenciju, te kao takvo mora zadovoljavati visoka medicinsko
etička načela: načelo autonomije, pravednosti, dobročinstva i neškodljivosti. Posebice je to važno u
slučajevima kad je djelotvornost postupka definirana kao zaštita prvenstveno od serotipova HPV-a
protiv kojih se cijepi i kad je potrebno i kod cijepljenih provoditi skrining Papa-test. U ovom članku
iznijet ćemo pregled etičkih pitanja koja se nameću prilikom primjene HPV cjepiva te stavove različitih
autora o tim pitanjima. Kroz etička načela nameće se pitanje: autonomije pojedinca u odlučivanju o
cijepljenju, pravednosti raspodjele cjepiva, etičkog ponašanja farmaceutske industrije, neškodljivosti i
općoj prihvatljivosti cjepiva, te uvođenju obveznog cijepljenja u skladu s etičkim normama.
POZ - 27
VAŽNOST LJUDSKIH PRAVA U BORBI PROTIV HIV/AIDS-A
JOVOVIĆ I, Grđan K
UN Tematska skupina za HIV/AIDS, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Subota
Saturday
16
2. HRVATSKI KONGRES PREVENTIVNE MEDICINE I UNAPREÐENJA ZDRAVLJA
s međunarodnim sudjelovanjem
13. - 16. listopada 2010, Zagreb, Hrvatska
Listopad
October
Na Posebnom zasjedanju Glavne skupštine UN-a koje je održana 2001. godine za temu borbe protiv
HIV/AIDS-a, svjetske vođe su potvrdili da je: “puna realizacija svih ljudskih prava i osobnih sloboda za
sve osobe ključni element svjetskog odgovora na HIV/AIDS pandemiju“.
Pozicija ljudskih prava vezanih uz HIV/AIDS solidno je ustanovljena, ali na papiru. Vlade koje su se
uključile u izradu Deklaracije o obvezama u svezi HIV/AIDS-om iz 2001. godine, složile su se da će
krenuti u akciju vezanu uz HIV/AIDS i ljudska prava, te su ponovno potvrdile tu obvezu pet godina
kasnije.
10 razloga zbog kojih ljudska prava trebaju biti u središtu:
1. Univerzalni pristup liječenju, skrbi i prevenciji neće nikada biti ispunjen bez
ispunjenja ljudskih prava;
2. Rodna nejednakost čini žene ranjivima na HIV/AIDS-u;
3. Prava i potrebe djece i mladih se uglavnom ignoriraju u odnosu na HIV/AIDS,
iako su u mnogim područjima oni najpogođeniji;
4. Osobe koje su najteže pogodene HIV/AIDS-om dobivaju najmanje pažnje pri
kreiranju i provedbi nacionalnih odgovora na HIV/AIDS;
5. Napadaju se učinkoviti programi liječenja skrbi i prevencije HIV/AIDS-a;
6. AIDS aktivisti riskiraju svoju sigurnost zahtjevajući od vlada da osiguraju bolji
pristup službama HIV/AIDS-a;
7. Zaštita ljudskih prava način je zaštite javnog zdravlja;
8. HIV/AIDS predstavlja poseban izazov i zahtijeva izniman odgovor;
9. Odgovori na HIV/AIDS koji su utemeljeni na ljudskim pravima su praktični i djeluju;
10. Iako postoji puno retorike, glavne akcije i djelovanje i dalje nedostaju
Međutim, u praksi nedostaje truda da se zaista vrjednuju, financiraju i provedu nacionalni programi
koji bi osigurali zaštitu zakonskih i ljudskih prava osoba pogođenih HIV-om.
Gotovo polovica subsaharskih afričkih zemalja još je 2003. godine trebala tek donijeti osnovnu
legislativu koja bi imala naglasak na sprječavanju diskriminacije usmjerene protiv osoba koje žive s HIV/
AIDS-om. Samo je jedna trećina zemalja u svijetu prilagodila pravne mjere, stavljajući diskriminaciju
usmjerenu protiv skupina posebno ranjivih na HIV/AIDS izvan zakona.
S obzirom na navedeno, Tematska skupina Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS u Republici Hrvatskoj
provodi programe namijenjene edukaciji, radu s medijima, promjeni diskriminatornih stavova i razvoja
pozitivnog odnosa prema osobama koje žive s HIV/AIDS-om te osjetljivim društvenim skupinama. 261
SZZ- 284
PRAVA PACIJENATA - RASKRIŽJE BEZ JASNOG PUTOKAZA?
RUŠINOVIĆ-SUNARA Ā1, Babić-Bosanac S2, Vučemilo L3
Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, Split, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
3
Psihijatrijska bolnica “Sveti Ivan”, Zagreb, Hrvatska
1
2
[email protected]
SZZ - 89
REPRODUKTIVNA PRAVA OSOBA S MENTALNOM RETARDACIJOM
KATALINIĆ S
Dom zdravlja Primorsko-goranske županije, Ispostava Rijeka, Rijeka, Hrvatska
[email protected]
Mentalna retardacija označava ispodprosječno intelektualno funkcioniranje što se temelji na
IQ, odnosno nemogućnost normalnog učenja, uz to i poremećaj u ponašanju i razvoja. Osobe s
invaliditetom (kognitivnim, motornim, senzornim ili psihijatrijskim) su kroz ljudsku povijest, ali i danas
često žrtve diskriminacije i lišavane svojih temeljnih građanskih prava, a uključuje javnu i privatnu
sferu života.
Od kraja XX. stoljeća mnoge osobe s invaliditetom mogu ostvariti svoje snove i svoja prava. Ipak, pitanje
seksualnosti je i dalje kamen koji smeta u ostvarivanju sebe kao potpune osobe, naravno sukladno
osobnim psihofizičkim mogućnostima. Najveći problem postoji u osoba s teškim invaliditetom za
koje se smatra da nisu dovoljno sposobni za infor